Igra kao alat participacije u arhitekturi i urbanizmu

Igra kao alat participacije i edukacije u arhitekturi i urbanizmu Istraživački seminar arhitektura II Vili Rakita

Igra kao alat participacije i edukacije u arhitekturi i urbanizmu Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu Diplomski studij, II. semestar, ‘20/’21 Istraživački seminar arhitektura II voditeljice: Melita Čavlović, Mojca Smode Cvitanović student: Vili Rakita

Pravo istrazivacko putovanje ne sastoji se od trazenja novih krajolika, nego u gledanju drugim ocima. - Marcel Proust Zamisli se na trenutak nazad kod kuće, s obitelji.

Dijete si, možda taman krećeš u školu. Svako malo okupili biste se oko stola, mama ili tata bi izvukli šarenu kutiju iz onog jednog ormara i postavili igru. Obožavali ste to. Ovo je bila tvoja šansa postati general, detektiv, doktor ili mogul nekretnina. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu, jer u ovom svijetu ti i odrasli igrate po istim pravilima.

I usput se toliko toga nauči, nekad i bez da to shvaćaš.

No igre, koliko god bile moćne, samo su sredstvo, alat. Same za sebe to su samo predmeti, hrpice kartona ili vrećice figurica. Igre su bezvrijedne dok se ne zaigraju.

Zašto je tome tako? Kakva se to magija događa dok igramo igru? Kako to igre, koje nisu ništa više od niza pravila, imaju tako jak efekt?

A game is a problem-solving activity, approached with a playful attitude.

- Jesse Schell U srcu ovog fenomena potreba je za rješavanjem problema. Mi, ljudi, briljiramo u tome.

Naši umovi u igri nekako uspjevaju stvoriti alternativne stvarnosti bazirane na stvarnome svijetu. Te mini-stvarnosti toliko uspješno svedu elemente određenog problema na najbitnije principe da je manipulacija tog internog svijeta i zaključak izveden iz istog nerijetko primjenjiv i značajan u stvarnome svijetu.

Igre ‘stvarnog svijeta’ su nešto drugačije od dosad spomenutih igara - u kojima uvijek postoji rješenje ili točan potez za svaku situaciju. Igre stvarnog svijeta sadrže taktike, varke i obmane, stalno reagiramo na poteze drugih i uzimamo u obzir razno razne varijable - uključujući kontekst, prostor i vrijeme.

To je ideja Homo Oeconomicusa - ekonomskog čovjeka. Bronowski (1981.) u djelu Uspon čovjeka primjećuje da za razliku od životinja, koje su nizom evolucijskih prilagodbi našle svoju specifičnu ulogu unutar ‘kruga života’, čovjek živi izvan toga. Dapače, čovjek je slobodan tehnologijom, inovacijom, maštom i razumom mijenjati svijet na bezbroj načina. Ovaj proces, neovisan o biološkoj evoluciji, naziva se kulturnom evolucijom. Proces kulturne promjene koji se neprestano odvija.

Ova ideja vodi nas do koncepta Homo Ludensa čovjeka koji se igra (J. Huizinga). Civilizacija raste i razvija se u igri. Čin igre primarni je i nužan uvjet stvaranja kulture. Stoga, čini se prirodno upitati možemo li stvarati i arhitekturu kroz igru.

Arhitektura je mudra, tocna i velicanstvena igra volumena pod svjetlom.

- Le Corbusier Le Corbusier u ovoj poznatoj rečenici koristi riječ igra kako bi opisao proces projektiranja, što podrazumijeva neku vrstu manipulacije elementima unutar strukture pravila. Ovakva interpretacija zvuči puno ozbiljnije od igre u klasičnom smislu. Angažman jednog ili više igrača, jednostavnost i dostupnost, suptilna edukativna nota i zabava - možemo li ove koncepte, usko vezane uz igru, pomiriti s arhitekturom koja se često percipira kao ozbiljan posao samostalnog genija?

