Obiteljska tradicija - Fajfer

Fajfer pedikerski salon Ivana Buterin treća generacija pedikerskog salona Fajfer utemeljenog 1938. godine

Moja baka Bojka Fajfer započela je obrt davne 1938.godine za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, tako da obrt sada već postoji 83 godine.

Baka je radila u predikerskom salonu „Bata“ u sklopu prodavaonice cipela, vrlo stidljiva djevojčica kada je dobila priliku pokazala se kao vrlo vješta pedikerka. U to je vrijeme proglašena je i najboljom pedikerkom što je dokumentirano u tadašnjim novinama. Od svoje ušteđevine kupila je prostor u Ilici 29, 1936.godine a obrt je otvorila sa 28 godina, 1938. godine. Sa svojim iskustvom i velikim brojem klijenata koji su trebali pedikersku uslugu to zanimanje je bilo vrlo profitabilno. Voljela je svoj posao i nikada se nije žalila.

Svoj salon „Bojka“ uredila je prema salonu „Bata“, to je bio vrlo moderan salon. Poslije rata, u komunističkom režimu, provedena je nacionalizacija i salon je preuzela država kao poslovni prostor, kojemu je određena minimalna naknada koju je baka nastavila plaćati. Nakon bakine smrti, salon preuzima moja majka Nadica Fajfer 1977. i vrlo uspješno ga vodi do svoje mirovine 2015. godine a tada nastavljam ja kao treća generacija, priča nam vlasnica gđa. Ivana Buterin.

U vrijeme moje bake administracija vođenja salona bila je sasvim jednostavna, nije bio potreban knjigovođa za pravilno vođenje posla. Porez se plaćao paušalno s minimalne papirologije. Danas je sve to postalo teže i kompliciranije voditi posao, bez knjigovodstva gotovo nemoguće.

Prije Domovinskog rata u salon je dolazila uglavnom zagrebačka klijentela: građani, obrtnici, umjetnici, glazbenici… Poslije rata ostali su uglavnom isti klijenti, ali došao je velik broj novih klijenata.Nekad je u salonu morala vladati tišina, ponašanje prema korisniku usluge bilo je na distanci, ali uvijek sa poštovanjem, ljubaznošću i profesionalnošću. Radilo se brže jer je veća koncentracija u tišini a problemi su uvijek bili isti uostalom kao i danas: urasli nokti, kurje oči, zadebljana koža…

Danas se mentalitet ljudi promijenio, sve je bučno, užurbano i nervozno, klijenti nemaju vremena i svi bi da odmah bude gotovo. Tako je puno napornije raditi ali svakako se posao mora voljeti, a kvaliteta rada nekad i danas uvjetuje dobro poslovanje.

Zanimljivost koju mi je otac pričao je kada je bio mali dječak i dolazio u salon kod majke, morao je u svakoj kabini pozdraviti korisnika sa „ljubim ruke“...

To su stvarno bila neka druga davna vremena, sa sjetom konstatira gđa. Buterin.