Issuu on Google+

S A R A H L A R K Gloria odrasta na farmi Kiward. Njezino sretno djetinjstvo naglo završava kad je pošalju u engleski internat zajedno sa sestričnom Lilian. Lilian se odmah prilagođuje životu u starom svijetu, a Gloria počinje mrziti roditelje zato što su joj nametnuli nov život. Pod svaku cijenu želi se vratiti na Novi Zeland pa kuje vratoloman plan koji je dovodi u veliku opasnost …

Sarah Lark, rođena 1958. godine, oduvijek se oduševljavala mjestima na zemlji poznatima kao predmet želja. Njezini uzbudljivi romani o ljudima s Novog Zelanda odmah su osvojili velik broj čitatelja i svi su se upisali na popis najprodavanijih romana. Na hrvatski su joj jezik već prevedeni romani U zemlji bijelog oblaka i Pjesma Maora čije priče prethode Pjesmi Maora no oba se romana mogu čitati kao zasebne cjeline. Roman Ljubav na kraju svijeta s njemačkoga je prevela Branka Grubić.

w w w.mozaik-knjiga.hr

****,00 kn

ISBN 978-953-14-****-*

Ljubav na kraju svijeta

Novi Zeland, Canterburyjska ravnica 1907. godine:

S A R A H

L A R K

Ljubav na kraju svijeta Od iste autorice:


Sarah Lark LJUBAV NA KRAJU SVIJETA

Kivijev zov.indd 1

15.1.2014. 13:21:25


MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga stošezdesetčetiri Naslov izvornika

Der Ruf des Kiwis Copyright © 2009 by Bastei Lübbe GmbH & Co. KG, Köln Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2014. Urednik

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Marko Katičić Oblikovanje naslovnice

Ivica Jandrijević Ilustracija na naslovnici

© Mark Owen/Arcangel Images Tisak

Radin, Zagreb, siječanj 2014.

ISBN 978-953-14-1527-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 867019. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Kivijev zov.indd 2

15.1.2014. 13:21:25


Sarah Lark

Ljubav na kraju svijeta S njemaÄ?kog prevela Branka Grubić

Kivijev zov.indd 3

15.1.2014. 13:21:25


Kivijev zov.indd 4

15.1.2014. 13:21:25


U spomen Einsteinu i Mariji Curie

Kivijev zov.indd 5

15.1.2014. 13:21:25


Kivijev zov.indd 6

15.1.2014. 13:21:25


Kivijev zov.indd 7

15.1.2014. 13:21:25


Kivijev zov.indd 8

15.1.2014. 13:21:25


Kivijev zov.indd 9

15.1.2014. 13:21:25


Kivijev zov.indd 10

15.1.2014. 13:21:25


ODGOJ Canterburyjska ravnica, Greymouth, Christchurch, Cambridge 1907. – 1908. – 1909.

Kivijev zov.indd 11

15.1.2014. 13:21:25


Kivijev zov.indd 12

15.1.2014. 13:21:25


1

U

trka! Dođi, Jack, do Prstena kamenih ratnika! Gloria nije čekala Jackov odgovor, nego je na svojem riđem poniju odmah dojahala do njegova konja. Kad je Jack uljudno kimnuo, Gloria je nogom lagano dotaknula malu kobilu i ona je potrčala. Jack McKenzie, mladić crvenosmeđe kovrčaste kose i mirnih, zelenosmeđih očiju, potjerao je svojega konja i krenuo za djevojkom preko nepregledne stepe farme Kiward. Svojim snažnim, ali pomalo usporenim ždrijepcem, Jack nije mogao sustići Gloriju. Osim toga, bio je previsok za džokeja, no htio je ugoditi djevojci. Gloria je bila silno ponosna na brzog ponija iz Engleske, koji je izgledao kao punokrvan konj u malom izdanju. Koliko se Jack sjećao, to je bio prvi rođendanski dar od roditelja koji je Gloriju doista usrećio. Sadržaj paketa iz Europe koji su joj stizali u nepravilnim vremenskim razmacima, nije bio tako spektakularan: haljina s volanima, lepeze i kastanjete iz Seville; cipele boje zlata iz Milana; mala ručna torbica od nojeve kože iz Pariza… sve same stvari koje na ovčarskoj farmi u Novom Zelandu nisu bile od velike koristi i koje su se pokazale previše ekstravagantnim čak i pri povremenim odlascima u Christchurch. No, Glorijini roditelji nisu pomišljali na takvo što, naprotiv. Williamu i Kuri Martyn vjerojatno je bilo zabavno uzdrmati dosadno društvo Canterburyjske ravnice daškom »velikog svijeta«. Sputanost i stidljivost bile su im obojima strane pa su, naravno, pretpostavljali da i njihova kći slično razmišlja. Jureći vratolomnom brzinom poljskim putevima, kako ne bi djevojku izgubio iz vida, Jack je pomislio na Glorijinu majku. Kura-maro-tini, 13

