IZ SESTARSKIH KARMELA

KARMEL - BREZOVICA

Poštovani i dragi naš Oče Provincijale, drage naše sestre i braćo!

Vrijeme koje nam je Gospodin darovao, bilo je obilježeno zanimljivostima; duhovnim, liturgijskim i svakidašnjim. U svemu tome korona se još uvijek nije povukla, a jaki potres u Petrinji i na Banovini podsjetio nas je da smo na zemlji koja je Gospodinova kao i sve na njoj. Vjerujem da ćete se prisjetiti na spomenuta zbivanja i prelistati stranice našeg Vjesnika, gdje ćete naići na Božju ljubav koja nas oblikuje po raznim situacijama i zbivanjima.

Hod u vjeri i znanju

I ovi minuli dani jačali su na razne načine našu vjeru, te proširivali naša saznanja o Bogu i Božjim stvarnostima. Tu ćemo spomenuti neka od njih: tako nam je naš o. Srećko Rimac, OCD, održao, u sklopu redovite svete ispovijedi, u srijedu 23. prosinca 2020., zanimljivo predavanje o otajstvu Božića, s naglaskom na put duhovnog djetinjstva sv. Male Terezije. Isto tako, govorio nam je, u petak 15. siječnja, kao i u četvrtak 11. veljače 2021., o Marijanskim ukazanjima i fenomenima. Prof. dr. Ivan Karlić, OFMConv., imao nam je, u ponedjeljak 22. veljače, predavanje na temu: „Sakrament Bolesničkog pomazanja.“ Jednako tako, u nizu predavanja o sakramentima, govorio nam je u ponedjeljak 22. ožujka, o sakramentu Svečeničkog reda, dok nam je naš o. Vinko Mamić, OCD, održao predavanja u četvrtak 25. veljače, o Isusovom preobraženju. Jednako tako prezentirao nam je na drugačiji način, u četvrtak 11. ožujka, predavanje o izgonu trgovaca iz hrama. Nije nas zaboravio niti naš mnogopoštovani Provincijal o. Dario Tokić, OCD, koji nam je uza sav svoj posao održao niz predavanja o zajedničkoj rekreaciji u redovničkim zajednicama. Tako smo imali blok predavanja u utorak 2. ožujka 2021., na spomenutu temu, kao i predavanje o duhovnosti i zajedničkim rekreacijama, isto tako u utorak 9. ožujka 2021. Sve su to bili novi poticaji na jači i zauzetiji život vjere, molitve i zajedništva u duhu Evanđelja i karizme naše sv. Majke Terezije od Isusa.

Uskrsna čestitka

„U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16, 33). S Kristom Raspetim i Proslavljenim prolazimo kroz korizmu života, da bismo s Njim, Pobjednikom zla i smrti, prispjeli k zori Uskrsnuća i pobjeđivali u sebi i oko sebe sve što nas udaljuje od Božje ljubavi i od Janjeta Božjega. U tom duhu bio vam svima od srca i s puno srca, BLAGOSLOVLJEN I SRETAN USKRS I USKRSNI BLAGDANI! S vama su u radosti Kraljice Neba, u molitvi i pjesmi,

Vaše sestre iz Stepinčeva Karmela u Brezovici

Vaše sestre iz Stepinčevog Karmela u Brezovici

MINISTRANTSKI DAN NA NEDJELJU SV. OBITELJI

„Danas Crkva slavi Svetu Obitelj, zato da jednostavno pokaže da je obitelj dar Božji, da je Božji plan i da u životu ima Božju ulogu. Samo to kad bismo znali, onda bismo i svoje obitelji više cijenili, jer bismo znali da to nije nešto što mi stvaramo, makar smo mi akteri i sudionici te objave. Već u prvom čitanju čitamo da je Abraham u poodmakloj dobi sa Sarom gledao svoju obitelj i, kako nije imao potomstva, osjećao je da mu u toj obitelji nedostaje taj Božji blagoslov poroda. Bog je s njime imao poseban plan da pokaže svome izabranom narodu da ne potječe iz redovitoga potomstva nego iz potomstva koje daje Bog. I zato on dobiva sina Izaka kao znak Božje moći, a ne njegove. I on i Sara postali su nemoćni, ali Bog, moćan, daje mu sina Izaka po kojemu će se zvati, nakon toga, u potomstvu njegov narod, koji je uzet iz toga Izaka“ rekao je na početku misnog slavlja predvoditelj don Stjepan Bolkovac, SDB.

Zatim je pojasnio misna čitanja koja govore o Abrahamovoj i Sarinoj vjeri Bogu koji im je obećao sina. Tako oni postaju vjernici, a ne samo ljudi. Slično se događa i s nama. Roditelji su pozvani da svojoj djeci primjerom prenesu osjećaje vjere kao veze s Bogom, da vjera bude mjera njihovog ponašanja i njihovog života. Naglasio je da su muž, žena i dijete biološko trojstvo našega svijeta koje Bog daje, ne zato da se međusobno nadmeću, nego da zajedno po svojim ulogama otkriju što trebaju davati međusobno jedni drugima. „Otac daje sigurnost, majka daje svoju ljubav i nježnost, dijete daje radost budućnosti. I kad to gledamo, onda vidimo da nam sv. Obitelj baš to pokazuje. Josip je cijeli za Mariju i Isusa, Marija je cijela za Josipa i Isusa, Isus je cijeli za Mariju i Josipa. I to je taj sklad sv. Obitelji koji danas Crkva

poziva da ga otkrijemo, da i u našim obiteljima bude bolje, da budemo jedni za druge, a ne jedni nad drugima. Zato i mi redovnici i redovnice kažemo za sebe ‘moja’ ili ‘naša redovnička obitelj’, upravo zato da bismo shvatili to da smo tu jedni za druge“, istaknuo je propovjednik.

Dodao je da je potrebno u današnjem svijetu odgajati djecu s ljubavlju i čuvati obitelj od raznih izazova i ponuda svijeta koje ju ne izgrađuju. Zato Crkva žestoko brani svetinju obitelji, jer obitelj ima u sebi ono što ima Trojstvo u Nebu. Na kraju homilije je poručio da zahvalimo dragom Bogu za naše katoličke obitelji, koliko god bile slabe i grešne, i da se molimo da im uvijek ostane u srcu ono za što ih je Bog stvorio.

Uz don Stjepana bilo je, kao gotovo svake nedjelje i blagdana, desetak ministranata i ministrantica, čitača i čitačica. Oni su revno posluživali kod sv. Mise i sudjelovali u Euharistijskom slavlju. Bili su to Šimun, Marija i Jakov Jurilj, Maja i Marija Marić, Šimun Šuško, Tomislav Skender, Luka i Lea Balaško, te Dora Nestić i Ivona Kubalo. Pri kraju misnoga slavlja poklonili su se Novorođenome kod jaslica, čestitali mu rođendan i preporučili mu svoje obitelji.

Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke, čuvarice svetišta, svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Nakon sv. Mise ministranti i čitači su se susreli sa sestrama u govornici na zajedničkom druženju.

Tu su se još više međusobno upoznali i povezali. Zanimali su se za život sestara, zasvirali im i zapjevali, te se preporučili u njihove molitve. Sv. Obitelj okupila je oko sebe najmlađe članove naših obitelji kao znak Božjeg blagoslova, ljubavi i Božje prisutnosti među nama po djeci i mladima.

PROSLAVLJEN DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA U BREZOVIČKOM KARMELU

U utorak, 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnicu, sestre karmelićanke su proslavile Dan posvećenog života misnim slavljem koje je predvodio velečasni Danijel Hačko, župnik u Brdovcu, uz asistenciju Tomislava Skendera i čitačicu Doru Nestić.

Nakon uvodnog obreda blagoslova svijeća, propovjednik je uveo vjernike u slavlje blagdana, a u prigodnoj homiliji se osvrnuo na značenje Kristova prikazanja u hramu i na smisao i ulogu posvećenog života. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Prikazanje Gospodnje, prikazanje Isusa njegovom nebeskom Ocu, zapravo je očitovanje da je Bog došao među svoj narod. Kad se Isus rodio u Betlehemu, u gradiću pored Jeruzalema, rekli bismo na periferiji, malo je tko znao za taj veliki događaj. No trenutak kada je Isus došao u hram sa svojim roditeljima, trenutak je kada je Bog objavio, u središtu svoga naroda u svom Hramu u Jeruzalemu, da je on Emanuel, Bog s nama. Da je došao izbaviti i spasiti Izrael. I tko je prepoznao trenutak Božjega pohoda? Dvoje staraca, Šimun i proročica Ana.“

„Što bi značilo prikazati nekoga ili nešto Gospodinu? Mi smo kao vjernici, kao kršćani, krštenjem već prikazani Bogu. Naši su nas roditelji donijeli u Crkvu, palila se svijeća na onoj uskrsnoj koja je znak uskrsnuća Krista uskrsloga i živoga, da bi se i u nama upalio onaj plamen života vječnoga. Roditelji su nas Bogu tada po prvi puta prikazali poput Marije i Josipa. Nekako bi trebao taj naš život u skladu s krštenjem biti upravo svakodnevno prikazanje Bogu“, rekao je vlč. Hačko.

Jednako tako naglasio je da danas slavimo Dan Bogu posvećenih osoba, kao što su to sestre u Karmelu, po kojima vidimo da postoji potpuno predanje Bogu i prikazanje čitavog života Njemu. Biti Bogu prikazan najveći je dar za nas ljude, jer Bogu ne možemo ništa vrjednije dati nego same sebe, svoj život, sve što činimo i jesmo.