Tijekom povijesti, igre su se razvijale iz inicijalnih apstraktnijih reprezentacija problema i svijetova u obliku karata i štapića u doslovnije prikaze društvenih igara i raznih oblika popularnih, široko raširenih medija. Nedavni su vrhunac ovog procesa figuralizacije upravo videoigre.

Najmasovnija manifestacija ovog medija, sa najrealnijim prikazom virtualnog svijeta.

Sličan proces se događa i arhitekturi, gdje je najrealističniji render najuspješniji render.

No, mnogi elementi i principi videoigara, od eksperimentalnih do onih najkomercijalnijih mogu se primjeniti u arhitektonskoj praksi baš zato što, kao i arhitektura, kroz svoj medij pokušavaju jasno i čitko predočiti inače kompleksne sustave i prostore, gotovo na intuitivnoj razini.

PROSTORI IGRE KAO KONCEPTUALNI PROSTORI Virtualni svjetovi, glavni alat uranjanja igrača u videoigru, prisutni su u arhitekturi od davnina.

Arhitekti spekulativnom i eksperimentalnom praksom stvaraju inventivne forme u koje naseljavaju korisnike idealiziranih društava, a najčešće s ciljem kritike postojećih sistema i praksi.

Giambattista Piranesi 1756. stvara u to vrijeme masovno distribuiranu grafiku ulice Via Appia (na naslovnici), alternativnu viziju gdje je spomenik gradbena stanica u tkivu grada. U tom smjeru stvara i plan grada Rima, kojim prikazuje zamišljeni grad, brisani prostor s izdvojenim otocima spomenika - ne prikazuje stvarno stanje urbanog tkiva, već naglašava jedan njegov aspekt.

Piranesijevim primjerom povlačimo paralelu s videoigrama koje vješto i masovno prikazuju svoje svjetove, no umjesto spomenika, na svojim planovima prikazuju točke aktivnosti bitne za igrača. Virtualna reprodukcija Rima u videoigri Assasins Creed u suštini je prazna ljuska koja niti ne pokušava vjerno simulirati sve aspekte kompleksnosti grada i njegovog stanovništva u 16. stoljeću. No pažljivim postavom virtualnih stanovnika u ponavljajuću rutinu, suptilnom manipulacijom geometrije grada i drugim neprimjetnim prilagodbama izrežirano je vjerno iskustvo grada kakvog bi ga doživljavao skriveni parkour ubojica - protagonist igre.

Plan Rima i Marsove poljane Giambattista Piranesi grafika, cca 1756.

Assasins Creed: Brotherhood karta virtualne reprodukcije Rima Ubisoft Montreal, 2010.

Manipulacija i spajanje u stvarnosti nepovezivih prostora prisutna je i u tipu renesansne slike zvane capriccio. Ove ‘arhitektonske fantazije’, zaigrane romantizacije postojećih krajolika (i ruševine su čest motiv), prikazuju virtualne svjetove - zanimljive umjetnicima pošto je kreativno moguć i jednostavno izvediv u

izabranom mediju, a publici jer je zamisliv i dostupan. Kroz povijest su se zabavni, zamišljeni svjetovi razvijali sukladno publikama i prevladavajućim diskursima i medijima.

Međutim, forme namijenjene široj publici, kao što su u ono vrijeme bili capriccioi, a danas između ostalog videoigre, korisne su i za prenošenje ozbiljnijih ideja.

Anticki Rim Giovanni Paolo Panini capriccio, ulje na platnu, 1757.

Monument Valley pregled prostora videoigre ustwo studio, 2014.

