MISAO ŠKOLSKI ČASOPIS JU OŠ “NAFIJASARAJLIĆ” SARAJEVO
Glavni urednik: EdinaKonak MedinaUredništvo:Šehović, Vedran Livaja, Nur Salimović, Sajra Huseinović, Asija Mirojević, Omar Huremović, Sumeja Klačar, Emina Idrizović
IMPRESSUMMisao
M I SAO
List učenika OŠ „Nafija Sarajlić“
Urednici saradnici: SuadaČamo,SuzanaTimarac, MirzaOmerdić,AidaĐulić Agić 71000Kontakt:Sarajevo, Patriotske lige 57 Tel: 033/213 823 E mail: info@osnsarajlic.edu.bawww.osnsarajlic.edu.baSarajevo,septembar2021.3|Misao,2021.
Ostajte nam zdravi, čili i veseli te uspješno započnimo još jednu divnu školsku godinu sa željom da nastavu što više pohađamo u školskim klupama i lijepoj nam školi.
Dragi naši čitaoci, Pred vama je treća /online/ verzija školskog časopisa „ Misao“.
Poznato nam je da članovi Novinarske sekcije uvijek imaju neku novu misao, zanimljivu ideju koja će biti svima ne samo školska vijest, nego i ono što nadahnjuje i što se dugo pamti...
U ovom broju imate i dosta informacija o uspjesima naših učenika/ca, uživajte čitajući/gledajući njihove zanimljive radove!
M I SAO
Ponosni smo što u ovom broju razgovaramo sa bivšim učenicima naše škole, a u budućnosti budite spremni da i vi svoje priče podijelite sa našim mladim čitaocima...
U galeriji fotografija možete vidjeti naše vrijedne učenike i učenice . Napominjemo da su ovdje fotografije one djece koja su došla u školu po diplome. Mail zahvalnosti našoj direktorici škole, profesorici Aidi Petković u kojem je pohvaljen uspjeh naših učenika/učenica je ujedno motivacija svim našim učenicima da budu i dalje angažovani u sličnim takmičenjima. Također, gđica Michaela Ptackova ispred UNDP-a će našoj školi dostaviti i promotivne materijale o štednji vode u kojim ćemo vidjeti Hamzin dizajn. Čestitamo svim našim učenicima i učenicama koji su svojom kreativnošću i idejama pokazali koliko je bilo važno učestvovati na ovom takmičenju.
Vannastavne aktivnosti su jedan od najvažnijih segmenata nastavnog procesa u toku online nastave. Da je tako pokazuje najbrojniji tim na školskoj platformi Kreativci. Interesovanje i veliki odziv naših učenika/ca za inicijativu UNDP a "Svaka kap vode je bitna", konkretno za učešće u takmičenju za podizanje svijesti o uštedama vode rezultiralo je velikim uspjehom. Naime , rad učenika Hamze Dreca, VII2 našao se među prvih deset od 250 radova učenika /učenica iz cijele Bosne i Hercegovine, tačnije Hamza je nagrađen plaketom za 1.mjesto i prigodnim poklonima UNDP a. Radovi učenice Nadže Mirojević i učenika Ahmeda Julardžije nagrađeni su zahvalnicama za izvrstan dizajn. Pored plakete i zahvalnica za izvrstan dizajn, u našu školu stigle su i diplome za učešće u inicijativi našim učenicima/učenicama. To su Ilma Selak , Halima Bećirbegović, Merjem Džindo, Hamza Alihodžić, Naida Turković, Ahmed Džananović, Maria Alabdala i Anes Selimović.
Hamza Dreca (nagrađeni rad)
24.12.2020.
SVAKAKAPVODE JE BITNA
Odgađanje obaveza vrlo je često ponašanje, a najčešće to činimo na način da visoko prioritetne obaveze zamjenjujemo onima manjeg prioriteta, čime se stvara lažno opravdanje da smo ipak nešto radili. No, vrijeme brzo prolazi, i iako sada uživamo u slobodi i višku vremena, obaveze će se nagomilati. Sada se možda osjećamo bezbrižno, zaboravljamo na obaveze i kratkoročne užitke stavljamo ispred njih. Kada se obaveze nagomilaju i kada bude potrebno predati neki zadatak ili polagati ispit, pojavit će se anksioznost, potištenost, veliki nivo stresa.
Razne vrste ometanja interferiraju sa sposobnošću usmjeravanja pažnje tj. koncentriramo se na njih umjesto na ono što smo željeli, što se naziva distrakcija. One mogu biti unutrašnje i vanjske. Kako poboljšati koncentraciju:
KAKO USPJEŠNIJE UČITI
Koncentracija i motivacija dva najbitnija faktora za uspješno učenje
1. Nađi mjesto za učenje i SAMO za učenje dobro osvjetljenje i prozračnost udobno, ali ne previše
PEDAGOŠKI KUTAK
Šta je koncentracija?
Situacija u kojoj učenici ne moraju dolaziti u školu, i u kojoj učenici nastavu prate online putem platformi, ostavlja dosta prostora za svima poznato ponašanje akademsko odlaganje. Primjerice, gledamo serije ili prosljeđujemo duhovite poruke umjesto da radimo ono što je potrebno. Vjerujemo da su ovi ili neki drugi oblici odgađanja obaveza dobro poznati.
Koncentracija je usmjeravanje pažnje na ono što radimo
Kod učenja nastojimo usmjeravati pažnju, ali često nas neko ili nešto ometa, što ima utjecaj na kvalitetu naučenog.
- dovoljno velik stol, uredan i maksimalno prazan
3. Riješi unutarnje distraktore (druge obaveze, lični problemi)
Pa ne mogu stalno učiti nagradi se za svaki uspjeh
Nisam karakter napravi ugovor sa samim sobom
Motivacija su su svi oni faktori koji pokreću, organizuju, usmjeravaju i određuju ponašanja u svrsi postizanja nekog cilja. Može biti unutrašnja i vanjska.
Kako poboljšati koncentraciju:
Šta je MOTIVACIJA?
To mi ionako nikad neće trebati jesi li siguran?
4. Koristi aktivno učenje na satu i dok učiš
1. Stvaranje navike učenja npr. trenerka za učenje
Meni se nikad ne uči ne čekaj inspiraciju Toga ima puno podijeli na manje cjeline
KAKO RIJEŠITI NAJČEŠĆE PROBLEME:
6. Radi pauze (15min)
Ionako ću dobiti lošu ocjenu pazi što želiš
8. Prilagodi učenje svom stilu učenja
KAKO USPJEŠNIJE UČITI
PEDAGOŠKI KUTAK
2. Nemoj učiti ako si umoran i/ili gladan
7. Odredi vrijeme učenja koje ti najviše odgovara
5. Postavi sebi cilj
Dosadno mi je učiti sam nađi para, dodatne materijale
KAKO SE MOTIVISATI ZA UČENJE
Ispuni sve preduslove za učenje
KAKO USPJEŠNIJE UČITI
Ako baš nikako ne možeš početi, pročitaj ovaj popis ponovno i pokušaj sebi pomoći s nekim od savjeta
„
Elma Brkanić, profesorica pedagogije
Planiraj vrijeme
NAGRADI SE ZA SVAKI USPJEH ILI IZVRŠENJE ZADATKA“
PEDAGOŠKI KUTAK
Razmišljaj o budućnosti i svojim ciljevima
Ne čekaj inspiraciju, ne odgađaj
Postigni male uspjehe na samom početku
Ne gledaj negativno na greške
Ako ne možeš početi s najtežim gradivom, počni s najlakšim
Načini motivacijski poster koji sadrži viziju tvojih dugoročnih ciljeva, omiljene citate i sve što te pokreće prema napretku
Da li ste zadovoljni kako ste uradili vaš dio posla?
Nakon što smo završili naš projekat, prezentovali smo ono što smo uradili. Mislili smo da je naš razred najgore uradio, ali se na kraju ispostavilo da smo uradili najbolje. Zato smo izabrani da predstavljamo školu za Civitas takmičenje. Moramo reći da nam je bilo drago jer smo imali priliku da predstavljamo našu školu. Nije nam bilo teško dodatno raditi jer smo imali podatke sa projekta, a i mnogo smo surađivali i pomagali jedni drugima da nam rad bude bolji. Pored svega naučili smo i neke nove stvari i bilo je zanimljivo raditi na projektu.
Nakojinačin steradiliovajprojekt?
Bosna i Hercegovina zadnjih godina ima veliki problem sa migrantima. Neki migranti su počeli praviti probleme i građani su postali zabrinuti zbog toga što se dešava. Ni migrantima nije lako jer nemaju dobre uslove za život u BiH. Razlog boravka migranata u BiH je to što žele ući u EU (države koje su članice Evropske
Zbogunije).ovih razloga učenici našeg razreda, VII 3 su ove školske godine iz Građanskog obrazovanja za projekt „Ja građanin“ za temu odabrali migrantsku krizu. Svi učenici sedmih razreda su učestvovali u izradi ovog projekta. Nakon toga učenici VII 3 su dobili priliku predstaviti našu školu na takmičenju i oni su to uradili na najbolji mogući način. Razgovarali smo sa učenicima koji su
TAKMIČENJEIZČIVITASA
Kako je došli do toga da predstavljate našu školu i kako vam je bilo tokom rada?
Naravno, trudili smo se da zajedno uradimo najbolje , ali uvijek može bolje. Smatramo da smo ovo dobro uradili s obzirom da je to prvi put da radimo nešto veliko za našu školu i bila nam je čast predstavljati našu školu!
Podijelili smo se u četiri grupe, a svaka grupa je obradila dio projekta, od upoznavanja sa problemom, alternativnim mjerama, rješenjima, a na kraju smo donijeli neke zaključke kako riješiti migrantsku krizu.
Svi znamo da je teško migrantima, građanima, vlastima i ne trebamo njih kriviti jer nikome nije lako. Samo moraju se potruditi da bolje riješe situaciju jer nekad izgleda da se ništa ne radi. Osim toga treba da svi radimo zajedno i pomažemo jedni drugima.
TAKMIČENJEIZČIVITASA
Smatramo da je to veliki problem u našoj državi i da se treba raditi na rješavanju tog problema! Znali smo da je to teška tema, ali ipak mislimo da se više treba pričati o velikim problemima kao što je migrantska kriza!
