OSNOVNI TEČAJ MEDIJSKE PISMENOSTI - OSNOVE ZVUKA by Telecentar

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

MODUL OSNOVE ZVUKA

OSNOVNI

TEČAJ MEDIJSKE PISMENOSTI

MODUL FOTOGRAFIJA

46 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI TEČAJ MEDIJSKE PISMENOSTI

Sadržaj

2 2.5 Mikrofoni S.64

2.1 Uvod S.48 2.2

2.5.1 Podjela mikrofona 2.5.2 Bežični mikrofoni

Uvod u akustiku S.48 2.2.1 Definicija zvuka 2.2.2 Karakteristike zvuka 2.2.3 Jačina zvuka 2.2.4 Visina zvuka 2.2.5 Ton 2.2.6 Širenje zvuka 2.2.7 Brzina širenja zvuka 2.2.8 Odnos signal-šum 2.2.9 Dinamika

2.3

2.6 Audio montaža S.71 2.6.1 Digitalno snimanje zvuka 2.6.2 Obrada audio materijala 2.6.3 Odnos glazbe i govora 2.6.4 Pozadinska glazba na radiju 2.6.5 Audio efekti 2.6.6 Arhiviranje i konvertiranje audio datoteka 2.6.7 Ako smo završili proces rada potrebno je...

Dizajn zvuka S.51

2.7

2.3.1 Analogni i digitalni signali 2.3.2 Proces digitalizacije signala 2.3.3 Izrada zvučnog zapisa 2.3.4 Obrada i miksiranje zvuka 2.3.5 Izlazni audio uređaji

2.4

Alati za snimanje zvuka

MODUL OSNOVE ZVUKA

S.58

2.4.1 Lanac prijenosa zvuka 2.4.2 Mikrofoni 2.4.3 Kablovi 2.4.4 Audio mikseta 2.4.5 Pojačala 2.4.6 Zvučna kartica 2.4.7 Računalo 2.4.8 Struktura jednostavnog digitalnog radija

Distribucija audio datoteka S.73 2.7.1 Kompresirane audio datoteke 2.7.2 Distribucija audio datoteka

2.8 Radio P.77 2.8.1 Povijest radija 2.8.2 Vrste radio emisija 2.8.3 Javni servis 2.8.4 Komercijalni radio 2.8.5 Mali radio 2.8.6 Teorija žanrova

2.9 Aktivnosti P.84 2.10 Bibliografija P.85

48 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

2.1 Uvod Slušanje radija i glazbe je sastavni dio našeg svakodnevnog života, kao i odlazak na koncerte i zabave gdje se pušta glazba. Loš zvuk može itekako pokvariti osjećaj zadovoljstva prilikom slušanja glazbe npr. mikrofon koji pišti, nerazgovjetan tekst pjesme, ili zvuk koji pucketa. Osjetilo sluha predstavlja prirodni sustav senzora koji omogućava percepciju zvučnih pojava iz okoline, i stoga je jako bitno da sve zvučne senzacije, koje naše osjetilo sluha registrira, budu ugodne. Suvremena tehnologija nam, uz pomoć različitih zvučnih uređaja, pruža mogućnost da čujemo kvalitetan zvuk. U cilju sticanja opsežnijeg znanja preporučujemo pohađanje osnovnog tečaja iz audio produkcije, na kojem ćete naučiti koji su to osnovni parametri koje svaki ton majstor mora znati. Zadatak ton majstora je da snima zvuk uz pomoć mehaničkih i elektronskih instrumenata; on se također bavi i obradom zvuka ukoliko za tim ima potrebe. Između ostalog, ton majstor mora biti upoznat s različitim formatima za skladištenje zvuka, zatim s analognim i digitalnim uređajima za višekanalno snimanje zvuka, kao i s radnim stanicama i alatima za obradu zvuka (npr. kompresor, ograničavač, ekvilizator, pojačivači snage); i naravno mora vladati kompjuterskim vještinama..

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Zapravo, na kraju tečaja vi biste trebali znati koje su osnovne karakter-istike intervjua i izvještaja, zatim naučiti kako uređivati vijesti kao i upoznati se s različitim novinarskim formama. Osnovni cilj ove obuke je da polaznici savladaju i u potpunosti shvate procese rada na radiju, da unaprijede digitalne vještine, potaknu vlastitu kreativnost, kao i da se upoznaju s načinima rada na različitim medijima. Sve u svemu, savladat ćete osnovne vještine iz ovog područja što će vas osposobiti za rad u lokalnoj radio stanici ili novinama.

2.2 Uvod u akustiku 2.2.1 Definicija zvuka Koncept zvuka je kompleksan i ima nekoliko definicija. Zvuk može biti valni fenomen koji postoji neovisno o ljudskoj percepciji, odnosno čovjekovog iskustvenog poznavanja zvučnih pojava, ali postoji i subjektivistička definicija koja kaže da je zvuk sve ono što registrira osjetilo sluha. Zakon fizike kaže da zvuk predstavlja vremenski promjenjivu deformaciju u elastičnoj sredini.

Ovaj tečaj iz audio produkcije nudi osnovna znanja iz svih spomenutih područja kao i osnovna znanja iz područja snimanja i obrade zvučnog zapisa kako bi taj sadržaj bio prihvatljiv za emitiranje na radiju, a na kraju tečaja predstavit ćemo vam osnovne žanrove radio novinarstva. SLIKA 1: ŠIRENJE ZVUKA

MODUL AUDIO PRODUKCIJA 49

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Izvor zvuka, u principu, može biti sve ono što stvara mehaničku vibra ciju u određenoj sredini. Postoje primarni i sekundarni izvori zvuka.

2.2.1.1 Primarni izvori zvuka To su uglavnom fleksibilna čvrsta tijela – žice, šipke, diskovi, ili zračni stupovi. Neujednačene razlike u tlaku može još prouzrokovati eksplozija ili trenutak kad valni front naiđe na prepreku; to je, na primjer, naš doživljaj kad puše vjetar. .

2.2.1.2 Sekundarni izvori zvuka Često se događa da sam izvor zvuka proizvodi zvučne valove koji su tako slabi da ih ljudsko uho teško može registrirati, ali zato zvuk koji je tako nastao izaziva oscilacije nekog drugog tijela, čime se zapravo pojačava jačina zvuka. Ta tijela nazivamo sekundarnim izvorima zvuka. Recimo kod mnogih instrumenata, samo tijelo instrumenta predstavlja sekundarni izvor zvuka.

2.2.2 Karakteristike zvuka Istraživanja pokazuju da zvučni izvori vrše mehaničke oscilacije, a ljudsko uho je u stanju registrirati samo malo područje ovih mehaničkih oscilacija (s odgovarajućom amplitudom) i to između 16 Hz i 20000 Hz. Oscilacije s manjom frekvencijom, ispod 16 Hz, se nazivaju infrazvuk, a oscilacije čija frekvencija je preko 20000 Hz se zovu ultrazvuk.

2.2.3 Jačina zvuka U zvučnom valu, kao i u svakoj drugoj vrsti vala, postoji protok energi-je, budući da u određenom trenutku dolazi do oscilacija čestica u mediju. Protok energije se najlakše objašnjava količinom zvučne energije koju zvučni val nosi po jedinici površine valnog fronta u određenoj vremenskoj jedinici. Ljudsko uho ima različiti prag osjetljivosti na zvukove različitih frekvencija. Stoga, u slučaju različitih frekvencija, prag sluha je uvijek na različitoj amplitudi.

2.2.4 Visina zvuka Visina tona ovisi o frekvenciji zvučnog vala (vibracija koje proizvode čestice u mediju); što je niža frekvencija i ton je niži i obrnuto. Prema tome, frekvencija je objektivna mjera visine tona.

2.2.5 Ton Ljudsko uho je u stanju razlikovati zvukove koje proizvode različiti instrumenti, čak i ako su iste visine. Također, u stanju je prepoznati ljudske glasove čak i ako proizvode ton iste visine. Ton iste visine i jačine dobiven s različitih instrumenata ili ljudskim glasom zvuči drugačije i svijest ih prepoznaje kao tonove različite po „boji“.

50 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.2.6 Širenje zvuka

Oscilacije su uzrok nastanka zvučnog vala koji se nakon toga širi titranjem čestica medija kroz koji putuje. Nastajanje i širenje zvuka je moguće u čvrstim, tekućim, plinovitim i zračnim sredinama - kroz koje se zvučni val širi. U vakuumu (bezzračnom prostoru) zvuk se ne prostire, zbog toga što nema čestica koje mogu oscilirati i prenositi zvuk; u svemiru ljudsko uho ne može čuti eksploziju ili zvuk motora svemirskog broda. Prilikom udaljavanja zvučnog vala od izvora dolazi do slabljenja intenziteta uslijed širenja valnog fronta, ali i uslijed interakcije vala s fizičkim preprekama na koje nailazi. Različite površine u različitoj mjeri apsorbiraju zvuk. Intenzitet energije vala se smanjuje prilikom kontakta s fizičkim preprekama, ali postoje razlike u opsegu smanjenja. Tonovi koje ljudsko uho može čuti uvelike ovise o frekvenciji. Viši tonovi će prije biti apsorbirani od dubljih tonova. Upravo zato kad susjed pušta glasnu glazbu mi samo čujemo dublje tonove. Materijali koji se koriste za zvučnu izolaciju su oni koji apsorbiraju energiju zvučnog vala na maloj udaljenosti. Najbolji materijal za izolaciju zvuka je vakuum ili prazan prostor.

2.2.7 Brzina širenja zvuka Brzina zvuka u zraku na temperaturi od 0°C i pri normalnim atmosferskim uvjetima (tlak i vlaga) iznosi 331.5 m/s, a na temperaturi od 150°C iznosi 340 m/s. Brzina širenja zvuka u tekućini je obično veća od brzine širenja zvuka u plinovima. Brzina širenja zvuka je veća u slanoj vodi nego u slatkoj i povećava se s dubinom.

2.2.8 Odnos signal-šum Tijekom rada, pojačalo generira zvuk koji nazivamo naponski šum (noise voltage). Napon šuma kvari kvalitetu zvuka, zbog toga što direktno utječe na koristan signal. Recimo, kad slušamo glasnu glazbu i glazbeni uređaj se isključi, zvučnici koji ostanu uključeni će nastaviti zujati. Odnos signal-šum stoga predstavlja značajan parametar prilikom snimanja zvuka visoke kvalitete. Ovaj parametar u tehničkom smislu predstavlja odnos između dva koeficijenta: odnos korisnog signala (informacije) i pozadinskog šuma koji dolazi u prijemnik. Kad određujemo odnos signal/šum, koristi se logaritamska skala u decibelima.

