Page 1

k r a lj ic e lj u b av n i h rom a n a •

▴ vrag plavih očiju

▴ slatkorječivi neznanac

▴ sponzor

Winifred Hathaway još uvijek trpi teške posljedice šarlaha od kojeg je zamalo preminula prije dvije godine. Liječnici su tvrdili da je bolest ostavila nepopravljivu štetu na njezinim plućima. Prognoze nisu bilo dobre – prije ili poslije past će u postelju i više neće ustati iz nje. Smatrali su da joj je u najboljem slučaju preostalo još nekoliko godina života. No ona je odbila pomiriti se s tim. Svim srcem željela je ozdraviti i živjeti život punim plućima. A više od svega željela je ozdraviti zbog Merripena, naočitog Roma u kojeg je bila ludo zaljubljena. Njezini roditelji su ga još kao dječaka uzeli pod svoje okrilje, nakon što su ga ranjenog i napola mrtvog pronašli kraj rijeke. Win i Merripen već tada su se zbližili a njihova bliskost s vremenom se pretvorila u duboku i iskrenu ljubav. No Merripen se prije svega smatrao njezinim zaštitnikom i bio je spreman učiniti doslovce sve za njezino dobro, čak i ako je to značilo da joj nikada neće priznati da ju voli i time joj slomiti srce. Ipak, pravoj ljubavi ništa ne može stati na put, ona slama sve prepreke... Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih ljubavnih romana, prevedenih na brojne jezike. Na hrvatskom jeziku dosad su joj objavljeni romani Jedne strasne zime, Proljetni skandal, Tajne ljetne noći, Dogodilo se jedne jeseni, Na božićno jutro te romani suvremene tematike Slatkorječivi neznanac, Vrag plavih očiju i Sponzor. Nakon romana Jedne noći u ponoć, Zavedi me u zoru drugi je roman iz serije o sudbini obitelji Hathaway. Roman je s engleskog prevela Silvija Čolić.

“Ova će vas priča ostaviti bez daha.” – romantic times bookreviews

lisa kleypas

Zavedi me u zoru

lisa kleypas

Zavedi me u zoru

Zavedi me u zoru

lisa kleypas

w w w. moz aik- k njiga. hr

99,00 kn

ISBN 978-953-14-1893-5

kraljice ljubavnih romana

▴ jedne strasne zime

▴ proljetni skandal

▴ tajne ljetne noći

▴ dogodilo se jedne jeseni

▴ na božićno jutro

▴ jedne noći u ponoć


zavedi me u zoru.indd 4

16.11.2015. 15:04:03


Lisa Kleypas

Zavedi me u zoru

zavedi me u zoru.indd 1

16.11.2015. 15:04:03


KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga pedesetprva Naslov izvornika

Seduce me at sunrise Copyright ∂ 2008 by Lisa Kleypas Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga d.o.o., 2015. Nakladnik

Mozaik knjiga Urednik

Zoran Maljković Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

© Lee Avison / Trevillion images Tisak

Denona, Zagreb, studeni 2015.

ISBN 978-953-14-1893-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000917595. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

zavedi me u zoru.indd 2

16.11.2015. 15:04:03


Lisa Kleypas

Zavedi me u zoru S engleskog prevela Silvija Čolić

zavedi me u zoru.indd 3

16.11.2015. 15:04:03


zavedi me u zoru.indd 4

16.11.2015. 15:04:03


Sheili Clover English, divnoj, dragoj i izuzetno nadarenoj ženi. Hvala ti što si moje riječi pretvorila u male krasne videouratke i više od svega, hvala ti na prijateljstvu.

zavedi me u zoru.indd 5

16.11.2015. 15:04:03


zavedi me u zoru.indd 6

16.11.2015. 15:04:03


PRVO POGLAVLJE

London, 1848. Zima

O

nako kako je Win gledala na to, Merripen je bio privlačan poput isposnički pustog, studenog krajolika. Bio je krupan i naočit muškarac, nesklon pogodbama i ustupcima. Intrigantno privlačan, očiju toliko tamnih da su mu se šarenice jedva razlikovale od zjenica. Kosa mu je bila crna poput gavranovih krila, obrve guste i ravne, usta široka, izraz lica vječno turoban. No po Wininu mišljenju, to što je bio stalno mrk i zamišljen, činilo ga je naprosto neodoljivim. Merripen. Njezina nikad ostvarena ljubav. Poznavali su se od djetinjstva, otkad su ga njezini roditelji uzeli pod svoje okrilje. A unatoč tomu što su se svi prema njemu odnosili kao prema članu obitelji, Merripen je odlučio preuzeti ulogu njihova sluge i zaštitnika. Ukratko, živio je s njima i u svem im pomagao, ali se uvijek držao po strani. Ušavši u njezinu sobu, prekrižio je ruke na prsima i bez riječi se zagledao u nju. Upravo je u mali putni kovčeg spremala još nekoliko sitnica s toaletnog stolića. Četku za kosu, ukosnice, nekoliko vezom urešenih rupčića koje je dobila na poklon od Poppy, njezine mlađe sestre. Iako ga nije ni

zavedi me u zoru.indd 7

16.11.2015. 15:04:03


8

Lisa Kleypas

pogledala, cijelim svojim bićem bila je svjesna njegove prisutnosti. A unatoč njegovoj prividnoj staloženosti, bila je sigurna da se duboko u njem odvija ista bura kao i u njoj. Srce ju je boljelo od pomisli da mora otići od njega. Ipak, nije imala izbora. Još je uvijek patila od teških posljedica šarlaha od kojeg je zamalo preminula prije dvije godine. Bila je previše krhka, sklona nesvjesticama i lako se umarala. Liječnici su rekli da je bolest ostavila nepopravljivu štetu na njezinim plućima. Prije ili poslije past će u postelju i više neće ustati iz nje. Smatrali su da joj je u najboljem slučaju preostalo još nekoliko godina života. No Win je odbila pomiriti se s tim. Svim srcem željela je ozdraviti i uživati u svem onom što većina ljudi uzima zdravo za gotovo. U malim životnim radostima poput plesa ili dugih šetnji prirodom. Željela se glasno smijati, disati punim plućima. Voljeti i biti voljena... udati se... imati vlastitu obitelj. Znala je da se nijedna od tih želja neće ispuniti ne bude li ozdravila. No ozdravit će. Upravo se spremala na odlazak u francusku kliniku gdje će se podvrgnuti tretmanu mladog perspektivnog liječnika Juliana Harrowa, koji je već postigao značajne rezultate u liječenju oboljelih od plućnih bolesti. Njegove metode bile su nove i drukčije, i kao takve, postale su predmetom brojnih dvojbi i rasprava, no Win nije marila za to. Bila je spremna doslovce na sve kako bi se napokon izliječila. Jer ako ne ozdravi, njezini snovi o sretnoj budućnosti s Merripenom nikada se neće ostvariti. – Ne idi – jedva je čujno prozborio.

