ložila za bolju provedbu zakona o dječjem radu. Među tim djevojkama tri su imale samo četrnaest godina, a pogled na njihova mlada ispijena lica bio je uvjerljiviji od bilo kojega suhoparna vladina izvješća. Imala je još nekoliko minuta prije nego što Abel oslobodi tamnu komoru pa je iz torbice izvadila knjigu izlizanu od korištenja. Otvorila ju je i brzo u mislima otplovila u sušne krajolike Španjolske sedamnaestoga stoljeća i pustolovine ondašnjih ljudi. „Zdravo, teto Marianne.“ Zaprepastila se podigavši pogled prema muškarcu koji je stajao uz njezino sjedalo. „Zdravo, Luke“, rekla je, trudeći se prigušiti uzbuđenje u glasu, vjerojatno neuspješno. Došao ju je potražiti. Ovo nije mogla biti slučajl i zruže a b e t hne nakon pogleda kojim nost. Ne nakon što joj jeeposlao i osobito ju je sada gledao, nestašno c se a smiješeći. na ružama.“ m d e„Hvala n „Nema na čemu. Mogu li ti se pridružiti?“ Pokraj nje je bilo jedno prazno sjedalo i on ga je zauzeo čim je kimnula glavom. „Jesi li se oporavio od leda?“ upitala je. „Potpuno. Kako je pas?“ „Bandit je dobro, a moj nećak te smatra najhrabrijim muškarcem u gradu. Kako si znao da ću biti ovdje?“ Srce joj je još uvijek snažno lupalo zbog Lukeova neočekivana dolaska, a i zato što je bio jednako privlačan kao i u njezinu sjećanju. „Čuo sam da fotografi koji rade za Ministarstvo ovdje razvijaju fotografije petkom ujutro pa nisam mogao odoljeti da te ne potražim.“ U krcatu predvorju nije bilo mnogo mjesta i kad se stisnuo uz nju, između tijela im je prostrujao val uzbuđenja. „Drago mi je što jesi“, rekla je, ne videći razloga da bude stidljiva. Pogled mu je pao na knjigu u njezinu krilu i nagnuo je glavu da pročita naslov na hrptu. „Don Quijote?“ „To mi je najdraži roman“, rekla je. Luke ju je pogledao s neodobravanjem. „Čitaš užasan prijevod.“ „Zbilja? Nisam znala da ih ima više.“ „Don Quijote je posljednjih dvjesto godina na engleski preveden jedanaest puta“, rekao je. „Dvanaesti izlazi kasnije ove godine i najbolji je.“ „Kako znaš?“
Princ Špijuna
29