aktualno
broj 398 / 03.06.2011.
7
Kad se crkvi pripisuje da je konzervativna, onda se to pripisuje iz toga što ona, u odnosu na obitelj, ima vrlo jasan stav. To nije stav koji je donio čovjek, to je Božja objava u Bibliji. pripisuje to iz jedne perspektive što ona u odnosu na obitelj ima vrlo jasan stav. To nije stav koji je donio čovjek, to je objava Božja u Bibliji. To je govor Boga čovjeku. To je stvarnost koju crkva u svim mehanizmima ovoga vremena ne može mijenjati. To je Božja istina o čovjeku.
vlč. Zlatko Koren
sjeta Hrvatskoj
E DA BI HRVATSKOJ E UĐE U EU Hrvatske u Europsku uniju? Kako ući u EU a ne izgubiti nacionalni identitet, kako ući uzdignute, a ne pognute glave? Koren: Siguran sam da je to moguće, ali nisam siguran da smo sve učinili da to bude i ostvareno. Proces naše ugradnje u europsko društvo nije proces koji će završiti ove godine u lipnju ili srpnju, nego je to dugotrajan proces, proces u kojemu se mora uvažavati i prihvaćati drugoga, ali se ne smije negirati sebe, svoje vlastitosti i ljepote, i svoje prednosti. Tu mislim da nismo dovoljno učinili onoliko koliko smo mogli učiniti. ZL: Da li je Europska unija odbacila kršćansku viziju i uljudbu ne spominjanjem Boga i kršćanstva u svojem ustavu iako kršćani, točnije katolici, sačinjavaju većinu njezina stanovništva. Koren: Ta stvarnost negiranja Boga u Europskoj uniji, stvarnost je koju je EU po meni postavila na krivim temeljima. Promatrati čovjeka, kao čovjeka koji samo doprinosi ili troši ekonomske vrijednosti, jest čovjek, ali to nije samo čovjek. Postoje i neke druge spone koje nas više povezuju. Samo gledati da se ekonomki družimo i ekonomski povežemo radi boljeg prosperiteta, radi većega tržišta, radi bolje ekonomske povezanosti i rasporedbe ljudi koji će raditi na određenim prostorima, jest jedan oblik, a to nije dovoljno. Mislim da će EU s vremenom, a ti tokovi se već vide u nekim zemljama, spoznati kako su kulturne, nacionalne i vjerske vrijednosti spone koje dopri-
nose općenitoj kvaliteti života, pa onda i ekonomskoj.
ZL: Da li ste zadovoljni odnosom hrvatskih medija prema Crkvi i da li su mediji pravi odraz stanja u našemu društvu ? Koren: Hrvatski mediji su odraz politike njihovih vlasnika. Više puta sam s većinom novinara razgovarao i vidio da to što on potpisuje u novinama, nije njegov stav. Jer iz razgovora koji smo vodili, ovako kao što mi sad vodimo, vidio sam, da ta osoba ima drugačije stavove i drugačiju širinu i drugačije sagledava cjelokupnu stvarnost nego kako je ta stvarnost prikazana u tim medijima. To je jedno. Druga je stvarnost koja nas čak može u nekom smislu i radovati, da je hrvatski čovjek sazrio u određenim stvarnostima odnosa prema medijima. Mnogo bi puta ljudi znali reći: to je pisalo u novinama i to prihvatili kao «to je to». Ali, danas se događa da su ljudi u odnosu na medije postali i rezervirani, kritični i da ono što mediji donose kao udarnu vijest, ljudi ne prihvaćaju « zdravo za gotovo». To je jedan pozitivan trenutak. Druga stvarnost koju novine i mediji podosta potiskuju i ne žele je izložiti javnosti, je ta da im je jako pala tiraža. A, tome su uzrok i subjektivne i objektivne okolnosti. Netko će to pripisati samo krizi, ali ne bih se s time složio. Netko će reći da je to posljedica internetske pismenosti većine ljudi, ali ne bih se ni s time složio. Mislim da je glavni razlog, što mediji ne daju čovjeku ono što je
