DOSSIER 20. GODINA ŠIBENSKIH VEČERI DALMATINSKE ŠANSONE
Rođendan šansone kao neznatan naputak
kako bi Šibenik u budućnosti trebao raditi oslobođen nezdravih i neveselih tonova
Pripremio: Stanko Ferić Fotografije: Arhiv Udruge Šibenik koncert (Snimili: Ante Baranić, Kata Baranić, Giacinta Mattiazzi, Nevena Banić, Jozica Krnić Duško Jaramaz, Stanko Ferić, Diana Ferić, Alfred Trojan, Deni Lokas, Mirsad Imamović), privatne fotografije Branka Viljca, arhiv časopisa “Volim Šibenik”
F
estival “Večeri dalmatinske šansone”, prvi je puta pod tim imenom održan 1998. godine, a rodio se 1997. godine kada je Branko Viljac odlučio popularnu priredbu “Božić u Šibeniku” poniklu u Domovinskom ratu, pretvoriti u koncert na kojem će nastupiti najbolji šibenski pjevači, klape i zborovi. Bio je to nevjerojatan događaj koji je završila do tada neviđenim ovacijama publike. Prema jednoj od istinitih legendi kojima je taj kultni festival okružen baš te večeri 1997. godine sreli su se nakon spektakla u sportskoj dvorani na Baldekinu, u kojoj je nošena valom emocija oduševljene publike trijumfirala šibenska pjesma, skladatelj Dušan Šarc i pjesnik Krste Jurasa. Vidjevši što se u dvorani događa jedan drugom su govorili: -Trebalo bi napraviti šibenski festival. Vidi koje mi snage imamo. Nekoliko dana kasnije, prema festivalskoj predaji, Duško Šarac prišao je Branku Viljcu i kazao mu: -Što misliš da nas dvojica napravimo festival šansone u Šibeniku?
Povijesno šibensko NE estradnom šundu Branko je pristao, ali je odmah kazao da nije zainteresiran za običan estradni šund festival, kako reče, s brzopoteznim lakopotrošnim pjevačima i pjesmama nego za manifestaciju koja će slaviti istinske vrijednosti dalmatinske šansone, dakle kvalitetne autorske dalmatinske pjesme koja ima umjetničku vrijednost. Na sretan način Večeri dalmatinske šansone bile su spontani, ali prirodan i logičan nastavak onoga što su kao novi glazbeni umjetnički pravac početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća stvorili Dušan Šarac i Arsen Dedić. Riječ je originalnom šibenskom umjetničkom proizvodu, urbanoj varoškoj šansoni, šibenskoj vrsti uglazbljene poezije, koju se danas na nekim glazbenim akademijama pod nazivom klapska šansona izučava kao osobitu vrstu uglazbljene poezije. Prva šibenska urbana varoška ili klapska šansona bila je pjesma Čuvaj je, majko moja. Za njen uspjeh kao nove glazbene forme bila je presudna pjesma Maslina je neobrana, a konačnu potvrdu njene umjetničke vrijednosti donijela je Šibenska balada. Dedić i Šarac kasnije su krenuli odvojenim glazbenim putovima. Arsen je postao vodeći kantautor i bard domaće šansone koju je