Ponos i predrasude

APSOLUTNO AUSTEN

Ilustrirala Églantine Ceulemans

PREPRIČALA Katherine woodfine

ILUSTRIRALA Églantine Ceulemans

Naslov izvornika

Jane Austen’s Pride and Prejudice

Text copyright © Katherine Woodfine, 2019

Illustrations copyright © Églantine Ceulemans, 2019

Nakladnik

Mozaik knjiga

Direktor

Bojan Vidmar

Urednica programa

Ana Vukasović

Urednik

Vedran Bratušek

Prevoditeljica

Ira Martinović

Lektor

Goran Ćaćić

Korektorica

Ivana Bačić

Ilustracije

Églantine Ceulemans

Grafička urednica

Marija Morić

Tisak

Denona, Zagreb, veljača 2024.

ISBN 978-953-14-3642-7

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1212568.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Roman Ponos i predrasude Jane Austen prvi je put objavljen

1813. godine, u doba engleske povijesti poznato kao Doba regentstva, kad je englesko društvo bilo podijeljeno u slo ­

jeve prema imovinskom statusu, a od žena se očekivala udaja u ranoj mladosti.

Junakinja ove priče, Elizabeth, možda je imala nešto zajedničko sa suvremenim čitateljicama i čitateljima, ali živjela je u drugačijem svijetu.

Više o Jane Austen i Engleskoj 1813. godine možete saznati na kraju knjige!

GLAVNI LIKOVI

GOSPODIN I GOSPOĐA BENNET

Roditelji djevojaka zrelih za udaju. Obitelj živi u Longbournu, nedaleko od Merytona.

GĐICA ELIZABETH BENNET

Naša junakinja! Bistra i odvažna djevojka koja se ne želi udati bez ljubavi.

GĐICA KITTY BENNET

Živahna i vesela djevojka kojoj ništa nije draže od bala.

GĐICA MARY BENNET

Ozbiljna djevojka koja ne gleda blagonaklono na ponašanje svojih mlađih sestara. Radije čita ili svira klavir nego što pleše na balovima.

GĐICA JANE BENNET

Najstarija sestra Bennet. Ljubazna i velikodušna, misli najbolje o svima.

GĐICA LYDIA BENNET

Najmlađa i najneobuzdanija, želi se udati prije svojih sestara.

GOSPODIN I GOSPOĐA GARDINER

Ujak i ujna sestara Bennet. Žive u Londonu.

GĐICA CHARLOTTE LUCAS

Bliska prijateljica Elizabeth Bennet. Slične je dobi kao Elizabeth. Kći gospodina i gospođe Lucas, sestra gospođice Marie Lucas, koja je malo mlađa od sestara Bennet.

GOSPODIN COLLINS

Daleki rođak gospodina Benneta i njegov jedini muški nasljednik. Župnik mjesne crkve lady Catherine de Bourgh. Nešto stariji od sestara Bennet.

LADY CATHERINE DE BOURGH

Vrlo imućna plemkinja koja živi u veličanstvenoj ladanjskoj kući Rosings Park. Ima jednu kćer, gospođicu Anne de Bourgh.

GĐICA BINGLEY

Sestra gospodina Bingleyja, koja pretežno živi u Londonu, ali katkad svraća u Netherfield. Prilično je ohola i podrugljiva prema ljudima koji žive na ladanju. Slične je dobi kao sestre Bennet.

GOSPODIN WICKHAM

Časnik u regimenti stacioniranoj u Merytonu.

GOSPODIN DARCY

Bliski prijatelj gospodina Bingleyja. Živi u veličanstvenoj ladanjskoj kući pod nazivom Pemberley. Nećak lady Catherine de Bourgh. Nešto stariji od sestara Bennet.

GOSPODIN BINGLEY

Novi stanovnik Merytona, koji se nedavno uselio u kuću pod nazivom Netherfield. Bliski prijatelj gospodina Darcyja. Nešto stariji od sestara Bennet.

