Page 1

VJE SNIK

ISSN 1847-0521

Godi{te CXXXV II I

\akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije ~ a s o p i s

z a

p a s t o r a l n u

5-6

o r i j e n t a c i j u

s a d r ` a j : Vladimir Dugalić, urednik: ŽUPNA KATEHEZA 337 Marin Srakić, nadbiskup: »RAZLIČITI, ALI KOMPLEMENTARNI« 338

Po{tarina pla}ena u po{ti 31400 \akovo

2010.

Milan Šimunović: DANAŠNJI ŽUPNIK I PASTORALNO-KATEHETSKI IZAZOVI Josip Šimunović: OBLICI I METODE RADA U ŽUPNOJ KATEHEZI Drago Iličić: ŽUPNA KATEHEZA U \AKOVAČKO-OSJEČKOJ NADBISKUPIJI Ivica Pažin: JEDINSTVO NAVJEŠTAJA U DVA RAZLIČITA KONCEPTA s. Ana Thea Filipović: ŽUPNA KATEHEZA – IZME\U IDEALA I STVARNOSTI Andrija \aković: KATEHETE KAO NAVJESTITELJI I DELEGATI ZAJEDNICE U ŽUPNOJ KATEHEZI Teuta Rezo: OD KATEHETE SVEZNALICE DO MUDROG KATEHETE Tonka Odobašić: RODITELJI – ODGOJITELJI/KATEHETE DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

339 345 356 361 373 380 383 385

Žarko Relota: »SIDI DI SI, NI ZA DI SI NISI« (Duhovna misao) Šimo Šokčević: SVETOST JE U NAŠIM RUKAMA (Svjedoci vjere) Stjepan Baloban: LJUBAV U ISTINI U DRUŠTVENIM PITANJIMA (Moral u hrvatskom društvu) Ivica Pažin: SVEĆENIK KAO KATEHETA U AUGUSTINOVU PROMIŠLJANJU (2) (Katehetsko-pastoralna promišljanja) Snježana Majdandžić-Gladić: ZAKLINJANJA (Negdašnji obrednici) Krešimir Bulat (odgovara): BIBLIJSKA BAZIČNA ZAJEDNICA (4) (Katehetska građa) Josip Filipović (priredio): EUHARISTIJSKO KLANJANJE (IV.) (Liturgijska građa) Marko Tomić: PRAKTIČNI RAD S BIBLIJOM Zvonko Pažin: RIJEČ: Homiletska građa C

393 394 396 398 400 404 407 409 410

Brankica Lukačević: RAZGOVOR SA S. RASTISLAVOM RALBOVSKY 418 355 379 382 395 397 399

Susret predsjednika HBK s predsjednikom RH Susret predsjednika HBK s predsjednicom Vlade RH O zabrani vjerskih simbola u učionicama Pobačaj je glavni uzrok smrtnosti u Europi Nadbiskup Marin slavio misu u osječkom zatvoru Potpisan Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika OS BiH 419 Sjednica Odbora HBK za pastoral turizma

449 455 456 457 458 459 460 461

420 Poruka pape Benedikta XVI. za 25. svjetski dan mladih 423 Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 425 Pismo hrvatskih biskupa svećenicima u prigodi hodočašća u Zagreb, 15. travnja 2010. 426 »Kriza i napredak suvremenoga hrvatskog društva« (Izjava) 429 Poruka predsjednika Odbora HBK za pastoral turizma povodom Nedjelje turizma 430 Priopćenje s XL. plenarnog zasjedanja HBK 431 Objavljene upute vezane uz optužbe za spolno zlostavljanje 432 Krizmena slavlja u 2010. godini (Okružnica)

463 464 465 466 467 468 469 470 470 471 472 475 485 492

433 439 441 442 445 447

Proslava Mise posvete ulja i jubileja mons. dr. Marina Srakića Nadbiskup Eterović pohodio svoju naslovnu biskupiju Vazmeno trodnevlje i Uskrs u Srijemskoj Mitrovici Vazmeno trodnevlje i Uskrs u \akovu i Osijeku Nacionalno hodočašće hrvatskih svećenika Svećenici naše Nadbiskupije hodočastili u Ars

TEMA VJESNIKA

In memoriam – mons. dr. sc. Andrija Šuljak Stručni skup za vjeroučitelje osnovnih škola Susret slijepih i slabovidnih osoba Seminar za župne suradnike u pastoralu braka i obitelji Znanstveni skup o fra Antunu Bačiću Simpozij profesora teologije i filozofije Godišnji susret Pokreta fokolara u \akovu Posveta crkve i uvođenje klauzure u Karmelu sv. Josipa u \akovačkoj Breznici Nadbiskup Srakić posjetio Dom za stare i nemoćne u \akovu Duhovna obnova za prezbitere Srijemske biskupije Duhovne obnove za roditelje osnovaca, mlade i studente Obnova za roditelje prvopričesnika i krizmanika Hodočasnički križni put u Ivanovcu Križni put »Putem masovnih grobišta« Križni put ulicama Lovasa Spomendan žrtvama komunističkog terora u Vukovaru Križni put spasa Biskup Hranić krstio šestero djece u župi Podvinje Hodočašća Karitativni rad Tribine, koncerti, knjige Vijesti iz Nadbiskupije Na omotu: - Misa povodom 105. obljetnice smrti biskupa Strossmayera - Preduskrsni susret nadbiskupa i predstavnika medija - Marijan Biškup, Ljudska prava. Povijesno-teološki osvrt.

Godina zupne kateheze u \akova~ko-osje~koj nadbiskupiji


5-6(2361) 2010.

VJESNIK ÐAKOVAKO-OSJEKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE asopis za pastoralnu orijentaciju Izdava: Nadbiskupski ordinarijat akovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugali Telefon: (031) 802-119 E-mail: vladimir.dugalic1@os.t-com.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banovi, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: bisk.tiskured@os.t-com.hr Uredniko vijee: Ivan uri, Ivo Džini, Josip Filipovi, Grgo Grbeši, Stjepan Karali, Mato Leši, Luka Marijanovi, Anto Pavlovi, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranji, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomi, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandari (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemaka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunovi (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovki (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik akovako-osjeke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 akovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik.djakovo@os.t-com.hr Poštarina plaena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjerouitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj rauna: Nadbiskupski ordinarijat akovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatniki broj; ili obinom poštanskom uplatnicom na izdavaa. Devizna pretplata (iz inozemstva): ekom ili na devizni raun: Nadbiskupski ordinarijat akovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je osloboen plaanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (l. 11, t. 7 i 8). Kompjutorska priprema: »Glas Slavonije« d.d. Osijek Tisak: Gradska tiskara Osijek d.d.

Misa povodom 105. obljetnice smrti biskupa Strossmayera N

adbiskup dbi k đ đakovačko-osječki, k čk j čki mons. M Marin i SSrakić, kić predvodio d di jje u ččetvrtak, t t k 8. travnja, večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, na dan kada je prije 105 godina preminuo biskup Josip Juraj Strossmyer, graditelj đakovačke katedrale. U uvodnoj riječi nadbiskup se osvrnuo na obljetnicu smrti velikog biskupa, rekavši kako je red da se za njega molimo i tako pridružimo dosadašnjim generacijama koje su predavale svoju molitvu za biskupa koji je mnogo učinio za našu Biskupiju, sada Nadbiskupiju. Govoreći o biskupu Strossmayeru, nadbiskup je istaknuo: »On nije, prije svega, bio veliki političar niti intelektualac, nego je, prije svega, bio veliki biskup koji je vodio brigu da Biskupija ima velik broj svećenika. To je onaj koji je znao da posebnu brigu treba posvetiti djeci, mladima, pa je izdao katekizam i inzistirao na katehizaciji. Zato se u Đakovačkoj biskupiji održavaju prvi katehetski susreti svećenika, ne samo naše Biskupije, nego svih biskupija diljem Hrvatske. To je biskup koji je rado govorio i bio veliki propovjednik. Nekada duboko, nekada jednostavno - govorio je pučki. Nije prvenstveno posvećivao pažnju intelektualnoj izgradnji Biskupije, nego pobožnostima, liturgijskom životu, euharistiji. Zato je izdao dijecezanski Obrednik, svoje svećenike je pozivao neka održavaju korone i tu realiziraju pastoralne programe. Sa sestrama sv. Križa obnavljao je Biskupiju, a za ono što nije mogao uraditi sam, pozivao je druge: i isusovce, i franjevce, i dominikance. Preporučivao je katolička društva i bratovštine, duhovno je obnavljao Biskupiju kroz pobožnosti. Napose je gajio pobožnost prema Srcu Isusovu, kojemu je pred kraj života posvetio cijelu Biskupiju.« Nakon misnog slavlja nadbiskup se u pratnji mons. Hranića, okupljenih svećenika, časnih sestara i vjernika spustio u kriptu katedrale gdje je sahranjen biskup Strossmayer te blagoslovio njegov grob. Predvođeni nadbiskupom, okupljeni su molili za pokojnog biskupa i otpjevali nekoliko uskrsnih pjesama. Anica Banović


Župna kateheza Vladimir Dugali, urednik

Župna kateheza u našoj Nadbiskupiji ima dugu tradici-

ju. U vremenu komunizma, kada se provodila ateizacija obrazovnog sustava te vjeronauku nije bilo mjesto u školi, župna kateheza bila je jedino mjesto sustavnog pouavanja sadržaja kršanske vjere i priprave za sakramente te, istovremeno, i mjesto odgoja i rasta u vjeri. Meutim, dolaskom demokratskih promjena i povratkom vjeronauka u škole župna kateheza stavljena je pred nove izazove te se danas stjee dojam kako se u tim promjenama nismo najbolje snašli i jasno odredili novi identitet župne kateheze, tj. njezinu razliitost, ali i komplementarnost sa školskim vjeronaukom. U tom smislu, iako su odreeni oblici župne kateheze zadržani u mnogim našim župama, osobito kao sakramentalna kateheza, tj. kao obvezatna priprava djece na sakramente, sinodska prosudba stanja pokazala je da je u mnogim župnim zajednicama išezla redovita župna kateheza djece i mladih, a rijetki su i oblici kateheze odraslih. Iako je danas, deset godina poslije, situacija mnogo bolja ona još uvijek nije zadovoljavajua. Razlozi su mnogostruki. Naime, u svjetlu prakse koju smo imali u vremenu komunizma neki i danas poimaju župnu katehezu kao sustavnu vjersku pouku u svim razredima osnovne i srednje škole te je stoga suvišna ili župna kateheza ili školski vjeronauk, budui da ne treba program umnažati - »duplirati«. Drugi, pak, istiu kako školski vjeronauk ne odgaja dovoljno za praktini život u vjeri, da škola nije prikladno mjesto za rast u vjeri te da današnja praksa zapravo dovodi do podvojenosti izmeu škole i župe, pouke i odgoja u vjeri. U tom smislu, danas ima i onih koji zagovaraju ponovni povratak vjeronauka u župe, a nisu rijetki i povici na školski vjeronauk te sve eše isticanje kako je zbog školskog vjeronauka danas manje djece na nedjeljnim misama kao i ukazivanje na nedovoljnu komunikaciju izmeu vjerouitelja i župnika. Godina župne kateheze. U svrhu nadilaženja ovih nejasnoa, a na tragu sinodskih odluka o važnosti obnove župne kateheze u našim župnim zajednicama, u rujnu prošle godine, nadbiskup Marin proglasio je Godinu župne kateheze u akovako-osjekoj nadbiskupiji, a biskup uro Gašparovi u Srijemskoj biskupiji. U poruci Posljednji Kristov nalog – prva zadaa Crkve, istaknuto je kako je katehezu »Crkva uvijek smatrala ‘jednom od svojih osnovnih zadaa, jer je uskrsli Krist, prije nego e otii svome Ocu, dao apostolima posljednji nalog: uiniti uenicima sve narode i nauiti ih sve što je on nauavao’ (Catechesi tradendae, 1). Slijedei taj nalog, i naša je nadbiskupija ‘kroz sinodski hod snažno prepoznala životnu važnost župne kateheze te obnovi župne kateheze pristupa kao jednoj od svojih najosnovnijih i istodobno kao jednoj od temeljnih zadaa na putu vlastite obnove’ (Ti si Krist - za nas i za sve ljude. Izjave i odluke Druge biskupijske sinode, 122).« Naime, Sinodske su odluke, »koje se naizgled mogu uiniti željom izvanjskih promjena, u sebi duboko povezane iskrenim nastojanjem oko promjene naše mjesne Crkve iznutra, poevši od obnove odnosa prema evangelizaciji i njezinoj prvoj etapi katehezi.« 5-6/2010.