zavedi me u zoru.indd 8

16.11.2015. 15:04:03


Zavedi me u zoru

• 9

Duboko je udahnula i primorala se pribrati. – Molim te, zatvori vrata – rekla je jer nije željela da itko čuje i riječ od onoga što mu je naumila reći. Nije se ni pomakao, no boja njegova lica naglo se promijenila, a oči su mu nakratko bljesnule. Merripen je obično dobro prikrivao svoju vatrenu romsku narav, no ovo je očito bio jedan od trenutaka kada mu to nije uspjelo. Bez riječi pošla je zatvoriti vrata. Brzo joj se maknuo s puta, kao da se boji da se u prolazu ne očeše o njega. – Keve, zašto misliš da ne bih trebala otići? – upitala je. – Jer mi se to ne čini kao mudra odluka. – Zašto ne? Doktor Harrow vrlo je stručan i zna što čini. Njegova je terapija mnogima pomogla. – Uspio je izliječiti samo polovicu svojih pacijenata. U Londonu ima boljih liječnika od njega. Trebala bi početi od njih. – Razmislila sam i odlučila se za doktora Harrowa. Šanse su mi za izlječenje najveće budem li se liječila po njegovoj metodi – rekla je i toplo mu se osmjehnula jer znala je da ne želi priznati pravi razlog protivljenja njezinu odlasku. – Ne brini, vratit ću ti se. Kao i uvijek, pretvarao se da nema pojma o čem priča. Nikada nije želio priznati da mu je stalo do nje ili da ju smatra privlačnom i poželjnom. Prema njoj se uvijek odnosio izrazito zaštitnički, kao prema krhkoj porculanskoj figurici koju bi najradije smjestio pod stakleno zvono. I ostavio ju tamo, tako da se na miru može posvetiti drugim ženama. Unatoč njegovoj diskreciji, Win je znala da postoje žene s kojima povremeno dijeli užitke u postelji. I ta ju je pomisao izluđivala. Kad god bi ga zamislila u zagrljaju neke vješte i

zavedi me u zoru.indd 9

16.11.2015. 15:04:03


10

Lisa Kleypas

iskusne zavodnice, došlo bi joj da iskoči iz kože od bijesa. Žudjela je za njim i nije ga htjela ni s kime dijeliti. Njezin brat i sestre nisu imali pojma da je luda za njim. Znala je da bi se zaprepastili kad bi to znali. No onaj kojeg bi to najviše zaprepastilo, bio je Merripen. U redu, pomislila je, promatrajući njegovo bezizražajno lice. Ako želiš da se rastanemo hladno i suzdržano, to ćeš i dobiti. Lijep i uljudan rastanak, bez suvišnih emocija. – Dakle, došlo je vrijeme da se pozdravimo – naizgled je nehajno izgovorila. – Nemaš razloga biti zabrinut za mene. Leo će biti sa mnom tijekom putovanja, a kad dođem u kliniku... – Leo se nije sposoban brinuti ni o sebi, a kamoli o nekom drugom – promrsio je. – Nećeš nikamo otići. Ne mogu ti to dopustiti. Jedino ja... Naglo je pregrizao jezik. Ipak, ne dovoljno brzo da u njegovu glasu ne bi čula prizvuk čežnje i očajanja. Zanimljivo, pomislila je. – Zapravo... – s oklijevanjem je započela. – Ostala bih samo pod jednim uvjetom. Pozorno se zagledao u nju. – A to je? Duboko je udahnula pokušavajući prikupiti hrabrost. – Ako bih znala da ti je stalo do mene – u dahu je izgovorila. Trgnuo se kao da ga je ošamarila, ali nije rekao ni riječ. Upitno se zagledala u njega, s mješavinom znatiželje i beznađa. – Jasno da mi je stalo do tebe – napokon je izgovorio. – Kao i do svakog od vas.

zavedi me u zoru.indd 10

16.11.2015. 15:04:03


Zavedi me u zoru

• 11

– To nije ono što sam željela čuti – rekla je i položila dlanove na njegova mišićava prsa. – Molim te, Merripene, reci mi da me voliš – jedva je čujno dodala. – Molim te. Ne bi mi bilo žao kad bih sutra umrla, ako bi mi to barem jednom rekao... – Ne možeš to tražiti od mene – promuklim je glasom izgovorio i odmaknuo se od nje. Odlučno je odmahnula glavom. – Sita sam pretvaranja – ljutito je izgovorila. – Došlo je vrijeme da mi jasno i glasno kažeš što... – Zaboga, smiri se. Znaš da se ne smiješ uzrujavati. Bio je u pravu i to ju je još više uzrujalo. Srce joj je luđački lupalo, teško je disala i jedva se držala na nogama. – Volim te – nemoćno je prošaputala i proklela se što je toliko slabašna. – Kad bih bila zdrava, nema te sile na svijetu koja bi me odvojila od tebe. Podala bih ti se bez imalo žaljenja, jednako strastveno kao i bilo koja žena koju si ikada... – Ne – naglo je izgovorio i položio joj ruku na usta, a zatim ju brzo maknuo kao da je opekao prste na njezinim usnicama. – Ako se ja to ne bojim priznati, ni ti ne bi trebao – rekla je i hrabro ga zagrlila. Pokušao ju je nježno odgurnuti od sebe, no uzalud, još se jače privila uz njega. – Što ako je ovo posljednji put što me vidiš? Ne bi li ti bilo žao što mi nisi otkrio svoje osjećaje? Zacijelo bi se ljuto kajao što si propustio priliku... U očajničkoj želji da ju ušutka, spojio je usnice s njezinima. Zaprepašten vlastitim postupkom nakratko je ostao potpuno miran, a zatim ju je naglo privukao uz svoje snažno, čvrsto tijelo. Trenutak potom, sve oko njih iščezlo je i pretvorilo se u plamen obostrane žudnje.

zavedi me u zoru.indd 11

16.11.2015. 15:04:03


12

Lisa Kleypas

Dah mu je mirisao na mješavinu kave i jabuke, no više od svega, na njega samoga. Čeznutljivo je uzdahnula, razdvojila usnice i nesigurno mu uzvratila poljubac. Promuklo je zastenjao, kratko zadrhtao i jače ju privio k sebi. Val slabosti preplavio je njezino tijelo. Žudjela je za njegovim poljupcima i milovanjima. Cijelim bićem željela je stopiti se s njim, osjetiti težinu njegova tijela na svojem... Požudno ju je ljubio, halapljivo prelazeći usnicama preko njezinih. Čvrsto ga zagrlivši oko vrata, prepustila se strasti. Čak i kroz slojeve odjeće mogla je osjetiti kako se uspalio. Nagonski, spustila je ruku i drhtavim prstima počela nježno milovati njegov napet ud. Kratko je zastenjao i rukom čvrsto pritisnuo njezinu. Osjetivši kako je velik i tvrd, oči su joj se raširile od čuđenja. – Keve... hajdemo u postelju – prošaputala je i porumenjela do korijena kose. Toliko dugo čeznula je za njim i bila je posve spremna podati mu se. – Molim te... Tiho je opsovao i naglo se odmaknuo od nje. – Keve... – zaustila je i zakoračila prema njemu. – Ne približavaj mi se – ljutito je promrsio. Ukopala se na mjestu. Dugu minutu ni on ni ona nisu prozborili ni riječ. Merripen je bio taj koji je napokon prekinuo tišinu. – Ovo se više neće ponoviti – izgovorio je, glasom koji je zvučao prilično srdito, čak i zgroženo, iako je bilo teško dokučiti grozi li se svoga ili njezina ponašanja. – Zato što me ne želiš povrijediti? – Zato što te ne želim na taj način. U nevjerici je odmahnula glavom. – Maločas si me želio – ogorčeno je odvratila. – Ne možeš to zanijekati.

zavedi me u zoru.indd 12

16.11.2015. 15:04:03


Zavedi me u zoru

• 13

Licem mu se razlilo izdajničko rumenilo. – Isto bi se dogodilo i s bilo kojom drugom. – Želiš li reći da ti nije stalo do mene? – izazovno je upitala. – Želim te zaštiti kao i svakog od vas. I to je sve. Znala je da laže; bila je i više nego sigurna u to. No ako već ništa drugo, njegovo grubo odbijanje olakšat će joj odlazak. – To... – započela je pa kratko pročistila grlo. – To je doista lijepo od tebe – rekla je, trudeći se zvučati ironično, što joj nije najbolje uspjelo jer je jedva uspijevala doći do daha. Glupa slabašna pluća. – Ne bi se smjela uzrujavati – rekao je i hitro joj prišao. – Hajde, sjedni i... – Dobro sam – odbrusila je pa požurila prema umivaoniku, namočila ubrus i kratko ga priljubila na užarene obraze. Trenutak potom duboko je udahnula i navukla na lice uobičajeno staloženu masku. – U redu – rekla je, potrudivši se zvučati što je moguće mirnije. – Ako ne želiš priznati što osjećaš prema meni, bit će najbolje da odeš. Teška tišina spustila se između njih, zrak je bio nabijen potisnutim emocijama. Trenutak potom, Merripen se bez riječi okrenuo i izašao iz sobe. Ponovno je prislonila vlažan ubrus uz lice pa shvatila da joj se suze slijevaju niz obraze. Hitro ih je obrisala, odložila ubrus i kratko se zagledala u ruku kojom je maločas milovala njegov napeti ud pa zdvojno odmahnula glavom. Usnice su joj još uvijek bridjele od njegovih vrućih poljubaca, grudi ju boljele od žudnje za njim. Podigla je glavu i zagledala se u svoj odraz u zrcalu. – Ima u tom i nekih prednosti – drhtavim je glasom prošaputala i

