U postelji s ratnikom - Maya Banks

www.mayabanks.com

U postelji s ratnikom OMOT.indd 1

Ewan McCabe, najstariji brat u obitelji, ratnik je sa samo jednim ciljem: osvetiti se neprijatelju. Trenutak za dugoočekivanu osvetu konačno je stigao – ali tamnokosa plavooka ljepotica mogla bi mu pomrsiti račune.

Mairin donosi spas njegovu klanu, ali za Ewana, koji sanja samo o osveti, ljubav je neistražen teritorij.

Nezakonita kći škotskoga kralja, Mairin je i nasljednica posjeda koji svi žele – koji i predugo upravlja njezinom sudbinom i zbog kojega s pravom ne vjeruje udvaračima.

Njezine se sumnje potvrđuju kad se nedugo nakon jedne nevolje nađe u drugoj: njezin se karizmatični spasitelj, Ewan McCabe, želi oženiti njome. Iako je u taj brak uvučena protiv svoje volje, Mairin uskoro shvati koliko je njezin novi suprug, smrknuti ratnik, privlačan. Pod njegovim iznenađujuće nježnim dodirom, tijelo joj prvi puta živi. Dok se konačan obračun nezaustavljivo približava, Mairinina snaga, strast i duh pomoći će Ewanu da se suoči s vlastitim demonima i preda ljubavi vrjednijoj i od blaga i od osvete.

w w w. moz aik- k njiga. hr

c

Autorica uspješnica Maya Banks predstavlja novu trilogiju i tri nova junaka: braću spremnu na sve žrtve kako bi spasili svoj klan i naslijeđe – i pronašli pravu ljubav.

u postelji Poglavar MONICA M CARTY m aya Banks s ratnikom

maya banks autorica je mnogobrojnih uspješnica New York Timesa. Živi u Teksasu s mužem, troje djece i mnoštvom kućnih ljubimaca.

Maya Banks U postelji s ratnikom

„Zločesto i slasno.“ MONICA McCARTY

maya

Iz iste serije:

autorica uspješnica New York Timesa

u postelji s ratnikom

▴ kako zavesti ratnika

▴ opasno je voljeti ratnika

139,00 kn ISBN 978-953-14-2086-0

Prvi dio trilogije o braći McCabe

14/12/16 10:03

Maya Banks U POSTELJI S RATNIKOM

Naslov izvornika

In Bed With A Highlander Copyright © 2011 by Maya Banks Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2016.

Urednik

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Izvršni urednik

Jakov Lovrić Grafički urednik

Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, siječanj 2017.

ISBN 978-953-14-2086-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000950596.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Maya Banks

U postelji s ratnikom S engleskoga prevela IRA MARTINOVIĆ

Posvećujem ovu knjigu Kim Whalen, koja je u nju vjerovala od samoga početka i obećala mi da će joj naći izdavača.

Uspjela si.

Zahvaljujem Lillie, koja me podržava na mnoštvo načina.

Obožavam razgovarati s tobom o knjigama i vječno ću ti biti zahvalna za nepokolebljivu podršku mojim djelima.

Zahvaljujem Fatin, koja je poput majke lavice. Tako se dobro brineš za mene i zbog toga te volim!

Konačno, posvećujem knjigu i svojoj obitelji, koja se sa mnom otputila u istraživanje Škotske. Hvala vam što ste sa mnom prošli i propuštene vlakove, groznu hranu i najljepše trenutke u mojemu životu. Sve vas jako volim.

1

M

airin Stuart kleknula je na kameni pod pokraj svoje postelje i pognula glavu, spremna za večernju molitvu. Ruka joj je poletjela prema malenom drvenom križu što joj je na tankoj kožnoj uzici visio oko vrata i prešla je palcem preko dobro joj poznate, glatke drvene površine.

Nekoliko je minuta šaptala riječi koje je svake večeri ponavljala od dječje dobi, a molitvu završila isto kao i uvijek. Molim te, B­ože, ne daj da me pronađu.

Ustala je, osjećajući kako joj neravni kameni pod ćelije grebe kožu koljena. Jednostavna smeđa halja koju je nosila ukazivala je na njezin status redovnice pripravnice, ali iako je u samostanu živjela znatno dulje nego druge, nije položila zavjete koji bi označili vrhunac njezina duhovnoga putovanja. Nikada nije ni namjeravala postati redovnica.

Otišla je do lavora u kutu i nalila u njega vodu iz vrča. Dok je namakala krpicu za pranje, nasmiješila se, prisjećajući se riječi majke Serenity. Čistoća je pola zdravlja.

Obrisala je lice i počela se svlačiti da se opere, kad je začula buku. Prestrašena, odbacila je krpicu i okrenula se prema zatvorenim vratima. Znajući da ne smije samo tako ostati stajati, otvorila ih je naglim pokretom i istrčala na hodnik.

Našla se okružena redovnicama, koje su kao i ona izašle na hodnik, uznemireno mrmoreći. Hodnikom je odjeknuo glasan jauk, 7

Maya Banks

koji je dopro s ulaznih vrata samostana. Slijedio je vrisak i Mairin se krv sledila u žilama. Majka Serenity.

Mairin i redovnice potrčale su prema izvoru zvuka, neke oklijevajući, neke odlučno trčeći. Kada su stigle do kapelice, Mairin je zastala usred koraka, skamenjena prizorom koji ih je dočekao.

Sve je bilo puno ratnika. Bilo ih je najmanje dvadeset, redom u bojnoj opremi, prljavih lica, odjeće, kose i brade natopljenih znojem. Krvi nije bilo. Nisu utrčali u samostan tražeći pomoć. Njihov je vođa držao majku Serenity za nadlakticu i iako nije stajala blizu, Mairin je primijetila grč bola na njezinu licu.

– Gdje je cura? – ledenim je tonom upitao vođa.

Mairin je ustuknula. Vođa ratnika izgledao je okrutno. Opako. Bijes mu je palucao u pogledu poput jezika zmije spremne za napad. Kad majka Serenity nije odgovorila, protresao ju je kao krpenu lutku.

Mairin se prekrižila i tiho pomolila. Redovnice su se stisnule oko nje i pridružile joj se u molitvi.

– Nije ovdje – prostenjala je majka Serenity. – Rekla sam vam da djevojka koju tražite nije kod nas.

– Lažeš! – zagrmio je.

Pogledao je prema redovnicama i njegove ledene oči letjele su s jedne na drugu.

– Mairin Stuart. Recite mi gdje je.

Mairin se sledila, a strah joj je zapalio želudac. Kako su je pronašli? Nakon toliko godina, njezina noćna mora još nije bila gotova. Još gore: tek je počela.

Ruke su joj toliko drhtale da ih je morala sakriti u nabore halje. Čelo joj se orosilo znojem, želudac stegnuo. Progutala je slinu, potiskujući nagon za povraćanjem.

