Životinje Hrvatske - Goran Šafarek

g o r a n

š a f a r e k

Životinje Hrvatske Najveća ilustrirana zbirka hrvatske faune

SADRŽAJ

UVOD 6 Što su životinje? 8 <right> Sistematika životinja 9 <right> Što je stanište? 10 <right> Zoogeografija 11 <right> Životinje i čovjek 12 <right> Ugroženost životinja 12 <right> Invazivne vrste 14 <right> Zaštita 14 <right> Kako prepoznati životinju? 15

NIZINSKE RIJEKE 16 Šaran 18 <right> Som 19 <right> Štuka 20 <right> Ukrajinska i dunavska paklara 22 <right> Manjić 22 <right> Vidra 23 <right> Bolen 24 <right> Kulik sljepčić 25 <right> Bregunica 26 <right> Crvenokljuna čigra 28 <right> Vodomar 29 <right> Ostale vrste 30

PRIRODNE MOČVARE 32 Žličarke 34 <right> Obrubljeni kozak 34 <right> Mali vodenjak 36 <right> Gatalinka 37 <right> Divlja guska 39 <right> Crnka 40 <right> Karas 40 <right> Hidra 41 <right> Barska kornjača 42 <right> Crveni mukač 44 <right> Slikarska lisanka i bezupka 45 <right> Bjelouška 46 <right> Puž barnjak 46 <right> Siva čaplja 46 <right> Vretenca 48 <right> Ostale vrste 50

POPLAVNE ŠUME 52 Štekavac 55 <right> Jelen 57 <right> Močvarna smeđa žaba 60 <right> Obična krastača 60 <right> Komarci 63 <right> Divlja svinja 64 <right> Ostale vrste 66

KONTINENTALNA MOZAIČNA STANIŠTA 68 Škanjac 70 <right> Fazan 72 <right> Šumski miš 74 <right> Puž vinogradar 74 <right> Sljepić 77 <right> Smukulja 78 <right> Zelembać 79 <right> Rusi svračak 81 <right> Čvorak 81 <right> Pauk križar 84 <right> Vatrena stjenica 85 <right> Ostale vrste 86

RIBNJACI I JEZERA 88 Veliki vranac 90 <right> Divlja patka 93 <right> Patka njorka 94 <right> Bjelobrada čigra 94 <right> Veliki trstenjak 96 <right> Labud 96 <right> Ćubasti gnjurac 98 <right> Zelene žabe 100 <right> Grgeč 101 <right> Ostale vrste 102

KONTINENTALNE BRDSKE ŠUME 104 Veliki djetlić 106 <right> Plavetna sjenica 107 <right> Jastreb 108 <right> Crvena lisica 110 <right> Jazavac 112 <right> Srna 112 <right> Šumski veliki crveni mrav 114 <right> Jelenak 116 <right> Šumska rovka 117 <right> Pjegavi daždevnjak 119 <right> Ostale vrste 120

TRAVNJACI NIZINA I PLANINA 122 Leptiri 124 <right> Sredozemni zeleni konjic 126 <right> Sedmopjega bubamara 128 <right> Bogomoljka 129 <right> Zec 130 <right> Pčela 132 <right> Crnoglavi batić 133 <right> Gujavica 134 <right> Krtica 135 <right> Žutokrug 137 <right> Ostale vrste 138

PLANINSKE ŠUME 140 Sivi vuk 143 <right> Smeđi medvjed 143 <right> Euroazijski ris 146 <right> Tetrijeb 148 <right> Jastrebača 149 <right> Puh 151 <right> Alpinska cvilidreta 152 <right> Crni daždevnjak 153 <right> Ostale vrste 154

GORNJI TOKOVI RIJEKA 156 Pastrva 158 <right> Lipljen 160 <right> Riječni rak 161 <right> Vodenkos 164 <right> Gorska pastirica 165 <right> Ličinke kukaca u vodi 166 <right> Rakušci 167 <right> Virnjaci 168 <right> Mladica 169 <right> Ostale vrste 170

KAMENJARI 172 Bjeloglavi sup 174 <right> Suri orao 176 <right> Brgljez kamenjar 178 <right> Divokoza 178 <right> Crna udovica 179 <right> Dinarski voluhar 180 <right> Poskok 180 <right> Oštroglava gušterica 184 <right> Kuna bjelica 184 <right> Orao zmijar 186 <right> Modrokos 186 <right> Jarebica kamenjarka 189 <right> Ostale vrste 190

KRŠKE RIJEKE I POLJA U KRŠU 194 Ribarica 196 <right> Kopnica 196 <right> Mekousna 199 <right> Vijuni 200 <right> Oštrulja 201 <right> Eja livadarka 203 <right> Kosac 204 <right> Gaovice 204 <right> Svjetlica 205 <right> Kopnena kornjača 206 <right> Ostale vrste 208

KRŠKO PODZEMLJE 210 Čovječja ribica 212 <right> Ogulinska špiljska spužvica 214 <right> Velebitska pijavica 215 <right> Dinarski špiljski školjkaš 215 <right> Orijaška vodenbabura 216 <right> Dinarski špiljski cjevaš 216 <right> Kvarnerski veleštipavac 217 <right> Pretnerova stalita 217 <right> Kupolasti špiljaš 218 <right> Creska julida 218 <right> Dugoticalni skokunac 218 <right> Pretnerov dugovratić 219 <right> Šišmiši 219 <right> Ostale vrste 222

MEDITERANSKA MOZAIČNA STANIŠTA 224 Pupavac 226 <right> Zlatovrana 228 <right> Zlatna mara 229 <right> Nosorožac 230 <right> Ose 230 <right> Blavor 234 <right> Opasna striga 235 <right> Ostale vrste 236

MEDITERANSKE ŠUME I MAKIJA 238 Gušterice 240 <right> Četveroprugi kravosas 242 <right> Rossijev paličnjak 243 <right> Cvrčak 244 <right> Štipavac 245 <right> Crnoglava grmuša 246 <right> Ostale vrste 248

MEDITERANSKE MOČVARE 250 Vlastelica 252 <right> Mali vranac 254 <right> Crna liska 255 <right> Jegulja 258 <right> Obrvan 259 <right> Ostale vrste 260

