po i hrana po planu, tako da su mi komad starog, suhog kruha (već na pogled se drobio) sa marmeladom od šipka, donijeli ipak frišku snagu u tijelo. Pustili smo se u pakovanje i ređenje, od šatora preko svih tih stvari rasutih po šumici ili pokraj muleta, koje su se već za tih nekoliko dana udomaćile na svojem mjestu. Pažljivo se pakovalo, tako da bi bilo što jednostavnije sve prebacit u brod, s tim da stalno nisam imao pojma, gdje ćemo ukrcavati, jer more stalno nije dozvoljavalo približavat se kraju, a na kraju krajeva, stalno mi se motao iznad glave uzdignut kažiprst - poslje svega toga ne smijem napravit još nekakvu glupost, treba izdržati do kraja. Križna luka sa korpomortom je bila daleko, skoro pa nikad dalje, ako ne računam prijašnje popodne. Nekoliko mogućnosti je bilo u igri: pričekati, pa pokušati sve ukrcati tamo dole, na zapadnim stijenama, ili na sjevernim, koje sam istog trena otišao provjerit. S obzirom na donje vrime tj. tramuntanu, situacija je izgledala vrlo slično kao na zapadnim stijenama. Usput sam na malom žalu, koje je protiv svoje volje primilo novo smeće, zapalio cigaru, promatravši Split, zbog jasnog vremena se nekako skroz približio na sam prag splitskih vrata, a Vis se dao kamenom dobacit. Treća, tada i jedina moguća varijanta, prebaciti stvari preko južne punte - iza Babića ražnja, u nadi, da bi tamo moglo biti malo mirnije more. Čekanje je ipak samo sebe izabralo, pa je bilo i vremena zalutati pogledom i misli na mali škoj. Ovce, kao da se ništa nije dogodilo, guštale su u darovima nevere - kiša je donjela friške gutljaje sladke vode, ćak je i sol bila režentana, a svježa trava je već mirisla u zraku. Al nigdje moja "skromna" Zahvala, nikako da je pogledom nađem, štoviše, na njenom mjestu se nazirao veliki blijedi upitnik, jasno korpomorto - uglavnom komad betona, kao stalno sigurno sidro režentan - biti opran sladkom vodom
- 43 -