Urednikova (pre)poruka Sinodski dokument jasno je naglasio da se župna kateheza ne odnosi samo na odgoj djece i mladih, nego ponajprije na pouku i iskustvo vjere odraslih vjernika, od koje e veliku korist imati i uvijek potrebna kateheza namijenjena djeci, adolescentima i mladima. »Nije rije, dakle, o ukinuu kateheze za mlade generacije, nego o promjeni naglaska i o drugaijem radu s djecom, putem odraslih, ponajprije njihovih roditelja i oživljavanja obitelji kao ‘kune Crkve’« (br. 123). Sinodski dokument stoga naglašava kako je župnik prvi odgovoran za organiziranje župne kateheze te, ovisno o stvarnim prilikama i potrebama župe, pozvan je okupiti suradnike i zajedno s njima organizirati sadržajno razliite pastoralno-katehetske i molitvene susrete za odrasle vjernike te za mlade kao i redovitu župnu katehezu za djecu osnovnoškolskog uzrasta. Sve uzraste vjernike može se u okviru župne kateheze ukljuiti u razliite interesne ili bazine zajednice koje imaju za cilj postii »zajedništvo u vjeri, meugeneracijsko posredovanje iskustva vjere, oživotvorenje naela socijalnog nauka Crkve i poosobljene odnose kroz kršansko zajedništvo unutar manjih zajednica« (br. 126). U tom smislu, župna kateheza za prvopriesnike trebala bi završiti ukljuivanjem u jednu od župnih katehetskih skupina, a župna kateheza krizmenika prihvaanjem konkretne službe u crkvenoj zajednici ili ukljuivanjem u jednu od skupina koje djeluju u župi ili široj crkvenoj zajednici. Osim toga, župna kateheza djece i mladih, osobito onih koji se pripremaju za sakramente kršanske inicijacije, treba biti popraena katehezom roditelja i obitelji. S druge strane, školski vjeronauk, za razliku od župne kateheze, usmjeren je, »osim prema uenicima vjernicima ili onima željnima vjerskog iskustva, i prema onim uenicima koji su još na putu traženja vlastitog odnosa prema konkretnoj vjeri. Tako on, izmeu ostalog, omoguuje našoj mjesnoj Crkvi da doe do velikog broja mladih koji teško da su nazoni u ostalim crkvenim strukturama te se predstavlja kao kairos za navještaj Radosne vijesti i kršanske vizije života« (br. 147). U tom smislu, razlikovanje župne kateheze i školskog vjeronauka nikako ne smije znaiti suprotstavljanje, ve uoavanje dva komplementarna oblika vjerskog odgoja koji se meusobno trebaju nadopunjavati i koji su, svaki na svom podruju, u službi cjelovitog odgoja u vjeri. Na tom tragu, u poruci prigodom proglašenja Godine župne kateheze, istie se kako »u vremenu u kojemu se nalazi suvremeni ovjek, Crkva iznova, kroz vjerski odgoj u predškolskim ustanovama, kroz vjeronauk u školi, te kroz razliite oblike katehetskih susreta unutar župne zajednice, otkriva nove mogunosti priopavanja Radosne vijesti i vjerskih istina. Uvijek sa željom: pronai pravi izraz vjere, razumljiv suvremenom pokoljenju. Naša mjesna Crkva u posljednjih nekoliko godina zauzeto nastoji oko priprave novih katehetskih prirunika i pomagala za župnu katehezu. U toj se zadai oko Nadbiskupijskog katehetskog ureda okupila skupina vrijednih vjerouitelja laika, kateheta, redovnica i sveenika. I to je jedan od znakova živoga sinodskog duha naše Crkve.« U tom smislu ne smijemo zaboraviti ni važan doprinos što ga daje Nadbiskupijska škola za župne suradnike.„

337


»Razliiti, ali komplementarni« ? Marin Sraki, nadbiskup

N

ekoliko rijei uvoda. - Jedna od osnovnih pastoralnih djelatnosti naše Crkve za vrijeme komunizma bio je vjeronauk, koji je nakon izbacivanja iz škole premješten u crkvene prostore. Stojei iza hrabrog episkopata kojemu je na elu bio blaženi Alojzije Stepinac, muenik, sveenici su, ne bez velikih poteškoa, držali vjeronauk u crkvama, sakristijama, u »šupama« i »stajama« za vjeronauk preureenim, a kasnije u vjeronaunim dvoranama. Generacije djece i mladih odgajane su u crkvenim prostorima, zato im ni crkve (zgrade) ni Crkva (zajednica) nisu bile strane. Možemo s pravom rei da je i to podržavalo vjeru u našem narodu. Da se vjeronauk i vjerouitelji održe na visini, organizirane su katehetske škole, kao npr. Katehetska ljetna škola, Katehetska zimska škola. Kad je nastupila demokracija, vjeronauk se iz crkve vratio u školu. No, kao što neki zastupaju da je naša povijest poela 1945. godine, tako neki smatraju da je vjeronauna obnova zapoela nakon što su se oni vratili s »rimskih studija«. U novim prilikama, nezadovoljni time što se dogodilo s vjerskom poukom, zadojeni »zapadnjakim mentalitetom«, oni traže »dekatehizaciju«, drugim rijeima »sekularizaciju« školskog vjeronauka. Drugi, idui linijom lakšeg otpora, žele da se opredijelimo ili za školski vjeronauk ili za župnu katehezu. Meutim, biskupi su od poetka naglašavali potrebu i jednoga i drugog. Pitamo se, ima li mjesta jednome i drugome? Neki bi u našoj situaciji najradije napustili župnu katehezu. Da dobro shvatimo i prihvatimo župnu katehezu, treba dobro uoiti što je ona, u odnosu na školski vjeronauk. Vjeronauk i župna kateheza: razliiti i komplementarni. Doista, da se izbjegne konfuzija, potrebno je razjasniti koji je cilj školskog vjeronauka, a koji župne kateheze. Specinost školskog vjeronauka sastoji se u tome što je on ucijepljen u školu i što neizbježno mora usvojiti osnovno obilježje škole, to jest odgajati uz pomo pristupa kulturi. To zvui preopenito i dosta »rastezljivo«, jer se poimanje kulture može s vremenom promijeniti. Svakako, školski vjeronauk mora usvojiti ciljeve škole, da u nju ne bude smješten samo ziki, potpuno izoliran od ostalih predmeta. Ako ne bi uspio stupiti u dijalog s drugim školskim predmetima, i ako bi bio potpuno autonoman, školski vjeronauk bi u školi samo »gostovao«, bio bi smješten u nekoj vrsti geta ili indijanskog rezervata, ekajui samo da bude dokinut. Cilj (župne) kateheze je stvarati mentalitet vjere. A do mentaliteta vjere, do sposobnosti promatrati stvar-

338

Stopama sadašnjice nost kako je promatra Krist, ne dolazi se bez snažne kulture. I kateheza izgrauje kulturu, ali s drugim crkvenim aktivnostima - kao što su liturgija, molitva, moralni život - želi suraivati više negoli sa školskim predmetima. Da se izbjegne podjela, treba podsjetiti da je pouka u vjeri ujedno jedan oblik oitovanja vjerske slobode. Stoga Crkva logino smatra da je školski vjeronauk sastavni dio službe (naviještanja) Rijei. Vjerouitelji moraju biti svjesni da su pastoralni djelatnici, struni trostruko vjerni radnici odgovorni prema onima koji se oslanjaju na njihovu sposobnost: to nisu samo uenici i škola nego i sama Crkva. Treba isto tako podsjetiti da školski vjeronauk na svojim pleima nosi ne samo znanstveni teret akademskih disciplina, nego i kršansku zajednicu koja želi živjeti ono što naviješta. Za vjersku pouku, živjeti crkveno zajedništvo u potpunosti je dio njezine profesionalnosti. Ostvarenje komplementarnosti izmeu vjerske pouke i kateheze. Papa Ivan Pavao II. istaknuo je da su i subjekt i objekt školskog vjeronauka i župne kateheze identini, samo je nain iznošenja drugaiji. Komplementarnost se može ostvariti i koordinacijom izmeu kateheta i vjerouitelja. Oni moraju uzajamno poznavati odreene programe da izbjegnu napetosti i ponavljanja, ali i da iskoriste prednost recipronog djelovanja. Komplementarnost izmeu školskog vjeronauka i kateheze može biti prilika da se ostvari pravi savez u odgoju izmeu Crkve i škole. U Crkvi ima mjesta i za jedno i za drugo. Jedno drugo ne iskljuuje, niti je rije o kakvu ponavljanju jednog te istoga. Kao što je rekao papa Pavao VI., postoji i neraskidiva veza i oita razlika izmeu vjerske pouke i kateheze, koja je kao neki prijenos evaneoske poruke, jedna etapa evangelizacije. Ta veza opravdava da školski vjeronauk ostane na razini škole koja ide za cjelokupnom kulturom i koja se može uklopiti u kršansku poruku. Razlika izmeu kateheze i vjerske pouke u školi (vjeronauka) ogleda se prije svega u tome što je kateheza životno prihvaanje kršanske poruke kao spasiteljske stvarnosti. Osim toga, posebno je mjesto kateheze zajednica koja živi vjeru i na širem podruju i kroz duže vrijeme od školskog, to jest kroz cijeli život. Da zakljuimo: u vezi s kršanskom porukom kateheza želi potaknuti duhovno liturgijsko, sakramentalno, apostolsko sazrijevanje, koje se nadasve ostvaruje u mjesnoj crkvenoj zajednici. Škola, naprotiv, razmatrajui te elemente kršanske poruke, želi omoguiti da se shvati što je u stvari kršanstvo i, dosljedno, što kršani nastoje ostvariti u svom životu. Ipak, treba pripomenuti da i vjerska nastava namijenjena uenicima vjernicima može pridonijeti da se uvrsti njihova vjera, kao što vjersko iskustvo kateheze uvršuje spoznaju kršanske poruke.„ 5-6/2010.


»Sidi di si, ni za di si nisi« Žarko Relota

Naravno da ne spada na mene odreivati gdje

e tko od prezbitera ili redovnika biti ili koliko e godina na odreenom mjestu, službi, samostanu ili župi provesti. Nisam zapravo o tome niti htio govoriti, ve sam na konkretnom primjeru (a takvih sam vidio puno) zamijetio prednosti dužeg boravka u jednoj župnoj zajednici i plodove istoga. Poznavati svakoga (ili barem sve), približiti se svima (ili gotovo svima), ostvariti sa svima (ili barem s velikom veinom) normalan odnos i komunikaciju, oduševiti ih za odreene ideje i programe, moi s njima duže godina raditi na nekom važnom projektu, vidjeti mogunosti veine lanova župne zajednice, prepoznati ih i uklopiti u njezin sakramentalno-pastoralnokatehetski hod, pružiti mogunost veini da za sebe pronae unutar župne zajednice aktivnosti koje ga izgrauju kao ovjeka i kao vjernika, velike su prednosti. A do njih se dolazi dugogodišnjim, sustavnim i kvalitetnim radom. To se ne može napraviti u godinu dana, a u veim zajednicama ni za pet ili više godina. Ovakav rad iziskuje vrijeme, sustavnost, raspoloživost, prepoznatljivost... Veliki tjedan, liturgijski govorei, najsadržajniji je tjedan u crkvenoj godini. Obredi, da bi bili doživljeni u svjetlu kakvo im pripada, zahtijevaju lijepo organiziranu i dobro uhodanu »ekipu«. Ceremonija, da bi bila na visini, zahtijeva i dobro »potkovanog« ceremonijara. Kao sveenici i redovnici, pripremali smo se za te obrede i doista je lijepo u katedralnim crkvama i redovnikim zajednicama s više redovnika, uz asistenciju dobro pouenih sveenikih i redovnikih kandidata, sudjelovati u tim obredima. Pashalni misterij muke, smrti i uskrsnua Kristova ljepše je proživljavati u takvom ozraju. No, ima li toga u svim župnim zajednicama i je li to svugdje mogue ostvariti? Susreo sam (i to me neobino veseli) gospodu župnike u relativno malim mjestima, s malo stanovnika, s još manjim brojem lanove župne zajednice, koji ovim svetim otajstvima pristupaju tako dolino da sam ostao zadivljen. Znajui da ovi obredi traže suradnike strpljivo su godinama odgajali ministrante, pjevae, itae, ceremonijare i ostale lanove župne zajednice kako bi svatko sa svoje strane uinio potrebno kako bi ljepota i sadržajnost obreda došla do izražaja. ak, štoviše, susreo sam se sa župnom zajednicom u kojoj 5-6/2010.

Duhovna misao je župnik, budui da upravlja dvjema župama, u jednoj crkvi, snagom nemogunosti bilokacije, tijekom Velikog tjedna bio odsutan. Obredi su, unato tomu što je došao prezbiter »sa strane«, koji ne poznaje otoke obiaje i posebnosti odvijanja obreda Velikoga tjedna, tekli tako skladno, pobožno i savršeno, kao da su asistirali najvrsniji bogoslovi i kao da je rije o katedralnom ceremonijaru.