MORSKA OBALA 264 Galeb klaukavac 266 <right> Gregula 266 <right> Sredozemna medvjedica 269 <right> Priljepak 270 <right> Rak žbirac 270 <right> Moruzgva 270 <right> Ostale vrste 274

PELAGIJAL 276 Dobri dupin 278 <right> Morski pas modrulj 280 <right> Smeđa meduza 282 <right> Srdela 283 <right> Plavoperajna tuna 284 <right> Glavata želva 286 <right> Lignja 286 <right> Ostale vrste 288

MORSKO DNO 292 Periska 294 <right> Hobotnica 295 <right> Zvjezdače 296 <right> Ježinci 298 <right> Crveni koralj 299 <right> Škarpina 299 <right> Zubatac 300 <right> Drhtulja šarulja 300 <right> Sredozemna dlakavica 303 <right> Hlap 305 <right> Zeleni zvjezdan 306 <right> Tritonova truba 307 <right> Vatreni crv 307 <right> Ostale vrste 308

ŽIVOTINJE U NASELJIMA 312 Vjeverica 314 <right> Gačac 316 <right> Kućna muha 317 <right> Roda 318 <right> Bjeloprsi jež 319 <right> Kućni macaklin 321 <right> Kućni štakor 321 <right> Ostale vrste 322

KAZALO 324 ZAHVALA 330

52

Životinje Hrvatske

POPLAVNE ŠUME Poplavne su šume nekad prekrivale velike površine Hrvatske.

Od nekoć neprekinutih nizinskih šuma između Drave i Save ostali su samo fragmenti – većim ih je dijelom čovjek pretvorio u obradive površine. Preostaju uglavnom samo šume uz očuvane dijelove rijeka.

Poplavne šume vrba i topola podnose dugotrajne poplave. Ujedno su izložene eroziji. To su vrste mekog drveća koje brzo rastu i lako se oporavljaju. Šume crne johe i poljskog jasena podalje su od rijeka, a također mogu biti pod utjecajem poplava, ali i visokih podzemnih voda. Hrast lužnjak raste iznad ritskih šuma, a poplave traju kraće. To su naše gospodarski najvrednije šume nizinskog pojasa, ne

samo u Hrvatskoj već i u Europi. Najveća je od njih šuma Spačva kraj Županje.

Ovim šumama zbog mnogo vode i manje kvalitetnog drveta vrba i topola šumari slabije gospodare. Izuzetak su šume hrasta lužnjaka. Stara stabla padaju na tlo i trule, a od njih postupno nastaje humus. Tu su veoma važne gljive, ali i kukci. Prirodne poplavne šume vrlo su zarasle, osobito ljeti. Raste gusti prizemni sloj biljaka, a zbog otpalih debala teško su prohodne i nalikuju na kakvu tropsku džunglu. Tlo je zasićeno vlagom gotovo cijele godine, a nekoliko mjeseci drveće je pod vodom. I u suhoj fazi u najnižim depresijama ostaje stajaća voda s trskom i šašem.

Poplavne šume

53

▼

Štekavac leti polagano mašući krilima, no kad uoči plijen, obrušava se velikom brzinom na njega. Jakim pandžama potom grabi i odnosi plijen.

54

Životinje Hrvatske

ŠTEKAVAC (Haliaeetus albicilla) Nema mnogo životinja koje mogu samom svojom pojavom dignuti u zrak jato gusaka i pataka. To je najveća grabljivica Nizinske Hrvatske. Štekavac je ptica grabljivica, a to se gotovo odmah može vidjeti po velikom, svinutom kljunu kojim kida meso. Lovi ribu, ptice, ali i sisavce. Ne libi se oteti plijen drugoj grabljivici, a strvine su vrlo važne u mršavim zimskim mjesecima. Krila su mu s pojedinačnim perjem na vrhu široka i masivna, raspona do 2,5 m s kojim nosi svojih 4 – 5 kilograma. Ženke su obično malo veće od mužjaka. Štekavac leti polagano mašući krilima, no kad uoči plijen, obrušava se velikom brzinom na njega.

Jakim pandžama potom grabi i odnosi plijen. Osim veličine, nepogrešiv je znak njihov bijeli rep. U mladih je smeđ, a sa starošću postaje sve bjelji. Ostatak je tijela smeđ, a kljun je žućkast. Štekavci su doživotni partneri. Mužjak i ženka stvaraju ili obnavljaju vezu u svadbenom letu gdje se u zraku povežu pandžama i onda obruše prema tlu. Slijedi parenje i gradnja gnijezda. Gnijezdo je golema “utvrda na drvetu” od grana i grančica. Ženka u ožujku nese najčešće dva jaja i s mužjakom se brine o njima 38 dana dok se ne izlegu ptići. Nakon deset tjedana hranjenja mladunci polijeću iz gnijezda. S vremenom postaju neovisni i traže svoje teritorije. Postaju spolno zreli poslije pet godina. Štekavce u Hrvatskoj možemo vidjeti uz velike rijeke (Drava, Dunav, Kupa i Sava) i poplavna područja Nizinske Hrvatske. Najlakše ćemo ih vidjeti u parkovima prirode Kopačkom ritu i Lonjskom polju te uz veće ribnjake poput Crne mlake i Lipovljana. Procijenjeno je da u Hrvatskoj živi oko 150 parova ovih velikih ptica. Kao i mnoge velike životinje, štekavac je ugrožen nestajanjem prirodnih staništa. Potreban mu je veliki teritorij, gusta šuma za gniježđenje i mnogo hrane, posebice za podizanje mladunaca. Nestankom prirodnih poplavnih područja uz rijeke ugrožene su i ove veličanstvene životinje.

Poplavne šume

55

▼

Veliki mužjak može dosegnuti dva i pol metra dužine, a visinu do metar i pol.

56

Životinje Hrvatske

JELEN (Cervus elaphus) Možda nema ljepšeg prizora od onoga kada u zalazeće sunce iz visoke trske iskorači ponosni jelen.

