POŠIP BIJELI, KORČULANIN PAR EXCELLENCE

Pošip bijeli najvažnija je dalmatinska bijela vinska sorta i 5. najvažnija i najveća bijela sorta u Hrvatskoj: njome je zasađeno 337,57 hektara vinograda. Najviše je ima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (192,18 ha), od toga čak 161,66 ha na Korčuli. U Splitsko-dalmatinskoj županiji njome je zasađeno 71,03 ha, u Zadarskoj 37,4 ha, u Šibenskokninskoj 35,66 ha vinograda.

Pošip bijeli prvo je hrvatsko bijelo sa zaštićenim geografskim podrijetlom još od 1967. godine. Često ga zovemo samo pošip ili pošipak, a osim bijeloga postoji i crni pošip (zvan još šljiva ili razaklija).

Gdje ga ima na Korčuli ?

Na Korčuli najviše hektara ima Smokvičko polje (95,88) pa Čarsko polje (59,72), slijedi Blato s 4,24 ha, Vela Luka s 1,31 ha i Lumbarda s 0,51 ha.

O podrijetlu

Dvije su priče o podrijetlu sorte – jedna nam govori da je pošip izvorna korčulanska sorta jer se izvan otoka Korčule prije nije ni uzgajala, a druga kaže da je na otok dovezena morskim putem. Dokazano je sa sigurnošću, putem molekularnih markera, da su pošipovi roditelji bratkovina bijela i zlatarica blatska, obje korčulanske sorte. Time su izvornost i korčulanstvo pošipa –potvrđeni. Tomu u prilog ide priča koji rado pričaju stari korčulanski vinogradari, a mi je prepričavamo i rado ponavljamo. Legenda kaže (1967. zapisao je dr. Marcel Jelaska, Institut za jadranske kulture) kako je Smokvičanin Tomašić Marin, zvan Caparin, sijekući šumu u kanjonu Stiniva, pronašao samoniklu lozu koja ga je zainteresirala svojim neobičnim okusom i aromom te je prerezao njezine prute i presadio je u svoj obližnji vinograd na predjelu Punta-Sutvara. Kroz određeni broj godina množio je trsove u svojem vinogradu, a davao ih je i drugim vinogradarima iz Smokvice i Čare, ili su ih oni, uvidjevši njezine odlične karakteristike, sami uzimali. Sorta je, kažu neki, naziv dobila rastući ispod šipka, ili kako bi se reklo „po šipka“ što je kasnije skraćeno u „pošipak“, a zatim u pošip. Drugi kažu da je ime sorti dao pronalazač radi oblika bobice koja je šiljasta i liči na „šip“ (vrh krampa), od „poput šipa“ dolazi do riječi pošip (Vojvodić, 1992., dijelovi teksta preuzeti iz Zelene knjige - Hrvatske izvorne sorte vinove loze, Državni zavod za zaštitu prirode, 2015.)

Rasprostranjenost

Najviše ga ima na otoku Korčuli, Čarskom i Smokvičkom polju. U zadnje se vrijeme sve više sadi i na susjednim otocima (Hvar, Brač, Mljet, Lastovo) te u priobalju, od Zadra, preko Šibenika, Kaštela do Vrgorca, Dalmatinske zagore i Komarne. Njome je u Hrvatskoj zasađeno 337,57 ha vinograda. Ima je najviše u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (192,18 ha), od toga čak 161,66 ha na Korčuli. U Splitsko-dalmatinskoj županiji zasađeno je 71,03 ha, u zadarskoj 37,4 ha, a u Šibensko-kninskoj 35,66 ha vinograda. (Izvor : APPRRR, 2023.).

Kako izgleda grozd ?

Grozd je srednje velik do velik (oko 250 g), piramidalan, najčešće s dva duga i spuštena krilca, rastresit. Bobice su srednje velike do velike, jajolike do izdužene, pri vrhu šiljaste, žutozelene do zlatnožute boje, na sunčanoj strani tamnije. Kožica je tanka do srednje debela, poluprozirna, obilno posuta maškom.

Kakvo je vino ?

Pošip je pravi Dalmatinac, odgovara mu mediteranska klima i mnogo sunca kako bi grožđe što bolje dozrelo i sočno se vino stvorilo. Intenzivne je zlatno-žute boje, bogata i zaobljena okusa ugodne svježine. Vino je, kad je mlado, izraženoga mirisa na citruse i marelice, cvijet badema te mediteransko bilje. Ako odležava u drvenim bačvama, voćne note postaju zagasitije, boje i mirisi ranoga ljeta postaju smireniji, moćniji, opojniji. Punog je okusa, trajno i mineralno, slasno i sočno, pomalo gorkasto, ali uvijek užitno. Može lijepo starjeti i svaki put nas iznenaditi svojom prilagodljivošću uz jelo ili bez njega, svojom podatnošću svakom lijepom trenutku koji će nam učiniti još trajnijim. Pošip je jedno od naših najekspresivnijih bijelih vina, vrlo često iznimne kakvoće, profinjenosti i elegancije.