U nastavku homilije ustvrdio je da se ništa ne gubi darujući se Bogu, jer je tim putem prošao Krist od križa preko smrti do uskrsnuća. Uz ovaj blagdan vezan je i blagoslov svijeća koje su znak Krista uskrslog, Svjetla, da bismo i mi svijetlili u ovom svijetu za Gospodina i bili zapaljeni na vječnome Svjetlu, Isusu Kristu.

„Marija je poput svijećnjaka jer je donijela to Svjetlo. Njezina je uloga upravo da bude svijećnjak, da drži Krista, tu svijeću, to svjetlo, na vidljivom mjestu. Da bi to svjetlo obasjalo svakog čovjeka. Zato smo i mi kao Bogu posvećene osobe, kao vjernici, pozvani da budemo Božji svijećnjaci, da držimo Božje svjetlo ne samo na Svijećnicu, već svakodnevno. Posebno u onim trenucima oluja i bura života kada sve prijeti da utrne taj mali plamen. Moramo ga štititi da bi pokazali put nade, put spasenja svakom čovjeku. Vidimo u ovom vremenu u kojem živimo, u ovoj pandemiji i svemu što se događa oko nas, da je teško prepoznati ono što je doista istinsko, što je pravo i što je za čovjeka. To je to malo i nekada neznatno svijetlo, koje će u punini zajedno s Kristom svijetliti u Nebu“, poručio je propovjednik.

Na završetku misnoga slavlja vlč. Hačko je čestitao sestrama Dan posvećenoga života, poželio im je vjernost na Božjem putu i da budu Kristovo svjetlo mnogima na putu do Gospodina. Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a vjernici su im se pridružili.

Slavlje Dana posvećenog života sestre su nastavile kroz molitvu i druženje, u radosti i zahvalnosti Gospodinu na daru karmelskog poziva i na svjetlu vjere koje su primile na krštenju.

BREZOVIČKI KARMEL PROSLAVIO SVOG UTEMELJITELJA

Svečanim misnim slavljem koje je predvodio p. Zdravko Barić, SMM, u srijedu 10. veljače 2021. proslavile su sestre karmelićanke u Brezovici i štovatelji bl. Alojzija Stepinca njegov 61. rođendan za Nebo. U uvodnim mislima propovjednik je naglasio da danas slavimo Stepinčevo, bl. Alojzija Stepinca, koji je za nas svet. Jednako tako posvijestio je prisutnima Blaženikovu osudu na montiranome procesu i njegovu tvrdnju da mu je savjest čista, te vjernike potaknuo da i oni ispitaju svoju savjest i stanu pred Lice Svevišnjega.

Misao vodilja u nadahnutoj propovijedi bila je: Blaženikova pobožnost prema sv. Josipu. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Papa Franjo proglasio je Godinu svetog Josipa koja će trajati do 8. prosinca ove godine. U Godini svetoga Josipa želio bih propovijedati o pobožnosti kardinala Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, prema svetom Josipu, zaštitniku Crkve i naše Domovine Hrvatske. Nakon montiranog sudskog procesa od strane komunističke partije, zagrebački nadbiskup osuđen je na 16 godina zatvora; odveden je na služenje zatvora u kaznionicu u Lepoglavu gdje je proveo točno 1874 dana ili više od 5 godina. Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju, bio je na popisu zatočenika osuđenih na likvidaciju. Nadbiskup Stepinac sam je opisao stanje u kaznionici: ‘Teško je opisati sve duševne patnje čovjeka u jednom komunističkom zatvoru ili logoru. To je sistem skroz-naskroz dijabolički. Sve se u tom sistemu osniva na laži, koja je komuniste tako prožela, da je lijepo rekao jedan od njihovih funkcionara: ‘Mi više

ni sami ne znamo, kada lažemo, a kada govorimo istinu. ”“

U nastavku propovijedi, predvoditelj slavlja govorio je o kardinalovim aktivnostima u zatvoru u Lepoglavi, kao i o njegovom izdržavanju kazne u kućnom pritvoru u Krašiću. Po povratku iz Lepoglave donio je sa sobom mape u kojima je bilo sve što je u Lepoglavi sastavio i preveo: 17 svezaka prevedenih života svetaca, 84 propovijedi o Blaženoj Djevici Mariji, propovijedi o Srcu Isusovu, zatim homilije prema evanđelju za sve nedjelje i blagdane u godini. Između ostalog, sastavio je zbirku propovijedi prema Litanijama sv. Josipa. U toj knjizi on posebno razmatra svaki zaziv iz Litanija. To njegovo djelo pravi je teološki udžbenik o životu, krepostima i zagovoru sv. Josipa. Dakle, postoje 26 propovijedi o Litanijama sv. Josipa! Svaka propovijed bila je na taj način nastavak njegove službe pastira i biskupa preko pisane riječi.

Pobožnost prema sv. Josipu kardinal je naučio još u svome rodnom domu, gdje se na poseban način slavio imendan njegova oca Josipa, kao i u svojoj rodnoj župi, u kojoj se nalazi vitraj sv. Josipa. Nadalje, kardinal je držao sliku sv. Josipa na svome radnom stolu i redovito prikazivao sv. Mise na čast sv. Josipu za umiruće.

U propovijedi na Josipovo 1956. u Krašiću, kardinal Stepinac preporučio je svim vjernicima, uključivši i sebe, da se svakoga dana „barem kratkom molitvicom zazove svetoga Josipa“. Isto tako ishodio je od Svete stolice u Rimu, kao predsjednik Biskupske konferencije, da blagdan sv. Josipa bude zapovijedani blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije.

Poznato je da je zahvaljujući pomoći sv. Josipa uspio, unatoč ekonomskoj i moralnoj krizi, osnovati i izgraditi 14 župa u gradu Zagrebu, a jednu od njih, na zagrebačkoj Trešnjevci, posvetio je sv. Josipu. Bilo je to 20. lipnja 1937. godine. Na otvaranju župe je rekao: „Danas otvaramo župu sv. Josipa pod geslom što

sam ga vidio napisana prošle godine, kad je zgrada došla pod krov. Radnici su na vrhu napisali značajne riječi: Živio Krist Kralj! Živio sv. Josip! Živjeli radnici!“

Propovjednik je u nastavku spomenuo kardinalovu radost zbog papina ustanovljenja blagdana sv. Josipa radnika. Bilo je to 1. svibnja 1955. u Rimu. Kardinal je svoje izuzetno pouzdanje u sv. Josipa posvjedočio i pri gradnji Karmela u Brezovici, u čije je temelje uzidao sliku sv. Josipa i blagoslovio izgrađeni Karmel 14. travnja 1944. godine. Tom prigodom je rekao: „Sestre su zaželjele da se u temelje na jednoj strani uzida karmelski škapular. Učinili smo tako. Stavili smo u limenu kutiju škapular i zazidali. A na drugom uglu kuće – samostana, metnuo sam sliku sv. Josipa i preda mnom su je zidari zazidali. I što vidimo? Kolike su vojske prošle preko Brezovice! I topovi su gruvali. Jedna granata je probila zid ali ga nije srušila, niti je ijedan vojnik prodro u klauzuru. Očito čudo Božje!“

Na kraju propovijedi, voditelj slavlja je izručio moćnom zagovoru sv. Josipa i bl. Alojziju Stepincu sestre i prisutne vjernike, kako bi još više štovali ova dva Božja prijatelja, te barem kratkom molitvom zazvali njihovu pomoć i zagovor u svakodnevnom životu, te je zanosno uskliknuo: „Živio Sveti Josip! Živio bl. Alojzije Stepinac! Sveti Josipe i bl. Alojzije, molite za našu Domovinu Hrvatsku, za sve naše hrvatske obitelji, molite za duhovnu obnovu u našem narodu i za nova svećenička i redovnička zvanja. “

Na kraju misnoga slavlja p. Barić uputio je kardinalovu poruku sestrama i svim prisutnim vjernicima: „Učinite što možete milošću Božjom, da se hrvatski narod potpuno preporodi u Kristu, i da sve bude prožeto Duhom Božjim, i pastiri i stado…“

Uz voditelja slavlja bili su služitelji oltara, čitači i ministranti: Tomislav Skender, Dora Nestić, Šimun i Marija Jurilj, te Lea Balaško, kao i sestre karmelićanke, te vjerni štovatelji bl. Stepinca. Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem i uz orguljašku pratnju s. M. Bonite Kovačić, te uz violinsku pratnju postulantice Katarine Pinjušić. Nakon svečanog blagoslova, prisutni su ponijeli milosti blagdana u svoj život, a sestre dio Utemeljiteljeve oporuke: „Kad ja zaklopim oči, vi ćete, sestre, nastaviti moju molitvu za svećenike i hrvatski narod ovdje na zemlji!“

SV. JOSIP – JUNAK BOŽJE DRAME

Svečanim misnim slavljem koje je u brezovičkom Karmelu predvodio vlč. Željko Nestić, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici, proslavile su kćeri sv. Terezije Avilske zajedno s brojnim vjernicima svetkovinu sv. Oca Josipa, zaštitnika Crkve, domovine, hrvatskog naroda i Karmela. Na početku misnoga slavlja, vlč. Nestić uveo je prisutne u otajstvo euharistije i u samu svetkovinu, rekavši kako je sv. Josip uvijek bio s Isusom, pa neka tako bude i s nama.

