Slika 4 Valna duljina je razmak između dva vrha vala (najvećeg tlaka – najvećeg zgušnjenja zraka).
Na putu što ga zvuk prevali u jednoj sekundi ima upravo toliko valova kolika mu je frekvencija! Ako je brzina zvuka konstanta, to znači da niže frekvencije imaju veću valnu duljinu i obrnuto, jer c = λ f
Raspon valnih duljina u akustici kreće se od otprilike 2 cm za frekvenciju 20000 Hz do oko 20 m za frekvenciju od 16 Hz. To će biti dragocjen podatak pri razumijevanju nekih pojava karakterističnih za širenje zvuka.
Glasnoća zvuka Glasnoća zvuka je jačina promjene zračnog tlaka superponirana atmosferskom tlaku. Vrijednost atmosferskog tlaka približno je 1 bar. Kako je za pojave vezane uz širenje zvuka ta jedinica nepraktična, za mjerenje zvukovnog tlaka uvriježena je manja jedinica od bara, paskal (1 Pa = 10–5 bar = 1 N/m2). Ljudsko je uho u stanju registrirati promjene tlaka zvuka od samo 20 μPa (20 x10–6 Pa ). To nazivamo prag čujnosti. Najveće promjene koje uho može registrirati bez trajnog oštećenja kreću se oko 20 Pa i to nazivamo prag bola. Glasnoću zvuka možemo mjeriti odgovarajućim mjernim instrumentima (slika 6). Za mjerenja u akustici i elektroakustici uobičajeno koristimo jedinicu B (bel), ali se u praksi koristi deset puta manja jedinica dB (decibel). Decibel je mjerna jedinica kojom se izražava logaritam omjera istovrsnih veličina.
Slika 5
Povećanje glasnoće od 3 dB predstavlja povećanje zvukovnog tlaka za 100 % (dvostruko), a taj zvuk čujemo 1,4 puta glasnije. Kod tihog zvuka na pragu čujnosti pojačanje zvuka od 3 dB znači povećanje promjene tlaka zraka sa 20 μPa na 40 μPa. Na velikim glasnoćama koje su u pojasu praga boli, 3 dB pojačanje zvuka predstavljaju promjenu tlaka zraka sa 200 Pa na 400 Pa. 11