2.2.9 Dinamika Dinamika prijenosnih sustava se izražava preko odnosa dvije vrijednosti: maksimalne vrijednosti besprijekorno obnovljivog izlaznog signala i maksimalne vrijednosti izlaznog signala koji se doživljava kao „bezvučan“ (odnosno predstavlja raspon između najjačeg i najtišeg tona). Dinamiku zvuka s jedne strane regulira maksimalna jačina zvuka, a s druge procesni šum. To znači da će u slučaju određenog zvučnog sustava dinamička vrijednost biti veća (a samim tim i bolja kvaliteta zvuka) ukoliko je prilikom amplifikacije zvuka razlika između maksimalne vrijednosti i procesnog šuma prilično velika.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Grafikon prikazuje primjere jačine zvuka koji se koriste u praksi. Relevantne vrijednosti u decibelima (dB) se određuju na temelju usporedbe izmjerenih razina zvučnog tlaka (Sound Pressure Levels SPL).

dB(SPL)

Source (with distance)

194

teorijska granica zvučnih valova, u slučaju atmosferskog tlaka od 1 bara

180

motor rakete s udaljenosti od 30m; Eksplozija vulkana Krakatau s udaljenosti od 160 km (100 milja) u zraku

150

motor aviona s udaljenosti od 30m

140

pucanj s udaljenosti od 1m

120

prag boli; sirena vlaka s udaljenosti od 10m

110

motocikl koji ubrzava s udaljenosti od 5m; motorna pila s udaljenosti od 1m

100

pneumatski čekić s 2m; unutrašnjost disko kluba

bučna radionica, teretni kamion s udaljenosti od 1m

usisivač s udaljenosti od 1m, pločnik u prometnoj ulici s gustim prometom

gust promet s udaljenosti od 5m

ured ili unutrašnjost restorana

tiha atmosfera u restoranu

naseljeni dijelovi grada noću

kazalište, potpuna tišina

disanje s udaljenosti od 3m

prag sluha kod ljudi (u slučaju očuvanog sluha); zvuk komarca s udaljenosti od 3m

2.3 Dizajn zvuka 2.3.1 2.1 Analogni i digitalni signali Analogni signali se neprestano mijenjaju u pogledu signala, vremena trajanja i amplitude. Digitalni signal se sastoji od niza impulsa, što ga razlikuje od analognog signala koji uvijek predstavlja kontinuirani tok određenog raspona iskazan u vremenu.

DIGITALIZACIJA (PLAVI ) ANALOGNOG SIGNALA (ZELENI)

52 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

Digitalizirani zvuk nikad ne može biti identičan analognom, to jest ne može sadržati sve detalje originalnog analognog zvuka, već može prenijeti samo zvučne obrasce analognog zvuka. Budući da se zvuk može raščlaniti na mnoštvo jedinica u vremenu, bilo bi nemoguće sačuvati tako veliki broj obrazaca. Digitalizirani zvuk, čak i ako ne prenosi sve informacije koje se nalaze u originalnom zvuku, uglavnom ostavlja dojam bolje kvalitete u odnosu na originalni analogni zvuk; iako zapravo njegova kvaliteta nije bolja od analognog.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

ANALOGNI SIGNAL

UZORKOVANJE

KVANTIZACIJA

ANALOGNO-DIGITALNA KONVERZIJA

Razlog zašto digitalizirani zvuk ostavlja dojam boljeg i punijeg zvuka je veći odnos signal/šum i veći dinamički opseg.

KODIRANJE

Karakteristike digitalnog zvuka su:  Otporan na promjene temperature i fluktacije napona;  Prilično otporan na šumove prijenosnog sustava  Velika brzina prijenosa signala;  Mogućnost kopiranja bez degradacije kvalitete zapisa;  Veći odnos signal/šum kao i dinamički opseg;  Nema distorzije signala  Digitalni signal je osjetljiv na gubitke podataka – upotreba kola za popravku faktora snage (correction circuits)  Integrirana kola koja obrađuju signal su komplicirana

Kvalitetu digitalizacije zvuka određuju dva faktora:

2.3.1.1 Proces digitalizacije signala

 frekvencija

U procesu konverzije analognog u digitalni signal, analogni signali se transformiraju u niz diskretnih vremenskih impulsa. Amplitudne vrijednosti su predstavljene u obliku binarnog niza brojeva. Taj proces se sastoji od četiri koraka i naziva se Pulsno-kodna mod-ulacija (PCM).

PCM signal

01101 PROCES DIGITALIZACIJE ZVUKA

uzorkovanja: koliko često se uzimaju uzorci iz signala koji se neprestano mijenja (broj uzoraka po sekundi).  veličina uzorka, kvantizacija: kvaliteta rezolucije, tj. koliko bita ima izabrani uzorak. Uzorkovanje. U određenim intervalima uzimaju se uzorci analognog signala i čita se njegov napon. Ove vrijednosti se još uvijek neće koristi-

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

ti za digitalnu obradu, zbog toga što informacije kontinuirano pristižu. Rekonstruirani signal će biti dovoljno dobar ako je frekvencija uzorkovanja najmanje dva puta veća od najviše frekvencije koju je potrebno čuvati. Ove definicije zahtjevaju dodatno objašnjenje, ali nije teško shvatiti o čemu je riječ.

Nema sumnje da što je veća frekvencija uzorkovanja, veća je i kvaliteta zvuka. Kvantizacija. Prvi korak digitalizacije zvuka predstavlja kvantizacija. Tijekom procesa kvantizacije određuje se rezolucija uzorka. Postoji nekoliko koraka u procesu kvantizacije. Ukoliko se amplituda analognog vala podijeli na više razina, analogni val će preciznije biti rekonstruiran tijekom A/D konverzije. Zvučne kartice danas, imaju 16-24 bitnu (u rijetkim slučajevima 64 bitova) rezoluciju; sudeći po Hi-Fi standardu, 16 bitna rezolucija je dovoljna za rekonstrukciju originalnog zvuka. Analogno digitalne transformacije U trećoj fazi digitalizacije zvuka, uzorkovane vrijednosti se pohranjuju u digitalni algoritam; vrijednosti u ovoj fazi su predstavljene decimalnim sustavom. Kodiranje. Mijenjanje numeričke vrijednosti do koje smo došli uzimanjem uzoraka i kvantizacijom, binarnim brojem se zove kodiranje. Tijekom kodiranja decimalne vrijednosti uzoraka zvuka se konvertiraju u binarne kodove.

UZORKOVANJE

Frekvencijski raspon ljudskog uha je između 16-20.000 Hz. To znači da najviša frekvencija u analognim signalima iznosi 20.000 Hz. Budući da definicija kaže da moramo uzorkovati frekvenciju koja je najmanje duplo veća od ove vrijednosti, to automatski znači da će uzorkovana frekvencija biti 40.000 Hz, odnosno da moramo iz analognog zvuka uzeti minimalno 40.000 uzoraka u sekundi. U skladu s Hi-Fi standardima, 44.100 Hz je referentna vrijednost, iako se u procesu digitalizacije primjenjuju vrijednosti koje mogu biti 48 KHz, 96 KHz, ili čak 192 KHz.

2.3.2 Zvuk kompjutera, zvučna kartica Za zvuk kod kompjutera zadužena je zvučna kartica. Zvučna kartica nudi više mogućnosti, ali dvije osnovne funkcije su da omogući korisniku da čuje digitalne zvučne datoteke i da digitalizira govor i druge zvukove. Zvučna kartica u sebi sadrži čip koji pretvara analogne zvučne valove u digitalne. Profesionalni korisnici moraju imajti zvučne kartice koje zadovoljavaju profesionalne standarde i posjeduju posebne karakteristike.

54 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.3.3 Kompresirani i nekompresirani zvučni zapis 2.3.3.1 Izrada zvučnog zapisa u besplatnom memorijskom internet prostoru Vocaroo je besplatan i veoma praktičan internet program s jednostavnom radnom površinom na koju možete na brzinu snimiti zvučni zapis bez poznavanja engleskog jezika. Snimka se jednostavno može dijeliti s drugim korisnicima interneta, može se postaviti bilo gdje, ili se može preuzimati u različitim zvučnim formatima . Najbolje od svega je što se ne moramo registrirati da bismo koristili ovaj program!

https://soundcloud.com/

Nakon kratkog procesa registracije, Audioboo program vam pruža mogućnost da besplatno na internetu snimite zvučni zapis, da ga sačuvate i distribuirate; internet zvučni zapisi maksimalne dužine od pet minuta se mogu jednostavno snimiti uz pomoć ovog programa. Najbolja karakteristika ovog programa je to što za vrijeme snimanja zvučnog zapisa možemo zaustaviti proces i nastaviti ga onda kad to želimo. Snimljeni zapis se može postaviti i/ili distribuirati na zajedničkim internet stranicama (Twitter, Facebook, Tumblr)

http://vocaroo.com/ SoundCloud je profesionalna platforma za distribuciju zvuka, gdje nakon registracije možemo skladištiti ili distribuirati naše zvučne zapise. Istovremeno to je internet program za snimanje zvuka, zbog toga što je uz pomoć ovog programa moguće snimiti zvučne zapise koristeći mikrofon našeg računala…. Na SoundCloud programu možemo potpuno besplatno snimiti i sačuvati zvučni zapis u trajanju do dva sata.

https://audioboo.fm/ Audio Pal program ima jedinstvenu funkciju: uz pomoć ovog programa možemo napraviti jednominutni zvučni zapis ne samo na inter-

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

netu već i preko mobilnog telefona, a link zvučnog zapisa, zajedno s ostalim informacijama o distribuciji / unošenju podataka dobivamo na e-mail adresu.

http://audiopan.com/

2.3.3.2 Snimanje zvučnog zapisa na računalu Za snimanje zvuka na računalu koristimo program za snimanje zvučnih zapisa. Da bismo pokrenuli ovaj program najprije moramo odabrati opcije ovim redoslijedom: Svi programi (All programes)/ Pomagala (Accessories)/ Zabava (Entertainment), a zatim kliknuti na naredbu Snimanje zvuka (Sound recording). (U slučaju Windows 7 odabiru se samo opcije Svi programi/Pomagala). Da bi se program za snimanje zvučnih zapisa aktivirao potrebno je odabrati tipku za snimanje na kojoj se nalazi crveni krug. Snimanje će zatim početi, a da bi ga zaustavili moramo kliknuti na tipku stop na kojoj se nalazi crni pravokutnik. Snimka se može naknadno slušati klikom na tipku start na kojoj se nalazi strelica okrenuta u desno. Odabirom ove opcije, program će reproducirati prethodno snimljeni materijal.

Record MP3, kao što i sam naziv kaže, nam pomaže da na internetu snimamo u mp3 formatu; radi se o vrlo jednostavnom programu. ( h t t p : / / w w w . r e c o r d m p 3 . o r g / )

Efekti. Snimljeni materijal se može obraditi uz pomoć efekata. Program za snimanje zvuka ima efekte za povećanje glasnoće tona, zatim za povećanje brzine kao i efekt emitiranja snimljenog materijala unatrag. Da bismo aktivirali spomenute efekte potrebno je da u folderu Efekti odaberemo odgovarajuću opciju, i prilikom preslušavanja snimljenog zvučnog zapisa bit ćemo u prilici ocjeniti jesmo li napravili pravu odluku prilikom odabira efekta. http://www.recordmp3.org/

56 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.3.3.3 Snimanje audio zapisa digitalnim diktafonom – Zoom H1 V2 Zoom H1 ima stereo X/Y konfiguraciju mikrofona. Uz pomoć diktafona, razgovori, konferencije, i osobni komentari se mogu snimiti u WAV i MP3 formatima. Zoom H1 ima kapacitet od 2 GB, koji se može uvećati uz pomoć micro SD kartice. Budući da ima ugrađene zvučnike snimljeni materijal se može odmah preslušavati, bez spajanja ovog uređaja na računalo. Sa Zoom H1 digitalnim diktafonom možete snimati zapise sa stereo zvukom. Pozadinsko osvjetljenje na LCD ekranu, olakšava traženje informacija i rukovanje funkcijama ovog diktafona. Zoom H1 diktafon ima priključke za USB i mikrofon. Uvodni video možete pogledati na: http:// www.youtube.com/watch?v=cLvESdlgHAk Uputstvo za upotrebu http://www.zoom.co.jp/downloads/h1/manual/

Miksiranje zvuka znači pretapanje zvučnih slika (cross fade) kod kojeg se jedna traka stišava (postepeno potiskuje zvučni signal) dok se istovremeno druga traka pojačava (postepeno pojačava zvučni signal). Ova opcija se često koristi u radio emisijama. Treba istaknuti da jedan zvuk, na primjer, pozadinska glazba, mora biti tiši od nekog drugog, recimo ljudskog glasa.

