Karmelski Vjesnik Otaca Karmeličana

Kako to Biblija izvještava, čini se da je Gospodin Bog stvorio ovaj svijet bez muke: „I reče Bog… i bi tako.“ Dovoljne su bile Božje riječi da se odjelotvori Božja misao. No, s otkupljenjem nije bilo tako lako. Tome nas podsjeća Isusovo vazmeno otajstvo. Do Uskrsa Isus nije došao tek tako, već preko Muke Velikog petka i potpune pasivnosti Velike subote. Preobražaj koji donosi sa sobom otkupljenje košta. Košta muke i košta potpunog predanja u Božji naum. Ne možemo očekivati da će nam biti bolje ako nismo spremni zato nešto podnijeti i ako nismo spremni Bogu u ruke predati kontrolu nad vlastitim životom. Sve drugo su manipulacije i sitne ljudske igre koje ne rađaju preobrazbom i srećom, već samo maskiraju u lijepo ruho naše slabosti, pa i grijehe.

I mi smo kao Provincija na putu preobrazbe. Neka nova vremena dolaze, neke nove situacije, neki novi ljudi… Baš i nemamo neku veliku prošlost da bi se u nju vraćali tražeći sigurnost pred novim pitanjima, kako to čine izvjesne provincije na zapadnoj polutki, i izumiru. Trebamo se otvoriti novosti života koju nam Gospodin Bog sprema, a to znači i oraspoložiti se za izvjesnu muku i potpuno predanje. „Pšenično zrno pavši na zemlju ako ne umre…“ Ne bi trebalo stoga gledati kako se „uhljebiti“ ili kako isposlovati „konačnu destinaciju“ za sebe. Hvala Bogu, kruha ima po svim našim zajednicama, a „konačna destinacija“ svakog od nas je groblje, barem što se tiče zemaljske egzistencije. I ne treba se ni groblja plašiti. Onima koji i tu prigodu iskoriste da se Gospodinu Bogu u potpunosti predaju, Isusov primjer pokazuje da će otkriti Boga koji se ne da nadmašiti u svojoj ljubavi prema nama. Onima pak koji bi radije odgodili taj susret, preostaje upravo to što su odabrali: da čekaju i iščekuju, samo Bog dragi zna koliko, a da pri tom ništa za sebe više ne mogu učiniti.

Budemo li čekali u Provinciji mogli bi se jako načekati, a Uskrs nas zove na potpuno predanje Božjem vodstvu, pa i onda, i upravo onda, kad nas zbog toga hvata muka, kao kada smo se trebali suočiti s empiričkim rezultatima izvješća o stanju u Provinciji i pojedinim zajednicama. Stoga ćemo vidjeti kakve će reakcije biti na Saboru provincije od 30. lipnja do 2. srpnja, na prijedloge o profilaciji pojedinih zajednica i po aktivnostima i po personalu. Hoće li uskrsna poruka biti zaboravljena i hoće li prevladati neki drugi interesi, koji će nas staviti na čekanje i izumiranje? Vidjet ćemo. Većini od nas je početak redovničkog života započeo glatko bez posebnog napora. Sada dolazi vrijeme plodova, tj. spasonosne muke, kad treba misliti i na spasenje drugih, a ne samo na svoju komociju. U tom duhu sretan vam Uskrs i svaki Božji blagoslov u nastojanju da Bogu (a ne sebi) omilimo. Sveti oče Josipe, u ovoj milosnoj godini, moli za nas!

br. Dario od Božje Dobrote, provincijal