Page 1

VJE SNIK

ISSN 1847-0521

Godi{te CXXXV I I

\akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije ~ a s o p i s

9-10

z a

p a s t o r a l n u

o r i j e n t a c i j u

s a d r ` a j : Vladimir Dugalić, urednik: OSJETLJIVOST ZA ČOVJEKA 777 Marin Srakić, nadbiskup: »OBOLJEH I POHODISTE ME; U TAMNICI BIJAH I DO\OSTE K MENI« 778

2009.

Po{tarina pla}ena u po{ti 31400 \akovo

Karlo Višaticki: S ONU STRANU BRAVE – BIBLIJSKA IZVJEŠĆA O ZATVORENICIMA Mato Mićan: DUŠOBRIŽNIŠTVO U ZATVORIMA I BOLNICAMA Ante Mateljan: PASTORAL BOLESNIKA: NUŽNOST POUKE I ODGOJA Josip Sabol: INTENZIVNI ODJEL KLINIKE - SUSRET SA »SMRĆU«? Žarko Relota: PASTORAL S OSOBAMA KOJE SU LIŠENE SLOBODE: STANJE I PERSPEKTIVE Tomislav Cvitanušić: KAD SE ZALUPE I POSLJEDNJA VRATA…. Branko Lipša: APOSTOLSKO – PASTORALNI RAD U OSJEČKOM ZATVORU Sandi Prpić: DUŠOBRIŽNIŠTVO U POŽEŠKOJ KAZNIONICI Sandra Jelić: INSTITUCIONALNI TRETMAN DJECE I MLADEŽI S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU s. Franjica Faletar: ISKUSTVO PASTORALNOG RADA JEDNE REDOVNICE U DOMU ZA ODGOJ DJECE I MLADEŽI – OSIJEK Renata Coha: PREVENCIJA NASILJA U ADOLESCENTSKIM VEZAMA Dean Ajduković: ULOGA MUŠKARACA U ZAUSTAVLJANJU NASILJA NAD ŽENAMA Veronika Reljac: ULOGA I MJESTO CRKVENIH OBITELJSKIH SAVJETOVALIŠTA U PASTORALU BRAKA I OBITELJI Suzana Matošević: BRAČNO I OBITELJSKO SAVJETOVALIŠTE U SLAVONSKOM BRODU Sanja Turčinović: AKTIVNOSTI I REZULTATI SAVJETOVALIŠTA ZA ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA U SLAVONSKOM BRODU Žarko Relota: OLTAR DOMOVINE (Duhovna misao) Šimo Šokčević: SKLAD ŽIVLJENJA I DJELOVANJA (Svjedoci vjere) Stjepan Baloban: POMOGNIMO BOLESNOM ČOVJEKU (Moral u hrvatskom društvu) Ivan Šarić: DRUŠTVO I URE\ENJE GOSPODARSTVA (Socijalni nauk Crkve) Zvonko Pažin: BLAGDAN SVETIH ĆIRILA I METODA (Liturgijska zborovanja) Snježana Majdandžić-Gladić: POSLJEDNJE POMAZANJE I SPROVOD (Negdašnji obrednici) Dejan Čaplar (odgovara): KATEHEZE ZA MINISTRANTSKU SKUPINU (29) (Katehetska građa) Josip Filipović (priredio): EUHARISTIJSKO KLANJANJE (I.) (Liturgijska građa) Marko Tomić: PRAKTIČNI RAD S BIBLIJOM Josip Kuhtić: RIJEČ: Homiletska građa B

779 783 787 797 800 805 812 813 815 819 820 825 829 834 843 847 848 849 850 852 856 860 865 867 868

Dragan Damjanović: TRI OSJEČKE GROBLJANSKE KAPELE (2) 873 Anto Pavlović: IZ GALERIJE NAŠIH PREDŠASNIKA: V. KORAJAC, N. BOGDANIĆ, J. ANDRIĆ 877 Slavko Vranjković: MUKA PO MATEJU 887 782 799 804 814 824 846 855 872 876 886

Doprinos HBK prevladavanju aktualne krize Novi blaženici Katoličke Crkve Duhovne vježbe za svećenike In memoriam: fra Egidije Biber Prva hrvatska knjiga iz pastoralne psihologije Brak se sve više omalovažava Objavljen program Svećeničkog kongresa godine 2010. Caritas Vukovarskog dekanata traži pomoć Slavlje četrdesete obljetnice svećeništva u Voćinu Knjiga o sv. Marku Križevčaninu

889 891 893 895 897 899 901 901 902 903 904 904 905 905 906 907 909 910 912

Zabrinutost zbog zakona o vodama (Izjava) »Ne ostanimo na pragu vjere…« (Poruka) Obilježavanje Svećeničke godine (Okružnica) Godina župne kateheze (Okružnica) Posljednji Kristov nalog – prva zadaća Crkve (Poruka) Navjestiteljska dimenzija svećeništva (TPS) Konferencija za medije u \akovu Trojica mladih palotinaca položila zavjete Susret mladih MBK Sv. Ćirila i Metoda u Mužlji III. nacionalni susret o beskućnicima u Osijeku Stručni skup za vjeroučitelje i njihove mentore Sjednica Povjerenstva za pastoral braka i obitelji 54. sjednica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom Sjednica Povjerenstva za pastoral ministranata Izabrana pitanja ruske filozofije Velika Gospa u \akovačko-osječkoj nadbiskupiji Nove službe - dekreti Blagdan Gospe Snježne na Tekijama Blagdan Male Gospe

TEMA VJESNIKA

914 915 916 924 925 926 927 928 929 930 931 931 932 933 934 935 935 936 936 937 938 938 939 942 948

Misa zadušnica za 12 branitelja ubijenih u Mirkovcima Zlatna misa fra Milivoja Marušića Obljetnice, blagdani, blagoslovi Osmero krštenih u crkvi Duha Svetoga XXIX. franjevački hod Početak školske i vjeronaučne godine u Srijemskoj biskupiji Slavonskobrodski prvašići u Isusovoj školi Važnost službe osječkoga studentskog kapelana Okupljanje svih sudionika projekta rasvjete katedrale Nadbiskup Srakić primio zagrebačkog gradonačelnika Domagoj Duvnjak kod biskupa Kroz glazbu otkrio poziv Blagoslovljeno gradilište nove župne crkve u Vukovaru Novi Pastoralni centar u Vinkovcima Radovi oko crkve u Tompojevcima Obnova crkve Sv. Josipa u Dalju Nova župa Slavonskobrodskoga dekanata Vukovarski Ranjeni Isus Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije Novi članovi Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova Bijela košuljica Ivanke Bubalo Zajednica Molitva i Riječ proslavila blagdan Smotre folklora i pučkog pjevanja Koncerti, knjige Vijesti iz Nadbiskupije Na omotu: - Novi bogoslovi - Urušio se strop dragotinske crkve - Phil Bosmans, Sunčane zrake, nade, ljubavi i prijateljstva

Du{obri‘ni{tvo u zatvorima, bolnicama i odgojnim ustanovama


9-10(2357) 2009.

VJESNIK ÐAKOVAKO-OSJEKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE asopis za pastoralnu orijentaciju Izdava: Nadbiskupski ordinarijat akovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugali Telefon: (031) 802-119 Fax: (031) 813-742 E-mail: vladimir.dugalic1@os.t-com.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banovi, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 802-228 E-mail: bisk.tiskured@os.t-com.hr Uredniko vijee: Ivan uri, Ivo Džini, Josip Filipovi, Grgo Grbeši, Antun Jarm, Stjepan Karali, Mato Leši, Luka Marijanovi, Anto Pavlovi, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranji, Bože Radoš, Fabijan Svalina, Stanislav Šota, Marko Tomi, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-309; faks 811-974 Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandari (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemaka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunovi (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovki (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik akovako-osjeke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 akovo Telefoni: (031) 802-119; 802-228 Faks: (031) 802-228 E-mail: vjesnik.djakovo@os.t-com.hr Poštarina plaena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjerouitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj rauna: Nadbiskupski ordinarijat akovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatniki broj; ili obinom poštanskom uplatnicom na izdavaa. Devizna pretplata (iz inozemstva): ekom ili na devizni raun: Nadbiskupski ordinarijat akovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je osloboen plaanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (l. 11, t. 7 i 8). Kompjutorska priprema: »Glas Slavonije« d.d. Osijek Tisak: Gradska tiskara Osijek d.d.

Novi bogoslovi U srijedu, 30.. rujna 2009. godine, na početku nove sjemenišne i akademske godine, u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu okupila su se jedanaestorica novih bogoslova. Iz Đakovačko osječke nadbiskupije stigli su Ivan Benaković (Županja 1), Ivan Begović (Vinkovci 2), Vedran Bilić (Slavonski Brod 10), Krešimir Čutura (Slavonski Brod 4), Ilija Dogan (Ivankovo), Dino Mišković (Slavonski Brod 9) i Matej Perković (Osijek 7). Iz Požeške biskupije stigao je bogoslov Marko Čubelić (Suhopolje), a iz Subotičke Vladimir Ahmetović (Lok), Marijan Škabla (Selenča) i Siniša Tumbas Loketić (Subotica). Misno slavlje u sjemenišnoj kapeli predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, u koncelebraciji s rektorom Bogoslovnog sjemeništa, mons. Josipom Bernatovićem, duhovnikom Božom Radošem, prefektom Ivanom Andrićem, ekonomom Petrom Ćorlukom i tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata, Robertom Jugovićem. Prigodnim riječima novim se bogoslovima obratio rektor Bernatović, rekavši kako je tradicija da se na početku nove sjemenišne godine međusobno upoznaju, kako bi im se olakšali prvi trenuci u Sjemeništu, oni koji će im zauvijek ostati u pamćenju. Ovdje nastavljate ondje gdje je dosadašnji put završio, a to je odluka – želim biti svećenik!, rekao je rektor, zahvalivši nadbiskupu Marinu za dosadašnju pomoć i podršku, očekujući da i nadalje - riječju, podrškom i upozorenjima - ostane uz mladost koja je budućnost ne samo Đakovačko-osječke nadbiskupije, već i Požeške i Subotičke biskupije. Prigodnim riječima dobrodošlice mladim se bogoslovima obratio i nadbiskup Srakić. Rekavši kako je pred njima izgradnja na ljudskom, intelektualnom, duhovnom i pastoralnom području, nadbiskup je poručio kako je u svemu tome najvažnije jedno – ostati čovjek. Najavljujući početak nove sjemenišne i akademske godine, nadbiskup je uputio bogoslove na njihove poglavare, savjetujući ih neka u njih imaju povjerenja. Iznesite im svoje probleme kroz koje prolazite i radosti koje doživljavate, rekao je jedanaestorici novih bogoslova nadbiskup Marin. Anica Banović

PRIRUČNI LITURGIJSKI KALENDAR 2009./2010. Vodič za svakodnevno bogoslužje riječi i bogoslužje časova z

Kalendar donosi naznake za svagdašnja čitanja i tjedne časoslova. Pomaže čitačima da se priprave za liturgijski nastup, bolesnicima da budu povezani s liturgijom Crkve, obiteljima koje u okviru večernje molitve uzimaju liturgijsko čitanje dana. Cijena: 7 kn.