2.3.5 Izlazni audio uređaji

2.3.5.1 Zvučnici i zvučne kutije U upotrebi najčešće susrećemo elektroakustični pretvarač (transformator), odnosno dinamički zvučnik, koji funkcionira po obrnutom principu u odnosu na dinamički mikrofon. U samom uređaju, elektronski ulazni signali se skupljaju na zavojnici, i kad se sustav pobudi ulaznim naponom, struja poteče kroz kolo i zavojnica koji se nalazi u magnetnom polju počinje se pomicati naprijed natrag pod utjecajem električne sile. Zavojnica je povezana s membranom zvučnika i oni se zajedno pomiču prateći ritam i frekvenciju zvučnog signala, stvarajući zračne valove koje registriramo kao zvuk.

2.3.4 Obrada i miksiranje zvuka Najčešće korištene opcije u montaži su obrada i miksiranje zvuka. Obrada zvuka praktično znači uklanjanje odabranih dijelova iz audio materijala i umetanje istih u neku drugu datoteku..

DINAMIČKI ZVUČNIK

Međutim, budući da jedan zvučnik nije u stanju podjednako dobro

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

transformirati niske, srednje i visoke signale, više se zvučnika različitih veličina mora postaviti unutar zvučne kutije. Veliki zvučnici su zaduženi za ujednačen prijenos niskih tonova (20Hz – 400-600 Hz). Zvučnici srednje veličine (10-20 cm prečnika) su pogodni za prijenos tonova srednje glasnoće (~400-6000 Hz). Mali zvučnici, takozvani „Dome“ su posebno dizajnirani za transformaciju visokih tonova. Ovo sve do sada rečeno zvuči prilično jednostavno, što naravno nije slučaj pogotovo kad se radi o propusnim filterima, zbog toga što svaki kvantizirani signal mora dospjeti do odgovarajućeg zvučnika. Ovaj dio procesa, nažalost, povećava mogućnost nastanka greške. Još se nismo dotakli ni teme važnosti kvalitete zvučnih kutija (zatvorenih ili bas refleks kutija), budući da bez dobrih kutija nema dobrog zvuka. Razlog zašto inženjeri akustike vrše eksperimente u anehoičnim sobama je potreba da se napravi zvučna kutija koja radi s relativno glatkim transferom frekvencije, i koja će biti kvalitetna čak i po subjektivnim mjerilima. Ovo se još više odnosi na audio monitore koji se koriste za rad u studijima.

2.3.5.2 Slušalice Slušalice pružaju drugačiji akustični doživljaj od zvučnih kutija. Budući da rad slušalica nema veze s akustikom sobe, njihov zvuk je sterilniji, i jasniji. Budući da slušalice nemaju akustičnu spojnicu, mogu se dimenzionirati bolje od zvučnih kutija, zbog toga što dizajneri zvučnih kutija ne znaju unaprijed u kojoj će se prostoriji kutije nalaziti i kako će biti postavljene. Slušalice mogu biti otvorenog i zatvorenog tipa. Slušalice zatvorenog tipa pružaju izolaciju od vanjskog zvuka i sprječavaju da zvuk iz slušalica procuri van. Od zatvorenih slušalica se očekuje da prenesu cijeli ču-

jni frekventni opseg zvukova s minimumom fluktuacija i naravno bez distorzije zvuka.

Zatvorene slušalice predstavljaju jedini, ili bar najčešće korišten uređaj za snimanje na otvorenom prostoru, budući da blokiraju sve nepoželjne šumove koji dolaze izvana. U glazbenim studijima zatvorene slušalice se slabije koriste za obradu zvuka, ali se zato koriste svakodnevno za preslušavanje zvučnog materijala ili za traženje nekih dijelova. Povezane su s zvučnim mikserom, tako da se materijal može preslušavati, a da se pri tom ne uznemirava montažer i redatelj i ne ometa njihov rad u studiju.

58 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

2.4

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Alati za snimanje zvuka

napona, kontrola tona, uređaji visokih performansi, pojačala za kućno kino, računala, alati za obradu zvuka, itd.

2.4.1 Lanac prijenosa zvuka

Uređaji za skladištenje zvuka: sustavi za optičko snimanje zvuka, sustavi s magnetnom trakom za snimanje zvuka, sustavi za snimanje na čvrsti disk, memorijske kartice.

Uređaji za prijenos zvuka se mogu podijeliti u četiri kategorije: ulazni uređaji, uređaji za obradu zvuka, uređaji za skladištenje podataka i izlazne jedinice.

Izlazni uređaji: slušalice, zvučnici, zvučne kutije, stereoskopske komponente zvučnih kutija. Kad analiziramo lanac prijenosa zvuka, u svakom primjeru uvijek postoji polazna i završna točka.

2.4.2 Mikrofoni Energija zvuka se uvijek širi putem medija. Evo jednostavnog primjera. Uzmimo da je izvor zvuka ljudski glas, a glasnice pomicanjem čine da čestice zraka vibriraju. Proizvedeni zvuk se može sačuvati samo uz pomoć uređaja koji će zabilježiti trenutni tlak, širenje, brzinu i frekvenciju čestica u tom vremenski ograničenom trenutku. Uz pomoć membrane, mikrofon pretvara energiju zvuka najprije u mehaničku, a zatim u električnu energiju.

2.4.3 Kablovi KARIKE U LANCU PRIJENOSA ZVUKA

Ulazni uređaji prosljeđuju signal do procesorske jedinice: to su obično kanali za mikrofone na mikseti, optički uređaji (CD, DVD), video uređaji i drugi kasetni uređaji, zatim diktafoni, telefoni i fotoaparati. Uređaji za obradu zvuka mogu biti: pretpojačala, mikseta, korektori

U audio tehnologiji najteže je naučiti čemu služe različiti kablovi i izlazi (outputs). Ova tema je najčešći razlog prepirki.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.4.3.1 Asimetrični kablovi Jednostavni asimetrični (vrući kraj + oklop) izlazi se uglavnom koriste za prenošenje signala niskih performansi. Asimetrični signal

Asimetrični (nebalansirani) sustavi su podjednako osjetljivi na ometanja niskih i visokih frekvencija, što je razlog upotrebe isključivo kratkih kablova za prijenos signala samog instrumenta ili linijskog signala. Kod dužih kablova, praktičnije je koristiti simetričnoasimetričan transformator.

2.4.3.2 Simetrični kablovi Dvožilni oklopljeni kabel (poznatiji kao kabel za mikrofon, dvožilni kabel + oklop) se koristi onda kad je zaštita od smetnji najznačajnija. Ulazi i izlazi dugih kablova i mikseta uglavnom zahtjevaju simetričan (balansiran) prijenos signala.

2. žila (vrući kraj) 1. žila (oklop)

Na pozornici, pojačala snage i osvjetljenje stvaraju smetnje niskih frekvencija, koje se lako mogu apsorbirati dugačkim kablovima.

Najčešće primjene ovog kabla su:

Simetrični signal

Izlazne točke na instrumentima, Povezivanje instrumenata i efekata, Ulazne i izlazne točke na pojedinim

miksetama.

Asimetrični kabel

3. žila (hladno)

2. žila (vruće) 1. žila (oklop)

60 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Dvožilni oklopljeni kabel (poznatiji kao kabel za mikrofon, dvožilni kabel + oklop) se koristi onda kad je zaštita od smetnji najznačajnija. Ulazi i izlazi dugih kablova i mikseta uglavnom zahtjevaju simetričan (balansiran) prijenos signala. Na pozornici, pojačala snage i osvjetljenje stvaraju smetnje niskih frekvencija, koje se lako mogu apsorbirati dugačkim kablovima.

2.4.3.3 Zvučnički kablovi Kablovi za zvučnike moraju uz što manje gubitke prenijeti veliku snagu pojačala do zvučnih kutija. Kablovi su dvožilni i nisu oklopljeni. Žice su izrađene od bakra s odgovarajućim poprečnim presjekom i kemijskom kombinacijom.

Simetrični kabl

Kad je riječ o signalima niskog nivoa (mikrofonski signali), vrlo je jasna razlika između simetričnog i asimetričnog prijenosa signala. Budući da su kablovi izloženi visokom stupnju mehaničkog stresa, potrebno je da budu izdržljivi. Kablovi moraju istovremeno imati mehaničku čvrstoću i fleksibilnost.

Opće je poznato da se u slučaju napona koji ne prelazi 400 W i kablova koji su maksimalno 10 m dužine, koriste žile presjeka 1.5 mm2. U slučaju dužih žica, kablovi presjeka 2.5 mm2 su se pokazali kao najpraktičniji.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Tri osnovna modela audio mikseta su:

2.4.4 Audio mikseta Mikseta je pojačalo i predstavlja središnju točku svakog tonskog lanca. U mikseti se sabiru svi tonski signali, oblikuju se i prosljeđuju dalje. Mikseta se sastoji od nekoliko ulaznih i izlaznih modula koji omogućavaju istovremeni prijenos dva ili više zvučna signala, i pri tom prilagođavaju i reguliraju razinu i glasnoću zvuka. Naponski nivo se može postaviti na ulaznoj točki, uz pomoć potenciometra. Ovisno o potrebama, audio mikser se može koristiti za rad u studiju, zatim za javne događaje, kao i na nastupima glazbenih grupa i bendova.

 Analogne

miksete. Analogne miksete rade samo u analognoj domeni, i one ne konvertiraju analogni audio signal u digitalni oblik; zvuk analogne miksete nije pogodan za računalo.

 Digitalne

miksete. Imaju analogne i digitalne ulazne konvertore. Čim analogni zvuk dospije u miksetu, ona ga pretvara u digitalni signal; signal se zatim obrađuje dodavanjem raznih efekata, i prolaskom kroz razne procesore da bi se na izlazu podvrgao digitalno-analognoj konverziji. Mnogi digitalne miksete danas, imaju USB ili Firewire sučelje (ili oba).

 Novije analogne miksete imaju USB i Firewire audio sučelje.

2.4.5 Pojačala Jednostavna definicija pojačala bi bila da je to svaki uređaj koji može konvertirati razinu signala. Osnovni modeli zvučnih pojačala su: dvokanalno pojačalo, pojačalo s nekoliko ulaza, pojačalo s ugrađenom miksetom, višekanalno pojačalo (za kućno kino), pojačalo snage, profesionalni pojačivač snage visokih performansi.

2.4.6 Zvučna kartica Zvučna kartica računala je kartica za proširenje koja prima i emitira zvučni signal po nalogu računala. Područja gdje se najčešće koristi su sljedeća: multimedijske aplikacije, obrada zvučnog i vidio materijala, zabava (gledanje filmova, slušanje glazbe, igranje igrica). Kod većine modernih računala zvučna kartica je integrirana na matičnoj ploči, dok se kod starijih verzija računala mora naknadno instalirati. Profesionalni korisnici uglavnom kupuju zvučnu karticu odvojeno od računala, zbog

62 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

toga što su takve kartice bolje kvalitete i performansi. Zvučna kartica sadrži analogno-digitalni (A/D) i digitalno-analogni (D/A) konverter, što znači da se ulazni analogni signal digitalizira, a izlazni signal se podvrgava digitalno-analognoj konverziji.

Većina zvučnih kartica od 1999. godine podliježe Microsoftovom PC 99 standardu za obilježavanje vanjskih konektora (sučelje) odgovarajućim bojama:

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Boja

Uloga Ružičasta

Analogni ulaz za mikrofon.

Svijetlo plava

Analogni ulaz za liniju.

Zelena

Analogni izlaz za prednje zvučnike ili slušalice.

Crna

Analogni izlaz za stražnje zvučnike (u slučaju 4.0 ili više).

Siva

Analogni izlaz za bočne zvučnike (u slučaju 7.1).

