Jednom davno, ušao jedan mladić u začaranu šumu Striborovu.
Krenuo cijepati drva i ugledao zmiju (guju). Zmija je zapravo bila djevojka koja je bila začarana zbog lošeg ponašanja i mogao ju je spasiti samo onaj koji se oženi njome.
Mladić je doveo kući ženu – guju no njegova majka, mudra starica, odmah je prepoznala da je to zla zmija. Sin pomisli da je majka vještica i zamrzi je.
Počeli su svi troje živjeti zajedno, a snaha je bila jako zlobna.Naredi ona starici da joj donese snijega s vrha litice do kojeg nije bilo puta, kako bi se umila.
Sljedećeg dana snaha je naredila baki da joj donese šarana iz rupe na jezeru. Kako je hodala po ledu, tako je on pucketao, a baka je plakala. U taj tren iznad bake preleti galeb koji je nosio ulov ribe, izgubi jednu ribu, a ona padne ravno pred baku. Sva sretna, baka odnese ribu snahi.
Kada joj snaha nije dala pokrpati sinovu košulju,tužna baka, izašla je ispred kuće, sjela na klupu i ugledala sirotu djevojku kako prodaje luči.Kako nije imala novaca da ih kupi,ponudi joj pokrpati potrgani rukav.Djevojka
Tog istog dana, u večernjim satima, snaha je naredila baki da ugrije vodu dok se oni ne vrate od kume. Čim su otišli, baka uzme luči što ga je dobila od djevojke pa njime potpali vatru.Iz vatre iskoče Domaći i Malik Tintilinić.Vrištali su i igrali se.Baka im ispriča svoju tužnu priču.
Domaći joj odluče pomoći. Snaha je zapovjedila baki da mora dobro paziti na kokoš kako bi za Božić, kada nitko nema, ona imala piliće. Tada će se pohvaliti pred čitavim selom.Malik Tintilinić podmetne svračja jaja pod kvočku.Snaha se polakomi i isplazi zmijski jezik. Sin potjera baku iz kuće!
Kada je pala noć, starica uzme malo kruha i luči što je dobila od siromašne djevojke te se uputi preko praga. Teško je hodala snijegom. Pao je mrak i baka od hladnoće nije mogla dalje. Odlučila je odmoriti pa je potpalila luči da se ugrije. Iskoče Domaći i Malik Tintilinić koji pozove jelena i dvanaest vjeverica. Baka je sjela na jelena, a Domaći na vjeverice te su pošli
Jelen je doveo baku pred Stribora.On joj ponudi da se vrati u mladost,u svoje rodno selo,da zaboravi na sina.Ali baka je više voljela sina od sveg blaga ovoga svijeta i nije ga htjela zaboraviti. Zanjihala se šuma, nestao je dvor, Stribor i Domaći, a snaha se ponovo pretvorila u guju
U središtu šume ostali su samo baka i njezin sin. Kada je sin vidio što se dogodilo, počeo se moliti Bogu i majci da mu oproste. Bog mu je oprostio, a majka mu nikad nije niti zamjerila.
Poslije se vjenčao za siromašnu djevojku koja je baki bila donijela luči. “Još i sad sretno žive svi zajedno, pa im Malik Tintilinić u zimske večeri rado na ognjište dolazii.”
K R A J