ZL: Što mislite o mogućem ujedinjenju katoličke i pravoslavne crkve ? Koren: Povezanost među crkvama već postoji, mi svake godine u siječnju imamo molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, u kojoj svi kršćani mole zajedno. I sada na susretu s Benediktom XVI. u HNK u Zagrebu biti će i svi predstavnici ekumene, tako da neke oblike zajedništva već imamo: zajedništvo molitve, zajedništvo vjere, zajedništvo vjerskih istina… ZL: Na čelu ste najvećeg nacionalnog svetišta u Hrvatskoj. Je li dobro da vjera u Mariji Bistrici nije komercijalizirana kao u drugim svetištima ? Koren: Marija Bistrica za sada ima jednu prednost, a to je ljepota netaknute prirode. Druga joj je prednost što je smještena u blizini 2,5 milijuna katolika, Hrvata koje živ na udaljenosti od Marije Bistrice na neka dva sata. Kada govorite o komercijalizaciji nekog svetišta, onda je tu potrebno uzeti u obzir potrebe određenih ljudi: ljudi imaju potrebu kad dođu u Mariju Bistricu popiti kavu, ručati, neki žele prenoćiti, kupiti suvenir koji će nekome darovati. To su normalne potrebe ljudi kada oni dolaze na neko mjesto i tim potrebama je potrebno odgovoriti. Generalno pitanje cijelog hrvatskog turizma je kako mi tim potrebama odgovaramo. Po meni je problem u hrvatskom turizmu što mi raspravljamo o reklami koja će se prikazati na nekom turističkom sajmu. Ali postoji jedan drugi oblik: usmena predaja i osoban, topao pristup svakome turistu, što smatram puno važnijim. Volio bih da u Mariji Bistrici uvijek bude sačuvano načelo koje je izrekao pater Bonaventura Duda: « Sve što je dobro za svetište, dobro je za Mariju Bistricu. Ali, mnoge stvari koje su dobre za Mariju Bistricu, nisu dobre za svetište»
U nedjelju, misu na zagrebačkom hipodromu, papa Benedikt XVI. služit će pored kipa Majke Božje Bistričke, koji nakon 500 godina prvi puta na kratko napušta Svetište u Mariji Bistrici.
potrebno, što mediji selektivno odabiru teme, te teme napuhavaju, a ponekad marginaliziraju. Nerijetko se događa da je stvarnost jedno, a put medija – drugo. Velike su novine sa 230 tisuća primjeraka dnevno, pale na 43 tisuće primjeraka koji se tiskaju. Ali, jedno je ono što se tiska, što znači da je prodaja još daleko manja.
će dobro, dužan je svatko. I svaki kršćanin i svaki čovjek ovoga vremena. Zato mi se te stvari ponekad čine problematičnim. Problematičnim iz razloga što se želi stvoriti privid da netko je taj koji odlučuje, a netko je taj koji mora prihvatiti odluku sa zahvalnošću. Mi smo svi pozvani sudjelovati u borbi za zajedničko dobro.