Narudžbe: Nadbiskupski ordinarijat (Tiskanice), 31400 Đakovo, Strossmayerov trg 6. Telefon: (031) 802-224.


Osjetljivost za ovjeka Vladimir Dugali, urednik

Godine 1997., potpisivanjem i ratikacijom ugovora

izmeu Svete Stolice i Republike Hrvatske, stvorene su institucionalne i pravne osnove za nesmetano djelovanje Crkve u hrvatskom društvu. Osobito je Ugovorom izmeu Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima deniran odnos izmeu Crkve i Države, njihova neovisnost i samostalnost, ali i naglašena meusobna suradnja u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj ovjeka te u promicanju opega dobra. Naime, ovim ugovorima istaknuta je injenica da se veina graana Republike Hrvatske izjašnjava pripadnicima Katolike Crkve, jer u demokratskom društvu državne vlasti moraju imati na umu vjersku pripadnost graana, posebno kada se radi o veini. U tom smislu, a u svrhu što boljeg služenja i osjetljivosti za potrebe ovjeka, nakon potpisivanja ugovora uslijedilo je i donošenje provedbenih dokumenta, meu kojima, u ovom broju Vjesnika istiemo Sporazum o dušobrižništvu u kaznionicama, zatvorima i odgojnim ustanovama (12. rujna 2002.) te Ugovor o dušobrižništvu u bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovama te ustanovama socijalne skrbi (31. listopada 2005.). Meutim, gledajui iz današnje perspektive, desetak godina nakon potpisivanja ugovora i provedbenih sporazuma o dušobrižništvu, osobito na podrujima koja su nam u vremenu komunizma bila nedostupna, stjee se dojam kao da se ne snalazimo u demokratskom društvu i ne koristimo prava koja su nam dana. Iako je na mnogim podrujima mnogo uinjeno: imenovani su kapelani, dušobrižnici, a u novije vrijeme aktivnije se ukljuuju i diplomirani teolozi laici, osobito u rad branih i obiteljskih savjetovališta, ipak se ne možemo oteti dojmu da je još uvijek prisutan odreeni stupanj improvizacije i nesnalaženja. Naime, osim redovite sakramentalne prakse i duhovnog razgovora ne postoje pastoralni programi rada, prikladni liturgijski obrasci i sadržaji navještaja za posebne uvjete, poput onih u kaznionicama, zatvorima, odgojnim ustanovama, bolnicama, ustanovama socijalne skrbi… Dušobrižnici i kapelani esto su prepušteni samima sebi, uz još pokoju drugu pastoralnu obvezu, naješe župniku ili samostansku. A bez dodatne strune osposobljenosti, osobito psihološke izobrazbe i adekvatnoga iskustva, teško da emo moi odgovoriti na izazove koja nam postavljaju ova podruja pastoralnog rada.

Dušobrižništvo u bolnicama Današnje bolnice sve više slie gradovima u kojima žive tisue ljudi koji se do juer nisu poznavali, ali koje je bolest i nevolja zbližila. esto se u takvim situacijama raaju poznanstva i prijateljstva, ali, na žalost, nerijetko i samoa, otuenost i zaokupljenost vlastitim problemima. U tom smislu, kako istie p. Szentmartoni u knjizi Osjetljivost za ovjeka. Pastoralna psihologija, pastoral bolesnika je više nego samo bolesniko pomazanje, budui da je jedna od osnovnih zadaa pastorala bolesnika »pomoi patniku da proisti svoju sliku o Bogu, još tonije, da nae Boga u svojoj patnji. Bolest i patnja se ne 9-10/2009.

Urednikova (pre)poruka shvaaju samo kao put k Bogu, nego treba istaknuti da se Bog ve nalazi u patnji osobe. U tom kontekstu takoer vjernici laici mogu biti od velike utjehe bolesnicima kad ih posjeuju u ime kršanske zajednice« (str. 229.). Osim toga, pastoral bolesnika ukljuuje i duhovnu skrb za cijelu obitelj. Pastoralna psihologija naglašava kako svaka bolest, poglavito ako je dugotrajna, nužno sa sobom povlai potrebu prilagoavanja obitelji, koja nee biti ona otprije. Ali i kod samog bolesnika javlja se niz psiholoških procesa, u ijem je središtu obitelj: osoba pati što drugi zbog nje toliko trpe, a esto je i zabrinuta za budunost koja e biti drugaija od one kakvom su je zamišljali. Stoga, dušobrižništvo u bolnicama, kao i openito pastoral bolesnika, zahtijeva ozbiljnu pripremu, osobito poznavanje psihologije bolesnika i osnovnih pravila komunikacije u takvim situacijama: znati biti pažljiv, strpljiv, obziran, u razgovoru ne stvarati kod bolesnika osjeaj da je on sada suvišan, poticati nadu i ohrabrenje….

Dušobrižništvo u zatvorima Kaznionice i zatvori, kao i odgojne ustanove, specina su podruja pastoralnog rada, budui da se u tim ustanovama, više nego drugdje, ovjek suoava sa svojom prošlošu, lišen slobode te izdržavanjem kazne za poinjena nedjela. I upravo tada možda je najspremniji prihvatiti Isusove rijei da je došao spasiti grešnika. Krist koji oprašta grijehe objava je bezuvjetne Božje ljubavi te je temeljno pitanje što ovjek treba uiniti da bi mogao postati dionik te ljubavi. Odgovor je, kako kaže p. Szentmartoni, jednostavan: mora se priznati grešnikom, dakle mora priznati da treba oproštenje i Božju ljubav. Tragedija današnjeg ovjeka, a esto se s tim susreemo i u zatvorima, sastoji se upravo u tome što se ovjek odbija priznati grešnikom i prihvatiti vlastitu krivnju, pokušava se, naprotiv, prikazati žrtvom okolnosti i bezimenim produktom društvenih uvjeta. U duhu pastoralne psihologije, naš rad u tim ustanovama potrebno je stoga usmjeriti da ovjeka pomirimo s prošlošu. U tom smislu i svaka ispovijed je na odreeni nain restrukturiranje vlastite prošlosti, po kojoj ispisujemo vlastitu životnu priu i postajemo sve zreliji. Na putu prema osobnoj zrelosti mora se nauiti nanovo vrednovati vlastitu prošlost, ne ju proklinjati, niti oplakivati ono što se dogodilo, ve na temelju prošlih iskustava, u svjetlu bezuvjetne Božje ljubavi, priznati se grešnicima i potrebnima spasenja i oproštenja: prepoznati stvarnost da oproštenje grijeha nije plod mojih zasluga ve besplatni Božji dar. I za kraj. Jedan prijatelj kazao mi je više puta: Zdrav bolesnom ne vjeruje, niti ga može razumjeti dok i sam to ne iskusi. Upravo u ovim situacijama, kada ovjek doživljava ogranienja svoje slobode, iskustvo grijeha i krivnje ili, pak, iskustvo bolesti i nemoi tijela, ovjek je najbliže Bogu. Možda su upravo ove situacije prigoda da ovjeka privedemo Bogu, kada mu je najpotrebniji, ali i najbliži, te tako pokažemo svoju osjetljivost za ovjeka i autentinost kršanskog navještaja Krista raspetoga i uskrsloga.„

777


»Oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dooste k meni« (Mt 25, 36) ? Marin Sraki, nadbiskup