zavedi me u zoru.indd 13

16.11.2015. 15:04:04


14

Lisa Kleypas

kratko se nasmijala. – Barem će imati o čem razmišljati – dodala je i ponovno obrisala suze. Promatrajući kako sluge nose prtljagu u kočiju koja će uskoro krenuti prema londonskom pristaništu, Cam Rohan nije se mogao ne upitati je li donio ispravnu odluku. Obećao je Ameliji da će se pobrinuti za njezina brata i sestre, i eto, za manje od dva mjeseca nakon njihova vjenčanja, jednu od njezinih sestara šalje u Francusku. Doduše, prošle večeri, dok ju je držao u naručju, rekao joj je da nema potrebe za žurbom. – Ako ne možeš podnijeti pomisao na rastanak s njom, pričekajmo do proljeća – predložio je, mrseći uvojke njezine duge svilenkaste kose. – Ni tada neće biti kasno da pođe na liječenje. – Ne, mora otići što je prije moguće. Doktor Harrow tvrdi da su šanse za izlječenje znatno veće ako se ranije započne s tretmanom. A što se nje tiče, dosad je već izgubljeno previše vremena – odlučno je odvratila. Osmjehnuo se. Njegova supruga umjela je vješto prikriti emocije i samo oni koji su ju dobro poznavali znali su da je u duši vrlo osjećajna i ranjiva. A on ju je u međuvremenu dobro upoznao. – Moramo biti razumni – dodala je. Prevrnuo ju je na leđa i duboko se zagledao u njezine velike plave oči. – Istina – složio se. – Ali to nije uvijek lako i jednostavno, zar ne? Očiju punih suza, šutke je odmahnula glavom. Nježno ju je pomilovao po obrazu. – Znam da ti nije lako, vrapčiću – tiho je rekao. – Zadnjih nekoliko mjeseci život ti se doslovce okrenuo naglavačke, čak i ako ne računamo

zavedi me u zoru.indd 14

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 15

da si se udala za mene. A sada tvoja draga sestra odlazi u Francusku. – S dobrim razlogom – hrabro je odvratila. – Odlazi tamo kako bi se izliječila. Svjesna sam toga i znam da je to za njezino dobro. Ipak, nedostajat će mi. Win je najpitomija i najplemenitija od svih nas. Kad god bi se posvadili, ona bi preuzela ulogu mirotvorca. Bez nje ćemo se vjerojatno poklati – rekla je i kratko se namrštila. – Kažeš li ikome da sam se rasplakala, kunem ti se da ćeš nadrapati. – Ne brini, mila. Ne bih nikada odao tvoje male tajne – rekao je i nježno ju ljubeći, polako joj svukao spavaćicu. – Dopusti mi da te utješim – prošaputao je i počeo voditi ljubav s njom, šapućući joj da je divna, da ju obožava i da će ju zauvijek voljeti. Govorio je jezikom svojih predaka i premda nije razumjela što govori, zvuk njegovih riječi uspalio ju je. Visoko je podigla kukove, zarila mu nokte u ramena i prepustila mu da utaži svoju i njezinu žudnju. Zadovoljena, mirno je zaspala glave oslonjene na njegovo rame. Kad su se vjenčali, Cam je bio svjestan odgovornosti koju je preuzeo, ne samo za svoju suprugu nego i za njezine tri sestre i brata. Dakako, bio je tu i Merripen. Bio je Rom, kao i Cam, a s Hathawayevima je živio još od vremena kada je kao dječak postao žrtvom lova na Cigane. Njegova uloga u njihovu životu bila je teško dokučiva. Oni su ga smatrali članom svoje obitelji, a on se, pak, više ponašao poput njihova sluge. No niti je u potpunosti bio sluga, niti član njihove obitelji. Cam se ni uz najbolju volju nije mogao oteti dojmu da Merripen neće dobro podnijeti Winin odlazak. On i ona bili su različiti kao nebo i zemlja. Ona je bila nježna i krhka, on krupan i tamnoput. Ona profinjena, gotovo eterična, on mrk

zavedi me u zoru.indd 15

16.11.2015. 15:04:04


16

Lisa Kleypas

grubijan. No privlačnost između njih bila je gotovo opipljiva, možda i neizbježna, nagonska. Bili su poput para ptica predodređenih da zajedno sviju gnijezdo u krošnji. Čim su sluge utovarile prtljagu, Cam se vratio u hotel u kojem su privremeno živjeli. Ušavši u apartman, zatekao je obitelj u dnevnom boravku, gdje su se okupili kako bi se oprostili s Win i s Leom, koji će s njom poći u Francusku. – Hajde, Bea, prestani dramatizirati – promrmljao je Leo, pokušavajući se iskobeljati iz zagrljaja svoje uplakane šesnaestogodišnje sestre. – Za time doista nema potrebe. – Kad pomislim da ćeš biti sam, tako daleko od kuće... – plačnim je glasom izgovorila i još ga jače zagrlila. – Ako želiš, rado ću ti dati jednog od svojih ljubimaca. – Ne, mila. Radije bih kratio vrijeme u druženju s ljudima – odvratio je i odlučno ju odmaknuvši od sebe, okrenuo se prema osamnaestogodišnjoj Poppy. – Ostaj mi dobro, sestrice. Nadam se da ćeš uživati u svojoj prvoj londonskoj sezoni. I nipošto nemoj prihvatiti prvu bračnu ponudu koju dobiješ. – Ne brini, neću – s osmijehom je odvratila i čvrsto ga zagrlila. – Obećaj mi da ćeš paziti na sebe i pristojno se ponašati. – U Francuskoj se nitko pristojno ne ponaša – promrmljao je. – Ljudi zato i odlaze tamo – dodao je i poljubivši ju u čelo, okrenuo se prema Ameliji. Samouvjeren izraz njegova lica istog je trenutka iščeznuo. On i ona jedno prema drugome ponašali su se poput psa i mačke. Ipak, od svih sestara, Leu je Amelija bila najdraža. Nakon smrti roditelja, njemu i njoj valjalo je preuzeti brigu za obitelj, a on se u tom nije osobito iskazao. Od perspektivnog mladića ubrzo se pretvorio u

zavedi me u zoru.indd 16

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 17

slabića. Karijera arhitekta propala mu je, a kad je naslijedio plemićku titulu, stvari su se još i pogoršale. Iz dana u dan tonuo je sve dublje. Ni do čega mu nije bilo stalo, pa ni do vlastita života. No Amelija ga je unatoč tomu odlučila spasiti, što ga je neopisivo živciralo. Zagrlila ga je i naslonila mu glavu na rame. – Leo, dopustiš li da se Win nešto dogodi, kunem ti se da ću te ubiti – rekla je i kratko šmrcnula. Nježno ju je pomilovao po kosi. – Dosad si već dokazala da su to prazne priče. – Samo zato što me nisi dovoljno razljutio. Osmjehnuo se i poljubio ju u čelo. – Obećavam ti da ću ju dovesti kući živu i zdravu. – I pripazit ćeš na sebe? – Da, ne brini. – Znači, više nećeš piti i živjeti poput propalice? – drhtavim je glasom upitala. Kratko se nasmijao. – Ako je čovjek za nešto prirodno nadaren, trebao bi to razvijati – rekao je i poljubio ju u obraz. – Uostalom, ti si posljednja koja bi trebala držati prodike o ponašanju. Udala si se za muškarca kojeg jedva poznaješ. – Bilo je to najbolje što sam ikada učinila. – Budući da je on taj koji mi plaća boravak u Francuskoj, moram se složiti – odvratio je i široko se osmjehnuvši, pružio ruku Camu. Nakon lošeg početka, njih dvojica postali su prilično bliski. – Doviđenja, prahle – rekao je, posluživši se romskom riječju za brata. – Siguran sam da moje sestre ostaju u dobrim rukama. Znam da si sposoban izaći nakraj s bilo kojim problemom. Eto, mene si se već riješio. – Vratit ćeš se i nastaviti život na svojem posjedu.