Ko vas je podržavao ?
Šta vi mislite o cijeloj situaciji sa migrantima?
Zašto je vaš razred odabrao temu migrantska kriza ?
Naša nastavnica građanskog obrazovanja, Alena Barlov Siddi , nam je bila velika podrška, bodrila nas je i naučila da moramo biti tim i raditi zajedno. Također naši roditelji koji su nas podržavali od samog početka , a i mi smo bili podrška jedni drugima.
Rekli ste da ste naučili mnogo novih stvari, šta je to što ste naučili?
Naravno...Svi ljudi zaslužuju biti sretni te svima treba pružiti pomoć.
TAKMIČENJEIZČIVITASA
Rekli ste da ste naučili mnogo novih stvari, šta je to što ste naučili?
Dosta smo naučili o životu migranata, o njihovim problemima, kako se politika i nadležni organi brinu o njima, ali i problemima koje građani imaju zbog toga. Vidjeli smo kroz intervjue kako se građani osjećaju zbog ove situacije, koliko podržavaju to što migranti borave u našoj državi. Pored svega naučili smo da razmišljamo kao odrasli. Vidjeli smo razliku u njihovim životima, građane koji imaju svoje kuće, koji mogu živjeti normalno, a sa druge strane smo vidjeli migrante koji jako teško žive, koji čak spavaju po ulicama. Onisu otišli iz svojih zemalja da bi bolje živjeli, ali sada teško žive. Iz ovoga svega smo vidjeli da imaju dva načina života i shvatili koliko je teško svima u ovoj situaciji.
zgrade. A to je ono što nam niko ne može uzeti, šta god da se desi. Komunikologinja i trenerica komunikacijskih vještina, Dijana Duvnjak PRKOSNANAFIJINADJEČA Posjeta prijateljskoj školi „Sanbonyanagi“ Nagano , Japan Fotografija sa općinskog takmičenja u Osnovnoj školi “Hasan Kikić”, Sarajevo
Počeci osnovnog obrazovanja za moju generaciju nisu bili jednostavni obilježili su ih skrivanje od granata i časovi u podrumima. Mi smo bili prkosna Nafijina djeca koja su odrasla malo brže nego što bi ijedno dijete trebalo da odraste. Sada, iz perspektive odrasle osobe, razumijem kakvu snagu, hrabrost i vještinu su imale naše učiteljice i nastavnice koje su se pobrinule da ne osjećamo neizvjesnost već da se spremamo postati najbolji ljudi. To smo činili časovima fizičkog vaspitanja (Aberečke Abertude! nas je naučila samopouzdanju), dramskom sekcijom (naše predstave su bile najbolje i zbog njih smo se osjećali posebno, najposebnije) putovanjima (išli smo posjetiti i svoju sestrinsku školu koje smo ponijeli iz naše bijelo zelene
Sanbonyanagi Nagano u Japanu) i svim drugim znanjem
Postoje scene koje baš nisu preporučljive za djecu. Film je dirljiv, siguran sam da vrijedi za Oskara, no saznao sam da našoj Jasmili Žbanić nije to prva i jedina namjera.
Žbanić
Jedan od najemotivnijih događaja u mom životu jeste prisustvo premijeri filma "Quo vadis, Aida?" u Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice. Moj otac je predložio da idemo na premijeru jer je rođen u Srebrenici i znao je koliko je bilo teško Bosni i Hercegovini da sačuva sve što mi sada imamo. Put prema Srebrenici bio je veoma zanimljiv. U vožnji automobilom sam, čini mi se, imao mnogo više pitanja nego tokom bilo kakvog uobičajenog putovanja. Neka od pitanja su bila zašto su se desile tolike smrti nevinih ljudi u rodnom gradu mog babe, zašto je svijet to posmatrao i nije spriječio tragediju. Srce mi je stalo kada sam vidio da moji najbliži nemaju odgovore. Više su nijemom tišinom odgovarali ili pogledima koji su govorili da možda ne pitam danas.
15.10. 2020.
Ona je ovim filmom željela poslati poruku svijetu o genocidu koji se desio u Srebrenici i koji se nikada nigdje ne smije dogoditi. Inače, volim gledati filmove, ali želim dodati da sam film “Quo vadis, Aida? “ na trenutke proživio. U srcu sam osjetio prazninu i bol za svim nišanima koje smo kasnije obišli. To su sada bijele ptice u pjesmama pjesnika, to su životi kojih više nema, a koje pamtimo.
Jasmila Potočari
Kada smo stigli u Srebrenicu posjetili smo moga djeda i moju nanu, roditelje moga oca. O emocijama koje su bile u njihovim očima je počivala neka neobjašnjiva nostalgija. Na premijeri filma su u prvim redovima bile Majke Srebrenice, potom mnoga poznata lica . Kada je film počeo, sjedio sam u trećem redu i imao sam odličan pogled. Film sam gledao u tišini kao i svi prisutni .
Premijera filma
Quo Vadis,Aida ?
Nedim Hasanović, VI3
Učenica1996.generacijegodine
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, nastava za moj razred je bila organizovana u skloništu u naselju Breka.
INTERVJUI
AMRAKORJENIČ(PROHIČ)
I pored teških trenutaka , svakodnevnog bombardovanja Sarajeva i borbe za život, tu smo se rado okupljali, radosni što se vidimo i što se možemo družiti. Kroz učenje i uz podršku nastavnika, izuzetno posvećenih svom poslu, ulazili smo u svijet nauke. Moja generacija je tada, u potpunosti živjela trenutke ponosa i bogatstva jedinstva različitosti kakvo se samo u Bosni i Hercegovini može vidjeti.
Vrijednosti i prijateljstva koja sam stekla u tom školskom ratnom periodu imaju posebno mjesto u mom životu.
Benjamin Isović, pjesnik i muzičar, sin slavnog Safeta Isovića bio je učenik naše škole. Razgovarali smo o njegovim školskim danima... Pripadao je prvoj generacij koja je od prvog razreda krenula u ovu školu. Djeca iz viših razreda su bila sa našeg školskog područja, ali su išli u OŠ „Miljenko Cvitković“, kao i u manju školu u Nahorevu.
INTERVJUI
Pjesnik i muzičar Benjamin Isović
a sam Benjamin Isović, bivši učenik škole „Ahmet Fetahagić“, današnja „Nafija Sarajlić“, školska generacija 1969-1977. Poslije toga sam završio Drugu gimnaziju i Pravni fakultet u Sarajevu. S obzirom da sam još za vrijeme školovanja u osnovnoj školi, zahvaljujući pedagoškom i stručnom usmjeravanju moje divne nastavnice, pokojne gospođe Marije Blagojević, prigrlio ljubav prema literaturi i pisanju, tokom zrelih godina svog života bavio sam se pisanjem poezije, proze i novinskih tekstova. Imam mnogo objavljenih pjesama i tri knjige poezije. Također, poseban pečat ostavili su na mene i moju dalju budućnost časovi muzičkog vaspitanja kod drage Hatidže Tanović, koja bi tokom našeg kasnijeg školovanja u starijim razredima, puštala sa zadnjeg časa Ogija Gajića i mene da dovedemo iz obdaništa njenog sina Danisa kako bi se njih dvoje poslije skupa vraćali kući. Ognjen Gajić je već tada izvrsno svirao klavir, a poslije je svirao saksofon u originalnoj postavi Zabranjenog pušenja. Danas je vrsni pulmolog na klinici Mayo u USA.
J
Zamolilismogosp.Isovićadanamseukratkopredstavi,da prićaosvomskolovanju,roditeljima,druženju...
Međutim, manje od drugih stvari, mrzio sam historiju (koja se tada zvala istorija), hemiju (koju smo mi zvali „kod Miroslave“), a volio sam lektiru, pismene vježbe na zadatu temu i uopšte, srpskohrvatski jezik iako sam i tada govorio prilično bosanski.
je bio strog onoliko koliko je imao razloga (ne previše) i ispoljavao je to onoliko često koliko nije bio na putu (vrlo rijetko). Mama je preuzela ulogu nadzornog organa i ingerencije odsutnog tate pa je njeno prisustvo u školi bilo neuporedivo češće od
BENJAMINnjegovog.ISOVIĆ
INTERVJUI
Otprilike ovako: učili smo kad god moramo, a igrali smo se kad god možemo. I što smo više izbjegavali učenje, više smo imali vremena za igru. Treće nije ni postojalo! S djevojčicama skupa igrali smo „između dvije vatre“, a hit godine bili su fudbalski turniri naše škole u kojima je pobjednik osvajao mogućnost da se folira cijelu godinu. I duže... Ja sam i danas, evo, ponosan na pobjedu mog VII4 nad VIII2, sezona Moj75/76!otac
isam imao najdražeg nastavnika iz prostog razloga što su mi mnogi bili dragi. Naši nastavnici su bili biseri „stare škole“ pedagogije koja se alhemijskim miješanjem autoriteta i tolerancije bavila stvaranjem dobrih i uspješnih ljudi korisnih društvu. Navest ću, ipak, neka imena koja su ostavila snažan dojam: moja predivna učiteljica Rajka Milanović, naša druga majka, zatim iznimna i savršena Ferida Dučić, moja prva razrednica, potom autoritativni i pomalo filmski lik Nedžib Šuvalija, čovjek prodornog pogleda Nijaz Brajlović, začudna i impozantna Kornelija Rajnpreht, „opasni“ Nenad Brezo, već pomenuta Marija Blagojević (prva osoba u životu koja mi je naručila kafu) Nada Branković (priznala mi je poslije da je jako pogriješila što mi je na kraju zaključila tri)...Ne bih nikoga preskočio, vjerujte, da se samo malo jasnije sjećam.
O omiljenim lekcijama ne mogu govoriti naprosto zato jer sam mrzio lekcije, obaveze i sve što je bilo „pod moranje“. (Mislim da je to jedino što je kod djece ostalo isto i dan danas)
N
Bila je građevinac po profesiji i njeno rijetko, ali ipak odlučujuće uplitanje u matematiku i fiziku donijelo mi je orden „Srebrna značka Ognjen Prica“ i lagodniji upis u gimnaziju.