Koliko ostati? Ovakvo stanje navelo me na razmišljanje da je uistinu potrebno provesti nekoliko godina na jednom mjestu, s jednom liturgijskom zajednicom, sa skoro istim ljudima, da bi se moglo ovako djelovati. Potrebno je odreeno vrijeme da se zajednicu upozna; potrebno je još više vremena da te zajednica prihvati; potrebno je prilino vremena da zajednica prihvati tvoj nain djelovanja i da se uklopi u tvoje sheme (i prezbiter u sheme zajednice); potrebno je puno vremena da se lanovi župne zajednice angažiraju i ponude svoje vrijeme i svoje raspoloživosti, svoje potencijale i svoju ljubav crkvi i pastoralnim aktivnostima. Kad se prezbiteri esto mijenjaju, za takvo što nema neke realne mogunosti. Ovo, naravno, ne govorim radi sebe pa da bi netko to mogao osobno shvatiti, nije rije o govoru »Cicero pro domo sua«, ve me, eto, neko životno iskustvo dovelo do ovakva razmišljanja. Jasno mi je da nijedan ordinarij nee zbog mojih stavova promijeniti svoje mišljenje. Meutim, smatram sebe nekakvim pastoralcem i upravo s tog aspekta želim ponuditi ovakvo razmišljanje. Time ne podržavam naelo dugovjenog »stabilitas loci« ili naelo »nezamjenjivosti«, ali ipak želim rei da bi pastoralna razboritost zahtijevala, radije duži negoli krai staž u okviru župne zajednice, jer se na taj nain lakše ostvaruje, kako formiranje odreenih skupina, tako i njihov angažman za dobro funkcioniranje župne zajednice. Mi fratri imamo svoje izreke »ne daj mene, moj, daleko, aa« i »Sjedi di si. Ni za di si nisi«. No, unato našoj šali, pastoral je važniji od naših, vrlo esto, uskih interesa i sve naše osobne želja u tom pogledu trebaju biti podreene spasenju duša. Sigurno je da duži »staž« na župi ne jami dobro oformljenu župnu zajednicu i naravno da nije iskljueno da neki zauzeti prezbiter nije kadar i u kraem roku ostvariti pretpostavke za organizirani pastoralni život. Ipak mi se ini da je za sustavan pastoralni rad potrebno neko duže vrijeme i da je to jedan od preduvjeta za razgranato i dobro organizirano funkcioniranje župne zajednice. Samo za razmišljanje.„

393


Svetost je u našim rukama Šokevi Šimo

Rafael Arnáiz Barón (1911.-1938.) (Spomendan: 26. travnja) Rafael Arnáiz Barón1 roen je u mjestu Burgos u Španjolskoj 9. travnja 1911. godine, u uzornoj kršanskoj obitelji. Bio je najstariji od etvero djece. Kao djeak, pohaao je nekoliko škola koje su vodili isusovci, tako da je u njemu osjeaj za duhovnost, ali i umjetnost, bio prisutan od djetinjstva. Te su kvalitete bile izvrsno uravnotežene u njegovu životu dajui mu otvoren, radostan stav prema svijetu te smisao za humor, poštovanje i poniznost. Upala porebrice i napadaji groznice prekinuli su njegovo školovanje. Kada se oporavio, obitelj se preselila u Oviedo gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1930. pošao je studirati arhitekturu u Madrid i tu je zapoelo njegovo ozbiljnije posveenje Kristu. Nakon završetka srednje škole tog ljeta praznike je proveo pokraj Avile, u domu svog ujaka i ujne. Tada je po prvi put ušao u trapistiki samostan Sv. Isidora de Dueñasa, ija ga se ljepota i molitvena atmosfera dojmila. Ubrzo je odustao od studija arhitekture u Madridu te odluio tragati za misterijem Apsoluta u jednom cistercitskom samostanu, u koji je ušao 16. sijenja 1934. godine i radosno primio bijeli habit. Imao je dvadeset i tri godine. Rekao je da njegova odluka nije povezana s patnjama i razoarenjima, nego s Bogom, koji mu je u svojoj beskonanoj dobroti dao više nego što zaslužuje u životu. Rafael se vrlo brzo prilagodio životu u samostanu. Pisao je mnoga pisma majci, ali i ujaku i ujni s kojima je dijelio blisko prijateljstvo. etiri mjeseca nakon što je ušao u samostan obolio je od dijabetesa što ga je prisililo da ode kui na lijeenje. Sve se to zbivalo za vrijeme španjolskog graanskog rata. Gotovo dvije godine stalno se selio iz samostana kui, i obrnuto. Napokon je odluio da želi ostati u samostanu gdje je položio i zavjete. Umro je u samostanskoj ambulanti 26. travnja 1838. godine. Sahranjen je na samostanskom groblju. Iako mu je život bio kratak, može se rei da je utjelovio cistercitsku milost na izvanredno ist nain. Od poetka do kraja dopustio je da bude voen itavim nizom zaprepašujuih kontradikcija i poteškoa povezanih s bolešu, ratom, nemogunošu da polo-

394

Svjedoci vjere ži zavjete i nekim drugim problemima unutar same zajednice. U svakom sluaju, poniznost mu je bila stalna pratilja. Njegova jedina istinska želja bila je živjeti da bi mogao voljeti: Isusa, Mariju, križ i svoj trapistiki samostan. Glas o njegovoj svetosti brzo se proširio Španjolskom i njegov je grob postao hodoasniko mjesto. Dana 19. kolovoza 1989. godine, na Svjetski dan mladih u Santiagu de Composteli, Ivan Pavao II. govorio je o Rafaelu kao o onome koji bi svojim životom trebao predstavljati uzor mladim ljudima. Dana 27. rujna 1992. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim, a svetim Benedikt XVI. 11. listopada 2009. godine.

Arcangelo Tadini (1846.-1912.) (Spomendan: 20. svibnja) Arcangelo Tadini2 roen je 12. listopada 1846. godine u Bresci, u Italiji. Kao osamnaestogodišnjak, primljen je u bogosloviju. Zareen je 1870. godine, no bolest ga je prisilila da prvu godinu sveeništva provede sa svojom obitelji. Kao župnik, iznimno je brinuo za župljane. Nakon što je poplava mnoge od njih uinila beskunicima, da bi ih nahranio, u župnom je uredu svaki dan organizirao 300 obroka. I u pastoralno-katehetskom smislu izvanredno je organizirao život u župi. Svaka je dobna skupina imala katehezu, postojao je i vrlo uspješan pjevaki zbor, organizirao je razne molitvene udruge, obnavljao crkvu i osobito brinuo za liturgiju. Bio je izvrstan propovjednik, koji je znao ljude zadiviti toplinom i snagom svojih rijei. U to je vrijeme industrijska revolucija bila u svom punom zamahu. Bilo je to doba velikih promjena, ali i problema za radnike. Zato je Tadini organizirao pomo onima koji su patili od razliitih bolesti, nezgoda na radu ili pak nekakvih drugih poteškoa zbog kojih nisu mogli dati svoj puni angažman na poslu. Govorio je svojim župljanima da rad nije prokletstvo nego poziv za sve kršane. Dakle, veliku pozornost posveivao je izgraivanju percepcije o važnosti i vrijednosti rada u kršanskom životu. Posebno se okrenuo ženama koje su u degradirajuim uvjetima radile u tvornicama. Sukladno tome, 1900. godine osnovao je red Sestre radnice svete kue Nazaretske (naziv reda se zapravo referira na period u Isusovu životu kada je on radio kao stolar u Josipovoj radionici). Služba tih sestara bila je izvanredna, posebno u vremenu kada su se zaposlile u tvornicama, radei za5-6/2010.


jedno s drugim ženama, da bi ih ohrabrile i nauile svojim primjerom da osoba može biti žena, radnica i pritom živjeti ispunjena vjerom i radošu. Tadini je u razgovoru sa sestrama esto navodio ideje i nauavanje pape Leona XIII. o socijalnim pitanjima, tako da možemo konstatirati kako su one velikim dijelom praktino ostvarivale ideje koje su prisutne u enciklici spomenutog pape pod naslovom Rerrum novarum. Danas taj red djeluje u Italiji i Brazilu. I dalje se primarno usredotouju na provoenje u djelo smjernica društvenog nauka Crkve, držei se Tadinijevih rijei: »Svetost je u našim rukama. Ako želite na njoj participirati, morate initi samo jednu stvar: voljeti Boga!« Arcangelo Tadini je umro 20. svibnja 1912. godine u Bresci u Italiji. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 21. prosinca 1998. godine, a svetim 26. travnja 2009. papa Benedikt XVI.

Camilla da Varano (1458.-1524.) (Spomendan: 31. svibnja) Camilla da Varano3 roena je u Camerinu, u Italiji, 9. travnja 1458. godine kao kerka princa Giulija Cesarea. Djetinjstvo i mladost provodila je studirajui latinski, pravo, slikajui, jašui konje i sunajui se na raskošnom dvoru. Rano u mladosti osjetila je duhovni poziv, no bilo joj je teško to prihvatiti, ponajprije zbog otpora u obitelji. U trenutku kad se odluila da e se odvažiti rei ocu za svoju nakanu da želi postati redovnica, otac joj je naredio da se mora udati. Ipak, uspjela je nadii sve prepre-

ke te se u dvadeset i treoj godini života pridružila klarisama u Urbinu. Dvije godine kasnije položila je zavjete, uzevši ime s. Battista. Cijela njezina obitelj ubijena je u progonu 1502. godine, a Camilla se sklonila u jedno maleno mjesto u južnoj Italiji. Imala je za života nekoliko mistinih iskustava, o kojima je pisala u brojnim svojim djelima, gdje otkriva svoju gorljivu ljubav prema raspetom Kristu. Camilla da Varano umrla je 31. svibnja 1524. godine od kuge. Godine 1877. dogodilo se udo koje je bitno utjecalo na njezino proglašenje svetom. Rije je o ozdravljenju djevojke Celije Ottaviane iz Camerina, koja je bolovala od rahitisa. Camilla da Varano za života je napisala brojna djela, koja su kompilirana i ponovno objavljena prigodom njezine kanonizacije. To su djela: Uspomene na Isusa, Duhovne boli Muke Isusove, Autobiograja, Upute ueniku, Rasprava o bojama srca… Dana 7. travnja 1843. godine blaženom ju je proglasio papa Grgur XVI., a svetom e ju proglasiti papa Benedikt XVI. 17. listopada 2010. godine.„

1

http://saints.sqpn.com/saint-rafael-arnaiz-baron/26-april (2010-03-17) http://www.vatican.va/news_services/liturgy/ saints/2009/ns_lit_doc_20091011_arnaiz_en.html (2010-0317) 2

Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://barrymichaels.wordpress.com/ (2010-04-24) http://www.verolanuova.com/lucesalelievito/donarcangelotadini/index.html (2010-04-24) 3

Životopis je nastao temelju ovih izvora: http://zenit.org/article-28449?l=english (2010-04-24) http://www.therealpresence.org/eucharst/misc/Angels_ Demons/ANGES_varano.pdf (2010-04-24)

Pobaaj je glavni uzrok smrtnosti u Europi Prema izvještaju »Pobaaj u Europi i Španjol-

skoj«, koje je Španjolski zavod za obiteljsku politiku 2. ožujka predstavio u Bruxellesu, s 2.863.649 izvršenih i zabilježenih pobaaja u 2008. godini u Europi, pobaaj je glavni uzrok smrtnosti na Starome kontinentu. U izvješu je istaknuto da bi se demografski pad u 27 država Europske unije sveo na ništicu ako bi se omoguilo da se rode sva zaeta djeca. Samo je u dvije države Europske unije zabranjen pobaaj, u Irskoj i na Malti. U 14 država je dopušten u odreenim okolnostima, a u jedanaest država je slobodan. Svake godine u 27 država Europske unije izvrši se više od milijun i 200 tisua pobaaja. Što je kao da se u razdoblju od tri godine pobiju svi stanov-

5-6/2010.

nici Milana, Praga ili Münchena, istaknuto je na predstavljanju, a prenosi Radio Vatikan. Engleska, Francuska, Rumunjska i Italija u posljednjih su petnaest godina na prvom mjestu po broju pobaaja. Najvei porast pobaaja u posljednjih deset godina zabilježen je u Španjolskoj, i to 115%. U zemljama Europske unije svaka peta trudnoa završava pobaajem, a svaki sedmi prekid trudnoe odnosi se na djevojke do dvadeset godina. Pobaaj je glavni uzronik smrtnosti: ispred raka, sranog udara i prometnih nesrea. U Europskoj uniji ima oko šest i pol milijuna osoba iznad 65 godina više negoli li osoba do 14 godina. Uzimajui u obzir i države izvan Europske unije, svake se godine u Europi izvrši i zabilježi oko 2 milijuna i 863 tisue pobaaja, više negoli Rim ima stanovnika. IKA

395


Biblijska bazina zajednica (4) Krešimir Bulat (priredio)

3. »Sudac i zaštitnik naroda - GIDEON« Ciljevi - upoznati lik suca Gideona - shvatiti da se u teškoama trebamo oslanjati na Božju pomo.

Katehetska graa x razgovor o tekstu Ima li u tekstu nepoznatih rijei ili nešto nejasno? Što ti se u tekstu svidjelo? Da li te nešto iznenadilo? (Smanjivanje broja potrebnih vojnika!) Zašto nisu bili potrebni svi? (Zbog Božje pomoi.) Radni list »Gideon postaje ratnik«. Odgovoriti na pitanja. Rješenja su: 1. seljak, 2. Aneo Gospodnji, 3. napadi Midjanaca, 4. ii u borbu protiv Midjanaca, 5. jest, 6. nije odmah, 7. pobjeda ili bijeg Midjanaca, 8. Domovinski rat. Aktualizacija

Materijali i pomagala

Radni list, »Seljak koji postaje vojskovoa«. Molitva na poetku, Ps 108.