Kivijev zov.indd 13

15.1.2014. 13:21:25


Sarah Lark

kći njegova polubrata Paula Wardena, egzotična ljepotica, imala je izvanredan glas. Sluh je vjerojatno naslijedila od majke, maorske pjevačice Marame, a ne od svojih bijelih predaka. Kura je odmalena željela pokoriti operni svijet u Europi i neprekidno školovati svoj glas. Jack je odrastao s njom na farmi Kiward tako da se i danas nerado prisjećao Kurinog pjevanja i beskrajnog sviranja klavira. U početku se činilo da na Novom Zelandu neće imati mogućnosti za ostvarenje snova, sve dok u Williamu Martynu, svojemu suprugu, nije napokon pronašla obožavatelja koji je znao što treba učiniti s njezinom darovitošću. Sa skupinom maorskih pjevača i plesača godinama su putovali Europom. Kura je bila zvijezda ansambla koji je maorsku tradicijsku glazbu izvodio na zapadnjačkim instrumentima. – Pobijedila sam! Gloria je svojeg živahnog ponija spretno zaustavila usred formacije stijena koju su zvali »Prstenom kamenih ratnika«. – A ondje straga su i ovce! Malo stado ovaca bilo je pravi razlog Jackovu i Glorijinu jahanju. Životinje su se osamostalile pa su sada pasle oko stijena, na zemljištu koje je mjesnom maorskom plemenu bilo svetinja. Gwyneira McKenzie-Warden, koja je upravljala farmom, poštivala je vjerske osjećaje domorodaca, iako je zemljište pripadalo farmi Kiward. Bilo je dovoljno ispaše za ovce i goveda, tako da stoka nije morala gaziti po maorskim svetištima. Zbog toga je za ručkom zamolila Jacka da skupi ovce, što je naišlo na Glorijin glasni prosvjed. – To mogu i ja, bako! Nimue mora još učiti! Otkako je Gloria uvježbavala svojeg prvog psa čuvara, željela je obavljati ozbiljnije poslove na farmi, na Gwyneirinu veliku radost. I ovaj put se nasmiješila praunuci i kimnula u znak odobravanja. – U redu, ali Jack će te pratiti – naredila je, iako ni sama nije mogla reći zašto nije pustila djevojku da jaše sama. Zapravo, uopće nije bilo razloga za brigu: Gloria je farmu poznavala kao svoj džep, a svi ljudi na farmi Kiward poznavali su i voljeli Gloriju. 14

Kivijev zov.indd 14

15.1.2014. 13:21:25


Ljubav na kraju svijeta

S vlastitom djecom Gwyneira nije postupala previše oprezno. Njezina najstarija kći Fleurette već je s osam godina jahala četiri milje u malu školu, koju je tada držala Gwyneirina prijateljica Helen na susjednoj farmi. No, Gloria je bila nešto drugo. Gwyneira je sve svoje nade polagala u jedinu priznatu nasljednicu farme Kiward. Samo je u Glorijinim i Kurinim žilama tekla krv Wardena, utemeljitelja farme. Kurina majka Marama dolazila je iz tamošnjeg maorskog plemena pa su Gloriju priznavali i domoroci. To je bilo važno jer je između Tonge, poglavice Ngai Tahua, i Wardenovih postojalo oštro suparništvo. Tonga se nadao da će Glorijinom udajom za Maora iz njegova plemena povećati svoj utjecaj na zemlju. No, ta je strategija zakazala već kod Glorijine majke Kure. A Gloria nije do sada pokazala gotovo nikakvo zanimanje za život i kulturu plemena. Naravno, tečno je govorila maorski jezik i voljela je slušati kad joj baka Marama priča prastare priče i legende svojeg naroda. Međutim, povezanost je osjećala samo s Gwyneirom, njezinim drugim suprugom Jamesom McKenziejem i osobito s njihovim sinom Jackom. Jack i Gloria oduvijek su imali poseban odnos. Mladi je čovjek bio petnaest godina stariji od svoje polunećakinje i u prvim godinama Glorijina života bio je jedina osoba koja ju je štitila od nebrige njezinih roditelja. Jack nije pokazivao zanimanje za Kuru i za njezinu glazbu, ali je Gloriju zavolio čim je prvi put zaplakala – što je trebalo shvatiti doslovno, kako se volio šaliti Jackov otac. Djetešce bi, naime, počelo vrištati čim bi Kura udarila prvu tipku na klaviru. Jack je to potpuno razumio; nosio je Gloriju okolo kao štene. U međuvremenu su i Jack i Glorijina mala kujica Nimue stigli do stijena. Kujica, graničarski koli, dahtala je i gotovo prijekorno gledala u gospodaricu. Uopće nije voljela da Glorija jaše. Bila je sretnija dok iz Engleske nije stigao brzi poni. No, pribrala se i potrčala čim ju je Glorija oštrim zviždukom upozorila na ovce koje su pasle oko stijena. Pod blagonaklonim pogledima Jacka i njezine ponosne vlasnice, Nimue je skupila ovce i sada je čekala nove zapovijedi. Gloria je spretno vodila stado prema farmi. 15