M

i, stariji, sjeamo se vremena kada je sveeniku bio onemoguavan, ak i zabranjen pristup bolesnicima u bolnici. Morali smo tražiti veze i vrijeme kako bismo kriomice ušli i posjetili bolesnike koji su nas tražili. Bogu hvala, i tada je bilo lijenika, istinskih kršanskih svjedoka, koji su nam, ne bez opasnosti po vlastitu službu, to omoguili. Dolaskom demokracije, napose potpisom Ugovora izmeu Svete Stolice i Republike Hrvatske, nadasve provedbenih ugovora, došla su nova vremena. Za ona vremena kažemo: »Ne bilo ih«, kao što kažemo: »Ne bilo ni onih ludih glava u kojima se još nije dogodila demokracija!« Sada, kad nam je to omogueno, treba prihvatiti pastoral bolesnika. Bolesnici i bolnica. - Bolesnik je siromah, on ima osjeaj da je lišen velikog dobra zdravlja (Sir 30,14sl.). On je u bolnom stanju ovisnosti, gubi vlastitu samostalnost, prepušten je brizi drugih. Postaje ozbiljno svjestan granica vlastite snage i svojih životnih mogunosti. Okrenut prema svome zlu, sklon je osamljenosti koja ga mui. Osjeaj osamljenosti još je teži u bolnici. U bolnici bolesnik trpi neko stanje podinjenosti, postaje ovisan o stranim ljudima, propisima kunoga reda. Pred jednoobraznom i strogom bolnikom disciplinom bolnice bolesnik ima utisak da je podinjen, shvaa kako se zdravstvena pravila odvijaju u pravilnom monotonom ritmu (buenje, vaenje krvi, podjela lijekova, pregledi, kontrole, vizite itd.), a on smatra da su njegove potrebe drugaije, iznimne. On trpi od frustracije svojih osobnih potreba, osjea da se topi u velikom lancu zajednikog života. Bolesnik ima utisak da je postao brojka, jedan sluaj. Osjea da ga lijenici prouavaju kao »sluaj« i ine sve da bi se »sluaj« riješio, a on da ostaje po strani. Ako to uzmemo u obzir, onda nam je jasno koliko se oni koji rade u bolnici moraju truditi da bolesnici njihovo služenje doista shvate i prihvate. Oito da se na tako odgovornim mjestima traže velike žrtve i samoodricanja, koja se niti mogu naplatiti, niti oni koji ih prihvaaju smiju svoju službu gledati samo kroz plau. To vrijedi i za one koji vode bolniki pastoral. Crkvena zajednica u skrbi za bolesnike. - Svjesna potrebe bolesnikâ, crkvena zajednica pruža svoju plemenitu pomo kroz materijalnu i duhovnu brigu. Štoviše, skrb o bolesnicima bila je sastavnica crkvenoga poslanja okajavanja i otkupljenja. Stoga, posluživati bolesnike, znai posluživati samoga Isusa u njegovim udovima koji trpe. »Bio sam bolestan i pohodiste me«, rei e na dan konanog suda. Prijateljsko i herojsko posveenje bolesnicima bilo je uvijek nazono u kršanskoj zajednici. Kad bi se samo naas prekinula beskrajna mreža

778

Stopama sadašnjice djela ljubavi što ih obavljaju kršanske zajednice, napose redovnike zajednice, prekinulo bi se u Crkvi najoitije svjedoanstvo ljubavi Krista prema ljudima. Gospodinova milosrdna ljubav na neki nain se nastavlja u Crkvi kroz skrb o bolesnicima (LG, 56). U tamnici bijah i dooste k meni. - »U tamnici bijah i dooste k meni…, zaista, kažem vam, što god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste!« (Mt 25,36.40.). Otkako je Isus izrekao te rijei, oni koji su, iz najrazliitijih razloga stavljeni u zatvor poeli su biti promatrani oima milosra. Isusove rijei pretvorile su zatvor u mjesto otkupljenja i nade. Prema onima koje pritiše sud ljudske pravde esto se nadvija sjena prezira i zaborava... U svjetlu vjere, zatvorenik je grešnik kojem Bog želi iskazati milosre i pozvati ga na put obraenja i spasenja, bez obzira kako teška bila njegova krivica. Ima osuenika na dugogodišnju robiju koji radikalno mijenjaju život i kreu putem obraenja i svetosti, jer zatvor nije nužno mjesto prokletstva ili odurni pakao. On može biti prigoda milosti, od Boga dana, da ovjek napusti put zla i izbjegne vjeni zatvor gdje je »pla i škrgut zubi« (Mt 8,12). I Isus, nevin, Sin Božji, Svetac nad svecima, podnio je sramotu uhienja. On nije bio samo uhien, nego i priveden na sud, s unaprijed donesenom presudom, na temelju iskaza lažnih svjedoka. Donesen je ljudski sud, nemilosrdan i oštar, kao ma koji odsijeca glavu. I referendum naroda što ga je zatražio Pilat imao je isti ishod. Isus je osuen »U ime naroda«, u Isusovu sluaju »dogodio se narod«!. Majka zatvorenikâ. - Marijin Sin bio je uhien, procesuiran, osuen na smrt i pogubljen. Majka je bila prisutna i zna što to znai. Podno Križa bila je Majka zatvorenika i svih osuenika. U isto vrijeme bila je majka i nevinoga Isusa i one dvojice zloinaca. Tko se osjea pravednim, neka prvi baci kamen! (usp. Iv 8,7). Svima nama je potrebno milosre Jaganjca Božjega koji je trpio mjesto nas i iz ljubavi prema nama. Jedan od razapetih priznao se zloincem, »udarao se u prsa«, zato je dostojan najveega milosra, a drugi, kamena srca, ustrajao je u svome grijehu, sâm se osudio. Kad je rije o zatvorenicima, lišenim slobode, treba imati na umu, i to im dati do znanja, da se sloboda gubi grijehom: »Tko god ini grijeh, rob je grijeha«, kaže Isus (Iv 8,34). U zatvoru se sloboda može ponovno zadobiti, i to prava sloboda, sloboda djece Boga koji je raskinuo sotonske lance, sloboda djece koja se nanovo raaju na novi život, u miru i radosti. »Majka zatvorenikâ« zove na obraenje srca i pokazuje put nade. Tu ruku valja prihvatiti (usp. L. Fanzaga). Zatvorski je pastoral sasvim nešto novo u našoj Crkvi. U prijašnjim vremenima bio je nezamisliv. Zatvorenici i osuenici bili su otpisani, uz slobodu, oduzeta su im bila i druga prava, meu njima i pravo na duhovnu skrb. Valja i tim ljudima pružiti nadu kroz posjete, euharistijska slavlja, koja oni rado prihvaaju, uz pjesmu: »Kriste, u tvoje ime sad smo ovdje svi…« ili »Ostani s nama, Gospodine!«. »U tamnici bijah…!«„ 9-10/2009.


Oltar Domovine Žarko Relota

Duhovna misao nuel II., i njima slini, postali su na taj nain »vjeni« preko ovakvih graevina.

Oteti zaboravu

G

ledao sam ovih dana na Hrvatskoj televiziji vrlo zgodnu emisiju o Keopsu i njegovoj piramidi. Uz mnogobrojne korisne i meni nepoznate informacije, došao sam do zakljuka da su ljudi koji su živjeli etiri tisue godina prije nas u mnogoemu bili civiliziraniji od nas. Meutim, o tome ne bih ovom zgodom. Ali bih o neemu drugom. A to drugo jest podatak da je oko 25 000 ljudi dvadesetak godina gradilo ovu piramidu. Ta me injenica frapira i htio bih je usporediti s nekim pojavama u našem društvu. Razumljivo je da omnis comparatio claudicat (svaka usporedba šepa), pa tako i ova o kojoj ja želim prozboriti, ali nakon vienoga ne mogu biti gluh i neosjetljiv na neke stvari. Republika Hrvatska u svom glavnom gradu ima svoj Oltar Domovine. Zamišljeno je da to bude spomenik svim palima u Domovinskom ratu. Otvorio ga je pokojni predsjednik dr. Franjo Tuman na Dan državnosti 30. svibnja 1994. godine, sa željom da to bude mjesto na kojem e svi moi iskazati svoje poštovanje prema hrvatskoj domovini. Oltar Domovine radio se vrlo kratko. Na njemu je radilo vrlo malo ljudi. Ne vjerujem niti da je iziskivao velika materijalna sredstva. Trebao je biti ponos ovoga roda i ove Države. Ali, gle uda! Nama draži Jasenovci, Brezovice, Kumrovci... Zaboravismo na Oltar Domovine, kao i na junake i ostale svetinje nastale u razdoblju od stvaranja Repubike Hrvatske pa do postizanja slobode i integracije velikog dijela teritorija (ne znam što ekamo s ostalim) koji pripada u granice naše Države. Usporedbe radi, za jednoga Talijana, koliko god njihov Oltar Domovine (Altare della Patria) bio graevinsko »ruglo« koje potpuno odudara od starorimske povijesne jezgre i nikako se ne uklapa u cjelokupni kontekst, koliko god bio prkos Vatikanu i Papi, koliko god sakrio ljepotu Marijine crkve Aracoeli, ipak je dobro uvano, vrednovano i posjeivano mjesto. Pred njim su vojnici u najljepšim odorama, uz njega je vjeni plamen. U Parizu Arc de Triomphe simbolizira povijest Velike armije te sa spomenikom Neznanom junaku (Le soldat Inconnu) svjedoi o zahvali Francuza poginulim u svim ratovima. Tako slavna povijest postaje vjena. Tako narod iz spomenika išitava svoju povijest. Tako svaki strani posjetitelj ui o povijesti naroda preko njegovih spomenika. Tako se vidi koliko je kome stalo do njegovih junaka. Keops, Viktor Ema-

9-10/2009.

Mi, koji smo dopustili da se o nama šire kojekakve ustašoidne prie i laži, koji smo i sami pridonijeli da se vrijeme oko stvaranja i oslobaanja Domovine gleda kao crna mrlja u povijesti našega naroda, koji nijemo i gotovo nezainteresirano promatramo kako se itavo to razdoblje Domovinskog rata želi okvalificirati kao negativno, koji smo zbog toga stigmatizirani, koje su naveli na razmišljanje da se toga vremena treba stidjeti, da je sve što je tada stvoreno negativno, da to treba izbrisati iz naše povijesti, odluno se suprotstavimo ovakvim tendencijama i preko posjeta Oltaru Domovine pokažimo da je to najsvjetlije vrijeme naše povijesti, vrijeme kojim se diimo i koje ne prepuštamo zaboravu. Baš mi potvrdimo da su nam dragi i spomenici nastali u tom vremenu. ak puno draži negoli i Jasenovci i Brezovice pa i Bleiburzi, uz svo dužno poštovanje prema istima. Duboko sam uvjeren da se, na žalost, nijedna školska skupina nee uputiti na putovanja do Oltara Domovine. Njima su još uvijek draže i privlanije druge destinacije. Koga briga za oltar!? Kako stvari idu, ini mi se da je na mjestu i pitanje, koga briga za Domovinu, a pogotovo koga briga za Oltar Domovine, za njegovo znaenje, povijest i simboliku! Žao mi je što je taj spomenik prepušten ruiniranju i što ni nama koji znamo što je oltar, ovaj Oltar više nije izazovan, i što uz kapelu pored njega ne slavimo svete mise za one koji su nam omoguili Domovinu. Jadno je da nas je naša politika odvojila od neega što bi trebalo biti ponos svih nas. Žalosno je da su neki naši politiari obezvrjeivanjem Oltara Domovine obezvrijedili osobe koje su im omoguile da se bave tim asnim pozivom u svojoj Domovini i da su im draža mjesta koja hrvatskom narodu nisu Bog zna kakvo dobro donijela. A kad je tako, onda se više uope ne udim rijeima »maknite tu zavesu, izvinite zastavu«. Draga brao sveenici, vjerujem da barem mi znamo što je povijest, što je vrijedno, što je život, što je žrtva života, što je Domovina, što sloboda... Stoga oekujem da emo mi, u granicama svojih mogunosti, povesti našu djecu i mladež, naše vjernike, naše goste, naše prijatelje, naše poznanike upravo na to mjesto i tu im progovoriti o povijesnom putu nastanka i stvaranja Republike Hrvatske. I ne trebamo u tome pretjerivati. Onoliko skupina koliko godišnje obie Jasenovac, Brezovicu, Srb ili Kumrovec, mi pokušajmo odvesti do Oltara Domovine. Samo radi proporcionalnosti. Barem mi znamo što znai audiatur et altera pars. Radi istine, radi povijesti, radi poštenja.„

