46 magazIN
broj 631 / 9. veljače 2016.
zagorski magazIN
NEKAD NAJPOZNATIJA PJEVAČICA KAJKAVSK 'Komu nije do smijeha, nije mu ni doRODNU života!' PREGRADU Steven Seagal NA SNIMANJE POPULA
'Mene je kao Zagorku obilježila ne žalim zbog ničeg, osim što n Željko Slunjski Zagreb
H
rvatska televizija u srijedu će u dvorani Srednje škole u Pregradi snimati svoju gledanu emisiju „Lijepom našom“ urednika i voditelja Branka Uvodića. Među brojnim sudionicima bit će Zlatko Pejaković, Nives Celzijus…, mnogi kajkavcima dragi domaći pjevači, a među njima najviše je uzbuđena ikona kajkavske popevke Višnja Korbar. S razlogom, jer nakon mnogo, mnogo godina dolazi u grad svojega djetinjstva u kojemu je živjela do završetka osnovnoga školovanja, nakon čega je s roditeljima odselila u Zagreb.
Fatalna trinaestica - Valjda je tako u svih ljudi. Kako godine idu, a zakoračila sam u siječnju u 74., sve je više u meni nostalgije za danima djetinjstva i rodnim podnebljem, posebice otkako sam ostala potpuno sama. Na Novu 1999. napustio nas je brat Marijan, a sestra Biserka, ili Bisa kako sam je zvala od milja, umrla je iznenada, u kolovozu 2000. godine. Za nas je bila fatalna brojka 13. Croatia osiguranje je na Jelačić placu na broju 13, Biserka je radila u sobi broj 13, ja sam stanovala u Amruševoj 13, Bisa je umrla 13 godina poslije mame i 13. dan boravka u bolnici. U siječnju 2002. ostala sam i bez sestre Smiljke koja je s obitelji živjela u Mariboru. Svoju obitelj nisam zasnivala. Moja su braća rođena u Pregradi, a ja u Krapini, gdje je otac službovao kratko vrijeme u tadašnjem „kotaru“. Kao beba došla sam u Pregradu. Tata je radio kao matičar, a majka je bila kućanica. Šila mi je haljine, čak i za moj prvi festivalski nastup u Opatiji. Pregrada je u srcu i sve najljepše uspomene vezane su za taj kraj - kaže ambasadorica kajkavske popevke čijem uhu gode komplimenti o pristalom izgledu, a glas je dobro služi, u što će se uvjeriti i publika. U Pregradi je pjevala na Berbi grojzdja 1984. godine i jednom na priredbi „Kaj vu duši“.
Nostalgija za djetinjstvom Nižu se nostalgične slike djetinjstva pod Kuna gorom, obiteljske kućice koje više nema, a potok svojega djetinjstva voljela bi vidjeti, ako još postoji. Bližega roda više nema, tek bratiće po maminoj lozi
u Plemenšćini. A i prijateljica pokojne sestre Biserke, Pepica Premrl, već je vremešna gospođa! - S veseljem se sjećam pučkoškolskih dana. Ne zato što sam bila odlikašica, nego što sam sudjelovala u svim aktivnostima, od folklora, pjevačkog zbora, čak smo imali i kazalište lutaka. I divnu učiteljicu Milicu Dupin. Tko zna gdje se rasula moja generacija. Možda mi tko priđe u Pregradi, nakon snimanja. Jedino se povremeno čujem s Mirkom Baričevićem, koji živi u Zagrebu, ali u Pregradi ima kućicu i često dolazi. Ispriča mi kaj ima novoga - okreće Višnja stranice životnog kalendara. U Pregradi je bila najbolja s Brankom Wiesner, čiji je otac bio sudac, koja je kasnije postala ugledna endokrinologinja u Kliničkoj bolnici „Sestre milosrdnice“.