Cijeli se dan odmarao u sjeni, a sada je izišao na otvoreno, na prostrana polja visokog šaša i ostalog močvarnog bilja, mjestimično prošarana šumarcima bijele vrbe i depresijama s vodom. Pažljivo promatra okoliš, njušeći mirise dok ušima poput antena hvata sumnjive zvukove. Kad se uvjeri da je siguran, kreće brstiti sočno zelenilo.

Kao i u Europi, jelena u Hrvatskoj nalazimo u ritovima i šumama uz veće rijeke, najčešće Dunav, Savu, Dravu i Muru.

Ovaj se veliki sisavac šeće i u gustim šumama bukve i jele Gorskoga kotara, ali upravo je nizinska Slavonija i Baranja njegovo carstvo. Kopački rit pritom je prijestolnica tog carstva i po broju životinja i po kvaliteti populacija.

Jelena je lako prepoznati; to je najveća životinja u Hrvatskoj (medvjedi su, doduše, teži). Veliki mužjak može dosegnuti dva i pol metra dužine, a visinu do metar i pol. Veliki su primjerci teški i 300 kilograma. Dugačkim nogama može brzo i dugo trčati, a to mu je potrebno zbog lovaca i grabežljivaca. Snažnih tetiva i mišića, lako može skočiti i u trenu nestati u vegetaciji.

Kako se jeleni kreću među vegetacijom, boja se njihova krzna ne ističe. U toplom i vegetacijskom dijelu godine jelenova dlaka hrđavo je crvena. Zimi ona postaje dulja i gušća, tamnosmeđe do smeđosive boje. U mužjaka se najviše ističu rogovi. U prosjeku su dugački oko sedamdeset centimetara, iznimno i do devedeset, a mogu biti teški i kilogram. Rogovi rastu u proljeće brzinom i do dva i pol centimetra na dan. Rogovi u rastu koštane su izrasline, prevučeni kožom koja se naziva bast, a štiti ih od infekcija. Kada dosegnu konačnu veličinu, bast otpada, a rogovlje se mineralizira i postaje vrlo čvrsto.

Jeleni odbacuju rogove nakon parenja.

Jelen je biljožder i nije izbirljiv – jede sve sočno što dođe pred njega. To su većina trava i zeljastih biljaka. Dakako, ne može žvakati čvrsto drvo, ali može lišće te koru stabala i grmlja te njihove mladice. Kora je važan izvor hrane zimi kada nema svježih biljaka i listova. Na oderanom se deblu lako prepoznaju jelenji zubi. U Kopačkom ritu najveća je gozba za jelene kada se povuče poplavna voda puna hranjivog sedimenta i niknu svježe biljke poput grpka. Jelen voli i korijenje lopoča u barama. Život jelena ujesen obilježava rika. Potkraj kolovoza, kad su još dnevne vrućine velike, ali jutra sve svježija, budi se u

↑ Jelen je zbog lovaca uvijek na oprezu. jelenima nagon za razmnožavanje. Veliki mužjaci u predvečerje izlaze na čistine i počinju rikati. To su tradicionalna rikališta u kojima su najaktivniji mužjaci od sedam, osam i devet godina. Oni formiraju harem od ženki koje potom čuvaju od ostalih mužjaka. Duboki bas ljubavnog zova uokolo odjekuje često sa svih strana, a mužjaci se međusobno nadjačavaju. Rikanjem se mužjaci i odmjeruju, jer intenzitet glasanja pokazuje snagu i kondiciju. Česte su i prave borbe kada dva jelena ukrste rogovlje i guraju se, pokušavajući ubosti suparnika parošcima. Za rike jeleni gotovo i ne jedu, a od neprestane brige o ženkama, borbi, ozljeda i ostalih napora smršave i trideset kilograma.

Najuspješniji jeleni oplode ženku i prenose gene u potomstvo. Košuta nosi plod 33 – 34 tjedna, a u kasno se proljeće izdvaja iz krda i na miru teli. Najčešće ima jedno mlado, koje nazivamo tele. Čim malo ojača, jelen se s njime vraća u krdo.

Jeleni su socijalne životinje i tvore veća krda odraslih ženki, teladi i mlađih mužjaka. Najstariji su mužjaci sami, a mužjaci srednje dobi tvore slabije povezana krda.

Kopački rit nudi jelenima izvrsna hranilišta i rikališta, a najvažnije je da u njemu nema lovaca. To jelenima omogućuje dobru prirodnu selekciju i genetsku strukturu. Jeleni su prilagođeni poplavama i dobro plivaju, ali od vrlo visokih voda bježe na povišene dijelove. Doduše, vole se hladiti u vodi te braniti od komaraca i obada. Mogu čak preplivati i veće rijeke poput Dunava i Drave. Migracije – kako zbog poplava, hrane i razmnožavanja – nekad su bile mnogo redovitije i jače, ali zbog fragmentacija staništa osjetno su smanjene.

← Jelen u močvarama Kopačkog rita Poplavne šume

57

▼

Život jelena ujesen obilježava rika. Veliki mužjaci u predvečerje izlaze na čistine i počinju rikati.

58

Životinje Hrvatske

Poplavne šume

59

Više od trećine površine Hrvatske pokrivaju šume, a najveće su površine pod njima na planinama i u gorama. Gorski kotar od gustih je šuma zelen, a tu su i ostale planine poput Velebita, Kapele ... Planine su nedostupnije ljudima te su tako preživjele za razliku od nizina i dolina u kojima su se naselili ljudi i posjekli drveće. Usto, mnogo je hladnije te su zime duge i s mnogo snijega, često već od studenog pa do travnja.

Kako se penjemo, najčešće prvo ulazimo u debelu sjenu dinarske bukove šume. Šumsko je prizemlje najbogatije uopće od svih naših šuma pa nalazimo mnoge biljke poput kozokrvine, božikovine, crvene bazge, likovaca. Kako se penjemo sve više, među bukvama rastu i vitke tamnozelene krošnje jela.