Kad je shvatio da neće dobiti odgovor, vođa ratnika nasmiješio se osmijehom od kojega su Mairin prošli žmarci. Ne skidajući 8

U postelji s ratnikom

pogled s grupice redovnica, ratnik je podigao ruku majke Serenity da je sve dobro vide. Bez imalo milosti savinuo je njezin kažiprst unatrag i Mairin je čula krckanje kosti.

Jedna je redovnica vrisnula i potrčala prema njima, ali odmah ju je zaustavila nadlanica najbližeg ratnika. Ostale su redovnice zajaukale, sablažnjene takvom drskošću.

– Ovo je kuća Božja – majka Serenity rekla je glasom sputanim bolom. – Silno griješite donoseći nasilje na ovo sveto tlo.

– Začepi, babetino – obrecnuo se vođa ratnika. – Govori gdje je Mairin Stuart ili ću vas sve pobiti.

Mairin je zadržala dah i stegnula šake. Znala je da govori istinu: njegov je pogled pun zla i očaja to jasno davao do znanja. Dobio je naredbu od samoga vraga i znala je da neće odustati.

Zgrabio je srednjak majke Serenity i Mairin je poletjela prema njima.

– Charity, nemoj! – zavapila je majka Serenity.

Mairin se nije obazirala na nju. – Ja sam Mairin Stuart. Pustite je!

Vođa ratnika pustio je ruku majke Serenity i odgurnuo je unatrag. Zagledao se u Mairin s puno zanimanja, odmjerivši je pomno od glave do pete. Obrazi su joj se zažarili od takve besramnosti, ali nije ustuknula i uzvratila mu je pogledom punim prkosa.

Pucnuo je prstima i dvojica njegovih ratnika prišla su Mairin pa je ščepali i prije nego što je stigla pomisliti na bijeg. Bacili su je na tlo i u sekundi su se njihove ruke našle pod njezinom haljom.

Divlje se koprcala, otimajući se, mašući rukama, ali bili su presnažni. Hoće li je silovati na podu kapelice? Dok su joj zadizali halju prema bokovima, suze su joj ispunile oči.

Okrenuli su je na desni bok i osjetila je nečije prste na koži, upravo ondje gdje je bio žig koji je nosila.

O, ne.

Pognula je glavu, poražena, a suze su joj potekle niz obraze.

9

Maya Banks

– Ona je! – rekao je uzbuđeno jedan od njih.

Vođa ga je odgurnuo u sekundi i prignuo se nad Mairin da se uvjeri vlastitim očima.

I on je dodirnuo njezin žig, grb kralja Aleksandra.* Zadovoljno je zarežao pa zgrabio Mairin za bradu i okrenuo joj glavu prema sebi.

Njegov joj se osmijeh gadio.

– Dugo te već tražimo, Mairin Stuart.

– Idi u pakao! – odvratila je kratko.

Očekivala je udarac, ali samo se još šire osmjehnuo. – Pih, kakvo je to bogohuljenje na ovome svetome mjestu?

Uspravio se i prebacio Mairin preko ramena prije nego što se snašla. Vojnici su izašli iz samostana u hladnu noć.

Nisu otezali i Mairin je brzo dobila povez preko usta. Svezali su joj ruke i noge i prebacili je preko sedla ispred jednog ratnika.

Ostali su zajahali i topot konja odjeknuo je tamom prije nego što je Mairin stigla reagirati. Bili su jednako dobro uvježbani koliko i nemilosrdni.

Sedlo joj se zabilo u trbuh i uz nemilosrdno poskakivanje bila je sigurna da će kad-tad povratiti. Zastenjala je, sva u strahu da će se ugušiti povrati li, jer usta su joj bila prečvrsto svezana.

Kad su se konačno zaustavili, bila je na rubu nesvjestice. Nečiji su joj prsti bez muke obuhvatili tanašni vrat. Našla se u zraku, a potom sletjela na tlo bačena poput vreće.

Ležala je, drhteći na vlažnome zraku, a ratnici su postavljali tabor oko nje. Nakon nekog vremena, konačno su je se sjetili. – Bolje pođi provjeriti kako je cura, Finne. Laird** Cameron neće biti sretan ako je ubije hladnoća. * Škotski kralj Aleksandar I. (1078. – 1124.), vladao od 1107. do smrti, naslijedio ga brat David. (Nap. prev.) ** Laird, škotska titula, naziv za feudalnog veleposjednika koji ne označava plemićki status, nego vlasništvo nad posjedom što ga dodjeljuje kralj ili je osvojen u ratu.

(Nap. prev.)

10

U postelji s ratnikom

Prijedlog je dočekan mrgodnim gunđanjem, ali minutu poslije Mairin je bila oslobođena spona i poveza. Finn, vođa ratnika, prignuo se k njoj. Ples logorske vatre odražavao mu se u očima.

– Ako i budeš vrištala, nitko te neće čuti, ali ako ipak zucneš, dobit ćeš po gubici.

Kimnula je i uspravila se u sjedeći položaj. Gurnuo ju je na leđa čizmom i nasmijao se kad se zakotrljala, bijesna.

– Pokraj vatre ima pokrivača. Utopli se i spavaj. Krećemo u zoru.

Zahvalno se omotala pokrivačem, jedva svjesna kamenja i granja što joj se s tla zabijalo u kožu. Laird Cameron. To je ime čula od ratnika koji su prolazili samostanom. Okrutan čovjek. Pohlepan, gladan moći. Govorkalo se da ima najviše ratnika u Škotskoj i da ga se plaši čak i kralj David.

Malcolm, nezakoniti sin kralja Aleksandra – i njezin polubrat – već je poveo jedan ustanak protiv Davida u pokušaju da prigrabi prijestolje. Ako se Malcolm i Duncan Cameron udruže, možda ih nitko neće moći zaustaviti.

Progutala je knedlu i zaklopila oči. Da se Duncan Cameron dočepa Neamh Alainna, postao bi nepobjediv.

– Pomozi mi, dragi Bože – šapnula je.

Ne smije mu to dopustiti. Neamh Alainn je njezino nasljedstvo, jedino što joj je otac ostavio.

Nije mogla zaspati, pa je samo ležala zamotana u pokrivač i molila se za snagu i prosvjetljenje, prstiju stegnutih oko drvenoga križa. Nije se zavaravala mišlju o bijegu. Znala je da im vrijedi više od suhoga zlata.

Ali znala je i da je neće ubiti, što joj je davalo određenu prednost: barem se ne mora bojati kazne ako i pokuša pobjeći. Samo može biti na dobitku.

Nakon sata provedenog u tihoj molitvi, komešanje iza leđa navelo ju je da se uspravi i zagleda u tamu. Dotad usnuli ratnici oko 11

Maya Banks

nje također su ustali i dohvatili mačeve, kad je noć proparao dječji vrisak.