zavedi me u zoru.indd 17

16.11.2015. 15:04:04


18

Lisa Kleypas

– Tome se iskreno nadam – rekao je Leo i glasno se nasmijao. – Znaš. Rijetko bi koji muškarac brigu o vlastitim sestrama prepustio dvojici Ciganina. – Pravo rečeno, mislim da si ti jedini – s osmijehom je odvratio Cam. Čim se i Win oprostila sa sestrama, ona i Leo sjeli su u kočiju i krenuli prema londonskoj luci. Kao i uvijek, Win je uspješno prikrivala osjećaje. Ipak, Leo je opazio da su joj obrazi rumeniji nego inače, a kad je spustio pogled na njezinu ruku, vidio je da nervozno gužva čipkanu maramicu. Budući da Merripen nije došao pozdraviti se s njima, Leu nije bilo teško zaključiti što se dogodilo. Njih su se dvoje očito porječkali. Duboko je uzdahnuo i prebacio ruku preko njezinih uskih, mršavih ramena. Osjetio je kako se ukrutila, no nije se odmaknula od njega. Trenutak potom, podigla je maramicu i otrla suze iz kutova očiju. Bolesna i prestrašena, nesumnjivo se osjećala prilično jadno. A uz sebe je imala jedino njega. Tako joj Bog pomogao. – Nisi dopustila da ti Bea uvali nekog od svojih ljubimaca, zar ne? – upitao je, nadajući se da će ju nasmijati. – Jer ako sa sobom slučajno nosiš nekog ježa ili štakora, kunem ti se da ću ga baciti u more čim se ukrcamo na brod. Odmahnula je glavom i ispuhala nos. – Nisi nimalo zabavna – nehajno je rekao i kratko joj stisnuo rame. – S tobom se čak ne mogu ni posvaditi. Vjerojatno ću umrijeti od dosade praveći ti društvo u Francuskoj.

zavedi me u zoru.indd 18

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 19

– Vjeruj mi, rado bih bila drukčija – plačnim je glasom odvratila. – Kad ozdravim, to će se pouzdano promijeniti. Jamčim ti da me nećeš moći prepoznati. – To me uistinu veseli – rekao je i naslonio bradu na njezino tjeme. – Leo... – s oklijevanjem je započela. – Zašto si želio poći sa mnom u Francusku? Je li to zato što i ti želiš ozdraviti? Njezino pitanje djelomice ga je ganulo, djelomice ozlovoljilo. Win je, kao i svi ostali, njegovo opijanje smatrala bolešću koja se može izliječiti apstinencijom i životom u zdravoj okolini. Ali ne, bolest od koje je zapravo bolovao nije se mogla izliječiti suzdržavanjem od alkohola. Bila je to stalna i uporna tuga zbog Laurine smrti. I od nje se nije mogao izliječiti. – Ne, nisam zato pošao s tobom. Nego zato što želim nastaviti s pijančevanjem u novom društvu i u novoj okolini. Na njegovo zadovoljstvo, nasmijala se. – Win... jesi li se posvadila s Merripenom? – oprezno je upitao. – Pretpostavljam da zato nije došao pozdraviti se s tobom prije putovanja... jesam li u pravu? Nije rekla ni riječ. Duboko je uzdahnuo i svrnuo pogled k nebu. – Ako namjeravaš šutjeti kao zalivena, putovanje će nam doista biti dugo i jezivo dosadno. – U pravu si. Posvadili smo se. – Zbog čega? Smatra li Merripen da Harrow nije liječnik koji bi ti mogao pomoći? – Djelomice. Ali... zapravo se ne radi o tom – promrmljala je i smeteno slegnula ramenima. – Komplicirano je. Trebala bi mi cijela vječnost da ti objasnim.

zavedi me u zoru.indd 19

16.11.2015. 15:04:04


20

Lisa Kleypas

– Čeka nas prelazak preko oceana i putovanje preko pola Francuske. Vjeruj mi, imamo i više nego dovoljno vremena za razgovor. Čim se kočija udaljila, Cam se uputio prema konjušnici koja se nalazila u dvorištu iza hotela. Bila je to uredna dugačka zgrada s nizom pregradaka za konje. Nadao se da će tamo pronaći Merripena i bio je u pravu. Naime, cijena boravka u hotelu pokrivala je samo hranu za konje i čišćenje štale, što je značilo da se vlasnik konja mora pobrinuti za ostale njihove potrebe. Merripena pak nije trebalo moliti da se prihvati tog posla – učinio je to bez pitanja. Kad je Cam ušao u štalu, zatekao ga je kako dugim žustrim potezima četka Pooku, njegova crnog pastuha. Dug ga je trenutak bez riječi promatrao, diveći se njegovoj vještini. Za Cigane se često govori da imaju smisla za konje i to pouzdano nije mit. Rom na konja gleda poetskim očima, kao na hrabru, plemenitu životinju i svog vjernog pratioca iz životinjskog svijeta. Što se Pooke tiče, Merripen mu se očito sviđao. U njegovoj blizini uvijek je bio vrlo miran i pokoran, a nije prema svakome bio takav. – Što želiš? – upitao je Merripen, a da ga nije ni pogledao. Cam se široko osmjehnuo i potapšao Pooku po vratu. Rukavi košulje bili su mu zavrnuti, otkrivši tetovažu crnog krilatog konja na njegovoj desnoj podlaktici. Imao ju je otkad zna za sebe, a baka mu nikada nije rekla zašto su ga tetovirali. Bio je to pooka, zloćudan konj iz irskih mitova, koji je, sudeći prema legendi, mogao govoriti i koji je imao običaj noću otimati ljude iz postelja te ih odvoditi na stravičan let

zavedi me u zoru.indd 20

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 21

preko brda i dolina. Nakon takvog događaja, ljudi navodno više nikad nisu bili isti. Cam takvu tetovažu nikada nije vidio ni na kom drugom. A onda je vidio da i Merripen ima takvu. Nedavno, stjecajem nesretnih okolnosti, Merripen je zaradio gadnu opekotinu na leđima dok je gasio požar u kući Hathawayevih. I tako se dogodilo da je tijekom tretmana Merripenove rane, Cam ugledao istu takvu tetovažu na njegovu ramenu. Otad su ga mučila mnoga pitanja. A ni na jedno od njih nije bilo odgovora. Vidjevši kako je Merripen kratko pogledao tetovažu na njegovoj ruci, odlučio je započeti razgovor o tom. – Nije li pomalo čudno vidjeti takvu tetovažu na Romu? – upitao je. – Najzad, to je irski motiv. Merripen je slegnuo ramenima. – I u Irskoj ima Roma. – Ipak, to nije uobičajena tetovaža. Prilično sam se začudio kad sam vidio da i ti imaš takvu. A onda sam saznao kako nitko od Hathawayevih nije imao pojma da ju imaš. Zašto ju nisi nikome pokazao, phrale? – Ne zovi me tako. – Živiš s Hathawayevima od djetinjstva, a oni su sada i moja obitelj. To nas čini braćom, zar ne? Umjesto odgovora, Merripen se prezirno osmjehnuo. Na neki uvrnut način, Cama je to čak i zabavljalo. Znao je zašto ga ne podnosi. U romskoj tradiciji, muškarac koji se tek pridružio plemenu, zadnja je rupa na svirali. A umjesto da prihvati podređenu ulogu, Cam se unutar njihova malog ‘’plemena’’ ponašao poput glave obitelji. Jasno da je Merripena to jezivo živciralo. A da stvar bude gora, Cam čak i nije bio

