#Rubrika
Fajfer pedikerski salon
Ivana Buterin treća generacija pedikerskog salona Fajfer utemeljenog 1938. godine
M
oja baka Bojka Fajfer započela je obrt davne 1938.godine za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, tako da obrt sada već postoji 83 godine. Baka je radila u predikerskom salonu „Bata“ u sklopu prodavaonice cipela, vrlo stidljiva djevojčica kada je dobila priliku pokazala se kao vrlo vješta pedikerka. U to je vrijeme proglašena je i najboljom pedikerkom što je dokumentirano u tadašnjim novinama. Od svoje ušteđevine kupila je prostor u Ilici 29, 1936.godine a obrt je otvorila sa 28 godina, 1938. godine. Sa svojim iskustvom i velikim brojem klijenata koji su trebali pedikersku uslugu to zanimanje je bilo vrlo profitabilno. Voljela je svoj posao i nikada se nije žalila. Svoj salon „Bojka“ uredila je prema salonu „Bata“, to je bio vrlo moderan salon. Poslije rata, u komunističkom režimu, provedena je nacionalizacija i salon je preuzela država kao poslovni prostor, kojemu je određena minimalna naknada koju je baka nastavila plaćati. Nakon bakine smrti, salon preuzima moja majka Nadica Fajfer 1977. i vrlo uspješno ga vodi do svoje mirovine 2015. godine a tada nastavljam ja kao treća generacija, priča nam vlasnica gđa. Ivana Buterin. U vrijeme moje bake administracija vođenja salona bila je sasvim jednostavna, nije bio potreban knjigovođa za pravilno vođenje posla. Porez se plaćao paušalno s minimalne papi-
20
rologije. Danas je sve to postalo teže i kompliciranije voditi posao, bez knjigovodstva gotovo nemoguće. Prije Domovinskog rata u salon je dolazila uglavnom zagrebačka klijentela: građani, obrtnici, umjetnici, glazbenici… Poslije rata ostali su uglavnom isti klijenti, ali došao je velik broj novih klijenata.Nekad je u salonu morala vladati tišina, ponašanje prema korisniku usluge bilo je na distanci, ali uvijek sa poštovanjem, ljubaznošću i profesionalnošću. Radilo se brže jer je veća koncentracija u tišini a problemi su uvijek bili isti uostalom kao i danas: urasli nokti, kurje oči, za-
debljana koža… Danas se mentalitet ljudi promijenio, sve je bučno, užurbano i nervozno, klijenti nemaju vremena i svi bi da odmah bude gotovo. Tako je puno napornije raditi ali svakako se posao mora voljeti, a kvaliteta rada nekad i danas uvjetuje dobro poslovanje. Zanimljivost koju mi je otac pričao je kada je bio mali dječak i dolazio u salon kod majke, morao je u svakoj kabini pozdraviti korisnika sa „ljubim ruke“... To su stvarno bila neka druga davna vremena, sa sjetom konstatira gđa. Buterin.
STUDENI/PROSINAC 2021