Jedan od ratnika prinio je vatri dijete koje se otimalo i koprcalo, pa ga spustio na tlo. Dijete je ostalo čučati, ogledavajući se divlje, popraćeno zaglušnim smijehom ratnika.

– Tko je to? – upitao je Finn.

– Zatekao sam ga kako nam pokušava odvesti konja – rekao je ratnik koji je doveo dječaka.

Finnovo se lice izobličilo od ljutnje i pri svjetlu vatre izgledao je poput demona. Dječak, koji je mogao imati tek sedam ili osam godina, drsko je podigao bradu kao da izaziva Finna.

– Štene jedno bezobrazno! – zagrmio je Finn.

Podigao je ruku, a Mairin je poletjela prema dječaku, bacivši se pred njega. Finnov je dlan sletio na njezin obraz.

Zaboljelo ju je, ali brzo se pribrala i odmah ponovno okrenula prema dječaku, štiteći ga tijelom koliko god je mogla.

Dječak se divlje otimao i pokušavao izmigoljiti, izvikujući uvrede na škotskom galskom. Mairin je naletjela već bolnom čeljusti na njegovu glavu i pred očima joj je zaiskrilo.

– Budi tiho – obratila mu se na istom jeziku. – Miruj. Neću mu dopustiti da te ozlijedi.

– Miči se od njega! – zarežao je Finn.

Mairin je samo čvršće zagrlila dječaka, koji se konačno prestao otimati. Finn ju je zgrabio za kosu, omotavajući pramenove čvrsto oko svojih prstiju i žestoko potežući uvis, ali Mairin nije puštala dječaka.

– Morat ćeš me ubiti – rekla je smireno kad ju je prisilio da ga pogleda.

Psujući, pustio joj je kosu, pa se odmaknuo i udario je nogom u rebra. Zgrčila se od bola, ali svejedno je zaštitila dječaka od okrutnog divljaka.

12

U postelji s ratnikom

– Finne, nemoj – zarežao je jedan od ratnika. – Laird je želi u jednom komadu.

Ovaj se odmaknuo, psujući. – Neka zadrži prljavog lopovčića.

Ionako će ga kad-tad morati pustiti.

Mairin je naglo podigla pogled prema Finnu. – Još jednom dirni dječaka i prerezat ću si vrat.

Finnov je smijeh odjeknuo tamom. – Krasan ti je blef, curo.

Ako želiš pregovarati, bolje ti je da naučiš biti uvjerljiva.

Polako je ustala i prišla mu na manje od pola metra pa podigla glavu kako bi znatno višega ratnika pogledala u oči. Nakon nekoliko je trenutaka trepnuo i odvratio pogled.

– Blef? – rekla je tiho. – Varaš se. Da sam ja na tvome mjestu, dobro bih pazila da sakrijem sve oštre predmete. Misliš da ne znam što me čeka? Tvoj odurni gazda će me silovati dok ne zanesem njegovo dijete, nasljednika Neamh Alainna. Radije bih umrla.

Finn ju je sumnjičavo odmjerio. – Luda si.

– Možda i jesam, da. Ali u tom slučaju se brini i za to da jedan od tih oštrih predmeta ne završi među tvojim rebrima.

Odmahnuo je rukom. – Samo ti štiti maloga. Laird će se obračunati i s njim i s tobom. Kod nas konjokradice ne prolaze dobro.

Mairin mu nije odgovorila, samo se okrenula prema dječaku, koji se sklupčao na tlu, promatrajući je s mješavinom straha i obožavanja.

– Dođi – obratila mu se nježno. – Ako se stisnemo jedno uz drugo, pokrivač će biti dovoljno velik za oboje.

Brzo joj je prišao i privinuo svoje malo tijelo uz njezino.

– Gdje ti je dom? – upitala ga je kad se smjestio.

– Ne znam – priznao je, na rubu suza. – Sigurno daleko odavde. Najmanje dva dana.

– Psst – rekla je da ga smiri. – Kako si se našao ovdje?

13

Maya Banks

– Izgubio sam se. Tata je rekao da ne smijem izlaziti iz dvorca bez pratnje njegovih ljudi, ali meni je dosadilo da se svi ponašaju kao da sam dijete. Nisam dijete, da znaš.

Nasmiješila se. – Znam... Dakle, izašao si iz dvorca?

Kimnuo je. – Uzeo sam konja. Samo sam želio potražiti strica Alarica. Bio je na povratku u dvorac i želio sam ga sačekati kod granice.

– Granice?

– Našega posjeda.

– Tko je tvoj tata, maleni?

– Ime mi je Crispen, a ne maleni – izgovorio je s toliko ponosa da se Mairin nasmiješila.

– Crispen je baš lijepo ime. Nastavi svoju priču.

– A kako je tvoje ime?

– Mairin – odgovorila je šapatom.

– Moj tata je laird Ewan McCabe.

Mairin nije bilo poznato to ime, ali znala je da u Škotskoj ima puno klanova za koje nije čula. Njezin je klan živio u Visočju, ali dom nije vidjela deset dugih godina.

– Dakle, pošao si u susret stricu. Što se potom dogodilo?

– Izgubio sam se – rekao je smrknuvši se. – A onda me pronašao jedan McDonaldov ratnik i zgrabio me. Namjeravao je predati me svojemu lairdu, da traže otkupninu. To nisam mogao dopustiti. Osramotio bih oca, a on ionako ne može platiti otkupninu.

To bi uništilo naš klan.

Mairin ga je pomilovala po kosi, osjećajući dječakov topao dah na grudima. Doimao se ponosnim na sebe, odraslije od svojih godina.

– Pobjegao sam i sakrio se u kola nekoga trgovca. Vozili smo se cijeli dan prije nego što me otkrio – podigao je glavu prema njoj, udarajući ponovno u njezinu još uvijek bolnu vilicu. – Gdje smo, Mairin? – šapnuo je. – Jesmo li jako daleko od dvorca?

14

U postelji s ratnikom

– Ne znam gdje je tvoj dom – priznala je Mairin sažalno. – Ali u Nizini* smo, pa mislim da bi nam trebala najmanje dva dana jahanja do tvojega dvorca.

– Nizina – rekao je prezirno. – Ti si odavde?

Taj ju je čvrsti stav nasmijao. – Nisam, Crispene. I ja sam iz Visočja.** – Što onda radiš ovdje? – bio je uporan. – Jesu li te oteli iz doma?

Uzdahnula je. – Duga je to priča. Počinje i prije tvog rođenja.

Kad je zaustio postaviti još pitanja, Mairin ga je ušutkala snažnije ga grleći. – Spavaj sad, Crispene. Ako želimo pobjeći, moramo skupiti snage.

– Pobjeći ćemo? – šapnuo je.

– Pa naravno. Svi zatvorenici moraju pokušati pobjeći – odvratila je vedro. Strah u dječakovu glasu stegnuo joj je srce. Koliko li se samo boji ovako daleko od doma i ljudi koji ga vole.