U prigodnoj homiliji propovjednik je ocrtao na originalan način Josipov lik i njegovo značenje u Isusovom i našem životu, kao i u životu Crkve. Zapitao se što je razlog da već dvije tisuće godina sv. Josip nadahnjuje ljude da govore o njemu, iako u evanđeljima nema niti jedne njegove riječi? Mi ljudi imamo potrebu materijalizirati neku vrlinu, neku privlačnu duhovnu snagu, pa tako i kod sv. Josipa želimo materijalnim predmetima približiti njegovu prisutnost. To nije potrebno, jer sv. Josip nam govori kroz tišinu, kroz duhovnu stvarnost i svoju zaštitu.

U nastavku promišljanja vlč. Nestić je istaknuo da smo u Godini svetog Josipa,

koju je proglasio papa Franjo u prigodi 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve, a hrvatski ga je sabor jednoglasno izabrao za zaštitnika naše Domovine 1687. godine. Spomenuo je Apostolsko pismo pape Franje „Patris corde“ (Očevim srcem) kojim je papa dao doprinos razmatranju Josipova života kako bi i nas potaknuo da razmišljamo i nadahnjujemo se primjerom svetog Josipa. U tom pismu kao da su nam otkriveni neki novi litanijski naslovi, koji bi se lako mogli pridružiti onim već poznatima. Tako ga papa naziva: voljeni otac, nježan otac, poslušni otac, otac koji prihvaća, kreativno hrabar otac, otac koji radi i otac u sjeni. Ove Josipove vrline prepoznate su u njegovom životu koji je proživio u trajnoj prisutnosti Isusa, misli su voditelja slavlja.

Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak iz Matejeva evanđelja, rekao je da je Josipov život bio pun nesigurnosti, neizvjesnosti, iznenađenja, nepredvidivosti. Sve je suprotno od onoga što zapadni svijet danas živi i traži… „Postali smo bolesni od sigurnosti i osiguranja života. Sve mora biti na vrijeme, u dogovoreni termin, uvjeti moraju biti savršeni, sve kako smo zamislili, sve je programirano, nemaš što misliti, nema mjesta za iznenađenja, sve mora biti popisano i propisano, jasno i gotovo predvidivo…“

Epizode iz Josipova života – Josipova zaručnica ostala je trudna prije braka, nesređena situacija, potpuno nepredvidljiva; anđeo mu pojašnjava situaciju; Josip mijenja odluku; neizvjesnost, put u Betlehem, porod u štali, bijeg u Egipat, Isus se izgubio u hramu kao dvanaestogodišnjak – sve je izazovno. I nakon toga evanđelisti više ne spominju sv. Josipa. Ispunio je svoju misiju, svoju zadaću, i gotovo nestao.

„I kada bismo analizirali ovu seriju događaja gdje se Josip spominje u svakoj epizodi, možemo primijetiti da je svaka izazovna. Svaka epizoda je drama – Božja drama. Sve sama neizvjesnost, a ne sigurnost; nestabilnost, a ne stabilnost; povjerenje, a ne sumnja. Josip ostavlja svoj životni plan, ono što je on naumio – kao da se odriče svoje vlastite ego drame i prihvaća Božju dramu. A to je vjera. Vjera nije neko puko lutanje u nepoznato, pa što ispadne. To je svjesno prihvaćanje Božje drame – pa tek onda što ispadne, a odricanje od svojega scenarija života“, posvjedočio je vlč. Nestić i završio homiliju

molitvom sv. Josipu koju nalazimo u Apostolskom pismu pape Franje. Molitva je iz francuskog molitvenika iz 19. st., a izražava povjerenje i odanost svetom Josipu i postavlja mu izazov:

„Slavni patrijarše, sveti Josipe, čija snaga čini nemoguće mogućim, priskoči mi u pomoć u ovim vremenima tjeskobe i teškoće. Uzmi pod svoju zaštitu ozbiljne i zabrinjavajuće situacije koje ti preporučujem kako bi mogle imati sretan ishod. Moj voljeni oče, sve moje povjerenje je u tebi. Neka se ne kaže da sam te uzalud zazivao, a budući da sve možeš s Isusom i Marijom, pokaži mi da je tvoja dobrota velika kao i tvoja snaga. Amen.“

Na svečanom misnom slavlju sudjelovali su don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na zagrebačkoj Knežiji, te đakon Željko Kovačević iz Župe svetog Martina biskupa u Pisarovinskoj Jamnici. Tu su bili i čitači Dora Nestić, Ivona Kubalo i Tomislav Skender, te vjerni štovatelji sv. Oca Josipa. Misno slavlje obogatile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.

Sestre su nastavile slavlje cjelodnevnim klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu, sjećajući se riječi svoje Utemeljiteljice, sv. Majke Terezije Avilske, koja im je preporučila da s najvećom svečanošću proslave svetkovinu svetog Josipa, koji neka im bude učitelj molitve i duhovnog života, jer njegov je zagovor kod Boga moćan i on pomaže svojim štovateljima u svemu.

KARMEL - KLOŠTAR IVANIĆ

Prikazanje Gospodinovo – dan posvećenog života u Karmelu sv. Male Terezije

Na blagdan Prikazanja Gospodinova misno je slavlje u Karmelu sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću predvodio isusovac p. Niko Bilić, dionik mnogih proslava i svetkovina ove zajednice.

U danu u kojemu zahvaljujemo Bogu za veliki dar svakoga redovničkoga zvanja, p. Niko je na početku nadahnute propovijedi posebno čestitao slavljenicama, majci Danijeli i s. Piji, čija je svijeća posvećenoga života zapaljena u Karmelu upravo na ovaj blagdan.

Predajući samoga sebe Bogu, čovjek se zaustavlja pred njegovim pogledom i dopušta mu da nas on primi, pregleda i upozna svaki dio našega bića, dok nas u kontemplativnom redovničkom životu to sveto prikazanje poziva da cijeli svijet pridružujemo Isusu. Sadašnje nam nevolje, poput pandemije ili potresa, samo jasno pokazuju u kakav je to ranjeni svijet Isus došao kao Spasitelj pa nas i ovaj blagdan podsjeća da cijeli svijet s tim istim Gospodinom bude prikazan u misnoj žrtvi na oltaru.

Godina je sv. Josipa i u njoj s posebnom

pažnjom gledamo na to kako malo dijete Isus svoje prikazanje Ocu ne izvodi sam, nego su tu Marija i Josip, cijela Sveta obitelj. Lukino evanđelje jednostavno kaže da su to njegovi roditelji, pritom uopće ne umanjujući čudesnost začeća koje je anđeo navijestio Mariji. Isus se s povjerenjem prepušta u njihove ruke, a posebno nam je drago vidjeti kako malo dijete Isus prihvaća očinsku ulogu sv. Josipa čiju pomoć i sami možemo tražiti.

Papa Franjo je uoči ovogodišnje Svijećnice proglasio i novi dan u crkvenoj godini - Dan djedova i baka. Ustanovljujući dan koji će se obilježavati u četvrtoj nedjelji srpnja, Sveti Otac namjerno bira vrijeme kada se slave Joakim i Ana, Isusovi baka i djed. Time Katolička Crkva odgovara na aktualnu situaciju u svijetu u kojemu je sve više starih ljudi, ali i izravno primjenjuje evanđelje o Isusovom prikazanju Ocu Nebeskom kojemu nazoče starac Šimun i proročica Ana, čime se ističe važna i vrijedna poruka starosti. Starac Šimun nositelj je Duha Svetoga koji mu daje do znanja da će njegov život biti smiren i da će moći otići s ovoga svijeta čim vidi Mesiju. Važna je to poruka kako je svako posvećenje Bogu dar Duha Svetoga kojega i mi danas smijemo ponovno zamoliti da posveti sve dijelove naših života što zbog svojih slabosti nismo kadri sami prepustiti Bogu.

Proročica Ana izvrstan je uzor strpljivosti i ustrajnosti i u njoj možemo gledati jednu od osoba koja upravo ustanovljuje život posvećen Bogu. I Sveto pismo govori da je ona cijeli svoj dugogodišnji udovički život služila Bogu. Prebivala je u domu Božjem danju i noću, posvetila se postu i molitvi i to ju je učinilo proročicom, onom koja ljudima govori svojim životom po Isusu.

Dva puta je današnji evanđeoski tekst govorio o Otkrivenju. Jednom kada u svom hvalospjevu starac Šimun govori da je Kristov dolazak za sve narode, drugi put kada govori da je Isus Krist onaj znak poslan da se otkriju namisli srdaca. Mi smo doista dokaz da to vrijedi. Stari Izrael proširen je svima nama koji gledamo na Isusovo prikazanje i

prepoznajemo da je i nas prihvatio. Sada je pravi čas da ponovno otkrijemo kako sam Bog dopušta da se svaka misao našega srca, pa bilo to i najskrivenije, zajedno s Isusom, prikazuje Ocu na euharistijskom oltaru.

Obraćajući se sestrama karmelićankama na kraju propovijedi, p. Niko je istaknuo kako dan kada smo se prikazale Bogu u karmelskome životu nije bio kraj nego početak. Prihvativši život u tijelu i ljudsku narav sa svim slabostima i ograničenostima, i Isus se prikazuje Ocu nebeskome kao maleno dijete pa tako prihvaća i zakon rasta. Isus se nakon prikazanja vraća s Josipom i Marijom u svoj kraj u kojemu će odrastati, rasti, jačati. Pravi je trenutak da i sami promotrimo kakav je moj rast, moje jačanje, koliko smo primili Božje mudrosti od onog časa kada smo se Bogu posvetili i postali dijelom te svete tradicije do danas.