Tri stoljeća nakon Piranesija, Archigram u potpunosti okreće ideju grada naglavačke projektima Walking cityja i Plug-in cityja - interaktivnih sustava koji odgovaraju na ulazne potrebe građana. Za prezentaciju svojih ideja koriste tada popularni masivni medij stripa, uvodeći određenu dozu zaigranosti i dostupnosti široj javnosti. U sličnom društvenom i vremenskom kontekstu, grupa Archizoom predlaže regulirani sustav odnosa u obliku protegnute infrastrukturne mreže dane na slobodno korištenje stanovnicima. Kako bi prikazali projekt koriste iluziju beskonačnosti stvorenu ogledalima, a smještaju ju u galerijski prostor - rašireni i dostupni prostorni medij.

No-stop City Internal Landscapes Archizoom, 1970.

Kratki kronološki presjek pokazuje nam da arhitektonske ideje mogu dospjeti do široke publike. Mediji koje koriste, doduše, sputavaju ih u punoći prijenosa svojih intencija.

minecraft igrac prezivljava i stvara u beskonacnom polju resursa SkyGrid Survival Map

Za finalnu ilustraciju ove ideje, u sklopu Videogame Urbanism studija na Bartlett školi arhitekture, jedan student stvara videoigru inspiriranu Maljevičevim Arhitektonima.

Multiplikacijom arhitektona i mijenjanjem njihovog mjerila od izloška u galeriji do cijelog grada, igraču-pješaku omogućuje potpuno novo iskustvo skulpture, pa čak i neku vrstu urbanističke analize tog apstraktnog prostora.

Arhitekton Kazimir Maljevic, 1920te Videogame Urbanism studio studentski rad

Prostor igre vrijedan je alat prikazivanja kompleksnih sustava i testiranja eksperimentalnih ideja jer nije podložan granicama papira, ili štoviše fizičkim zakonima naše četverodimenzionalne stvarnosti. Stvaratelj prostora može u većoj ili manjoj mjeri definirati pravila inteakcije te odmah isprobati svoju ideju u realnom vremenu, sam ili sa grupom korisnika.

Ovakav zaigrani, interaktivni medij vrlo bi se lako mogao posvetiti promišljanju i produkciji stvarnih prostora.

PROSTORI IGRE KAO PARTICIPATIVNI I EDUKATIVNI PROSTORI U suvremenom kontekstu postoji sve veća tendencija prepoznavanja i korištenja potencijala medija videoigre u arhitekturi, te postoje i oni koju su se posvetili njegovom istraživanju i korištenju u praksi.

Britanski duo Sandra Youkhana i Luke Caspar Pearson, voditelji Videogame Urbanism studija, u sklopu ureda You+Pea koncipiraju i izvode razne projekte koji uključuju interaktivne elemente.

Inspirirani Archizoomom stvaraju igru Peep Pop City u kojoj igrači postupajući prema nasumičnim planerskim direktivama manipuliraju elementima grada u beskrajnoj matrici. Namjera je igračima približiti procese planiranja grada na zaigran način.

Još jedna od njihovih ‘analognih’ igara je i njihov Planning Portal - anketna prostorna instalacija sastavljena od vertikalnih tuba koje predstavljaju različite planerske potencijale ili opcije.

Korisnici ubacivanjem šarenih loptica u pojedine tube ‘glasaju’, tj. izražavaju svoje mišljenje o postavljenom pitanju, a sam portal izgledom odražava javno mnijenje građana.

ilustracije igara YOU + PEA

Archizoom No-stop City, 1970 Peek Pop City Now Play This festival YOU + PEA, 2018

ilustracije igara YOU + PEA

Velik dio igara studija You+Pea fokusirano je na grad i javni prostor. Svode kompleksne procese prostornog planiranja na intuitivne mehanike interakcije kako bi sakupili mišljenje i ideje građana, educirali ih o mogućnostima djelovanja ili pak kritizirali sam proces devastacije urbane matrice gradova.