GĐICA GEORGIANA DARCY

Sestra gospodina Darcyja, za koju se on brine od smrti njihovih roditelja. Voli svirati klavir. Nešto je mlađa od sestara Bennet.

PRVO POGLAVLJE

Nekoć davno, na ladanjskom imanju pod nazivom Longbourn, živjela je obitelj Bennet: gospodin i gospođa Bennet i njihovih pet kćeri – Jane, Elizabeth, Mary, Kitty i Lydia. Sestre su se prilično razlikovale. Jane, najstarija, je bila nježna i mila. Elizabeth, druga po redu, je imala živ smisao za humor. Mary se smatrala ozbiljnom zaljubljenicom u knjige, a dvije najmlađe sestre, Kitty i Lydia, stalno su se nečemu smijale i upadale u nevolje.

Ni gospodin i gospođa Bennet nisu imali bogzna što zajedničko. Dok je gospodin Bennet najradije sjedio s knjigom u ruci uz kamin u svojoj knjižnici, gospođa Bennet voljela je odlaziti u posjete prijateljicama i raspravljati o dnevnim događajima u njihovu susjedstvu. Ali još joj je

draže bilo sanjariti o vjenčanjima svojih pet kćeri i zamišljati imućne i ugledne zetove kakvima se nadala.

Jednog dana vratila se na Longbourn trepereći od uzbuđenja.

– Dragi moj gospodine Bennet! – najavila je svoj dolazak. – Jeste li već čuli? U Netherfield Park uselio se novi susjed! Zove se gospodin Bingley, samac je i prilično imućan. Kakve li lijepe prilike za naše kćeri!

– Kako to mislite? – upitao ju je gospodin Bennet. –Kakve to veze ima s njima?

– Gospodine Bennet, kako možete biti tako praznogla­

vi? Pa valjda vam je jasno da namjeravam udati jednu od njih za njega! – kliknula je gospođa Bennet.

– Mislite li da je to planirao? Da sa zato doselio u susjedstvo? – upitao je gospodin Bennet, koji je volio zadirkivati.

– Planirao? Besmislice, kako uopće možete pomisliti takvo što? Ali, znate, ipak je vrlo vjerojatno da će se zaljubiti u jednu od njih. Morate ga posjetiti što prije možete. Morate se sprijateljiti s njim!

Ali gospodin Bennet samo je slegnuo ramenima.

PONOS I PREDRASUDE

– Mislim da ću mu samo poslati pisamce, dozvolu da se oženi jednom od mojih kćeri; kojom god poželi – rekao je nonšalantno. – Iako ću se, naravno, posebno založiti za Lizzy.

– Da se niste usudili! – gospođa Bennet bila je užasnuta njegovim prijedlogom. – Lizzy nije ništa bolja od svojih sestara, koliko god vama bila draža.

– Sve su pomalo šašave, ali Lizzy je najbrža na jeziku –našalio se gospodin Bennet.

– Gospodine Bennet, kako možete tako nepristojno govoriti o vlastitom potomstvu? Pa vi uživate u tome da me ljutite! – ljutila se gospođa Bennet. – Nimalo vam nije stalo do mojih sirotih živaca!

– Nije istina – usprotivio se gospodin Bennet. – Meni je silno stalo do vaših živaca. Prirasli su mi srcu kao da su moji. Slušam o njima iz vaših usta već dvadeset godina!

Ipak, gospodin Bennet itekako je imao namjeru posjetiti novog susjeda, gospodina Bingleyja. Bio je među prvima u susjedstvu koji su ga posjetili – iako to nijednom riječju

JANE AUSTEN

nije spomenuo svojoj obitelji.

Kad je vidio Elizabeth da vrpcom ukrašava svoj novi

šešir, primijetio je: – Nadam se da će se svidjeti gospodinu

Bingleyju.

– Nitko od nas nema pojma što se sviđa gospodinu

Bingleyju jer ga ne želite posjetiti! – prekorila ga je gospođa Bennet. Potom se ljutito obratila Kitty. – Ne kašlji više,

PONOS I PREDRASUDE

Kitty! Imaj malo samilosti prema mojim sirotim živcima!