Sada smo u dinarskoj bukovo-jelovoj šumi, najraširenijem

140

Životinje Hrvatske

tipu šume u gorskom području. U prizemnom sloju često se moramo probijati kroz mnogo paprati, nailazimo na otrovni likovac, srebrenku i ostale biljke. To su naše najočuvanije šume među kojima nalazimo prašume – šume koje nisu nikad bile sječene pa su zadržale svoje divlje obilježje. Poznate su prašume Čorkova uvala, Devčića tavani, Plješivička uvala, Klepina duliba ... Također, mjestimice možemo ući i u čistu šumu smreke koju nalazimo samo na ekstremnim staništima poput strmih stijena. Kako se dalje penjemo iznad 1200 metara, jela se gubi te rastu subalpske bukove šume. Vegetacijska je sezona kratka pa su stabla nižeg rasta, čvorastih grana okrenutih u smjeru puhanja vjetra. U donjem su dijelu debla savijena od goleme težine snijega u hladnom dijelu godine.

PLANINSKE ŠUME Planinske šume

141

142

Životinje Hrvatske

SIVI VUK (Canis lupus) Možda nema boljeg simbola od vuka u sukobu čovjeka s prirodom. Oduvijek prezren, na njega su organizirane hajke. Istrijebljen je ili protjeran na najzabačenija mjesta. Istodobno, možda nema boljeg simbola divljine od ovog sisavca. Zavijanje vuka u sumrak negdje usred divljine još je pojam romantične prirode.

Vuk se u Hrvatskoj još održava na velikom dijelu zemlje iako je u Europi uvelike nestao. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko dvjesto vukova. Ono što mu najviše treba – hranu i miran zaklon – nalazi u planinskom i krškom području gotovo cijele Hrvatske južno od Karlovca izuzev uskog pojasa obale, Istre i otoka. To su uglavnom rijetko naseljena područja Gorskoga kotara, Like i Dalmacije. Vuk nije izbirljiv u odabiru staništa, a najviše voli guste šume, gustiše s livadama te ogoljeli krš.

Vuk je predak pasa, ali je za razliku od mnogih pasmina našeg najboljeg prijatelja zadržao prirodan izgled. Najčešće je sive boje, dugačak od njuške do vrha repa 170 cm, a teži u prosjeku 31 kg.

Vukovima je potreban velik životni prostor jer plijen je u takvu staništu relativno rijedak i raštrkan. To su društvene životinje i žive u čoporu koji vodi reproduktivni par. Ostatak odraslih vukova njihovo je potomstvo. Čopor u Hrvatskoj u prosjeku ima 5 – 7 životinja među kojima je dobro uspostavljena struktura uzajamnih odnosa koji omogućuju da on djeluje kao cjelina. Cijeli čopor osim najmlađih sudjeluje u lovu. U Hrvatskoj su im najčešće na meti jelen, srna i divlja svinja te neznatno i manji sisavci poput zeca. U krajevima u kojima nema divljeg plijena stoka ima znatan udio u prehrani vuka. Vukovi obilaze teritorij dok ne otkriju plijen, uglavnom mirisom. Potom ga slijede i pronalaze. Katkad veliki plijen ne bježi, već je u obrambenom položaju, pa ga pokušavaju natjerati u bijeg; u suprotnom oklijevaju. Ako plijen odmah počinje bježati, vukovi počinju potjeru koja iscrpljuje žrtvu. Odustaju

▼

Vuk je predak pasa, ali je za razliku od mnogih pasmina našeg najboljeg prijatelja zadržao prirodan izgled.

ako potjera traje predugo. Veliki plijen ne napadaju frontalno, nego ga grizu svojim snažnim čeljustima s kratkim, ali oštrim i čvrstim zubima sa stražnje strane, stvarajući rane od kojih životinja krvari. Manji plijen vuk hvata za vrat kidajući živce i arteriju te životinja vrlo brzo ugiba. Vukovi mogu za jednog hranjenja pojesti i do petine svoje težine. Dakako, vukovi traže slabije, starije i bolesne jedinke koje mogu lakše uhvatiti nego brze i zdrave životinje. Time održavaju “zdravlje” populacije plijena i općenito cijelog ekosustava. Često zalaze i u blizinu naselja i hrane se stokom ako nije dobro čuvana, posebice u Dalmaciji. Tada znaju napraviti velike štete.

Vukovi mogu u danu proći 25 km. Ipak, u Dalmaciji u prosjeku prolaze 2 km, u Gorskom kotaru 4 km, a na Velebitu oko 8 km. Kretanje, odnosno veličina teritorija, ovisi o kvaliteti tog prostora, odnosno gustoći plijena. Tako je u Dalmaciji prosječna veličina teritorija vukova od 150 do 200 km2, u Gorskom kotaru 350 km2, a na Velebitu – na kojem vladaju ekstremniji uvjeti – čak i 760 km2. Taj teritorij brane od drugih vukova, često i po cijenu smrti. Svoj “posjed” označavaju urinom, izmetom, grebanjem tla i zavijanjem. Zavijanje služi i za komunikaciju članova čopora, baš kao i režanje, lavež, mirisi, tragovi, govor tijela i očiju. Zavijanje je češće ljeti kad mladi intenzivno uče ponašanje odraslih. Parenje počinje još zimi, od siječnja do travnja, ovisno o klimi određenog područja. Ženka nakon dva mjeseca skotnosti donosi u skrivenom brlogu 4 – 7 vučića. Svi su oni potomci samo roditeljskog para čija je veza najčešće doživotna. Mladunci tijekom proljeća i ljeta odrastaju na okupljalištu čopora. To se mjesto prepoznaje po ostacima kostiju, izmeta, dlake i ostalih tragova vukova.

SMEĐI MEDVJED (Ursus arctos) Medvjed je najveća kopnena zvijer u Hrvatskoj.

Ovaj smeđi div izaziva i strahopoštovanje i divljenje gdje god dođe. Iako je drugdje u Europi uvelike istrijebljen, naša mu je zemlja još dom. Čak 1000 medvjeda živi na otprilike petini Hrvatske, na oko 12 500 km2, a zalaze i u dodatnih gotovo 3000 km2. Areal ove vrste podudara se dobrim dijelom s arealom vuka, ali medvjed ne dolazi toliko u ravnijem području Dalmacije, već se drži uglavnom planina. Zna se doduše spustiti do Hrvatskog primorja, čak i preplivati do Krka. Medvjedu treba

← Vuk je još uvijek stanar Hrvatske.