Gideon i izraelska vojska pobijedili su mnogo brojniju midjansku vojsku ne svojom nego Božjom snagom i pomoi. Slino se dogaalo i tijekom Domovinskoga rata kada su mnogi naši seljaci silom prilika morali postati ratnici koji su branili svoja sela, a i gradove. Oni su to inili s ljubavlju prema svojim mjestima i s krunicama oko vrata. Primjer obrane Vukovara i okolnih sela. Možeš li ispriati dogaaj kada si nešto, za tebe teško, uspio uiniti uz Božju pomo?

Najava teme

Molitveni završetak

Ovim ili slinim rijeima:

Radni list »Seljak koji postaje vojskovoa«, Molitva na kraju. Ps 46.

- Radni list »Seljak koji postaje vojskovoa« - Radni list »Gideon postaje ratnik«. Molitveni poetak

Upoznat emo lik biblijskog suca Gideona. Suci su bili ljudi koje je Bog odabirao i po kojima je slao spasenje svome narodu. Gideon je bio pripadnik židovskog naroda iz Manašeova plemena. Pustinjski beduini Midjanci esto su to pleme napadali i pljakali. Kad bi Midjanci napali, Židovi bi bježali u planine nosei sa sobom što više živežnih namirnica. U takvoj kriznoj situaciji Bog poziva Gideona da oslobodi svoje pleme, ali i da se suprostavi bogu Baalu kojeg su Izraelci poeli astiti. Zato ih je, naime, Gospodin i bio prepustio napadima Midjanaca. Susret sa središnjim biblijskim tekstom x podjela u skupine Svaka skupina izabire predstavnika te dobije Radni list »Seljak koji postaje vojskovoa«. x rješavanje radnog lista Sudionici zajedno rješavaju radni list da bi dobili tekst o Gideonu prema Suci 6-8. Rješenje: 1. hrast, 2. hrabri, 3. izbaviti, 4. znak, 5. kruhove, 6. meso, 7. Gospodin, 8. Gideon, 9. Midjanci. Meusobno usporediti riješene tekstove. (Tko prvi i posve tono riješi, može biti nagraen.)

404

»Seljak koji postaje vojskovoa« - Radni list

Molitva na poetku. Ps 108 Zahvalnica Gospodinu i usrdna molba za pomo

Hvalit u te, Gospodine, meu narodima, meu pucima tebi u pjevati, jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost. Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek je nad svom zemljom! Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! Zar neeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar neeš više, Bože, sa etama našim? Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomo ništavna! S Božjom pomou hrabro emo se boriti, Slava Ocu… 5-6/2010.


Molitva na kraju. Ps 46 Gospodin je naša utvrda

kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: s nama je Gospodin nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Bog nam je zaklon i utvrda, pomonik spreman u nevolji. S nama je Gospodin nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! Ma bješnjeli puci, rušila se carstva,

Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže. S nama je Gospodin nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! Slava Ocu…

Umetni odgovarajue rijei: Midjanci, Gideon, meso, izbaviti, znak , hrast, hrabri, kruhove, Gospodin.

Biblijski tekst, Usp. Suci 6-8 Jednoga dana Aneo Gospodnji doe i sjede pod ____________ gdje je Gideon vršio pšenicu da bi je sauvao od Midjanaca. I ukaza mu se Aneo Gospodnji i ree mu: »Gospodin s tobom, _________________ junae!« Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Gospodin s nama, zašto nas sve ovo snae? Gdje su sva ona udesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši? A sada nas je Gospodin ostavio, predao nas u ruke Midjancima." Aneo mu ree: »Idi s tom snagom u sebi i izbavit eš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?« »Ali, gospodaru«, odgovori mu Gideon, »kako u _________________ Izraela?« Aneo mu ree: »Ja u biti s tobom te eš pobijediti Midjance kao jednoga.« Gideon mu ree: »Ako sam našao milost kod Gospodina, daj mi ______________ da ti govoriš sa mnom. Nemoj otii odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te.« A on odgovori: »Ostat u dok se ne vratiš.« Gideon ode, zgotovi jare i od brašna naini beskvasne_________________, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. Aneo Gospodnji ree mu: »Uzmi meso i beskvasne kruhove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.« On uini tako. Aneo tad uze štap što ga je držao i dotaknu ______________ i kruhove. Oganj planu iz stijene te spali meso i kruhove. Nato Aneo išezne pred njegovim oima. Tad Gideon vidje da je to bio Aneo Gospodnji i ree: »Jao, Gospode! Anela Gospodnjeg vidjeh licem u lice!« A Gospodin mu odgovori: »Mir s tobom! Ne boj se, neeš umrijeti!« Duh Gospodnji obuze Gideona i on zasvira u rog, a sav se narod skupi i stade iza njega. Tada ________________ ree Gideonu: »Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i rei: 'Vlastita me ruka izbavila.' S tri stotine ljudi ja u vas izbaviti i predat u Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kui.« Gideon otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. _________________ tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri ete. Dooše na rub tabora pri poetku ponone straže. Tri ete zasviraše u rogove i razbiše vreve; lijevom rukom držahu lui, a desnom rogove da trube i udariše vikati: »Za Gospodina i Gideona!« I svaki stajaše nepomino na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i _________________ viui nagoše u bijeg.

5-6/2010.

405


»Gideon postaje ratnik« – Radni list Poznavajui pripovijest o Gideonu, odgovori na pitanja: 1. Što je Gideon bio po zanimanju prije nego je postao vojskovoa? 2. Tko je došao Gideonu dok je vršio pšenicu? 3. Kakve je probleme imao izraelski narod u to vrijeme? Tko ih je napadao? 4. Što je Aneo Gospodnji rekao Gideonu da treba uiniti? 5. Je li Gideon uinio kako mu je Aneo Gospodnji rekao? 6. Je li Gideon omah poslušao Anela Gospodnjeg? 7. Kakvi su bili rezultati Gideonove poslušnosti Anelu Gospodnjem? 8. Poznaješ li neki primjer iz suvremenog života kada je malobrojna vojska pobjeivala veu i snažniju vojsku?

Odgovori: 1.

___________________________________________________________________________________

2.

___________________________________________________________________________________

3.

___________________________________________________________________________________

4.

___________________________________________________________________________________

5.

___________________________________________________________________________________

6.

___________________________________________________________________________________

7.

___________________________________________________________________________________

8.

___________________________________________________________________________________

406

5-6/2010.


Euharistijsko klanjanje u »Godini sveenikâ« (IV.) Josip Filipovi (priredio) Pjesma: Pusti mreže te ili neka pjesma »pozivskog« karaktera Uvodna molitva Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete! Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posveen! Privuci moje srce, Duše Sveti, da zavolim samo ono što je sveto! Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet. Molitva za sedam darova Duha Svetoga sveenicima (prema molitvi bl. Alojzija Stepinca) Pjesma: O doi, Stvore, Duše Sveti, Pohodi duše vjernika, Poteci višnjom milosti U grudi štono stvori ih. Duše Sveti, Tješitelju, doi u srce naših sveenika sa svojom milošu i svetom ljubavi i daruj im dar mudrosti, da sa slašu razmatraju Božje istine, te ih rado navješuju narodu Božjem. Neka im Bog bude jedino mjerilo u prosuivanju svih božanskih i ljudskih stvari. ***** Ti nazivaš se Tješitelj, Blagodat Boga svevišnjeg, Studenac živi, ljubav, plam I pomazanje duhovno. Duše Sveti, Tješitelju, doi u srce naših sveenika i daruj im dar razuma, da što dublje uranjaju duhom svojim u otajstvo svete vjere, otkrivajui radost služenja tebi i bratu ovjeku. Neka s ljubavlju pristupaju tvojoj Rijei objavljujui nam veliinu kraljevstva Božjega, za im žudi nemirno srce ljudsko.

Liturgijska graa Duše Sveti, Tješitelju, doi u srce naših sveenika i daruj im dar savjeta, da u dvojbama ljudskim uvijek prigrle ono što je na slavu Božju i naše spasenje. Da nam budu smjerokaz i primjer u svim našim lutanjima i stranputicama, pomo u svim našim neodlunostima savjet u svim našim previranjima. ***** Zapali svjetlo u srcu, Zadahni dušu ljubavlju, U nemoima tjelesnim Potkrepljuj nas bez prestanka. Duše Sveti, Tješitelju, doi u srce naših sveenika i daruj im dar jakosti, da s osobitom odlunošu svladavaju sve napasti duše i tijela i ostale zapreke u duhovnom životu. Ouvaj ih u svim njihovim slabostima, snaži u svim njihovim ljudskim nesavršenostima, pridiži u svim njihovim padovima. Nama daj da im budemo prava bratska potpora kroz razumijevanje i molitvu. ***** Dušmana od nas otjeraj I postojani mir nam daj, Ispred nas idi, vodi nas Da svakog zla se klonimo. Duše Sveti, Tješitelju, doi u srce naših sveenika i daruj im dar znanja, da uvijek spoznaju što i kako treba vjerovati. Ouvaj ih u pravovjernosti tvome nauku da ne lutaju stranputicama u duhovnom životu. Ono što vjeruju, neka rado propovijedaju, ono što propovijedaju, neka primjerom i žive, a ono što žive neka im donese život vjeni. ***** Daj Oca da upoznamo I Krista, Sina njegova, I u te, Duha njihova, Da vjerujemo sveudilj.

***** Darova sedam razdaješ, Ti prste desne Oeve, Od vjenog Oca obean, Ti puniš usta besjedom.

Duše Sveti, Tješitelju, doi u srce naših sveenika i daruj im dar pobožnosti, da Bogu i svetima životom i sakramentima iskazuju štovanje i ast, a onima koji su u potrebi u pomo pritjeu ljubavlju Kristovom!

5-6/2010.

407


Neka u ovom svijetu uvijek biraju ovo što je tvoje, samo tebi vjerujui, tebe ljubei, tebe slavei. Ulij u njihova srca mir onda kada su nemirna, ljubav kada su srdita, nadu kada su u strahu. ***** Sva slava Ocu vjenomu I uskrslom Sinu mu Sa Tješiteljem Presvetim, Nek bude sad i uvijeke. Amen. Duše Sveti, Tješitelju, doi u srce naših sveenika i daruj im dar straha Božjega, da se svakodnevno uvaju grijeha, bojei se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Velianstvu, i ljubavi prema Onome koji ih je izabrao i posvetio. Neka u svome pozivu uvijek otkrivaju svoje bogatstvo, neka uvijek ostanu vjerni onome kome su povjerovali i neka ih uvijek prati vjera, nada i ljubav Krista Dobrog Pastira. Šutnja i molitva u tišini Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje! Litanije Duhu Svetom Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! Kriste, uj nas! Kriste, usliši nas! Oe, nebeski Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se! Duše Sveti, Bože, smiluj nam se! Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se! Duše Sveti, koji izlaziš od Oca i Sina, smiluj nam se! Duše Sveti, po ijem su nadahnuu govorili proroci, Duše Sveti, koji svjedoiš za Isusa Krista, Duše Sveti, naš božanski Uitelju, Duše Sveti, po kojemu je Djevica Marija zaela Sina Božjega, Duše Sveti, koji stanuješ u nama, Duše mudrosti i razuma, Duše savjeta i jakosti, Duše znanja i pobožnosti, Duše straha Božjega, Duše milosti i milosra, Duše jakosti, ustrajnosti i umjerenosti, Duše vjere, ufanja, ljubavi i mira, Duše poniznosti i istoe, Duše dobrote i duhovne miline,

408

Duše svih milosti, Duše Sveti, koji pronieš Božje tajne, Duše Sveti, koji nas pomažeš u molitvi, Duše Sveti, koji si u slici goluba sišao nad Isusa, Duše Sveti, po kome smo se duhovno preporodili, Duše Sveti, koji nam srca napunjaš božanskom ljubavlju, Duše Sveti, ijom milošu postajemo Božja djeca, Duše Sveti, koji si poput goruih jezika sišao nad apostole, Milostiv budi, Milostiv budi,

oprosti nam, Gospodine! usliši nas, Gospodine!

Od svakog zla, oslobodi nas, Gospodine! Od svakog grijeha, Od napasti i avolskih zasjeda, Od preuzetnosti i zdvojnosti, Od poricanja objavljenih istina, Od grešne okorjelosti i bezbožnosti, Od svake ljage duše i tijela, Od duha bludnosti, Po Tvojem izlaženju od Oca i Sina, Po divnom djelovanju Tvoje milosti, Po bezgrešnom zaeu Djevice Marije, Po otajstvenom zaeu Isusa Krista, Po Tvom silasku nad Isusa u Jordanu, Po Tvom silasku nad apostole, Na veliki dan suda Božjega, Jaganje Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine! Jaganje Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine! Jaganje Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine! Pomolimo se. Bože, koji si svjetlošu Duha Svetoga pouio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i Njegovoj se utjesi vazda radujemo. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen. Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje! Šutnja i molitva u tišini. Molitva za sveenike u akovako-osjekoj nadbiskupiji (mole zajedno svi vjernici) Pjesma: O tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle (Pjesmarica župne zajednice, br. 534. ili 533.) Blagoslov s Presvetim Pjesma: Pohvale Imenu Božjem (Pjesmarica župne zajednice, br. 535.) Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!„ 5-6/2010.


