Ivan Lovrenović | Ulazeći u Varcar

Radoslav, Miloš, Stanko, Milan. Gregorijanski kalendarski rascjep datumski je razmaknuo i udvojio stoljetne zajedničke godišnje markere – one jurjevdane/đurđevdane, petrovdane, ilindane, gospojine velike i male, miholjdane, lučindane po kojima se ravnao sav težački, obiteljski, socijalni život, s korijenjem tako duboko uvriježenim u prapovijest, predslavensku i predkršćansku, a zaodjevenim u kršćansko ruho i imena, da su neki od njih bili i ostali do danas “po starom kalendaru” djelatni i u tradicijskoj kulturi muslimana poput ilindana/alidžuna i jurjevdana. Što je podanike katoličke države sv. Marka vodilo da se iz Dalmacije doseljuju pod vlast sultanovu, pašinu i kadijinu, smjerom obratnim od onoga o kojemu uče rodoljubne jadikovke o stradanjima i progonima, o tegobi opstanka i robovanja pod Turcima? O tomu župna kronika ne kazuje ništa, dok neki drugi izvori daju naslutiti da se tu zapravo radilo o povracima: mnogi od spomenutih rodova prethodno su se iz Varcara iselili namamljeni mletačkim pozivima i obećanjima za ratova u drugoj polovici 17. stoljeća – Kandijskoga i Bečkoga.

Tamo su brzo otkrili da im je namijenjena sudbina krajišnika, ratnika-pljačkaša u službi održavanja i utvrđivanja teške i nemirne granice. Pošto bî sklopljen mir a turska vlast uze poručivati da im je serbez vratiti se na opustjela ognjišta i zemlje, mnogi od Varcarana krenuše istim putom unatrage.

Ne znamo kako su ih dočekali oni naši što su od davnina ovđe, oni čije se loze, vidjesmo, vezuju za srednjovjekovno selo Varcarevac s drevnim - 21 -