zavedi me u zoru.indd 21

16.11.2015. 15:04:04


22

Lisa Kleypas

pravi Rom, nego mješanac između Romkinje i Irca. I najgore od svega, bio je imućan i uspješan, što su Romi smatrali krajnje sramotnim. – Zašto si skrivao tu tetovažu? – ustrajao je Cam. Merripen se nakratko okrenuo prema njemu i uputio mu dug leden pogled. – Jer je ukleta. Rečeno mi je da ju nikome ne pokazujem i ne govorim o njoj, u protivnom će umrijeti netko meni blizak. Iako se to ni po čem nije moglo vidjeti, Cama je zapljusnuo val nelagode. – Tko si ti, Merripene? – tiho je upitao. – Nitko – odvratio je Merripen i nastavio četkati konja. – Pripadao si nekom plemenu. Tko su ti bili otac i majka? – Oca nisam imao, a majka je umrla na porođaju. – I moja. Živio sam s bakom. Merripen se na trenutak ukipio. Teška tišina spustila se između njih; sve što se čulo bilo je tiho rzanje konja. – Ja sam živio s ujakom – napokon je rekao Merripen. – Odgajao me za ashariba. Cam je polako kimnuo. Jadnik, pomislio je. Nije to ničim pokazao, ali u duši je iskreno suosjećao s njim. Zato je Merripen bio tako dobar u tučnjavi. Dakako, Camu je bilo poznato da postoje ciganska plemena koja organiziraju borbe najjačih dječaka po krčmama i sajmovima, te ubiru novac od oklada. Neki dječaci nakon takvih borbi ostaju doživotni bogalji, a neki, nažalost, bivaju nasmrt premlaćeni. Oni koji prežive s vremenom preuzimaju ulogu plemenskih ratnika. – To pouzdano objašnjava tvoj ugodan karakter – rekao je. – Jesi li zato ostao s Hathawayevima? Jer nisi želio biti asharib?

zavedi me u zoru.indd 22

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 23

– Da. – Mislim da ne, phrale. Nisi zato ostao kod njih – rekao je Cam, vidjevši kako mu se licem naglo razlilo izdajničko rumenilo. – Ostao si zbog Win – tiho je dodao.

zavedi me u zoru.indd 23

16.11.2015. 15:04:04


DRUGO POGLAVLJE

Prije dvanaest godina

N

ije znao što je dobrota. Blagost i nježnost bila mu je nepoznata. Otkad je znao za sebe, spavao je na goloj zemlji. Jeo je ono što su mu dali, pio hladnu vodu. Njegov ujak bio je rom baro – vođa plemena, i kad bi mu naredio da se tuče s dječacima, morao se tući, u protivnom bi ga on pretukao. Nije imao majku koja bi se založila za njega, ni oca koji bi ga zaštitio od ujakove okrutnosti. Nikada ga nitko nije zagrlio ili pomilovao po kosi. Živio je samo da bi se tukao, krao i nanosio štetu gadjama – kako Romi zovu ljude koji ne pripadaju njihovoj zajednici. Zapravo, većina Roma ne mrzi blijede, dežmekaste Engleze koji žive u kućama, nose džepne satove i čitaju knjige sjedeći u naslonjačima ispred kamina. Samo su sumnjičavi prema njima. No pleme kojemu je Kev pripadao, iz dna ih je duše preziralo, i to samo zato što ih rom baro nije podnosio i što se trudio napakostiti im kad god bi i gdje god bi mogao. U skladu s običajem, pripadnici plemena priklanjali su se vođinim uvjerenjima, kakva god ona bila. No vrč ide na vodu dok se ne razbije. Gadjosima je naposljetku prekipjelo i odlučili su ih protjerati sa svojih posjeda.

zavedi me u zoru.indd 24

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 25

I tako su jedne noći uletjeli u njihov kamp, naoružani puškama i toljagama. Porušili su im šatore, zapalili kola, rastjerali konje. Nastao je sveopći krkljanac, žene su vrištale, djeca plakala. Zajedno s ostalim muškarcima, Kev je pokušao obraniti pleme, no netko ga je oborio toljagom, a zatim i proboo bajonetom. Pleme se razbježalo, a on je ostao ležati kraj potoka i čekati smrt. Nitko se nije vratio po njega. Zašto i bi? Do nekoga poput njega nikome nije stalo. Pravo rečeno, Kev im to nije zamjerio. Ionako nije imao ni volje ni želje za životom. Pomisao na dolazeću smrt nije ga nimalo plašila. No kad je Noć ustupila mjesto sestri Zori, netko je ipak došao po njega. Gadjo, u pratnji mladog sluge. Utrpali su ga u drvena vrtna kolica i odvezli u gadjijevu kuću. Nikad dotad Kev nije spavao u kući, a kamoli u krevetu. Samo na podu ciganskih kola. U jednu ruku, to je pobudilo njegovu znatiželju, no u drugu, pomisao da će umrijeti pod krovom jednog gadjija, prilično ga je ljutila. Bilo je to sramotno i nedostojno. No teško ranjenom kakav je bio, nije preostalo drugo nego pomiriti se sa sudbinom. Soba u koju su ga smjestili bila je mala i premda je u njoj bio samo krevet, komoda, noćni ormarić i stolica, činila se pretrpanom. Zidovi su bili prepuni uramljenih goblena, komoda i noćni ormarići bili su prekriveni vezenim miljeima. Sjenilo lampe bilo je urešeno resama sa šarenim perlicama. Kev je imao osjećaj da će se ugušiti u njoj. Ne, to pouzdano nije bilo mjesto na kojem bi odabrao boraviti, da je mogao birati. Muškarac koji ga je doveo ovamo bio je visok i mršav, blijedo plave kose. Djelovao je vrlo miroljubivo i dobronamjerno, no Kev mu svejedno nije vjerovao. Zašto ga je spasio? Bilo

zavedi me u zoru.indd 25

16.11.2015. 15:04:04


26

Lisa Kleypas

je to pitanje na koje ni uz najbolju volju nije mogao pronaći odgovor. I zato je odbijao razgovarati s njim. I uzimati lijekove. Nije želio prihvatiti njegovu ljubaznost, niti je smatrao da mu išta duguje. Nije tražio od njega da ga spasi, niti je želio živjeti. Da je ikako mogao, ne bi mu dopustio ni da ga previja. Nažalost, bio je preslab da bi se tomu usprotivio. Mogao je jedino ljutito škrgutati zubima i šutke podnositi mučenje. No kad ga je Hathaway upitao o tetovaži, ipak je progovorio. – Ukleta je. Ne govorite nikomu o tom – upozorio ga je. – U protivnom će vas snaći velika nesreća. Hathaway se popustljivo osmjehnuo. – U redu. Čuvat ću svoju tajnu. Ipak, uvjeren sam da se radi o pukom praznovjerju. Kletva može djelovati samo ako netko vjeruje u nju. Glupan, pomislio je Kev. Trebao bi znati da i negiranje kletve donosi nesreću. Sudeći po zvukovima koji su dopirali s druge strane vrata, kuća je bila puna djece. Od jutra do mraka nadvikivali su se, svađali ili glasno smijali. No među njima je bila i djevojčica čiji je glas zvučao uistinu anđeoski. Kad god bi ju čuo, obuzeo bi ga osjećaj da bi ozdravio čim bi mu prišla i rekla mu nekoliko riječi. O kako ju je žudio vidjeti... dođi k meni, uporno je ponavljao u mislima. Molim te, dođi k meni. No nije, kao ni itko od djece. Hathaway i njegova supruga bili su jedini koje je vidio. Gospođa Hathaway također je bila vrlo ljubazna, no Kevu nije promaklo da se prema njemu odnosi s izvjesnim oprezom, kao prema divljoj životinji za koju nije sigurna kako će reagirati. S razlogom, jer čim mu se stanje malo popravilo, postao je jezivo drzak i otresit. Odlučno je odbio njihovu pomoć pri jelu ili pranju. Jest će