Kivijev zov.indd 15

15.1.2014. 13:21:25


Sarah Lark

– Vidiš, to sam mogla i sama obaviti! Djevojka je ponosno pogledala Jacka. – Hoćeš li to reći baki? Jack je ozbiljno kimnuo. – Naravno, Glory. Ona će biti ponosna na tebe. I na Nimue! Gwyneira McKenzie je prije više od pedeset godina donijela prve graničarske kolije iz Walesa na Novi Zeland, gdje ih je tada uzgajala i uvježbavala. Uživala je gledati Gloriju kako se spretno ophodi sa psima. Andy McAran, stari predradnik na farmi, gledao je kako Jack i Gloria utjeruju ovce u tor, na kojem je on radio. McAran već odavno nije morao više raditi, ali je volio obavljati različite poslove na farmi i gotovo svaki dan je osedlao konja kako bi iz Haldona dojahao na farmu Kiward. Njegovoj se supruzi to nije sviđalo, ali to nije brinulo Andyja. Kasno se oženio i nikad se ne bi mogao naviknuti na to da mu netko propisuje što će raditi. – Gotovo kao nekad, gospođice Gwyn. Starac se zadovoljno nasmijao kad je Gloria zatvorila vrata za sobom. – Nedostaje samo crvena kosa i… Andy nije izgovorio misao do kraja jer nije htio povrijediti Gloriju. Jack je često slušao takve primjedbe i mogao je čitati Andyjeve misli. Starom pastiru bilo je žao što Gloria nije od prabake naslijedila ni vilinski nježan stas ni usko, lijepo lice, što je bilo neobično jer je Gwyneira svoje crvene uvojke i nježan stas prenijela na gotovo sve druge ženske potomke. Gloria je vukla na Wardenove: četvrtasto lice, mali razmak među očma, usta oštrih rubova. Svijetlosmeđi, bujni uvojci zaklanjali su joj lice. Bilo je teško ukrotiti tu kosu pa je djevojka prije otprilike godinu dana iz inata odrezala kosu. Naravno, svi su je zadirkivali govoreći joj kako želi postati muško, budući da je znala nositi jahaće hlače koje je njezina baka Marama šila za maorske dječake. Ipak, Jack je smatrao da kratki uvojci Gloriji prekrasno pristaju, a također i široke jahaće hlače – mnogo bolje od haljina, s obzirom na građu tijela. Što se tiče stasa, Gloria ga je naslijedila od svojih predaka Maora. Odjeća zapadnjačkoga kroja nikad joj ne bi dobro pristajala. * 16