Ne da nisam znao šta ću biti kad odrastem, nego nisam ni htio da odrastem i mislim da sam bio prilično usamljen u toj težnji. Mnogi su sanjali da postanu glumci, fudbaleri, poznati pjevači; djevojčice su sanjale apoteke i balet, a svi su, neizostavno, namjeravali postati slavni. Jedino sam ja na neki način znao da samo ukoliko ostanem dijete, moći ću biti sve što želim. I mislim da sam u tome, uglavnom, uspio.
INTERVJUI
Rijetko srećem raju iz osnovne. Mnogo ih je po bijelom svijetu, neki su se temeljito izgubili iz mog vidokruga onako kako samo to život zna urediti, a ponekog ponekad još i vidim nekom slučajnošću pa se veselimo što smo se prepoznali maskirani umijećem prohujalog vremena. Jedino Mustafa Ćemo, jedan od mojih omiljenih taksista kad me doveze kući, ostane još desetak minuta da mi ispriča gdje je ko od naših. Taksista zna sve adrese!
Za moju prvu pjesmu me vežu neraskidive uspomene i nezaboravna priča. Tada nam je, naime, nastavnica Marija „zadala“ pismenu vježbu, ja biram slobodnu temu, a nemam blagog pojma o čemu da pišem. Baš mi se nešto i ne piše. Problem je u tome što par najboljih radova ide na takmičenje povodom 6. aprila i eventualni uspjeh na tom takmičenju donosi izvrsne nagrade od kojih je dva dana bez nastave najizvrsnija. Ja, tako, sjedim, nešto crtam po papiru i odjednom...PUF!... počnem pisati pjesmu. To čudo se dogodilo 12. januara 1975. godine, a pjesma se zvala „Ja postojim“ , nikada do danas je nisam zaboravio recitovati i naravno, nije poslana na takmičenje jer „ko bi živ dokazao da je to napisao učenik 6. razreda osnovne škole“ rekla je Marija Blagojević svojoj najboljoj prijateljici Nadi Branković. I tako ja nisam dobio nikakvu nagradu, ali sam dobio svoju prvu kafu u zbornici i topli pogled moje dobre nastavnice. Osvojio sam njeno srce! I da... Dobio sam želju da pišem pjesme! I imam je i sada, jednako snažnu i duboko prožimajuću.
BENJAMIN ISOVIĆ
A sad svak' na svoju stranu!
Pa, vidite ovako: promijenio bih ja neke stvari, svakako bih, neke gluposti iz tih vremena, ništa krupno. Možda bih nešto izbrisao, a nešto dodao, možda bih, recimo, tog dana na pozorišnoj predstavi, u mraku, uhvatio za ruku Lidiju Orač umjesto što sam je samo gledao. Ili bih zbrisao sa onog časa da ne dobijem zaključnog keca na polugodištu kod Fatime Šuvalije, ali... Znate kako je s tim, ako promijenite
Hm... Poruka kakva bi se još i pronašla... Savjet ni slučajno! Ipak, da ne ostanemo bez poante, djeco, slušajte 'vamo: SLIJEDITE SVOJE SRCE I IDITE UVIJEK PREMA SUNCU!
BENJAMIN ISOVIĆ
bilo koji detalj, to bi moglo promijeniti cijelu priču. Stoga, neka... Ovako je sasvim
INTERVJUI
Pjesma „Mi smo divovi“ nastala je iz prevelike težnje da se artikuliše nešto što vas u potpunosti obuzima i prati cijeli život. Želio sam izraziti svoju ogromnu privrženost nečemu što je nezaobilazni dio mene i što je stvar moje obiteljske tradicije kao i moje svakodnevnice, o kakvom god da se vremenu i periodu radilo. Znam samo da nisam htio napisati navijačku pjesmu, jednu od onih glasnih i bijesnih, takvih ima na tone i te se lako pišu, htio sam napisati nježnu baladu o jednom velikom zanosu i odanosti, pjesmu koju ću moći otpjevati pa čak i otplesati kad budem dovoljno star da ne mogu ništa drugo. To definitivno nije navijačka pjesma, to je ljubavna pjesma o velikoj, trajnoj, bezrezervnoj ljubavi koja neće nikada prestati.
Trenutnodobro.se bavim pokušajima da učestvujući u radu opštinskog Vijeća, popravim stvari u svojoj okolini onoliko koliko mogu. Osim toga, bavim se pomalo pravom, pomalo pišem, ponekad sviram... Pasionirano gledam fudbal, intenzivno se družim sa prijateljima koji su moj najveći kapital, učim moju djecu da budu svoji... i kad sve obavim, nabijem slušalice na uši i ide muzika... Vjerovali ili ne, iz tog vremena!
TARIKČORBO
a sam Tarik Čorbo student drugog ciklusa studija na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na smjeru procesno inžinjerstvo.
Ko je bio vaš najdraži učitelj/nastavnik?
Učenik naše škole proglašen je najboljimstudentomUniverziteta.
Nastavnica Divna mi je predavala fiziku i imala je najveći uticaj na dalji tok mog školovanja i života od svih nastavnika i profesora koje sam imao. Mnogim učenicima je prenijela ljubav prema fizici svojim trudom i zalaganjem, kako na redovnoj nastavi, tako i kroz izvrsnu dodatnu nastavu. Ona mi je pomogla da razvijem način kritičkog razmišljanja kroz pripreme za takmičenja i to mi je najviše značilo u daljem školovanju. Razrednica Loreta je bila jedna od najboljih razrednica u školi i uvijek je izlazila u susret svojim učenicima. Iako je predavala jedan od najtežih predmeta svi učenici su je voljeli i poštovali.
J
Učenik naše škole bio je i Tarik Čorbo. Proglašen je najboljim studentom Univerziteta. Sa nama dijeli svoja sjećanja na našu školu i dane provedene u njoj Ukratko nam se predstavite...
Od nastavnika bih izdvojio nastavnicu Divnu Petrović, moju razrednicu Loretu Zvizdić Grebo te nastavnicu Aminu Mirojević.
Osnovnu školu sam završio 2013. godine.
Kada ste završili osnovnu školu?
Zašto?
Nastavnica Amina je imala najzabavnije časove gdje smo dosta vremena provodili u šali i smijehu. Iako smo svi strahovali od iznenadnih provjera zanja rado smo išli na njene časove i vjerujem da svi još pamtimo njene lekcije koje smo morali znati u svako doba dana i noći.
Iako je moje obrazovanje u Nafiji davno završilo još se sjećam praktične, odnosno eksperimentalne nastave na fizici. Demonstracije mjerenja volumena nepravilnog tijela uz pomoć menzure, te ilustracija termalne ekspanzije čelične kuglice ću pamtiti čitav život.
Ove lekcije su mi pokazale praktičnu stranu fizike, te kako se fizika odnosi na svijet oko nas, da fizika nije samo skup dosadnih formula i jednačina.
Najviše pamtim šalu i igru na odmorima, a naročito onu na časovima.
INTERVJUI
-Jeste li već u školi znali šta ćete biti kada porastete, šta ili ko Vas je inspirisao?
Jeste li i sada u kontaktu sa starim školskim prijateljima/drugovima?
TARIK ČORBO
U osnovnoj školi nisam znao tačno šta želim da budem, pa čak ni kroz većinu srednje škole, samo sam znao da će to nekako imati veze sa fizikom.
-Omiljena lekcija?
-Koje školske doživljaja najviše pamtite?
Da, i dalje sam u kontaktu sa mojim najboljim prijateljima iz osnovne škole koji su danas također izuzetno uspješni studenti elektrotehnike i medicine.
Ne bih ništa mijenjao, tu sam danas gdje jesam zbog odluka koje sam tada donosio. Smatram da generalno ne treba gledati u prošlost već u budućnost i truditi se da budemo bolji sutra nego što smo bili jučer.
Mislim da sam imao relativno dobar odnos učenja i druženja, možda sam malo više vremena proveo učeći nego što sam trebao, ali tako sam stekao radne navike koje su ključne za dalji život.
Čime se trenutno bavite? Znamo da ste najbolji student...
Imate li poruku ili neki savjet za naše učenike?
-Zašto?
Trenutno pripremam ispite i radim na mom diplomskom radu kroz koji imam priliku primijeniti fiziku na probleme koji nas okružuju što mi je bila želja još od osnovne škole.
Moj savjet za učenike je da maksimalno iskoriste svoje vrijeme u Nafiji, ne samo na učenje već i za sklapanje prijateljstava, te da se ne brinu previše oko ocjena nego da se trude da lekcije što bolje razumiju i savladaju. Znanje će im trebati kasnije, a ocjene će se svakako zaboraviti.
Da možete, biste li nešto promijenili u svojim školskim danima?
Koliko vremena ste provodili učeći, a koliko družeći se?
Predmet koji sam jako voljela je biologija, vjerovatno je još od tada krenula ljubav za farmacijom. Volim svoj posao, a human je prije svega.
pravedna. Naučila nas je istinskim vrijednostima. Morali smo učiti, ali smo postali i dobri ljudi.
R
Godina 2020. i pored toga što je svima nama bila u znaku pandemije i epidemije virusa COVID 19, meni je bila kruna u karijeri, jer sam u augustu 2020. godine dobila počasnu titulu “primarijus” od strane Federalnog ministarstva zdravstva za dugogodišnji i uspješan rad i postignute posebne rezultate na zaštiti zdravlja stanovništva, kao i razvoju zdravstva, a zatim u septembru 2020. godine sam doktorirala.
Ali, da se mi vratimo na osnovnu školu u kojoj je moja učiteljica bila Jelka Zovko, stroga i
prim.dr.sc.,spec.kliničkefarmacije VEDINAČORDALIJA
iz oblasti kliničke farmacije sam završila 2010. godine, nakon toga magistrirala na Ekonomskom fakultetu i stekla zvanje magistar menadžmenta 2018. godine, smjer Upravljanje kvalitetom u zdravstvu.
U njemu smo provodili puno vremena i družili se kroz sport i igru. Trčanje je svakako bilo neizostavno u svemu ovom.
Pored učenja i obaveza oko zadaće, ostala su sjećanja na naša druženja. Škola je imala predivno dvorište, dio atletske staze i parka sa prelijepim drvećem zaista bio poseban.
Nakon toga sam upisala Srednju medicinsku školu smjer farmaceutski tehničar koju sam nažalost završila u ratnom Sarajevu.