Deseta nedjelja kroz godinu

Praktini rad s Biblijom

(1 Kr 17,17-24) Predloženo itanje pruža nam priliku da se podsjetimo uloge tzv. proroka propovjednika (Ilije, Elizeja ...) u povijesti Izraela. U devetom stoljeu, posebno za vrijeme vladanja kralja Ahaba (874.-853. pr. Kr.), ugrožena je vjera u Jahvu. Sjeverno je kraljevstvo bilo jako izloženo stranim utjecajima. Osim toga, njihovi su kraljevi, poput Ahaba, ženidbama sa stranim princezama dovodili u svoje kraljevstvo i službenike drugih bogova (najpoznatiji je bog Baal). Kult plodnosti bio je jedan od najpoznatijih kultova toga vremena. U tim okolnostima javlja se Ilija. Kao radikalni borac za istou prave vjere oštro se suprotstavlja svim stranim utjecajima i njihovim nositeljima. Na Karmelu organizira i svoju vlastitu proroku »školu«. Sa svojim sljedbenicima predstavlja pravu branu širenju kulta boga Baala. Proitani odlomak dio je opisa djelovanja proroka Ilije. On ne samo što brani podruje na kojem vlada Jahve – nego djeluje i na podruju koje »pripada« Baalu, pokazujui na taj nain Jahvinu nadmo. Cijeli opis doživljava svoj vrhunac u posljednjoj reenici: »Sada znam da si ti ovjek Božji i da je rije Gospodnja u tvojim ustima istinita!« Ono što je Ilija uinio podreeno je toj spoznaji da se u i po njegovim djelima oituje Božja mo. Bog pomaže potrebnima – ne samo u svom narodu. Svi koji prime njegove poslanike osjetit e Božju naklonost i dobrotu. To je iskusila i žena koja je ugostila Iliju. Skupina bi mogla poi od toga iskustva žene strankinje i pokušati u svom okruženju prepoznati sline sluajeve. (Bilo bi korisno proitati i ostale tekstove iz ciklusa o Iliji!)

Jedanaesta nedjelja kroz godinu (2 Sam 12,7-10.13) Biblija ne želi ništa uljepšavati ili prešuivati. To se najbolje vidi na primjeru kralja Davida. Iako je ,kao njihov najznaajniji vladar, postao lik idealnog vladara i nositelj mesijanskih obeanja – nije bio idealiziran do te mjere da bi mu prešutjeli neke njegove grješne postupke. I veliki ljudi mogu pogriješiti i sagriješiti. U svim takvim sluajevima pokazuje se Božja veliina, dobrota i spremnost opraštati. Zloa i težina Davidova grijeha pokazuje se u njegovoj spremnosti da iskoristi i zloupotrijebi odanost Urije Hetita da bi mu preoteo ženu. Nije bio zadovoljan onim što je bio i imao i želio je još više – pa i na raun drugih. Žrtvuje odanoga ovjeka da bi postigao svoj cilj. * Voditelji rada u skupinama e izabrati najprikladnije metode za obradu predloženih tekstova. S novim prilozima za praktini rad s Biblijom poet emo od rujna. Nadamo se da su predloženi tekstovi bili poticaj da se više približimo Božjoj rijei i da ona nae u nama odjeka.

5-6/2010.

Bog se na to srdi. Kažnjava zlou i onoga koji to ini. Njegov cilj je popravak grješnika – a ne ista osveta. Davidov sluaj prilika je da se podsjetimo kako Bog postupa prema onima koji su sagriješili. Njegova želja je da se oni pokaju i obrate, da se vrate na pravi put. Bog je milosrdan i spreman praštati. U tom se znatno razlikuje od nas ljudi. Imamo li mi hrabrosti nasljedovati takav Božji stav?

Dvanaesta nedjelja kroz godinu (Zah 12,10-11) Za razumijevanje današnjega itanja bilo bi korisno najprije pogledati povijesni kontekst djelovanja proroka Zaharije. Njegova je poruka, kao uostalom svaka proroka poruka, bitno odreena povijesnim okolnostima u kojima je izreena. Kratki tekst današnjeg prvog itanja spominje dvije poruke. Prva je da e Božjim zahvatom doi do promjene u stavovima i ponašanju Židova. Oni e postat drukiji. Bog e na njih izlit duha milosnog i molitvenog. Prvi pojam naglašava da e oni u svojim stavovima pokazivati plodove svoga kajanja i obraenja. Nakon što se oiste od svojih zloa oni e se ponašati tako da e se »sviati« drugima, bit e im dragi. Iskustvo Božjeg praštanja i dobrote promijenit e ih. Oni e prema drugima pokazivati i svjedoiti kakav je Bog prema njima. U svojim potrebama Židovi e se molitvom obraati Bogu. Od njega e tražiti pomo i o njem e ovisiti. Uspostavit e se pravi vjerniki odnos izmeu njih i njihova Boga. On ih vodi, za njih se brine i oni e toga biti svjesni. Druga reenica: »I gledat e onoga koga su proboli; naricat e nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca« predstavlja odreene poteškoe u tumaenju. Ovdje dolazi iznenada. Utisak je da je izvan konteksta. Svaki onaj koji poznaje Stari zavjet odmah e se sjetiti pjesama o Sluzi Jahvinu (Iz 53 i spominjanje ovog mjesta u Iv 19,7!). Izgleda da je prorok ovdje želio izraziti kakav e stav zauzeti stanovnici Jeruzalema kad se budu suoili i kad budu shvatili što Bog ini za njih. Povijesna bi pozadina ovoga teksta mogla biti i podsjeanje na neke poganske obiaje onoga vremena. U štovanju nekih božanstava pogani su se znali probadati maevima i onda plakati zbog zle sudbine koja je zadesila njihovo božanstvo. Ti su rituali ponekad bili veoma okrutni. To što su oni pokazivali moglo bi poslužiti kao slika i usporedba proroku da prikaže nešto od raspoloženja i ponašanja stanovnika Jeruzalema.„ Marko Tomi

409


Duhovi – nedjelja Pedesetnice

RIJE: Homiletska graa C

Uvod i pokajniki in ini nam se koji puta da unato trudu i nastojanju ne uspijevamo uvijek initi dobro. Osjeamo slabost u sebi. Jednako je tako bilo s apostolima nakon Kristova uskrsnua. Meutim, kada se na njih izlio Duh Sveti, oni su se preobrazili. I mi danas na ovoj svetoj misi molimo od Gospodina snagu njegova Duha da ukloni od nas svaku duhovnu slabost i ispuni nas svojom snagom, da bismo mogli uvijek initi dobro. • Gospodine, u svome Izabranom narodu ti si proroke ispunjao svojim duhom da odvažno naviještaju tvoje rijei. Gospodine, smiluj se! • Kriste, ti si od Oca poslao Duha Svetoga svojim apostolima. Kriste, smiluj se! • Gospodine, ti i danas svojoj Crkvi daruješ istoga Duha Svetoga. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Ne tako davno naveliko se prialo i pisalo koliko su neki politiari potrošili na izbornu promidžbu. Koliko god neki rogoborili, promidžba je važan dio našega društva. Bez promidžbe ne može se zamisliti pobjeda na izborima, niti se može oekivati prodaja nekog proizvoda bez promidžbe. Znalci tvrde da u nekih proizvoda troškovi promidžbe imaju udio od 50% cijene samoga proizvoda. Ako netko želi pokrenuti neki posao, osnovati politiku stranku, uspjeti kao politiar, športaš, glumac ili pjeva, openito kao javna osoba, onda je potrebno pokrenuti cijeli skupi stroj strategija, promidžbe, stvaranja pozitivne slike. Bitno je pogoditi pravi trenutak, iskoristiti slabe toke protivnika…

Svi bijahu zajedno Evanelja opisuju kako je Isus rekao svojim apostolima da pou po svem svijetu i uine njegovim uenicima sve narode, krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Netko bi rekao da je to isto kao da im je rekao neka po cijelom svijetu vrše predizbornu promidžbu, da bi sve ljude uinili svojim pristašama. To je velik posao! To je silan pothvat! Za to je bitna mudra strategija. Potrebno je puno novaca. Potrebno je stei naklonost utjecajnih ljudi, politiara, športaša, ljudi iz kulture, obinih ljudi… Potrebno je oformiti ekipu od nekoliko stotina strunjaka, ustanoviti izborni stožer s raunalima, telefonima, raunalima, satelitskim telefonima… A što od svega toga ine apostoli? U strahu od Židova zatvorili su se u jednu dvoranu, molili se i – ekali što e se dogoditi. Nije to samo izraz njihova straha, zbunjenosti i neodlunosti. Znali su oni da po sebi nisu dorasli tome zadatku. Prvo, bili su ustrašeni. Drugo, mnogi su od njih bili priprosti ljudi, ne oso-

410

bito školovani. Nadalje, bili su siromašni i društveno bez utjecaja. Bili im je jasno da oni u sebi nemaju ni snage, ni umijea, ni sposobnosti.

Svi se napuniše Duha Svetoga Meutim, znamo, na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, na apostole je sišao sâm Duh Sveti. Apostoli odjednom gube svaki strah, svaku neodlunost. Izlaze van i okupljenom mnoštvu navještaju Krista Uskrsloga kao spasitelja. Istina jest, toga danas se dogodilo i udo, kako izvješuje današnje itanje: apostolski govor razumjelo je ono mnoštvo i to svatko na svom materinskom jeziku. Meutim, to je bilo udo toga dana. Apostoli, ljudski gledano, nisu inae zadobili nikakvu novu sposobnost: bili su ueni koliko su bili ueni, bili su ljudi kakvi su bili i dan ranije. Meutim, djelovanje Duha Svetoga u njima bilo je udesno: sa sposobnostima koja su imali, s kulturom koju su imali, sa svojim karakternim osobinama koje su imali, apostoli su poeli djelovati novom snagom. Sve su svoje sposobnosti – kakve god ve one bile – ukljuili u naviještanje Krista Uskrsloga. Realno gledano, njihove ljudske osobine i sposobnosti ostale su iste, ali u njima se probudila snaga, ljubav i oduševljenost za Krista. Duh ih je preobrazio tako da su se s ljubavlju i posvemašnjim predanjem pokrenuli za Krista. Pokazalo se da je to bila njihova snaga. Nisu se nametali ni nekom silnom mudrošu, ni uenošu, ni svojim položajem, ni društvenim ugledom, niti bogatstvom, niti politikim vezama. Niim ovozemnim. Imali su samo svoju ljubav i svoju oduševljenost, a to se temeljilo – naravno – na milosti Duha Svetoga. Apostoli su propovijedali – kako to rado istie sveti Pavao – Krista Raspetoga, što je za Grke bila ludost, a za Židove sablazan. Meutim, oni koje je poticao Duh Božji, spoznali su u apostolskom propovijedanju Božju silu i Božju mudrost. Upravo je tu naša snaga. Posve je nebitno u kojim prilikama živimo, kakav nam je društveni položaj i ugled, kakva nam je naobrazba… Budemo li imali Božje ljubavi u sebi, budemo li s oduševljenjem, primjerom svoga života svjedoili Krista Uskrsloga koji je pobijedio svaki grijeh i smrt, i mi emo biti znak ovome svijetu. Jer ljubav i oduševljenost uvijek su znak, bez obzira od koga dolazili. Možda nam zato i crkveni život i dolazi u krizu jer je meu nama premalo ljubavi i premalo oduševljenosti za Krista.

Poeše govoriti drugim jezicima Apostoli su govorili tako da su ih svi razumjeli na svome jeziku. Bilo je to udo, bio je to znak koji je potaknuo vjernike da se obrate. Prisjetimo se: Sveto pismo pripovijeda kako su drevni ljudi u svojoj oho5-6/2010.


losti htjeli sagraditi kulu do neba, da bi se natjecali s Bogom. I dogodilo se da su im se jezici pobrkali, pa se više nisu mogli razumjeti, tako da im je onda i gradnja propala. A ovdje, gdje je na djelu Duh Božji, razliiti jezici se opet spajaju. Tako je i u našem životu. Duh Božji zacjeljuje rane, potie nas na praštanje, zajedništvo, na ljubav. Zato emo mi na najbolji nain pokazati da su Božji, da je u nama Duh Božji, tako da iskazujemo ljubav jedni drugima; tako da se iz našeg života i djelovanja oituje da nas vodi Duh Božji koji je dobrota, ljubav, milosre i praštanje, a da nas ne vodi duh ovoga svijeta, koji je sebinost, razdor, oholost i mržnja. Po njihovim ete ih plodovima prepoznati, veli Isus. Tako nam i Pavao pokazuje koji su plodovi Božjega Duha, a koji plodovi tijela, tj. ovozemnih požuda. A oita su djela tijela. To su: bludnost, neistoa, razvratnost, idolopoklonstvo, vraanje, neprijateljstva, svaa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, stranarenja, zavisti, pijanevanja, pijanke i tome slino. Unaprijed vam kažem, kao što vam ve rekoh: koji takvo što ine, kraljevstva Božjega nee baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5,19-23). Dao Bog da u nama djeluje Duh Božji. Bit e to spasonosno i za nas i za svijet u kojem živimo.