847


Sklad življenja i djelovanja Šimo Šokevi

Marie Poussepin (1653.-1744.) (Spomendan: 14. listopada) Marie Poussepin1 roena je u mjestu Dourdan (blizu Pariza) 14. listopada 1653. godine. Otac joj se bavio manufakturom svile. Osnovno obrazovanje primila je od majke i mjesnog župnika. Kad je Marie imala dvadeset i dvije godine, umrla joj je majka te je ostatak života morala brinuti za svoju brau i sestre. Kad joj je 1683. godine umro otac, preuzela je obiteljski posao, modernizirajui ga najnovijom mehanizacijom koja je uvelike olakšavala rad koji se do tada morao obavljati runo. Zanimljivo je da je Marie nauila upravljati svim strojevima te je kasnije svoje znanje prenosila i na druge zaposlenike. Nain na koji se ophodila sa zaposlenicima bio je daleko ispred vremena u kojem je živjela. Uvijek joj je na umu bilo naelo društvene pravednosti, prije svega, u onom smislu da svakome omogui dostojan život od njegova rada, odnosno odgovarajueg osobnog dohotka. Godine 1690. prikljuila se Treem redu sv. Dominika te je cjelokupan posao oko manufakture prepustila bratu Charlesu. Godine 1693. izabrana je na elo Bratovštine milosra koja je djelovala po primjeru sv. Vinka Paulskog. Zapravo, temelj na kojem se Bratovština gradila bile su rijei blažene Marie: »Zajednica nee sebe potvrditi ako se zatvori obilju koje prima od Boga. Ona e upotrijebiti sva sredstva da ih proširi velikodušno i obilno.« Marie se za života, osobito u svom radu, odlikovala karizmom harmoninog jedinstva življenja i djelovanja da bi iskusila Božju rije i iz tog iskustva navijestila Božje suosjeanje prema onima koji su u potrebi. Nošena tim idealima, u sklopu Bratovštine posvetila se obrazovanju mladih te brizi za bolesne i siromašne, sve do svoje smrti. Umrla je 24. sijenja 1744. godine u Sainvilleu. Blaženom ju je proglasio 20. studenoga 1994. godine papa Ivan Pavao II. Danas njezina bratovština broji ukupno 113 sestara, rasporeenih u 20 zajednica diljem Francuske.

848

Svjedoci vjere

François-Isidore Gagelin (1799.-1833.) (Spomendan: 17.listopada) François-Isidore Gagelin2 roen je 10. svibnja 1799. godine u Montperreuxu u Francuskoj. Ve je kao dijete osjeao veliku želju da evangelizira svijet. Navodno je ve njegov župnik bilježio neke njegove ideje i želje pa je, izmeu ostalog, pribilježio i želju da postane sveenik. Studirao je na Bogosloviji u Besanconu te bio lan Pariškog misijskog društva od 1817. godine. Pet godina poslije misionario je u Vijetnamu, gdje je tamošnji car Minh Mang uništavao Crkve pa su se brojni misionari morali skrivati pred njegovim progonima. Nakon dolaska u Vijetnam Francis je zareen za sveenika, i to u dvadeset i treoj godini života. Ispunjen radošu i entuzijazmom, mladi sveenik zapoeo je svoju službu meu Vijetnamcima vozei se malenim brodom od jednog mjesta do drugog. Govorio je esto kako ga poteškoe, oskudica i žrtve ine iznimno sretnim jer je vjerovao da upravo to Bog od njega traži. Vijetnamski car Minh Mang u poetku je bio prijateljski raspoložen prema Crkvi, meutim, s obzirom da je broj vjernika sve više rastao, car se, kako to obino biva, poeo pribojavati za svoj položaj te je zbog toga nastojao misionare udaljiti od puka. Nevolje su dosezale vrhunac kada je Minh Mang objavio dekret kojim je kršanstvo proglasio nezakonitom religijskom frakcijom te naredio svim vijetnamskim obraenicima da se javno odreknu svoje vjere. Sveenici koji bi se na bilo koji nain suprotstavili odredbama dekreta bili bi mueni. Jedan od njih je bio i Francis. Nakon nekoliko mjeseci muenja i torture, Francis je osuen na smrt vješanjem. Umro je 17. listopada 1833. godine u mjestu Bãi Dâu, u Vijetnamu. Blaženim ga je proglasio papa Leon XIII. 27. svibnja 1900. godine, a svetim 19. srpnja 1988. godine papa Ivan Pavao II.„

1 Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://www.dominicansistersofthepresentation.org/main. htm(2009-09-01) http://saints.sqpn.com/day1014.htm(2009-09-01) 2 Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://www.spirituality.org/is/159/home.asp(2009-09-01) http://saints.sqpn.com/saint-francois-isidore-gagelin/ (2009-09-01)

9-10/2009.


Euharistijsko klanjanje u »Godini sve enikâ« (I.) Josip Filipovi (priredio) Pjesma: O Kriste, vjeni Sveenie (1. kitica) ili druga pjesma »pozivskog« karaktera. Uvodna molitva Sine Božji, poslan od Oca ljudima svih vremena i iz svih krajeva svijeta! U ovom trenutku našega susreta s tobom, živim i prisutnim pred nama, molimo te za našu brau i sestre koji su na tvoj poziv u sveeništvo i u posveeni život izrekli svoj ‘’da’’. Neka se njihov život iz dana u dan obnavlja, da postanu živue evanelje. Gospodine, milosrdni i sveti, nastavi slati nove radnike u žetvu svoga Kraljevstva. Pomozi onima koje pozivaš da te slijede u ovom našem vremenu: daj da, motrei tvoje lice, radosno odgovore na divno poslanje što im ga povjeravaš, za dobro svoga naroda i svih ljudi. Ti, koji si Bog, i živiš i kraljuješ s Ocem i Duhom Svetim u vijeke vjekova. Amen. Šutnja i molitva u tišini. Navještaj Božje rijei Iz Poslanice Hebrejima Brao! Krist ulazei u svijet veli: 9-10/2009.

Liturgijska graa Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« Pošto gore ree: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posveeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. Razmatranje Tko se zaljubi u Boga, tome nije važno ništa drugo, ništa ga ne privlai, u njemu samo tinja želja približiti se Bogu, živjeti s njim i za njega. Bog je blago koje ne može propasti, i ako smo ga ovdje na zemlji stekli, osigurali smo svoju sreu za svu vjenost. Bogu nas privlai njegova savršenost. Samo je on savršena istina, dobrota i ljepota, sveznajui i svemogui. Na zemlji oskudijevamo istinom ili stoga što ju teško otkrivamo ili što se, poput dobrote, potiskuje. Otpjev: Žetva je silna, sam si reko, Al’ poslenika malen broj. Stog’ daj nam svetih sveenika, I ko štit uz njih uvijek stoj! Bog je Bog našega života, njegov poetak, ali i smisao i cilj. To je Bog koji je strpljiv s nama i prašta nam. Bog koji nam se objavljuje, otkriva nam sebe, svoje želje i zapovijedi i svoju ljubav. Zato nas vue k sebi kad se naemo na rubu izgubljenosti. To je Bog koji nas pozna, naše i vesele i žalosne sate, zna i naše male uspjehe, ali i zakazivanja. To je naš dobroinitelj kojemu se nikad ne možemo potpuno odužiti. Veselimo se njegovoj mudrosti i milosru. Brine se za nas usprkos našem duhovnom siromaštvu. Želi da budemo sasvim njegovi i da ispunimo njegovu volju. Po sebi smo ništavni, a njega kao da privlai naša bijeda, Bog želi da itav naš život bude nošen njegovom ljubavlju.

865


Otpjev: Žetva je silna, sam si reko, Al’ poslenika malen broj. Stog’ daj nam svetih sveenika, I ko štit uz njih uvijek stoj! To je Bog iju volju želimo i trebamo vršiti. A »u toj smo volji posveeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek«. Iako nam je, isto ljudski, puno puta teško prihvatiti sve ono što Bog od nas traži, ipak na koncu otkrivamo kako je Božja volja za nas najispravnija i najplodonosnija. Iako se toj volji esto odupiremo i tražimo lakše putove, ipak na koncu spoznajemo kako je Božji put najisplativiji i najsigurniji. Prepustiti se Bogu u ruke, vršiti njegovu volju, naš je put kojim trebamo ii ako želimo stii u njegovo Kraljevstvo. Otpjev: Žetva je silna, sam si reko, Al’ poslenika malen broj. Stog’ daj nam svetih sveenika, I ko štit uz njih uvijek stoj! Vršiti volju Božju, njegovu namisao i rije naviještati drugima, njemu privoditi duše – to je zadaa mnogih koji su »svoju lau ostavili žalu« i krenuli za Kristom. To je zadaa naših sveenika, redovnika i redovnica. Za njih danas molimo, da - uvijek vjerni svome pozivu - budu ustrajni i nepokolebljivi svjedoci Božje volje i ljubavi u svijetu. Molimo danas i za ljude njima povjerene, za župne zajednice u kojima djeluju, da u njima uvijek prepoznaju Krista, dobroga Pastira. Otpjev: Žetva je silna, sam si reko, Al’ poslenika malen broj. Stog’ daj nam svetih sveenika, I ko štit uz njih uvijek stoj! Iz litanija Kristu, Velikom sveeniku i žrtvi Po svojem vjenom sveeništvu, oslobodi nas, Isuse! Po svetom pomazanju, kojim te Otac postavio za sveenika, Po svojem sveenikom duhu, Po službi kojom si svoga Oca na Zemlji proslavio, Po svojoj krvavoj žrtvi na križu jednom prikazanoj, Po onoj žrtvi na oltaru dnevno obnavljanoj, Po božanskoj moi što je po svojim sveenicima nevidljivo izvršavaš, Da se dostojiš sav sveeniki stalež u svetoj službi uzdržati i ouvati, tebe molimo, usliši nas!