With all our games we use the Virtual to speak about the desire to change the Real. - YOU + PEA Playable Planning Notice digitalna je platforma koja kao glavni motiv koristi Londonski ‘planning notice’ - obavijest o gradnji koja se tiče javnosti postavljena u javnom prostoru. Stvarna obavijest poziva na dostavljanje komentara poštom ili mailom, no ova digitalna otvara mogućnost izrade vlastitog prijedloga korištenjem niza generičnih i specifičnih arhitektonskih elemenata unutar okvira urbanih pravila pojedine čestice. Medijem proširene stvarnosti (augmented reality) korisnik na kraju može svoju kreaciju i smjestiti u stvarni prostor grada.

Playable Planning Notice kadrovi igre YOU + PEA

Sličan oblik participacije srž je inicijative UN Habitata Block by Block. Inicijativa kreće 2012. godine s radikalnom idejom korištenja videoigre Minecraft kako bi se angažiralo građane u planiranju javnog prostora. Od tada nadalje razvili su uspješnu metodologiju, recept preobrazbe zapostavljenih ili siromašnih prostora i zajednica.

Po odabiru lokacije izrađuje se Minecraft model područja te se proučava lokalni prostornozakonski okvir. Organiziraju se obilasci i radionice na kojima grupice polaznika u Minecraft svijetu

izrađuju prostorna rješenja. Na kraju se temeljem prezantacija pred širom javnosti, planerima i dužnosticima te konsenzualnog modela izrađuje arhitektonski projekt koji kreće u izvedbu.

Ovakve akcije, uz produkciju kvalitetnih rješenja u čijoj se izradi moglo čuti glasove svih dionika prostora, ostavljaju trag i na samim sudionicima.

Građani se često osjećaju nemoćnima djelovati u prostoru koji nastanjuju ili pak ne znaju kako. Ovakvim, participativnim pristupom ne samo da relevantne skupine ljudi direktno sudjeluju u stvaranju rješenja, već dobivaju pogled ‘iza zavjese’ na proces planiranja i odlučivanja o javnom prostoru te upoznaju razne institucionalne ili bottom-up načine djelovanja. Nadalje, igrom tj. projektiranjem u pojednostavljenom mediju Minecrafta uče i neke temeljne odnose projektiranja i prostornog planiranja. S tim novim znanjem i samopouzdanjem ti građani mogu nastaviti pozitivno mijenjati prostor oko sebe čak i kad radionice završe, a prostor djelovanja se premjesti iz igre u stvarnost.

Kosovo Block by Block, Pristina 2015. produkt niza radionica - Konsenzualni Minecraft model prostora bivse trznice Arhitektonski projekt prostora temeljen na elementima minecraft modela

I've been able to contribute to building a community that is more beautiful, safer, and friendlier for myself and for girls in general - and for the community as a whole.

In the workshop we can use the model to make our dreams come true.

- Anh (15), Hanoi Block by Block participantica

Block by Block inicijativa cilja na manje prostore, kvartovskog značaja i mjerila. Kod većih prostora broj korisnika, složenih međuodnosa i zahtjeva mnogo je veći što naizgled čini nemogućim bilo kakav tip participacije građana konkretnijeg od anketnog.

U proljeće 2016. finski grad Hameenlinna za gradske četvrti Kantola i Katuma organizira natječaj otvoren cijeloj zajednici. Kao platforma izrade rješenja odabrana je videoigra Cities: Skylines, popularni simulator gradogradnje.

Pobjedničko rješenje, čiji elementi su poslužili u izradi pravog urbanističkog plana, odabralo se prema kriterijima inovativnosti, originalnosti i izvedivosti.

Kantola, Hameenlinna - Pobjednicki rad Marko Ahola Reakcija susjeda na novi sadrzaj Cities: Skylines Collosal Order, 2015.

Graficki preklop informacija obrazovanje, promet, buka...