Planinske šume

143

↑ Medvjedići zainteresirano i bezbrižno promatraju okoliš. kvalitetno stanište na kojem će naći i hranu i mir te mjesto za razmnožavanje. Najviše mu odgovaraju listopadne šume koje proizvode krupno sjeme (bukvica, kesten, žir), ali mu trebaju i zeljaste biljke u proljeće te šumski plodovi (maline, kupine, borovnice) tijekom ljeta.

Nije teško prepoznati medvjeda smeđe boje s njegovih

144

Životinje Hrvatske

više od dva metra dužine od njuške do repa te 150 kilograma težine. Visina mu je ramena kada hoda četveronoške između 100 i 120 cm, ali se može propeti na stražnje noge i dosegnuti gotovo četiri metra. Snažne leđne grbe, ali kratkih nogu, medvjed djeluje nezgrapno, no može itekako brzo potrčati, i do 50 km/h. Na masivnoj glavi s malim ušima i očima ističe se

poput mrava i osa. Katkad lovi mladunče jelena ili srne jer rijetko može uhvatiti odrasli plijen. Ubija udarcem vrlo snažne šape i potom ugrizom u vrat ili rame. Nažalost, nekad napada i domaće životinje, a medvjedovo se djelo prepoznaje po polomljenom vratu, lubanji i kralježnici te širini između očnjaka. Često se pogosti plijenom risa, katkad i vuka, te strvinama. Koristi se i dugačkim pandžama kojima ubija i kida plijen, ali i kopa zemlju, panjeve i mravinjake.

Važno je da prije zime osigura zalihe sala, zbog energije i toplinske izolacije. Tada može udvostručiti svoju težinu.

Medvjed spava zimski san, ali se može probuditi. Brlog gradi u pukotini stijena ili na tlu između korijenja velikih stabala, obložen suhim lišćem, travom i grančicama. Ulaz je često iznenađujuće uzak za tako veliku životinju. U toploj sezoni radi ležajeve za odmor, često na obronku iza drveća i grmlja.

Medvjedi su samotnjaci i nisu teritorijalne životinje, ali se jedinke različitih spolova izbjegavaju. Svoju prisutnost oglašavaju ogrebotinama na stablu te mirisima. Životni je prostor mužjaka veći i na njemu može biti nekoliko ženki.

Mužjaci i ženke susreću se jedino za parenja potkraj proljeća i ostaju zajedno od nekoliko dana do tjedana. Oplođeno jajašce, međutim, ostaje u maternici i tek se zimi počinje razvijati u plod. Ženka se koti u brlogu usred zimskog sna i najčešće na svijet donosi dva mladunca koja hrani mlijekom sve do kasnog proljeća ili čak ljeta. Mladunci ostaju s majkom dvije godine i za to ih vrijeme ona priprema za samostalan život. Vrlo ih agresivno brani, a u to je doba ženka opasna i nasrće na svaku možebitnu opasnost. Kad odrastu, mladunci mužjaci udaljavaju se, a mlade ženke mogu ostati u blizini područja na kojem su okoćene.

→ Medvjed u šumama Gorskog kotara dugačka njuška. Očnjaci i derači jasno pokazuju da je medvjed zvijer. Ipak, medvjed je uglavnom biljojed, a to se vidi i po ravnim kutnjacima kojima drobi sjemenke i ostale dijelove biljaka. U proljeće i ljeto pase travu, zeljaste biljke i plodove, a ujesen traži plodove bukve i hrasta bogate masnoćama i proteinima. Jede i životinje, uglavnom ličinke beskralježnjaka

Planinske šume

145

EUROAZIJSKI RIS (Lynx lynx) Najskrovitija od svih životinja planina je ris.

Ova je najveća, ali i najugroženija, europska mačka, pa ih je u Hrvatskoj samo 40 – 60.

U Europi je ris nestao u mnogim zemljama zbog lova te nestanka i degradacije staništa. Ceste presijecaju njegov životni prostor, a vozila ga usmrćuju. Autohtoni dinarski ris istrijebljen je iz Hrvatske, Slovenije te BiH na početku 20. stoljeća. Tek su 1973. godine na području Slovenije reintroducirana tri para iz Slovačke, potom su se namnožili i proširili i na Hrvatsku. Žive u gustim planinskim šumama u kojima ima dovoljno plijena i mira. Ris je vrlo velika mačka teška dvadesetak kilograma, dugačka od 80 do 130 cm, a u ramenima visoka 60 cm. Osim po veličini, najbolje se prepoznaje po čuperku crnih dlaka na ušima, dugačkim i 4 cm. Crvenkastosive je boje s tamnim pjegama. Glava mu izgleda veća zbog zalistaka, a rep mu je relativno kratak. Radi lakšeg kretanja u snijegu, šape su mu velike, a noge dugačke.

Ris najviše lovi srnu, a katkad i mlado jelena, potom muflona i divokozu, često i višestruko veće životinje. Majstor je u prikradanju i bacanju na plijen, ali zna čekati i u zasjedi.

Hvata i manje životinje poput zeca, što osobito čine mladi risovi, a i puhovi su mu vrlo česti na jelovniku. Žrtvu grabi pandžama i zubima hvata za grkljan te ju guši. Ne može odmah pojesti veći plijen, pa se lovini vraća nekoliko dana.

Risovi love ujutro i navečer dok se danju i noću odmaraju. Kao i većina mačaka, risovi su samotnjaci. Svaka životinja održava teritorij u odnosu prema životinji istog spola, a veličina ovisi o brojnosti plijena, od desetak km² do nekoliko stotina km².

Teritoriji mužjaka i ženki mogu se preklapati, a muški obuhvaćaju teritorije do tri ženke. Risovi označavaju teritorije tako što uriniraju na drveće, kamenje i ostale istaknute objekte u krajoliku.

Mužjak i ženka sreću se samo za parenja, potkraj zime i na početku proljeća. Tada se dozivaju glasnim mijaukanjem, a inače su tihe životinje. Skotna ženka pravi brlog ispod korijenja ili granja oblažući ga perjem, dlakom i suhom travom. Ženka poslije sedamdesetak dana na svijet donosi od jednog do četiri sivosmeđa mladunca. Kao i svi mačići, prvih su desetak dana slijepi i nemoćni te sisaju majku. Sva je briga o podizanju mladunaca na majci.

