24 panorama
broj 623 / 8. prosinac 2015.
FOTOREPORTER ZAGORSKOG LISTA KRUNOSLAV PAVLINA I UREDNIK IVAN KOVAČIĆ BILI
Kak smo išli u Sabor vide i onda na klobasice i pivu Ivan Kovačić z a gr e b
P
rvu sjednicu osmog saziva Hrvatskog sabora, koja je trebala biti konstituirajuća, odlučili smo uživo popratiti iz par sasvim banalnih razloga. Kao prvo, od četvero naših zagorskih zastupnika, troje ih je u Sabor ušlo prvi puta, pa smo za potrebe vašeg omiljenog tjednika željeli ovjekovječiti njihov prvi radni dan, a isto tako, napraviti nekoliko njihovih fotografija u saborskim klupama za arhivu, odnosno, za neke naše buduće teme i članke. Naš put za hrvatsku metroplu, fotoreporter Zagorskog lista Krunoslav Pavlina i ja, počeli smo sa svađom. -Kruno, ja sam lačen – rekoh mu već kod Velikog Trgovišća, nakon što smo prošli nekoliko reklama zagorskih restorana, nešto prije pola devet ujutro. - Gle, ja prije Sabora ne stajem – odvratio je Kruno, stavivši u nižu i stisnuvši gas, na maglom zavijenoj zagorskoj magistrali. Šutke smo došli do pred Zaprešić, kad je počela nova prepirka idemo li po Bolonji ili zaobilaznicom do Jankomira. Tu sam pobijedio. Zagrebačka i Slavonska avenija bile su poprilično prohodne i brzo smo stigli do centra. - Odi na Gundulićevu, pa na Ilicu, a onda u onu garažu u Ilici. Nije skupo i blizu nam je – upućivao sam Krunu, ni ne sluteći da time počinjem našu treću prepirku. - Ma kakvi. Idemo u garažu u Petrinjskoj. Imamo tri minute do Trga i onda smo za čas po Radićevoj na Kamenitim vratima – odriješit je bio Kruno, u startu srezavši moju ideju da idemo po Zakmardijevim stubama do Markovog Trga.
Bezbošci i homoseksualci Na Kamenitim vratima zatekli smo trojicu novoizabranih zastupnika IDS-a kako pale svijeće u čast zagrebačke zaštitnice, što nas je začudilo, jer smo bili uvjereni da su oni bezbošci, koji glasaju za prava homoseksualaca i inzistiraju na priči da su svi ostali ljudi ravnopravni s nama pravim Hrvatima. - Si ih videl, Kruno? – kratko upitah. - Jesam- još kraće je odgovorio moj kolega, uspuhan od strme Radićeve. Kad smo došli do donje, istočne strane zgrade Hrvatskog sabora, osjećali smo
kad smo se uvjerili da su svi stigli, otišli smo na kobase
se kao usred Zaboka. Naime, veliki broj zaštitara, MUP-ovih službenika u civilu, koji osiguravaju centralnu zakonodavnu hrvatsku zgradu, su ljudi iz Zagorja, koji su nas odmah prepoznali. - Kaj je, dečki, idete delati? – prvo je pitanje koje smo čuli, sve teže klipsajući prema Markovom Trgu, na kojem je mnoštvo novinarske
svite, taman kad smo stigli, uzimalo izjavu od legende Hrvatskog sabora i njegovog nekadašnjeg predsjednika Vladimira Šeksa. - Kruno, kad smo već tu, daj slikaj i zgradu Vlade, da imamo za arhivu – rekoh našem marljivom fotoreporteru negdje oko 9:35, ni ne sluteći da će baš u tom trenutku premijer Milanović i pratnja iza-
ći iz svoje zgrade i uputiti se preko praznog Markovog Trga do zgrade Sabora, koja je baš preko puta. - Fotić, daj se makni – deralo se desetak snimatelja kojima se naš Kruno ispriječio u kadru između hrvatskog premijera i njihovih objektiva.
Iznenađeni župan Kad je u društvu Bože Pe-
-Jel imate kakve domaće, ljute kobase? – upitah. -Imamo – odvrati mladić. -Kaj smo, onda, Kruno? – konzultirah se s Krunom, još uvijek nafiksan demokratskim načelima hrvatskog parlamenta. -Ja sam za – odgovorio je Kruno. -Dajte nam onda dvije ljute sa senfom i dvije pive – naručih nakon postignutog konsenzusa
trova i mog imeno-prezimenjaka iz Omiša, Ivana Kovačića, stigao tadašnji izgledni kandidat za predsjednika Sabora, varaždinski nezavisni gradski vijećnik Robert Podolnjak, mnoštvo je novinara krenulo prema njemu, no, on se ipak najprije rukovao s fotoreporte-
krunoslav pavlina
rom i urednikom Zagorskog lista, koje je, kao nositelj liste MOST-a u III. izbornoj jedinici, upoznao na sučeljavanju kojeg smo za naš tjednik organizirali u Staroj školi u Mirkovcu kod Svetog Križa Začretja. - Bog, dečki, ste dobro? – pitao nas je Podolnjak, a nekoliko novinara velikih medijskih kuća je na glas pitalo: „Koji su ovi koje Podolnjak pozdravlja?“ - Kruno, idemo mi unutra. Da zememo akreditacije i vidimo e su naši došli – kulerski dobacih našem fotiću, dok su novinari oblijetali Podolnjaka. Ušli smo unutra, predali svoje osobne iskaznice ljubaznoj agentici na ulazu, skinuli sa sebe jakne, torbe, ispraznili džepove, sve stvari pustili kroz rengenske skenere poput onih na aerodromu i konačno se našli na mekanom tepihu stepenica hrvatskog parlamenta. Među prvima koje smo sreli, bio je župan Krapinsko-zagorski Željko Kolar, koji je na sjednicu došao kao gost i izgledao pomalo inenađeno što Krunu i mene vidi u hrvatskoj zakonodavnoj metropli.
Končevski prvi U polupraznoj dvorani Hrvatskog sabora, koja, usput rečeno, uživo izgleda pet puta manjom nego na tv-u, već je među prvima sjedio naš zabočki laburist Tomislav