Ali gospodin Bennet kao da nije primijetio zlovolju svoje supruge. Nastavio je s opaskama o gospodinu Bingleyju, dok gospođa Bennet konačno nije zavapila: – Već mi je dosadio taj gospodin Bingley!

Tek tad je gospodin Bennet rekao: – Baš mi je žao što to čujem. Da sam to znao jutros, ne bih ga posjetio. Kakvog

JANE AUSTEN

li peha… ali što je, tu je. Sad se više ne možemo izvući iz druženja s njim!

Zlovolja gospođe Bennet nestala je kao rukom odnesena, a zamijenilo ju je oduševljenje. – Dragi moj gospodine Bennet! Kako li sam samo sretna što ste ga posjetili. I kako li ste vi samo duhoviti što nam to niste ranije spomenuli!

– Kitty, mislim da sad smiješ nastaviti kašljati koliko ti grlo želi – primijetio je gospodin Bennet, nasmiješen od uha do uha.

DRUGO POGLAVLJE

Dolazak gospodina Bingleyja nije uzbudio samo gospođu

Bennet. Cijelo je susjedstvo govorilo o njemu, pogotovo jer je svima bila dobro poznata činjenica da je mladom gospodinu koji posjeduje imetak potrebna supruga.

Elizabeth i njezine sestre ubrzo su saznale da je mlad i pristao, da jaše crnog konja i nosi plavi kaput. Ponajbolje od svega, saznale su da voli plesati – i da će doći već na idući bal.

Kad je gospodin Bingley ušao u plesnu dvoranu, pronio se šapat. Bio je baš onoliko mlad, pristao i vedrog držanja kako su ga opisali. Povrh svega, nije došao sam, nego s dvije dame i dva gospodina. To su bile njegova sestra gospođa Hurst i njezin suprug gospodin Hurst, njegova

JANE AUSTEN

neudana sestra gospođica Bingley i njegov blizak prijatelj gospodin Darcy.

Sve su se glave okrenule promotriti pridošlice. Gospođa Hurst i gospođica Bingley bile su otmjene dame odjevene

PONOS I PREDRASUDE

po posljednjoj londonskoj modi. Što se tiče gospodina

Darcyja, dvoranom se brzo proširila glasina da je još imuć­

niji od gospodina Bingleyja, da posjeduje veliku kuću u

Derbyshireu i pozamašan imetak. Sve su se dame odmah

JANE AUSTEN

složile da nikad nisu vidjele ljepšeg muškarca.

Ali popularnost gospodina Darcyja nije potrajala. Dok je gospodin Bingley čavrljao, plesao i upoznavao se sa svima, gospodin Darcy stajao je sam samcat, držeći se hladno i nadmeno.

Elizabeth, koja je sjedila i promatrala plesače, primijetila je kad mu je gospodin Bingley poletno prišao.

– Dođi, Darcy – rekao je veselo. – Moraš malo plesati. Ne mogu te gledati samoga u kutu.

– Ne dolazi u obzir – smireno je odbio gospodin Darcy.

– Znaš da ne plešem. Uostalom, tvoje sestre već plešu, a ja ne bih mogao plesati ni s kim drugim.

Gospodin Bingley iznenađeno je odmahnuo glavom.

– Ali ovdašnje djevojke tako su ugodno društvo… a neke od njih uistinu su ljupke!

– Ti plešeš s jedinom ljupkom damom u dvorani –rekao je gospodin Darcy, gledajući Elizabethinu sestru

Jane. Obrazi gospodina Bingleyja osuli su se rumenilom.

– Mislim da je Jane najljepše biće koje sam ikad vidio – priznao je. – Ali gledaj, Darcy, u blizini je jedna od njezinih

PONOS I PREDRASUDE

sestara. I ona je lijepa, a siguran sam da je i ugodno društvo.

Gospodin Darcy okrenuo se prema Elizabeth, koja je sjedila sasvim sama. – Hmm. Pretpostavljam da izgleda podnošljivo, ali nije dovoljno lijepa da me dovede u napast.