zavedi me u zoru.indd 26

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 27

sam ili će ostati gladan. Prat će se sam ili će ostati prljav. I ustrajao je u tom, odlučan u namjeri da se što prije dovoljno oporavi da može otići od njih. Kad bi gospođa ili gospodin Hathaway vrata njegove sobe ostavili pritvorena, djeca su se znatiželjno navirivala unutra. I tako je upoznao Lea, Ameliju i dvije njihove mlađe sestre, Poppy i Beatrix, koje su prestrašeno cičale kad bi se otresao na njih. Amelija je pak njegove ispade prihvaćala s ironičnim osmijehom, a Leo, koji je bio možda samo godinu ili dvije stariji od njega, redovno bi zakolutao očima, dajući mu do znanja da ga se nimalo ne boji. Najzad mu je dodijalo njegovo režanje pa je odlučio raščistiti stvar. – Slušaj, nitko od nas nema ništa protiv tebe – rekao je pa nakratko zašutio i zagledao se u njega dugim mrkim pogledom. – Nemamo ti namjeru nauditi i čim ozdraviš možeš otići kud god te volja. No upamti jedno. Moj otac možda ima samarićanske sklonosti, ali ne i ja. Padne li ti na um bilo kojoj od mojih sestara učiniti išta nažao, kunem ti se da ćeš požaliti. Pošteno, pomislio je Kev i kratko kimnuo. Cijenio je takvu vrstu iskrenosti. Naravno, bio je svjestan da bi Leu mogao polomiti sve kosti u tijelu. Doduše, ne sad, nego kad se oporavi. No u međuvremenu je i sam shvatio da mu od njega i njegovih ne prijeti nikakva opasnost. Pružili su mu utočište, kao što bi vjerojatno učinili i da se radilo o psu lutalici. Učinili su to iz milosrđa i nisu očekivali ništa zauzvrat. Unatoč tomu, mrzio ih je, gotovo jednako žarko koliko i sebe. Prezirao je njihovu blagost i dobroćudnost, kao što je prezirao i sebe, zbog svih krađi, nasilja i prevara koje je počinio. Zar ne vide koga su uzeli pod krov? Zar su toliko naivni da ne shvaćaju što im se može dogoditi?

zavedi me u zoru.indd 27

16.11.2015. 15:04:04


28

Lisa Kleypas

Shvativši to, odlučio je otići. Da, učinit će to i spasiti ih od sebe samoga. Nije im želio nauditi; nisu to zavrijedili. Jednog dana, rano ujutro, ustao je iz postelje i počeo se polako odijevati. Srećom, gospođa Hathaway dala mu je nekoliko komada Leove odjeće. Vrtjelo mu se u glavi i svaki pokret zadavao mu je bol, no ustrajao je. Najzad, navukao je jaknu i utrpao u džepove nož i vilicu koje je uzeo s poslužavnika, te svijeću i komadić sapuna. Prve sunčeve zrake već su preplavile sobu; Hathawayevi će uskoro ustati. Znao je da bi trebao što prije krenuti, no napor uložen u odijevanje previše ga je iscrpio. Morao je kratko sjesti na krevet kako bi prikupio snagu. Trenutak potom začulo se kucanje na vratima. – Mogu li ući? Bio je to njezin glas. Došla je k njemu. Napokon. Otvorila je vrata i ušla u sobu. – Zacijelo si usamljen – rekla je i polako prišla krevetu. – Palo mi je na pamet da bi ti možda dobro došlo malo društva. Ja sam Winnifred. Srce mu je počelo divljački lupati. Kratko je zatvorio oči i ponovno ih otvorio. Nikada nije pomislio da postoji gadja koja bi se ljepotom mogla mjeriti s Romkinjom. No bila je doista predivna. Nezemaljski lijepa, kose blijede poput mjesečevih niti, krhka, nježna i eterična. Blaga, nasmiješena i umiljata... posve drukčija od njega. Nesvjesno, podigao je ruku i primivši ju za nadlakticu, privukao ju bliže k sebi, kao da se pokušava uvjeriti da je stvarna. Kratko se trgnula, ali nije rekla ni riječ. Znao je da to nije smio učiniti. Smatra li ga grubijanom? Nije joj želio učiniti

zavedi me u zoru.indd 28

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 29

ništa nažao. Nesigurno se zagledao u njezine velike plave oči. Opustila se i mirno mu uzvratila pogled. Boji li ga se? Ako i ne, možda bi trebala. Kad bi samo znala za što je sve sposoban... – Pusti me – tiho je izgovorila. Nije ju želio pustiti. Nikada. Poželio joj je rasplesti kosu, raščešljati ju prstima. Pomilovati ju po licu. Podići ju u naručje i odnijeti na kraj svijeta... – Ako te pustim, hoćeš li ostati? – promuklim je glasom upitao. Usnice su joj se raširile u topao osmijeh. – Bedače. Naravno da ću ostati. Došla sam k tebi, zar ne? Šutke je slegnuo ramenima i oslobodio ju svojeg čvrstog stiska. Na njegovo čuđenje, nije pobjegla. – Zašto si tako rano ustao i odjenuo se? – upitala je pa shvatila što je naumio i odlučno odmahnula glavom. – Ah, namjeravao si otići od nas, zar ne? Ali ne, ne smiješ to učiniti. Još se nisi dovoljno oporavio. Bilo je to posljednje što ju je trebalo zabrinjavati. Sad kad ju je ugledao, Kev se naglo predomislio u svezi bijega. Duboko je uzdahnuo, zavalio se u jastuke i zagledao se u nju dugim zamišljenim pogledom. Na sebi je imala ružičastu haljinu s ovratnikom i orukvicama od bijele čipke. Sjela je na stolicu kraj kreveta i mirno mu uzvratila pogled. – Kako se zoveš? – upitala je. Kev nije bio vičan razgovoru. Nije volio govoriti. Ni s kime. No ako je želio da ostane s njim, morao je govoriti. – Merripen – promrmljao je. – Da, znam. Ali imaš još jedno ime, zar ne? Reci mi ga.

zavedi me u zoru.indd 29

16.11.2015. 15:04:04


30

Lisa Kleypas

Odmahnuo je glavom. Tim imenom mogli su ga zvati samo pripadnici njegova plemena. – Ne želiš mi reći svoje ime? Ponovno je odmahnuo glavom. – Hajde, reci mi barem prvo slovo – ustrajala je. Smeteno se zagledao u nju. – Ne znam mnogo ciganskih imena – rekla je. – Zoveš li se možda Luka? Marko? Ili Stefan? Shvatio je da se poigrava s njim i to ga je zbunilo. Što će sad? Da se radilo o nekom momku, zgrabio bi ga za ovratnik i zaprijetio mu šakom. No ovako mu nije preostalo drugo nego nastaviti tvrdoglavo držati usta čvrsto zatvorenima. Duboko je uzdahnula i slegnula ramenima. – Nije važno. Jednog ćeš mi dana reći – s osmijehom je izgovorila pa ustala. Istog trenutka ponovno ju je zgrabio za ruku. – Rekla si da ćeš ostati – podsjetio ju je. – Zaboga, smiri se – rekla je i nježno ga potapšala po ruci. – Donijet ću nam malo tosta i čaja. Hajde, pusti me. Odmah ću se vratiti. Ako želiš, mogu cijeli dan ostati s tobom. – Neće ti to dopustiti. – Hoće – odvratila je i nježno se oslobodila njegova stiska. – Ne boj se, vratit ću se. Bože, zašto si tako mrk i nepovjerljiv? Mislila sam da su Cigani mnogo dobroćudniji. Zamalo se glasno nasmijao. – Imao sam loše iskustvo – promrsio je. – Da, znam – suosjećajno je odvratila. – Kako se to dogodilo? – Gadjosi su napali moje pleme – rekao je. – Možda će ponovno doći i dokrajčiti me. Moram što prije otići odavde.