146

Životinje Hrvatske

▼

Osim po veličini, najbolje se prepoznaje po čuperku crnih dlaka na ušima, dugačkim i 4 cm.

Planinske šume

147

Podmorje Jadrana dijelimo na pelagijal (stupac vode od površine do dna) i bentos (morsko dno). Pelagijal čini najveći volumen Jadrana, no to jednolično vodeno stanište relativno je siromašno vrstama, čija je brojnost zato katkad velika.

Jadran je relativno plitko more, a dubina se od južnog prema sjevernom Jadranu postupno smanjuje, pa sjeverno od Jabučke kotline nigdje ne premašuje 100 m. Prilično je slano, na sjeveru malo manje – u prosjeku 38,30‰. Jadran je umjereno toplo more, pa se ni u najvećim dubinama temperatura ne spušta ispod 10 °C, a temperature površine mora kreću se između 3 i 29 °C. Ljeti se na otvorenom Jadranu stvara termoklina, granica dvaju slojeva vode različitih temperatura na dubini od oko 10 – 30 metara. Na početku zime, zbog hlađenja površinskog sloja mora, ta granica nestaje i slojevi se miješaju te temperatura pomalo, ali

276

Životinje Hrvatske

neprestano opada od površine prema dnu. More u Jadranu struji u tri vodoravna sloja: površinski do dubine od približno 40 m, srednji do 400 – 500 m i onaj ispod te granice, ujedno i najveći dio volumena mora. Vodena masa ulazi iz istočnog Sredozemlja, struji uz istočnu obalu Jadrana, a izlazi uza zapadnu obalu Jadrana.

Osnova je prehrane u pelagijalu fitoplankton. To su sitne, mikroskopski vidljive alge. Fotosintezom iz ugljikova dioksida i vode, s pomoću Sunčeve energije, alge stvaraju organske spojeve. Kao i biljke na kopnu, tako je i fitoplankton u moru osnova prehrambene piramide o kojoj ovise najprije biljojedi, a potom i mesojedi. Fitoplankton je važan ne samo za životinje koje žive u vodenom stupcu nego i za one koje žive na morskom dnu, osobito u dubljim i tamnijim dijelovima u kojima žive samo životinje.

PELAGIJAL Pelagijal

277

DOBRI DUPIN (Tursiops truncatus) Njegova inteligencija i razigranost oduvijek su privlačili ljude. Nažalost, bio je i konkurent ribarima za hranu, pa je istrebljivan. Nasreću, danas dupinovo “nasmiješeno” lice postaje simbol očuvanog Jadrana.

Dobri je dupin sisavac iz skupine kitova zubana. Tamnosive je do crne boje na leđima, svijetlosive na bokovima i bijele na trbuhu. Prosječna je veličina odraslih dobrih dupina u Jadranu oko 3 m, a težina oko 250 – 300 kg. Hidrodinamičnog je tijela pa brzo pliva. Ovi dupini imaju zakrivljenu leđnu peraju kojom stabiliziraju tijelo. Plivaju snažnom leđnom perajom, a prsnim perajama skreću i zaustavljaju se. Osobito je prepoznatljiva njihova kratka njuška.

Dupini imaju pluća te moraju udisati zrak na površini.

Rone u prosjeku 5 – 6 minuta, ovisno o dubini koja može biti i do 450 metara. Za razliku od ostalih sisavaca, disanje je svjesna aktivnost, odnosno sami odlučuju kada će udahnuti i izdahnuti. Zanimljivo je da dupini “spavaju”, ali samo jednim okom i suprotnom polovicom mozga dok se druga odmara i suprotno. To je prilagodba na svjesno disanje, ali i stalna budnost od grabežljivaca. Hrane se ribom, mekušcima i ostalim većim plijenom, bilo pri dnu ili na otvorenome moru.

Plijen lociraju pomoću visokofrekventnih zvukova (eholokacija), slično kao što se ljudi koriste sonarom. Budući da su društvene životinje, komunikacija je među dupinima vrlo važna. Njihovo glasanje podsjeća na zviždanje, pucketanje, klikove ... Zbog složenosti zvukova neki govore o “dupinskom” jeziku. Dupini se u komunikaciji služe i pokretima, dodirima, čak i nekim predmetima poput alga, spužava, plastike ...

Uvijek su u skupinama, u Jadranu manjima (5 – 7 životinja, a u najvećima ih je i više od 50). Skupine se mijenjaju, ovisno o parenju, lovu, podizanju mladunaca, obrani u ostalim okolnostima. Život u skupini donosi složene oblike ponašanja, a često to povezujemo s inteligencijom u čovjeka. Dupini se često i “igraju”: skaču visoko, guraju se i dodiruju, lagano jedni druge grizu za peraje, igraju se lovice. Time pokazuju dobro raspoloženje.

▼

Dupini sami odlučuju kada će udahnuti i izdahnuti.

278

Životinje Hrvatske

Pelagijal

279

Dupini su promiskuitetni te nema parova. Trudnoća traje godinu dana, a mladunci se na Jadranu kote tijekom ljeta. U to je doba more već dovoljno toplo, što je važno jer mladunci nemaju dovoljno izolacije potkožnih masnih naslaga. Majka pomaže potomku da dođe do površine i prvi put udahne zrak.

Mladunci ne sisaju kao ostali sisavci, već majka iz bradavice štrca vrlo gusto i masno mlijeko koje se ne miješa s morem.

Dugo ostaju s majkom, a spolno su zreli tek od svoje pete do desete godine. Također, ženke se kote svakih 3 – 5 godina, pa je porast populacije relativno spor. Dobri je dupin u svijetu široko rasprostranjen, osim u polarnim morima. Nalazimo ih i po cijelom Jadranu, u zasad poznatim rezidentnim populacijama pokraj Lošinja i Cresa, Kornata te Visa, a pretpostavlja se da postoje jedinke koje ne pripadaju pojedinim područjima, već se mogu naći na širim područjima.