Ono što je omogućilo promišljanje grada kroz upravo taj medij i jedan od najvrijednijih elementata te igre je grafički preklop informacija koji vizualizira urbanističke odnose i uzročno posljedične veze. Kada igrač postavi mali park ili neku javnu ustanovu odmah se vidi njegov utjecaj susjedstvom se proširi zeleni val sreće. No osim te najočitije reakcije, u pozadini se događaju i drugi procesi. Na primjer, kroz vrijeme će igrač primjetiti da u prostorima sa većom koncentracijom javnih sadržaja raste i vrijednost nekretnina što će biti prikazano na jednom od slojeva s informacijama.

Klikom na gumb, realistični prikaz grada postaje jednobojan, a ekran preuzimaju jarke boje koje mogu prikazivati prometne gužve, zagađenje tla i zraka ili utjecaj buke. Na isti način se prikazuje i opskrbljenost vodom, strujom, blizina škole, policijske postaje ili mreža javnog prijevoza. Svi problemi i nedostaci su vidljivi na prvi pogled što otvara mogućnost njihovog rješavanja.

Iako algoritam ima osjetno američki duh (auto je bog!) i nije osjetljiv na suptilnije arhitektonske koncepte kao što su kvaliteta ambijenta, vizure, orijentacije ili pak one društvene (klasna nejednakost, getoizacija), dovoljan je za temeljno shvaćanje funkcioniranja grada kao stroja.

Cities: Skylines vrlo jasno prikazuje kompleksnu problematiku grada i daje skup pojednostavljenih elemenata kojima ih i neiskusan igrač može riješiti principom pokušaja-pogreške zato što je utjecaj vidljiv odmah, a ne za nekoliko godina kao u stvarnosti.

Međusobni odnosi pojedinačnih elemenata sustava tema su i videoigre Block’hood. Igrač gradi megastrukturu od kockica s definiranim ulogama i reguliranim međusobnim odnosima.

No u ovoj igri temeljni su principi samoodrživosti i ekološke osjetljivosti. Svaki tip kockice ima određene ulazne potrebe i svoje produkte koji na razini strukture moraju biti balansirani. Igrač sve te varijable internalizira i razvija određenu intuitivnu vezu s algoritmom. Simbolika kockice dućana/kuće/drva/elektrane i njihovi odnosi u igri postaju jasni, a time se bolje razumiju i u stvarnosti. Stvorena je kritička alegorija sustava jednog grada ili čak cijele planete, a samo sa 96 različitih kockica.

Plethora Project, arhitekti i kreatori igre Block’hood upravo rade na svom sljedećem projektu, igri preživljavanja Common’hood. Za razliku od klasičnih videoigara tog tipa, gdje igrač mora preživjeti skupljajući materijale i hranu u nepoznatom i čudnovatom svijetu, braneći se od najezdi razno raznih čudovišta, u igri Common’hood igrač mora nači način kako preživjeti našu brutalnu neoliberalnu stvarnost.

Block'hood Plethora Project, 2017.

Protagonistica igre kao posljedica ekonomske krize biva deložirana iz kuće. S drugima u istoj situaciji nalazi napuštenoj industrijsku zonu gdje grade svoj novi dom. Ovdje nalaze materijale za izgradnju skloništa i uzgoj hrane, a putem se susreću s problemima kakvi već snalaze skvoterska društva u nastajanju (međuljudski odnosi, susreti s policijom, itd.). Kako zajednica raste tako raste i njihova mogućnost i znanje o gradnji, proizvodnji hrane i namještaja. Postaju samoodrživi sustav koji nastanjuje odbačene prostore postindustrijalnog grada, a žive od prodaje plodova vlastitog rada.

Svi elementi kojima zajednica nastanjuje prostor nisu unaprijed predodređeni, već ih projektira sam igrač, a sve kreacije su u obliku nacrta dijeljene preko interneta.

