Sl. 1.4.1-9: Donji rakurs
Sl. 1.4.1-10: Gornji rakurs
Sl. 1.4.1-8: Fotografija snimljena u normalnoj vizuri
Sam naziv rakurs dolazi od francuske riječi raccourcir, što znači skratiti. Naime, sve ono što je snimljeno iz nekog kuta, bit će skraćeno u perspektivi, odnosno neće zadržati prirodni odnos dimenzija. Stoga razlikujemo gornje i donje rakurse. Kasnije se mjesto, odnosno točka koja je određivala što je rakurs a što nije, premjestila u visinu prsa, što odgovara polovici visine subjekta pred aparatom. Sve ono što je više ili niže od te mjere nazivamo rakursom. Mi ćemo i dalje, radi lakšeg razumijevanja, kao orijentacijsku točku uzeti očište. Fotografije snimljene iznad razine visine ljudskih očiju fotografirane su iz gornjeg rakursa, a one ispod te razine, iz donjega. Nazivi koji se često mogu čuti, poput žablje i ptičje perspektive, odnose se samo na određene kutove snimanja. Najviši gornji rakurs je ptičja perspektiva (kut je 90 stupnjeva gore ili dolje), a najniži donji rakurs je žablja perspektiva. Kadrovi snimljeni iz tih perspektiva skreću pozornost na kameru, snimanje i fotografiju. Rakurs ima važnu ulogu u prikazivanju prostora i peihološkom učinku na gledatelja. Zbog svoje uočljivosti rakursi su često dobili vrijednost nekih od najtrajnijih fotografskih konvencija. Koji su najčešći razlozi fotografiranja iz gornjeg ili donjeg rakursa? 1. Emotivno-ekspresijski: Gornji rakurs - osobe i predmeti na fotografiji djeluju sitno, maleno u prostoru, što može izraziti usamljenost, izgubljenost, otuđenost, a donji upravo suprotno - naglašava snagu, moć, agresivnost, veličinu i upravo zbog toga što što je snimano iz donjeg rakursa, sve djeluje uvećano. 2. Likovni: Kada se ističe likovna kakvoća prizora, svijet fotografiran iz nekog rakursa pred našim se očima otvara u novim, nepoznatim kvalitetama. Prisjetimo se samo snimaka iz zrakoplova kad zbog gornjeg rakursa polja, livade, ceste, jezera izgledaju kao geometrijski oblici, poput neke apstraktne slike. 3. Prostorni: Promatrača se nastoji informirati o nekom prostoru. Gornji rakurs prikazuje znatno više prostora nego što ga vidimo iz donjeg rakursa jer se rijetko kad nađemo u situaciji gornjeg rakursa, a donji pak smanjuje prostor. Iz gornjeg rakursa bolje razabiremo tlocrtni, prostorni razmještaj predmeta. Planovi i rakursi bitna su odlika fotografske slike, a time i kompozicije. Pitanje kako nešto snimiti javlja se uvijek kada želimo odrediti iz koje udaljenosti (plan) i iz kojeg kuta (kut fotografiranja).
44
Sl. 1.4.1-11: Žablja perspektiva
Sl.1.4.1-12: Ptičja perspektiva
Sažetak: Kad se nalazimo s aparatom ispred objekta snimanja, najprije ćemo se upitati iz koje ćemo udaljenosti snimati kako bismo postigli maksimalni učinak. Prostori, osobe ili predmeti koji se nalaze ispred objektiva mogu biti fotografirani "široko " ili "uže ", biti sveobuhvatan ili detaljiziran prikaz. Određivanje objekta snimanja u okviru je fotografiranje u planu. Možemo reći da je to mjera za fotografski prostor, nešto što kao naziv postoji u likovnoj umjetnosti i na filmu. Veličinu plana odredit ćemo udaljenoću aparata od motiva, odnosno odabirom odgovarajućeg objektiva. Ništa manje nije bitan ni kut iz kojeg fotografiramo, takozvani rakurs. Motive možemo promatrati iz svojeg položaja (položaja glave, odnosno očiju) ili iz neobičnog donjeg, odnosno gornjeg kuta. Moramo biti svjesni činjenice da odabirom kuta koji odstupa od uobičajenog ljudskog viđenja, sve izgleda drukčije i da fotografija time može poprimiti i neka drukčija značenja. Nikako nije dobro da se neobični kut fotografiranja rabi samo zbog neobičnosti, vizualne zanimljivosti, a da pritom nema nikakvu drugu ulogu. Kut snimanja treba biti u funkciji fotografije, onoga što fotografijom želimo izraziti, a ne efekt zbog efekta samog. 1. Kako dijelimo planove u fotografiji? 2. Koji je plan krajnje suprotan totalu? 3. Koji se dojam postiže ako se fotografira samo oko? 4. Ako fotografirate fotografije u nizu (foto-strip), koji biste plan rabili u uvodu za upoznavanje mjesta radnje, a koji u završnici?
45