Uostalom, nisam raspoložen za ples s mladom damom koju sva druga gospoda ignoriraju.

Elizabeth se isprva uvrijedila na te riječi, ali tad je shvatila koliko pompozno zvuči gospodin Darcy i koliko će uživati prepričavajući taj događaj svojim prijateljicama.

Nedugo poslije, već se smijala tome sa Charlotte Lucas.

Nije primijetila poglede gospodina Darcyja, koji je tek

tada izgledao kao da mu je pomalo neugodno.

Benneti su se vratili s bala sjajno raspoloženi. Gospođa

Bennet bila je presretna što se gospodinu Bingleyju svi­

djela Jane, Mary je bila ponosna na pohvale koje je dobila za izvedbu na klaviru, a Kitty i Lydia bile su uzbuđene obe­

ćanjem gospodina Bingleyja da će uskoro prirediti vlastiti bal u Netherfield Parku.

Po povratku u Longbourn zatekle su gospodina

PONOS I PREDRASUDE

nisam ni upoznao – nastavio je gospodin Bennet, uživajući u dramatičnoj tajanstvenosti. – Primio sam pismo od svog dalekog rođaka gospodina Collinsa, koji bi vas nakon moje smrti mogao sve izbaciti iz ove kuće.

– O! Ne mogu na to ni pomisliti! Ne spominjite mi tog užasnog čovjeka! – odmah je zavapila gospođa Bennet.

Jane i Elizabeth razmijenile su kratak pogled. Dobro su znale što to znači: nakon smrti gospodina Benneta, Longbourn i sva druga imovina nisu mogli prijeći u ruke nijedne njegove kćeri, ni njegove supruge. Nasljednik gospodina Benneta bio je njegov najbliži muški rođak – taj neznanac, gospodin Collins – a njegova supruga i neudane kćeri mogle su ostati bez doma. Gospođa Bennet to je smatrala vrlo okrutnim, a Elizabeth i Jane morale su se složiti da se čini nepoštenim.

– Poslušajte što je napisao – rekao je gospodin Bennet. Dragi gospodine, razmirice između Vas i mog pokojnog oca u meni su uvijek budile nelagodu. Otkako sam ga, nažalost, izgubio, želim premostiti jaz

između nas. Nedavno sam postao župnik i – u čemu me poslužila sreća – dodijeljena mi je župa časne lady Catherine de Bourgh. Kao pripadnik svoje profesije, smatram svojom dužnosti i poticanje mira među svim obiteljima.

Nadam se da ćete ovo moje pismo primiti u prijateljskom tonu i da vas činjenica što sam nasljednik Longbourna neće navesti da odbijete maslinovu grančicu. Mrsko mi je i pomisliti da bih mogao izazvati probleme vašim ljupkim kćerima i spreman sam iskupiti se na sve moguće načine.

Ako nemate ništa protiv, posjetit ću vas u ponedjeljak, 18. studenoga, i stići ću do četiri sata poslijepodne.

U nadi da ćemo postati dobri prijatelji i uz lijep pozdrav vašoj gospođi supruzi i kćerima, pozdravlja vas,

William Collins.

– Zvuči prilično pompozno – primijetila je Elizabeth.

– Zar ne? – rekao je njezin otac, smiješeći se od uha do uha. – Mislim da će njegov posjet biti iznimno zabavan.

Gospodin Collins stigao je u Longbourn u četiri sata, kao što je i najavio u pismu. Pokazalo se da je riječ o

srdačnom mladiću crvenog lica, koji se izražavao vrlo kićeno i sve redom obasipao komplimentima, od namještaja, preko večere, do ljepote pet sestara obitelji Bennet.

S još većim žarom raspričao se o svom poslu župnika i svojoj pokroviteljici, lady Catherine de Bourgh. Ne samo da ga je pozivala na večere u svoj veličanstveni dom, Rosings Park, i hvalila njegove propovijedi, nego ga je sa svojom kćeri, gospođicom Anne de Bourgh, počastila posjetom njegovoj skromnoj župi.

