molitve sjedinjenja i molitve potpuna sjedinjenja. Sve su to sve dublja iskustva Božje prisutnosti. Ja sam stupio u samostan kako bih postao kontemplativcem. Izabrao sam najteži red od svih koje sam mogao naći jer se u to vrijeme smatralo da je strog život nužan način za postizanje kontemplacije. Trapisti3 su bili dobar izbor za takav projekt. Oni su imali dugu tradiciju pokajničkih vježba koja je datirala još od reforme samostana La Trappe u sedamnaestomu stoljeću. Na tu je reformu barem djelomično utjecao jansenizam4, ono vrlo negativno gledište na ljudsku narav i tijelo, gledište na koje je Sveta Stolica konačno stavila zabranu. Tišina je bila pravilo toga samostana; doista, tijekom prve tri godine novaci su, u uobičajenim okolnostima, razgovarali samo s opatom i učiteljem novaka. Osim tih kratkih razgovora bilo je malo prilika za bilo kakve druge razgovore. Tijekom tih prvih godina nisam imao gotovo nikakva pojma o prošlome životu i težnjama drugih monaha. Nisam čak znao ni kako se prezivaju. Kako to da su mladi sljedbenici istočnjačkih učitelja (gurua, roshija), koji su dolazili u opatiju tijekom 3 Red reformiranih cistercita utemeljen 1664. u samostanu La Trappe u Normandiji. Stroga pravila obvezuju ih na rad i šutnju (nap. prev.). 4 Jansenizam, krivovjerje, s primjesama kalvinizma, koje zastupa pretjeranu strogost u pobožnosti. Tvrdi da je čovjek nesposoban činiti pokoru i obratiti se. Čovjek je, prema tome, žrtva prirodne ili natprirodne predodređenosti (Nap. prev.). Osnivač jansenizma je Cornelije Jansen (1585.–1638.), nizozemski teolog, egzeget, autor djela Augustinus, 1617., profesor u Louvainu; 1636. biskup u Ypresu (v. A. Rebić, Mali religijski rječnik, KS, Zagreb, 2006.).
14 | Thomas Keating º
BLISKOST S BOGOM