Svetkovina Presvetoga Trojstva Uvod i pokajniki in Neke stvari u životu ne možemo tono shvatiti niti razložiti, ali ih i te kako osjeamo. Na primjer, može li maleno dijete razložiti i objasniti što je to roditeljska ljubav? Ne. Meutim, i te kako osjea blagotvorno djelovanje roditeljske skrbi i ljubavi i još više osjea ako ona zbog bilo kojih razloga izostane. Što mi možemo rei o Bogu? Koliko mi Boga razumijemo? Što znamo o njegovoj biti? Malo toga. Ali i te kako osjeamo njegovu brigu i njegovu ljubav. Danas slavimo najveu tajnu naše vjere: Boga - jednoga u svojoj biti i trojstvenog u osobama. Gospodin Isus nam je govorio o spasiteljskom naumu i brižnoj Božjoj ljubavi prema nama. Zato openito govorimo kako ispovijedamo vjeru u Boga Oca koji nas je stvorio, u Boga Sina koji nas je otkupio i Boga Duha Svetoga koji nas je posvetio. Da bismo dostojno proslavili ova sveta otajstva, zazvat emo na nas milosre Trojedinoga Boga. • Gospodine, ti si nas stvorio, jer si nas ljubio prije postanka svijeta. Gospodine, smiluj se! • Kriste, ti si za nas položio svoj život. Kriste, smiluj se! • Gospodine, ti si nam poslao Duha Svetoga da nas posvetiš i uiniš dionicima božanske naravi Isusa Krista. Gospodine, smiluj se! 5-6/2010.

Nacrt za homiliju Bog je u nas, izmeu ostaloga, ulio neobinu strast: strast za znanjem. Po svojoj potrebi da otkriva nove i nove zakonitosti i da sklapa nove strojeve, ovjek je sebi olakšao život. Sve to danas vidimo kao razvoj tehnike i medicine. I sve nam je to veoma korisno. Meutim, ovjekova se znatiželja ne zaustavlja na korisnim i iskoristivim iznašašima. Evo, ovjek velikim marom i silnom zauzetošu istražuje daleka nebeska tijela koja su od nas udaljena stotinama i milijunima godina svjetlosti. To su razdaljine koje sigurno nikad neemo dosei, jer, znamo, ništa se na ovome svijetu ne može kretati brže od svjetlosti. Pa ako je neka zvijezda udaljena milijun godina svjetlosti… A ipak nas zanima. Jako nas zanima što ima tamo.

Ali sada ne možete nositi A što je tajanstvenije od Boga? Tà od njega je sve, pa i one zvijezde udaljene milijardama svjetlosnih godina… Tako su ljudi oduvijek razmišljali i zamišljali kakav bi bio Bog, odnosno bogovi. Redovito je stanovao na nekim uzvišenim mjestima, esto puta u ljudskoj mašti imao ljudsko oblije i ljudske strasti i ljudski nain razmišljanja. U Starom zavjetu je pak bilo silno naglašavano da Bog nije kao ovjek, da ga se ne može ni naslikati ni zamisliti, da je duh. Pa ipak… nije da ljudi i dalje nisu bili znatiželjni. Danas Isus veli: Još vam mnogo toga imam kazati, ali sada ne možete nositi. Rekao je to apostolima prije no što je na njih sišao Duh Sveti. To na neki nain Isus govori i nama danas. U ovome svijetu neke stvari nikad neemo razumjeti. Ne radi se tu, naravno, samo o tome da mi ne možemo razumjeti Božju bit. Mi vrlo esto ne razumijemo ni ovaj svijet, ni svoje bližnje, pa ni same sebe. Ne možemo razumjeti što nam je bilo, da smo ono prije uinili toliku glupost, ne možemo razumjeti zašto dobri ljudi stradavaju, a oni loši – kako se to nama ini – napreduju i uspijevaju. Koji puta smo doista nesretni što ne možemo razumjeti vlastitu djecu, koji puta nas izuzetno ljuti politika, i strana i domaa… Ne možemo shvatiti. Zato je dobro da budemo ponizni. Neke stvari ne razumijemo i vjerojatno neemo na ovome svijetu nikad razumjeti. Ali zato vjerujemo da Bog vidi, da Bog zna, da Bog na nama nedokuiv nain svime upravlja i da Bog, kako se to zgodno kaže, po krivim crtama pravo piše. Zato i danas s ljubavlju slavimo trojstvenoga Boga, svjesni da malo toga razumijemo, ali da osjeamo svu brižnost i svu ljubav Božju.

Duh Istine – upuivat e vas u svu istinu No, evo, nakon šutnje u Starom zavjetu, Isus progovara o samom Bogu. Govori nam o svome Ocu, govori nam i o Duhu Svetomu, pa i o sebi kao Sinu

411


Božjemu. Evo nam Trojstva! Isus nam progovara o trojstvenosti samoga Boga pod vidom našega spasenja. Redovito naglašavamo da nam Isus nije govorio o Presvetom Trojstvu tek da bi zadovoljio našu znatiželju: ako poznajemo zvijezde, da onda poznamo i Boga… Ne. Isus govori o tome što je Bog za nas uinio. Isus govori o Bogu pod vidom našega spasenja. Pa onda progovara kako nas je Bog Otac s ljubavlju stvorio. Kako nas ni nakon našega grijeha nije odbacio. Kako je svome narodu slao proroke. Konano, veli Novi zavjet, Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije (Rim 5,8). Zatim Isus progovara o tome kako je Bog poslao svoga jedinoroenoga sina da postane ovjekom i da nas spasi svojim predanjem i svojom poslušnošu. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (Iv 3,17). Isus polaže za nas svoj život, jer nas ljubi. Veli: Vee ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji (Iv 15,13-14). I sada, da bismo i mi bili dionici ne samo njegove smrti, nego i njegova uskrsnua, Krist nam od Oca šalje Duha Svetoga, koji nas, snagom svetih sakramenata uzdiže i ini djecom Božjom. Vidjeli smo kako su u poecima Crkve apostoli inili velika i silna djela po Duhu Svetom kojeg su primili. Taj Duh i danas djeluje u Crkvi i u svakom pojedinom od nas, posebno po molitvi, po sakramentima, po bogoslužju Crkve. Tako na osnovu Novoga zavjeta znamo da nas je Bog Otac stvorio te da nas on, po svome utjelovljenom Sinu, spašava, da bi nas snagom Duha Svetoga uzeo u svoju božansku obitelj, kao dionike božanske naravi Isusa Krista. Mi poznajemo Trojstvo samo u onoj mjeri što je ono za nas uinilo, mi znamo kako trojstveni Bog djeluje prema nama. A silno Božje bogatstvo – tko bi to dokuio? Zato danas samo možemo zahvaljivati Bogu za sve što je za nas uinio, što i danas ini i za ono što u vjenosti pripravlja za sve koji ga ljube.

On e mene proslavljati Za Duha Svetoga Isus, konano, veli: On e mene proslavljati, jer e od mojega uzimati i navješivati vama. Rekli bismo, ipak naziremo Božju bit, njegovu osnovnu osobinu: Bog je ljubav. To je ono što nam Duh daje, to je ono po emu smo Bogu slini, to je ono po emu postajemo dionici božanske naravi Isusa Krista. Tko na ovome svijetu poznaje Boga? Onaj tko ljubi. Jer Bog je ljubav. Kad god ovjek primi malenoga i slaboga, kad pomogne siromahu, kad utješi tužna, posavjetuje neodlunoga, kad oprosti nasilniku, ukratko, kad prema bližnjima postupa onako kako prema njima postupa Bog – on u svakom ovjeku, posebice potrebitu ovjeku, vidi Božje lice. Dao Bog da milost, ljubav, milosre i spasenje Trojedinoga Boga bude nazono i djelatno po kršanskom životu svakoga pojedinoga od nas!

412

Tijelovo – Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove Uvod i pokajniki in Nakon što smo prošle nedjelje proslavili veliku tajnu naše vjere, Presveto Trojstvo, slavimo danas tajnu i otajstvo euharistije. Vazmeno otajstvo Kristove smrti i uskrsnua, otajstvo po kojem smo spašeni, prisutno je i ostvaruje se u svakoj svetoj misi, tako da kruh postaje pravo Tijelo Kristovo, a vino prava njegova Krv. Ta je hrana i to je pie sakrament Kistove prisutnosti i Kristova spasenjskog djelovanja. Na svakoj svetoj misi slavimo ovu tajnu – Krista nazonog pod prilikama kruha i vina, a danas na poseban nain želimo tu tajnu proslaviti. Zato emo na poetku zazvati na nas milosre Gospodnje, da bismo bili dostojni ovih svetih otajstava. • Gospodine, ti si u Starom zavjetu pashalnim janjetom nagovijestio konano spasenje u svome Sinu. Gospodine, smiluj se! • Kriste, ti si Janje Božje koje oduzima grijeh svijeta. Kriste, smiluj se! • Gospodine, ti i danas u svakoj svetoj misi obnavljaš i ostvaruješ veliko otajstvo našega spasenja – smrt i uskrsnue svoga Sina. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju U nekim teškim prigodama koji puta nam se ini da ništa ne možemo uiniti. Doista, što može netko od nas uiniti da bi prestao rat i nasilje u nekim zemljama? Što može uiniti bilo tko od nas da u Hrvatskoj bude manje rastava, manje nasilja u obiteljima? Može li neki pojedinac meu nama uiniti nešto da u nas nestane ovisnosti o drogama i o klaenju? Jedni e rei da smo mi mali ljudi i da jednostavno nemamo mogunosti nešto mijenjati, dok e drugi rei da nije nikakvo rješenje stajati prekriženih ruku. Nije lako odgovoriti na ova pitanja.

Otpusti svijet… Tako se nešto dogodilo apostolima na rubu pustinje. Veliko je mnoštvo slijedilo Isusa, slušalo njegovu rije i divilo se udesima koja je inio. Meutim, dan je ve bio na izmaku. Bili su udaljeni od naseljenih mjesta. A mnoštvo je bilo poveliko. Meu njima je bilo i žena i djece. Tko zna jesu li toga dana uope jeli (toliko je oaravajua bila rije Isusova!). I onda apostoli trijezno upozoravaju Isusa: Otpusti svijet, neka pou po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nau jela jer smo ovdje u pustu kraju. Netko s pravom može primijetiti: kako to apostolima nije palo na pamet da Isus može uiniti udo, kad je ve tolika uda prije toga uinio? Netko e drugi pak ustvrditi da su apostoli postupili razborito. Ljudi još imaju vremena 5-6/2010.


pronai sklonište i hranu u okolnim selima i zaseocima. Kako god bilo, apostoli nisu razmišljali dalje od onoga što im je izgledalo oito. Oni ne mogu ništa uiniti da nahrane toliko mnoštvo.

koja nas pokree. Bog djeluje u nama i po nama. Suradnici smo Božji, Božja ljubav je vidljiva i djelatna u ovome svijetu upravo po kršanima koji se hrane euharistijom.

Tako i mi koji puta okreemo glavu od nekih teških okolnosti, prema onome što bi rekli Zagorci: Ne bi’ se štel mešati. Pa kada u svojoj obitelji vidimo da netko tone u neku ovisnost, ne želimo ulaziti u tue živote. Onda vidimo da su poremeeni odnosi u obitelji… Tko bi u to zalazio! Vidimo ovjeka u potrebi i pomislimo: ima nadležnih koji se za to trebaju brinuti… Otpusti svijet, neka pou…

Danas slavimo tajnu Krista euharistijskoga. On nas je spasio svojom smru i uskrsnuem i to se spasenje ostvaruje meu nama dok slavimo euharistiju. Zato i primamo od te hrane da bi Kristovo spasenje u nama i po nama bilo trajno prisutno i djelatno u ovome svijetu. Varamo se ako mislimo da malo toga možemo uiniti. U nama su Božja sila i Božja snaga. Mi rezultate Božje milosti po nama i u nama možda neemo vidjeti, ali oni su tu. Kao što je Krist pozvao svjetlu vjere tolike ljude propovijedanjem i djelovanjem svetih apostola, to se i danas dogaa i treba dogaati po svima nama.

Podajte im vi jesti A Isus mirno veli: Podajte im vi jesti. Apostoli u udu odgovaraju: Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod. A Isus želi upravo to naglasiti. Naravno da apostoli nemaju mo nahraniti to silno mnoštvo. Ali nisu bez iega. Imaju pet kruhova. Imaju pet ribica. Konano, ako se organiziraju, mogu otii i kupiti hrane za sve. Dakle, nemaju baš razloga rei da su posve bespomoni. To nam danas Isus želi rei. Ne možemo mi preokrenuti svijet, ali nešto možemo uiniti. Evo nam za primjer svetoga Franje. U njegovo vrijeme crkveni službenici – biskupi i sveenici – nisu baš uvijek bili primjer skromnosti. Naprotiv, koji puta su živjeli kao velikaši i monici ovoga svijeta. Kad je Franju osvojila ljepota evanelja i kad je vidio Crkvu u kojoj živi, što je mogao uiniti? Organizirati revoluciju? Kandidirati se za biskupa i papu? Organizirati pobunu vjernika? Ne. Sveti je Franjo jednostavno odluio uiniti sve da on živi po zakonima evanelja, pri emu je osobito naglašavao siromaštvo. Time je zorno pokazivao kako ne živi ovjek samo o kruhu. Uskoro su mu se pridružili i drugi. Nastao je tako franjevaki red. Red koji je ipak preobrazio Crkvu. A sve je poelo s jednim ovjekom, Franjom, koji nije rekao kako se ništa ne može uiniti. Ni od nas nitko ne traži da dižemo revoluciju. Traži se prvenstveno da mi svojim životom pokažemo da živimo kao kršani. Traži se da inimo obine, svakodnevne male stvari. Lijepa rije susjedu, obina pomo i usluga namjerniku, strpljivost s grešnima i slabima…

Jeli su i svi se nasitili Upravo se to dogodilo s apostolima. Isus je blagoslovio kruh i ribe, dao uenicima da posluže mnoštvo. I za sve je bilo dovoljno hrane. Evo, to je nain. Isus uzima hranu, on je blagoslivlje i daje da se razdijeli. Tu se udružuje Božja sila i ovjekovo djelovanje. Tu je klju djelovanja kršana. U nama je Božja snaga, u nama je sila Duha Svetoga. I, što je najvažnije, za nas koji smo na misi, euharistija je ona sila i snaga 5-6/2010.