O našoj školi u lijepim osamdesetim razgovarali smo sa gđom Vedinom Čordalija, prim. dr. sc., spec. kliničke farmacije, MA
Iz osnovne škole ponijela sam što je najbitnije znanje, koje sam kasnije kroz svoju karijeru nadograđivala. Osoba koja mi je također ostala u sjećanju je nastavnica, tada srpskohrvatskog jezika, Divna, Naučila nas je tako dobro gramatiku te se i sada dobro sjećam mijenjanja imenica kroz padeže.
adila sam i paralelno završila srednju školu, a nakon toga upisala Farmaceutski fakultet, koji sam završila 2002. godine i stekla zvanje magistra farmaciSpecijalizacijuje.
Osnovnu školu sam završila 1989. godine pod tadašnjim imenom “Ahmet Fetahagić” za koju me i danas vežu lijepa sjećanja i uspomene.
Moj doprinos našoj lijepoj zemlji, Bosni i Hercegovini, počinje upravo te ratne godine 1992. kada sam kao maloljetna osoba otišla da se prijavim za volontiranje u KCUS Klinici za ortopediju i traumatologiju gdje sam stekla ogromno iskustvo i prijateljstva koja traju i danas.
INTERVJUI
Nezaboravna je i proslava mature u školskom holu kada znaš da završavaš osnovnu školu i da je vrijeme da kreneš dalje i da se na neki način odvajaš od drugarica i drugova , a proveli ste zajedno osam godina.
I danas sam u kontaktu sa određenim drugaricama i drugovima iz razreda, odjeljenje jedan smo bili: Azra, vaša bibliotekarka, Edita, Sehada, Sabina, Adi, Emir, Šera, Almir, Ćemo, Sejo, Amer, Nenad. Vidimo se povremeno.
VEDINA ČORDALIJA
1981/89.
Također nezaboravna je i sekcija streljaštva, kada smo išli na Zetru i tu se također družili i provodili vrijeme zajedno, a svakako nam je lokacijski bila blizu i Pionirska dolina u koju smo često odlazili.
Bila su to lijepa vremena i ne bih ništa mijenjala, naša druženja i prijateljstva ostaju za čitav život, bez obzira na to koliko se često viđamo ili ne.
Vašim, odnosno našim dragim učenicima bih poručila da budu vrijedni, marljivi, da uče, da se druže što više, da pohađaju razne sekcije, radionice, jer se i na taj način druže, jer je danas zaista tehnologija uznapredovala pa je druženja sve manje, a prije svega da postanu dobri i obrazovani ljudi koji vole našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
GENERACIJA
PROSLAVA NOVE GODINE
KVIZ ZNANJA
Historija i Geografija
O utiscima sa kviza razgovarali smo sa bivšim učenicima naše škole. Godinama je u ovoj manifestaciji učestvovao Muhamed Efendić, sada učenik Prve gimnazije.
U našoj školi kviz znanja iz historije i geografije održava se dugi niz godina. Ideju su dobile i u djelo pretvorile u ratnim danima 1994. godine nastavnice Aida Petković i Izeta Tumbul. Pitali smo ih kako su uspjele ideju pretvoriti u tradiciju. Evo šta su nam odgovorile:
B
OŠ “Nafija Sarajlić”
VIII RAZREDI
ilo je teške, sumorne, ratne 1994. godine. Nastava se teškom mukom odvijala po punktovima. Opasnost od granatiranja i snajpera svakodnevna, pa je veliki rizik bio i krenuti prema školi. Udžbenika nije bilo, a sveske i pribor smo dobijali od UNICEF-a. I pred toga, djeca su se rado okupljala u školi. To je bilo mjesto gdje su zaboravljali svakodnevne opasnosti i gdje su se mogli lijepo družiti. U takvoj atmosferi smo dočekali 1. mart 1994., Dan kada su naši narodi odlučili da krenu putem nezavisnosti. Nastavnica geografije Izeta Tumbul i ja odlučile smo da obilježimo taj dan na jedan malo drugačiji način i da unesemo malo radosti među naše osnovce. Dogovorili smo se da organizujemo kviz znanja iz historije i geografije za učenike od 5. do 8. razreda. Mjesto održavanja kviza je bila zgrada obdaništa MZ “Koševo 2”. Skupilo se tu mnogo djece, došli su da podrže svoje drugove i drugarice. Našao se tu i jedan transparent sa nacrtanom ribom kao podrška za Selmu Ribicu, tada učenicu odjeljenja VI2. Odavno se nije čulo toliko dječje galame, vike, aplauza, smijeha. Mnoštvo ljudi skupilo se ispred obdaništa da vide šta se dešava. Nije bilo važno ko je pobijedio. Svi smo bili pobjednici. Gost kviza bio je gospodin Zvonko Hočevar, direktor škole. Oduševljen kompletnom organizacijom i realizacijom, odlučio je da iduće godine kviz znanja uvede kao godišnji program rada škole. I tako je počelo, pa traje i danas.
Historija i Geografija
“U srednjoj školi, pogotovo zbog novonastale situacije, nismo u prilici da učestvujemo u kvizovima, priredbama i sl. Zato sam je jako obradovala pozivu koji sam dobila da budem gost jedne od manifestacija iz naše osnovne škole koje se rado prisjećam Kviza znanja iz historije i geografije. Kviz budi u meni nostalgiju prema vremenu koje sam provela u OŠ “Nafija Sarajlić”. Prije svega, kviz sam počela pratiti od šestog razreda, kao podrška u publici, nakon toga sam i ja postala učesnik. U devetom razredu sam bila voditelj kviza sa Muhamedom, a ove godine sam sada već postala i specijalni gost. Naravno uz poštivanje mjera, pridružili smo se ovogodišnjem kvizu, moj prijatelj Muhamed i ja. Uz redovnu nastavu, na kvizu smo prikupili još više znanja i smatram da je ovaj kviz jedan od boljih trenutaka koji sam doživjela u svom dosadašnjem školovanju. Znajući šta čeka nove generacije, Muhamed i ja smo im ispričali naša iskustva i osjećanja koja smo proživjeli tokom svih ovih godina. Nadam se da će se i u sljedećim godinama kviz redovno održavati, naravno uz naše prisustvo.” Održavanje kviza je počelo u teškim vremenima za naš grad i državu koja su, na svu sreću, sada iza nas. Sada, kada smo opet u teškoj situaciji izazvanom panedmijom korona virusa, održavanje kviza nije uopšte bilo upitno.
KVIZ ZNANJA
VIII RAZREDI
OŠ “Nafija Sarajlić”
“Kviz znanja iz geografije i historije u meni uvijek izazove lijepa sjećanja. Imao sam tu čast da budem i gost i učesnik i voditelj, i evo ove godine opet sam došao kao gost. Bilo je jako zabavno, svi smo se družili i takmičili. U sedmom razredu sam bio počasni gost, kada sam svirao sevdalinke i patriotske pjesme povodom Prvog marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. U osmom razredu, sa svojim kolegama sam učestvovao u kvizu i osvojili smo prvo mjesto! To je za nas bila velika čast! Već u devetom razredu, moja drugarica Iman i ja smo bili voditelji i bilo je veoma zabavno voditi ovaj kviz znajući šta čeka nove takmičare. Bili smo dobri voditelji i nije palila nikakva štela! Iman i ja smo završili našu školu i ove godine smo prvi razred neke druge škole, ali smo se vrlo rado odazvali pozivu da budemo specijalni gosti kviza. Nadam se da će kvaj kviz zauvijek biti u našoj školi i da će svim budućim generacijama biti zabavno kao što je bilo nama.” Svoja sjećanja je sa nama podijelila i naša Iman Salanović.
Za impresije o kvizu, pitali smo i ovogodišnju voditeljicu Aminu Klisuru.
“Prošle godine bila sam takmičarka, a ove godine sam imala tu čast da budem voditeljica ovog kviza. Kada sam bila takmičar situacija je bila drugačija. Učionica puna ushićenih učenika koji navijaju za svoje ekipe i mi koji sa neizvjesnošću očekujemo pitanja od voditelja. Vladalo je dobro raspoloženje i sve to pomoglo nam je da se brzo naviknemo. Kako nas je zadesila pandemija, ove godine, kviz je bio održan online. Iako nismo bili zajedno, bitno je da smo održali tradiciju. Kao voditelj, mogla sam posmatrati takmičare/ke i vidjeti njihovo nestrpljenje dok čitam pitanje, ali i zadovoljstvo kada daju tačan odgovor. Na momente mogla sam vidjeti sebe u njima. Postoje oni učenici koji nisu veliki ljubitelji historije i geografije, ali sigurna sam da bi im ovaj kviz barem malo promijenio mišljenje. Nadam se da će narednih godina u nekim ljepšim okolnostima, tradicija da se nastavi i da ću i ja biti ponovni učesnik. Možda ne kao takmičar ili voditelj već kao gost koji će posmatrati buduće takmičare i prisjećati se lijepih trenutaka.”
VIII RAZREDI
Sa nestrpljenjem očekujemo iduću godinu i povratku u školske klupe, gdje nas čeka još mnogo sretnih trenutaka, kvizova, gostiju i sve radosti koju školovanje nosi!
KVIZ ZNANJA
OŠ “Nafija Sarajlić”
Historija i Geografija
ntun Branko Šimić je kroz svoju refleksivnu poeziju imao nekoliko motiva koji su u njoj dominirali. Prolaznost života suprostavljena je vječnošću u njegovoj Pjesmi jednom brijegu. U pjesmi Nađeni bog priroda sama postaje vrsta neposrednog božanstva. Pjesnici su u njegovim očima „čuđenje u svijetu“, predstavljaju stvaraoca koji svoje jedinstveno iskustvo čini dostupnim čitaocima. On je stvaralac i samim tim je vječan. Vidimo da se motivi koje sam navela često susreću i nadopunjuju, i to, možda, najbolje uočavamo u pjesmi Opomena. Sva životna iskustva posebna su i neponovljiva, jedinstvena hronika svakog pojedinca, spektar tuge, ravnodušnosti i sreće. Milioni ljudi žive, živjeli su i živjet će, a svaki od njih jeste, bio je i bit će različit, ojačan ili, pak, oslabljen na životnoj stazi. I jedno i drugo je nebitno dok postoji sloboda izbora u potrazi za svojim mjestom, ne bi li jednog dana kročili i ostali među zvijezdama. No, gdje onda pronaći to mjesto u ovom prolaznom Živjetiživotu?nije
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Medininrad osvojio je 1. mjesto na školskom takmičenju u kategoriji 8. razreda i predstavljao je našu školu na kantonalnom takmičenju na kojem je osvojio 2.