Narančasta

S/PDIF digitalni izlaz (nekad se koristi i za analogni izlaz za srednje zvučnike i subvufere)

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.4.7 Računalo Računalo ima veoma važnu ulogu u procesu snimanja zvuka, i njegova funkcija je mnogo kompleksnija od običnog A/D ili D/A konvertora. Postoje različiti softveri koji mogu vaše računalo pretvoriti u virtualni tonski studio. To su, na primjer:

2.4.8 Struktura jednostavnog digitalnog radija RAČUNALO SA ZVUČNOM KARTICOM

 sound editors

MONITOR EMITIRANJA ZVUČNICI

SLUŠALICE

MP3 IZVOĐAČPROGRAM

 virtualni efekti  virtualni instrumenti

PROGRAM ZA

 biblioteke zvukova i zvučni obrasci

SNIMANJE MIKROFON

CD IZVOĐAĆ PRIJENOS

PRIJENOS-

FM ANTENA

64 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

tijelo mikrofona se ugrađuje poseban transformator koji ima zadatak izmjeniti izlazeći signal i učiniti ga simetričnim.

2.5 Mikrofoni Da bi snimili, pojačali zvuk ili ga podvrgli bilo kojoj vrsti elektronske manipulacije, potrebno ga je prvo konvertirati u električni signal. Taj zadatak obavlja elektroakustični pretvarač, koji mi nazivamo mikrofon. Operativni princip rada najmanje mikrofonske kapsule je identičan principu rada najčešće korištenih zvučnika, osim što se dimenzije razlikuju (ovo su dinamički mikrofoni).

2.5.1 Podjela mikrofona 2.5.1.1 Podjela mikrofona na temelju principa audioelektrične konverzije signala Podjela mikrofona, koji se najčešće koriste: Rad ovih mikrofona se temelji na fenomenu elekrodinamičke indukcije, pri čemu se elektromotorni napon inducira unutar električnog provodnika koji se kreće u magnetskom polju. Kod dinamičkih mikrofona, zvučna zavojnica koja je pričvršćena za membranu se pomiče u zračnom prostoru magnetnog kruga (zvučni valovi stvaraju kreta-nje), i stvara napon koji predstavlja ekvivalent zvuku, koji mi koristimo u pojačanoj verziji. Mehanički i električni parametri zvučne zavojnice ne odgovaraju uvijek električnim zahtjevima opreme. Iz tog razloga u

Dinamički mikrofoni imaju najširu upotrebu, zbog toga što su jednostavni za korištenje, pouzdani su, mogu izdržati velike promjene glasnoće zvuka, zatim promjenu vibracija, pa čak i padove i naravno daju zvuk dobre kvalitete. Kondenzatorski mikrofon – kao što i sam naziv kaže – je mikrofon čija membrana s kućištem zapravo predstavlja kondenzator izoliran zrakom, koji ima kapacitet od nekoliko pF (p = pico = jako malo). Jednu ploču s električnim nabojem predstavlja membrana; obično je to plastična folija od sintetičkog materijala; da bi bila provodljiva na nju se nanosi tanak sloj metalizacije, obično pozlata. Drugu ploču čini komad keramike ili metala, na koji se nanosi tanak sloj metalizacije. Kako kondenzator ne proizvodi nikakav izlazni napon, kapsula je dio električnog sklopa ugrađenog u tijelo mikrofona. U tom sklopu se prom-

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

jena kapaciteta pretvara u promjenu napona. Zvučni valovi pomiču membranu, i na taj način se udaljenost između kondenzacijskih površina povećava, što dovodi do promjene kapaciteta kondenzatora – napon između kondenzacijskih površina se također može promijeniti. Ova promjena napona predstavlja ekvivalent zvučnih valova. Budući da su performanse ovog električnog signala veoma niske, pretpojačalo se ugrađuje u kondenzatorski mikrofon. Kvaliteta zvuka kondenzatorskih mikrofona premašuje kvalitetu zvuka dinamičkog mikrofona, zbog toga što membrana u kondenzatorskom mikrofonu ne mora pokretati masivnu zvučnu zavojnicu, što je slučaj s dinamičkim mikrofonom; stoga je impuls prijenosa kod kondenzatorskih mikrofona mnogo bolji.

Za razliku od dinamičkih mikrofona, kondenzatorski mikrofoni su veoma osjetljivi na udarce i sve vremenske parametre (temperatura, relativna vlažnost), zbog čega se rijetko koriste u audio tehnologiji.

2.5.1.2 Elektret kondenzatorski mikrofon Elektret kondenzatorski mikrofon je posebna vrsta kondenzatorskog mikrofona čija je membrana napravljena od električnog izolatora (materijal kroz koji prolazi električno polje, ali sam ne provodi elektricitet) koji je u proizvodnji mikrofona polariziran, tako da ovi mikrofoni ne zahtjevaju mnogo truda. Elektret mikrofoni rade s velikim induciranim otporom i zahtjevaju pretpojačala. Ovo pojačalo ima u sebi fantomsko napajanje (vidi kasnije) ili bateriju koja se nalazi u kućištu mikrofona.

66 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Kontakt mikrofoni. Ovi mikrofoni se direktno postavljaju na izvor zvuka i upijaju vibracije s površine instrumenta koji emitira zvuk. Često se montiraju na glazbeni instrument (gitara s piezo elementom ili podni mikrofon za dupli bas). Protuprovalni alarmni sustavi, instalirani u trgovinama u kojima se prodaju dijamanti, funkcioniraju po istom principu: ako se staklo izloga udari, kontaktni mikrofon osjeti vibracije i alarm se uključuje.

RUČNI MIKROFON

CLIP-ON MIKROFON

Kad je riječ o televizijskim emisijama s pjevanjem i plesanjem, ili pak o nekoj drugoj vrsti interaktivnih programa, problem koji se nameće je činjenica da glava izvođača nije nikad u jednom položaju, tj. izvođač obično ne stoji mirno ispred mikrofona koji se nalazi na stalku. Zato se u tim situacijama koriste mikrofoni sa štipaljkom, koja se zakvači na odjeću pjevača ili plesača. Ponekad, osobito u glazbenim i plesačkim emisijama, mikrofon boje kože se zalijepi na čelo izvođača. Tijekom plesne točke, zahvaljujući ovom mikrofonu udaljenost između usta i čela pjevača ostaje uvijek ista, tako da se karakter zvuka ne mijenja.

Kondenzatorski mikrofon “pucaljka". Mikrofon pucaljka je dobio ovaj naziv zbog svog izgleda. Kondenzatorska kapsula ovog mikrofona, zajedno s vrhunskom elektronikom, osigurava kontroliran dijagram usmjerenosti s visokim stupnjem suzbijanja neželjenih ambijentalnih šumova. Budući da posjeduje veliki frekvencijski opseg i visoku dinamiku, ovaj mikrofon je namjenjen specifičnim visokozahtjevnim aplikacijama u televizijskoj i filmskoj industriji, kad je potrebno da mikrofon i stalak budu sakriveni. Parabolični mikrofon.Mikrofon se montira u fokus paraboličnog ogledala. Zvuk koji dolazi iz udaljenog izvora se usmjerava na mikrofon uz pomoć paraboličnog ogledala, pri čemu se usmjerenost i osjetljivost mikrofona povećavaju. Koristi se za snimanje zvukova u prirodi.

Mikrofoni sa štipaljkom su također namijenjeni za ozvučavanje određenih glazbenih instrumenata, ukoliko se iz nekog razloga ne može koristiti mikrofon na stalku, bilo da su okolnosti takve, ili bi stalak ograničio slobodu izražavanja umjetnika (npr. saksofon ili drugi puhački instrumenti). KONDENZATORSKI MIKROFON “PUCALJKA”

KONTAKT MIKROFONI

PARABOLIČNI MIKROFON

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.5.1.3 Podjela mikrofona prema usmjerenosti Ovisno o strukturi, mikrofoni pokazuju različiti stupanj osjetljivosti na različitim frekvencijama, i različitim smjerovima dolaska zvučnog vala. To se zove karakteristika usmjerenosti mikrofona i obično se crta u polarnom dijagramu koji pokazuje ovisnost osjetljivosti mikrofona od smjera zvučnih valova. Osjetljivost je najveća kad zvučni valovi dolaze upravo na membranu mikrofona (na dijagramu je taj smjer označen s 0º). Polarni dijagram predstavlja kružni grafikon, na kojem je glavno odstupanje od smjera mikrofona izraženo u stupnjevima, a osjetljivost mikrofona je označena udaljenošću od centra grafikona. Dijagram pokazuje da mikrofon ima različitu osjetljivost na različitim frekvencijama. Budući da su mikrofoni obično cilindrično simetrični, polarni dijagram predstavlja uzdužni presjek, iako su i druge opcije moguće. Neusmjereni ili kružni (omnidirekcionalni) mikrofoni. Kao što i sam naziv kaže, ovaj mikrofon je podjednako osjetljiv na zvukove koji dolaze iz svih smjerova u prostoru. Kad je riječ o amplifikacijama, ovaj mikrofon nije veoma praktičan, zbog toga što ne pruža nikakvu zaštitu od “zujanja”. Istina je međutim, da budući da ovi mikrofoni imaju ujednačen frekvencijski odziv ne dolazi do vrhova (peak) u glasnoći zvuka, što znači da kružni mikrofon nema frekvencije koje su više osjetljive na zujanje. Ovaj tip mikrofona se obično koristi za snimanje zvuka. Kardioidni (bubreg/srce) mikrofoni.Naziv ovog mikrofona se odnosi na činjenicu da karakteristika usmerenosti, prema engleskim izvorima, ima oblik srca , a prema njemačkim, dijagram ima oblik bubrega. Ovaj tip mikrofona ima najširu primjenu. Zbog svoje usmjerene osjetljivosti, lako se eliminira zujanje i buka mikrofona. Nažalost, frekvencijski

68 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

odaziv ovog mikrofona nije tako ujednačen kao kod kružnog mikrofona, pogotovo ako izvor zvuka nije u njegovoj osi.

2.5.1.4 Ostale karakteristike mikrofona Frekvencijska karakteristika. Frekvencijska karakteristika mikrofona nije ujednačena, što ne mora predstavljati problem budući da svaki izvor zvuka ima različitu frekvenciju. Upravo iz tog razloga postoje mikrofoni koji se posebno koriste za određene instrumente ili izvore zvuka, npr. mikrofoni za glas, bubnjeve, flautu, gitaru, niskotonske instrumente (bas bubanj ili kontrabas), itd…

KARDIOIDNI (BUBREG/SRCE) MIKROFONI

DVOSMJERNI ILI OSMIČNI (BIDIREKCIONALNI, GRADI-

Dvosmjerni ili osmični (bidirekcionalni, gradijentni) mikrofoni. Njihov naziv ima veze s činjenicom da oblik karakteristike usmjerenosti ovog mikrofona liči na broj osam. Ovi mikrofoni su imuni na bočne signale, ali zato imaju mehanički sklop koji omogućava potpuno jednako djelovanje zvučnog polja s obje strane membrane. Ova metoda odlično funkcionira ukoliko snimamo dva zvuka čiji su izvori jedan naspram drugog, na primjer prilikom vođenja intervjua ili snimanja u studiju.

Frekvencijska karakteristika mikrofona predstavlja promjenu osjetljivosti izraženu u dB, i predstavljena je dijagramom s vrijednostima koje se kreću od 20Hz do 20kHz. 20 10

dBre 1 V/Pa

NEUSMJERENI ILI KRUŽNI (OMNIDIREKCIONALNI)

0 -10 20 30 100

1000

10.000

20.000

Osjetljivost mikrofona predstavlja razina signala na izlazu mikrofona u odnosu na ulazni napon signala. Ova karakteristika definira vezu između ulazne i izlazne veličine to jest između pobudnog tlaka i elektro-motorne sile koja uslijed toga nastaje.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Prekomjerno napajanje - overcharging. Dobri mikrofoni su obično u stanju prenijeti razinu zvučnog tlaka (SPL-sound pressure level) od 140dB bez distorzije. Ova razina zvučnog tlaka je intenziteta koji je za 10dB veći od praga bola! Takava razina zvučnog tlaka se može, na primjer, javiti ukoliko se mikrofon postavi veoma blizu kompleta bubnjeva (tzv. Close miking). Pri ovakvoj razini zvučnog tlaka, izlazni signal mikrofona može biti tako visok da potpuno nadjača ulazni signal pojačala.