– Hoćeš li me odvesti tati? Reći ću mu da te zaštiti od lairda Camerona.

Nasmiješila se na tu odlučnost. – Naravno da ću ti pomoći da se vratiš doma.

– Obećavaš?

– Obećavam.

– Pronađite moga sina!

Vika Ewana McCabea odjeknula je cijelim dvorištem. Njegovi su ratnici stajali u stavu mirno, ozbiljnih lica. Neki su ga sažalno promatrali, sigurni da je dječak već mrtav, ali nitko se nije usuđivao to reći. * Scottish Lowlands, Škotska nizina. (Nap. prev.) ** Scottish Highlands, Škotsko visočje. (Nap. prev.)

15

Maya Banks

I on se sam bavio takvim mislima, ali nije želio obustaviti potragu dok ne pronađe sina – živog ili mrtvog.

Pogledao je svoju braću, Alarica i Caelena. – Ne mogu poslati sve ljude da tragaju za Crispenom – rekao je tiho. – Time bih sve nas ostavio bez zaštite. Vama dvojici povjerio bih vlastiti život, pa tako i njegov. Skupite ljude i odjašite svaki u svojemu smjeru.

Vratite mi ga.

Alaric, srednji sin klana McCabe, kimnuo je. – Znaš da nećemo prestati dok ga ne pronađemo.

– Znam – odvratio je Ewan.

Neko je vrijeme gledao za njima: izdavali su naredbe svojim ljudima u hodu. Potom je zaklopio oči i ljutito stisnuo šake. Tko se usudio oteti njegova sina? Tri je dana čekao zahtjev za otkup­ ninom, ali nije stizao. Tri je dana pretraživao svaki pedalj posjeda klana McCabe, pa i šire.

Je li ovo prvi znak napada? Je li ovo kakva spletka njegovih neprijatelja, pokušaj da ga oslabe? Hoće li ga napasti dok svaki njegov ratnik bude zauzet potragom?

Stisnuo je čeljust i osvrnuo se po dvorištu, pogledavši svoj ruševni dvorac. Osam se godina bori da održi klan na životu. Ime McCabe oduvijek je značilo snagu, moć, ponos. Prije osam godina jedan ih je napad oslabio. Izdala ih je žena koju je Caelen volio.

Ewanov otac i mlada supruga ubijeni su, Crispen je preživio samo jer ga je sluškinja na vrijeme sakrila. Kad su se Ewan i njegova braća vratili u dvorac, od njega nije bilo ostalo gotovo ništa, tek gomila kamenja. Njegovi su se ljudi razbježali, ratnici su desetkovani.

Kad je Ewan postao laird McCabe, posjed nije vrijedio gotovo ništa.

Klan je tek nedavno povratio snagu. Njegovi su ratnici sad bili najbolje uvježbana vojska Visočja. On i njegova braća bez prestanka su se trudili nahraniti sve starce, djecu, žene, bolesne. Često ni 16

U postelji s ratnikom

sami nisu jeli. Vraćali su se u život polako, broj ljudi klana rastao je i Ewan je polako shvaćao da su se konačno oporavili.

Tada je počeo razmišljati o osveti. Ne, zapravo i nije: osveta je svih tih osam godina bila jedino što ga je tjeralo naprijed. Osam godina nije razmišljao ni o čemu drugom osim o osveti.

– Lairde, donosim novosti o vašem sinu.

Ewan se naglo okrenuo i ugledao ratnika kako hita prema njemu, prašnjav kao da je tek sjahao.

– Govori – naredio je.

– Jedan od McDonaldovih nabasao je na vašega sina prije tri dana uz sjevernu granicu vaše zemlje. Zgrabio ga je i namjeravao odvesti McDonaldu da ovaj od vas zatraži otkupninu. Ali mali je pobjegao i odonda ga nisu vidjeli.

Ewan je zadrhtao od bijesa. – Odjaši k McDonaldu… povedi osmoricu sa sobom. Prenesi mu moju poruku: poslat će vojnika koji mi je oteo sina pred vrata mojega dvorca ili ću doći ubiti njega. Ako ne posluša, osobno ću doći usmrtiti ga. Smlavit ću ga, ali neće umrijeti brzo. Prenesi mu ovo doslovno, ne zaboravi ni riječi.

Vojnik se naklonio. – U redu, gospodaru.

Okrenuo se i otrčao, ostavljajući Ewana bijesnog, ali i mirnijeg. Crispen je živ, ili je barem bio živ prije tri dana. McDonald je glupo prekršio njihovo prešutno primirje. Iako njihova dva klana nisu ni u ludilu bili saveznici, McDonald dosad nije bio toliko glup da na sebe navuče bijes Ewana McCabea. Dvorac mu se možda raspada, a ljudi mu se ne goste, ali moćan je i ugledan koliko je i prije bio. Njegovi su ratnici savršeno uvježbani, što znaju i poštuju svi njegovi susjedi.

Ali Ewan sa susjedima nije imao problema. Njegova je meta bio Duncan Cameron i znao je da neće mirno spavati dok ne natopi škotsku zemlju njegovom krvlju.

17

2

P

rošli su i posljednjim obručem zidina oko dvorca i ušli u dvorište. Mairin se oprezno ogledavala. Kad je shvatila koliko je dvorac masivan, odustala je od pokušaja bijega. Odavde se ne može pobjeći.

Posvuda su bili ratnici – većina je vježbala, a neki su popravljali unutarnje dijelove zidina. Neki su se odmarali, pijući vodu iz korita blizu stuba dvorca.

Kao da sluti kakvim se očajnim mislima Mairin bavi, Crispen ju je pogledao očima punim straha. Sjedio je ispred nje i djevojka ga je malo jače zagrlila da ga utješi. Ali sama je sebi morala priznati da i ona drhti poput suhog lista na jesenjem vjetru.

Ratnik koji je vodio njezina konja zaustavio ih je i jedva se održala u sedlu. Pomogao je Crispen, koji je zgrabio konja za grivu.

Finn ju je spustio, grubo joj stežući nadlakticu. Trznula se da se odmakne pa još uvijek vezanim rukama pomogla Crispenu sići. Žamor i kretanje oko njih su zamrli i sada su svi gledali pridošlice. Nekoliko žena znatiželjno ih je promatralo iz daljine, došaptavajući se usta prekrivenih dlanom.

Mairin je znala da izgleda užasno, ali više ju je brinulo što će se zbiti kad laird Cameron dođe vidjeti zarobljenike. Neka im Bog bude na pomoći.

I tada ga je ugledala. Stao je na vrh stuba što su vodile iz dvorca, tragajući za njom pogledom oštrim kao u sokola. Glasine o 18

U postelji s ratnikom

Cameronovoj pohlepi, neumoljivosti i gladi za moći navele su je na zaključak da je ružan poput đavla. Iznenadila se kad je shvatila da je zapravo izvanredno privlačan.