«što na umu, to na jeziku»), za koju je glazbeni uglednik Miljenko Prohaska davne 1970. kada je na Opatijskom festivalu, u alternaciji sa Zdenkom Kovačićek, pjevala njegovu skladbu «Zbog jedne davne melodije», rekao kako je «jedna od rijetkih pjevačica koja može sve dobro pjevati: i šlager, i šansonu, zagorsku i slavonsku pjesmu, pa sve
Parizu i pjeva u dva poznata lokala, kako bi se mogla dalje školovati i živjeti u francuskoj metropoli. Umjesto da ostane na Boulevard des Capucines, Višnja se vratila u Zagreb. – Što mogu, kad mi je Zagreb bio draži od Pariza! Kad smo se trebali vratiti kući, nije mi htio dati putovnicu. Mahao je njome, tražeći da obećam kako ću se vratiti. Obećala
Prve ljubavi Za Pregradu Višnju, koju su glazbenici svojedobno zvali „hrvatskom Milvom“, vežu i sjetna sjećanja na prvu zaljubljenost: - Bila sam zaljubljena ne u jednog, uvijek u barem dvojicu, trojicu istodobno. S trinaest godina «zacopala» sam se u jednog tehničara koji me prvi put «filmski» poljubio. Živjela sam u strahu, misleći kako ću od tog poljupca zatrudnjeti. Nekad se o seksualnosti nije razgovaralo s roditeljima! Prva prava ljubav bio mi je jedan student iz slovenskog gradića Rogatca, u kojemu je tada živjela moja starija sestra Smiljka kojoj sam odlazila na praznike – prisjeća se Višnja. Godine 1957. Višnja se upisala u zagrebačku Petu gimnaziju. Već 1960. pobijedila je na „Prvom pljesku“, natjecateljskoj priredbi koja je bila odskočna daska za cijelu jednu pjevačku generaciju. Bila je komunikativna, lijepe scenske pojave, kažu atraktivna i jedna od naših tada najljepših pjevačica. K tome raskošna glasa koji je privatno usavršavala kod glazbenog pedagoga Zlatka Šira, koji je bio uvjeren kako će Višnja postati operna pjevačica. Imala je sve što je potrebno za uspješnu karijeru, ali nikad nije doživjela zvjezdane trenutke poput svojih dragih kolegica Gabi i Tereze.
Zagreb draži od Pariza Možda zato što je uvijek bila svoja, Zagorka dalmatinskog temperamenta (sukladno izreci
Prije Miljenka Prohaske ljepotu Višnjina glasa i scensku atraktivnost uočio je i Bruno Kokatrix, kad je Višnja 1966. s prvom ekipom naših pjevača, među kojima je bio i Arsen Dedić, gostovala u čuvenoj pariškoj Olympiji, koja je i danas san zabavnoglazbenih pjevača do onoga što graniči sa jazzom». Prije Miljenka Prohaske ljepotu Višnjina glasa i scensku atraktivnost uočio je i Bruno Kokatrix, kad je Višnja 1966. s prvom ekipom naših pjevača, među kojima je bio i Arsen Dedić, gostovala u čuvenoj pariškoj Olympiji, koja je i danas san zabavnoglazbenih pjevača. Skladatelj, producent i menadžer, koji je utjecao na karijere Edith Piaff, Yves Montanda i Dalide, nudio joj je da ostane u
sam, ali kad sam se vratila u Zagreb, više se nisam javila. Bila sam mlada, neiskusna i mislila sam kako bih ja sama živjela u stranome svijetu, bez ikoga svoga. K tome, nikad nisam bila ambiciozna, što se odrazilo i na mojoj karijeri – kaže Višnja.
Zaljubljena u baletana Tada je već bila zaljubljena. Naime, tijekom jedne gaže u Puli je 1962. mlada i naočita pjevačica upoznala Damira
Novaka, prvaka baleta zagrebačkog HNK, jednog od najvećih hrvatskih plesnih umjetnika i svestranu sportsku ličnost. Umro je u kolovozu prošle godine. Višnja je trebala otputovati u Rijeku na jedan koncert, pa se vratiti u Pulu. Nije znala kakve su uopće autobusne veze, pa su joj na recepciji hotela predložili da je poveze njihov gost Damir Novak, koji je također poslom išao u Rijeku. Damir je bio u braku pred raspadom i imao je sina, o čemu Višnja tada nije znala. Ta je veza trajala 13 i pol godina i novine su o Višnji i Damiru pisale kao najdugovječnijem zaručničkom paru. Dok je Višnja sudjelovala na Splitskom festivalu 1969. godine, koji je tada imao međunarodni značaj i na kojemu su pjevali inozemni pjevači, u nju se zagledao engleski pjevač Barry Noble: - Svi su znali da me pratio u korak. Bio je dvije, tri godine stariji od mene i vrlo zgodan. Naravno da mi je godilo što se zanimao za mene! To je saznao Damir i odmah je doputovao u Split, ali Noble je već bio otputovao - ispričala je Višnja. Tko zna dokle bi trajala Višnjina veza s publici omiljenim plesačem, da tijekom jedne turneje po ondašnjem SSSR-u nije saznala kako je njezin dragi flertovao dok je ona dva mjeseca putovala ruskim prostranstvima. - Kad je tako, mislila sam, našla sam si i ja dečka, sarajevskog gitaristu Miru Paradžika iz tamošnjeg Big Banda. Bila je to «ljubav na kilometre». Zajedno smo bili i na dvije ruske turneje. Ne znam ništa o njemu, osim da je podrijetlom iz Ljubuškog - priča Višnja o svojim ljubavima, spominjući kako nema bogatu sentimentalnu prošlost. Slijedila je još jedna 11 godina duga veza s glazbenikom Josipom, koji je preferirao tamburašku glazbu.