Simetrična provodljivost signala posjeduje visok stupanj zaštite od smetnji. Jeftiniji mikrofoni obično imaju konektor od 6.3mm popularno nazvan džek (jack). Raspored pinova je sledeći:

Simetrična i asimetrična sučelja. Profesionalni mikrofoni imaju tropolne XLR konektore s sljedećim rasporedom pinova:

VRH: SIGNAL + RING (IF THERE IS ONE): SIGNAL - SHADING: EARTH

1 3

2 3

1. UZEMLJENJE/OKLOP 2. SIGNAL+ VRUĆI KRAJ 3. SIGNAL– HLADNI KRAJ

Fantomsko napajanje. Određenim mikrofonima (npr. kondenzatorski mikrofon) je potrebno dodatno vanjsko električno napajanje (tzv. fantomsko napajanje) kako bi funkcionirali. Fantomska napajanja su neophodna za punjenje kondenzatorskih ploča i napajanje pretpojačala. U praksi se koriste DC od 9-48 V koja napajaju mikrofon kroz mikrofonski kabel.

70 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

Spužva za mikrofon.Mikrofoni koji se koriste za pjevače/govornike imaju spužvu koja je ugrađena unutar pop filtera, ili se može kupiti zasebna navlaka od spužve koja se navuče na mikrofon. Spužva propušta zvučne valove, a zadržava šumove od vjetra kao i dodatne šumove koji nastaju prilikom izgovaranja glasova t i p; također štiti mikrofon od sitnih kapljica sline.

U studijima pogotovo, koriste se pop filteri. Ukoliko se pop filteri postave na 8-15 cm udaljenosti od mikrofona, služit će kao zaštita od dodatnih šumova, zatim kao zaštita od neugodnih šumova koji prate izgovaranje glasova t i p, zaštita od nadjačavanja, kao i sitnih kapljica sline koje mogu oštetiti mikrofon.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.5.2 Bežični mikrofoni Signal bežičnog mikrofona se prenosi radio valovima u VHF ili UHF FM području frekvencija, s AM, FM ili nekom drugom vrstom digitalne modulacije. Ovim mikrofonima nije potreban kabel da bi se konektirali, što pjevaču ili izvođaču daje slobodu kretanja; također s bežičnim mikrofonom nestaje i potreba za stalnim pomicanjem i namještanjem kablova, čime se eliminira mogućnost oštećenja i trganja kablova. Nedostaci bežičnih mikrofona su mogućnost pojave interferencije (utjecaj druge radio opreme ili drugih radio mikrofona), ograničeno vrijeme neprekidnog korištenja, šum i pojava mrtve točke, kao i ograničen broj mikrofona koji se mogu koristiti u isto vrijeme na istom mjestu (ograničen broj radio kanala). Kad se koristi bežični mikrofon važno je da samo jedna vrsta uređaja koristi jednu frekvenciju na određenom mjestu (npr. na konferenciji za novinare nekoliko filmskih ekipa koristi slične bežične mikrofone).. U bežičnim mikrofonima se nalazi baterija koja se mora zamijeniti ili napuniti prije korištenja mikrofona.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.6 Audio montaža

Nakon završenog snimanja i prije emitiranja, snimka se mora obraditi. Prilikom preslušavanja snimki, potrebno je obratiti pažnju na sljedeće elemente:  Koristi li osoba koja se intervjuira često “er” ili “hmm”? / Radi li duge

Teorija kaže da tijekom digitalne obrade zvuka ne dolazi do opadanja kvalitete snimke, iako je danas praktički nemoguće obaviti proces obrade zvuka isključivo u digitalnoj formi. Osim toga, emitiranje snimaka će biti u analognom načinu rada (osim za digitalno zemaljsko audio emitiranje ili digitalno satelitsko emitiranje ili u slučaju snimaka koje se objavljuju na internetu).

2.6.1 5.1 Digitalno snimanje zvuka Zvuk koji je snimljen uz pomoć mikrofona (osobni snimak) i digitalnog diktafona se može prebaciti na računalo i sačuvati u vidu datoteke.

2.6.2 Obrada audio materijala Programi, koji su prilagođeni montaži samo jedne trake (one-track editing), se koriste za jednostavne oblike obrade zvuka (npr. program SoundForge za obradu izvještaja), dok su nam za kompleksniju obradu potrebni programi koje koristimo kad želimo posložiti više audio zapisa u više traka (multi-track editing), npr. program CoolEdit Pro. s multitrack programima moguće je rotirati različite zvukove, a da pritom kontroliramo njihovu jačinu. Gotov obrađeni zvuk se može sačuvati u nekompresiranom WAV formatu, iako se također može i kompresirati.

pauze? / Ponavlja li stalno istu riječ, zvuk, rečenicu ili misao? (Neželjene šumove, duge pauze u govoru treba izrezati osim ako su tu s posebnim razlogom, npr. da nam pokažu da se govornik zaglavio, i da mu je potrebno mnogo vremena da smisli što kaže.)  Jesmo li sačuvali originalnu datoteku? (Da bi se izbjegli mogući nesporazumi, poželjno je sačuvati neobrađenu verziju, tijekom i nakon obrade. Tijekom obrade zvuka treba obratiti pažnju na sljedeće:  Ima li rečenica i dalje smisla nakon što se izreže i obradi?  Hoće li se rečenica i tok misli izmijeniti nakon obrade?  Imaju li rečenice smisla, odnosno odgovarajuću funkciju?  Ponavlja li se ista rečenica greškom dva puta?  Čuje li se klik zvuk na mjestu rezova? Ako je odgovor potvrdan, taj zvuk se može eliminirati pojačavanjem zvučnog vala ili izjednačavanjem valne linije uz pomoć opcije mikro rezanje - fine cut.  Odvlači li rez pažnju? Ako rezovi više ometaju slušanje snimke od zvukova kao što su “hmm” i “err” , onda treba zadržati original.

2.6.3 Odnos glazbe i govora Prije izvjesnog vrijemena postojala je praksa da se svaka pjesma na radiju najavi prije nego što se pusti, i dok je glazba svirala nije bilo nikakve priče (voditelju nije padalo na pamet da priča dok glazba traje). Danas je postalo uobičajeno i da čitanje vijesti prati neka pozadins-

72 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

ka glazba; glazba je postala sredstvo za popunjavanje praznine, ili ono što bi naučnici okarakterizirali kao “strah od vakuuma” (priroda je prestravljena konceptom praznine, i zato nastoji popuniti svaki vakuum – u kontekstu medija ova pojava se tumači kao strah od tišine ili gubitka kontinuiranog ritma programa na radiju).

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

može iritirati. Zaključak je da se pozadinska glazba mora koristiti obazrivo i dozirano. Pozadinska glazba se koristi za vrijeme:

 vijesti (ritmična i ponavlja se),  vremenske prognoze (New Age glazba, cvrkut ptica),

Na početku devedesetih godina prošlog stoljeća, na komercijalnim radio stanicama ustalio se koncept uređivanja radio programa koji bi se mogao nazvati “samo glazba – bez priče”. Bilo je sve više radio emisija u kojima su se emitirale pjesme u blokovima u trajanju od 10-20 minuta, što je ekvivalent trajanja nekoliko pjesama. Na početku 2000tih trend se počinje mijenjati; naročito u jutarnjim emisijama slušatelji radio programa nemaju više priliku slušati isključivo glazbu, budući da komentari i pričanje radio voditelja popunjavaju najveći dio programa – i to ni manje ni više nego programa glazbenih emisija! Trominutno pravilo za radio voditelje više nije na snazi. Komercijalne radio emisije imaju segmente bez glazbe (čak i pozadinske glazbe) u trajanju od deset i više minuta. Za vrijeme ovih segmenata radio programa, voditelji diskutiraju ili komentiraju određenu temu.

 dokumentarnih emisija (elektronska, samo akordi)  najave događaja i TV programa,,  ili

samo da popuni prazan hod u programu (ako ima vremena do naredne emisije – neutralna jazz glazba)..

2.6.5 Audio efekti SoundCli.ps je besplatni portal za distribuciju audio efekata na kome svatko može postaviti audio efekte, a također je dozvoljeno besplatno preuzimanje audio efekata koje su drugi korisnici postavili.

2.6.4 Pozadinska glazba na radiju U radio programima baš kao i na filmu, glazba često nije u prvom planu, već služi samo kao glazbena podloga programa, koja nije u centru pažnje slušatelja. Glazbeni stil pozadinske glazbe (ili odsustvo istog) nam dosta govori o kojem tipu radio stanice je riječ kao i o vrijednostima koje određena radio stanica stavlja u prvi plan. Upotreba glazbe tijekom priče na radiju je važna, ukoliko to o čemu se govori ne zahtjeva nepodjeljenu pažnju slušatelja. Ukoliko se želimo usredotočiti na neku diskusiju ili razgovor,pozadinska glazba

Na SoundCli.ps stranici nije se potrebno registrirati da bi besplatno preuzimali audio efekte, dok je za postavljanje audio efekta registracija neophodna. Postoje različite internet stranice ovog tipa kao što je, na primjer: http://sweetsoundeffects.com/

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.6.6 Arhiviranje i konvertiranje audio datoteka Velike wav datoteke i drugi programi se također mogu arhivirati u mp3 formatu. U tu svrhu neophodno je imati programe za konvertiranje iz wav formata u mp3 format (CDex, Waver, Rightclickmp3, itd.). Neki od spomenutih programa su potpuno besplatni, dok se za korištenje drugih mora platiti nadoknada nakon isteka 30 dana. Da bi konvertiranje u mp3 format bilo kvalitetno, moraju se najprije zadovoljiti sljedeći parametri:  Stereo:192 kbps,  Mono:96 kbps. (Vrijednosti koje su manje od gore spomenutih stvaraju šumove i pucketanja.)

2.6.7 Ako smo završili proces rada potrebno je: Još jednom preslušati konačnu, obrađenu verziju. Poželjno je da nam i drugi ljudi daju povratnu informaciju o snimci, zbog toga što će oni možda primjetiti greške koje mi nikad ne bismo uočili.

audio datote2.7 Distribucija ka 2.7.1 Kompresirane audio datoteke

2.7.1.1 Zašto je kompresija datoteka važna Digitalne audio datoteke vrlo brzo ispunjavaju prostor na čvrstom disku zauzimajući 10.5 MB prostora u minuti. Uz pomoć kompresije možemo ih smanjiti na prihvatljivu, praktičnu veličinu: možemo ih prepoloviti ili smanjiti na četvrti dio u odnosu na prvobitnu veličinu. Kad su audio datoteke u pitanju primjenjuje se drugačija tehnika kompresije, budući da se one bitno razlikuju od ostalih podataka. Grafikoni, datoteke nastale u programu za obradu teksta, zapravo sve vrste tekstualnih datoteka ili datoteka s brojevima, sadrže u sebi mnogo znakova koji se ponavljaju (npr. razmaci). Ove datoteke se mogu kompresirati uz pomoć alata za kompresiju opće namjene, to jest programa PKZIP ili ARJ, koji mogu datoteku smanjiti na jednu petinu njihove originalne veličine. Međutim, takvi programi za kompresiju ne odgovaraju audio datotekama. Zvuk se po svojoj prirodi stalno mijenja; zvuk ne sadrži podatke koji su suvišni ili obrasce koji se ponavljaju. Zatim, bitno je znati koji tip audio materijala želimo kompresirati. Govor se može mnogo uspješnije kompresirati od glazbenih datoteka, zbog pauza koje se u govoru ponavljaju. Kod glazbenih datoteka, takozvani “periodi tišine” zapravo to i nisu, jer uvijek sadrže zvuk.