– Nažalost, gospođica de Bourgh lošeg je zdravlja –nastavio je gospodin Collins, koji je sad već govorio dulje vrijeme. – Zdravlje joj ne dopušta odlaske u grad. Rekao sam lady Catherine da je Londonu time uskraćen najljepši ukras! Vidite, uvijek sam spreman ugoditi damama malim komplimentom – rekao je gospodinu Bennetu, držeći se zbog toga jako ponosno.

– Kakve li sreće da ste za to tako nadareni – rekao je gospodin Bennet, krijući osmijeh. – Recite mi, padaju li vam te opaske na pamet spontano, ili ih pripremate unaprijed?

– Moram priznati da si katkad kratim vrijeme

smiš ljanjem elegantnih komplimenata prikladnih za svaku prigodu – nadmeno je rekao gospodin Collins.

Za sestre Bennet u svakom je slučaju pripremio obilje tih elegantnih komplimenata. Otkrio im je i da mu je lady Catherine savjetovala da se što prije oženi, pa je Elizabeth posumnjala da je u Longbourn stigao u potrazi za suprugom.

Dok nije dijelio komplimente sestrama, gospodin Collins provodio je većinu vremena s gospodinom

Bennetom. Ušao bi za njim u knjižnicu, navodno kako bi razgledao knjige, ali zapravo kako bi još malo govorio o lady Catherine. Gospodinu Bennetu nije dugo trebalo da predloži gospodinu Collinsu malu ladanjsku šetnjicu na svježem zraku, u društvu njegovih kćeri.

Gospodin Collins je šetnju do Merytona ispunio pompoznim gluparijama. Jane, Elizabeth i Mary pristojno su se trudile slušati ga, ali Lydia i Kitty nisu se obazirale na njega. Bile su toliko uzbuđene pri pomisli da će vidjeti vojne časnike da im pažnju od toga nisu odvukle ni ljupke kapice u izlogu.

PONOS I PREDRASUDE

– Dobro jutro, gospodine Denny! – povikale su stigavši do Merytona i primijetivši jednog svog dobrog prijatelja među časnicima. Još im je draže bilo vidjeti da je s njime u društvu netko koga ne poznaju – mladić privlačna izgleda pred kojim su se obje u trenu smele od ushićenja. Gospodin Denny svima ga je predstavio kao gospodina Wickhama, koji se trebao ubrzo pridružiti njihovoj regimenti.

– Hura – šapnula je Lydia Kitty. – Još mu samo treba uniforma i bit će neodoljiv!

Dok su stajali i razgovarali, ulicom je odjeknuo topot konjskih kopita, i u tren oka pred njima su se stvorili gospodin Darcy i gospodin Bingley, na visokim, sjajnim konjima. Gospodin Bingley odmah je prišao i zapodjenuo razgovor s Jane.

– Bili smo na putu za Longbourn, da se raspitamo za vaše zdravlje – rekao je srdačno, oduševljen pri pogledu na zdravu Jane.

Ali dok je Jane čavrljala s gospodinom Bingleyjem, Elizabeth je primijetila – i nemalo se iznenadila – da gospodin Darcy netremice promatra gospodina Wickhama, kao i

PONOS I PREDRASUDE

Tako razgovarajući, prehodali su nekoliko milja. Potpuno su zaboravili na gospodina Bingleyja i Jane, a kad su se konačno vratili do kuće, Jane ih je zaprepašteno pogledala. – Gdje ste vi dosad? – upitala je iznenađeno.

– Samo smo malo lutali okolicom – brzo je odgovorila

Elizabeth.

Ali kad su ona i Jane kasnije te večeri napokon ostale same u Janeinoj sobi, rekla joj je istinu.

– Šališ se, Lizzy! Zaručena? Za gospodina Darcyja? Ne, ovo je šala na moj račun. Znam da ovo ne može biti istina.

– O, joj – nasmijala se Elizabeth. – Ako mi ti ne vjeruješ, Jane, prilično sam sigurna da neće ni itko drugi. Ali govorim ti istinu – gospodin Darcy me voli i zaručeni smo.