866

Da se dostojiš svome narodu dati pastire po svom srcu, Da se dostojiš ispuniti ih duhom sveeništva, Da se dostojiš da usne sveenike uvaju znanje, Da se dostojiš poslati vjerne radnike u svoju žetvu, Da se dostojiš umnožiti djelitelje tvojih otajstava, Da se dostojiš udijeliti im ustrajnost u tvojoj volji, Da se dostojiš udijeliti im blagost u služenju, mudrost u djelovanju, ustrajnost u molitvi, Da se dostojiš po njima posvuda širiti štovanje presvetog Sakramenta, Da se dostojiš u svoju vjenu radost sve primiti, koji su ti dobro služili, Pjesma: O Kriste, vjeni Sveenie (2. kitica) Šutnja i molitva u tišini. Molitva za sveenike u akovako-osjekoj nadbiskupiji (mole zajedno svi vjernici) Gospodine, ti naše župe, u zajedništvu s nadbiskupom našim Marinom, predvodiš službom naših sveenika. Pogledaj njihov život i službu. Kad nas okupljaju oko tebe, neka u njima i u nama rastu tvoji milosni darovi. Blagoslovi ih i zbog posebnog predanja, jer su, pozvani od Crkve, tebi na uzdarje pružili svu svoju ljubav. Daruj im mudrost, vedrinu i ustrajnost. Pridiži ih u slabostima. Neka uvijek ostanu »u Krista zagledani«. Nama oprosti kad ne prepoznamo njihov zanos i dobrohotne korake. Daj da ih podupiremo razumijevanjem, dijalogom i plodnom suodgovornošu, za naše spasenje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Amen. Pjesma: O tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle (Pjesmarica župne zajednice, br. 534. ili 533.) Blagoslov s Presvetim Pjesma: Pohvale Imenu Božjem (Pjesmarica župne zajednice, br. 535.) Pjesma: O Kriste, vjeni Sveenie (3. kitica) ili druga prigodna pjesma.„

9-10/2009.


29. nedjelja kroz godinu (Iz 53,10-11) Veoma kratko prvo itanje pred nas stavlja isjeak iz etvrte pjesme o Sluzi Jahvinu. Do sada smo više puta imali prilike razmišljati o sadržaju te pjesme, koja predstavlja jedan od neshvaenih vrhunaca poruke Staroga zavjeta. U njoj je prikazan tajanstveni sluga Božji koji se žrtvuje za druge. Bog prihvaa njegovu žrtvu i daje mu obeanje posebne budunosti. Ako žrtvuje svoj život – vidjet e budunost. Bog e mu dati da vidi svoje potomstvo. (Ovdje bi bilo korisno proitati iz Rjenika biblijske teologije neke pojmove koji govore o budunosti: nada, obeanje, potomstvo ...). Posebnu ulogu Sluga e preuzeti trpljenjem za druge. On e uzeti na sebe krivice mnogih. Trpjet e za njih da ih izbavi. Bit e žrtva za njih. Njegova je uloga prikazana kao nešto do tada jedinstveno. On nee sudjelovati u injenju zla i njegovu širenju na sve generacije. Prihvatit e da bude zadnja karika u tom lancu prenošenja i širenja zla. Prihvatit e smjerno ulogu da se na njemu sve to zlo iskali – a on da ne uzvraa. Upravo je takva uloga bila Isusova. Opisi Isusove muke i smrti imali su za podlogu predodžbe iz pjesama o Sluzi Jahvinu. Za rad u skupinama bilo bi korisno usporediti naše mogunosti nasljedovanja postupaka Sluge. Koliko bi u tom sluaju bilo manje zla u svijetu, posebno u neposrednom našem okruženju?

30. nedjelja kroz godinu

Praktini rad s Biblijom Jude. Njima je, nešto kasnije, istovjetnu poruku uputio Drugi Izaija. To je bilo trajno podsjeanje da Bog ne napušta svoj narod, i da e ga nakon »plaene« kazne opet prigrliti i brinuti se za nj. U biblijskoj bi se skupini ovaj tekst mogao još dodatno usporediti sa slinim porukama iz Knjige proroka Izaije.

31. nedjelja kroz godinu (Pnz 6,2-6) Iz povijesti Starog zavjeta poznato nam je da je Bog sa Židovima, nakon izlaska iz Egipta i putovanja Sinajskom pustinjom, na brdu Sinaju/Horebu sklopio savez i dao im svoje propise kojih se treba držati. Predaje govore razliito o tom dogaaju: prema jednoj predaji Jahve je sam zapisao svoje rijei na kamene ploe, dok je prema drugoj to uinio Mojsije. Srž cijeloga saveza sadržan je u današnjem itanju: Boj se (poštuj!) Boga vršenjem njegovih zapovijedi i imat eš dug život, brojno potomstvo i baštinit eš zemlju obeanu precima. Zanimljiva je i reenica: Jahve je naš Bog, Jahve jedini – koja je u našem prijevodu malo ublažena i formulirana kao izreka o monoteizmu (»Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini!«). U toj je reenici naglašena ta ekskluzivnost Jahvina. Jedini on je Bog Izraela koji ih prati i vodi u budunost. »Ljubiti Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom« jedna je od zapovijedi koju je i Isus posebno istakao u svom obraanju narodu.

(Jr 31,7-9) Pred nama se nalazi kratki tekst iz Knjige proroka Jeremije, koji i površne poznavatelje židovske povijesti neodoljivo podsjea na poruke Drugog Izaije, upuene sužnjima u Babilonu. Ovdje postoji velika povijesna razlika, jer se prorok Jeremija obraa sužnjima Izraela, Sjevernog kraljevstva, koje su Asirci 721. godine pr. Kr. odveli u sužanjstvo. Jeremijina je situacija veoma dramatina. On živi u vrijeme propasti Južnog kraljevstva, Jude. U takvoj, mogli bismo rei, beznadnoj situaciji prorok upuuje svoju poruku pripadnicima Sjevernog kraljevstva – koji su ve duže vrijeme u sužanjstvu. Na njima e se oitovati Božja milost. On e vratiti sužnjeve u kraj u kojem su živjeli. U suzama su otišli – vratit e se s pjesmom. Njihov e povratak biti poseban dogaaj: vratit e se svi, ne samo oni najsnažniji i najsposobniji. U tom velikom broju povratnika bit e i slijepi, hromi, trudnice i rodilje. Vidimo da prorok povezuje prošlost i budunost: na jednoj strani slijepi i hromi, a na drugoj trudnice i rodilje. Bog ne napušta svoga naroda. Rijei proroka Jeremije bile su sigurno velika potpora svima koji su doživjeli 587. godinu i propast * Voditelji i animatori rada u biblijskim skupinama mogu izabrati one metode pristupa biblijskom tekstu koje najbolje odgovaraju mogunostima njihove skupine.

9-10/2009.

32. nedjelja kroz godinu (1 Kr 17,10-16) Prvo itanje ove nedjelje nastavlja zanimljiv slijed. Nakon Izaije, Jeremije, Ponovljenog zakona pred nas stavlja jednu zgodu iz života proroka Ilije. On pripada meu tzv. proroke propovjednike. Njegova je uloga bila veoma važna u prvoj polovici 9. stoljea pr. Kr. , uglavnom za vladanja Izraelskog kralja Ahaba. Na brdu Karmelu sa svojim uenicima predstavlja svojevrsnu branu širenju kulta boga Baala. U ono je vrijeme bilo prošireno mišljenje da svaki bog ima svoje podruje nad kojim vlada. Sarefta, o kojoj govori itanje, pripadala je podruju grada Sidona, gdje je Baal bio nadležni bog. Scena je veoma zanimljiva. Ilija ulazi na »tue« podruje. Siromašna udovica suoava se s najveom oskudicom. Baal ne može osigurati ono najpotrebnije stanovnicima svoga podruja. Na prorokovu rije Jahve, Bog Izraelov, to ini. Spašava Iliju i siromašnu udovicu od gladi. Daje im za jelo nešto slino mani u pustinji: kolai od brašna i ulja (usp. Br 11,8). Ovo itanje ponavlja kljunu istinu židovske povijesti: Jahve je jedini Bog. On pomaže svima koji se uzdaju u njega.„ Marko Tomi

867


29. nedjelja kroz godinu

RIJE: Homiletska graa B

Služiti - osloboditi sebe za druge »Crkva koja ne služi, služi niemu.« Ovim rijeima francuskoga biskupa Jacquesa Gaillota mogli bismo produbiti naše Evanelje u današnjoj Misijskoj nedjelji. »Crkva koja ne služi, služi niemu.« Dobra je ovo rije u vremenu u kojem sve više prevlada utakmica i »juriš« na tržištu rada - i to esto bez obzira na slabije. U vremenu u kojem još uvijek ima vjernika koji bi rado osigurali mjesto na nebu. Ovo je dobra rije i za naše župne zajednice u vijeku dušobrižništva u kojem se i »služenje« prezahtjevnih suradnica i suradnika lako može preobraziti u akcionizam. I ne samo to. Gdje župnik u svojoj župi tu i tamo može samo još prohujati, nastaje vakuum moi, a potom ubrzo i borba za prevlast izmeu stalnih službenika i onih u poasnoj službi. Tko je prvi? ije zamolbe, ideje i akcije imaju prednost? Kako je lako pri tome previdjeti sredinu, kojoj je za disanje potreban zrak. Sredinu, koja se naziva Isus Krist, i s kojom se susreemo u drugim ljudima. Ljudima koji trebaju naše vrijeme, našu ljubav, našu pozornost. Služiti, znai sebe osloboditi za druge.

