26
panorama
Vinko Sinković
broj 327 / 22.01.2010.
Franjo pl. Šoštarić u svom domu
Tea Žibrat
JEDNO SELO U TRI ŽUPE Mala Erpenja: najprostranije, najduže i najneobičnije selo u Zagorju
Selo s dva središta, d Mjesna odbora, dva Ivo Šućur MALA ERPENJA
M
ala Erpenja je najduže i površinom najveće selo u Hrvatskom zagorju, ali se ne može pohvaliti gustom naseljenošću. Prema popisu od 2001. imalo je 751 stanovnika u 212 obiteljskih kućanstava. Uzduž potoka Erpenjšica, po obroncima nastajala su zbijena po rodbinskim vezama čak 24 zaselka. Naziv Erpenja selo je dobilo po jagodama koje je na svojim plantažama uzgajao jedan od ugarskih plemenitaša. Jagoda je na mađarskom «erpenya». Selo je 1948. godine imalo vrhunac svog nataliteta: 1578 žitelja, da bi se zbog iseljavanja u Slavoniju, Baranju, Moslavinu i Zagreb, ta brojka prepolovila. Mala Erpenja je atipična i po tome što je selo podijeljeno na donje i gornje, svak sa svojim Mjesnim odborom, a imaju i svako svoje biralište tijekom izbora.
Dva načina govora…
U selu su u dva središta. MO Mala Erpenja I s predsjednikom Mladenom Šurinom ima svoje središte oko Vatrogasnog doma, a MO Mala Erpenja II, koje je predsjednica Tea Žibrat, razvija svoj
društveni život oko Društvenog doma. U gornjem dijelu sela je Područna škola sa 20ak djece u četiri niža razreda. U toj polarizaciji često su izbijale nesuglasice, pogotovo oko nasipanja i asfaltiranja nerazvrstanih cesta. Zanimljivo je da se doljani i gorani razlikuju i po naglascima. Doljani, na primjer, kažu «Vinko», a gorani «Viiinko». Uglavnom, rastežu vokale. Međutim zajednički su se
datuma ide se na hodočašće i proštenje u Mariju Bistricu.
Šoštarići - miljenici crne Gospe i ugarskog kralja
- Moj stric Ljudevit i njegov bratić Marko, nakon sretnog povratka s ruskog fronta 1916. godine, podigli su na tromeđi tri župe zavjetnu kapelicu Majke Božje Bistričke. Crni kip dopremljen je iz Graca - zapisao je kroničar Male Erpenje, Ivan Šošta-
kon višestrukog prevrtanja, ostao sam nekim čudom u autu, živ i zdrav, tek s manjom ogrebotinom. Tada sam se zavjetovao da ću u znak zahvalnosti Majci Božjoj Bistričkoj podići raspelo s njenim likom i taj sam zavjet ispunio, u blizini ove kleti gdje sam se ponovo rodio. Frencek se pohvalio da su njegovi preci bili i miljenici ugarskog kralja Rudolfa II. - Njegovo veličanstvo u Pra-
godine njen vlasnik bio je Aleksandar grof Erdödy, da bi potom s vremenom prelazila iz ruke u ruku, sve dok kuriju nije 1895. godine uništio požar. Sačuvana je samo prešnica u kojoj se nastanio Jakov Picek koji je bio špan kod obitelji pl. Vinković.
Kuću preuredili u kapelu Majke Božje Bistričke
Dok su Grofovi u prošlosti gradili zavjetne crkve i kape-
Mala Erpenja je atipična i po tome što je selo podijeljeno na donje i gornje, svak sa svojim Mjesnim odborom, a imaju i svako svoje biralište tijekom izbora. U selu su i dva središta: oko Vatrogasnog doma i oko Društvenog doma. Zanimljivo je da se doljani i gorani razlikuju i po naglascima. Doljani, na primjer, kažu “Vinko”, a gorani “Viiinko”. Uglavnom, rastežu vokale. ponosili glazbenim sastavom «Veseli Erpenjčani», koji su se proslavili pjesmom «Lepi si, lepi, naš zagorski kraj!». Nekoć su Erpenjčani imali svoje groblje kod Sv. Jurja. Stalna trvenja između grofova i crkve doveli su do podjele sela na tri župe (fare). Zbog toga se krste, vjenčavaju i sahranjuju u Krapinskim Toplicama, Pregradi i Tuhlju. Jednako tako, u tri različita
rić. A Franjo Šoštarić (58), koji je čitav svoj radni vijek proveo na radu u Austriji, u Beču sada čeka na zasluženu mirovinu. - Možda je - kaže ne bih ni dočekao da nas Šoštariće ne štiti Majka Božja Bistrička. U studenom 2001. godine, prilikom okretanja svog terenca, kod klijeti mog prijatelja Štefa Kordeja, u uzvratnoj vožnji naišao sam na smrznuto i sklisko tlo i survao se u provaliju. Na-
gu 1602. godine dodijelilo je mom dalekom pretku grb s potvrdom plemstva - ponosno kazuje Franjo i pokazuje dokaz tomu, obiteljski plemenitaški grb koji se s koljena na koljeno prenosi i brižljivo čuva kao svetinja. U selu je nekoć bila kurija. Vlasnici su imali svoj mlin, ciglanu i ribnjak i dva marofa gdje se hranila stoka i to jedan na početku, a drugi na gornjem kraju sela. Do 1848.
le posvuda po Zagorju, čime su otkupljivali svoje grijehe i osigurali posebna mjesta za pokapanje članova svojih obitelji, zaboravili su na Malu Erpenju u kojoj nije sagrađena crkva usred sela, oko koje bi se Erpenjčani okupljali. Tako su Erpenjčani već odavna čeznuli za svojom kapelom. Ali, kako nije bilo novaca, jednu kuću u gornjem dijelu sela 1981.
godine preuredili su u kapelu, s tim da su na krovu dozidali mali zvonik, a u pročelju u nišu postavili kip crne Majke Božje Bistričke, onaj isti koji je do tada krasio zavjetno raspelo obitelji Šoštarić. Tea Žibrat (23), studentica prava, kaže: - Pri preuređenju kuće u kapelu radilo je i dosta mladih, pa je tadašnji pregradski župnik, mons. Branko Ivanjko obećao da će iznimno vjenčati mladence koji su se odazvali radnoj akciji. I bi tako. Vjenčao je u ovoj kapeli Franca i Anitu Golubić, dok je moju tetu po majci i tetka, Ljubicu i Stjepana Ilijaša (gle čuda) vjenčao mladoženjin imenjak i prezimenjak vlč. Stjepan Ilijaš. Tea nam priča i kako se u ljetnom razdoblju oko njihova Društvenog doma i kapele u lipnju i kolovozu priređuju fešte. - Prva je na Ivanje, s krijesom, nastupom naših kuburaša malonogometnim turnirom, a druga u kolovozu kada je proštenje Majke Božje Bistričke, uz dnevnonoćni malonogometni turnir, malu seosku olimpijadu i zabavu do zore. Tada smo svi Erpenjčani zajedno, uz glazbu «Erpenjskih iskrica». Ni Erpenjčani iz prve polovice sela ne stoje prekrižanih ruku. - Sredinom ove godine, DVD Mala Erpenja