8
županija
broj 394 / 06.05.2011.
županija
• Mirjana Bašak LOBOR
K
ad imaš svoje zemlje, moraš uložiti samo malo truda i znoja da bi iz nje nešto izraslo. Tako je razmišljala nezaposlena majka troje djece, Mirjana Bodalec iz Lobora kad je krenula u proizvodnju povrća. Obitelj Bodalec uzgaja krastavce, rog crvenu papriku i visoki grah trešnjevac. Grah je to šarenog, duguljastog zrna. Uzgoj krastavaca bio im je dosad prioritet, no kako se uzgoj graha pokazao isplativ, a s njim nema toliko posla, kao s krastavcima, razmišljaju da povećaju njegovu proizvodnju. Iako u Hrvatskoj ne možete više naći velike proizvođače graha, jer su mnogi od proizvodnje odustali i to zbog uvoza kineskog, kanadskog ili argentin-
Obitelji Bodalec već četvrtu godinu uzgaja visoki grah trešnjevac. Počeli su ga saditi za vlastite potrebe, no ubrzo su se našli i kupci. Beru ga mladog, jer je kvalitetniji i lakše ga je čistiti.
tak prodali. Cijena je bila 18 kuna za kilogram. Na tržnici je kilogram graha bio i do 28 kuna – rekla je Bodalec, članica Gospodarsko interesnog udruženja proizvođača povrća i uzgajivača cvijeća Krapinsko-zagorske županije. Vrijeme za njegovu sadnju upravo je počelo. Ove će ga godine zasaditi oko 400 metara. Njiva koja se nalazi odmah ispod kuće izorana je, treba je samo ‘pofrezati’ i pripremiti za sadnju. Sjeme je pravo domaće, kojeg spremaju svake godine, a staro je, dodaje, sigurno do sto ‘let’. Kad grah proklije, postave se stupovi i žica, a kad se on počinje penjati, budući je riječ o visokom trešnjevcu,veže se na špagu. Beremo ga mladog, jer je kvalitetniji i lakše se ljušti – rekla je glavna gazdarica, kojoj u pomoć priskoče i svekrva Božica, suprug Stjepan,
Bodalec: Ne sklapamo ugovor sa zadrugom ili kooperantima, jer bi se na taj način obvezali koliko ga moramo imati za prodaju, a nikad ne znaš kada može tuča ili vjetar uništiti urod. Višak prodamo susjedima, poznanicima, rodbini, Zagrepčanima, Varaždincima.
‘Grah nije teško uzgojiti, a i može se izvući neka korist’ skog graha, ljudi sa sela, još uvijek proizvode grah za svoje potrebe.
dok s grahom nije takav slučaj. Grah, kad ga okopate, pustite ga da se penje. Berba počinje u listopadu, kada se ljuska izvana počinje šareniti i crveniti. Volim kopati po zemlji, saditi cvijeće i upravo sam iz tih razloga počela saditi povrće. A, iz toga se na kraju i izvuče neka korist – zaključila je, dodavši kako nakon dana provedenog na njivi među svojim povrćem, dobije bakrenu boju kao da je vrijeme provela izležavajući se u solariju.
Grah na stupove i žicu
- Počelo je sasvim slučajno. Volimo jesti grah na sve načine. Bilo na salatu, čušpajz, mahune… i zato smo ga zasadili za svoje potrebe. I tako, svake godine zasadili smo ga dva reda više. Ovo je četvrta godina otkako ga sadimo. Ne sklapamo ugovor sa zadrugom ili kooperantima, jer bi se na taj način obvezali koliko ga moramo imati za prodaju, a nikad ne znaš kada može tuča ili vjetar uništiti urod. Višak prodamo susjedima, poznanicima, rodbini, Zagrepčancima, Varaždincima rekla je Mirjana Bodalec. - Ovo nam dođe kao jedan veliki vrt. Nije to sad neka velika količina graha. Prošle godine prinos je bio oko osamdesetak kilograma. Petnaestak kilograma ostavili smo za svoje potrebe, a osta-
te djeca Dominik, Mihaela i Melani. Nije ga dobro čistiti po suncu, već se na njivu ide rano ujutro, dok nema sunca. I grah napadaju kojekakve bolesti,
pa ga treba špricati protiv pepelnice, ušiju… - Lakše je uzgajati grah, jer nema s njim toliko posla. Kad su krastavci u pitanju, na njivi morate biti svakodnevno,
Prošle godine prinos je bio oko osamdesetak kilograma. Petnaestak kilograma ostavili smo za svoje potrebe, a ostatak prodali. Cijena je bila 18 kuna za kilogram. Na tržnici je kilogram graha bio i do 28 kuna.