Regoč,I.B.Mažuranić-Priče iz Davnine

Marija

Leonardo Bila je lijepa ljetna noć, a konjari su izašli na livade kako bi čuvali svoje konje. Kada su zaspali, s oblaka su se spustile vile koje su se njima igrale prema svojim vilinskim običajima. Svaka je uzela po jednog na kojeg je sjela, a tjerale su ih svojim dugim zlatnim kosama.

Melani Među vilama bila je vila Kosjenka koja je te noći prvi put sišla s oblaka. Bilo joj je jako zanimljivo jahati konja, odabrala je živog vranca, malenog, a ljutog i najbržeg. No, Kosjenka je vranca uštipnula za desno uho, on se preplašio, dignuo na stražnje noge i još brže poletio pred sebe.

Noah Ostavio je sve konje iza sebe te je kao vihor odnio Kosjenku u daleki svijet. Kosjenka se nije bunila. Jako joj se svidjelo ovo brzo jahanje. A trčali su posvuda, livadama, dolinama i brdima. Nakon sedam dana jurnjave stigli su u veliki grad Legen u kojem je vladala velika zima

Andro Kada je stigla do najvećeg zida, spazila je ogromnog čovjeka kako spava pod zidom. Zvao se Regoč i nije imao nikakvog posla osim brojanja kamenja u Legen gradu. Kosjenka nije mogla vjerovati da vidi ovako velikog čovjeka. Sjela mu je do uha, a njegovo uho bijaše veliko poput nje.

Davor “Bismo li mi, Regoču, mogli proći pod zemlju, da ja vidim, što pod zemljom ima?” Iako je nogom mogao vrlo lako probiti zemlju, Regoču to nikada nije palo na pamet.

Gabriela Da udovolji Kosjenki, sada će to učiniti i njih dvoje se dogovore da će pod zemljom putovati do šume sa zlatnim poljima.Kada je prvi puta podigao nogu i njome udario po zemlji, u Legen gradu se zatresao čitav grad. Zamahnu nakon toga Regoč drugi put, a od siline udarca zadrhta cijela ravnica. Treći put je zadrhtalo pola svijeta, a Regoč i Kosjenka su upali pod zemlju.

Anđela Oko njih je sve bilo puno puteva i stupova, a čuli su i šum vode i zamah vjetrova. Odabrali su jedan, a kroz pukotine kroz koje su upali u zemlju naziralo se svjetlo koje im je osvjetljavalo put. No, kako su išli sve dalje, tako je i mrak postajao sve veći.

Ana Rea

Igrala se Kosjenka blagom, dukatima i ostalim divotama.Na jednom je stupu ugledala naslonjen štapić od bjelokosti.Odlučila ga je pomaknuti.Štapić je držao stup koji je gotovo skroz bio izlizan.

Kada je Kosjenka pomaknula štapić, urušila se zemlja na nju i Regoča i ostali su zarobljeni i odsječeni jedno od drugoga.

Kosjenka je plakala i kukala, ali nije mogla ništa učiniti jer su i biseri bili daleko od nje, zatrpani pod zemljom.

No, najednom je prestala plakati i s ponosom zaključila da je stigao čas kada mora umrijeti. Od Regoča nije previše očekivala jer je smatrala da on sam ni sebi ne može pomoći, a kamoli njoj.

Nakon nekog vremena je ustao, još jednom provjerio stranu na kojoj se zemlja urušila pa shvatio da ne može dalje i vratio se putem kojim su došli, do Legen grada. Što se više udaljavao, čudnije se osjećao.

Osjetio je silnu tugu u srcu i odlučio se vratiti i spasiti je.Našao ju je polumrtvu. Grijao ju je jedno vrijeme i najednom Kosjenka mahne svojom malenom ručicom, a svjetiljka jače zasvijetli.

Oboje su tada od sreće zaplakali.

Sabina Nalazili su se u šumi,na granici dvaju zaraćenih sela“Bila je pak ljuta svađa među ona dva sela – svađa radi gumna i radi pašnjaka, radi mlinova i radi drvosjeka, a ponajpače radi palice starješinske, što je odavna jedno selo svojatalo, a drugo ne htjelo da je izdade. I tako bila ona dva sela dušmanska jedno drugome.” No, djecu to nije zanimalo.

Oni su se svakoga dana sastajali na granici i igrali, a njihove ovce su se miješale i pasle. Nekada bi im bilo toliko zabavno da bi zakasnili predvečer kući.

Stjepan Svi su bili veseli, jedino je Liljo bio loše volje. Slušao sam, gdje se noćas starješine našeg sela dogovarahu, govoreći: ‘Hajdemo da provrtamo nasip vode Zlovode. Voda će proširiti rupu, nasip će se provaliti, voda će udariti na dušmansko selo, po topit će ljude, žene, polja i groblje i izravnat će se voda nad njima, pak će biti more, gdje bijaše prije selo dušmansko.

Regoč se složi, podigne Kosjenku i Lilja na desnu ruku, a na lijevu sve ostale čobane i potrči u ravnicu, kroz sumrak i maglu, prema nasipu. Cijelim putem su ih slijedile i uplašene ovce.

Ususret im je dolazila tamna i jaka voda koja je potapala sve pred sobom. Naišli su na veliku rupu na nasipu, a Kosjenka je viknula Regoču da nju i ostale čobane stavi na brdašce koje se nalazilo nedaleko od njih. Regoč je posluša, a oko njih se odmah okupi i stado ovaca.

Voda se već razlila oko brdašca, a Regoč legne i svojim tijelom zatvori rupu. No, voda je sukljala sve jače i što god bi Regoč napravio, voda bi se ponovo dizala.

Regoču, luda glavo! Šta ne sjedneš među one rogove od nasipa! Što ne zatvoriš leđima vodu!”. I zaista, Regoč učini što mu Liljo reče i zemlja ubrzo počne gutati svu vodu

Petar

Svi su se obradovali, a najviše Kosjenka.No,Liljo se zapitao se kako će oni posijati polja i poorati njive kada im nitko od starijih to ne može pokazati. Svi su se rastužili osim Kosjenke koja je ugledala starca i staricu u selu. Bili su to šukunbaba i šukundjed koji su jedini bili toliko mudri da su se sakrili na tavan.Djeca su bila toliko sretna da su odmah pohitala baki i djedu u zagrljaj.

Sabina Kada su se dobro proveselili shvatili su da nigdje nema Regoča.

A Regoč se toliko preplašio staračkih išaranih lica, zaključio je d su doživjeli velike strahote i brzo pobjegao kroz rupu gdje je propala Zlovoda i otišao nazad u Legen grad. Provodio je dane brojeći kamenje i moleći se Bogu da ga više nikada ne odvede iz njegovog grada.

U selu je sve teklo prema planu. Baka i djed su poučavali djecu kako da siju i oru, a po njihovom savjetu odluče sada dva sela spojiti u jedno i imati jednu crkvu i jedno groblje kako se više ne bi ponovila slična nesreća.

Navečer, kada bi seljani završili posao, Liljo bi ih doveo Kosjenki i tada bi na mjesečini svi pjevali i plesali do kasno u noć.

K R A J Čačinci,2.IV.2021.

TM