panorama
broj 410 / 26.08.2011.
23
Ljerka Palatinuš i Toni Glowatzky
Radovan Novina, Adica Dobric, Jasna i Mišo Doležal i Tvrtko Stipic
u školama u kojima bi više pozornosti trebalo posvećivati dijalektima. Član Organizacijskog odbora Radovan Novina smatra kako je Krapinski festival već približen mladima, barem što se izvođača tiče, jer među ovogodišnjima, gotovo da i nema festivalskih veterana, a za mikrofonom pojavljivat će se uglavnom mlađi, od Emilije Kokić do Bojana Jambrošića koji je tinejdžerski idol. Teško je uspoređivati prve festivalske godine sa sadašnjima. Drugo je vrijeme danas. Dođe se u Krapinu, koja je jamačno dobar domaćin i živi za svoj festival, pogleda se festivalska priredba, nešto se pojede i odlazi se kući. - Krapinski je festival uvijek imao dobre pjevače, jedini je problem hiperprodukcija i pjevača i pjesama, a najgore što se pjesme, dobre i loše iz Krapine, fuopće ne vrte u radijskim emisijama - primjećuje Mišo Doležal koji ne krije žal za starim festivalskim vremenima, posebice za domjencima: - Bili su nam najveće veselje! Ni sad nije loše, samo se više ne serviraju pajceki, a u ovim godinama i ne smijemo jesti masno. „Krapina“, dakle, slijedi naše godine. Šalu na stranu. Kaj bismo imali da nema Krapinskog festivala? Koncerte s pomodnim pjevačima koji dođu do velike popularnosti, a ništ ne pružaju. Obično imaju po jednoga autora koji najnižim sredstvima stvaranja glazbe idu podilaženjem do publike. Kaj se mene i „Krapine“ tiče – još bu puno lepih cajtov (naslov Doležalove popevke koju je 1988. pjevao Ivica Šerfezi, op. a.). Doležala ne smeta više festivala u jednome gradu, dok za sve njih postoji zanimanje publike.
Njegovanje tradicije
Njegova supruga Jasna smatra srećom što pjeva u Krapini, a ova joj je godina petnaesta:
- Krapina je festival koja zadržava autohtonost, njeguje tradiciju i baštinu, nastupa se u narodnim nošnjama i ta cjelokupna slika festivala je najbitnija. Nema konkurencije između „Krijesnice“ i Krapinskog festivala. „Krapina“ ima veliki orkestar i tendenciju da bude revijski festival, a „Krijesnica“ koristi male sastave koji odlično sviraju i sami stvaraju svoj repertoar koji nije folklor, nego vrsta narodnih pjesama koje slijede vrijeme. - Točno je da festivali više nisu događaj, ponajprije zahvaljujući diskografskoj industriji koja je polako na umoru i ne tiska nosače zvuka s festivalskim pjesmama. Zatim, nema više izravnih televizijskih prijenosa, čemu se priključuje i interes tiska. Nema kritika, osvrta na festivalske priredbe… Kad toga nema, festivali nisu nikome zanimljivi. Nekad su festivali bili lansirna rampa za lansiranje pjevača i autora. Danas pjevači i autori nisu zainteresirani, jer nema medijskog praćenja. Osnovnu funkciju i ono što je festivale održavalo na životu su izgubili. Jedini je način da poneki festivali prežive, da glazbeno budu naslonjeni na regionalni melos, a kad je riječ o Krapinskom - mislim na zagorski i međimurski melos. Najveći je problem što je vrlo teško animirati autore i pjevače, jer oni od festivala praktički nemaju više nikakve koristi, a korist je reklama i medijsko praćenje. Kajkavske popevke moraju se pretvoriti u narodno veselje, sudjelovanje amaterskih družina, pjevača, izlaganje narodnih rukotvorina, nekakve zabave vokalnog karaktera… što sve mora biti koncentrirano u dane održavanja festivalskih koncerta. Osim toga, festival se mora čvrsto povezati s brojnim lokalnim radijskim postajama i Hrvatskim radijom, da se kajkavske popevke najprije snime, a zatim i emitiraju u programima - mišljenja je Fran Potočnjak.
