Molitva se molila u ‘velikoj potrebi’, ali i uz ‘na smrt bolesnoga’. Tada ju je napamet i bez greške, naglas, moralo izmoliti nevino dijete (prije puberteta).Vjeruje se da tada bolesnik ili ozdravi ili u miru premine.“ Za vlastite potrebe moli se po volji, naglas ili u sebi, ali treba paziti da se ne pogriješi. Molili su i žene i muškarci jer su je naučili u dječjoj dobi. „Kad mi je zaista teško i ne znam kako dalje, posežem za tom molitvom kao za nadom da će se sad sigurno sve razriješiti. Sjeća me na majku i na moje prvo učenje o vlastitoj vjeri dok još neke pojmove nisam ni razumjela: što su korovi anđeoski, tko su Djeve omiljene... Imala sam samo četiri godine kad sam je naučila.“
sa, gdje neki od svetaca, ovdje sv. Ana, Gospina majka, susreće bolest i tjera je zaklinjanjem iz ljudskoga tijela. Prepletanje arhaičnoga, mitskoga, pretkršćanskoga i kršćanskoga daje tim prastarim molitvicama posebnu draž. 292. Sveti Roko Kazivala Marija-Tatjana Vidaković, r. 1939. u Splitu, a vjerojatno je čula od nekoga iz mjesta Preka na otoku Ugljanu, gdje je živjela. Poslala kći, ali nije navela svoje podatke. Navodi da se molitva moli kad ti nešto upadne u oko, primjerice trepavica ili kakva prašina, kad treba dlan staviti na oko i naglas izmoliti tu molitvu. „Mi se nismo nikada sramili izmoliti nešto naglas, ali nismo skretali pozornost na sebe. Izmolim je svaki put kad sam u toj situaciji. Uvijek sam joj se divila kako ima trenutni učinak. Izmolim je zadnjih četrdeset godina barem jedan do dva puta godišnje. Prenosim je svojoj djeci i vidim da je u toj prigodi uvijek izmole.“
299. Kaži mi, dite Kazivala Jeka Klapan, r. Pedić 1941., iz Pridrage. Molitvu je naučila od svoje bake Boje Pedić, koja je bila rodom iz Poličnika. Zapisala Tajana Klapan (v. bilj. 226). Zapisivačica navodi da je Jedinstvo prvi put čula prije nekoliko godina od gospođe Jeke Klapan. Uspjela je saznati da je to za njih bila posebno moćna molitva koju su molili u teškim životnim trenutcima.
293. Ja te molim, dragi Bože Kazivala Jaka Puđa. Zapisao Mirko Puđa (v. bilj. 35). Naučila od svoje majke ili bake. Molila se kroz jutro ili poslije molitve krunice. 294. Isus prid menom Kazivala Kata Kulušić, r. 1938. u Ključu, kraj Miljevaca. Naučila je od svoje majke. Molila se samo jednom, prije spavanja za tjeranje zla. Zapisao Paško Dželalija, r. 1980. u Šibeniku.
300. Malo dijete putem gre Kazivala Anica Kuvačić, r. Štetić 1929. u Novom Vinodolu, živi od 1954. u Splitu. Jedinstvo ju je naučila nona Antonija Čandrlić, r. Jerčinović, 1867. u Dolu, kraj Križišća u Hrvatskome primorju. Nona je govorila da molitva seže u 16. st. u doba boja s Turcima na Grobničkome polju i povezana je s predajom koja govori: „Nebo je uslišalo molitvu žena i nakon nje plemeniti Zrinski je pogodio turskoga pašu, otvori se bitka i zatrpa Turke kamenjem. Na polju su ostali samo bijeli turbani.“ Po završetku Drugoga svjetskog rata uz krunicu molili su i ovu molitvu, skupno i pojedinačno, „za sretan povratak naših bližnjih iz rata“.
295. Čelo, trbuh, noge Kazivala Luce Vantačić. Zapisao Damir Kremenić (v. bilj. 15). Molilo bi se kad bi nekoga ugrizla zmija, i žene i muškarci, tzv. križači, ali i za pomoć, po potrebi. 296. Molitva za Rožac Kazivala Luce Vantačić. Zapisao Damir Kremenić (v. bilj. 15). 297. Molitva za nevremena Kazivala Franica Sinković. Zapisala Nina Vodopić, r. Violić (v. bilj. 27).
301. Stup kršćanske vjere Kazivala Jela Mihić. Zapisala Marinka Šubar (v. bilj. 23). Jela Mihić molitvu je čula od svoga djeda Grge u tridesetim godinama prošloga stoljeća. Molili su je i žene i muškarci, a „po kazivanju predaka, tu molitvu bi trebao znati svaki kršćanin“. U obitelji se čuvala i prenosila usmeno. Marinka Šubar navodi: „U djetinjstvu me majka učila molitvu. Kasnije sam je zaboravila pa me je moja majka, koja ima 87 godina, nedavno na nju podsjetila. Potrudit ću se ostaviti je u nasljeđe mojim unučićima i u pisanom obliku.“
Jedinstvo XXVII. Kazivala Jeka Klapan, r. Pedić 1941., iz Pridrage.
Zapisala Tajana Klapan. 298. Pita Djeva djeteta Kazivala Rozalija (Ele) Penov, r. 1932. u Novoj Bukovici. Zapisala i poslala kći Suzana Šmit, r. Sarvaš, 1966. „Pretpostavljam da je majka molitvu naučila od svojih roditelja. Bilješke 298