MEDINASEHOVIČ-VIII2
“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda”
A
isto što i preživljavati. Kako će čovjek to raspoznati „kad se zadnjim pogledom bude rastajao od zvijezda“? Smatram da odgovor na ta pitanja leži u činjenici da trebamo težiti ka nečemu uzvišenijem od materijalnog. Ukoliko nemarno žurimo kroz život, on će brže teći a kasno će biti za žaljenje; neće nas čekati, ni upozoriti. Živeći takav život ne možemo izmoliti vječnost. Ostajemo „maleni ispod zvijezda.“ Niko nikada nije rekao da je živjeti lako. Naprotiv, često donosimo pogrešne izbore, odluke zbog kojih nekad mnogo žalimo.
Zračimo toplinom! Volimo život! Neka nam ljubav zlo zamijeni, okove mu stavi da nema kud, jer ono nas do zvijezda dovesti neće, može nas samo u prah pretvoriti i tragove naše izbrisati zauvijek. Postupamo li tako, nećemo imati razlog za kajanje. Kraj našeg putovanja imat će smisao, a
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
svaki naš postupak imat će razlog. Shvativši to postajemo mudriji. Čovjek bi trebao da se kaje jedino zbog onoga što nije učinio, a mogao je. Ako je dovoljno volio, bio sretan i pružio najbolje od sebe, ići će velik u susret zvijezdama. Neka nam budu vodilje ta mala nebeska stvorenja što trepere sa svima nama.
Ipak, i to je neko iskustvo jer nam daje onu dozu mudrosti zbog koje smo spremni lakše podnijeti teškoće koje nas čekaju.. Život je prilika za snove, želje i nade. Može biti obojen smijehom ako sebi pružimo šansu da budemo sretni. Svaki novi dan je izazov da učinimo nešto dobro i nekom vratimo vjeru u ljude i plemenitost. Ljubav, tolerancija i razumijevanje bi trebali biti pokretači svega jer čovjek, koji to spozna, može sve. On pokreće svijet, maštom boji mnoge trenutke, raduje se suncu i u sitnicama traži razlog za sreću.
“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda”
Medina Šehović VIII 2
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Ljubav nam daje moć da nadrastemo svoje predrasude, uvjerenja, ograničenja i djelujemo mimo njih. Prava ljubav je kada volite osobu bez obzira na njen izgled, kada vam je bitno šta osjeća i šta misli o vama: ,,Ti znadeš vrlo dobro da nisam više lijepa. Pogledaj kako sam naborana, svi moji sokovi su se isušili. Ja sam izgubila sve, a jedino mi je ostala ljubav za tebe!'',reče Trufa. ,,Zar to nije dosta? Od svih naših moći, ljubav je najviša, najdivnija'' reče Ole. I Trufa ništa nije mogla učiniti što bi moglo otjerati Olea..
Od svih naših moći, ljubav je najveća!
SUMEJAKLAČARVII-2
L
Opisalasebe.
bih je kao osjećanje koje ispunjava čovjeka i daje smisao životu. Ljubav nas čeka na svakom koraku, ona je svuda oko nas, ljubav je u vazduhu. Naše je samo voljeti... Priču ,,Ole i Trufa'' smatram dokazom ljubavi koja opstaje i kada su prisutne i najveće prepreke.“ Ko zna razlog zašto jedan list pada a drugi ostaje? No, Ole i Trufa su vjerovali da odgovor leži u velikoj ljubavi što su je osjećali jedno za drugo. „Ljubav čini čuda, dok voliš i dok si voljen/a osjećaš se snažno i životne nedaće lakše podnosiš. Ljubav zahtijeva iskrenost i akciju: „Za vrijeme najgorih oluja, kada su gromovi treskali i munje sijevale, a vjetar kidao ne samo lišće nego i čitave grane, Ole je zaklinjao Trufu: Drži se, Trufa! Drži se svom snagom!“. Koliko puta sam čitajući ovaj odlomak poželjela imati osobu koja će me ovako bodriti i voljeti kao što je Oleo volio i bodrio Trufu.
jubav-tako mala, a tako velika riječ. Riječ koja isto značenje ima na ekavici, ikavici, ijekavici. Ljubav riječ koja odiše toplinom, emocija koja izaziva emocije. O ljubavi je pisano još od davnih vremena. Mnogo napisanih knjiga, a nigdje prave definicije. To je čist bezuslovni osjećaj. Jedina emocija koja u isto vrijeme i prija i boli. Ljubav je moć pomoću koje ste veći od svijeta, veći od samog
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Od svih naših moći, ljubav je najveća!
Volio je Trufu onakvu kakva jeste i nije je želio promijeniti, jer za ljubav ne trebamo biti savršeni i uvijek mladi.
U trenutku nam život donese mnoga iskušenja, a Trufino najveće iskušenje je bilo ostati na drvetu nakon što je vjetar otpuhao voljenog Olea. Ljubav nam također daje snagu da nastavimo dalje i kada nam je najteže te da ne odustajemo. Nije ostala visjeti još dugo. Nedostajao joj je Ole. Ljubav je i tada uzela svoj čarobni štapić i učinila da je sjedini s voljenim u vječnom životu bez straha, nedaća i brige. Ko može poželjeti više, zar ne?
Zato svaki put kada šetam po Betaniji i udišem divan miris drveća i šume ne zaboravim pogledati u lišće. Na vrhu najvišeg drveta ugledam Olea i Trufu. Smiješe mi se i mašući šapuću: „Prave ljubavne priče nikad nemaju kraj!“
Sumeja Klačar VII2
Z
amišljam kako je nastajalo djelo „Ole i Trufa“ u Singerovoj sobi koju doživljavam prostranom, osvijetljenom s velikim prozorima čiji pogled pada na vrhove krošnji u dvorištu ispred kuće. Istražujući na internetu, saznao sam da je Singer svoja djela napisao i objavio na jidišu, jeziku kojim govori oko četiri miliona Židova širom svijeta . Njegova djela su prevedena na pedeset i osam jezika „ Ole i Trufa opowieść o dwóch liściach" , naziv je priče na poljskom jeziku. Pronašao sam prijevod na engleskom jeziku „Ole and Trufa“ u Jewish Daily Forwardu, najvećim američkim dnevnim novinama na jidišu, koje izlaze u New Yorku. O čemu zapravo pisac piše u ovoj
Od svih naših moći, ljubav je najveća
Upriči.listopadnoj
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
HAMZAALIHODZIČ-VII1 Hamzinrad osvojio je 1. mjesto na školskom takmičenju u kategoriji 7. razreda i predstavljao je našu školu na kantonalnom takmičenju
nijansi toplih boja, prizor izgleda kao ljetnja bajka, ali noći ostavljaju siluete visokih stabala bez njihovih stanovnika.. Na jednom od tih stabala su Ole i Trufa, dva lista na jedno grančici. Njihova tijela su krhka , ali duše se bore s već dobro znanim gostom koji ih posjećuje noćima , a oni uporno ostaju da vise vjerujući u ljubav koju osjećaju jedno prema drugome. Iako su tragovi hladnih kiša sve više lomili njegove riječi utjehe, tajni jezik lišća, Ole nije odustao da bodri Trufu: „Drži se Trufa! Drži se svom snagom!“ No, ona je negdje duboko u sebi osjećala da se bliži njen kraj. Tragovi smežuranosti i strah od rastanka s voljenim bićem plašilili su je više od same pomisli na smrt. „ Ja sam izgubila sve, a jedino mi je još ostala ljubav za tebe“, govorila je u mraku. Satima je Ole govorio nježne riječi , vidjevši samo ljepotu one koju voli , osjećajući se zahvalnim što je poznaje i što će upravo s njom pasti na tlo. Nije se plašio tog trenutka, stoga nije prestao da ponavlja koliko je sretan i da upravo sada u njemu
šumi, novembarske noći neumoljivo obilaze snažni vjetrovi koji ne prezaju ni pred čim. U igri kiše i skoro nestvarne jutarnje slike šumskog tla što jutrom nalikuje na tepih satkan od svih mogućih
Od svih naših moći, ljubav je najveća
plamti ljubav jača nego ikad prije. „Od svih naših moći ljubav je najveća, najdivnija“ izgovorio je drhteći, a u srcu je spavala snažna toplina zbog jedinstvene spoznaje. Iznenada je vjetar otkinuo Olu s grančice, nestajao je, tonuo u sag opalog lišća s mislima o Trufi. U očaju je dozivala njegovo ime, traživši barem sjenku u tmini, no sve je bilo uzalud. Ostala je sama. U tišini noći. Jutrom se probudila na zemlji osjetivši da je sada potpuno drugačija, bez bojazni i tjeskobe, slobodna , a pored nje je ležao Ole. Kosmos se nadvio nad njihovim dušama, prepoznao ljubav, toliko moćnu i vječnu da ih je obasuo spasenjem umjesto strahom od smrti. Povjetarac ih je odnio u vječnost. Naveo bih odlomak na engleskom jeziku: „A breeze came and lifted Ole and Trufa in the air and the soared with the bliss known only by those who have freed themselves and have joined with eternity“. Ova sintagma „joined with eternity“, odnosno „sjedinjeni s vječnošću“ pokazuje snagu ljubavi. Ako bih
Hamza Alihodžić VII 1
opet pisao rad na ovu temu, možda bih upravo počeo s tim glagolom i imenicom koje povezuje veznik. I zaista, nije li ljubav odvažna i krhka, jača od svih ovozemaljskih osjećanja. Čudesna niska bisera koju njegujemo dok postojimo.