Dan prikazanja Gospodinova dan je svetog smirenja za sve nas. Tu je Mesija, onaj kojeg su vjekovi iščekivali, proroci naviještali, onaj za kim svijet i cijeli Božji narod čezne i željno ga iščekuje. Život kontemplacije znači da sve to gledam, promatram, vidim i ne mogu se smiriti jer Onaj za kim čezne duša moja nije daleko. To je ono sveto smirenje svih naših duhovnih hirova kada nastaje blaženi počinak jer gledam Onoga komu se nadam.

Na blagdan Svijećnice, majka Danijela Terezija od Sv. Obitelji sudjelovala je telefonskim putem u emisiji „Izdvojeno“ na Laudato televiziji. Na ovom linku možete pogledati emisiju: https://www.youtube. com/watch?v=y_n0tMBDL74

KARMEL - BREZNICA ĐAKOVAČKA

Poštovani o. Provincijale, draga naša braćo i sestre!

Listajući stranice naše samostanske kronike kako bismo podijelile s vama osvrt na protekle mjesece proživljene pod budnim pogledom dobrog Boga, prisjećamo se po mnogo čemu velikog dana za nas – dana koji je odjeknuo i u čitavoj Crkvi! To je 8. prosinac protekle godine na koji je, osim prelijepe svetkovine Bezgrešnog Začeća, Gospodin dao da je naša zajednica završila dane svoje izolacije i ponovo započela svakodnevno slavljenje Euharistije. Sve nam milosti dolaze po Mariji, a tog se dana našem velikom ganuću pridružila i radost proglašene godine sv. Josipa, Marijinog prečistog zaručnika i voljenog sveca zaštitnika našeg Karmela! I to duboko iskustvo da primamo „milost na milost“ nastavilo se svakog dana, a milost je dolazila u raznim oblicima, utjelovljena u ljude, događaje, poslove i susrete - toliko dragocjenija što je skrivenija i jednostavnija!

Još uvijek u mjerama opreza pa stoga skromnije no inače, ali jednako proživljeno i svečano, proslavile smo svetkovinu sv. oca Ivana od Križa. Naš o. Vinko Mamić je na uočnicu blagdana zajednici iz riznice bogate duhovnosti našeg svetog oca na vrlo jednostavan način sažeo poruke knjiga Uspona na goru Karmel i Tamne noći, osobito s obzirom na aktivno i pasivno čišćenje, istaknuvši važnost izbora, filtriranja i selekcije na razini osjeta i duha, bez čega nema dubljeg duhovnog života, a ni razuma preobražena vjerom, pamćenja nadom i volje ljubavlju. Večernju rekreaciju proveli smo zajedno dijeleći izazove naše redovničke svakodnevnice, ali i smiješne anegdote naših bratsko-sestrinskih trenutaka. Nadovezujući se na aktualnu situaciju u svijetu oko pandemije, svoju je propovijed na svečanoj Misi svetkovine o. Vinko

gradio na ideji distance kao istoznačnici za nenavezanost, blizine jedino s Bogom samim, suodgovornosti jednih za druge primjerom i izgrađivanjem zajedničkih „antitijela“, kloneći se duhovnih virusa nesloge i strančarenja kao nevidljivog neprijatelja, a njegujući molitvu kao najjačeg nevidljivog prijatelja koji stvara zdrave odnose prema sebi, drugima i Bogu.

Svoj je postulat u našoj zajednici započela Ivana Kovačević iz Đakova za koju smo Božji blagoslov, zajedno s njenom obitelji, molile 23. prosinca na sv. Misi koju je predvodio njen župnik, a naš đakovački dekan, preč. Tomislav Ćorluka. Opisavši Ivanin životni put, u svojoj je propovijedi naglasio kako jedino Bogu pripada stvaranje plana za svakog čovjeka i kako ispunjavanje tog plana nije gubitak, nego Isusovo darivanje! Nakon Ivaninog ulaska u klauzuru Karmela, zajednički smo susret s njenom obitelji nastavili u samostanskoj govornici.

Već tradicionalno božićno čestitanje našeg nadbiskupa mons. Đure Hranića i ovog je puta bilo na blagdan Nevine dječice. Uz svoje darove, doveo nam je i umirovljenog nadbiskupa mons. Marina Srakića, kao i pomoćnog biskupa mons. Ivana Ćurića. Naravno, tu je i tajnik vlč. Domagoj Lacković, također dragi gost naše zajednice. Naše smo zajedništvo započeli slavljenjem sv. Mise i poticajnim riječima našeg nadbiskupa o Božjoj vjernoj ljubavi koja nam se daruje u poruci Božića i koja nam obnavlja „sluh“ kako bismo sve jasnije čuli glas anđela i mi pošli u Betlehem te, zajedno sa sv. Josipom, bili svjedoci Isusova rođenja! Nastavili smo

susret u radosnom božićnom duhu s našom trojicom biskupa zahvalne Bogu za njih i sve dobro koje po njima proviđa svetoj Crkvi, našoj nadbiskupiji i ovom Karmelu!

Tog je jutra, prije jutarnje sv. Mise s našim biskupima, blago zanjihana naša kuća pri prvom potresu kojem je epicentar bio u Petrinji, da bi sljedećeg dana onaj jači i mi osjetile puno jače, čvrsto se hvatajući zagovora sv. Josipa kojem smo u tom trenutku molile litanije, sve glasnije i glasnije kako je potres trajao, nalazeći se u koru, na koljenima, nakon molitve Šestog časa. Kako su kasnije posvjedočile naše najmlađe sestre, bio im je to jedan od najjačih trenutaka u Karmelu i svjedočanstvo molitvenog zajedništva u nevolji pri čemu smo ostale „na svom mjestu“, tamo gdje karmelićanka i treba biti: u koru, molitvi i zagovoru. Iako prostorno prilično udaljene od Banovine, imale smo neka oštećenja i pojačane pukotine u kući uslijed potresa, dok je toranj naše župne crkve u Levanjskoj Varoši također napukao. Pratimo molitvom sve događaje koji potresaju našu domovinu iznutra i izvana, kao i cijeli svijet!

Mons. Zdenko Križić, gospićkosenjski biskup, darovao nam je dva dana početkom siječnja kako bi pohodio zajednicu, izvijestio nas o tijeku gradnje novog Karmela te osobno razgovarao sa sestrama, bilo pojedinačno, bilo u zajedničkim susretima. Veliki kip Srca Isusova već je postavljen u još nedovršenu crkvu, a plan da se tom Gospodaru kuće pridruže i prve stanovnice ovisi o mnogočemu, s obzirom na nepredvidivost uvjeta i okolnosti u kojima se nalazi čitav svijet, a naša domovina na još posebniji način. Redovito dobivamo fotografije s gradilišta, tako da je u ovom trenutku započet rad na krovnoj konstrukciji.

Blagoslovom kuće na svetkovinu Tri Kralja i danom posta i pokore 8. siječnja kojim je naša nadbiskupija prosila pomoć Neba u zaustavljanju pandemije i potresa, pripremile smo „teren“ i potrebnim radovima u našoj kući koji su započeli 12. siječnja. Morale smo osigurati i prirediti prostoriju u koju je montirana komora za hlađenje i vlaženje hostija, što će ubuduće biti jedna od djelatnosti naše zajednice. Postavljen je i krov na garaži, a tako i fasada, uz neke nadopune na terasama. Poduzele smo i krečenje kuhinje, blagovaonice i samostanskih hodnika te „krpanje“ raznih pukotina, fuga i

pločica, silikoniranja potrebnog i raznih usluga od strane naših raspoloživih i raspoloženih majstora! Veliku pomoć imamo i od naših dobročinitelja iz Osijeka, Sarvaša i Trnave koji su uvijek radosni da mogu pomoći tako da nismo imale brige oko raznih popravaka, uređenja šume i obrezivanja voćnjaka. Već neko vrijeme jedan gospodin koji se bavi uzgojem cvijeća svaki tjedan rado daruje cvijeće za potrebe ukrašavanja naše crkve, a razni donatori brinu se da nam ništa ne uzmanjka, osobito hrane i potrepština. I umirovljeni svećenici naše nadbiskupije opskrbljuju novi Karmel u Gospiću knjigama i potrebnim stvarima, a jedan veliki lijepi kip Bezgrješne čeka na svoje mjesto u crkvi gospićkog Karmela.

S početkom veljače posjetio nas je naš provincijal o. Dario Tokić s petoricom postulanata koji su došli „na dobrovoljno davanje mjera“ za nove habite što će ih šivati naše sestre za njihovo redovničko oblačenje u Grazu 24. ožujka. Tom je prilikom s kapitularicama održao susret o novim uputama Generalne kuće i Kongregacije prilikom osnivanja samostana. Još smo dva puta ugostili oca Provincijala, 25. veljače na putu za Sombor s dvojicom kandidata Marinom i Josipom, te 21. ožujka kad je došao po sašivene habite i plašteve za buduće novake.

Još se jedna postulantica pridružila zajednici 5. veljače. To je Andrea Panjaković iz Našica. Ulaznu sv. Misu predslavio je don Antonio Mikulić, vojni kapelan u Zagrebu, a Andreju su došli ispratiti članovi njene obitelji i rodbine. Kao duhovnik koji ju je pratio u odlučivanju za karmelski poziv, don Antonio je vrlo emotivno i s vidljivom radošću uputio riječi ohrabrenja Andreji, a tako i njenoj obitelji, snažeći ih u boli rastanka i ponosu na izabranje za posvećeni život. I mi smo im u govornici posvjedočile kako je pripadnost Bogu izvor radosti koji svijet ne može dati!