zavedi me u zoru.indd 30

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 31

Odlučno je odmahnula glavom. – Nitko se ne bi usudio nauditi ti dok si pod našim krovom. Moj je otac vrlo učen i ugledan čovjek – rekla je i široko se osmjehnula vidjevši nevjericu na njegovu licu. – Znaš, pero može biti jače od mača. Smiješno, pomislio je. Naivna je ako tako misli. – Ljudi koji su napali moje pleme nisu bili naoružani perima – odbrusio je. – Jadniče – suosjećajno je odvratila. – Žao mi je. Rana te zacijelo jako boli, zar ne? Nisi trebao ustajati iz kreveta. Donijet ću ti nešto protiv bolova... Nikad dotad nitko ga nije žalio. Za njega, bila je to najveća uvreda. – Ne, ne treba mi ništa – ljutito je odbrusio. – Vaši lijekovi ionako ne vrijede ni pišljiva boba. Ne trudi se, neću popiti ništa od toga što mi doneseš. – U redu, smiri se – hitro je odvratila. – Ne bi se trebao živcirati – dodala je i uputila se prema vratima. Gledajući za njom, na trenutak ga je preplavilo očajanje. Bio je siguran da se neće vratiti. Poželio je skočiti iz kreveta i zgrabiti ju prije nego što izađe iz sobe. Ali nije to mogao učiniti. Sve što je mogao bilo je zuriti u njezina leđa. – Vrag te odnio – promrsio je. – Ne moraš se vratiti, nisi ni trebala dolaziti. Zastala je i smeteno ga pogledala. – Znaš li uopće što želiš? Prvo me ne želiš pustiti, a onda me tjeraš od sebe. No vratit ću se. Idem samo po tost i čaj. Donijet ću i knjigu pa ću ti malo čitati. Neću odustati dok te ne vidim vedrog i nasmijanog. – To ti nikada neće uspjeti – odvratio je. Na njegovo iznenađenje, vratila se i dobar dio dana ostala uz njega. Čitala mu je neku jezivo dugačku i dosadnu priču, no to nije bilo važno. Nikad u životu nije se osjećao tako

zavedi me u zoru.indd 31

16.11.2015. 15:04:04


32

Lisa Kleypas

sretnim i smirenim. Na cijelom svijetu nije bilo zvuka ljepšeg od njezina glasa. Bilo je to najbliže onomu kako je Kev zamišljao raj. Nije se mogao primorati biti čak ni otresit prema njezinu bratu i sestrama, koji bi s vremena na vrijeme provirili u sobu. Sljedećeg dana, Hathawayevi su ga pozvali da sjedne s njima u salon. Bila je to najveća prostorija u kući, krcata starim pokućstvom. Svaka površina na koju se nešto moglo odložiti bila je prekrivena crtežima, ručnim radovima i hrpama knjiga. Jedva da si se mogao i pomaknuti, a da nešto ne prevrneš. Poppy i Beatrix klečale su na sagu igrajući se s mačkom. Leo je s ocem igrao šah, Amelija pomagala majci u kuhinji, a Win je sjela na sofu kraj Keva i počela ga oprezno češljati. – Koje li grive! – uskliknula je. – To neće biti lako raščešljati. Budi miran – upozorila ga je, kada se kratko trgnuo. – Nisi valjda toliko osjetljiv! Ne, nije bio toliko osjetljiv, barem ako je riječ o čupanju. Nije se zato trgnuo. Nego zbog njezina dodira. Nikad dotad nitko ga nije češljao. Godilo mu je i to ga je potpuno zbunilo. U jednu ruku, stidio se toga, a u drugu... nije želio reći joj da ga prestane češljati. Pogledom je oprezno okružio prisutne, no činilo se da nitko ne mari što Win čini. Sklopio je ruke u krilu, spustio pogled na njih i posve se umirio. Win je nastavila raščešljavati njegove guste zamršene uvojke i svako malo ispričavati se što ga čupa. Nije mario. Nikad u životu ni u čem nije toliko uživao. Bojao se čak i disati. Sve što je želio bilo je da ga Win nikada ne prestane češljati. Završivši, prebacila mu je velik bijel ubrus preko ramena i uzela škare u ruke.

zavedi me u zoru.indd 32

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 33

– Ne boj se, znam što činim – rekla je. – Kosa ti je preduga, mora se ošišati. Bože, izgleda kao ovčje runo – dodala je i kratko se nasmijala. – Ima je toliko da bi se cijeli jastuk mogao napuniti njome. – Pripazi, momče – upozorio ga je njezin otac. – Sjeti se što se dogodilo Samsonu. Kev je podigao glavu. – Što? – zbunjeno je upitao. Win je duboko uzdahnula. – Samsonova snaga krila se u njegovoj kosi. Kad ga je Dalila ošišala, postao je slab i nemoćan pa su ga Filistejci zarobili – objasnila je i naredila mu da spusti glavu kako bi ga mogla nastaviti šišati. – Zar nisi čitao Bibliju? – upitala ga je Poppy. – Ne – odvratio je. – Ti si poganin? – Da. – Jedeš li ljude? – znatiželjno je upitala Beatrix. – Ne, Bea, ne jede – odvratila je Win, prije nego što je stigao odgovoriti. – Ako je netko poganin, to ne znači da je i kanibal. – Ali Cigani jedu ježeve – ustrajala je Bea. – A to je jednako grozno kao da jedu ljude. Ježevi su jako pametni i imaju osjećaje – rekla je i zagledala se u jedan od pramenova koji je pao na pod. – Oh, kako je dug i mekan! Win, mogu li ga uzeti? – Ne – rekao je Merripen. Bea se naglo namrštila. – Zašto ne? – Od kose se rade uroci. Ili ljubavne čarolije – odbrusio je. – Ah, ne treba mi za to – rekla je Bea. – Stavila bih ga u kućicu za ptice, da im bude udobnija. – Sigurna sam da im je i ovako dovoljno udobna – rekla je Win pa oprezno odrezala još nekoliko pramenova.

zavedi me u zoru.indd 33

16.11.2015. 15:04:04


34

Lisa Kleypas

– Merippene, jesu li svi Cigani tako praznovjerni? – trenutak potom upitala je. – Zapravo... većinom su praznovjerniji od mene. – I... što bi po tvojem mišljenu bilo gore? Urok ili ljubavna čarolija? – upitala je i glasno se nasmijala. – Ljubavna čarolija – bez oklijevanja je odvratio i nelagodno se promeškoljio jer njezin vruć dah oplahnuo mu je vrat. Iz nekog, samo njima poznatog razloga, Hathawayevima je to bilo smiješno. Ipak, nisu zvučali podrugljivo. Nego vrlo dobroćudno i prijateljski. Ostatak vremena Kev je proveo slušajući ih kako razgovaraju. Bio je to najčudniji razgovor koji je ikada čuo. Ženska su djeca potpuno otvoreno i ravnopravno pričala s ocem i bratom. Činilo se da u toj obitelji svatko može slobodno izreći mišljenje o bilo čem. A teme o kojima su pričali bile su doista čudne. Većina toga što je čuo, Kevu je zvučala poput hrpe besmislica. No Hathawayevi su se očito odlično zabavljali. Nikada nije vidio ljude koji bi bili toliko nepraktični i zaneseni. Bili su posve nesposobni za život. Kako su uopće uspjeli preživjeti? Hathawayevi su bili hrpa nevjerojatnih čudaka i osobenjaka za koje se činilo da ih ne zanima ništa osim knjiga, umjetnosti i glazbe. Kuća im je bila trošna i oronula, no umjesto da poprave vrata i zakrpaju rupe u stropu, njegovali su ruže i pisali poeziju. Ako bi pukla noga na stolici, stavili bi hrpu knjiga pod nju. Kev ni uz najbolju volju nije mogao razumjeti njihovu ljestvicu vrijednosti. Čudnije od svega, čim se oporavio, ponudili su mu da ostane kod njih.