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
BERINBESOVIČ-VII1
O
„Od svih naših moći, ljubav je najveća!“
ljepoti. On nije vidio njeno naborano lice, već njeno srce i ljubav. Izgubili su mnogo toga, ali su imali čistu i nježnu ljubav koja ih je još uvijek držala u životu. Njihova ljubav je bila toliko moćna da su se do zadnjeg izdisaja borili protiv životnih nedaća. Međutim, došlo je vrijeme da Ole ode. S njim je otišao i jedan dio Trufe. Bol je bila ogromna da je Trufa poželjela da i nje nema. Ubrzo je i ona otišla. Ponovo su se pronašli u svemiru. Slobodni, plesali su svoj ples i slavili ljubav koja nikad ne umire. Ole i Trufa doživjeli su ljepotu zajedništva života s drugim. I to je ta moć Čitajućiljubavi. ovo djelo, pred mojim očima nizale su se slike starca i starice koji se još uvijek gledaju nježno i zaljubljeno kao i prvog dana kada su se upoznali. Iskreno se nadam do ću i ja jednog dana osjetiti moć iskrene i velike Ovajljubavi.rad završit ću sljedećim citatom:
le i Trufa, dva lista, glavni su likovi istoimenog djela književnika Isaka Singera, dobitnika Nobelove nagrade. Metaforično, kroz likove listova, književnik nam govori o najljepšem i najmoćnijem osjećanju koje čovjek u toku svog života doživi, o osjećanju ljubavi. Ljubav je naš pokretač, daje nam snagu, hrabrost, volju za životom, ali smo isto tako spremni da uradimo sve za voljenu osobu, da joj pružimo podršku, pažnju, povjerenje, poštovanje pa čak i da svoj život damo za nju. Da ljubav ima veliku moć, kroz svoje postupke pokazuju nam Ole i Trufa. Iskreno su vjerovali u ljubav koju su osjećali jedno prema drugom. Ole je cijeli svoj život bio uz Trufu u svakoj prilici, a posebno u teškim situacijama. Isticao je da bi njegov život bio besmislen bez nje, Trufe, njegove životne saputnice. Iako su oni par koji je ostario, koji je izgubio mladalačku ljepotu, ljubav, koju je Ole osjećao prema Trufi, činila je da se on još uvijek divi njenoj
„Kada biste mogli dovoljno voljeti, mogli biste biti najmoćnija osoba na svijetu.“ . Emet Fox
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
O njihovoj hrabrosti daleko se čulo. Pričaju se priče, bosanskog otpora čudo.
Neka su im staze sigurne i mirne, Neka se ime brigade 105. svugdje glasno čuje.
Amina Klisura IX 1
105.MOTORIZOVANABRIGADA
(Aminina pjesma osvojila je 1. mjesto na školskom takmičenju te predstavljala našu školu na općinskom takmičenju)
Ti heroji slavni, srcem bedem grade, ne daju te dušmaninu, moj voljeni grade.
Na Grdonju zastava ljiljana vihori, Tu heroji slavni, sanjaše o slobodi.
Literarni kutak
Nosili su puške, čizme, uniformu, prkosili smrti i u hladnom rovu. Uspjeli su smijehom da prekriju strah i da budu simbol što krasi naš kraj.
Da 105. motorizovanu vide s bajrakom, na čelu kolone.
Sretan neka bude njihov svaki dan, armija najjača čestita im sad.
O borcima što ratom očeličeni hode i prenose sad u miru pjesmu slobode!
Njihov ratni put, Trebević gordi gleda. 105. brigadu, neka prati sreća.
Armija što divi se njihovom djelu pod nebom slobode.
105.MOTORIZOVANABRIGADA
Tada se smijemo, zezamo, nekom čak nešto i podvalimo, ali ne smijemo uvrijediti druge, jer ipak postoji neka granica za šalu.
1.april
Osmijehom dušu grijemo, najljepši smo kad’ se smijemo.
Darjan Božinović V 3
Smijeh je veoma zdrav, a ponekad i „zarazan“.
Veliko srce je kucalo u vama dok ste spašavali živote svima nama. Tuga za izgubljenim životima vječno traje, a za spašene zahvalnost nikad ne prestaje.
Draga,naša vojsko mila kako su vam srca hrabra bila.
Svi se onda smijemo i to je prava poanta 1. aprila.
105.motorizovana brigada, bila je i biće ponos našeg grada
Ja uvijek svojim ukućanima i prijateljima objavim neku neistinitu vijest pa im kažem: APRILILILILI!!!
Kada pomislim na 1. april to me asocira na smijeh, smicalice i podvale, zato što je 1. april Međunarodni dan šala, viceva, podvala i smijeha.
Miris baruta zaboraviti se ne može lahko Ono što je bilo, mi mladi pamtićemo tako.
Nur Salimović V3
Literarni kutak
Uzeli ste oružje u ruke i zaboravili na sve muke.
Trotoari pamte lokve krvi jecaje djece,očeva i majki. Borili ste se kao lavovi i bili prvi vašu snagu niko nije mogao da smrvi.
Stojim ja mirno kao vojnik u ćošku male sobe. U jednoj korpi moj je dom i odavno gužva je već. Gurkam se sa drugim kišobranima i tako namještamo da što manje jedan drugom smetamo. Sunce je za nas prava gnjavaža jer nas tada niko ne traži. Sa prvim kapima kiše moje vrijeme stiže. Ooo, kako sam tada sretan! Veselo se prodrmam da žice pripremim i ako imam prašine da se uredim. Želim biti spreman za šetnju. Male me ruke za ručku uzmu i tada se moja krila rašire. Do škole pratim dječicu rado. Veselo se okrećem ukrug. Lagane kapi kiše život mi daju dok radoznalo slušam zvukove okoline. Sa visine vidim sve i nije me strah. Dišem duboko i upijam mirise koji dolaze sa svih strana. Dok čekam u školi malo se osušim i veselim se svakoj petici. Na odmoru idem iz ruke u ruku. Nekad me okače, a nekad vuku. Sve je to dio igrice naše i zato volite kišobrane vaše.
Mojkisobran
Bitnojeoćimanevidljivo
Šta se nalazi ispod tih blistavo zelenih očiju? Uvijek sam se pitao u čemu bi moja rascijepljena duša tražila spokoj kad bih bio slijep. Da l’ bi to bila muzika? Da l’ bi to bila pusta samoća? Ne! To bi bilo ,,skriveno” blago ispod tih očiju. To bi bilo ono nešto što je očima nevidljivo, a itekako se može bolje vidjeti zatvorenih očiju. Svoj spokoj bih pronalazio u toj DUŠI. Da, zvuči otrcano, ali kakvu bi ljepotu imalo to lice, taj zarazni smijeh, taj elegantan hod bez iskrene duše koja ih podupire? Možda te taj vanjski izgled privuče, ali duša je ono što te zadrži.To se ne može u potpunosti shvatiti slušajući nečije riječi. To se mora osjetiti na vlastitoj duši, pa ćeš iz toga izaći ili sa spokojem u duši znajući da ćeš uvijek imati nekoga ko te razumije, ili kao zaboravljeni gubitnik s ranom na srcu za koga nema mjesta ni u bajkama uz koje si opušteno zatvarao oči kad si bio dijete.
Literarni kutak
Almina Pandžić V2
Hamza Veljan
Jesen je za mnoge samo dosadno vrijeme, ali za mene izvrstan razlog za radost. Ja sam prekrasan kišobran i vjerni pratilac kada napolju pada kiša. U sunčanim danima svi me zaborave, ali u jesenjim kišnim danima koriste me svaki dan. Ja ne mogu zaustaviti kišu, ali pomoći ću vam da izađete vani za vrijeme kiše. Izlazimo iz kuće. Sve je mirno čuju se samo kapljice kiše. Pomalo je hladno, to je znak da je kraj ljeta i da dolazi jesen. Rosa je prekrila auta. Na putu do škole moja vlasnica je gazila tepihom od lišća, sve se šarenilo. Kiša je počela jače da pada i kapljice su bile krupne poput oraha. Bio sam ponosan što sam kišobran i što štitim svoju vlasnicu. Put do škole mi je bio veoma zanimljiv. Uvijek sretnemo drage ljude koji nas pozdravljaju i razgovaraju sa nama. Vidim drveće koje stoji poput vojnika. Kuće kada se pogledaju iz daleka podsjećaju na neko kraljevstvo. Škola je udaljena dva kilometra od moje kuće. Cestom prolazi puno kamiona, automobila. Iz dvorišta se čuje lavež pasa. Na putu do škole prolazim pored Pionirske doline gdje se inače igraju vesela djeca, ali ovo kišovito jutro je pusta. Put do škole doživljavam kao neku pustolovinu.
Mojkisobran
Sajra Huseinović V2
Literarni kutak
Stigli smo. U školskom dvorištu je puno djece i svi drže kišobrane. Iz duljine sve se šareni bez obzira na tmurno jutro. Svaki put uživam na putu od kuće do škole.
Literarni kutak
BosnaBosnića
Bosna Bosnica, Moja drugarica najbolja. Puna bistrih, lijepih rijeka, gradova i sela. Bosno, draga, Bosno, mila, Tebi širim svoja krila.
Larisa Kaliman VI 2
I da te neko ukrade, Dozvoliti neću. Bosno, moja, Bosno, naša, Na tebe ponosna sam.
Ti si sunce našeg neba, Ti si sve što nama treba. Budi jaka, budi smjela, draga i vesela. Iako si mala, sitna, opet tebe volim ja.
Kiša pada tap,tap,tap, malaAsija nosi štap. Kiša pada lup, lup, veseli kišobran, štiti njen kaput.
V3
Kišobran je moj vjerni drug, on me vodi često kroz put. Dok kiša lije, kišobran se smije. Šarenih je boja poput duge, u njemu nema tuge. Kad u školu ide, u torbi se krije. U torbi ga nosim, sa njim se ponosim!
Kad kišobran počne da skače, malaAsija počne da plače. Veselih boja je kišobran, i svojojAsiji odan. Tužan nije, jer gaAsija grije.
Asijinkisobran
Kišobran često spava, kad se sklopi, boli ga glava. Godine ne broji, ničega se ne boji. Snijeg, kiša, mraz, sve ide na njegov obraz. Asija Mirojević
Literarni kutak
Literarni kutak
Čvijet
Ja sam mali cvijet, Moji prijatelji i ja vam pravimo šaren svijet. Mirišemo divno svi, Krasna su bića cvjetovi.
Nemojte nas gaziti, I mi ćemo vaše zdravlje paziti. Ukras mogu vam biti cvjetovi, A neki od nas su i jestivi.