Zato, budimo odvažni. Budimo hrabri. Budimo radosni. Bog je po Kristu pomirio svijet sa sobom, Bog pobjeuje zlo i grijeh. A u tome smo i mi njemu suradnici, maleni, ali važni.

10. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajniki in Mi vjerujemo i znamo da je Sin Božji došao na svijet da nas spasi od grijeha i smrti i da za nas otvori vrata nebeskog Kraljevstva. No u isto vrijeme Isus je, naravno, bio nama u svemu jednak, osim u grijehu. Zato nam je on uzor u svemu što je ljudsko i plemenito. A mi, eto, u svakodnevnom životu preesto griješimo u stvarima koje izgledaju malene: nestrpljivi smo, sebini, svadljivi. Neka nam Gospodin oprosti naše grijehe i uini naša srca po svojemu srcu. • Gospodine, ti ljubiš svoj narod kao mati svoje dojene. Gospodine, smiluj se! • Kriste, iz ljubavi prema nama postao si poslušan sve do smrti, smrti na križu. Kriste, smiluj se! • Gospodine, ti i nas iniš kadrima da jedni drugima iskazujemo tvoju ljubav i tvoje milosre. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Nije lako s bešutnim ljudima. Onima koji tuu muku ne žele vidjeti. Koji nemaju sažaljenja. Nije lako s onima koji vrsto idu za nekom idejom, pa onda se ne obaziru na malene ljude koji zbog toga trpe. A osobito je tužno – ini mi se – kad netko u ime vjere i evanelja i nekih nazovi viših ideala ne vide suze, bol, tugu i nesreu drugih. Tako e neki vjernik kad vidi traginu smrt mirno kazati da je to volja Božja, da je pokojnik sada s Bogom i da je grijeh za njim plakati. Kako li je samo lako i kako bešutno tako gaziti po ljudskoj muci…

413


Ne plai! A gle danas Isusa! Na vratima grada Naina vidi tužnu povorku. Sprovod. Umro je mladi, jedinac u majke, majke udovice. Prvo, tragedija je da je mlad ovjek umro. Drugo, jedinac je. Tree, mati je udovica. Ostala bez muža i bez jedinog sina. U ono vrijeme to je znailo da je ostala bez ikakve zaštite. Strašno. Mnogi su se sažalili. Veli evanelist, da ju je pratilo veliko mnoštvo. Isus dolazi sa strane. Nitko ne obraa pozornost na njega. Nitko ga ništa ne pita. Nitko ništa ne moli. Možda ga i ne poznaju. Isus sam prilazi toj ženi. Jednostavno veli: Ne plai! Zapazimo ovo. Ne govori Isus od prve da treba gledati na nebo, na uskrsnue, da se ne treba žalostiti, da je život ionako prolazan, da samo Bog ostaje. Ne. Žena je beskrajno tužna i ucviljena. Isus joj pruža onu redovitu, obinu, toplu utjehu. Mogao je Isus odmah uiniti udo. Ali ini ono što je hitno. Tješi ženu. Koliko je topline i koliko pouke sadržano u ovoj Isusovoj gesti! Isus je imao razumijevanja, suuti i ljubavi prema tužnima (sam je plakao na Lazarovu grobu), prema slabima i grešnima. Nikome se nije rugao, nikoga nije odbacio. Bio je pravi ovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. U tom pravom ovjeku bio je onda i pravi Bog. I nas Isus poziva da najprije budemo ljudi. Važno je zato imati oko za nevolju bližnjega. Pristupiti. Rei lijepu rije. Biti blizak svome bližnjem.

Dotae se nosila Veli dalje Evanelje: Pristupi zatim, dotae se nosila; nosioci stadoše. Ovo je bilo veoma udno. Naime, za Židove je bila izuzetno važna obredna istoa. ovjek koji nije bio obredno ist nije mogao ui ni u hram ni u sinagogu, nije se mogao moliti, nije smio objedovati. Neistoa se za njih nalazila na tržnicama, u poganskim, dakle, nežidovskim kuama. Ako bi se oneistio, ovjek se morao temeljito oprati da bi opet mogao meu svijet. Meutim, izvor svake neistoe bilo je mrtvo tijelo – ovjeka ili životinje. Zato, bez velike potrebe, nitko nije doticao mrtvaca niti mrtvaka nosila. Isus se na to ne obazire. Dotie nosila s mrtvacom i time se oneišuje na najvei mogui nain. Brao i sestre, to je slika i to je tajna našega spasenja. Sin Božji silazi na Zemlju, postaje ovjekom. Ulazi u naš svijet, nama u svemu slian, osim u grijehu. Štoviše, on na sebe uzima grijeh svijeta. On se priginje ovjeku i ne okree glave od naše patnje. Isus se ne libi staviti ruke na našu ranu. Nije umanjio svoje božanske veliine time što je zašao meu slabe i grešne. Naravno da se i mi trebamo u tome vidjeti. To smo više kršani, to smo više Božji ljudi, koliko više ima-

414

mo razumijevanja, suuti i ljubavi prema potrebitima, slabima, grešnima. Pritome ne želimo gledati na to da emo se možda oneistiti, da e nam pasti ugled, da neemo biti poštovani. Neemo se obazirati na komentare i mišljenje drugih koji e nas možda prezreti zbog naše ljubavi, susretljivosti i dobrote, govorei da smo glupi. Veli Pavao jednostavno: Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. (Rim 13,8).

I mrtvac se podiže I evo sretnog završetka: Ree Isus: Mladiu, kažem ti, ustani! I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Dogodilo se udo. Mladi je bio mrtav, nosili su ga na groblje, a evo ga živa i zdrava. I još nešto valja zapaziti. Isus dade mladia njegovoj majci. Onoj kojoj je to bila najvažnije. Opet se brine za onu koja je trebala ostati sama i bespomona. Brao i sestre, Bog želi isto initi i preko nas. Bog nam daje snagu da možemo djelatno pomoi, da možemo biti bliski jedni drugima, da možemo donositi mir, praštanje, slogu… ovjek ovjeku puno može pomoi. A kada ovjek iskrena srca i s ljubavlju ini dobro, onda po njemu i u njemu djeluje milosni Duh Isusa Krista. Mi smo kadri puno više uiniti nego što u prvi mah možemo zamisliti. Na koncu današnjeg odlomka veli se kako su ljudi zbog ovog silnog Isusova uda slavili Boga govorei: Prorok velik usta meu nama! Pohodi Bog narod svoj! Neko to danas bude zakljuna misao: što god mi dobroga uinili – a kadri smo ga initi! – sve se to dogaa silom i snagom Božjom. Bog djeluje u nama i po nama. Zato se nitko ne bi smio isprazno hvastati svojim dobrim djelima. Ako zbog svojih ljudskih i kršanskih postupaka dobijemo i priznanje ljudi, recimo prostodušno i u sebi i naglas: »Bogu hvala!« Njemu jedinomu pripada hvala, sada i u sve vijeke vjekova. Amen.

11. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajniki in • Gospodine? Gospodine, smiluj se! • Kriste? Kriste, smiluj se! • Gospodine? Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Ne bismo trebali govoriti da je neki ovjek pokvaren do srži te da ini zlo radi zla samoga. Stvarnost je redovito drugaija. ovjek se opusti, prepusti nekoj lošoj strasti i onda, malo-pomalo, grijeh raste, gomila se i preobražava ovjeka u neovjeka. Tako se onda može dogoditi da netko i ne primijeti da se malo-pomalo pretvorio u ovjeka koji ini zlo i sebi i drugima prezirui Boga. 5-6/2010.


Uzeo si tuu ženu… Ubio si maem Uriju Hetita. Prvo nam itanje govori o tome kako nastaje zlo i zloin. David je uzeo tuu ženu, a njezina muža dao ubiti da bi se njom mogao i oženiti. Današnje itanje je kratko, ali je biblijski opis prilino opširan. David je jednog poslijepodneva zapazio lijepu ženu. Buknula je strast. Propitao se za nju i saznao da je ona žena Urije Hetita. Ipak ju je doveo k sebi. Žena se zatim vratila svojoj kui. Vjerojatno je to trebala biti samo jedna avantura. Meutim, kada je žena ostala trudna, stvari su se zakomplicirale. I sada vidimo kako zlo raste. Od požude, preko uinjenog grijeha, David dolazi na pomisao da ubije nevina ovjeka. I to se dogodilo. Hranjen strašu i bezumljem grijeh raste kao sedmoglava zvijer. David nareuje svome vojskovoi da bitku tako postavi da Urija pogine. I bilo je tako. To ini grijeh. On je kao požar u kui. U samom poetku ovjek ga lako može sam ugasiti. Meutim, ako ga zanemari, požar se širi i jaa i proždire itavu kuu. Grijeh je kao zanemarena bolest. Tako, na primjer, podcijenjena i zanemarena gripa može dovesti do upale plua. Tako je upravo s grijehom u nama. Zapone nevino. Time da se, na primjer, ovjek prepusti besposlici. Pone pretjerivati u piu, u klaenju. Ne uzima u obzir svoje izljeve srdžbe. Dopušta si malene krae i pronevjere. Dopušta si mala oijukanja izvan braka. Ili, malo-pomalo zanemari molitvu, nedjeljnu misu. I onda se zlo i grijeh šire sve više i više, poput korova. A što rei o svim veim ili manjim porocima koje dopuštamo svojoj djeci? Tako se ovjek pretvori u udovište. Pa se onda pitamo, kako se to moglo dogoditi. Važna je odlunost u suzbijanju grijeha. Sa zlom, grijehom, požudama, zlim sklonostima ne valja se igrati. Baš kao što ne treba dražiti opasnu zvijer. Ve na samom poetku ovjeanstva na slian nain Bog opominje bratoubojicu Kajina još prije nego što je zlo poinio: Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgoeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti (Post 4,6-7).

od strasti i ružnih nagnua? Tko je od nas u svemu i uvijek iste savjesti pred Bogom, pred ljudima i pred samim sobom? Zato je silno važno da ovjek spozna svoju grešnost, da uvidi gdje je pogriješio, da prizna sebi i Bogu svoju ludost, da traži oproštenje, da nastoji ispraviti posljedice grijeha. A nama se, eto, dogaa da dvostruko griješimo. Prvo dopuštamo da nas zlo sve više i više obuzima, a onda, kada i spoznamo kamo smo dospjeli, ne želimo priznati ni sebi ni drugima, pa onda ustrajavamo u ludovanju. Zato nam danas u Evanelju Isus veli utješnu rije. Vidio je do svojih nogu raskajanu grešnicu. Vidio je njezine suze i outio njezinu ljubav. Pa onda veli, njoj i nama veli: Oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo!

12. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajniki in U našim je crkvama i u našim domovima na poasnom mjestu Isusov križ. Njime se diimo i ponosimo. Meutim, važno je ne zaboraviti da je križ znak Kristova poniženja, njegove muke i smrti, ali i znak njegove pobjede po uskrsnuu. To je i naš put. Preko nevolja ovoga svijeta - do slave uskrsnua. Meutim, mi, slabi i grešni kakvi ve jesmo, poesto živimo kao da je pred nama ovaj svijet, pa se silno trudimo samo oko ovozemaljskoga. Da bismo u tome smislu danas Božju rije uli i prihvatili, pokajat emo se za svoje grijehe i propuste i zazvati na nas Božje milosre. • Gospodine, u davnim si vremenima slao si proroke da, uz velike nevolje i protivštine, tvome Izabranom narodu ukazuju na put spasenja. Gospodine, smiluj se! • Kriste, ti si sama sebe predao na smrt da nas od smrti grijeha otkupiš, a uskrsnuo si da i nas proslaviš nebeskom slavom. Kriste, smiluj se! • Gospodine, ti i nas pozivaš da s vjerom i pouzdanjem svednevice uzimamo svoj križ, da bismo i mi dospjeli do nebeske proslave. Gospodine, smiluj se!

Sagriješio sam protiv Gospodina

Nacrt za homiliju

Evo zašto Sveto pismo ipak uzdiže Davida. Pogledajmo. Došao je prorok Natan i snažno ga ukorio zbog njegova strašnoga grijeha preljuba i ubojstva. David je bio kralj. Apsolutni gospodar. Mogao je ubiti Natana što se usuuje prekoravati njega, kralja, jedinog vladara i gospodara u svojoj zemlji. Meutim, Davidu se otvaraju oi. Shvaa što je uinio. Kaje se. Pada niice pred Bogom. Moli oproštenje i milosre. Grijeh protiv ovjeka uvijek je i grijeh protiv Boga.