zavedi me u zoru.indd 34

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 35

– Možeš ostati koliko god želiš – rekao je gospodin Hathaway. – Ipak, pretpostavljam da ćeš prije ili poslije htjeti poći u potragu za svojim plemenom, a kad se to dogodi, slobodno idi. Ništa nam ne duguješ. No Kev više nije imao pleme. Napustili su ga, ostavili da umre. Tako je ostao kod Hathawayevih i preuzeo brigu o stvarima o kojima oni nisu nimalo marili, poput popravka vrata, prozora i pokućstva. Popravljao im je i cipele, a unatoč strahu od visine, popravio je i krov njihove kuće, uključujući i naherene dimnjake. Uskoro, gospođa je imala dovoljno povjerenja u njega da ga s novcem pošalje u selo po namirnice i ostale potrepštine. Njegov daljnji boravak u njihovu domu samo jednom postao je upitan, i to kad se potukao s nekim seoskim grubijanima. Gospođa Hathaway prilično se uzrujala kad se kući vratio s modricom na oku i razbijena nosa. Istog trenutka znala je što se dogodilo. – S kim si se potukao? – ljutito je upitala. – I zašto? Pošaljem te po sir, a vratiš se praznih ruku i izubijan! Nije rekao ni riječ. Samo je stisnutih šaka mrko zurio pred sebe. – Nemam namjeru prijeći preko toga – upozorila ga je. – Ako mi ne želiš reći što se dogodilo, pokupi svoje stvari i idi odavde. Win, koja je upravo ušla u kuhinju, odlučila se uplesti. – Smiri se, majko – rekla je. – Ja ću ti reći što se dogodilo. Upravo sam to čula od Laure. Njezin brat bio je tamo i sve je vidio. Merripen nas je samo želio obraniti. Neki momci govorili su ružne stvari o nama i zato se potukao s njima. – Govorili su ružno o nama? – zapanjeno je upitala gospođa Hathaway. – Ali, što?

zavedi me u zoru.indd 35

16.11.2015. 15:04:04


36

Lisa Kleypas

Kev se bez riječi zagledao u pod. – Rekli su da nismo normalni što smo jednom Ciganinu dopustili da živi pod našim krovom – nastavila je Win. – Neki seljani protive se tomu. Boje se da će ih Merripen okrasti ili baciti kletve na njih. Znam da su to gluposti, ali tako je. Nastupila je mrtva tišina. Preplavljen bijesom i gorčinom, Kev je bespomoćno odmahnuo glavom. Želio je pomoći Hathawayevima, dapače, držao je to svojom svetom dužnošću, no jedno je postalo savršeno jasno: on i oni pripadali su različitim svjetovima. Ostane li živjeti s njima, to će izazvati daljnje sukobe. – Otići ću – najzad je rekao, smatrajući to najboljim što može učiniti za njih. – Kamo? – upitala je Win, s prizvukom nestrpljenja u glasu. – Ovo je tvoj dom. Nemaš kamo otići. – Ciganin sam – mirno je odvratio, kao da se samo po sebi razumije da mu je dom svugdje i nigdje. – Naravno da nećeš otići od nas – odlučno je izgovorila gospođa Hathaway. – Pouzdano ne zbog nekih seoskih hulja i kavgadžija. Kakvu bih poruku time poslala svojoj djeci? Da nasilnici mogu činiti što ih je volja? Ne odobravam takvo ponašanje i neću dopustiti da bude po njihovom. I zato ćeš ostati. To je jedino ispravno. Ali ne smiješ se više šakama obračunavati s njima. Ignoriraj ih i naposljetku će odustati i prestati te izazivati. Glupost, pomislio je Kev. Od toga nikada nema nikakve koristi. Jedini i najbolji način za ušutkavanje budaletina poput tih jest premlatiti ih na mrtvo ime. Leo, koji je netom ušao u kuhinju, također se odlučio uplesti. – Majko, te je stvari nemoguće riješiti mirnim putom

zavedi me u zoru.indd 36

16.11.2015. 15:04:04


Zavedi me u zoru

• 37

– rekao je. – Ako ostane, bit će primoran obračunavati se šakama. S modricom na oku i rasječenom usnom, nije izgledao nimalo bolje od Keva. Slegnuvši ramenima, kiselo se osmjehnuo majci. – Morao sam umjesto njega oboriti s nogu neke momke koji su mu promakli – objasnio je. – O, Bože – uzdahnula je gospođa Hathaway i zdvojno odmahnula glavom. – Trebao bi držati knjigu u rukama, a ne služiti se njima za tučnjavu. – Ne brini, sposoban sam za jedno i drugo – suho je odvratio pa svrnuo pogled na Keva. – Prokletstvo, neću nikomu dopustiti da mi soli pamet i govori mi tko može, a tko ne može živjeti u mojem domu. Dokle god budeš živio s nama, branit ću te poput rođenog brata. – Ne bih ti želio stvarati probleme – promrmljao je Kev. – To mi nije ni najmanji problem – odvratio je Leo i široko mu se osmjehnuo. – Najzad, čovjek mora držati do svojih principa, zar ne?

zavedi me u zoru.indd 37

16.11.2015. 15:04:04


k r a lj ic e lj u b av n i h rom a n a •

▴ vrag plavih očiju

▴ slatkorječivi neznanac

▴ sponzor

Winifred Hathaway još uvijek trpi teške posljedice šarlaha od kojeg je zamalo preminula prije dvije godine. Liječnici su tvrdili da je bolest ostavila nepopravljivu štetu na njezinim plućima. Prognoze nisu bilo dobre – prije ili poslije past će u postelju i više neće ustati iz nje. Smatrali su da joj je u najboljem slučaju preostalo još nekoliko godina života. No ona je odbila pomiriti se s tim. Svim srcem željela je ozdraviti i živjeti život punim plućima. A više od svega željela je ozdraviti zbog Merripena, naočitog Roma u kojeg je bila ludo zaljubljena. Njezini roditelji su ga još kao dječaka uzeli pod svoje okrilje, nakon što su ga ranjenog i napola mrtvog pronašli kraj rijeke. Win i Merripen već tada su se zbližili a njihova bliskost s vremenom se pretvorila u duboku i iskrenu ljubav. No Merripen se prije svega smatrao njezinim zaštitnikom i bio je spreman učiniti doslovce sve za njezino dobro, čak i ako je to značilo da joj nikada neće priznati da ju voli i time joj slomiti srce. Ipak, pravoj ljubavi ništa ne može stati na put, ona slama sve prepreke... Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih ljubavnih romana, prevedenih na brojne jezike. Na hrvatskom jeziku dosad su joj objavljeni romani Jedne strasne zime, Proljetni skandal, Tajne ljetne noći, Dogodilo se jedne jeseni, Na božićno jutro te romani suvremene tematike Slatkorječivi neznanac, Vrag plavih očiju i Sponzor. Nakon romana Jedne noći u ponoć, Zavedi me u zoru drugi je roman iz serije o sudbini obitelji Hathaway. Roman je s engleskog prevela Silvija Čolić.

“Ova će vas priča ostaviti bez daha.” – romantic times bookreviews

lisa kleypas

Zavedi me u zoru

lisa kleypas

Zavedi me u zoru

Zavedi me u zoru

lisa kleypas

w w w. moz aik- k njiga. hr

99,00 kn

ISBN 978-953-14-1893-5

kraljice ljubavnih romana

▴ jedne strasne zime

▴ proljetni skandal

▴ tajne ljetne noći

▴ dogodilo se jedne jeseni

▴ na božićno jutro

▴ jedne noći u ponoć

Zavedi me u zoru - Lisa Kleypas  

Zavedi me u zoru drugi je roman iz serije o sudbini obitelji Hathaway autorice Lisa Kleypas u izdanju Mozaika knjiga

Zavedi me u zoru - Lisa Kleypas  

Zavedi me u zoru drugi je roman iz serije o sudbini obitelji Hathaway autorice Lisa Kleypas u izdanju Mozaika knjiga

Advertisement