Dva predavanja su obogatila našu trajnu formaciju. Najprije nam je početkom

veljače naš ispovjednik o. Ivan Podgorelec, OCD završio niz predavanja o mističnoteološkim principima sjedinjenja s Bogom po ljubavi u nauku našeg sv. oca Ivana od Križa govorom o trajnoj aktualnosti Ivanova nauka u mističnom iskustvu, dok nas je vlč. Drago Tukara, profesor đakovačkog KBF-a, početkom ožujka proveo kroz značenje i povijest Nicejskocarigradskog Vjerovanja kao apostolskog simbola vjere.

S početkom ljepših dana prionule smo radu oko uređenja okoliša i sijanja vrta, no u ovim korizmenim danima još više na rad na sebi, čemu su osobit zamah dale naše godišnje duhovne vježbe. Ćokovski benediktinac o. Damjan Kružičević bio je naš voditelj kroz monašku duhovnost konkretiziranu u svakodnevni život pun suodnosa s Bogom i sestrama. Kroz predavanja i propovijedi, kao i osobne razgovore, bile smo obogaćene i ohrabrene na ovom putu šutnje, osluškivanja Boga i sestrinske ljubavi. Duhovne vježbe, koje su započele 7. veljače dojmljivim iskustvom o. Damjana o njegovom boravku u samostanu sv. Makarija u egipatskoj pustinji, završile su našim „danom pustinje“ koji nam je dao priliku još dublje utisnuti u srce sve što smo čule tih dana, a što je bila Božja riječ koja najbolje proniče vrijeme, potrebu i stvarnost naših srdaca. O. Damjan nam je donio darove svoje monaške zajednice, kao i knjižicu devetnice sv. Josipu te blagoslovljeno ulje ovog sveca koje nam je poslao naš subrat iz Svjetovnog reda Petar Strpić. Bio je to lijep dar u ovoj godini sv. Josipa, kao i prikladna priprava uoči njegove velike svetkovine o kojoj možete čitati u zasebnom prilogu.

Završavajući naše izvješće i šaljući vam naše srdačne karmelske pozdrave, dijelimo s vama za kraj pjesmu kojom se naša kandidatica Franka Zagoranski zahvalila zajednici na završetku svog tromjesečnog iskustva:

KUTIJA MEDENJAKA

SLAVONSKIM POLJIMA SKAČU SRNE SLAVONSKIM POLJIMA ŽITO ZORI

SLAVONSKIM ŠUMAMA CVJETAJU STABLA SLAVONSKIM ŠUMAMA ZUJE PČELE

MARLJIVE LJUDSKE RUKE DAJU NAM BRAŠNO MARLJIVO ZUJANJE PČELICA DAJE NAM MED

BREŽULJCIMA KRNDIJE PLODOVI PRIRODE SLIJEVAJU SE U KARMELSKI RED

TU SE SVI SASTOJCI SLOŽE I VRLO DOBRO POMNOŽE A ZA FOŠKU NAŠU HVALA TI, BOŽE!

KAD FOŠKA UMIJESI TIJESTO

PRVI MEDENJACI U PEĆI NAĐU MJESTO

A KAD IZ NJE IZAĐU TOPLI I MEKI

SIGURNO IH JE PREKO DVJESTO

OVDJE JOŠ NIJE KRAJ

MORAJU SE ZAOGRNUTI U BIJELI SJAJ

TAD SVAKI U SLATKI ŠAM USKOČI

I SJAJI KAO ZVIJEZDA U TAMNOJ NOĆI

NIŠTA NE OPISUJE KARMEL BOLJE OD MEDENJAKA

JER POPUT NJIH JE SESTRA SVAKA

TOPLA IZNUTRA, SMEĐA IZVANA

ZAOGRNUTA BIJELIM PLAŠTEM BOŽANSKIH ZRAKA

OD MOLITVE MEKI, OD LJUBAVI SJAJNI

U SRCIMA PUNI BOŽANSKIH TAJNI

MISLIŠ DA SAMO U KUTIJI STOJE

A TO SU ZAPRAVO ONE, ZAGOVORNICE TVOJE!

Želimo vam radosni susret u Uskrslim, hod, uspon i povjerenje da ostaje s nama u sve dane do svršetka svijeta kao naš proslavljeni Gospodin, kao kruh i vino u Euharistiji, kao tajanstvena Prisutnost u našoj nutrini, kao brat i sestra u zajednici! Sretan vam Uskrs!

Vaše sestre iz Breznice Đakovačke+

KARMEL SV. JOSIPA PROSLAVIO SVOG ZAŠTITNIKA

Slavlje euharistije, kojoj je na svetkovinu sv. Josipa, u petak 19. ožujka poslijepodne, predsjedao đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, bilo je središte proslave zaštitnika Karmela u Breznici Đakovačkoj.

Mons. Hranić je, pozdravivši prisutne Josipove hodočasnike i sestre karmelićanke, podsjetio kako je sv. Josip još 1687. proglašen zaštitnikom hrvatskog naroda, a u tijeku je i Godina sv. Josipa zbog 150. obljetnice njegova proglašenja zaštitnikom sveopće Crkve.

„U našem bučnom i brbljavom svijetu, koji nas potiče da govorimo, zauzimamo stajališta i tumačimo, sv. Josip nas potiče da šutimo i Božju Riječ tiho provodimo u djelo“, naglasio je predslavitelj na početku, aktualizirajući tog tihog i velikog sveca u život današnjeg čovjeka, „tako preplavljenog bujicom suvišnih, ispraznih, nepromišljenih i razornih riječi.“

U homiliji je nadbiskup Đuro ocrtao sv. Josipa kao izvrstan izdanak i plod abrahamovske tradicije Izraelaca, kao lik koji izranja iz samog srca saveza između Boga i židovskog naroda – iz tišine i slušanja Boga.

„Josipova šutnja upućuje na jednostavnu zbilju: tko voli, taj sluša. Ne zna ljubiti onaj tko ne zna šutjeti i slušati. Znamo da sv. Josip istinski ljubi i da nema potrebe to neprestano ponavljati. Josipova ljubav uglavljena je u tišinu zajedništva. On u tišini ostaje uz Mariju i uz njezino Dijete. I budući da je bio čovjek tišine, mogao je čuti i najtiši glas: šapat anđela u najtvrđem snu.“

Životni put sv. Josipa je otajstvena samozataja koja sav prostor ostavlja Kristu, što je i temelj svakog apostolskog života. Sv. Josip ukazuje da je put pounutarnjenja veoma vrijedan put te da

tišina i razmatranje u srcu vrijede više od mnoštva riječi. „Stoga nam iz tišine sv. Josipa valja izvući zdravu pouku da stavimo zaštitu na svoja usta“, upozorio je nadbiskup, razvijajući homilijsku poruku i kroz druge velike osobine toga sveca, kao što je pravednost.

„Sv. Josip ne stavlja svoje pravo ispred Božjeg prava, već se oslanja na Onoga koji za njega ima svoj plan i svojim primjerom pokazuje da što Bogu damo, to nam ostaje – to ostaje neprolazno!“ Mi ne moramo u životu igrati važnu ulogu da bismo izvršili svoje poslanje, nego je važno svoju ulogu dobro odigrati, što je moguće samo ako odustanemo od toga da sami gospodarimo svojim životom, dopustimo Bogu da ga vodi i prihvatimo ono što dolazi od njega. „Josip je primjer odabira ovisnosti o Bogu, otvorenosti srca tišini i Božjoj Riječi, on je učitelj kontemplacije i klanjanja“, nastavio je mons. Đuro, produbljujući i ostale istaknute vrline Sveca kao što su odlučnost, snaga za djelovanje u razboritosti i dobru koje ne stvara buku, ljubav koja poštuje a ne posjeduje, svjedočanstvo istinske radosti i smirenosti u svakodnevnom poslu i traženju Kraljevstva nebeskoga u običnosti nazaretskog doma.

Homiliju je zaključio željom „da dobri i šutljivi sv. Josip primi sve u svoju tišinu kako bi ušli u radost Gospodara svoga“!

Pri kraju liturgijskog slavlja mons. Hranić čestitao je imendane prisutnim „Josipima i Josipama“, a molitvenim sjećanjem prisjetio se i nedavno preminule sestre karmelićanke Josipe, kao i svih pokojnika koji nose ime sv. Josipa.

Uz nadbiskupa misu je suslavio tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković.

Nakon mise zajednica sestara karmelićanki u Breznici Đakovačkoj kratko je susrela oca nadbiskupa, zahvalno mu čestitajući u povod njegovog 60. rođendana.

Prijepodnevnu misu predslavio je karmelićanin iz zagrebačkih Remeta o. Nikola Grizelj, uz suslavitelja župnika Levanjske Varoši vlč. Miru Tomasa. O. Nikola je istaknuo kako je svetkovina sv. Josipa uistinu posebno slavlje za Karmel, jer je taj veliki svetac ne samo zaštitnik hrvatskog naroda, Domovine i Crkve, već i Karmelskog reda, Hrvatske karmelske provincije i zajednice sestara karmelićanki u Breznici Đakovačkoj. Karmel je u povijesti Crkve zaslužan za širenje štovanja sv. Josipa, poznat po tome što je „sav Isusov i Marijin, ali i Josipov“! Sveta Terezija ga naziva „moj otac i gospodin“, preporučujući ga za uzor molitve i srca koje sve spremno prihvaća u vjeri.