Voli nas i ti, Samo nas nemoj zaboraviti zalijevati. Tvoj vrt je moj omiljeni dom, Ne želim živjeti pod vodom. Sajra Huseinović V-2
Ljudi su trčali da se na vrijeme sklone od kiše koja poče pljuštati. Lila je i ljevala, a vjetar je drsko nosio sve pred sobom. Mogao sam osjetiti kako je hladnjikava i baš neprijatna.
Tarik Gluhović V 3
Osvanuo je divan sunčan dan. Radovao sam se izletu sa svojom porodicom.Toliko sam bio uzbuđen. Dok je mama spremala sestre i malog brata, kroz prozor sam posmatrao kako tamni oblaci zaklanjaju sunce. Ono je odjednom nestalo iza oblaka. Nevrijeme je naglo poraslo. Bio sam jako tužan što ćemo morati ostati kod kuće.
Kisnidan
I tako posmatrajući kišu, govorim sam sebi da ne budem tužan i ljut, jer znam da poslije kiše dolazi sunce! Ja mu se unaprijed radujem.
Literarni kutak
Vjetar savi grane, a kiša uprlja moje čiste prozore. Mama je požurila pokupiti veš. Naš porodični izlet bio je otkazan. Odlučismo uživati i imati izlet u kući. Mama je spremila ukusan ručak i jedan čokoladni kolač, moj omiljeni.
Volim kišu, oblak siv Tada se osjećam tako živ!
Tužan i siv,kišan dan Djeci će trebati kišobran!
Ooo divno! Krasan dan! Reče napokon kišobran.
Kisobran
Stojim u uglu sasvim sam, Tužan što je danas sunčan dan.
Literarni kutak
Ja ti uvijek po kiši kročim, I najljepše cipele smočim.
Kapa, kapa kapljica... Smočila me kišica!
Idući dan pitam stan, Kakav nam je danas dan?
OMAR HUREMOVIĆ V-2
,,Želim biti sa tobom, Ne govori mi zbogom!”
Kišobran moj poželi svoju kišicu.
Na velikom odmoru pijem svoju vodicu,
Nakon škole ja ga nosim, Na kišu iznosim. Na kiši on je sretan, Ja ga volim toga je svjestan.
Kada kiša pada jače, Kišobran u ruksaku sve jače skače.
Moj kišobran je crveni, Mali, mali, maleni.
U ruksaku ja ga nosim. ,,Izvadi me, spasi me, Na kišu nosi me!”
Armela Muharemović V-3
Od kuće do škole on mene prati, Svaki dan u isto sati.
Literarni kutak
,,Izvadi me iz ruksakaArmela ti, Pa nećeš mokra hodati.”
Kišobran svoj pred školom sklopim,
Kiša vani miriše, Uz pjesmu od ptičice.
KISOBRAN
Kiša vani jako pljušti, Po kišobranu ona šušti.
Literarni kutak
Kisobran
Već dugo stojim beskoristan. Faruk je na online u tako da me i ne koristi. Vozaju se autom pa im nisam ni potreban. Ali čuo sam ga da sutra ide u školu, mora do biblioteke, a napolju kiša rominja danima, baš kao da mi nebo ispunjava želje. Strpljiv ću biti do sutra, strpljiv kao zora koja čeka noć da Iprođe.evoga, čujem mu korake, uzima me za dršku, možda malo grubo, ma sigurno mu mrsko ići do škole. Ali iskreno nije me briga, čitavu noć sam sanjao kako kiša pada. Nestrpljiv sam, a on sporo oblači ove patike, i evo nas, raširio me kao što orao raširi svoja krila. Sivilo dana uljepšala je moja bordo Osjetioboja.sam
prve kapi kiše, spuštale su se niz mene kao slapovi. Kapi tiho zvone, a ja dugo nisam bio ovako sretan. Ja sam štit viteza koji štiti glavicu ovog dječaka da ne bude mokra. Ma ja sam super heroj. Osjetim svaku kap kao najljepšu pjesmu.
Dugo sam ovo čekao. I evo nas došli smo do škole. Stresao je sa mene kapi kiše i sklopio me. A ja sam se radovao povratku kući kao malo dijete. Faruk Mirojević V3
Amina Islamović V2
Literarni kutak
„ Napokon ja nisam više sam .“ Čudno sam ga pogledala ,
„ Volim kada kiša pada , Pa kad idemo zajedno do škole , volim kada tvoje gumene čizmice plešu po kišnim lokvicama , sve me to čini sretnim ,“ nastavio je veselo . Aonda mi je iznenada dao cedulju :
KISOBRAN
Čula sam kako mi šapuće ,
„ Obećej da ćeš biti sa mnom za vrijeme sunčanih dana .“
Volim jesen,
Kisobranćić
Ponio me jednog kišnog dana mali Danin u školu. Kapi kiše su me toliko udarale da sam se snažno drmao te sam prepao malog Danina. Njegov strah je ubrzo nestao kada smo sreli njegovu slatku drugaricu Umu. Od dragosti sam uz pomoć vjetra zviždao : Fijuuuu ,fijuuu,fijuuu…. Osjećao sam se kao neki Daninov stariji brat, kad sam ga sa sigurnošću ispratio do škole. Uz pomoć mojih šarenih krila nisu pokisli ni on, a ni njegova slatka drugarica. Zvonilo je za početak nastave. Danin me je skolopio i ostavio da ga čekam u kutiji punoj malenih kišobrana. Ko zna, možda i ja za sebe nađem neku slatku šarenu kišobrančicu!
A na moju glavu pada kesten.
Šuma je moj omiljeni akraj,kada idem u školu kao da idem u raj.
Kada na mene kapljice padaju, Baš me lijepo Tadaokupaju.meni nema veće Jersreće,tada moja vlasnica na put sa mnom kreće.
Literarni kutak
Sajra Huseinović V2
Danin Avdić V-2
Ja sam plavi kišobran, Volim svaki kišovit Štitimdan. ljude od kiše Toznaj,je moj običaj.
Bitnojeoćimanevidljivo
Moj kišobran
Radujem se svakoj kiši, jer tada svoj omiljeni kišobran vodim u šetnju. Nur Salimović V3
Mojkisobran
Moj vjerni drug na putu do škole, uvijek kada pada kiša, je moj omiljeni kišobran. Plave je boje sa raznobojnim kružićima.Napravljen je od čvrstog i nepropusnog materijala. Kapljice kiše lupkaju po njemu i umiruju me kao otkucaji glasnog sata. Raširi on svoja velika krila i štiti me od svake kapi. Slušam tako rominjanje kiše po njemu, a on me štiti svom snagom. Miris kiše, suhog lišća često me odvede u razmišljanje. Priroda ima posebnu čar. Opija me miris biljaka i čistoća zraka poslije kiše. Često mi moj kišobran tiho šapne da voli kišu. Pa kako i ne bi? Tada jedino ide u šetnju sa mnom. Znam da sam i ja njemu najbolji drug. I tako se ispričamo na putu do škole.
Uvijek bude tužan kada moram saviti njegova raskošna krila i ostaviti ga u korpu. Kapljice kiše, kao suze, slijevaju se niz njega. Tužan je, znam, ali uvijek mu obećam da ćemo se opet družiti ubrzo.
Literarni kutak
More
Priroda je zadivljujuća, njene ljepote mi oduzimaju dah, svako godišnje doba sa sobom donosi čaroliju.Volim sve njene čari, pejzaže, a ipak su mi najdraži priobalni predjeli, volim more. Ljeto je, budi me zlatno sunce koje me miluje po kosi i kao da mi se osmijehuje pozivajući me vani. Prilazim prozoru i očarana pogledom udišem taj jedinstveni miris, miris mora i soli. Sve se plavi, beskrajno plavo nebo se dodiruje sa plavim, nepreklednim morskim platnom dok sunčeve zrake probijaju slanu vodu da nježno dodirnu zlatni pijesak i sjajne školjke. More blista, a valovi kao da plešu, blago zapljuskuju obalu i prosipaju svoje biserne kapi po kupačima. Lagani vjetrić se poigrava sa visokim palmama koje sa strane tiho leže i svima velikodušno nude svoj hlad.U daljini se vide manja ostrvca koja gordo stoje rasuta i ponose se što su dio ovog lijepog pejzaža. Očarana ljepotom pronalazim svoj mir i osjećam se slobodno. Divno je sve ovo osjetiti što nam je majka priroda podarila. Naša dužnost i obaveza je da joj uzvratimo istom ljubavlju i pažnjom.
Literarni kutak
Dalila Demirović VI 2
Prićajednogkisobrana
kiše je muzika za uši koje nemam. Tada idem napolje. Malene ručice me nježno uhvate za ručku i avantura počinje. Sitne kapi ništa mi ne mogu. Veselo udaraju u moje šare i još brže skliznu na tlo. Od jake kiše sav se tresem. Sve me danima boli. Ipak, posebno se radujem kada me nose u školu. Veseli glasovi, vožnja autobusom, pjesma, cika, vika.. To me podmladi. Mirisi peciva na odmoru, tajne djevojčica i ganjanje lopte veselih dječaka, sve ja to radoznalo slušam i gledam. A šta još vidim, da ti je znati. Zato vas molim, nikada me nemojte u ćošku ostaviti.
Amina Pandžić V2
Kada bi kišobran govoriti znao evo šta bi nam ispričao. Draga moja djeco, pažljivo me slušajte. Sve što vam danas ispričam kao tajnu čuvajte. Moje mjesto je uvijek u nekom ćošku gdje mirno stojim u društvu starih kišobrana. Veoma sam sretan što su mi sve žice na broju. Samo da znate, nije lahko svaki dan stajati i slušati stare kišobrane kako se žale. Uvijek ista priča, te ih svrbi prašina pa im fali žica, poderano
Zvukplatno....kapljica
Literarni kutak
Jednog dana na putu do škole dok smo veselo skakutali i preskakali lokve, zapuhao je vjetar, njegov najveći neprijatelj. Povijajući, borio se protiv velikih kapi i ljutog vjetra da me zaštiti. Snažno se privio uz mene, a u jednom trenutku vjetar je bio jači i razdvojio nas. Šarenko kao da mu je puklo srce pao je u lokvu slomljenih žica, izgubio je bitku. Nemoćan je ležao preda mnom sav jadan, prljav i polomljen. Imala sam osjećaj da u isto vrijeme od mene traži da mu pomognem, ali i da se stidio što ga vidim tako Pamtitnemoćnog.ćuja čitav život svog odanog Šarenka i taj tužni prizor .