Bio je odjeven u besprijekorno urednu odjeću, kao da nikada u životu nije zakoračio na bojno polje. Mairin je znala da nije tako. Samostan je liječio i previše ratnika koji su naletjeli na njega u borbi. Hlače od mekane kože, tamnozelena tunika, čizme… sve je izgledalo potpuno novo. O boku mu je visio mač, smrtonosno izbrušena oštrica svjetlucala je na suncu.

Mairinine su ruke nesvjesno poletjele prema vratu i grlo joj se stegnulo.

– Pronašli ste je? – povikao je Duncan Cameron s vrha stuba.

– Jesmo, gospodaru – Finn ju je pogurnuo naprijed, zatresavši je kao da je krpena lutka. – Ovo je Mairin Stuart.

Duncan je suzio oči, mršteći se kao da se već nekoliko puta razočarao. Je li moguće da je već dugo traži? Zadrhtala je, trudeći se ne prepustiti strahu.

– Pokaži mi – zarežao je Duncan.

Crispen je zakoračio prema njoj, ali Finn ju je naglim trzajem povukao prema sebi. Tresnula je o njega toliko snažno da je ostala bez daha. Prišao im je još jedan ratnik i na njezino golemo poniženje, Mairinina je haljina poletjela uvis.

Duncan je sišao, i dalje se mršteći. Prišao im je. Pogled mu je bio divlji, ali blještav zbog trijumfa. Prešao je prstima preko njezina žiga i rastegnuo usnice u širok cerek. – Grb kralja Aleksandra – šapnuo je. – Svi misle da si mrtva, a Neamh Alainn izgubljen. Ali sad si moja.

– Nikad – prezrivo je odbrusila.

Na tren je izgledao zatečeno, ali tada je odstupio i obratio se Finnu. – Pokrij je.

Finn je spustio njezinu haljinu i pustio je. Crispen joj je iste sekunde pritrčao.

19

Maya Banks

– Tko je to? – Duncan je zagrmio, gledajući Crispena. – To je njezino derište? Majka mu je? Nemoguće!

– Nije, gospodaru – brzo ga je razuvjerio Finn. – Dijete nije njezino. Uhvatili smo ga kako krade konja. Zauzela se za njega, to je sve.

– Riješi ga se.

Mairin je obgrlila Crispena objema rukama i sa silnom se mržnjom zagledala u Duncana Camerona. – Samo ga dirni i požalit ćeš što si se rodio.

Cameron ju je iznenađeno pogledao, a tada mu se licem razlije crvenilo bijesa. – Kako se usuđuješ, kako se samo usuđuješ prijetiti mi?

– Ubij me, samo daj – rekla je smireno. – Od toga bi imao velike koristi.

Zamahnuo je i ošamario je nadlanicom. Pala je na tlo, prinoseći dlan vilici.

– Ne diraj je! – vikne Crispen.

Mairin je posegnula za njim i povukla ga k sebi, grleći ga. – Psst – rekla mu je tiho. – Ne ljuti ga više.

– Vidim da si se opametila – rekao je Duncan. – Samo tako nastavi.

Nije odgovorila – ležala je na tlu grleći Crispena i gledajući Duncanove savršeno čiste čizme. Taj ni dana u životu nije radio, pomislila je. Čak je i njegova nadlanica bila mekana. Kako li je samo tako snažan, kad se čini kao da se osilio ugnjetavajući slabije?

– Odvedi je unutra i reci ženama da je operu – rekao je Duncan zgađeno.

– Drži se mene – šapnula je Crispenu. Nije bila sigurna da ga Finn neće ozlijediti.

Finn ju je povukao na noge i napola je odvukao, a napola odnio u dvorac. Izvana prelijep, dvorac je iznutra bio prljav, pljesniv, 20

U postelji s ratnikom

zaudarajući po starom pivu. Psi su uzbuđeno zalajali i Mairin je nabrala nos, zgađena smradom njihova izmeta.

– Penji se – naredio je grubo Finn i gurnuo je prema stubama.

– I ništa ne izvodi. Postavit ću stražu pred tvoja vrata. Budi brza.

Bolje ti je da laird ne čeka.

Dvije žene koje su dobile naredbu da joj pomognu oprati se promatrale su je sažalno i znatiželjno. Žustrim pokretima prale su joj kosu.

– Želite li da operemo i maloga? – upitala je jedna.

– Ne! – povikao je Crispen s postelje.

– Ne treba – potvrdila je Mairin. – Samo ga pustite na miru.

Nakon što su joj isprale sapunicu iz kose, pomogle su joj izići iz bačve za kupanje i uskoro je bila odjevena u plavu haljinu s lijepim vezom oko izreza, na rukavima i porubu. Nije joj promaklo da ju je Duncan dao obući u boje vlastitoga grba. Kako li je samo brzo zaključio da mu pripada.

Kad su joj pokušale splesti kosu, Mairin ih je zaustavila. Splest će je sama, kad se osuši. Samo su slegnule ramenima i izašle, ostavljajući je da čeka da je Duncan pozove.

Mairin je sjela na krevet pokraj Crispena i dječak se odmah privinuo uz nju.

– Uprljat ću te – šapnuo joj je.

– Nema veze.

– Što ćemo sad, Mairin?

Glas mu je podrhtavao od straha i Mairin ga je poljubila u tjeme.

– Smislit ćemo nešto, Crispene. Smislit ćemo nešto.

Vrata su se naglo otvorila i Mairin je instinktivno gurnula Crispena iza svojih leđa. Na vratima je stajao Finn, pobjedonosno je promatrajući. – Laird želi da dođeš.

Okrenula se prema Crispenu i podigla mu bradu da je pogleda u oči. – Ostani ovdje – šapnula mu je. – Ne izlazi iz sobe. Obećaj mi.

21

Maya Banks

Kimnuo je, promatrajući je očima razrogačenim od straha.

Ustala je i prišla Finnu. Kad ju je pokušao zgrabiti za ruku, istrgla ju je. – Mogu ja hodati i sama.

– Kučka umišljena – protisnuo je.

Krenula je niza stube, a on za njom. Sa svakim korakom, njezin je strah rastao. Kad je ugledala svećenika pokraj kamina u glavnoj dvorani, znala je da je Duncan dobro promislio svaki korak svojega plana. Natjerat će je da se uda za njega, da spava s njime, zapečatiti joj sudbinu i dokopati se Neamh Alainna.

Finn ju je gurkao prema Duncanu. Pomolila se za snagu i hrabrost da izdrži ono što ju je čekalo.

– Evo moje mladenke – rekao je Duncan, koji je dotad razgovarao sa svećenikom.

Smiješio se ukočeno, promatrajući je napeto kao da je upozorava na posljedice mogućeg neposluha.

Pomozi mi, Bože.

Svećenik se nakašljao i obratio Mairin. – Pristaješ li na udaju, djevojko?