Poruke koje je o. Nikola izrekao u propovijedi snažno ocrtavaju primjer Josipove svetosti koja najjače govori u njegovim djelima. Nasljedovati sv. Josipa možemo dovodeći Isusa u svijet svojim životom, „rađajući ga“ ovome svijetu, njegujući molitvu u šutnji i oplemenjujući svoj rad. Stoga je sv. Josip „ures domaćeg života“, kako ga zazivaju litanije, onaj koji je nekoć Djetetu Isusu proviđao „kruh“, a danas to čini čitavoj Crkvi koja je Kristovo otajstveno Tijelo, rekao je.

„Sv. Josip nas uči kako biti odgovoran u onome što nam je Bog povjerio, kako biti čovjek pobožnosti i žrtve, kako umirati sebi da bismo služili drugima bez isticanja, u poštovanju“, rekao je karmelićanin pozvavši nazočne da se sv. Josipu ne samo dive, već ga i nasljeduju, osobito u teškoćama života kojima je obilovao i sv. Josip jer „Boga ne moramo uvijek razumjeti da bismo mu bili vjerni“.

„Pronađimo snagu u molitvi, kao što je ju pronalazio i sv. Josip, jer Josipov je život bio jeka njegove molitve. Josipova vjera nije bila samo ukras njegovom životu, nego je vjera oblikovala sav njegov život. Zato nemojmo samo ići Josipu sa svojim potrebama, nego idimo kao Josip kroz ovaj naš život“, završio je o. Grizelj.

Trodnevna priprava

Trodnevnom pripravom pred svetkovinu sv. Josipa prisutnim je vjernicima približen i produbljen lik, poslanje i primjer svetosti sv. Josipa.

Prvi dan trodnevnice predvodio je franjevac iz Cernika fra Tomislav Faletar. S njime su slavili domaći župnik Tomas i đakoni Bruno Diklić i Robert Erk. Fra Tomislav je progovorio o sv. Josipu kao čovjeku vjere koji nije vidio niti doživio ono u što je uložio život, no koji primjerom govori kako čovjek predan volji Božjoj neće pogriješiti niti skrenuti s Božjeg puta, premda to ne znači da neće trpjeti. Josip je ipak ostvaren jer je izvršio sve što je Bog tražio, i jer je tražio samo proslavu Božju, a ne svoju.

Franjevac Stjepan Hrkać iz Osijeka bio je, uz domaćeg župnika Tomasa, slavitelj mise drugog dana priprave za svetkovinu sv. Josipa. U svojoj homiliji razmišljao je o svecu kao o čovjeku iskušavanom, osobito u Marijinoj trudnoći i nemogućnosti nalaženja smještaja svojoj obitelji, no i kao čovjeku koji je iz kušnji izašao tiho, ne vjerujući sebi već Bogu, dopuštajući da u njegovom srcu Bog preko poteškoća izgrađuje nešto novo, ponizno i sveto.

Trećeg dana, neposredno uoči svetkovine, trodnevnicu je dovršio karmelićanin o. Nikola Grizelj, koji je predslavio misu uz suslavitelje dekana Đakovačkog dekanata Tomislava Ćorluke iz Đakova i vlč. Tomasa. O. Nikola podcrtao je malenost sv. Josipa kao bitnu karakteristiku kojom je privukao Boga živeći od vjere i stavljajući se u vjernu službu njemu bez obzira na nerazumijevanje, no u velikom pouzdanju u Boga koji ne napušta one koji samo njega traže.

Uz svako slavlje trodnevnice i svetkovine sv. Josipa vjernici su imali priliku za sakrament ispovijedi i primanje karmelskog škapulara. Župnik Tomas je u ime zajednice sestara zahvalio svim predslaviteljima, gostima i hodočasnicima, kao i svim prijateljima i dobročiniteljima ovog Josipovog Karmela.

KARMEL - MARIJA BISTRICA

Draga braćo i sestre u Karmelu!

Protekli mjeseci su proletjeli. I dalje sa smanjenim brojem posjeta i većom osamom. Korona i dalje u tijeku, nas i dalje zaobilazi. Ljudi se pomalo počinju skupljati u samostanskoj crkvi u većem broju no što je to bilo tijekom prošle godine. Neki od naših starih hodočasnika, koji su običavali dolaziti u naš Karmel pa ih je korona privremeno zaustavila, ponovno su se vratili na svoje hodočasničke staze. Eto ih pod maskama u uobičajene dane njihovih hodočašća. Postoje naznake vraćanja na staro (ili novo i obnovljeno?). Bistrički Karmel je i dalje tu. Moli i radi.

Redoviti potresi stresli su nas kao i dobar dio Hrvatske. Kao rezultat imamo proširene pukotine u zidovima i oštećenja na dosta mjesta u kući. Ipak, većinom su oštećenja samo stvar dilatacija, pa je kuća i dalje prilično sigurna, tako barem kažu.

Zajedničke duhovne vježbe obavile

smo od 1. do 6. veljače uz vodstvo o. Jakova Mamića, OCD. U tjednu zajedničkog osluškivanja Riječi nastojale smo očistiti, osvijetliti i uskladiti sve ono što je potrebno čišćenja, svjetla i usklađivanja s voljom Božjom. Između ostalog, prema poticaju o. Jakova koji je rekao da „svetost ovisi o onome koliko smo primili, o mjeri koliko smo Božjeg primili u sebe“, pred licem Božjim nastojale smo promotriti koliki je kapacitet naše otvorenosti. Također smo promatrale elemente našeg posvećenog poziva (osobito kroz lik proroka Ilije) i zahvaljivale Gospodinu na darovanom vremenu u kojem smo mogle boraviti s Njim, pred Njim i u Njemu. Hvala o. Jakovu na izdvojenom vremenu, podijeljenom iskustvu te ponuđenom znanju. A sada naprijed prema novim izazovima!

Stepinčevo je u Bistrici proteklo u jednostavnosti i zajedništvu, uz neizostavni tradicionalni blagoslov bombona. O misnom slavlju koje je predslavio naš o. Stjepan Vidak možete čitati u zasebnom članku. Osobito nam je drago da je taj blagoslov bombona pomalo zaživio, te ljudi doista donose bombone koje će kasnije dijeliti vlastitoj djeci i unucima. U trenutku kada svećenik najavi blagoslov može se čuti samo šššuššškanje posvuda po crkvi, svi vade skrivene bombone na svjetlo dana! Divno! S obzirom na trenutno pandemijsko stanje, bile smo iznenađene koliko je ljudi došlo. Ipak bl. Alojzije nije baš bilo tko!

Još nas je samo jedno iznenađenje zateklo u korizmenom vremenu, a to je bio nenajavljeni posjet mnogopoštovanog oca Provincijala u nedjelju 7. ožujka. O. Dario nam je darovao nedjeljno prijepodne i potaknuo nas na razmišljanje i molitvu za potrebe provincije i svih Karmela.

Za našu formaciju i dalje se brinu naši ispovjednici karmelićani. O. Ivan Podgorelec nam je u ovom periodu kroz više predavanja govorio o kontemplaciji prema sv. Ivanu od Križa, a o. Srećko Rimac o najslađoj duhovnoj radosti (nepravdi pretrpljenoj za Krista), o redovničkom duhu i acediji, te o smislu

korizme, evanđeoskog odricanja i posta u svjetlu našeg glavnog cilja, sjedinjenja s Bogom. Neka Gospodin pomogne da sve dobre i korisne stvari koje slušamo po njegovoj milosti stavimo i u praksu! Na slavu Njegovu i spasenje mnogih duša…

Nadomak smo Uskrsu i uskoro ulazimo u Veliki Tjedan. Prateći Krista na Križnom putu sjećamo se i vaših potreba i nakana i sve ih prikazujemo Njemu da u Njemu i po Njemu dožive preobrazbu u svjetlu Uskrsnuća. Sretan vam i blagoslovljen Uskrs od srca žele vaše

Sestre iz bistričkog Karmela +

STEPINČEVO U BISTRIČKOM KARMELU

Svetkovina bl. Alojzija Stepinca, u srijedu 10. veljače 2021., proslavljena je u Karmelu u Mariji Bistrici svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio o. Stjepan Vidak, OCD. Koncelebrirao je vlč. Antun Motočić. Lijep broj vjernika koji se okupio u samostanskoj crkvi svjedoči o ljubavi i štovanju koje hrvatski narod gaji prema našem Blaženiku.

U propovijedi je o. Stjepan istaknuo bl. Alojzija prije svega kao uzor svetosti koji i mi možemo nasljedovati. Sveci svjedoče i pokazuju nam svojim primjerom stvarnu prisutnost živoga Boga, radi koje su neki bili spremni izgubiti svoj život, upravo kako bi mu ostali vjerni. Oni su tu kako bismo svoje živote uskladili s njihovima, a ne samo zato da im se divimo. Pitanje koje je o. Stjepan postavio prisutnima bilo je: „Jesmo li mi svetiji zato što je on proglašen blaženim? Hoćemo li biti svetiji ako on bude proglašen svetim?“ Upravo nam njegove kreposti služe kao ispit savjesti.