Jane ju je sumnjičavo promatrala. – Ali Lizzy, kako je to moguće? Znam koliko ti je mrzak.

Elizabeth je odmahnula glavom. – Sve se to promijenilo.

– Je li doista tako? Draga moja Lizzy, primi moje čestitke. Ali jesi li doista sigurna da ćeš biti sretna s gospodinom Darcyjem?

Elizabeth je vidjela da se Jane zabrinula, pa joj je

pokušala objasniti što osjeća. – U to nimalo ne sumnjam. Oboje smo čvrsto uvjereni da ćemo biti najsretniji par na svijetu. Bojim se da ćeš se razljutiti na mene, ali moram ti priznati da o njemu imam bolje mišljenje negoli čak i o gospodinu Bingleyju!

Ali Jane je samo odmahnula glavom. – Lizzy, uozbilji se. Koliko si dugo zaljubljena u gospodina Darcyja?

– Osjećaji su mi se tako polako prikrali da ni sama ne znam kad su se pojavili – priznala je Elizabeth iskreno pa se vragoljasto nasmiješila. – Ali možda… Mislim da mi se počeo sviđati kad sam vidjela onaj prekrasni vrt oko Pemberleyja!

Idućeg dana gospodin Darcy ih je ponovo posjetio s gospodinom Bingleyjem, a kad se gospodin Bennet uputio prema knjižnici, gospodin Darcy je otišao za njim. Elizabeth je znala da želi razgovarati o zarukama s njezinim ocem i poprilično se usplahirila, ne znajući kako će gospodin Bennet reagirati na vijest.

Nešto poslije, otišla je do knjižnice i zatekla oca samoga, kako se korača amo ­tamo. – Lizzy! – kliknuo je čim

Ponos i predrasude

ju je ugledao. – Što to izvodiš? Jesi li sišla s uma? Nisi li od prvoga dana prezirala gospodina Darcyja? – začuđeno je stresao glavom. – Imućan je, to svakako, imat ćeš više lijepe odjeće i kočija čak i od Jane. Ali hoće li te usrećiti?

– Imate li drugih prigovora osim uvjerenja da ne držim do njega? – upitala je Elizabeth.

– Nikakvih – rekao je gospodin Bennet. – Znamo da je ponosan, nesnosno ohol čovjek. Ali to mi ne bi bilo važno da se tebi sviđa. Dao sam mu svoj blagoslov. On je tip čovjeka kojem ništa ni ne smijem odbiti. Ali daj još malo promisli, Lizzy. Ne želim te gledati kako dijeliš život s nekim koga nimalo ne cijeniš.

Za promjenu, Elizabeth je odgovorila ozbiljno. – Ali cijenim ga – rekla je iskreno. – A i sviđa mi se. Volim ga – nastavila je, objasnivši ocu kako se njezino mišljenje o gospodinu Darcyju promijenilo, ispričavši mu koliko je velikodušan i plemenit, koliko je pomogao Lydiji.

Gospodin Darcy zapanjeno ju je slušao. – Večeras iznenađenjima nema kraja! Znači, Darcy je taj koji ih je pronašao, koji je otplatio Wickhamove dugove i pronašao

mu nov položaj? Nikad ne bih pomislio takvo što. Ako je sve to istina, priznajem da te zaslužuje. Ni za koga manje vrijednoga ne bih se razdvojio od tebe, Lizzy – rekao je. Tad joj se široko osmjehnuo. – A sad mi pošalji mladiće koji su došli

isprositi Mary i Kitty. Reci im da sam spreman!

Što se tiče gospođe Bennet, nju je vijest o Elizabethinim zarukama toliko zatekla da je nekoliko minuta sjedila nepomična i bez riječi, što se uistinu rijetko događalo.

– O, nebesa – rekla je napokon, nakon dosta vremena.

– Gospodin Darcy! Tko bi to rekao? O, Lizzy, kako ćeš samo bogata biti. Imat ćeš kuću u gradu punu lijepih stvari. U usporedbi s tobom, Jane neće imati ništa! – Njezino mišljenje o gospodinu Darcyju potpuno se promijenilo.