Nesuđena pravnica Ne bojeći se za životnu egzistenciju, Višnja se tek u svojoj 33. godini odlučila izvanredno studirati pravo, ali – nije položila nijedan ispit! - Sjećam se razgovora u dekanatu zagrebačkog Pravnog fakulteta. Svi su bili vrlo ljubazni, savjetovali me, ako mi bilo što zatreba, kakve konzultacije, samo neka dođem. Tada su bile česte i financijski isplative turneje po ondašnjem Sovjetskom Savezu. Na jednu sam turneju nadobudno ponijela knjige o rimskome
pravu, misleći kako ću učiti u stankama između koncerata. Umjesto «štrebanja» milija su mi bila vesela druženja s kolegama - kaže Višnja. Te su stranice kalendara davno okrenute. Osjećajući samoću u svojem stanu u zagrebačkom središtu, u Martićevoj ulici kamo se preselila iz Amruševe, gubitak najmilijih, povremene depresije…Višnja je prošlog ljeta odlučila o smještaju u Dom za starije i nemoćne osobe Medveščak, na Iblerovu trgu. Najteža su joj bila neka teška jutra u kojima se budila s mislima kako će dan proteći. Svojevoljni odlazak u dom bio je za nju iznimno stresan trenutak koji se odrazio i na zdravlje. Slijedilo je liječenje i zato je nije bilo na jubilarnom 50. Festivalu kajkavskih popevki u Krapini, na kojemu je redovito pjevala od prve godine. Sada je ponovno onakva Višnja kakvu znamo.
'Žalim što nisam majka' - Znam prešlo je vse, pjevam u istoimenoj popevki za koju sam napisala stihove koje je uglazbila Marija Radić, a izvela sam je na «Krapini 2001.». Ni za čim ne žalim. Bilo i prošlo je! E, da mi je sadašnje iskustvo, sigurno bih u nekim odlukama drukčije postupila. Jedino žalim što nisam drukčija osoba, što nisam bila marljivija i što nisam srela čovjeka iz svijeta glazbe, kao neke moje drage kolegice, jer bi mi jamačno u karijeri bilo lakše. Mene je kao Zagorku obilježila kajkavska popevka. Nije mi žao, jer kao kajkavka sigurno da popevku najbolje osjećam, ali ne volim kad se pjevača fahira, misleći kako drugo ne može dobro pjevati. Prvu sam ploču, kao mlada pjevačica, snimila s jazzom! Pjevala sam i šansone i šlagere, ali nikad nisam imala sreće naići na hit, za koji Drago Diklić kaže da je to «pjesma koja se otpjeva i hiti». Primjerice, na prvom Zagrebačkom festivalu trebala sam pjevati Vučerovu skladbu «Andrija, super momak si ti», ali pojma nemam zašto sam je odbila. Valjda sam bila uvjerena kako trebam pjevati ozbiljniji repertoar, a tom se pjesmom proslavila novosadska pjevačica Ljiljana Petrović. Jedino žalim što nisam postala majkom, što nemam neko biće čije bi srce malo više kucalo za mene – kaže pjevačica koja će u Pregradi pjevati svoju najpopularniju popevku „Šala bila, šala bu“ s Krapine 75. i dokazati kako u njoj još ima životnog veselja.