Poslani smo u odgovornosti Misijska nedjelja - to znai: Mi smo poslani. Mi imamo neko poslanje. U današnjem Evanelju Isus ga oblikuje ovako: »Znate da...monici zloupotrebljavaju svoju mo nad ljudima. Ali tako neka ne bude meu vama, ve tko bi želio biti najvei meu vama, neka bude vaš poslužnik, a tko bi želio biti prvi meu vama, neka bude rob svima.« Isusov život, smrt i uskrsnue, uvodi ljudsku patnju u središte našeg vjerovanja. Isus je rekao: »Pit ete kalež koji u ja piti; primit ete kalež koji u ja primiti.« Kroz našu ljudsku patnju njegova vjera ide k nama. Kroz svu našu ljudsku patnju naša vjera mora ii k njemu. Ove nedjelje ne možemo slaviti euharistiju ako ljudsku patnju ne uinimo našim poslanjem. Od Antoine de Saint-Exuperya potjee reenica: Biti ovjekom, znai osjeati odgovornost: sramiti se pri pogledu na nevolju, i kada u njoj oito nema sukrivnje, prinositi njen kamen svijesti i sudjelovati na izgradnji svijeta.«

Sluga (služavka) svima i prvi (prva) istovremeno »Crkva koja ne služi, služi niemu.« Misija glasi: Naš zadatak je služenje. Služiti, znai osloboditi sebe za druge. Sebe osloboditi za druge, znai prihvatiti kalež koji nam pruža Isus. Patnju drugih ljudi uiniti našom stvari. Služiti, osloboditi sebe za druge, takoer znai da pritom uspijeva ne biti ovjekom ili djevojkom za sve, a ni zamjena za šefa. Svaki ovjek u služenju smije istovremeno biti prvi ili prva, tj. važan. U to spada i oslobaanje sebe od pritiska, akcionizma i borbe za moi, kako bi opažanje drugih bilo

868

mogue. Druge ljude mogu opaziti tek kada mogu pošteno i slobodno opažati sebe. Možda na jednom ili drugom mjestu možemo otkazati jedan ili drugi termin. Možda koji sat možemo odvojiti za susjedu koja u zadnje vrijeme izgleda tužna. Možda i sebi možemo priuštiti stanku za odmor, kako bi opet bili opušteniji i sretniji. Možda i za našu djecu možemo odvojiti vrijeme planirano za još jednu akciju. Možda je najavljena upravo generalna preraspodjela prioriteta - u našim župama, našim skupinama i krugovima, u našem osobnom životu. I vama i sebi želim uspjeh u oslobaanju za druge i nas same. Tek tada se može obistiniti oboje: biti sluga svima, i istovremeno prvi ili prva.

30. nedjelja kroz godinu Pokloniti pogled ljudima s ruba »uda se dogaaju«, tvrdi pop pjevaica Nena u jednoj pjesmi istoimenog naslova, ponukana vlastitim iskustvom, trenutkom kad joj je pri porodu djeteta zatajilo srce. Spašena je umijeem lijenika. Ipak nam je tako esto teško vjerovati u uda. Odmah tražimo prirodna i znanstvena objašnjenja - i time je sve reeno. Ipak, pravo udo je esto iznad samog medicinskog umijea. A najbolji primjer tome je naše današnje evanelje.

Jedna drevna predaja s mnogim povijesnim odjecima Ona, zaudo, sadrži mnoge povijesne uspomene. Tako se ne prisjeamo samo imena iscijeljenih. I mjesta dogaaja su tono opisana. Autor Markova evanelja ovo je poglavlje, zajedno s poviješu Muke Kristove, ugradio u svoje evanelje kao izvorno svjedoanstvo. Tu je Isus na putu u Jeruzalem. On sluti da e s autoritetima svoga naroda ui u smrtonosno razraunavanje. Kao i mnogi drugi hodoasnici iz Galileje koji su se uputili u Jeruzalem na proslavu blagdana Pashe, i Isus se sa svojim uenicima zaustavlja u Jerihonu prije nego krenu kroz negostoljubivu judejsku pustinju. U to vrijeme se od hodoasnika eše tražila milostinja. I Bartimej je pronašao dobro mjesto gdje bi mogao prositi milodare. Sjeo je uz cestu prema Jeruzalemu kuda svi trebaju proi i ekao. On nije mogao ii za drugim vjernicima i hodoasnicima. Jedino mu je preostalo od ljudi isprositi ono najpotrebnije za preživljavanje. Bartimej je ovjek ugrožene egzistencije, izopen iz društva i u vjerskom smislu, jer je za licemjere toga vremena slijepac bio grešnik kojega je kaznio Bog. 9-10/2009.


Nije udo da su se mnogi okomili na Bartimeja koji je, opazivši da kraj njega treba proi uitelj iz Nazareta o kojem je ve puno toga uo, odmah stao vapiti za pomo. Usprkos brutalnom ušutkavanju, jerihonski slijepac nije se dao smesti. On je još glasnije privlaio pozornost na sebe. Taj vjeni izopenik ugrožene egzistencije više ne želi da mu se to dogaa. Isus se zaustavlja. Ipak, ne prilazi mu kao što prilazi onima koje iscjeljuje u drugim prispodobama, nego se služi ljudima koji ga okružuju da oni pozovu prosjaka. I gle uda: isti oni koji su ga maloprije željeli ušutkati sada Bartimeja ohrabruju da doe k Isusu. Nije li se tu ve dogodilo udo? Kome je još pošlo za rukom da tako brzo ljudima promijeni stav i mišljenje?

na njih osvre? Tko obraa pozornost na njihove potrebe? esto puta izgleda da se s njima postupa kao treerazrednim ljudima koji su odvueni na rub i ije se potrebe marginaliziraju. A Isus Krist, kako emo uti u današnjem evanelju, poziva da gledamo upravo na njih, da ih vratimo u društvo i njima se stavimo na raspolaganje. Pri Bartimejevu izljeenju služio se ljudima oko sebe da bi ga uspio ozdraviti. Sada, i ovdje, on želi i našu pomo da bi se u naše vrijeme mogla dogaati uda.

Bartimejevo ozdravljenje - povratak ljudskom nainu života

Da, blaženi su oni - žene, muževi i djeca - iji je život uspio, koji stanuju na nebu i gledaju Boga, ija je ežnja ispunjena, koji su kod Boga našli smilovanje, utjehu i mir, koji mogu biti posve blizu, koje mi zovemo svetima – i kojih se na današnji blagdan posebno sjeamo. Blaženi, sretni su oni! A tko postiže cilj? Današnje evanelje pomaže da se približimo tajni svetaca. Na jednom brdu uz Genezaretsko jezero, pred mnoštvom ljudi koji sjede pred njim i slijede ga, pred svojim uenicima i uenicama, Isus Krist sveano uzvikuje i klie. Naziva blaženima i sretnima one koji su na poseban nain Božji ljubljenici i njegovi prijatelji.

Bartimeja nije trebalo dugo moliti. On, skoivši, odbaci svoj teški ogrta koji ga je grijao i smjesta se uputi k Isusu. udi se Isusovu pitanju: »Što želiš da ti uinim?« Zna li Isus uope najskrovitiju želju slijepca? Bartimej e ipak morati sam izraziti svoju želju da ponovo vidi ili, jasnije, vjerovati da e mu Isus vratiti vid. I opet ga iznenauje jer Isus ne kaže »Izlijeen si«, nego nareuje: »Idi!« što znai: Vrati se meu ljude! Tebi više nije mjesto na cesti i odsada ideš zajedno s drugim ljudima i oni s tobom. Ti se vraaš na svoje. I Bartimej zaista, kao što piše u Evanelju, zajedno s Isusom ide, okružen uenicima i brojnim hodoasnicima, put Jeruzalema, povodom blagdana Pashe. Dok slušamo priu, zakljuujemo da ovdje na istaknutom mjestu ne stoji Isus nego Bartimej. Ovdje se pripovijeda o njegovu ekanju. Tome odgovara ono što se zapravo dogodilo: jedan ovjek koji kod ljudi nema nikakvih izgleda, ne dobiva natrag samo svoj oinji vid, ve puno više: sâm ponovno kree stazama života, vraajui se ljudima. To je mogue jer se Isus osvrnuo na njega i privolio ljude oko sebe da mu poklone pozornost i pomo. O tom zauujue iscrpnom izvješu svatko može misliti što hoe. Nije li ve samo udo to što ovdje jedan ovjek meu svojim sunarodnjacima dobiva novu perspektivu? Isus ovdje iznova pokazuje da mu je stalo do cjelovitog izljeenja ovjeka. U to, sasvim sigurno spada zdravlje tijela i duha, ali i život u dostojanstvu i uspješnom odnosu s drugim ljudima, život na sliku Božju, kakvog i sam zastupa. Na žalost, opet emo zakljuiti da je to sve drugo samo ne nešto što se podrazumijeva. Upravo stoga i izgleda kao udo.

Misijska nedjelja u svijetu: Osvrnuti se na ljude u potrebi Ove Misijske nedjelje usmjeravamo pozornost na sve ljude na Zemlji s kojima smo povezani u našoj kršanskoj vjeri, a posebno na one koji u zemljama tzv. Treega svijeta trpe višestruke nevolje. Tko se 9-10/2009.