– Kako je on samo šarmantan gospodin! Kako je samo

196

Ponos i predrasude

pristao i visok! Deset tisuća funti godišnje! O, najdraža moja kćeri, reci mi koje je najdraže jelo gospodina

Darcyja, da ga već sutra dočeka na stolu!

Elizabeth je pomislila da će joj njihov susret priuštiti prilične nelagode, ali kad su se gospodin

Darcy i gospodin Bingley vratili

idućeg dana, gospođa Bennet bila je toliko uzbuđena svojim novim zetom da je jedva uspjela procijediti riječ­ dvije.

A gospodin Bennet, primijetila je Elizabeth sa zadovoljstvom, ovoga puta nije pobjegao u svoju knjižnicu, nego je ostao i pokušao se što više sprijateljiti s gospodinom Darcyjem. Te večeri, nakon što su Darcy i Bingley otišli, prišao je Elizabeth i sjeo do nje.

– Znaš što, čini mi se da će mi tvoj suprug biti jednako drag koliko i Janein – rekao je ozbiljno. – Iako, naravno – nije mogao odoljeti da ne doda, vragolasto se smješkajući – moj najdraži zet zauvijek će biti gospodin Wickham.

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Na dan Janeinog i Elizabethinog vjenčanja, gospođa Bennet pucala je od sreće. Njihovi supruzi bili su zetovi o kakvima se nije usuđivala ni sanjati. Ali, iako su gospodinu Bennetu

Ponos i predrasude

obojica bili dragi, nije bio sretan poput svoje supruge. Znao je da Jane neće biti daleko, jer će živjeti u Netherfieldu, ali

Elizabeth će mu silno nedostajati, koliko god se već veselio posjetima u njezinom novom domu u Pemberleyju.

Naposljetku su Jane i gospodin Bingley ostali u Netherfieldu tek nešto dulje od godine. Nakon nekog je vremena blizina gospođe Bennet postala preteška čak i za

Janeinu dobru narav, pa su se odlučili preseliti u nov dom, nedaleko od Pemberleyja. Jane i Elizabeth sad su se mogle

često viđati i Elizabeth nije mogla ni zamisliti išta ljepše od blizine svoje sestre.

Mary je ostala u Longbournu, sretna sa svojim knjigama, svojim klavirom i prilikom da konačno kaže što misli a da joj neka od sestara ne upadne u riječ, a Kitty je posjećivala obje sestre kad god je mogla. Ali, iako ju je Lydia često zvala u posjet, pisala joj obećavajući balove, zabave i priliku da upozna mnogo mladića, otac joj nijednom nije dopustio da je posjeti.

Wickham i Lydia nisu se udostojali doći na vjenčanje.

Ali Elizabeth je primila kratko pisamce od Lydije, koja im

JANE AUSTEN

je čestitala i dodala da ona i Wickham nemaju novca koliko bi htjeli, pa bi bilo lijepo od Elizabeth kad bi zamolila gospodina Darcyja da im godišnje šalje oko tri ili četiri stotine funti više.

Ni lady Catherine nije došla na vjenčanje. Čuvši za vjenčanje gospodina Darcyja i Elizabeth, toliko se razljutila da je nećaku napisala razjareno pismo i neko vrijeme odbijala svaki kontakt s njim.

S druge strane, gospođica Bingley došla je na vjenčanje, iako Elizabethinu bistru pogledu nije promaknulo da se cijeloga tog sretnog dana držala pokislo. Ali toliko je voljela dolaziti u Pemberley da se morala prisiliti na pristojnost prema Elizabeth. Čak joj je i čestitala, iako kroz stisnute zube.

Sestra gospodina Darcyja, Georgiana, oduševila se šurjakinjom i uskoro su se ona i Elizabeth zbližile kao da se poznaju oduvijek. Gospodin i gospođa Gardiner često su im dolazili u posjete na Pemberley, pri čemu su ponosno isticali ulogu koju su odigrali u zbližavanju mladog para.