O. Vidak je posvijestio vjernicima kako u našem vremenu nije ništa teže živjeti i ostvarivati svetost nego što je to bilo tijekom Stepinčeva života, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Osim toga, njegov primjer nam pokazuje kako nam različita progonstva nisu zapreka za ostvarivanje svetosti, već upravo suprotno. Kao što kaže naš Gospodin u Evanđelju: „Blago vama kad vas, zbog mene, pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima.“ Potaknuvši sve prisutne da nastoje oko svetosti u svom životu, na što nas poziva i papa Franjo, propovjednik je upozorio kako nas danas na Zapadu uglavnom neće zateći fizičko progonstvo, ali ono duhovno, putem različitih ideologija i medija, doživljavamo svi. Ono je možda i perfidnije, jer duh koji je toliko dugo bombardiran onime što nije Božje i sam se počinje kolebati. Zato upravo iz primjera dragog nam Blaženika možemo crpiti snagu za otpor onome što nije Božje, te ljubav prema Bogu koja će nam pomoći nadvladati sve protivštine.

Na završetku misnog slavlja blagoslovljeni su bomboni u čast bl. Alojzija. On je, naime, tijekom zatočeništva u Krašiću često dijelio bombone seoskoj djeci koja su ga po tome pamtila i nazivala ga Isusom s bombonima.

Ovogodišnjoj proslavi Stepinčeva u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl.

Alojzija Stepinca prethodila je trodnevna priprava koju je vodio vlč. Antun Motočić.

KARMEL - SARAJEVO

Draga braćo i sestre!

Iako je tama vladala svud, ovu smo godinu započele s nadom betlehemskog svjetla koje je kod nas zasvijetlilo zahvaljujući revnim izviđačima koji su nam ga donijeli četiri dana prije Božića.

Ni vladajuća pandemija korona virusa nije spriječila članove Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH na čelu s predsjednikom fra Jozom Marinčićem da nam dođu čestitati Božić. Ove su godine kod nas bili na ručku, a zatim krenuli u posjet sestrama klarisama u Brestovskom. Ponovno smo mogle osjetiti kako imamo sestre i braću koja se brinu za nas i da smo uistinu dio jedne velike redovničke obitelji. To smo osjetile i kada su na Stjepanje božićnu radost s nama došle podijeliti i naše prve susjede sestre milosrdnice.

U ovih posljednjih par mjeseci ugostile smo i nekoliko zanimljivih predavača koji su nas obogatili svojim izlaganjima.

Fra Danimir Pezer, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu, vrsni poznavatelj liturgije, u prvom nam je svom predavanju govorio o pojmu obreda i o značenju liturgijskog obreda koji zaokuplja sva naša osjetila. Rekao je kako je kriza obreda kriza čovjekove humanosti jer je čovjek obredno biće. Objasnio je kako nepromjenjivost liturgijskih obreda simbolizira vječnost. Drugo predavanje fra Danimira potaknulo nas je na razmišljanje o pomicanju praga srama u društvu. Objasnivši što je to uopće sram, odnosno stid, i što Biblija kaže o tom neugodnom, ali potrebnom osjećaju, fra Danimir je upozorio na promjene koje se događaju u današnjem društvu. Naglasio je kako bi djecu trebalo odgajati za stid jer je to sastavni dio odgoja za ljubav i poštovanje ljudske osobe.

Uoči Dana posvećenog života svoja iskustva iz redovničkog života s nama je podijelio fra Miro Relota, duhovnik franjevačkih bogoslova, misionar milosrđa, koji je donedavno živio i djelovao u Svetoj zemlji, Americi,

Italiji. U svom je predavanju govorio o redovničkim zavjetima s naglaskom na zavjet poslušnosti. Dojmljiva je bila njegova jasnoća u predstavljanju identiteta redovnika u ovom svijetu i Crkvi. Rekao je da se mi redovnici ne odričemo nečega, nego izabiremo nešto i da nas zavjeti oslobađaju za izdizanje iz ovoga svijeta. Rekao je kako je bitno preispitati svoj odnos prema Bogu, prema Crkvi i prema društvu. Naglasio je kako ne bismo smjeli kritizirati Crkvu jer bismo upravo mi trebali biti pokretačka sila Crkve i umjesto kritiziranja preuzeti na sebe njezine grijehe. Također je istaknuo da redovnici trebaju biti sol i kvasac ovom društvu, znak Božje ljubavi i da trebaju služiti u istini. Da bismo sve to mogli, fra Mirko nam je to iznova posvijestio, snagu imamo u našim redovničkim zavjetima.

Nekoliko dana prije početka korizme posjetio nas je i naš karmelićanin o. Zvonko Martić. On je u svom predavanju naglasio, već pomalo zaboravljeno, značenje pokore u redovničkom životu. Snažno su u nama odjeknule njegove misli koje izražavaju i njegovo duboko uvjerenje kako bi specifičnost ovog našeg Karmela trebala biti pokora za krvavu prošlost ove zemlje. „Patnja je“, rekao je o. Zvonko, „sabijena u ovu zemlju i ovdje je umrlo puno grešnika koji se nisu pokajali.“ Pokora znači sućut, a temelji i snaga joj izviru iz Kristova trpljenja na križu, objasnio je o. Zvonko i pozvao nas da povjerujemo kako naša pokora može promijeniti stvari u ovom društvu, u Crkvi, u našim zajednicama.

Večer uoči svetkovine sv. Josipa provele smo u društvu otaca isusovaca p. Mate Anića i p. Pere Mijića. Pater Mato nam je svojim vrlo zanimljivim predavanjem pomogao uvidjeti dubinu mudrosti življenja koja se zrcali u sv. Josipu. Zajedno smo se divili Josipovim vrlinama koje pokazuju kako se izgrađen, slobodan čovjek, čovjek koji zna ljubiti, postaje njegovanjem odnosa s Bogom i stavljajući taj odnos na prvo mjesto.

Naši redoviti predavači, naši ispovjednici, također su s nama dijelili vrlo poticajne sadržaje. Tumačeći odnos pustinjskih otaca prema bližnjima o. Jakov Kuharić je naglasio njihovu strpljivost, što je drugo ime za ljubav. „Za njih je položiti život za bližnjega značilo ne odgovoriti, ne uzvraćati, prešutjeti na uvrede, odnosno umirati sebi da bi se moglo živjeti za druge.“, rekao je o. Jakov. Time smo došli i do kraja niza predavanja o duhovnosti

pustinjskih otaca. Dogovorili smo se da sada počinjemo čitati Uspon na goru Karmel sv. Ivana od Križa pa ćemo na zajedničkim susretima s o. Jakovom komentirati i analizirati pročitano.

Vlč. Jakov Kajinić je na svoj originalan način, prateći liturgijska čitanja, progovorio o bezuvjetnom prihvaćanju Božje volje, o tajni poziva i o Isusovoj muci. Isplati se ponoviti njegove riječi: „Bog usavršava pozvane, a ne poziva savršene“ i „Zvanje je pustolovina koju se isplati živjeti do kraja (Ivan Pavao II.).“

Eto, naša mala zajednica s novim sestrama Alojzijom i Danielom, koje su se lijepo uklopile, nastavlja živjeti tu pustolovinu otvorena za sve ono što Bog želi. Na tom putu, moramo to u ovoj posebnoj godini ponovno napomenuti, veliki nam je pomoćnik sv. Josip. Mogle bismo svjedočiti njegovu skrb za nas u mnogim situacijama, a osobito je bila dojmljiva i snažna u vremenu bolesti i ozdravljenja naše s. Natanaele. Prepoznajemo ga i u našem dobrom ocu kardinalu Vinku Puljiću koji nam svojim posjetima pokazuje blizinu i potporu, kao i dobroti onih koji nas i u ovim vremenima ne zaboravljaju.

Sv. Josip nas uči vjerovati i pouzdati se u Boga i u tami i teškim kušnjama. Poučene njegovim primjerom vjerujemo da će uskrsno Svjetlo nadjačati svu tamu i da će, unatoč velikoj patnji koja nas okružuje, donijeti Radost! Sretan Uskrs!

Vaše sestre iz sarajevskog Karmela

KARMEL - NENSHAT

Uskrs, 2021.

„Moć Kristova križa i Njegova uskrsnuća veća je od svakog zla kojeg bi se čovjek mogao i morao bojati. Danas su nam potrebnije nego ikada riječi uskrsnulog Krista: Ne bojte se!Potrebne su narodima i nacijama cijeloga svijeta. U njihovim savjestima ponovno mora osnažiti sigurnost da postoji Netko tko drži u rukama sudbinu ovoga svijeta koji prolazi; Netko tko ima ključeve smrti i podzemlja; Netko tko je Alfa i Omega čovjekove povijesti. I taj Netko ja ljubav. Ljubav koja se utjelovila, Ljubav raspeta i uskrsnula. Ljubav uvijek prisutna među ljudima. To je Euharistijska Ljubav. I samo ona daje puno jamstvo za riječi „Ne bojte se!“ (Sv.Ivan Pavao II)

Ovim prekrasnim i aktualnim riječima čestitamo vam Uskrs, želeći da vjera u Isusovu ljubav koja pobjeđuje i kraljuje zauvijek ispuni vaše srce, da se u vama nastani mir koji ćete moći širiti u današnje čovječanstvo prepuno straha i neizvjesnosti!

Ne bojte se!

U molitvi za vas , srdačno vas pozdravljamo!

KARMEL - SORA

Drage sestre i draga braćo u Kristu!

U vrijeme otkako je objavljen zadnji broj karmelskog vjesnika, bilo je poprilično lijepih blagdana i događaja koji su dali svoj poseban pečat našoj zajednici.