Sarenko
Merjem Hasanović V3
Literarni kutak
Bio je to moj prvi kišobran, mal i sladak. Dobila sam ga na poklon. Nazvala sam ga Šarenko zbog njegovih šarenih boja, koje su se na njemu smjenjivale poput duge. Mnogo sam ga zavoljela. Kad bi padala kiša na putu do škole vijerno bi me pratio i štitio od nestašnih kapi. Uhvatimo se nas dvoje za ručice i tako veselo idemo u školu. Volio se Šarenko igrati kapljicama kiše. One nestašne, zaigrane, uvijek vesele kikotale bi se i slijevale niz njegove obraze, kao da su ga škakiljale a on bi se spretno izmicao lijevo desno dok ne shvati da im je nemoguće pobjeći. Bilo je veoma zabavno gledati taj prizor, tu neumornu igru. Imali smo moj Šarenko i ja mnogo pustolovina. Služio je on meni i kao suncobran, ali i kao mač u igri. Skakali smo po baricama, a on bi se samo stresao kao da se čisti i suši kako bi bio najljepši od svih. Znao se on i šepuriti kao paun pred drugim kišobranima u školskom dvorištu, a ja bih bila sretna što je on baš moj.
Dal’ vrijedim manje ili više, time se uopće ne opterećujem ja, al’ono što sigurno znam, prednost nikad ispred sebe novcu ne bih Naravno,dala.od novca ja vrijedim više i to neću i ne želim kriti, pa, novac je samo potreba života, al’znanje, ljubav, radost i sreća, za novac se sigurno ne mogu kupiti. Bogatstvo i novac ne donose sreću, topla riječ i zagrljaj vrijede mnogo saviše,sobom novac nikad porediti kolikoneću, ko vrijedi, u duši mu piše. Koliko vrijedimo, zavisi od nas, Naš trud i upornost, donose nam smatram,sreću, svaki čovjek, od novca vrijedi više, na prvo mjesto novac, nikad stavit’ Uneću.namjerama svojim uporni imajmobudimo,svoj stav i mišljenje svoje, ne dozvolimo da nas neko na nešto pogrešno navede, vjerujte, to su najveće želje moje.
Medina Šehović VIII2
VRIJEDIMVISEODNOVČA
Literarni kutak
Takmičenje
Kao i svake školske godine Oktobar, mjesec knjige smo obilježili različitim aktivnostima koje sprovode učenici i učenice naše škole zajedno s njihovim nastavnicima tokom čitavog mjeseca. Učenik Danijal Mekić, VII1 osmislio je videozapis u toku online časa. Također, učenica Umihana Efendić, VI1 pripremila je zanimljiv video koji možete pogledati na Vimeo kanalu naše škole. Ono što je učenike starijih razreda posebno oduševilo, bila je ideja na radionici pod nazivom #bookface prema istoimenom hastagom, popularnim širom svijeta.
Perzijsko bosanski koledž sa internatom organizovao je takmičenje pod nazivom „ Znanjem gradi Bosnu i Hercegovinu“. Naše učenice Almedina Makaš (likovni rad), Merjem Džindo (likovni rad), Aiša Huremović(literarni rad) i Medina Šehović(literarni rad) dobile su zahvalnicu za učešće na ovom važnom takmičenju.
Takmičenje
Takmičenje
I ove skolske godine nasi ućenići i ućeniće obilježili su Međunarodni dan ljudskiprava,noovajputnaseaktivnostibilesuuonlineokruženju. Kakona platformi postojetimovi(odjeljenja) žaraduredovnojnastavi,takopostojei timovi ža vannastavne aktivnosti. Jedan od najbrojnih timova jeste tim „Kreativći“ koji okuplja skoro devedeset ćlanova. Sprovedene su sljedeće aktivnosti: gledanje dokumentarnog filma „Akasa, moj dom“, radionića „Dokumentarni film kao medij kojim se podstiće kritićko misljenje, ćasovi odjeljenske žajedniće, likovni radovi i ćasovi književnosti posvećeni ovom danu.
Maria Alabda, učenica VII1 je svoj likovni rad posvetila svakom djetetu koje se osjeća bezbjedno u majčinom zagrljaju.
Razredenici su na časovima odjeljenske zajednice razgovarali o Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Neki učenici su osmislili zanimljive prezentacije koje ćemo sačuvati u školskoj arhivi kako bismo i naredne godine podsjetili njihove vršnjake na važnost obilježavanja ovog datuma. Učenici VI razreda su u toku redovne nastave,
Takmičenje
Jučer sam bila na zanimljivoj radionici jer am članica dramsko filmsek sekcije I grupe Kreativci na našoj platformi za održavanje online nastave. Dopalo mi se što sam mogla reći moje mišljenje o dokumentarnom filmu “Akasa, moj dom”. Film je dirljiv, otvara mnoga pitanja koja su vezana za ljudska prava općenito. Posebno me dojmila borba oca koji ne odustaje od činjenice da je njihov dom mjesto koje njihovu porodicu čini zaštićenom od svakidašnjih stvari kojim se uglavnom ljudi danas bave. U nekoliko scena je naglašena I potrba za očuvanjem okoliša I veza djece s prirodom, a to mi se dopalo jer sam I član ekološke sekcije
Međunarodni dan ljudskih prava, u organizaciji Ambasade Nizozemske u BiH i Obala Art Centra, obilježio se u četvrtak, 10. decembra projekcijom filma “Acasă, moj dom” Radua Ciorniciuca. Gledanje dokumentarnog filma“Akasa, moj dom“ nakon nastave, te radionica za učenike VII IX razreda pod nazivom “Dokumentarni film kao medij kojim se podstiče kritičko razmišljanje” ostavili su posebne dojmove na naše učenike/učenice. Polusatna radionica je bila dinamična , veoma zanimljiva i nadasve edukativna, jer su učesnici radionice imali konkretna mišljenja, pitanja, ali i dileme . Svi su se složili da je ovaj film otvorio mnogo novih tema , posebno iz ugla vremena u kojem sada uče na drugačiji način nego što smo to navikli. Ono što je bio zanimljiv zajednički stav djece jeste da bi bilo idealno da postoji platforma za gledanje dokumentarnih filmova na kojoj ne bi postojalo ograničeno vrijeme za gledanje istih.
Takmičenje
Takmičenje
Kažu da papir trpi sve, možeš po njemu pisati, brisati, obećavati i šta već sve ne, al' ljudsko srce je živo i pamti kada ga povrijede ili razvesele. Ovaj moj sastav nije izmišljen da bi se pisao i eventualno nagradu dobio, on je istinit i još uvijek traje. U njemu su glavni junaci moja prijateljica Marija, izbjeglica iz Sirije, i ja. Još dok sam bila u trećem razredu Marija je došla, onako sićušna i stidljiva, iz daleke zemlje o kojoj sam samo znala da u njoj ljudi ginu i proživljavaju ratne strahote i stradanja. Dokaz toga bio je njen izgled, pogotovo tužno i mršavo lice. Njena pojava u razredu zaustavila je graju i galamu jer ona se nije smijala, a i ćemu bi kada je njen život do tada, bio pun straha i patnje. Učiteljica je odredila da Marija sjedne pokraj mene u klupu, što je za mene bilo istovremeno i zadovoljstvo kao i obaveza da joj pomognem makar sa olovkom i pisanskom sveskom za početak. I ako sam tada bila jako mlada, život mi je dao obavezu da u sebi stvorim osječaj odgovornosti da nekome pomognem i olakšam nevolju i muku u skladu sa svojim mogućnostima. Kod kuće, u mektebu su me učili kolika je vrijednost kada nekome pomogneš i evo prilika se ukazala da sve to primjenim u stvarnosti. Ne samo ja, nego i ostali prijatelji iz razreda, organizovali smo akciju pomoći, ali ja sam s obzirom da Marija sjedi pokraj mene, imala najveću potrebu da joj pomognem. Ne želim druge i sebe zamarati o stvarima koje smo (sam) pribavili/a, nego želim opisati taj osječaj ljepote koji čovjek u sebi osjeti kada nekome pomogne. Ja sam još da bi moj rječnik bio bogat da to opišem, al' tu radost, veselje i osječaj zadovoljastva teško da bi i mnogo stariji i iskusniji mogli vjerodostojno opisati. Dokaz da samo (sam) uradili pravu stvar pomažući Mariji je osmjeh koji se postepeno vraćao na njeno lice, kao i želja za druženjem i učenjem. Lijepo ju je bilo gledati na izletima kako veselo trči livadama da ne mora brinuti gdje će se vratiti i hoće li zateći čitav svoj dom. Jednom rječju mogla je da živi baš onako kako djeca i zaslužuju, veselo i razdragano. Dobri ljudi iz komšiluka dali su njenoj porodici gornji sprat kuće, što im je u mnogome olakšalo život. Moglo bi se još mnogo toga o Mariji pričati, ali ja želim da naglasim jednu jako bitnu stvar a to je koliko smo mi zaista spremni nekome pomoći?
Pa i ovaj natječaj je test za sve nas, eventualne pobjednike, da li ćemo nagradu podijeliti s nekim u potrebi, ili ćemo biti škrti i uzeti sve za sebe? Ako uradimo suprotno od naslova teme onda smo nepošteni i kvarni. Kako god da bude ja ću nastaviti da živim i radim onako kako mislim da je ispravno i pomagat ću drugima kada god mogu, jer život je pun iskušenja i nikada ne možeš biti siguran da se sve u trenu ne može promijeniti.
Takmičenje
Lajla Nikšić VII 1
... da su slonovi jedine životinje koje ne mogu
... da mačke ne osjećaju sladak okus?
... da je nemoguće kihnuti otvorenih očiju?
... da je najjači mišić u ljudskom tijelu jezik?
... da je lubenica povrće, a paradajz voće?
... da se nakon svakih 2000 mrštenja stvara jedna bora na licu?
... da čovjek dnevno izgubi 100 dlaka na glavi?
... da je med jedina hrana koja se ne kvari?
... da se medvjedi boje muzike?
... da je kravu moguće voditi uz stepenice, ali ne i niz njih?