280

Životinje Hrvatske

MORSKI PAS MODRULJ (Prionace glauca) Pas modrulj najopasniji je od svih jadranskih morskih pasa, ali su vrlo mali izgledi da će napasti ljude. Umjesto straha, moramo se diviti ovoj predivnoj životinji.

Sam pogled na modrulja ulijeva nelagodu. Njegovo je vitko tijelo pojam za eleganciju, ali i snagu te nemilosrdnost grabežljivca. Nema previše blagih linija, već ušiljenih, izduženih dijelova tijela stvorenih za eksploziju pokreta. Katkad, doduše, djeluje letargično. Naraste od 3 do 4 m, a ženke su veće od mužjaka. Repna mu je peraja velika, a gornja polovica duža

▼

Modrulj zahvaljujući hidrodinamičnom tijelu postiže brzinu od 35 do 90 km/h.

↑ Hidrodinamično tijelo psa modrulja od donje. Njome snažno pliva dok ostale peraje omogućuju okretnost. Prsne su peraje snažne i velike, a leđna je peraja manja. Zahvaljujući hidrodinamičnom tijelu, postiže brzinu od 35 do 90 km/h, pa je jedan od najbržih morskih pasa na svijetu. Gornji mu je dio tijela modrozelenkast, a donji svjetliji, gotovo bijel. Time se dobro uklapa u okoliš, gledan odozgo ili odozdo. Koža mu je prekrivena sitnim zupcima polegnutim od glave prema stražnjem dijelu tijela. Hrapavu su kožu nekad ribari upotrebljavali kao brusni papir, no ona omogućuje bolju plovnost. Morski psi, kao i sve hrskavičnjače, tonu pa moraju cijelo vrijeme aktivno plivati, osim kada se odmaraju na dnu.

Nemaju kao koštunjače zračni mjehur, iako imaju povećanu jetru s uljima koja im donekle pomaže u održavanju plovnosti.

Na glavi su im vrlo velike oči i usta. Zubi su u modrulja trokutasti i vrlo oštri, a služe za hvatanje te trganje plijena, a

ne za žvakanje, pa otrgnuti komad mesa progutaju. Najčešće love manju plavu ribu poput skuša, palamida, srdela te lignje.

Nekad zgrabe raka, ščepaju pticu dok pluta na površini, a uzet će i strvinu većih životinja te otpatke s brodova. Modrulj je najaktivniji noću, a sva su mu osjetila dobro razvijena. Ima i dva posebna mehanoreceptora kojima osjeća i najmanje vibracije te elektroreceptore.

Modrulj boravi najviše u otvorenome moru, katkad prilazi bliže obali, čak ulazi u zaljev ili kanal. Prezimljava u većim dubinama, a ljeti je bliže površini. Modrulji se pare u proljeće i ljeti. Ženka koti žive mlade, njih čak 25 – 50. Modrulj živi širom svijeta u umjerenim i tropskim vodama. Procjenjuje se da u ribarskim mrežama svijetu strada na milijune modrulja.

Budući da ga privlači krv, potencijalno je opasan za ljude, ali u Hrvatskoj čovjeka nije napao više od 30 godina.

Pelagijal

281

↑ Smeđa meduza često je u društvu riba.

SMEĐA MEDUZA (Cotilorhyza tuberculata) Ljudi se boje meduza, ali smeđa ne samo što nije opasna nego je i pokazatelj čistoće mora.

To je naša velika meduza koja dosegne 35 cm u promjeru, iako je obično manja. Spada u skupinu žarnjaka, odnosno skifomeduza. Među najstarijim su životinjama na planetu, a pojavile su se u morima prije više od 600 000 milijuna godina.

Meduza ima nekoliko tisuća vrsta, a stotinjak ih se smatra opasnima za ljude. Kao i ostale, smeđa je meduza građena od želatinoznog tkiva u kojem je voda od 94 do 98%. Zato i ne tonu. Anatomija je jednostavna, s jednim otvorom probavila te mrežastim živčanim sustavom.

282

Životinje Hrvatske

Smeđu meduzu neki zovu i “jaje na oko”. Središnji je smećkasti dio izbočen, okružen žućkastosmeđim, ravnim obodom.

S donje je strane osam držaka na kojima je vijenac lovki različitih dužina. Vrhovi su plavoljubičasti od simbiotskih alga. Lovke pomoću žarnih stanica omamljuju zooplankton.

Dodirne li se, žarna čahura pukne i pod pritiskom od 150 bara izbacuje žarnu nit koja na svom završetku u obliku harpuna probija tkivo žrtve. Tako prenosi otrov iz žarne stanice. Ovo je jedna od najbržih poznatih reakcija u cijelome životinjskom svijetu. Iako velik organizam, smeđa meduza, nasreću, za ljude nije opasna, a njezin dodir može uzrokovati samo blago peckanje.

Dok je većina meduza ovisna o vjetru i morskim strujama, smeđa se meduza lako pokreće i sama. Pliva izduživanjem i skraćivanjem tijela. Pritom kreće koso prema gore, a potom se pušta da tone prema dolje. Živi u otvorenoj vodi blizu

obale, ponajviše radi razmnožavanja. Smeđa je meduza odvojenog spola, koji se ne razlikuje izvana. Jaja se oplođuju unutar tijela, a ličinke rastu zaštićene u majčinim naborima tijela. Kada dovoljno odrastu, pušta ih u otvorene vode u kojima zatim nađu put do dna gdje rastu kao polip. Polipi se razmnožavaju nespolno, odnosno otpuštaju sićušne ličinke klonove koje se razvijaju u meduze. To se događa u proljeće, a ciklus meduza prisutan je od ljeta do kraja jeseni.

SRDELA (Sardina pilchardus) Iako mala i neugledna, srdela je uvijek bila hraniteljica otočana, a i danas je s inćunom riba koju najviše lovimo na Jadranu.

Najpoznatiji je predstavnik plave ribe.

Srdela naraste do 25 cm dužine i 80 grama, ali prosječna joj je težina oko 30 grama. Tijelo joj je izduženo i bočno spljošteno, s povećim ljuskama i velikim očima. S gornje je strane modrozelena, a prema trbuhu postaje sve srebrnkastija.