Odmah po zarukama s gospodinom Darcyjem, Elizabeth

je napisala pismo ujni: Hvala vam bezbroj puta. Da me niste poveli sa sobom u Derbyshire, tko zna što bi se dogodilo?

Na svijetu nema nikoga sretnijeg od mene. Sretnija sam čak i od Jane! Ona se samo smiješi, ali ja se smijem!

Ali, iako je Elizabeth bila presretna, najsretnija od svih njih možda je bila gospođa Bennet.

– Tri udane kćeri! – rekla je zadovoljno uzdahnuvši. –

O, gospodine Bennete, mislim da mi moji siroti živci nikad više neće zadavati nevolje!

BILJEŠKA OD ÉGLANTINE

Moje je ime Églantine Ceulemans i, kao što vam moje ime možda govori… Francuskinja sam!

Pri spomenu Britanije Francuzi će prvo pomisliti na prelijepe engleske vrtove, jedinstven smisao za humor, Williama Shakespearea i, naravno, Jane Austen!

Prilika da ilustriram priče Jane Austen za mene je velika

čast. Uvijek sam najviše voljela čitati knjige pune ljubavi, smijeha i sretnih završetaka, a Austen je u svemu tome genijalna. Uostalom, tko ne bi volio crtati lijepe haljine, veličanstvene kuće i strastvene djevojke koje se bore za vlastita uvjerenja? Pokušala sam crtežima podariti Janein smisao za humor i šarm, pa su moji likovi osebujni, a na crtežima ima i pokoji kućni ljubimac (Katkad skriven, ali uvijek prisutan u napetim i smiješnim trenucima!).

Djela Jane Austen otkrila sam počevši s Ponosom i predrasudama jednoga sunčanog ljeta, a i danas se rado sjećam dana s knjigom u ruci pod tužnom vrbom u vrtu moje bake. Taj mi je ugođaj definitivno pomogao da se zaljubim u tu knjigu, ali prvenstveno me osvojila ljubavna priča Elizabeth i gospodina Darcyja. A pokušaji gospođe Bennet da (bez imalo srama) uda svoje kćeri za najpoželjnije neženje u gradu nasmijali su me do suza! Sve sam te likove zamišljala do posljednjeg detalja, a kad sam ih dobila priliku ilustrirati – uz ostale Janeine likove – uživala sam.

Jane Austen u svojim je djelima opisala Englesku devetnaestog

JANE AUSTEN

stoljeća iznenađujuće moderno. Pozabavila se temama moralnosti takozvanih dobrostojećih ljudi i uspjela je pisati pametno, britko i samostalno u doba kad se neudane žene smatralo bezvrijednima. Nadam se da će vas ove ilustrirane verzije njezinih knjiga navesti na razmišljanje i o prošlosti i o sadašnjosti, te da pritom nećete zaboraviti na smijeh… i na snove!

NEGO, TKO JE BILA JANE AUSTEN?

Jane Austen rođena je 1775. godine, a imala je šestoricu braće i jednu sestru. Njezini roditelji uživali su poštovanje svoje zajednice, a njezin otac bio je rektor u obližnjoj župi. Veći dio svakodnevice provodila je pomažući u kućanstvu, a pisala je i čitala u slobodno vrijeme.

Jane je počela anonimno objavljivati romane u svojim

JANE AUSTEN

tridesetima, a za njezina života objavljena su četiri romana:

Razum i osjećaji, Ponos i predrasude, Mansfield Park i Emma.

Međutim, u četrdeset prvoj teško se razboljela i preminula je 1817. Njezina posljednja dva romana, Opatija Northanger i Uvjeravanje, objavljeni su nakon njezine smrti.

Austenine knjige nadaleko su poznate po humoru, domišljatosti i osjećaju za ironiju. Njezina opažanja o imućnim slojevima društva, pogotovo o ulozi žena u njima, bila su jedinstvena za svoje doba. Njezini romani nisu bili previ­

še popularni među suvremenicima, ali ostavili su traga u društvu i nadahnuli bezbroj pjesama, knjiga, predstava i filmova.