Zavladala je tišina. Čekali su njezin odgovor. Mairin je polako odmahnula glavom. Svećenik je brzo pogledao Duncana, oštro ga odmjerivši.

– Što je ovo, lairde? Rekli ste mi da oboje želite brak.

Duncan mu je uzvratio pogledom od kojega je svećenik ustuknuo. Brzo se prekrižio i stao na sigurnu udaljenost.

Tada je Duncan pogledao nju i krv joj se sledila. Za tako lijepa muškarca, u tom je trenutku bio nevjerojatno odbojan.

Prišao joj je, zgrabio je za nadlakticu i stegnuo toliko snažno da je pomislila da će joj kost puknuti.

– Pitat ću te još samo jednom – rekao je naizgled smireno, ali prijeteći. – Pristaješ li?

22

U postelji s ratnikom

Znala je. Mairin je znala da će za odbijanje biti kažnjena. Ako shvati da se neće dokopati Neamh Alainna, možda je i ubije. Ali nije se toliko dugo skrivala da bi sada posustala pred prvom nevoljom. Znala je da se nekako mora izvući.

Uspravila se, kao da ima mač umjesto kralješnice. Jasno i glasno ponovila je svoj odgovor: – Ne pristajem.

Zaurlao je toliko bijesno, toliko glasno, da su je uši zaboljele.

Njegova je šaka sletjela na nju pa je poletjela nekoliko metara i pala, sklupčavši se, pokušavajući povratiti dah. Primila je toliko snažan udarac u rebra da nije mogla udahnuti.

Pogledala ga je zaprepašteno mutnim očima i shvatila da se nadvija nad nju jednako bijesan, razjaren. U tom je trenu znala da je ispravno odlučila. Sad bi je možda mogao ubiti, ovako mahnit, ali kako bi joj život izgledao da pristane na udaju? Čim bi rodila nasljednika Neamh Alainna, postala bi beskorisna i riješio bi je se.

– Pokori se – naredio je, prijeteći podižući šaku.

– Ne pristajem.

Sada više nije zvučala onako snažno kao maločas. Glas joj je bio slab, tek izdah, a usnice drhtave. Ipak su je čuli.

Dvoranom se proširio žamor i Duncanovo se lice zacrvenjelo, a obrazi napuhali od bijesa kao da bi svakoga trena mogli eksplodirati.

Ona lijepa čista čizma sletjela je na njezino tijelo. Bolno je vrisnula, a već sljedeći udarac prigušio je njezin jauk. Zamahnuo je još jednom, pa još jednom, pa je osovio na noge i zabio joj šaku u rebra.

– Lairde, ubit ćete je!

Jedva se održavala pri svijesti. Nije imala pojma tko je zaustavio Duncana. Visjela je beživotno u njegovim rukama, a svaki ju je udah nepodnošljivo bolio.

Duncan ju je ispustio, gledajući je s gađenjem. – Zaključajte je u sobu. Ne smije dobiti ni vode ni hrane. Ni ona ni ono derište.

23

Maya Banks

Vidjet ćemo koliko će joj trebati da se predomisli kad on počne cviliti da je gladan.

Nečije ruke ponovno su je uspravile na noge. Nitko se nije obazirao na njezin bol. Svaki je korak uza stube, po tvrdom kamenu, bio patnja. Vrata njezine sobe otvorila su se i Finn ju je gurnuo unutra.

Pala je na pod, boreći se sa svakim udahom da ostane pri svijesti.

– Mairin!

Crispen se nadvio nad nju. Zabolio ju je čak i zagrljaj njegovih malih ruku.

– Nemoj, ne diraj me – prošaptala je hrapavim glasom. Ako je još koji put dodirne, onesvijestit će se, znala je.

– Moraš na krevet – rekao je glasom punim očaja. – Molim te, ja ću ti pomoći.

Bio je na rubu suza i Mairin je samo strah zbog Crispenove sudbine u Duncanovim rukama spriječio da zaklopi oči, prepusti se i pomoli za brzu smrt.

Pribrala se dovoljno da se odvuče do postelje, iako ju je cijelo tijelo boljelo sa svakim pomakom. Crispen ju je pridržavao koliko je mogao i uz njegovu se pomoć nekako uspela na krevet.

Utonula je u slamaricu i niz obraze su joj se slile vrele suze. Svaki ju je udah bolio. Crispen je legao pokraj nje, željan utjehe koju mu nije mogla pružiti.

Zato je on zagrlio nju svojim malim rukama. – Nemoj umrijeti, Mairin – molećivo je šapnuo. – Bojim se.

– Damo. Moja damo, probudite se. Morate se razbuditi.

Mairin je iz polusvijesti iščupao uspaničen šapat. Okrenula se vidjeti tko je uznemiruje i tijelom joj se proširio žestok bol, toliko oštar da joj je zastao dah.

– Oprostite – rekla joj je nervozno neka žena. – Znam da ste u bolovima, ali hitno je.

24

U postelji s ratnikom

– Hitno?

Mairinin je glas bio nerazgovijetan, misli mutne. Crispen se prenuo iz sna, prestrašivši se kad je ugledao sjenu nadvijenu nad njih.

– Hitno je, da – nestrpljivo je ponovila žena.

– Tko ste vi? – promucala je Mairin.

– Nema vremena za razgovor, damo. Laird je zaspao, pijan.

Sigurno misli da ste previše pretučeni za bijeg. Moramo krenuti odmah, inače nećete uspjeti. Ako sljedeći put ne pristanete na udaju, ubit će maloga.

Kad je čula riječ bijeg, Mairin se malo razbistrila. Pokušala se uspraviti, ali bol joj je proparao rebra pa je jauknula.

– Dajte da vam pomognem, dajte. Ti isto, dečko – rekla je žena Crispenu. – Pomozi dami.

Crispen je sišao s kreveta.

– Zašto nam pomažete? – upitala je Mairin kad su je uspravili u sjedeći položaj.

– Jer je ono bila sramota – promrmljala je žena. – Premlatiti takvu damu kao što ste vi. Lud je. Opsjednut je vama. Pristali vi na udaju ili ne, život će vam biti u opasnosti. A dječaka će ubiti.

Mairin joj je stisnula ruku s ono malo snage što je uspjela skupiti. – Hvala vam.

– Moramo požuriti. Soba do vaše ima tajni prolaz. Morat ćete sami kroz njega, ja ne mogu s vama. Preopasno je. Vani vas čeka Fergus s konjem. Podići će i vas i maloga da uzjašete. Znam da će vas boljeti, ali morate izdržati. Ovo vam je jedina prilika za bijeg.

Mairin je kimnula, shvaćajući. Pobjeći će usprkos bolu ili biti ubijena nakon što se oporavi. Nije bilo teško odlučiti se. Žena je oprezno odškrinula vrata, potom se okrenula prema Mairin i spustila prst na usnice. Pokazala je glavom lijevo, dajući im do znanja da ondje stoji stražar.