Svi sveti Tajna svetaca (Ev)

Blaženi koji... Blaženi siromašni i žalosni. Oni, dakle, koji moraju živjeti u otežanim okolnostima, kojima nedostaje esto i svakidašnji kruh i koji tako osjetno doživljavaju svoju krhkost stvorenja; kojima je posebno teško jer su izgubili nekog dragog ovjeka ili domovinu koja ih je štitila. Tko poznaje suze udovica, siroadi i prognanika? Mislim na Mariju, Majku Isusa Krista, kojoj su mrtvog sina s križa položili u krilo, kao što prikazuju mnogi prikazi u kamenu i na platnu. Blaženi krotki i milosrdni, koji imaju isto srce. Oni, dakle, koji se u ophoenju s ljudima odriu nasilja, tlaenja i fanatizma, koji bližnjega gledaju oima ljubavi, otkrivaju dobro u njemu, a ono što im je strano, njegove granice i slabosti, preobražavaju smilovanjem; oni koji brau ljude susreu bez ikakvih primisli i bez krivih namjera, gotovo naivno. Mislim na arškog župnika, koji je na posve jednostavan i priprost nain naviještao evanelje te ljude, osobito u ispovijedi, oslobaao njihovih tereta. Blaženi koji gladuju i žeaju za pravdom i koji su mirotvorci. Oni, dakle, koji dopuštaju da ih takne nevolja i ljudska bijeda, koji trpe od toga što nepravda meu narodima i društvenim skupinama tako raste i koji se trude povezivati, usklaivati i pomirivati. Mislim na veliku crkvenu uiteljicu Tereziju Avilsku, koja je trpjela od zapostavljanja žena u našem zajedništvu Crkve i koja je stoga toliko puno

869


uinila na pomirenju spolova. I, konano, blaženi koji su radi imena Isusova progonjeni. Oni, dakle, iji je put nasljedovanja Isusa krivo shvaen i krivo protumaen, koji svojom rijeju i svojim djelom izazivaju moi sile, zavisti, klevetanja i zla, mnogi meu njima muenici, koji su, kao Isus Krist, i sami dali svoj život. Mislim na biskupa Oscara Romera, koji je na oltaru dao svoju krv i život za svoj narod. O takvim ljudima svjedoimo da su sveti i njih Isus naziva blaženima. Blagdan Svih svetih i Isusova blaženstva usmjeruju naš pogled ne samo na prošlost, nego i na sadašnjost i budunost. Žele nas ojaati da i sami idemo tragovima Propovijedi na gori. I tako Gospodin i nas, koji ovdje pred njim sjedimo, naziva blaženima. Blaženi oni meu nama koji iz dana u dan u obitelji, u školi, na radu, vrše svoju službu bez kukanja, zadovoljni i postojani. Blaženi oni meu nama koji posjeuju bolesne, koji pomažu susjedu, koji se trude oko sklada i pomirenja. Blaženi oni meu nama koji ustaju za dostojanstvo ovjeka, njegovo pravo na rad i domovinu, pa stoga bivaju napadani, izrugivani i iskljueni iz društva. Svi oni neka se danas raduju da smiju biti blizu Isusu Kristu, njegovu poslanju i njegovoj kobi, njemu, uzoru svih svetih. Mnogi meu nama poznaju sigurno priesnu pjesmu iz Schubertove mise, u kojoj se nalazi redak: »Blaženo kuca srce u mojim grudima!« Kada je jedna žena pitala zašto ta pjesma više ne stoji u službenoj pjesmarici, objasnili su joj da je to stoga što previše naglašava osjeaje, da je staromodna, na što ona odgovori: »Može biti, ali u meni kuca unato tome.« Danas, na blagdan Svih svetih, i uz ovo evanelje koje nas proglašava blaženima, smije nam zaigrati i zakucati srce. Isus Krist raduje se zbog nas, nas koji ovdje sjedimo pred njim, slušamo ga i slijedimo i tako ne dopuštamo da se prekine rijeka svetaca koja je za život ovoga svijeta tako važna. Amen.

32. nedjelja kroz godinu Malo je više od puno Isus hvali siromašnu udovicu: ona je dala nekoliko novia više u hramsku blagajnu nego bogati koji su dali puno. Isus sigurno ne želi kazati da i mi moramo dati sve što imamo. Stalo mu je do unutarnjeg stava žene. U tome se ona razlikuje od drugih. Možemo uoiti kako evanelja s osobitom ljubavlju govore o siromašnima, posebno o udovicama. One su tada bile u posebno teškom položaju. Ve u Starom zavjetu njima pripada posebna Jahvina briga. Proroci su trajno opominjali da ih se ne tlai i ne iskorištava, jer Bog e biti njihov osvetnik. U Novom zavjetu se ve na prvim stranicama govori o siromašnima, o malim ljudima. Siromašna djevojka iz Nazareta postaje Spasiteljeva majka. Njegovo roenje se dogaa u staji »jer u svratištu nije bilo mjesta.« Vijest

870

da se rodio Mesija prvo dopire do pastira, koji su bili meu najprezrenijim ljudima onoga društva. I kada je Isus zapoeo propovijedati, posebnu je naklonost pokazivao, i pružao pomo, siromašnima i jadnima.

Isus nas opominje da nam srce ne zarobe materijalne stvari Udovica, o kojoj govori prvo itanje današnje nedjelje (1 Kralj 17,10-16), i udovica iz evanelja predstavljaju nam se kao uzor. To se ne kaže izriito, ali proizlazi iz prikaza. Vrijednosti koje treba nasljedovati nisu sjajna odjea, nisu oni koji svuda imaju prednost pred drugima – Isus upozorava da ih se uvamo – bogataši i »zvijezde« nisu ti koji nam mogu pokazati kako treba shvaati život i kako ga urediti, nego oni koji se ne uzdaju u svoj posjed, u svoj novac i u svoj ugled, ve se posve prepuštaju Bogu, spremni i posljednje što imaju dati drugima, ako je to bratu ovjeku potrebno. Oni stoje Bogu blizu, njima Isus obeava utjehu i budunost. Ni novac, ni posjed, ni ugled ni položaj, pa ni naša postignua i uspjesi, ne znae pred Bogom ništa ako naše srce nije usmjereno na Boga, ako se posvema ne pouzdajemo u njega, ako naše mišljenje i djelovanje ne odreuje pitanje što je Božja volja. Isus ne kaže da se u materijalnom pogledu ne trebamo brinuti za sebe i svoje. On nema ništa protiv radosti nad onim što imamo, ako to upotrebljavamo ispravno, kao »dar Božji«, odnosno, u Božjem smislu, uvijek gledajui na brau ljude oko sebe. Veliki sveci ljubavi prema bližnjemu pokazuju nam do kakvih posljedica može voditi takav pogled na nevolju brae ljudi.

Isus nas poziva da upoznamo dostojanstvo svakog ovjeka Ono što Isus kaže o siromašnoj udovici, iz onoga kako se obraa bolesnima, hromima, onima na rubu društva, spoznajemo da nikoga ne smijemo podcjenjivati jer je siromašan, bespomoan, beznaajan, jer je naoko nekoristan i drugima pada na teret. Svaki ovjek ima nedodirljivo dostojanstvo, ne stoga što ga je sam svojim zaslugama postigao, nego jer mu ga je Bog darovao, jer ga Bog ljubi i jer ga je pozvao u životno zajedništvo sa sobom. Bog nas je pozvao imenom. On je svakome dao njegovo lice i njegov zadatak. Pred njim nitko nije puki broj u beskrajnoj masi ljudi. On je »Netko«, ovjek beskrajne vrijednosti. Njegova mjerila vrijede, a ne ljudska. Pred tim mjerilima možemo se samo diviti i radosni zahvaljivati Bogu. U okružnici kaže naš papa: »Koju vrijednost mora ovjek imati u Stvoriteljevim oima, ako je zaslužio imati takva Otkupitelja?« To dostojanstvo koje je Bog darovao ljudima, kada se priznaje, najsigurnije i najtrajnije uva od mnogih neovjenosti na koje se žalimo. Da se dokazati da se tamo gdje se gasi vjera u Boga i u Sina Božjega koji je postao ovjekom, ni ovjek ne shvaa ozbiljno u svome dostojanstvu i u svojim pravima. 9-10/2009.


Ono što Isus govori o ljudima, i kako se posebno priklanja »malenima i beznaajnima«, ohrabruje nas na bezgranino pouzdanje u Boga. Jer on sâm, u Isusu Kristu, postao je ovjekom. Mi smo mu beskrajno važni. Nee nas pustiti da propadnemo. Tada ima smisla i ono što ne možemo razumjeti: kao, na primjer, neka tjelesna ili duševna bol. Ima situacija u kojima stojimo pred zidom, u kojima sebi izgledamo kao prikovani na križ. U takvim naoko bezizlaznim situacijama postoji na kraju samo jedan put nadilaženja toga stanja: pouzdanje u onoga koji nas voli i koji je u Isusu Kristu jasno dokazao svoju ljubav. Nije rije o tome da Boga u svemu razumijemo; rije je o tome da se u svemu pouzdajemo u njega. Možda e nam takva razmišljanja pomoi da lakše razumijemo i s uvjerenjem pjevamo pjesmu: »Ono što Bog ini, dobro je...On je moj Bog, koji me znade uzdržati i u nevolji; zato neka ona samo vlada.« (Gl 294,1).

33. nedjelja kroz godinu Na kraju novo proljee Nalazimo se u sredini mjeseca studenoga. Veina liša ve je opala s drvea. Jesenski vjetrovi ih divlje i nadmono vitlaju. Priroda se uvukla u sebe. Priprema se za svoj veliki zimski san. ini se da je sve umrlo, ini se da je sve na kraju. U mjesecu studenom podsjeamo se na prolaznost, ne samo u prolaznost prirode. I vlastita prolaznost dolazi nam pred oi. Kako e izgledati taj kraj? Hoe li to biti užasan kraj, užas koji budi strah?