74 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Iz svega navedenog slijedi, da su za kompresiju glazbenih datoteka potrebne kompleksnije procedure, koje istovremeno koriste karakteristike zvuka kao i karakteristike slušnog mehanizma ljudskog uha. Nažalost, primjena ovih procedura uvijek sa sobom nosi gubitak podataka. Kad koristimo određenu tehniku kompresije, odabrana razina kompresije podataka uvijek predstavlja kompromis između kvalitete prijenosa i prijenosnog kapaciteta. Zato je naš cilj da pronađemo efikasne procedure za kompresiju koje će u procesu realizacije „izgubiti“ one podatke iz audio datoteke, čije odsustvo neće značajno narušiti ljepotu finalnog zvuka. Drugi važan činitelj je brzina kompresije, budući da je zvuk lakše arhivirati u kompresiranoj formi ukoliko ga možemo slušati bez ekstrahiranja, uz pomoć takozvanih real time player programa (audio obrada u realnom vrijemenu). Intenzivan razvoj tehnika kompresije je započeo osamdesetih godina prošlog stoljeća i traje do današnjih dana.

Tehnike kompresije ovog tipa su::  Meridian Lossless Packing – MLP tehnika kompresija  Free Lossless Audio Codec – FLAC tehnika kompresija

2.7.1.2 Vrste tehnika za kompresiju zvuka

Ova metoda se temelji na psiho-akustičnom modelu, to jest na činjenici da postoje zvuci koji su izvan ljudske percepcije, odnosno polazi se od pretpostavke da ljudsko uho nije u istoj mjeri osjetljivo na sve frekvencije jednog zvuka. Ovim postupkom se zapravo eliminiraju manje važne informacije u audio signalu, oni dijelovi koje ljudsko uho ne čuje baš najbolje, i koji su manje zvučni, ili se takve informacije ugrađuju u dijelove koje karakterizira bolja zvučnost s ciljem da se neželjeni podaci eliminiraju. Na efikasnost ovih metoda u velikoj mjeri utječe kvaliteta psiho-akustičnog modela. Ako je model neispravan, onda će zvučni, važni dijelovi nedostajati iz audio materijala, što neminovno dovodi do opadanja kvalitete zvuka.

Postupak kompresije bez gubitka predstavlja sažimanje podataka pri čemu ne dolazi do gubitka informacija, a kvaliteta podataka ostaje netaknuta. Ove metode garantiraju identičnost izvorne i kompresirane datoteke. Bolje metode ove vrste su one koje mogu ostvariti veći stupanj kompresije. Princip ovih postupaka se temelji na glavnim karakteristikama audio datoteka, i koriste se posebni algoritmi sažimanja podataka. Sažimanje datoteke, koje se postigne upotrebom postupka kompresije bez gubitka, je u postocima značajno manje (15-30%) nego kad se koristi postupak kompresije s gubitkom (tipično 50–60%).

Većina postupaka kompresije zvuka podrazumijeva određeni gubitak, to jest, u samom procesu dolazi do gubitka informacija: međutim, bitno je da gubitak informacija ne prouzrokuje pogoršanje kvalitete zvuka, odnosno važno je da opadanje kvalitete zvuka (koje je uglavnom neizbježno) bude svedeno na najmanji mogući minimum. Stupanj izvedivosti svega prethodno navedenog (u slučaju kompresije riječ je o tome u kojoj mjeri je izvedivo sačuvati kvalitetu zvuka) će odrediti kvalitetu i uspjeh postupka kompresije. (Strogo govoreći, ovi postupci zapravo ne predstavljaju sažimanje podataka, već predstavljaju kodiranje manje važnih informacija koji će u postupku biti izgubljeni.)

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

Budući da postupak kodiranja podrazumijeva gubitak podataka, a stupanj gubitka podataka se razlikuje ovisno o postupku, slijedi zaključak da će se kvaliteta svakog audio materijala koji je kodiran na takav način (kompresija s gubitkom) značajno pogoršati ukoliko se takav materijal bude ponovno kodirao ili transformirao iz jednog formata u drugi.

Prvi korak: Odaberite vaše audio i video datoteke 1. Na gornjoj traci računala kliknite na opciju Add photos and videos (dodaj fotografiju i vidio snimku), i izaberite fotografiju s vašeg računala. Izabrana slika će se prikazati na ekranu.

Tehnike kompresije ovog tipa su::  MP3  RealAudio  Windows Media Audio – WMA

2. Kliknite na opciju Add music (dodaj glazbu), i izaberite audio zapis. Drugi korak: Spojite fotografiju s audio zapisom. Da biste bili sigurni da će se datoteka postaviti na YouTube, podesite trajanje prikazivanja slike tako da se poklopi s dužinom trajanja audio zapisa na vremenskoj liniji.

2.7.2 Distribucija na internetu

1. Kliknite dvaput na opciju green sound track koja se nalazi na vremenskoj liniji, koja će prikazati “krajnju točku”. Uzmite kopiju broja (npr. 261.49).

2.7.2.1 Postavljanje audio datoteke na zajednički portal Budući da YouTube nije pogodan za skladištenje samo audio sadržaja (.MP3, .WAV itd.) ili samo datoteka s slikama (.JPG, .PNG itd.), prije nego što se spomenuti sadržaji postave na ovu stranicu, moraju se kombinirati s formatima koji su prihvatljivi za postavljanje na YouTube. Besplatni programi kao što je, npr. Windows Live Movie Maker će nam pomoći da audio sadržaju dodamo sliku, i na taj način možemo audio datoteku konvertirati u WMV video format. Nakon konverzije audio datoteke, možemo je postaviti na YouTube.

2. Zatim dvaput kliknite na opciju picture miniature koja se nalazi na vremenskoj liniji, i na kojoj ćete upisati vrijeme trajanja prikazivanja slike koje se poklapa s dužinom trajanja audio zapisa. Ako je na primjer, dužina trajanja audio zapisa 261.49, onda i vrijeme prikazivanja slike mora biti podešeno na 261.49. Treći korak: Sačuvaj datoteku 1. Kliknite na opciju Recommended for this project (Preporučeno za ovaj projekat). 2. Nakon što izaberete ime za svoj vidio zapis, kliknite na opciju Save

76 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.7.2.2 Radio na internetu

2.7.2.3 Podcasting

Samo ograničen broj radio programa se može transmitirati. ITU- Međunarodna unija za telekomunikacije je raspodijelila određen broj radio frekvencija svakoj zemlji koje radio stanice u tim zemljama mogu koristiti. Korištenje, odnosno iznajmljivanje radio frekvencijskog opsega je prilično skupo.

Podcasting je nova tehnologija za distribuciju radijskog programa i drugih tonskih sadržaja na zahtjev slušatelja. Podcasting vam omogućava da slušate radijske programe kad poželite i kad vam to odgovara. Značajna prednost podcast tehnologije je u tome što vam omogućava da na jednom mjestu pogledate popis postojećih emisija, kao i automatsko ažuriranje i prijenos novih datoteka. Podcasting tehnologija je postala popularna na kraju 2004. godine, kad su se prenosivi glazbeni playeri počeli masovno koristiti

Sa druge strane na internetu ne postoje ograničenja za radio stanice. Uređen radio program se konvertira u neku vrstu kompresiranog formata za emitiranje (npr. real media, rm). Da biste mu pristupili, dovoljno je samo da iznajmite web hosting, prostor na hard disku servera, s neophodnim propusnim opsegom, u cilju kontinuiranog emitiranja programa. Propusni opseg servera će odrediti koliko ljudi će moći istovrijemeno slušati emitiranje programa. Ako zakupite protok od, npr. 256kbps, to znači da ukoliko bi sto ljudi istovremeno željelo pratiti program, potrebno je da brzina protoka bude sto puta veća od 256kbps. Internet radio stanice moraju uzeti u obzir autorska prava - copyright. „Streaming media“ znači da informacije dolaze u paketu; streaming predstavlja ono što se događa kad gledate audio ili video sadržaje preko interneta. Video i audio sadržaji su kompresirani pa se dekompresiraju, i postaju dostupni za gledanje sve dok imate aktivnu vezu s internetom. Sadržaje možete pratiti na zahtjev, odnosno nije potrebno da se preuzimaju s interneta. Na ovaj način takozvani medija serveri omogućavaju brzu isporuku podataka. Naravno vaš kompjuter mora imati algoritam za ekstrakciju ovog kodeka (kompresija, dekompresija).

Uz pomoć “podcasting” tehnologije (naziv je dobiven spajanjem izraza iPOD - prijenosni media player koji omogućava bežično spajanje na internet i broadcasting- emitiranje), korisnici se mogu pretplatiti na informativne kanale, što znači da će biti pravovremeno obavješteni, na primjer u vezi s novim znanstvenim dostignućima, ili mogu sami s interneta preuzimati informacije koje ih zanimaju: najnovije vijesti, tečajna lista, itd. Nakon prijave, funkcija RSS (Really Simple Sindication - veoma jednostavna distribucija) čitača koja je instalirana u internet pregledniku (browser) će objaviti najnovije vijesti, koje korisnik može pročitati na svom telefonu ili računalu kad on to želi. U današnje vrijeme prenosivih playera, kao što su pametni telefoni i druge naprave, podcasting tehnologija pruža blagovremenu informaciju o najnovijim događajima, tako da korisnici ne moraju stalno provjeravati portale s vijestima.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.8 Radio 2.8.1 Povijest radija Povijest radija je započela u 19-tom stoljeću. Hertzov rezonator, zahvaljujući kojem je ovaj znanstvenik dokazao postojanje elektromagnetnih valova vršeći eksperimente u periodu 1887-88. godine se smatra pretečom radio aparata. Talijan Marconi je 1894. godine objasnio prak-tičnu primjenu telekomunikacijskih valova i bežičnog telegrafa. Fizičar Aleksandar Popov iz Rusije je 1896. godine uspio razmijeniti bežične telegrafske poruke na udaljenosti od 250m, a pet godina kasnije je uspostavio bežičnu vezu između Europe i Amerike. Godine 1906. američki pronalazač Lee de Forest je izumio takozvane triode (elektronsku cijev koja uzima slabe električne signale i pojačava ih), uz pomoć kojih je napravljen mnogo bolji prijemnik. Ovaj pronalazak je omogućio da radio prijemnik ne prenosi samo signale već i ljudski glas. Prvi radio program je emitiran 1914. godine u gradu Lacken, u Belgiji, a 1921. godine, u Pittsburghu je pokrenuto prvo redovno emitiranje radio programa. Radio emitiranje se ubrzo proširilo u Europi: 1922. godine, osnovana je britanska kompanija za emitiranje. d.o.o. (BBC), dok su u Njemačkoj dvije privatne kompanije počele s emitiranjem programa. Prvi radio aparati su bili bežični kristalni radio-prijemnici. Prvi kristalni prijemnik je konstruirao Greenleaf Whittier Pickard 1906. godine. Prednost ovog kristalnog detektora je u tome što mu nisu bile po-

trebne baterije ili AC napon da bi funkcionirao. Njegove mane se tiču činjenice da je mogao primiti samo obližnje prijenose visokih performansi, i loše je razdvajao stanice. Štoviše, samo jedna osoba je mogla slušati ovaj uređaj, koristeći jednu slušalicu. Ako je više ljudi željelo slušati program na ovom aparatu (npr. čitava obitelj), za tu operaciju su bili potrebni zvučnici, a kristalni detektor nije mogao podržati zvučnike. Signali koji dolaze iz etera su se morali pojačavati. U tu svrhu je konstruirana vakuumska cijev koja je imala zadatak pojačavati signal, i mogla je uvećati intenzitet signala za deset, pa čak i dvadeset puta. Proizvodnja radio aparata s više vakumskih cijevi je započela tridesetih godina prošlog stoljeća. To su bili super-prijemnici s nekoliko valnih opsega, budući da su pored dugih i srednjih valova po prvi put uvedeni i kratki valovi (HF – visoka frekvencija). Vakuumska cijev je konačno standardizirana 1930. godine, a također je standardiziran i izgled radio aparata: na jednoj strani radio prijemnika su bili zvučnici, a s druge strane se nalazila skala, gumbići i “magično oko”. Magično oko je uvedeno u periodu 1938-39 kao indikator snage prijenosa. U zapadnoj Europi cijevni radio prijemnici, koji su se sastojali od ravne kutije s vakumskim cijevima na vrhu, i zakrivljenim zvučnicima (eksponencijalni konus- poznat kao “vrat labuda”) počeli su se proizvoditi dvadesetih godina. Izvor: vecsmo.eoldal.hu