25

Maya Banks

Crispen je uhvatio Mairin za ruku i još ga je jednom ohrabrila stiskom. Provukli su se pokraj usnula stražara korak po korak, zadržavajući dah, i zašli dublje u mračan hodnik. Mairin je jedva disala, plašeći se da bi i najtiše stenjanje zbog bola moglo probuditi stražara, a za njim i cijeli dvorac.

Konačno su stigli do sljedećih vrata. Kad su ušli, u nos joj je uletjela prašina i morala je stisnuti nosnice da spriječi kihanje.

– Ovamo – šapnula je žena iz tame.

Mairin je pratila njezin glas u tami, dok nije osjetila hladnoću kamenog zida pod dlanovima.

– Bog vam pomogao – rekla je žena, pomažući Mairin i Crispenu da se uvuku u uzak tunel.

Mairin je zastala tek dovoljno dugo da joj zahvalno stisne ruku, a potom pogurnula Crispena kroz prolaz.

Svaki joj je korak tijelom odašiljao val bola. Plašila se da su joj rebra slomljena, ali je znala da sada ionako ništa ne bi mogla poduzeti da ih zaliječi.

Hodali su mračnim prolazom, Mairin prva, vukući Crispena za sobom.

– Tko je to?

Kad je čula muški glas, Mairin je stala, ali odmah se sjetila da je ona žena spomenula Fergusa.

– Ferguse? – upitala je tiho. – Ja sam, Mairin Stuart.

– Dođite, damo – odmah je rekao.

Ubrzali su korak do kraja tunela i našli se na hladnom, vlažnom tlu. Mairin se lecnula kad je golim stopalima dodirnula grubo kamenje. Osvrnula se oko sebe i shvatila da ih je tajni prolaz doveo izvan zidina, do vanjskoga sigurnosnog obruča, na korak od brda što su se uzdizala prema nebu.

Fergus je bez riječi iščeznuo u tami i Mairin je morala ubrzati da ga sustigne. Poveo ih je podnožjem brda prema gustom šumarku 26

U postelji s ratnikom

uz sam rub Cameronova posjeda. Ondje ih je čekao konj privezan za stablo i Fergus je brzo razvezao uzde pa ih pružio Mairin.

– Prvo ću podići vas pa dječaka – pokazao je glavom nekamo u daljini. – Sjever je onamo. Bog vam bio na pomoći. Šutke ju je podigao i gotovo prebacio preko sedla. Jedva se održala uspravno. Oči su joj se napunile suzama i presavila se od bola, boreći se ostati pri svijesti.

Bože, molim te, pomozi mi.

Fergus je podigao i Crispena, koji se smjestio ispred Mairin.

Bilo joj je drago što je sjeo ispred nje, jer znala je da bi pala da se nema za što uhvatiti.

– Hoćeš li moći držati uzde? – šapnula je Crispenu, naginjući se bliže.

– Štitit ću te – rekao je odvažno. – Drži se za mene, Mairin.

Odvest ću nas doma, kunem ti se.

Mairin se nasmiješila zbog njegove odlučnosti. – Znam da hoćeš.

Fergus je nježno potapšao konja i krenuli su. Mairin je zagrizla usnicu da ne vrisne od bola koji ju je iste sekunde obuzeo. Neće izdržati ni kilometar.

Alaric McCabe zategnuo je uzde i podigao šaku da zaustavi svoje ljude. Jahali su cijelo jutro, prošli silne staze, slijedili tolike tragove kopita, ali sve uzalud. Potraga je bila bezuspješna. Sjahao je i prišao tragovima pred sobom, potom kleknuo pa dodirnuo jedva vidljiv otisak kopita i zgaženu travu pokraj njega. Trag je izgledao kao otisak tijela. Netko je ovdje nedavno pao s konja.

Osvrnuo se oko sebe i nekoliko metara dalje ugledao otisak stopala u tlu, a potom podigao pogled, pretražujući pogledom taj dio šumarka. Polako je ustao, vadeći mač iz korica, glavom dajući znak ljudima da se raštrkaju okolicom.

27

Maya Banks

Laganim je korakom zašao u šumarak, oprezno zagledajući iza grmlja da ne uleti u zasjedu. Prvo je ugledao konja. Pasao je u blizini. Uzde su visjele sa strane, sedlo stajalo nahero. Namrštio se.

Pravi je grijeh tako zanemariti konja.

Prenuo se na tiho šuštanje s desne strane i našao se oči u oči sa sitnom djevojkom leđima naslonjenom na drvo. Prenula se i ona, trznuvši se toliko snažno da joj je haljina zaplesala kao da se pod njom krije leglo mačića. Plave oči bile su joj pune straha – i bijesa.

Duga tamna kosa neuredno joj je padala sve do struka i tek prateći je pogledom Alaric je primijetio koje je boje tkanina, spazivši grb izvezen na porubu haljine.

U tren oka obuzeo ga je bijes i krenuo je prema djevojci zamahujući mačem podignutim iznad glave. Zavukla je obje ruke iza sebe, skrivajući nešto između leđa i drveta. Suknja joj je ponovno zaplesala i kad se pomaknula, Alaric je ugledao noge iza njezinih.

Skrivala je dijete.

– Ostani iza mene – rekla je djetetu.

– Ali, Mairin…

Alaric se sledio. Glas mu je bio poznat. Prvi put u životu prsti su mu nesigurno zaplesali oko balčaka. Nema toga što ne bi učinio da spriječi bilo kojeg Camerona da se dočepa nekoga iz njegove obitelji.

Bijesno je zaurlao i zaletio se prema njoj, zgrabio je za rame i odgurnuo u stranu. Crispen je stajao leđima naslonjen na drvo, otvorenih usta. Kad je ugledao Alarica, poletio mu je u zagrljaj.

Alaric je odbacio mač na tlo – još jedan znak nemara, ali nije ga bilo briga. Bio je previše sretan da mari za mač.

– Crispene – promuklo je rekao, grleći dječaka.

Tada mu je uši proparao vrisak i djevojka se bacila na njega poput divlje mačke. Bio je toliko zatečen da je zateturao unatrag, napola puštajući Crispena iz zagrljaja.

28

U postelji s ratnikom

Uvukla se između njih dvojice i zabila koljeno Alaricu u međunožje. Presavio se od bola, psujući na sav glas. Pao je na koljeno, grabeći pritom mač sa zemlje i zviždeći da dozove svoje ljude.

Naletio je na luđakinju, očito.

Kroz izmaglicu bola vidio je kako djevojka grabi Crispena i pokušava ga odvući. Dva njegova ratnika stala su pred djevojku. Zastala je i Crispen je naletio na njezina leđa. Krenula je u drugom smjeru, ali Gannon je podigao ruku da je zaustavi.