ZL: Treba li se Crkva miješati u politiku ? Koren: Vječni zagorski hendikep je - Ne se miješati u politiku. A onda ćete s druge strane čuti i onu rečenicu, koju ja ne smijem i ne želim izgovoriti, jer nije ukusna, što je to politika. Ako se politika bavi sa mnom, koje je onda pravo politike reći da se ja ne smijem baviti njome. A, ona se bavi nama. Upravo treba to naglasiti, razbiti tu patinu feudalizma - prije, pa potom komunizma da se samo netko smije uključiti. Politika znači zauzimanje za opće dobro.Tko meni može priječiti da se zauzimam za opće dobro? I tu treba jasno razlučiti da je politika zauzimanje za opće dobro, a politikantstvo su uski, sebični, «stranački» interesi. Zauzimati se za op-
ZL: Ide li Crkva u korak s vremenom i treba li joj, možda, transformacija? Koren: Pazite, crkva stalno doživljava evoluciju. Mi u crkvi smo jedini koji svaki dan priznajemo da smo grešnici. Svaki dan i papa i biskup i svećenik i svaki vjernik priznaju da su potrebni čišćenja, da su potrebni bistrenja svojih pogleda, da su potrebni traženja novih rješenja. Crkva je u tom smislu zajednica koja je otvorena za nešto novo. Ona nije samo čuvarica starih stvarnosti, nego crkva je ta koja traži novi pristup, novi način i novi model. Postoje stvari koje se mogu mijenjati, ali postoje načela koja se ne mogu mijenjati i postoje crte ispod kojih se ne može ići. Kad se crkvi pripisuje da je konzervativna,onda se
ZL: Upravo ste došli sa zaručničkog tečaja. Kako komentirate dosta poraznu statistiku da se u Hrvatskoj raskine čak 22 posto sklopljenih brakova.
Koren: To je stvarnost koju treba sagledati sa više strana. Povući ću vam neke kontraste; jedan je kontrast što naši ljudi olako uzimaju kredite zato što su navikli na one kredite iz onog bivšeg vremena koje je vrlo brzo uništila inflacija. To je jedan od segmenata koji doprinosi razdoru unutar obitelji. Sigurno je da danas nije ništa moguće napraviti bez kredita, ali je i sigurno da idemo u peglanje kartica onda kad je potrebno i kada to nije. Drugi je segment u tome što je obitelj uništena i ovim oblikom radnog vremena. Naši ljudi, ako su pošteni, će priznati da su nekad nakon odrađenih 8 sati u poduzeću, imali vremena za rad na poljoprivredi, i uzimali su godišnji odmor kako je im je odgovaralo. To je danas nemoguće jer radno vrijeme okupira čovjeka i u kapitalističkome svijetu čovjek se na poslu ne može odmoriti nego se naradi najmanje dva sta više od ustaljenog radnog vremena. I to sigurno doprinosi krizi u braku. Kriva je i radna nedjelja kad bi se obitelj trebala naći na okupu. Ono što se danas događa u obitelji, dio je duha današnjeg vremena, a to je duh hedonizma u kojemu je naglasak na uživanju. Nitko ništa ne može progutati ni pretrpjeti. Naši stari su znali s više žrtve, s više strpljivosti, s više altruizma se uključivati u obitelj nego što je to danas moguće i nego što se danas čini. I tu je pitanje zrelosti. Nekad su ljudi bili puno zreliji i odgovorniji nego danas. ZL: Počeli smo razgovor s Papom i završavamo s Papom; koja je vaša poruka vjernicima i čitateljima Zagorskog lista, kako dočekati Svetog Oca? Koren: Volio bih da svi mi, na ovim našim prostorima, u ovim danima pred dolazak Benedikta XVI., otvorimo svoje antene, otvorimo oči svoga srca, otvorimo svoje uši. Da budemo već sada motivirani, da želimo čuti što će nam to Papa reći. Da želimo razumjeti poruku koju će nam uputiti, da želimo shvatiti poticaje koje će nam odaslati. Želimo nakon Pape i njegova odlaska iz Hrvatske, pokušati oživotvoriti i ono što će nam Petar naših dana ostaviti kao zadatak. Vidite, želio bih da glavno pitanje bude ne kako dočekati, već kako ćemo poslušati Papu, jer nam dolazi za naše, a ne za tuđe dobro. Papa dolazi zbog naše djece, mladih, roditelja, baki i djedova, dolazi kako bi blagoslovio svaki naš dom i kako bi nas pozvao da gradimo zajedništvo s Kristom. To je njegovo poslanje. (Zoran Gregurek )