Slušao sam pripovijedanja starih kako su neki za vrijeme Drugoga svjetskog rata marljivo skupljali ondašnje kune. Prvo je došla inacija koja je taj novac obezvrijedila, a nakon rata taj novac uope nije vrijedio. A koliki su trud i muku stavljali u taj novac. Ili, da budemo moderniji: koliko neke žene ulažu novca u glaanje bora, uljepšavanje, koliko se trude da uspore starenje. Pa ipak, vrijeme svoje nosi. I dokle god ovjek na ovoj zemlji živi – stari i smrti se približava… Zato nam danas Isus progovara kako treba ulagati u neprolazne vrijednosti.

Upravo to, brao i sestre: Tko se od nas može pohvaliti da nije sagriješio? Tko je to od nas slobodan 5-6/2010.

415


Krist – Pomazanik Božji Po Božjem nadahnuu Petar veli da je njegov uitelj Isus zapravo Krist, onaj obeani Mesija, Pomazanik Božji. Silno je to odlikovanje. Od poetaka su proroci po Božjem nadahnuu najavljivali Mesiju, Pomazanika, tj. Krista, koji e donijeti ono konano spasenje i uspostaviti kraljevstvo Božje. A znamo da je Bog u Isusu uinio još puno više. Taj obeani Mesija zapravo je sam sin Božji koji je postao ovjekom i rodio se od Djevice Marije, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Isus je Krist, ali ujedno Bog i ovjek.

Treba da Sin ovjeji bude ubijen… i trei dan da uskrsne Sada bi ovjek oekivao da Sin Božji, silom i snagom koju samo on ima, konano ostvari kraljevstvo Božje, uvede red, zatre dušmane, pokara bezbožne i cijelom svijetu pokaže da je Bog gospodar svega i da se njemu trebaju klanjati svi narodi. Meutim, Bog za svojega Sina ima posve drugaiji put. Veli Isus: Treba da Sin ovjeji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveeniki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i trei dan da uskrsne. Isus treba trpjeti i umrijeti. No, ne radi se tu samo o tjelesnim mukama i o tjelesnoj smrti, nego i o tome da Isus treba biti odbaen, izrugan, od sviju napušten. To je tajna našega spasenja koju nikada neemo do kraja razumjeti. Oduvijek su se crkveni pisci pitali o razlozima takva Božjeg nauma spasenja. Naime, Bog koji je svemogu, mogao je ljude izbaviti iz grijeha jednom svojom rijeju. Ne. On šalje svojega Sina od vjenosti da postane ovjekom. Pa su se onda teolozi pitali: Zašto? Zašto je Bog postao ovjekom? I nakon toga, kada vidimo da je Isus bio odbaen, muen i razapet, opet se ovjek pita: A zašto je Krist morao biti odbaen, zašto je morao trpjeti, zašto je morao umrijeti tako strašnom smru? Zašto je tek nakon tolikih strahota moglo doi uskrsno jutro? Tako s poštovanjem i ushitom Pavao klie: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokuivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (Rim 11,34).

Neka danomice uzima svoj križ E, kad bi samo ostalo na tim pitanjima! Meutim, još smo uznemireniji kada je u pitanju naš vlastiti život. Isus ne okoliša. Mirno veli: Hoe li tko za mnom, neka se odrekne sama sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Toliko smo puta uli tu rije i nikada je nismo – a vjerojatno i ne možemo! – do kraja shvatiti ni prihvatiti. Odrei se sebe. Danomice uzimati križ i slijediti Isusa… To je muka svakog ovjeka, pa i onoga koji misli da je vjernik, pa i onoga koji se svojski trudi živjeti po Božjim zapovijedima. ovjek se, dakle, trudi. I onda mu se dogodi nevolja, nesrea, koji puta upravo tragedija. I to nevolja koja

416

traje. Teška bolest. Neprežaljen gubitak. Razdor u kui. A ovjek se tako trudio biti i ovjek i vjernik. Pa onda, kako bi se to u našim južnijim krajevima reklo: Zašto baš meni? Pa nisam se ja stinama na Boga bacao! I onda stvarno vidimo kako smo nalik Isusu koji je bio i odbaen, i ponižen, i muen, i razapet.

Tko hoe život svoj spasiti, izgubit e ga… I onda nam Isus daje jednostavan odgovor: Tko hoe život svoj spasiti, izgubit e ga; a tko život svoj izgubi poradi mene, taj e ga spasiti. Samo to je rješenje. Mi ne možemo spasiti svoj ovozemni život. Istjee nam izmeu prstiju. Ono oko ega se moramo i trebamo truditi jest život po Evanelju, jest vjera u Isusa - da po mukama i nevoljama idemo k njemu. Naravno, brao i sestre, ovdje se nipošto ne radi o tome da bi ovjek trebao voljeti svoju muku, ili da bi – što bi bilo doista ludo! – silom tražio muke i nevolje. Radi se jednostavno o tome da prihvaamo iz Božje ruke život kakav nam se daje, da se veselimo životnim radostima, ali da s vjerom i pouzdanjem prihvaamo i životne nevolje. Jer – i to je ono najvažnije! – Isus je tek nakon muke i smrti dospio do slave uskrsnua. Tako i mi, po rijei Isusovoj, dopuštamo da u ovome svijetu budemo takozvani gubitnici, prihvaamo muke i nevolje jer znamo: ako smo slini Isusu u njegovoj muci i smrti, bit emo njemu slini i u njegovu uskrsnuu. Jer – naopako! – tko se god trudi samo oko ovoga života, prije ili kasnije osjetit e svu gorinu uzaludnoga posla. Naprotiv, nama je najvažnije biti s Isusom. Pa ako smo s njime na svadbi u Kani Galilejskoj – Bogu hvala! ako s njime na putu u Jeruzalem kada nam kliu – opet Bogu hvala! Ali ako smo s njime na njegovu križnom putu – opet Bogu hvala. Jer Bog vidi i zna. Nama je najvažnije da smo s Isusom, jer nas samo on dovodi do slave uskrsnua, jer samo on na takav nain može ispuniti dubokim smislom naš sadašnji, a pogotovo budui život.

13. nedjelja kroz godinu Uvod i pokajniki in Bog nas je stvorio, od Boga dolazimo, u Bogu živimo i Bogu idemo. Meutim, u nama je još uvijek naša ranjena ljudska narav, pa nam se onda lako dogodi da »kliznemo« prema zlu. Koliko god smo roeni iz Božje ljubavi, tako da nas najviše ljubav može ispuniti, ipak se u nama nae koji puta i nepotrebne tvrdoglavosti, inata, sve do netrpeljivosti i mržnje. Molit emo zato danas Gospodina da udalji od nas svaku srdžbu, viku i hulu te da nas ispuni svojim mirom i blagotvornom rijeju, da bismo i mi bili blagoslov u ovome svijetu. • Gospodine, u svojoj neizmjernoj ljubavi ti si sve dobro stvorio. Gospodine, smiluj se! 5-6/2010.


• Kriste, ti si blagoslov vjenoga Oca, ti si Spasitelj slabih i grešnih, ti si oplemenitelj naših duša. Kriste, smiluj se! • Gospodine, po tebi i mi možemo biti nositelji mira, radosti, dobrote i svakog blagoslova. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju Ljudi su oduvijek imali predrasuda. Tako im je, na primjer, bilo važno je li netko bogat ili siromašan, slab ili jak, školovan ili neškolovan, je li muško ili žensko, klerik ili laik, lan ove ili one stranke, a da o narodnosti i ne govorimo.

Jer je bio na putu u Jeruzalem I u Isusovoj je domovini bilo puno podjela i predrasuda. Znalo se dobro tko je Židov, a tko Rimljanin, tko je pismoznanac, farizej, saducej, a tko obian Židov. K tome, osobit se razdor, pa i mržnja, osjeao izmeu Židova i Samarijanaca, koji su, zapravo, takoer bili Židovi, ali su se od njih nešto razlikovali u vjeri. Nevolja je bila u tome što se Samarija nalazila izmeu Galileje i Judeje, pa su Galilejci esto doživljavali neugodnosti kad bi preko Samarije išli u Jeruzalem. I dogodilo se, eto, da je Isus u jednom samarijskom selu zatražio prenoište, ali ga oni nisu primili samo zato što je bio na putu za Jeruzalem. Bilo je to vrlo ružno. Isusu je to bilo sigurno žao. To je ono, brao i sestre, što se gotovo svednevice dogaa meu nama: u našim obiteljima, meu rodbinom, znancima, susjedima, u našem narodu. Vrlo dobro znamo tko je utjecajan, a tko nije; tko je školovan, a tko ne; tko je profesor, a tko obian radnik. Pa se onda dijelimo ovako i onako i – što je najgore – ne gledamo ovjeka u oi i dušu, nego kroz njegovo ime, funkciju, ugled, zvanje i zanimanje. I time pogrujemo Boga koji nas je sve stvorio, time vrijeamo Isusa koji je rekao: Što god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste! (Mt 25,40). Mi nismo ni svjesni da pogrujui stvorenje – ovjeka – pogrujemo Stvoritelja, Boga i Otkupitelja, Isusa Krista.

Neka oganj sie U apostolskim je žilama uzavrela krv. U svom gnjevu braa Ivan i Jakov odluno kažu Isusu: Gospodine, hoeš li da kažemo neka oganj sie s neba i uništi ih? ini nam se nevjerojatnim da to govori onaj Ivan, ljubljeni uenik, onaj Ivan koji kasnije u evanelju i poslanicama toliko govori o ljubavi. To je onaj Jakov koji je od apostola prvi položio život za Isusa. A sada – pobili bi cijelo selo, i to zbog jednog neljubaznog domaina! Nije udo da su ovu dvojicu – vjerojatno ne baš u pozitivnom smislu – drugi uenici kasnije prozvali Boanerges, što u prijevodu 5-6/2010.

znai Sinovi groma. Isusu, naravno, ne pada na pamet pobiti cijelo selo. Kori svoje uenike. Brao i sestre, neka nas Gospodin ouva od izljeva bijesa. Neka nam Gospodin podari blago srce. Kolika su se strašna zla dogodila i kolika se strašna zla dogaaju zbog toga što su neki toliko puni sebe i što se nimalo ne trude susprezati vlastiti bijes. Kako bi to bilo strašno i strahotno kad bi Bog imao i najmanji dio našega bijesa! A, gle, što Bog ini. Matejevo evanelje, navodei tekst Izaije proroka, ovako predstavlja Isusa: Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah (…) trske stuene prelomiti nee, stijenja što tek tinja nee ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima! (Mt 12,20)

I odoše u drugo selo Kako se riješio problem? Nije Isus tim ljudima održao propovijed, nije im se prijetio sudom Božjim. Nije inio ništa nasilnoga. Problem je riješen veoma jednostavno. Nisu svi Samarijanci bili tako uskogrudni i netrpeljivi. Otišli su uenici s Isusom u drugo selo, našli prenoište i mirno prenoili. Bez buke, bez sukoba, bez zle krvi i otežale savjesti. Tko zna, možda se ono negostoljubivo selo kasnije prvo obratilo na propovijedanje akona Filipa i apostola! Za nas je takoer put jednostavan. I mi se nekad u sitnicama, ali i u krupnim stvarima, suoimo s netrpeljivošu, nepravdom, nasiljem, mržnjom. Ne možemo mi odmah cijeli svijet dovesti u red! Ne trebamo se odmah uzdizati iznad drugih, da im pokažemo kako ih nadvisujemo znanjem, ljudskošu i željeznom logikom. Ne trebamo odmah zvati policiju, svoga kuma u ministarstvu ili se pozivati na europski sud za ljudska prava. A pogotovo ne smijemo mržnjom uzvraati na mržnju, zlom na zlo. Daleko je to od evanelja Isusa Krista! Rješenje je jednostavno: pred slijepom silom ili mržnjom koji put se treba samo izmaknuti. Onaj progonitelj ili mrzitelj možda je takav samo u tome trenutku. Tko zna kako e biti sutra. Stvarno nema potrebe da mi sami dolijevamo ulje na vatru. I ono što je najvažnije: slijedei Isusov primjer, ja ne želim initi zlo, ne želim se nikome osveivati. Meutim, još mnogo više, ja ne želim da mržnja drugoga raa u meni mržnju, da neovještvo drugoga uini od mene neovjeka, ne želim dopustiti da se tako zlo umnožava, ne želim ni sâm postati mrziteljem. Naprotiv, svoje srce uvam od svakoga zla, svake zle pomisli. Tako e moj život – bio ja toga svjestan ili ne, nou i danju – biti sol zemlje i svjetlost svijeta, zato u ja biti kvasac dobrote u ovome svijetu. Isus je donio mir i blagoslov ovome svijetu. Dao Bog da i ja budem nositelj toga mira, toga blagoslova i te radosti u ovome svijetu, baš kao što je to bio sveti Franjo i toliki Božji ugodnici.„ Zvonko Pažin

417


VJESNIK \akova~ko-osje~ke nadbiskupije i Srijemske biskupije br 5-6. 2010  

Časopis za pastoralnu orijentaciju

Advertisement