DRUGO POGLAVLJE
Prije dvanaest godina
N
ije znao što je dobrota. Blagost i nježnost bila mu je nepoznata. Otkad je znao za sebe, spavao je na goloj zemlji. Jeo je ono što su mu dali, pio hladnu vodu. Njegov ujak bio je rom baro – vođa plemena, i kad bi mu naredio da se tuče s dječacima, morao se tući, u protivnom bi ga on pretukao. Nije imao majku koja bi se založila za njega, ni oca koji bi ga zaštitio od ujakove okrutnosti. Nikada ga nitko nije zagrlio ili pomilovao po kosi. Živio je samo da bi se tukao, krao i nanosio štetu gadjama – kako Romi zovu ljude koji ne pripadaju njihovoj zajednici. Zapravo, većina Roma ne mrzi blijede, dežmekaste Engleze koji žive u kućama, nose džepne satove i čitaju knjige sjedeći u naslonjačima ispred kamina. Samo su sumnjičavi prema njima. No pleme kojemu je Kev pripadao, iz dna ih je duše preziralo, i to samo zato što ih rom baro nije podnosio i što se trudio napakostiti im kad god bi i gdje god bi mogao. U skladu s običajem, pripadnici plemena priklanjali su se vođinim uvjerenjima, kakva god ona bila. No vrč ide na vodu dok se ne razbije. Gadjosima je naposljetku prekipjelo i odlučili su ih protjerati sa svojih posjeda.
zavedi me u zoru.indd 24
16.11.2015. 15:04:04