Humanitarni koncert Kolektiva party ZABOK - Klub mladih Donja Stubica „STUB-KLUB“ organizira humanitarni koncert za Danijela Čehajića iz Gornje Stubice. Danijel je 36-godišnjak koji već dvanaest godina hoda tri puta tjedno na dijalizu bubrega koji su mu stradali u mladosti, između ostalog i zbog narkomanske ovisnosti kojoj se uspio othrvati te je dugogodišnji apstinent. Obzirom da Danijel živi od invalidnine jer zbog bolesti nije sposoban raditi, troškovi liječenja i odlaska na dijalizu su veliki i on ne može to pokrivati sa svojom skromnom invalidninom. Njegova obitelj je također u teškoj materijalnoj situaciji (živi samo s majkom) obzirom na njegovu bolest i nesposobnost za rad. Danijel se od svoje mladosti bavi glazbom te je pod umjetničkim imenom Danny Dee nastupao u devedesetima kao Disco Jockey po klubovima u Hrvatskoj i inozemstvu. No, ovisnost o narkoticima narušila mu je zdravlje te se povukao s glazbene scene. Danijel se želi vratiti na glazbenu scenu kako bi nastupajući i svirajući osigurao financijska sredstva za život i za liječenje, no to mu ne polazi za rukom obzirom na današnje uvjete glazbene produkcije u Hrvatskoj i inozemstvu. Mladi iz „STUB-KLUB“-a žele pomoći Danijelu prikupiti financijska sredstva za daljnje liječenje i životne potrebe, obzirom da Danijel posljednjih nekoliko mjeseci redovito provodi vrijeme u prostorijama Kluba mladih u Topličkoj 5 u Donjoj Stubici. Pomaže mladima u savjetovanju oko glazbe te sudjeluje u ovogodišnjem projektu „Kreativno ljeto bez poroka“ pričajući o svojem glazbenom usponu te životnim padovima
i svojoj dugotrajnoj borbi protiv ovisnosti i drogama. „STUB-KLUB“ je odlučio organizirati humanitarni koncert pod nazivom KOLEKTIVA PARTY koji će se održati u dvorani ZCUK Regenerator u Zaboku u subotu 27. kolovoza ove godine na kojem nastupaju Disco Jockeyi iz Zagorja, Zagreba i okolice. Predviđen je nastup 12 DJ-a i MC-a, koji bi (svaki cca 40 minuta) puštali i miksali glazbu raznih klupskih stilova. Svi sudionici ovog humanitarnog koncerta nastupati će besplatno kako bi pomogli Danijelu. Sav i jedini prihod od prodaje ulaznica ide za pomoć Danijelu što će biti uredno ažurirano i medijski popraćeno nakon samog partya. Ovaj koncert se održava u sklopu projekta „Kreativno ljeto bez poroka“ koji pokriva Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, podržava ga Mreža udruga KZŽ u sklopu provođenja Županijskog programa djelovanja za mlade (ŽPDM), a HDS ZAMP se u svojem pokroviteljstvu odrekao naknade za autorska prava izvođača. “Još uvijek vjerujem da na ovom svijetu postoji humanosti, dobrih frendova i ekipe koja voli elektronsku glazbu. I sam miksam već niz godina, pa su prijatelji za mene odlučili napraviti party humanitarnog karaktera pošto sam na dijalizi već 12 godina i želio bi nastaviti život u malo drugačijim okolnostima od onih koje su me obilježile ranijih godina. Ovo sada nije life, već vegetiranje, a to ne želim nikome. Ipak, bez obzira na sve, živim život punim plućima i ne predajem se. Danijel Čehajić." (zl)