Za Isusa je »kraj vremena« – vjeno proljee! Najpoznatije stablo u Izraelu, koje u jesen odbacuje svoje liše, jest smokva. Ne zahtijeva puno, može rasti i na najneugodnijim mjestima, posve drukije od jablana ili hrastova. Isus uzima upravo smokvu kao sliku za kraj svijeta i kao njegov predznak. Ipak, Isus taj kraj ne usporeuje s opadanjem liša, dakle jeseni ili ak sa zimom, kako bismo mi zapravo oekivali. Ne, za Isusa je kraj vremena jedno novo ljeto koje tek poinje i koje e vjeno trajati. »A od smokve se nauite prispodobi!«, kaže on. »Kada joj grana ve omekša i liše potjera, znate: ljeto je blizu.« (Mk 13,28). Kraj, ponovni dolazak Sina ovjejega, to je kao kada u proljee drvee ponovo potjera, kao kada iz pupoljaka poraste liše i cvjetovi i svježe zelenilo ispuni zemlju. Svrstava li se i kršanstvo meu proroke nesree i sekte koje predskazuju kraj svijeta i propast u strahu i užasu, grozu na kraju svijeta, još više podjarivanu završetkom tisuljea? Moramo li se i mi kršani bojati toga da bi nam jednoga dana 9-10/2009.

nebo moglo pasti na glavu? I, kada se sve to treba dogoditi? Evanelje kaže: »Ovaj naraštaj nee proi, dok se sve ne ispuni« (Mk 13,30). Generacija Isusovih slušatelja je, meutim, ve davno prošla, i još neki naraštaji iz nje takoer, a i mi zacijelo neemo još doživjeti kraj svijeta. Jesu li tu, kao što je to est sluaj, prirodna znanost i Biblija u nepremostivoj suprotnosti jedno prema drugome? Astrozika nam, dapae, kaže da Zemlja i, što je još važnije, naša ksna zvijezda - Sunce, koje nam daje toplinu i svjetlo, još mnogo stotina tisua godina, dapae milijune godina, može tako postojati i da prijeti propast tek onda kada se potroši Suneva energija. Ovaj svijet ima, dakle, još mnogo vremena do svojega kraja.

U smrti doživljavamo posve osobni kraj... No, hoe li ovjeanstvo doživjeti kraj? Hoe li moi izdržati sve do kraja? Ili e se ve prije samo odstraniti, samo si razoriti osnovu za život, Božje stvaranje? Hoe li se samo možda ubiti u ratovima, koji zbog modernih tehnikih mogunosti postaju sve okrutniji i razorniji? Hoe li ovjeanstvo doživjeti kraj svijeta, ne znamo. Mi sami, »ovaj naraštaj«, sigurno ga neemo doživjeti. Mi emo zasigurno prije toga dogaaja umrijeti vlastitom smru, doživjeti svatko svoj posve osobni kraj. Naša vlastita smrt – to je za nas, za svakoga od nas, kraj svijeta, to je za nas osobni ponovni Kristov dolazak. Kakva e tada biti ta smrt? Što e nam predstojati? Hoe li to biti užas, užasni kraj? Ne, zacijelo ne. Evanelje nam kaže: Ponovni Kristov dolazak, kraj svijeta u smrti svakoga od nas, »u onim danima, nakon velike nevolje«, kako u Evanelju piše (Mk 13,24a), jest kraj straha, kojega sasvim sigurno ima i u našem svijetu. Misli se na kraj ratova, kraj sile, tlaenja, izrabljivanja i siromaštva; kraj osamljenosti, svaa, depresije i bolesti; kraj i smrti, kraj svakoga kraja i svake konanosti; bit e doista dogaaja koji pokreu svijet. Kraj e biti novi poetak, kao neko novo proljee, glasnik jednoga ljeta kojemu nema kraja.

Krist Kralj Kralj na prijestolju križa U našim kuama, na javnim mjestima, u crkvama, vidi se slika Isusa na križu: ovjek boli koji umire ili je ve umro. Njegovo tijelo je obliveno krvlju, rane na rukama i nogama i na prsima – tragovi njegova okrutnoga smaknua. Na glavi Raspeti nosi krunu: spletenu od trnja i pritisnutu na glavu. Iznad njega, kao poruka, ita se: »Isus iz Nazareta, kralj židovski« – skraeno - INRI. Tako je odredio rimski upravitelj Poncije Pilat (usp. Iv 19,19-22). Isus na križu, na križu srama; od Boga proklet, kako se tada vjerovalo. Jer tako piše u Starom zavjetu: »Jer je obješeni

871


prokletstvo Božje« (Pnz 21,23). Raspee je za Židova i u Isusovo vrijeme bila najgora smrtna kazna. U toj kazni, naime, prema židovskom mišljenju, dolazila je do izražaja i odbaenost od Boga. Isus na križu: poruženi i osramoeni kralj? Je li to voa naše vjere, kralj našega života?

Isusovo priznanje pred Pilatom da je kralj... U sceni suenja pred Pilatom Isus govori o tajni svojega života i svojega poslanja: »Ja sam kralj. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje se kraljevstvo sastoji u tome da posvjedoim istinu.« S Pilatom pitamo: »Što je istina?« Što Isus misli time? Isus je htio rei: on je opunomoen i poslan od Boga da svijetu prenese svjedoanstvo Božje; on ima zadatak objaviti Boga. A ta objava glasi: Bog je Ljubav. Iz ljubavi prema ljudima Isus je došao na svijet, iz ljubavi prema ljudima prihvatio je trpljenje i križ. Tako je svijet pomirio s Bogom: na sebe je uzeo naše grijehe i svojim ih trpljenjem i smru skinuo s nas ljudi. U pjesmi »Ti, kralju, na prijestolju križa« pjevamo tu istinu Božju o svijetu i našem životu (Gotteslob, 553) – pjevati/govoriti/zajedno – Isus, kralj na križu, jest kralj Ljubavi Božje prema ovjeku. On nije odbaen i proklet; Sâm Bog je potvrdio njegov put; po njegovu uskrsnuu iz smrti, po njegovu uzvišenju k sebi, u kraljevstvo nebesko, postavivši ga sebi s desna. Kao Kralj Ljubavi Božje, taj Raspeti jest Uskrsnuli, jest kralj svih ljudi i svih vremena. U romanikim

crkvama prikazuje se stoga jedna drukija slika Isusa na križu. Ima preobražene i proslavljene rane, a na glavi nosi, kao kralj, zlatnu krunu. Isusova ljubav od trnove krune trpljenja i smrti uinila je kraljevsku krunu slave i vjenoga života. Toga raspetoga i proslavljenoga Isusa priznajemo mi danas na blagdan Krista Kralja, hvalimo ga i slavimo, štujemo ga i zahvaljujemo mu. Sada razumijemo takoer kako naš životni put postaje kraljevskim putom. Iz svega trpljenja i boli koju moramo proi, na kraju e proizai radost. Iz umiranja i smrti nastaje život, iz svake beznadnosti nastaje pouzdanje. Od našega krštenja pripadamo Isusu, kralju. Mi smo izabrani rod, imamo kraljevsko dostojanstvo. Sudioništvo u Kristovu kraljevstvu znai za nas: i mi trebamo kao Isus ii putem ljubavi, putem pomoi za ovjeka u nevolji, ali i putem opraštanja i pomirenja. Gledajui trpljenje, bolest i umiranje, shvaamo, kako kaže veliki teolog i biskup Johann Michael Sailer: »Ako Sin Božji trpi, da bi vladao, kako ja mogu zahtijevati da me Bog vodi nekim drugim putem od onoga puta križa?« Tako je ve apostol Pavao pisao svojoj zajednici u Rimu: 17 ako pak djeca Božja, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. (Rim 8,17). Isusova kruna je i naša kruna: od trnove krune nastaje kraljevska kruna.„ Josip Kuhti

Caritas Vukovarskog dekanata traži pomo Caritas Vukovarskog dekanata skrbi za obitelji

s puno djece i one najsiromašnije, kojih je svakom svakim danom sve više, a najvei ih je broj u samom gradu. Nekima je rat uništio sve, a drugi se pak ne znaju nositi s vremenom u kojemu žive. Caritas trenutno skrbi za više od 800 obitelji u samom gradu i okolici. Posljednju pošiljku u hrani, obui i odjei, namještaju, higijenskim potrepštinama, invalidskim pomagalima te u novcu, dobili su poetkom ove godine. Pomo u namještaju dobile su 24 obitelji, kruh i mlijeko plaa se za 16 obitelji slabijeg materijalnog stanja ili s puno djece. Za njih svakog mjeseca izdvajaju oko 13 tisua kuna. Invalidska pomagala - hodalice, bolnike ležajeve, kolica, štake - dobilo je 150 osoba. Za sedam obitelji plaena su dva ili tri metra drva za ogrjev, a takvu vrst pomoi zatražilo je 20 obitelji. Najvea je potražnja za prehrambenim proizvodima, higijenskim potrepštinama, invalidskim pomagalima i pelenama za djecu i starije. Sve se više traži novana pomo

872

za plaanje kunih rauna i lijekova iako Caritas nerado daje novac, s obzirom na sve uestalije zloupotrebe. U gradu djeluju i mnogobrojne humanitarne udruge, inae bi situacija bila još i gora. Ovim putem obraaju se svim dobroiniteljima da im pomognu. S obzirom da je zima na pragu, potražnja e biti sve vea i vea. Ratni izvjestitelj Hrvatskog radija Vukovar, muki ubijeni Siniša Glavaševi, zapisao je u svojim »Priama iz Vukovara« i ovu reenicu: »Niti jedan grad u Hrvatskoj nije dao više za nezavisnost Hrvatske, niti jedan grad nije s manjom vojnom silom obranio veu koricu hrvatskog kruha, a opet to kao da nije dosta!« Svoje donacije možete slati na adresu: Caritas Vukovarskog dekanata, Kralja Petra Krešimira IV., 32 010 Vukovar, a donacije u novcu na žiroraun župe Sv. Josipa radnika 25000091102034879, otvoren u Hypo Alpe-Adria-Bank. d.d. Vukovar, s naznakom« Za dekanatski Caritas«. Vjenceslav Janji

9-10/2009.


VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKENADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE 9-10/2009  

Časopis za pastoralnu orijentaciju

Advertisement