MILENA VRBAŠKI

Najljepši su oni snovi koji se budni sanjaju

piše: MIRJANA MAKSIMOVIĆ foto: privatna arhiva

Rođena u malom mjestu nadomak Novog Sada, kao drugo i jedino žensko od troje djece, Milena je rasla obasipana ljubavlju i pažnjom. Okružena rodnim poljima široke i nekad naizgled beskrajne panonske ravnice, oduvijek je sanjala more. Kao da joj je od ranog djetinjstva ljetno, od ploda otežalo klasje uz podršku ljetnog povjetarca šaputalo o Panonskom moru koje je nekad prekrivalo sve ono što se danas Vojvodinom zove.

Kao i svaka druga neprilika, otrežnjenje je došlo grubo, nedvosmisleno i naglo. Suočena s činjenicom da obiteljske okolnosti čine njezin san o studiju na Pomorskom fakultetu u Kotoru nemogućim, odlučila je zaboraviti na svaki oblik daljnjeg formalnog obrazovanja i odmah se zaposliti. S malo godina i nikakvim iskustvom, kao prvi logičan izbor nametnulo se konobarenje. Mlada, bistra i okretna, u restoranu je odmah spoznala vino kao nepresušan izvor nadahnuća, motivacije i razloga za dalje usavršavanje. Od osnovne obuke za sommeliera do službene titule najboljeg sommeliera Srbije za pjenušava vina nije joj trebalo mnogo. Uzlet je bio strahovit, ali ga se Milena nije uplašila. Titula joj je donijela mnoštvo novih poslovnih ponuda i mogućnosti te je u narednih nekoliko godina surađivala s mnogim vinarijama Srbije i regije, ali su je snovi o beskrajnom plavom horizontu vukli dalje...

Znajući da iskustva i poznanstva nemaju cijenu, hrabro je cijeli život spakirala u jedan poveći kovčeg i otputila se u Katar. Radeći kao chef sommelier u restoranu Robertos u St. Regisu, u muslimanskoj zemlji gdje se alkohol može prodavati u restoranima i hotelima samo uz posebnu dozvolu. Stekla je veliko životno, ali i profesionalno iskustvo. Životno jer je spoznala neke druge filozofije i stilove života koji nama u Europi nisu bliski dok je profesionalno bila uglavnom vezana za talijanska vina koja su u Dohi uvjerljivo najprodavanija. Ne gubeći vreme, turistima je servirala najbolja vina svijeta na onaj svakom profesionalcu i konzumentu uobičajen način koji često uključuje i otvaranje arhivskih boca, dekantiranje uza svijeću i slično dok su lokalnim vinoljupcima ta ista vina, u tom istom restoranu, po cijeni od 50 do 5000 eura po boci, servirana u šalicama za kavu. Da, Château Margaux Grand Cru Classé u šalicama za kavu lokalcima u Kataru predstavlja užitak dostojan kraljeva.

Preseljenje u Dubai donijelo joj je nešto drugačija iskustva jer je život ondje dosta opušteniji što se tiče vjerskih ograničenja i relaksiraniji što se tiče konzumiranja alkohola pa se i vino daleko više prodaje. O svojim dojmovima na položaju chef sommeliera i voditelja restorana u hotelu One and Only Mirage, Milena kaže: „Dubai je bio divno iskustvo. Vina novog svijeta su apsolutni hit, a izbor vina, posebno u onoj kategoriji cijena-kvaliteta, posebno je velik. To je ujedno i grad u koji bih se uvijek rado vratila“. Ali vjetrovi otvorenog mora vukli su je dalje. Negdje u svoj toj trci i prilagodbi na novo, položila je i WSET 2 sa sjajnih 98 od mogućih 100 bodova i sada priprema ispit za WSET 3. Trenutno živi i radi kao marketing manager za distributersku kuću Di Vine Callars na idiličnim Maldivima. Sva trgovina vinom teče preko Singapura, a alkohol je dopušten samo i isključivo u hotelima i resortima na otocima. Kako onamo pristižu posjetitelji iz cijeloga svijeta, i izbor vina je velik. Svjetski u pravom smislu te riječi. Na pitanje ima li na vinskim kartama i vina iz Srbije, Hrvatske i/ili ostatka regije, Milena se smije dok prenosi iskustva: „Vjerovali ili ne, hrvatskih vina nema uopće, od slovenskih tu su samo Goriška brda, ali se vrlo loše prodaju dok je od srpskih na samo jednoj vinskoj karti, u ljetovalištu Vakkaru, prisutan samo Rubinov rosé i to po cijeni od 80 dolara i pripada kategoriji jeftinijih. Inače, berba je 2019., a kod nas kao distributera ta ista boca stoji 18 dolara.“

Šalu na stranu, posao je ozbiljan, a Milena u svom portfoliju ima više od 500 etiketa vina iz svih krajeva svijeta. U opisu posla joj je i komunikacija s vinarijama s kojima surađuje te je dosad na Maldivima bila domaćim vinarima ili predstavnicima vinarija Edmond de Rothschild, Château d’Estoublon, Lutzville, Banfi, Luis Roederer, Champagne Drappier, Mazzei, Norton, Leone Alato... Svakoga tjedna educira osoblje restorana kao što su Le Meridien, Sheraton, Kurumba resort, Westin resort, Hard Rock... Pored vinskih tu su i sake edukacije kao i prezentacije Riedl čaša.

Ma koliko posao bio inspirativan i zanimljiv, Milena kaže da je život na Maldivima sve samo ne idila koja nam se servira putem propagande turističkih agencija. Izvan ljetovališta, gdje sve sja i blista, na okolnim otocima, prilično siromašno i u stalnoj oskudici žive lokalci kojima je sav luksuz ovoga svijeta nedostupan. Smatra da su Maldivi idealna destinacija za dvotjedni odmor, ne više od toga. Stoga, jedra su i dalje podignuta, a hoće li je i kamo južni vjetrovi dalje odnijeti, ostaje još nepoznato. Izvjestan je novi san o kratkom povratku kući i jedan gastronomski oporavak u kojem neće biti karija ni drugih začina. Popis vina iz naše regije i lokalne hrane je dugačak. Ipak, nekako se najviše raduje jednom bureku s mesom, već na putu od aerodroma do roditeljske kuće. A kad stigne, novom susretu ćemo nazdraviti nekim dobrim pjenušcem, kako drugačije?! I neka bude iz neke od naših regija. Svijet ionako čeka na nju...

Znajući da iskustva i poznanstva nemaju cijenu, hrabro je cijeli život spakirala u jedan poveći kovčeg i otputila se u Katar. Radeći kao chef sommelier u restoranu

Robertos u St. Regisu, u muslimanskoj zemlji gdje se alkohol može prodavati u restoranima i hotelima samo uz posebnu dozvolu