Na Alaricovo golemo čuđenje, izbjegla je Gannonovu ruku, zgrabila Crispena i pala, štiteći ga svojim tijelom.

Gannon i Cormac zastali su pa upitno pogledali Alarica, upravo u trenutku kad je ostatak njegovih ljudi došao do njih.

Situaciju je dodatno zamutio Crispen, koji je izmigoljio ispod djevojčina tijela i bacio se na nju kao da je štiti, ljutito pogledavajući Gannona.

– Ne dirajte je! – odvažno je povikao.

Ta je žestina zatekla sve Alaricove ljude.

– Nisam ni namjeravao, mali – rekao je Gannon. – Samo sam je mislio spriječiti da pobjegne. Da te odvede. Za pet rana Božjih, danima te tražimo. Laird je poludio od brige.

Alaric je prišao Crispenu i povukao ga od djevojke. Kad se sagnuo da je pridigne na noge, Crispen je opet pomahnitao i odgurnuo ga.

Alaric se otvorenih usta zagledao u nećaka.

– Ne diraj je – rekao je Crispen. – Jako je ozlijeđena, striče.

Crispen je grizao donju usnicu, izgledajući kao da jedva suspreže suze. Tko god bila ta djevojka, Crispen je se nije plašio.

– Neću je ozlijediti, mali – rekao mu je Alaric nježno.

Kleknuo je i odmaknuo joj kosu s lica. Bila je u nesvijesti. Na obrazu je imala masnicu, ali nije izgledala ozlijeđeno.

– Gdje je ozlijeđena? – upitao je Crispena.

29

Maya Banks

Dječakove su se oči napunile suzama i brzo ih je obrisao nadlanicom svoje prljave ruke.

– Trbuh. I leđa. Svaki je dodir jako boli.

Polako, da ne uznemiri dječaka, Alaric je raskopčao gornji dio djevojčine haljine. Kad joj je ugledao leđa i rebra, ostao je bez riječi. Okupljeni oko njih, njegovi su ljudi počeli psovati i sažalno mrmljati.

– Bože blagi, pa što je nju snašlo? – upitao je Alaric.

Rebra su joj bila ljubičasta, ružne tamne masnice isticale su se na glatkoj koži leđa. Alaric je bio prilično siguran da jedna od njih ima oblik muške čizme.

– Premlatio ju je – procijedio je Crispen. – Vodi nas doma, striče. Hoću k tati.

Siguran da će se dječak rasplakati pred očevim vojnicima, Alaric je samo brzo kimnuo i potapšao ga po ruci. Bit će vremena za priču. Ewan će sigurno iz Crispena htjeti izvući svaku pojedinost.

Zagledao se u onesviještenu djevojku i namrštio. Zaštitila je Crispena vlastitim tijelom, a odjevena je u boje Duncana Camerona. Ewan će podivljati od bijesa ispostavi li se da je Duncan Cameron imao nekakve veze s Crispenovim nestankom.

Rat. To će ih dovesti do rata.

Dao je glavom znak Cormacu da se pobrine za djevojku, pa se okrenuo prema Crispenu da ga podigne na svojega konja. Na putu do dvorca želio mu je postaviti nekoliko pitanja.

Crispen je odlučno odmahnuo glavom. – Ne, Alariče. Neka ona jaše s tobom. Obećao sam joj da će je tata zaštititi, ali njega nema, pa moraš ti. Moraš.

Alaric je uzdahnuo. Mali očigledno nije namjeravao popustiti, a i trenutačno mu je bilo toliko drago što su ga pronašli živoga da je odlučio udovoljiti njegovim mušicama. Kasnije će dobiti po turu za ovakvo nepoštivanje starijih.

30

U postelji s ratnikom

– I ja želim jahati s tobom – rekao je Crispen, nemirno pogledavajući djevojku. Prišao joj je bliže, kao da ne želi ni sekunde biti daleko od nje.

Alaric je pogledao prema nebesima. Tako je to kad Ewan ne zna odgojiti dečka. Treba mu čvrsta ruka, eto što.

I tako se Alaric našao na vlastitom konju s dvoje putnika u krilu. Djevojka, još uvijek u nesvijesti, bila je zavaljena u njegovo naručje s jedne strane, a Crispen s druge strane, glave naslonjene na strica.

Ljutito je pogledavao svoje ljude, upozoravajući ih bez riječi da im ne padne na pamet ruganje. Za Boga miloga, pa čak je i mač morao skinuti da ne preoptereti konja, iako njih dvoje zajedno nisu težili koliko jedna odrasla osoba.

Ewan će mu morati biti silno zahvalan za ovo. I odlučiti što će s djevojkom, jer čim prijeđu prag dvorca, Alaric će mu je iskrcati u krilo.

31

www.mayabanks.com

U postelji s ratnikom OMOT.indd 1

Ewan McCabe, najstariji brat u obitelji, ratnik je sa samo jednim ciljem: osvetiti se neprijatelju. Trenutak za dugoočekivanu osvetu konačno je stigao – ali tamnokosa plavooka ljepotica mogla bi mu pomrsiti račune.

Mairin donosi spas njegovu klanu, ali za Ewana, koji sanja samo o osveti, ljubav je neistražen teritorij.

Nezakonita kći škotskoga kralja, Mairin je i nasljednica posjeda koji svi žele – koji i predugo upravlja njezinom sudbinom i zbog kojega s pravom ne vjeruje udvaračima.

Njezine se sumnje potvrđuju kad se nedugo nakon jedne nevolje nađe u drugoj: njezin se karizmatični spasitelj, Ewan McCabe, želi oženiti njome. Iako je u taj brak uvučena protiv svoje volje, Mairin uskoro shvati koliko je njezin novi suprug, smrknuti ratnik, privlačan. Pod njegovim iznenađujuće nježnim dodirom, tijelo joj prvi puta živi. Dok se konačan obračun nezaustavljivo približava, Mairinina snaga, strast i duh pomoći će Ewanu da se suoči s vlastitim demonima i preda ljubavi vrjednijoj i od blaga i od osvete.

w w w. moz aik- k njiga. hr

c

Autorica uspješnica Maya Banks predstavlja novu trilogiju i tri nova junaka: braću spremnu na sve žrtve kako bi spasili svoj klan i naslijeđe – i pronašli pravu ljubav.

u postelji Poglavar MONICA M CARTY m aya Banks s ratnikom

maya banks autorica je mnogobrojnih uspješnica New York Timesa. Živi u Teksasu s mužem, troje djece i mnoštvom kućnih ljubimaca.

Maya Banks U postelji s ratnikom

„Zločesto i slasno.“ MONICA McCARTY

maya

Iz iste serije:

autorica uspješnica New York Timesa

u postelji s ratnikom

▴ kako zavesti ratnika

▴ opasno je voljeti ratnika

139,00 kn ISBN 978-953-14-2086-0

Prvi dio trilogije o braći McCabe

14/12/16 10:03