2.8.2 Vrste radio emisija Kriteriji za podjelu radio programa mogu biti različiti:

78 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

- Jedan od kriterija je sadržaj programa, pa tako razlikujemo domaće radio stanice ili radio stanice posebnog “formata” (neke su specijalizirane za određene glazbene pravce ili za talk-show emisije); a također postoje i propagandne radio stanice koje emitiraju program za slušatelje u inozemstvu. Baš kao u slučaju časopisa, imidž i uspjeh određene radio stanice ovise o uređivačkoj politici, pravilno odabranom sadržaju i naravno načinu pakiranja programa. Radio stanice za nacionalne manjine se dijele na komercijalne, zatim na radio stanice koje emitiraju program u okviru manje zajednice, i javne radio stanice.

nom, već i nacionalnom mrežom; ili je vlasnik radija kompanija.

Drugi kriterij tiče se područja koje pokriva radio signal, pa tako razlikujemo radio stanice u okviru manje zajednice (signal pokriva nekoliko km2, npr. jedno stambeno naselje), lokalne radio stanice (10-30 km2, npr. jedan grad), regionalne radio stanice (30-100 km2, cijela regija), nacionalne (mreža stanica koja pokriva čitavu zemlju), i radio stanice čiji je program namijenjen za slušatelje u inozemstvu, bilo određene regije ili globalno (npr. BBC World Service).

Po drugoj podjeli, razlikujemo zemaljsko, satelitsko, kablovsko i internet emitiranje. Internet emitiranje može isključivo biti digitalno, dok ostala mogu biti i analogna i digitalna. Budući da distributivni sustav radio stanica ima ograničen broj izvora (frekvencija), važno je znati da broj radio stanica koje emitiraju program u eter mora biti reguliran zakonom, zbog čega radio stanice moraju imati dozvolu za prijenos i emitiranje radio-difuznog signala.

Treći kriterij tiče se financiranja, pa tako razlikujemo komercijalne i nekomercijalne radio stanice. Nekomercijalne radio stanice mogu biti djelimično ili u potpunosti financirane iz državnog proračuna, zatim slušatelji mogu biti financijeri (u obliku dobrovoljnih priloga ili pretplate) ili neke druge organizacije kao što su crkve, fondacije itd.

Dozvola se obično dobiva putem natječaja, a faktori koji se uzimaju u obzir prilikom izdavanja dozvola su sadržaj programa (je li od općeg interesa) ili način financiranja emitiranja programa.

Četvrti kriterij podjele se tiče vlasništva radio stanica, pa tako radio stanice mogu biti u vlasništvu države, crkve, određene zajednice/fondacije/sveučilišta, ili mogu pripadati lokalnim mjesnim zajednicama ili fizičkoj osobi. Radio stanice koje su u vlasništvu fizičke osobe su uglavnom privatne, nezavisne radio stanice, pri čemu radijom upravlja lokalno poduzeće ili radio mreža, a sam vlasnik upravlja, ne samo lokal-

Javni servis. Nacionalni javni servis može se financirati iz proračuna, ili može biti u privatnom vlasništvu. Glavna razlika između javnog servisa i državnog radija je u tome što javni servis emitira objektivne, nepristrane informacije, i ne služi državnoj propagandi. Zadatak javnog servisa je da obrazuje, informira i zabavi. Dobar primjer javnog servisa je radio BBC. Javni radio servis obično emitira nekoliko programa istovremeno.

Peti kriterij bi bili distributivni sustavi, pa tako razlikujemo analogne i digitalne programe. U okviru analognog programa postoje srednji i dugački valovi (AM) ili kratki valovi, koji obično mogu pokriti šire područje, i koriste se za nacionalna i međunarodna emitiranja. Unutar URH opsega, analogno FM emitiranje je pogodno za stereo glazbu, ali mana je to što pokriva malo područje; za nacionalnu pokrivenost je potrebno više prijenosa.

U praksi razlikujemo nekoliko osnovnih vrsta radio-difuznog sistema.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

To su obično programi, koji pokrivaju različite sfere interesa (originalni koncept BBC radija), a mogu biti i specijalizirani programi (kao što su programi o književnosti ili programi s klasičnom glazbom). Javni servis bi po svojoj definiciji trebao emitirati kvalitetne emisije, odnosno izostaviti programe koji nemaju vrijednost i predstavljaju samo borbu za gledanost. U današnje vrijeme, koncept javnog servisa se preispituje: komercijalne radio stanice se također predstavljaju kao javni servisi, budući da se obraćaju mnogo većem broju slušatelja nego što je bio slučaj s tradicionalnim javnim radio servisima. Svrha javnog servisa je da se obraća što većem broju slušatelja i da ima masovnu publiku. Radio stanice koje emitiraju visoko kvalitetne radio programe su nekad mogla privući masovnu publiku i tako ispuniti osnovni zadatak javnog servisa – sve dok se nisu pojavili konkurenti kojima je komercijalni interes najvažniji. Tada se dogodio preokret i sadržaj radio programa je dobio lakšu notu, pri čemu naglasak više nije bio na kvaliteti programa koji se emitira. U takvoj atmosferi, zadatak tradicionalnog javnog servisa, da očuva i afirmira kvalitetu, postaje pravi izazov.

2.8.3 Karakteristike javnog servisa

 obavezni minimum kad je u pitanju pružanje informacija o aktual -

nim događajima  vrlo malo komentara  način rada ima formu „obavještavanja“; informacije teku u jednom smjeru: pružanje informacija  opipljiva distanca između slušatelja i zaposlenih na radiju, rezerviran stil jednaka raspodjela posla

2.8.4 Komercijalni radio Uz javni servis, komercijalne radio stanice predstavljaju veoma značajnu kategoriju u našem dvojnom medijskom sustavu. Jedini cilj komercijalnih radio stanica je zarada i sve je podređeno stvaranju profita. Njihov glavni izvor prihoda su reklame, koje imaju cilj obratiti se što većem broju solventnih pojedinaca. Reklame koriste glazbu kad se obraćaju publici i idealno je ukoliko se emitiraju u pauzi zabavnih talk show emisija. Zakon o radio difuziji može obavezati ove stanice da određeni broj emisija posvete temama od javnog značaja i interesa. Ciljana skupina komercijalnih radio stanica je specifična grupa slušatelja, čije se potrebe mogu lako predvidjeti. Komercijalne radio stanice koriste određeni format i emitira se isključivo određena vrsta glazbe. Karakteristike komercijalnih radio stanica: – obraćanje što većem broju slušatelja – privlačenje pažnje slušatelja reklamnim kampanjama, rasprodajama, kvizovima, i senzacionalističkim elementima šou programa – da budu veoma laskave i pamtljive – pozivanje poznatih ličnosti u radio emisije – pretvaranje komunikacije u robu – glavna ambicija komercijalnog radija: popuniti termine između reklama

80 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

2.8.5 Mali radio: Karakteristike malih radija koje emitiraju program u određenoj zajednici: – ne žele se obraćati svima, pod svaku cijenu – podržavaju subkulture, manjine, određene društvene grupe – rad u ovim radio stanicama je volonterskog tipa – karakterizira ih osobni pečat i otvoren stav – pristupačnost: program kreiraju ljudi kojima je taj program namijenjen – slušatelji su njihovi partneri – radio i slušatelji utječu međusobno jedni na druge – neprofitni operativni okvir: potencijalni prihod se koristi za održavanje radio stanice, koje ne iziskuje velika sredstva – slušatelj sudjeluje u kreiranju radio emisije – aspekt lokalne zajednice je veoma važan – nastoje učvrstiti lokalnu kulturu i jezik – uglavnom se identificiraju s temama koje obrađuju – fokus nije na poznatim ljudima već na običnom čovjeku – svestrane radne uloge, radni zadaci se često preklapaju – teme kojima se bave se ne tiču međunarodnih ili nacionalnih događaja, ili političkih događanja, već su to teme od lokalnog značaja (ili vijesti iz drugih, susjednih zajednica); teme koje se tiču lokalne zajednice i ljudi, njihovih problema, ili pak događaji i teme koje su bitne za određenu grupu istomišljenika – vrijednosti koje njeguju se temelje na lokalnoj kulturi; imaju zadatak predstaviti lokalne organizacije, trendove, umjetničke radionice, itd.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.8.6 Teorija žanrova 2.8.6.1 Intervju

Privatni razgovor, koji ima utvrđenu formu, i koji se snima i predstavlja javnosti u novinarske svrhe. Razgovor se odvija između predstavnika medija (jednog ili više) i pojedinca/-aca, koji daje izjavu(e) za potrebe publikacije. Cilj klasičnog, informativnog intervjua je da objavi točne informacije dobivene od sugovornika, koji predstavlja pouzdan i autentični izvor. Zadatak portreta ili intervjua koji ima za cilj prikazati osobnost sugovornika, je kao što i sam naziv kaže, pružiti temeljan prikaz osobe koja se intervjuira.

2.8.6.2 Koncept intervjua: Prilikom vođenja intervjua dva osnovna aspekta se međusobno suprotstavljaju: to su suptilnost i obradivost informacija koje se prikupe od sugovornika tijekom razgovora. Stoga, intervju možemo podijeliti na dva osnovna tipa, i još jedan tip koji je neka vrsta posrednika između ova dva osnovna tipa: Nestrukturirani intervju: sugovornik može slobodno obrazlagati svoje stavove na određenu temu. Može se jasno, detaljno i suptilno izraziti, i daje informativne odgovore, zbog čega je teško usporediti ovaj tip intervjua s drugim tipovima. Strukturirani intervju: sugovornik samo daje odgovore na unaprijed spremljena pitanja u okviru određene tematike. Ovaj tip intervjua je lakše usporediti s ostalim tipovima; budući da je sloboda izražavanja sugovornika ograničena, odgovori koje daje su manje informativni.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.8.6.4 Izvještaj Izvještaj, kao novinarska forma, predstavlja kompleksan oblik novinarskog izvještavanja koji u sebi isprepliće više žanrova; tema izvještaja su društveni fenomeni viđeni kroz prizmu novinara, i prikazani u kontekstu socijalne psihologije. Osobnost novinara se ogleda u odabiru teme, koja otkriva njegov društveni i fizički senzibilitet. Osobnost novinara dolazi do izražaja i u načinu na koji je oblikovan činjenični materijal, kroz koji se povremeno provlači i njegov osobni stav. Reporter razgovara sa sugovornicima na određenoj lokaciji ili u studiju. Intervjui, zatim izvještavanje o aktualnim događajima kao i portreti ne spadaju u izvještaje. Koncept izvještaja: Izvještaj je prikaz određenog zanimljivog događaja. Reč je o žanru u kojem su ljudi u fokusu interesa. Postoji novinsko, radijsko ili televizijsko izvještavanje, koje se snima na lokaciji, ili se temelji na događajima koji su u vezi s lokacijom na kojoj se reportaža snima, a cilj izvještaja je da se dobiju informacije od ljudi koji su povezani s određenim događajima. Forma izvještaja je pragmatična, ona objašnjava i tumači stvarnost. U pitanju je prijelazni žanr, mješavina između činjeničnog novinarstva i novinarskog stila koji se temelji na subjektivnom stavu novinara. Izvještaj istražuje, procjenjuje i generalizira. Osim događaja i lokacije, akteri su podjednako važni. Izvještaj ima slobodniju formu od informativnog žanra. U izvještaju se mogu naći dijalozi i opisi. Izvještaj se ne bavi analizama, već oblikuje subjektivan stav; novinar se također može pojaviti u izvještaju na kome radi. Autor ima slobodu da prikaz o akterima priče o kojoj izvještava oboji elementima fikcije.