Ova igra spaja elemente projektiranja i gradnje, stvaranja samoodržive zajednice, komentara brownfielda i kritike današnjeg kapitalističkog društva. Kao vezivo svih ovih razina služi sam narativ igre koji provodi igrača kroz konkretne situacije koje informiraju daljnji način igre, motivaciju i ciljeve. Donošenjem vlastitih odluka igrač se poistovjećuje s likom što vodi ka dubljem iskustvu i promišljanju odabrane tematike.

Common'hood Online katalog kreacija igraca Plethora Project, 20XX.

Kroz sve ove primjere vidjeli smo presjek svih klasičnih elemenata igre. Njena fizička manifestacija, tehnologija, otvara razne tipove interakcije sa svijetom igre, pogotovo u analognim vrstama. Grafika diktira prikaz virtualnog svijeta igraču - na koji način će se iskusiti prostor i koje su informacije dostupne. Mehanika je skup svih pravila u sustavu, elemenata i njihovih odnosa, opseg djelovanja algoritma i igrača unutar istog.

Priča sve ove razine veže u cjelinu, pruža igraču kontekst kako bi donosio odluke i poistovjetio se s ciljem. Svaki od ovih elemenata se na različite načine može upogoniti u svrhu prostornog promišljanja, testiranja, kritike i učenja.

Kadrovi najave za Common'hood Plethora Project, 2019.

1 delozacija 2 naseljavanje industrijske hale 3 suceljavanje s policijom 4 pocetak radova 5 automatizacija gradnje

Kao arhitekti i urbanisti, moramo težiti uključivanju što više stvarnih korisnika u proces stvaranja prostora, ali još bitnije, i razvijanju više razine svijesti šire javnosti o prostornim i društvenim problemima današnjice te o njihovim mogućim rješenjima. Za takav posao potreban je i adekvatan alat, a interaktivni mediji kao što su društvene i videoigre mogu poslužiti kao izvrsna početna točka. Vrijeme je da se osvrnemo i vidimo što možemo naučiti iz jednostavnog čina igre, jer navodno je i sama arhitektura jedna mudra, točna i veličanstvena igra.

So by all means necessary, be a gamer, but be a gamer who thinks -and actswith a view to realizing the real potentials of the game, in and against this world made over as a gamespace. You might start with the curious gap between the games you love and an everyday life which, by the light of the game, seems curiously similar, and yet somehow lacking.

- McKenzie Wark, Gamer Theory

Izvori Buzzi, Federica, Gamespace Urbanism, 2017. https://failedarchitecture.com/gamespace-urbanism-city-building-games-and-radical-simulations/ YOU & PEA studio https://www.youandpea.com/ Caspar Pearson, Luke, Architectures of Ironic Computation, 2016. https://discovery.ucl.ac.uk/id/eprint/1550096/1/Pearson_Architectures%20of%20Ironic%20 Computation%20RPS%20Upload.pdf Wark, McKenzie, Gamer Theory, Harvard University Press, 2007.

Poplin, Alenka, Playful public participation in urban planning: A case study for online serious games, HafenCity University Hamburg, 2011.

Plethora project https://www.plethora-project.com/ Videoigre u arhitektonskoj praksi https://narratively.com/these-architects-are-using-video-games-to-rethink-modern-living/ Korppoo, Karoliina, How a video game might help us build better cities, TED Talk, 2017. https://www.ted.com/speakers/karoliina_korppoo Schell, Jesse, The Art of Game Design, Morgan Kaufmann Publishers, 2008.

O videoigrama i arhitekturi https://onezero.medium.com/architects-are-playing-with-the-future-of-design-in-video-games1352a2d3ae3f

UN Habitat, BLOCK by BLOCK https://www.blockbyblock.org/ Heterotopias Zine - kritičke analize virtualnih svijetova videoigara http://www.heterotopiaszine.com/

Igra kao alat participacije i edukacije u arhitekturi i urbanizmu Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu Diplomski studij, II. semestar, ‘20/’21 Istraživački seminar arhitektura II voditeljice: Melita Čavlović, Mojca Smode Cvitanović student: Vili Rakita