USKRSNE PJESME U PODRAVINI RÓZSA BEGOVÁCZ
Uskrsne pjesme sakupljala sam kod podravinske etnicke skupine Hrvata u Madarskoj od 1976—78. godine. Naselja te etnicke skupine administrativno pripadaju dviju zupanijama, Baranji (Martince, S tar in, Krizevci i Dravljanci) i Somodu (Lukovisce, Foton ja, Novo Selo i Brlobas). U bar an j skim selima Podravine ni stariji kazivaci ne znaju za uskrsne pjesme, kője su pale u zaborav u Martincima dokle se u Starinu sjecaju svega jedne pjesme „Ovo kolo". Po mom sudu nekada su u hrvatskim naseljima u blizini Drave uskrsne, ili „vuzmene" pjesme bile poznate i pjevane, a vazda su vezane za uskrsni obred. No, zaboravom obicaja i pjesme su pale u zaborav. Nasuprot u podravinskim naseljima u zupaniji Somod uskrsno kolo se igralo i pjevalo i 1950-tih godina. Biva da su pribiljezene uskrsne melodije poznate u sva cetiri sela, kao sto i „Zenio se ban Ivane",
„Igralo je divno kolo" . . . Ali ima i takvih kője su poznate samo u jednom datom mjestu. Primjera radi „Oj, bosiljak, bosilj moj" je poznata samo u Lukoviscu, dokle u Poionji „Ajan gore, vino dole". Prema kazivacima iz Potonje zene i djevojke ostalih sela pjesmu „Selom ide pisán jelen" preuzele su od Novoseljanki, vjerojatno u razdoblju izmedu dva rata. Na védene melodije se u Luko viscu pjevaju u dva pripjeva. Vrijedo je navesti da Potonjanke nisu preuzele vuzmene pjesme od Lukoviscanki, mada im je mogucnost data, posto su isle na bogosluzbu u lukovisku crkvu sve do 1938. godine kada im je crkva posvecena. Pjesma „Oj, ti care livadare" je рак u Martin cima poznata kao Ivanjdanska, dokle se u sus jed nom Lukoviscu pjeva u uskrsnom kolu. Vuzmeno kolo je zaigralo i zapjevalo poslije uskrsnuca, na oba dana Uskrsa, a pies i pjesmu