Vrste izvještaja:  pragmatičan, reporterski  izvještaj koji daje sud o događaju, analitičan  izvještaj o događaju ili stanju  dokumentarni izvještaj

2.8.6.5 Izvještavanje o aktualnim događajima Izvještavanje o aktualnim događajima na vjeran način oslikava stvarnost, u uređenoj i skraćenoj formi; važno je da se novinar nalazi na određenoj lokaciji u pravom trenutku, i da izvještava o događaju na temelju svog iskustva i vlastitih dojmova. Novinar iznosi činjenice i daje točne informacije, što gledateljima i slušateljima pomaže da bolje osjete atmosferu. Razlika između izvještavanja o događajima i vijesti je osobni ton. Izvještavanje o aktualnim događajima ima formu vijesti, ali je ipak više od toga. Osim što se usredotočuje na osnovnu ideju, izvještaj o događajima prenosi atmosferu, budući da se uvijek snima na lokaciji (npr. izvještavanje o ratnim događanjima). Izvještavanje se razlikuje od forme vijesti zbog toga što ima osobnu, subjektivnu notu. Izvještaj će dati iste informacije kao i vijesti (što se dogodilo, kome se dogodilo, kad i gdje se dogodilo), samo što izvještaj daje još odgovor na pitanje kako. Prilikom izvještavanja o aktualnim događajima obično se ne traži odgovor na pitanje zašto se nešto dogodilo, zbog toga što to spada u domenu izvještaja. Izvještavanje o aktualnim događajima spada u činjenični žanr novinarstva. Dnevnik: Najmanje 90 posto vremena u dnevniku je posvećeno pružanju infor-

82 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

macija o događajima koji su se nedavno dogodili na domaćoj i međunarodnoj sceni – ne uključujući vijesti o stanju na cestama, vremenskoj prognozi i sportskim vijestima. Dnevnik je najvažnija podgrupa informativnih emisija; dnevnik informira gledatelje o dnevnim događanjima i daje tjedne izvještaje o događajima u svijetu. Koncept vijesti: Vijesti se sastoje od informacija koje dolaze iz provjerenih i pouzdanih izvora; tiču se većeg dijela populacije, i predstavljaju krajnji proizvod profesionalnog novinarskog istraživanja. Struktura i sadržaj Vijesti predstavljaju kratak, sažet, jasan i objektivan novinarski materijal. Sve u svemu, vijesti moraju dati odgovor na ovih šest pitanja: “Tko? Kad? Gdje? Što? Kako? Zašto?” U dobro napisanim vijestima ne smije postojati ni jedna suvišna riječ, što znači da se vijesti ne bi mogle razumjeti, ili bi bar bilo teško razumjeti ih ukoliko bi se iz njih izbrisala samo jedna riječ. Vijesti počinju leadom koji predstavlja rezime najvažnijih informacija. Glava vijesti predstavlja elaboraciju leada. Vijest se piše po modelu obrnutog trokuta (u novinarskom žargonu koristi se izraz piramida umjesto trokut). U najširem dijelu, to jest na početku vijesti, nalaze se najvažnije informacije, dok se najmanje bitne činjenice ostavljaju za vrh trokuta (za kraj vijesti). Objektivnost u distribuciji vijesti: Od novinskih organizacija se u većini slučajeva očekuje da budu nepristrane, što je vrlo često izazov. Novinari često rade grešku kad dopuste da osobni stav ili političko uvjerenje utječe na temu o kojoj izvještavaju, pri čemu gube na objektivnosti: njihov integritet se dovodi u pitanje, i postaju meta moralnih napada.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

FFaktori koji povećavaju značaj informacije: Koje informacije će dospijeti u vijesti ovisi o novinaru (ili kako mi kažemo, čuvaru vrata). Odabir se vrši na temelju značaja koju određena vijest ima. To je najznačajnija karakteristika koja određuje hoće li će informacija o nekom događaju biti upotrebljena u vijestima i tako dospjeti do najšireg kruga ljudi. Drugačiji pristup glasi: značaj koju vijest ima predstavlja dodatnu karakteristiku informacije, zbog koje se ona može prodati. Posao određivanja je li vijest značajna ili ne, obavljaju profesionalci s iskustvom. Značaj vijesti povećavaju sljedeći faktori:  događaji o kojima se izvještava moraju biti aktualni i svježi  položaj i utjecaj koji akteri u određenim vijestima imaju, je li riječ o

poznatim osobama  geografska i kulturna bliskost s konzumentima vijesti  jedinstvenost događaja ili radnje o kojima je riječ, njihova neobična, iznenađujuća i šokantna priroda  sposobnost da se vijest smjesti u određeni tematski okvir, to jest postoje li već neki događaji koji su prethodili onom o kojem je u vijestima riječ  zanimljivi aspekt informacije, posjeduje li vijest potencijal da zabavi gledatelja ili slušatelja

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.8.6.6 Emisije magazinskog tipa: Riječ je o formi koja se emitira uživo, i podrazumijeva razgovor s više gostiju, a voditelj je nit koja povezuje sve elemente ove emisije (jednog ili više voditelja). Razgovori s gostima koji se vode u programu uživo postaju još živopisniji upotrebom odgovarajuće scenografije, a dodatni efekt predstavljaju filmski isječci koji se puštaju tijekom emisije, i to mogu biti unaprijed snimljeni intervjui, zatim odlomci iz filmova, i vidio snimke. Većina emisija ovog tipa predstavlja takozvani servisni program koji ima za cilj informirati javnost na zabavan način o važnim temama, na primjer, teme o zdravlju, roditeljstvu, vremenu ili prometu. Većina ovih emisija se emitira svakodnevno, uglavnom u jutarnjem terminu.

2.8.6.7 Analitičke emisije: Ova vrsta programa se temelji na detaljnoj analizi neke vijesti ili teme od općeg interesa. Za razliku od kratke forme vijesti, u kojima mora postojati jasna granica između činjenica i osobnog stava novinara, zbog toga što proporcije ovog žanra to nalažu, emisije ovog tipa žele pružiti gledateljima ne samo puke činjenice, odnosno vijesti koje u skraćenom obliku govore o aktualnim događajima, već i fotografije s mjesta događaja koje govore više od tisuću riječi, zatim komentare, i vrlo često oprečne stavove. Analitičke emisije – koje imaju formu studijskog izvještavanja i debate – obično počinju snimkom koja je povezana s temom o kojoj je riječ, i često su uokvirene činjeničnim izvještajem.

2.8.6.8 Sportski prijenosi: Sportski prijenosi uživo se emitiraju ili istovremeno, odnosno tijekom

odigravanja sportskog događaja, ili se obrađena snimka s kašnjenjem emitira u audiovizualnim medijima. Komentator ili voditelj ima istaknutu ulogu u ovom novinskom žanru, zbog toga što on, osim što prati događaje na terenu, mora pružiti slušatelju i gledatelju dodatne informacije i zanimljive činjenice kako bi zainteresirao radijsku i televizijsku publiku da prate sportski događaj s kojeg izvještava; komentator vrlo često iznosi svoje mišljenje.

2.8.6.9 Obrazovne emisije, i emisije iz kulture: Obrazovni i/ili znanstveni programi imaju za cilj njegovati vrijednosti našeg kulturnog nasljeđa, kao i promoviranje kulturne različitosti. Ranije je „školski program“* emitirao emisije koje su bile povezane s standardiziranim nastavnim programima koji su se učili u školama. Danas imamo na raspolaganju tematske znanstvene programe, koji između ostalog emitiraju programe o književnosti i umjetnosti, koncerte klasične glazbe, i izvještavaju o kulturnim događanjima. *Šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, nastavni kadar je često koristio televizijske emisije kao pomoćno sredstvo u nastavi, a prilikom izrade programske strukture televizijskog programa vodilo se računa o nastavnom sadržaju u školama. Emisije koje su bile inspirirane nastavnim programom su se često povlačile iz televizijske arhive kako bi se reprizirale na televiziji. Era „školskog programa“ je bila veoma značajna. Emisija koja se zvala „školska televizija“ je nastavnicima služila kao pomoćno sredstvo prilikom izvođenja nastavnog procesa, čineći ga zanimljivijim i slikovitijim. http://www.youtube.com/watch?v=8qXO0qFO-Ls

84 MODUL AUDIO PRODUKCIJA

2.9 Aktivnosti 1. Osvnove zvuka a) Nakon što poslušate neke primjere zvuka, pokušajte odrediti njihovu frekvenciju. Možete provjeriti rezultate pomoću neke mobilne aplikacije. b) Odredite omjer šum/signala i dinamike različitih audio datoteka.

2. Dizajn zvuka c) Odredite jesu li određene audio datoteke napravljene sa boljim ili lošijim omjerom kompresije. d) Poslušajte neku snimku putem zvučnika, a zatim slušalica. Koje razlike možete čuti? Koje su prednosti i mane svakog uređaja?

3. Uređaji za snimanje zvučnog zapisa e) Kopirajte snimljeni zvučni zapis na računalo, otvorite ga pomoću programa za uređivanje zvuka i poslušajte.

4. Mikrofoni f ) Snimite zvučne zapise u različitim situacijama s dostupnim mikrofonima. Pokušajte odabrati koji mikrofon najbolje odgovara za određenu situaciju i okruženje!

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

5. Audio montaža g) h) i) j)

Učinite sljedeće sa zapisom koji ste kopirali na računalo. Montirajte ga tako da traje između 75 i 90 sekundi. Izrežite ga. Ako softver dopušta, upotrijebite kontrolu tona, kompresiju ili normalizator.

6. Distribucija zvučnih zapisa k) Kompresirajte snimku po različitim postavkama. l) Odaberite kvalitetu zvuka koja je kvalitetna. m) Učitajte snimku na web stranicu.

7. Radio n) Kao dio situacijske vježbe, izmjenjujte se u ulogama reportera i sugovornika intervjua. o) Održite improvizirani sastanak grupe, iznosite svoja razmišljanja, prirpremite radio emisiju; podijelite zadatke. p) U grupama od 2 do 3 ljudi otiđite na lokacije i na temelju lekcije o žanrovima, napravite izvještaje, intervjue. q) Montirajte i izrežite snimljeni materijal. r) Poslušajte zajedno finalni materijal i podijelite svoja mišljenja u vezi dobrih ili loših rješenja.

OSNOVNI MODUL MEDIJSKE PISMENOSTI

2.10 Bibliography  Example - Art, Storytelling, Technology and Education.

Retrieved February10, 2014, from http://www.jasonohler.com/storytelling/Sadržaj.cfm  .../...

MODUL VIDEO PRODUKCIJA

OSNOVNI MODUL MEDIJSKA PISMENOST