Među njima bismo željele spomenuti blagdan sv. Josipa, koji smo ove godine obilježili posebno svečano u smislu šireg uključivanja blagdana u godinu, koju je papa Franjo proglasio godinom sv. Josipa. Nakon 150 godina proglašenja sv. Josipa kao zaštitnika Katoličke crkve, Papa želi oživjeti štovanje i povjerenje u ovog velikog čovjeka, a istodobno nam ga daje za primjer. Kako je nekoć čuvao Sv. obitelj, vjerujemo da i nas danas čuva i zauzima se za nas.

Sv. Josip je također svetac kojeg Karmelski red časti s posebnom pažnjom i ljubavlju. Voljeli bismo i mi imati povjerenje u njegov zagovor kakav je imala naša sv. Majka Terezija u vrijeme svoje ozbiljne bolesti. I mi mu se možemo uteći u ovom razdoblju pandemije!

Blagdan sv. Josipa – Isusovog poočima (19. ožujka) u našem se samostanu slavi posebno svečano, jer je on i naš “patron”. Uz to, na današnji dan slavi imendan s. Jožefa, a s. Marta ima dan svojih zavjeta. To je uistinu dan radosti za cijelu našu zajednicu.

Obilje radosti i zahvalnosti Božjoj providnosti donijela nam je vijest iz Rima (iz arhiva Svete Stolice) da nam mogu poslati dokumente koji potvrđuju datum prvog karmelskog samostana u Sloveniji, u Selu u blizini Ljubljane (dozvola za utemeljenje, koja se ispunila dolaskom sestara nakon tri mjeseca na Selo), odnosno 23. ožujka 1889., što je ujedno i službeni dan blagoslova i otvaranja našeg samostana u Sori (naravno nekoliko godine kasnije, 1986). Zahvalne smo Bogu jer upravo kroz te male Božje znakove otkrivamo da Bog vodi naš put. Ispunjene smo nadom da će i dalje biti s nama.

U nastavku bih željela istaknuti još nekoliko razmišljanja o apostolskom pismu Patris Corde (Očevim srcem) koji je napisao papa Franjo. U pismu opisuje život sv. Josipa i pokazuje nam njegovu ulogu u povijesti spasenja u povezanosti s našim vremenom. To će nam biti i polazna točka za razmišljanje o tome što konkretno sv. Josip govori nama karmelićankama i karmelićanima.

Prije svega, možemo reći da je jedan od tipičnih Josipovih stavova da je ostao u pozadini. U Sv. pismu nije zapisana nijedna riječ koju je izgovorio. Ali njegova šutnja nije neaktivna. Čitali smo o njegovim izuzetno hrabrim odlukama i postupcima koji su bili ključni za Sv. obitelj pa time i za cijelu povijest spasenja. Sjetimo se samo kako je, unatoč Marijinoj neobjašnjivoj trudnoći, ponio se obazrivo, otvoreno i s poštovanjem te postao dionik izvanredne Božje intervencije u snovima, nakon čega je bez oklijevanja prihvatio Mariju kao svoju suprugu. „Plemenitost Josipova srca takva je da je ono što je naučio iz Zakona učinio ovisnim o ljubavi; i danas, u ovom svijetu u kojem je toliko očito psihološko, verbalno i fizičko nasilje nad ženama, Josip se predstavlja kao osoba poštovanja i osjećaja. Iako nema ispred sebe širu sliku, donosi odluku da zaštiti dobro Marijina imena, njezino dostojanstvo i život.”

Papa nastavlja kako je važno da se znamo suočiti sa stvarima, događajima koje ne razumijemo. To je upravo ono što nas uči sv. Josip. Svoja promišljanja ostavlja po strani kako bi napravio mjesta onome što se događa. I premda je mnogima to

nerazumljivo i tajanstveno, on to prihvaća, preuzima odgovornost i pomiruje se sa svojom poviješću. To je presudno: “pomiriti se s našom poviješću”. “Ako se ne pomirimo sa svojom poviješću, nećemo moći poduzeti ni sljedeći korak, jer ćemo uvijek ostati taoci svojih očekivanja i razočaranja.”

Kroz svo to vrijeme, sv. Josip ostaje, kako Papa kaže, “čovjek svakodnevne prisutnosti, pažljiv i skriven ...”.

Razmišljanja o ovom stavu sv. Josipa nam može biti od pomoći u našem kontemplativnom životu. Sv. Josip je imao srce koje je pažljivo i pozorno slušalo Božji glas. Doista je bio čovjek molitve, unutarnjeg života, što ne znači da nije bio usred života. Zauzet u djelovanju i na poslu ... Govorimo o unutarnjoj koncentraciji srca, koje se može mirno odmoriti u prisutnosti Boga usred poslova, pa čak i buke svijeta. Da je to moguće, jasno su nam pokazali i sveci našega reda: sv. Mala Terezija, te br. Lovro od Uskrsnuća ...

Drugo važno obilježje je što je sv. Josip “u svim okolnostima svog života znao izgovoriti svoj ‘fiat’ kao Marija u Navještenju i Isus u Getsemaniju”, kaže Papa.

“Neka bude”: kratke su riječi, ali izgovorene iskreno i djelatno, mogu biti izraz velike vjere, izvanrednog povjerenja i predanosti. Riječi, koje su bile ključne za Josipovo i Marijino poslanje. Riječi koje bi Gospodin htio čuti od nas danas. Kroz zavjete potvrđujemo svoju poslušnost Bogu, nadređenima. Ali kad nam Božja riječ dođe po nekom “anđelu” - je li naše srce spremno? Je li naš um dovoljno ponizan da se prikloni, a volja dovoljno podržana milošću Duha Svetoga da možemo nadvladati pobunu naše naravi i otvoriti se Božjem naumu? Sjetimo li se još uvijek velikih Božjih djela koja je Gospodin već učinio za nas i želi li to ponoviti uz naš pristanak? Za sebe, za svoje zajednice, za Crkvu?

Josip je znao odgovoriti. Kad ga je anđeo upozorio na opasnost, Josip konkretno odgovara: “Ustao je, uzeo je noću dijete i majku i povukao se u Egipat” (Mt 2,14). U tim se presudnim trenucima Josip pokazao kao čovjek velike vjere. Ali i u svakodnevnim stvarima svog života istakao se kao čovjek poslušnosti i ispunjavanja Božje volje. Kao poočim uči Isusa stolarskom zanatu. I više od toga. Uči ga vršiti Božju volju, odgaja za poslušnost. Papa lijepo kaže: “Tijekom skrivenih godina života u Nazaretu Isus je u Josipovoj školi naučio vršiti volju Očevu. Ta je poruka postala njegova svakodnevna hrana (usp. Iv 4, 34). Čak i u najtežem trenutku svog života, u Getsemanskom vrtu, Isus je radije odlučio vršiti volju Očevu, negoli svoju i tako je postao „poslušan sve do smrti […] na križu“ (Fil 2, 8). Iz tog razloga, autor Poslanice Hebrejima zaključuje da Isus „iz onoga što prepati, naviknu slušati“ (5, 8).”

Ti nam događaji pokazuju da je Josipa “Bog pozvao” da izravno služi Isusovoj osobi i poslanju vršeći svoju očinsku zadaću. Na taj je način u punini vremena sudjelovao u velikoj tajni spasenja i bio u njenoj službi.

Josip nam je, na kraju krajeva, primjer osobe koja je svoju sreću našla u sebedarju. Papa kaže: “Josip sreću nije pronašao u samopožrtvovnosti već u samodarivanju.

U njemu nikada ne vidimo frustraciju, već samo povjerenje. Njegova strpljiva šutnja ne uključuje prigovore, već konkretne geste povjerenja. Svijet danas treba očeve, nema koristi od tirana koji žele dominirati nad drugim kako bi ispunili vlastite potrebe; odbacuje one koji miješaju autoritet s autoritarnošću, služenje sa servilnošću, sučeljavanje s ugnjetavanjem, dobročinstvo s dobrobiti, silu s uništenjem. Svako istinsko zvanje rođeno je iz dara samoga sebe, a to je plod žrtve.” Papa tvrdi da je takva vrsta zrelosti nužna za autentičnost Bogu posvećenog života. Neka nam sv. Josip pomogne živjeti svoje poslanje u Crkvi i u svijetu velikodušno, pouzdano i odgovorno.

Evo još i naše Uskrsne čestitke: Draga braćo i sestre, ... što vi kažete tko sam ja?

Kad nam iz sve čistijeg odnosa s Gospodinom Isusom Kristom, provre iz dubine bića odgovor: “Gospodin moj i Bog moj!” – kada ga promatramo u Navještenju, u rođenju u Betlehemu, za vrijeme javnog djelovanja, u srcu njegova poslanja, kada poradi neizmjerne Očeve ljubavi prema čovjeku prihvaća napuštenost, nasilje, križ i smrt, kada ga promatramo u sjaju njegove uskrsnuća -, tada živimo krštenje, novo nebo i novu zemlju.

Raduj se nebo, raduj se zemljo i Crkva, obasjani sjajem uskrsloga Gospodina. U noć groba, grijeha i smrti, Isus Krist, Sin Božji, donio je svjetlost Očeve ljubavi i ujedinio zemlju s nebom, čovjeka s Bogom. Sada možemo iz nebeskog Jeruzalema, koji je naš dom i cilj, sjati svjetlom koje nam je darovano u tamu svijeta i spasiti ga zajedno s Gospodinom te mu donositi nadu ne svojom snagom već snagom Duha Svetoga. Mir koji svijet ne može dati, nego jedino Uskrsli Gospodin. Radujmo se! Aleluja!

Želimo vam odvažno predanje Uskrsnoj nadi,

vaše sestre iz Sore.

KARMEL - MIRNA PEČ