Leđna su joj i repna peraja dobro razvijene. Građa tijela upozorava na aktivan život u otvorenome moru te da je brz i okretan plivač, a to joj je najbolja obrana od grabežljivaca.

Nema stalno boravište i uvijek je u pokretu tražeći hranu.

Hrani se planktonom, odnosno račićima veslonošcima te ostalim sitnim organizmima koje guta malim ustima. To je društvena riba koja živi u većim ili manjim plovama. Srdele se mrijeste od sredine jeseni do kraja zime na dubinama od 30 do 200 metara. Ispuštaju goleme količine jajašaca koja plutaju morskom površinom. Kuglasta su oblika i zaštićena opnom.

Srdela je možda najpoznatija naša riba, posebice podalje na kontinentu. Svi je znaju po konzervama jer često se konzervira. Na srdelu se odnosi čak šezdesetak posto cjelokupnog izlova ribe na Jadranu. Lovi se najviše od ožujka do studenog, najčešće mrežama plivaricama. Iako jeftina, srdela je vrlo vrijedna riba. Kao i ostala plava riba, bogata je nezasićenim aminokiselinama omega-3 i omega-6, pa je vrlo zdrava.

Nasreću je i ukusna, tečnog mesa sa znatnim postotkom masti. Osim u konzervama, jede se pečena na žaru, pržena ili usoljena te je prava poslastica.

→ Srdele su stalno u pokretu.

Pelagijal

283

PLAVOPERAJNA TUNA (Thunnus thynnus) Tuna je izvrstan plivač otvorenog mora i, prema nekima, “vrhunac evolucije” u riba koštunjača. To je i vrlo cijenjena i tražena riba koja je globalno ugrožena.

Dok većina ljudi zna tunu u obliku komadića iz konzerve, mnogi se iznenade njezinom veličinom. Može narasti i do 4,5 m te doseći težinu od gotovo 700 kg, no u prosjeku ima 2 – 2,5 m i teži 225 – 250 kg. Tijelo joj je vretenasto, usko i s ušiljenom

284

Životinje Hrvatske

glavom, zadebljano pri sredini tijela, a od sredine prema repu opet se osjetno sužava. Prsne su joj peraje male, na bokovima iza škržnih otvora ima bočne peraje, a na leđima jednu veliku peraju, od koje se prema repu nižu nazubljene perajice. Rep u obliku kose, odnosno polumjeseca, ušiljen je s obiju strana. On je tjera kroz more snažnim zamasima repa koji su čvrstim tetivama povezani s jakim mišićima u tijelu. S onima za dugotrajan rad može krstariti brzinom od 12,5 km/h i prijeći Atlantski ocean za 60 dana. Kad lovi ili bježi, ubrzava i do 100 km/h zahvaljujući drugom tipu mišića – za kratkotrajan, eksplozivan rad.

Tuna se hrani drugom ribom, prije svega skušama, oslićima, lignjama i rakovima. Rasprostranjena je po cijelom Atlantiku

i u Sredozemnome moru. U nas se ne mrijesti, ali zalazi u Jadransko more da bi se hranila bogatim populacijama sitne plave ribe, poput srdele i inćuna. Često pliva uz površinu, ali može zaroniti i na dubinu od 1000 metara. Kao i mnoge druge pelagičke vrste, s gornje je strane modra, a na bokovima i trbuhu srebrnkasta sa zelenim odsjajima. Osim brzine i snage, ima još jednu prednost: jedina je toplokorvna riba na svijetu te održava temperaturu i do 20-ak ºC veću od mora. Tako može živjeti u hladnim vodama. To postiže učinkovitom cirkulacijom, stalnim mišićnim radom, bogatim hemoglobinom u krvi te lakom i brzom opskrbom krvi.

U vrijeme razmnožavanja tune se skupljaju u veće plove.

Glavna su poznata središta razmnožavanja u Meksičkom zaljevu te zapadnom Sredozemlju. Ženka ispušta i do 30 milijuna jajašaca, a mužjaci ih oplođuju spermom. Jaja nose struje, a s vremenom se razvijaju ličinke. Tuna polako raste, kasno doseže spolnu zrelost (sa 4 – 5 godina) i dugo živi (do 30-ak godina).

Dok su joj kao odrasloj jedinki neprijatelji kit ubojica i veliki psi, zbog masovnog je ribolova vrlo ugrožena. Japan je glavno i nezasitno tržište na kojem se služi kao sushi, pa je izlov prevelik. U Jadranu se love jedinke prosječne težine od 12 kg. Često se mlade ribe dodatno uzgajaju u kavezima i tek onda izvoze u Japan.

Pelagijal

285

Hrvatska je među rijetkim državama u kojima još žive vuk, medvjed i ris, koji su u većini zapadnoeuropskih država nestali. To svjedoči o njezinu izuzetnu prirodnom bogatstvu. Šupljikavo krško podzemlje ispod gotovo polovice Hrvatske pravo je biološko blago, a toga su svjesni tek rijetki. Hrvatska podzemna fauna s mnogim endemima jedno je od svjetskih središta biološke raznolikosti; od petsto vrsta čak sedamdeset posto su endemi!

Nemoguće je u jednoj knjizi prikazati sve životinje koje žive unutar hrvatskih granica, pa su u knjizi obrađene najčešće, ali i rijetko viđene vrste. Naglasak je na našim endemima i ugroženim vrstama, jer svijest o ugroženosti neke životinje dobar je početak njezine zaštite. Životinje opisane u knjizi svrstane su po biogeografsko-stanišnom principu, tj. po karakterističnim područjima na kojima obitavaju.

Otisnite se stoga na jedinstveno putovanje hrvatskim travnjacima i livadama, nizinskim i planinskim šumama, močvarnim područjima, surovim kamenjarom i čarobnim krškim podzemljem. Uz nadahnjujuće i informativne tekstove Gorana Šafareka, hrvatskog biologa, istraživača, fotografa i snimatelja, te zapanjujuće fotografije upoznajte zanimljive životinje naših bistrih rijeka, brojne vrste s kojima dijelimo životni prostor u gradovima i selima te čudesnu faunu jadranskog podmorja.

297,00 kn ISBN 978-953-14-1559-0

9 78953 1 415590