Kivijev zov.indd 16

15.1.2014. 13:21:25


Ljubav na kraju svijeta

– Djevojka nema baš ništa od svoje majke – primijetio je i James McKenzie. Jackov i Glorijin dolazak promatrao je s balkona Gwyneirine spavaće sobe. Volio je sjediti ondje; bilo mu je bolje na zraku nego u udobnim naslonjačima u salonu. James je navršio osamdeset godina i starost mu je otežavala život. Odnedavna su ga mučili bolovi u zglobovima koje bi osjećao pri svakom pokretu. Mrzio je služiti se štapom. Nerado je priznavao da mu je silazak u salon postajao sve teži, pa se izgovarao na to kako sa svojeg položaja na balkonu ima pregled nad svim događanjima na farmi. Gwyneira je znala pravi razlog: u otmjenom salonu na farmi Kiward James se nikad nije osjećao udobno. Njegov svijet oduvijek su bile spavaonice za radnike. Samo je Gwyneiri za ljubav pristao živjeti na gospodskom imanju i tu odgajati sina. James je za svoju obitelj htio napraviti drvenu kuću i sjediti ispred kamina za koji bi sam nasjekao drva. Ipak taj san gubio je na privlačnosti kako je James bivao stariji. Sada mu je bilo ugodnije jednostavno uživati u toplini za koju su se brinuli Gwyneirine sluge. Gwyneira mu je stavila ruku na rame i zajedno s njim promatrala Gloriju i njihova sina. – Prekrasna je – rekla je. – Kad jednog dana nađe prikladnog muža… James je zakolutao očima. – Zar opet! – uzdahnuo je. – Hvala Bogu, još ne trči za momcima. Kad se samo sjetim Kure i onog Maora koji ti je zadao tolike brige… Koliko je ona tada imala godina? Trinaest? – Ona je prerano dozrijela! – Gwyneira je branila unuku. Uvijek je voljela Kuru. – Znam da ju baš ne voliš. No, njezin problem bio je taj što zapravo nije spadala ovamo. Gwyneira je četkala kosu, a onda ju je podigla i učvrstila. Kosa joj je bila dugačka i još uvijek kovrčava, iako je sijeda prevladavala nad crvenom. Inače se ni po čemu drugom nije moglo vidjeti da Gwyneira ima već gotovo sedamdeset tri godine. Gwyneira McKenzie-Warden bila je vitka i žilava kao u mladosti. Lice joj je bilo mršavo i išarano sitnim borama jer nikad nije kožu štitila od sunca i kiše. Život dame iz visokog društva nikad joj nije ležao i unatoč svim životnim opasnostima i 17

Kivijev zov.indd 17

15.1.2014. 13:21:25


Sarah Lark

dalje je smatrala dobrim što je u sedamnaestoj godini života napustila otmjenu roditeljsku kuću u Walesu, kako bi se u novom svijetu upustila u opasnu bračnu pustolovinu. – Kurin problem bio je u tomu što ju nitko nije naučio reći »ne«, dok je to još bilo moguće – gunđao je James. Tu raspravu o Kuri vodili su već tisuću puta; to je zapravo bila jedina vruća tema u Jamesovu i Gwyneirinu braku. Gwyn se smrknula i odmahnula glavom. – To opet zvuči kao da sam se ja bojala Kure – rekla je mrzovoljno. Ni ta zamjerka nije bila ništa novo, iako nije prvotno ni potekla od Jamesa, nego od Gwynine prijateljice Helen O'Keefe. Sama pomisao na Helen, koje je umrla prošle godine, Gwyneiri je zadala bol. James je podigao obrve. – Da si se bojala Kure? Ne, nikad se nisi bojala! – zadirkivao je suprugu. – Zbog toga i pomičeš po stolu to pismo koje je donio stari Andy. Otvori ga već jednom, Gwyn! Između tebe i Kure ima više od dvije tisuće kilometara. Neće te ugristi! Andy McAran i njegova supruga živjeli su u Haldonu, susjednom malom mjestu. U tamošnji poštanski ured stizala su pisma za farmu Kiward, a Andy je rado preuzimao ulogu poštara kad bi došla pošta iz prekomorskih zemalja. Za uzvrat očekivao je – kao i sve muške i ženske tračerice u Haldonu – malo trača o egzotičnom umjetničkom životu neobične Wardenove nasljednice. James ili Jack spremno su izvještavali o novostima u Kurinom divljem životu, a Gwyneira se obično nije miješala. Na koncu, najčešće su vijesti bile dobre: Kura i William bili su sretni, predstave su im bile rasprodane, jedna turneja slijedila je drugu. Naravno, u Haldonu su ih ogovarali unatoč tomu. Je li William doista bio vjeran svojoj Kuri već gotovo deset godina? Na farmi Kiward nepomućena bi sreća trajala jedva godinu dana. A ako je brak bio doista tako besprijekoran, zašto nemaju više djece? Gwyneiri, koja je drhtavim rukama otvarala pismo iz Londona, to nije bilo važno. Zanimao ju je samo Kurin odnos prema Gloriji. Glorija nije do sada zanimala Kuru i Gwyneira je molila Boga da tako i ostane. 18

Kivijev zov.indd 18

15.1.2014. 13:21:25


Ljubav na kraju svijeta

Ovaj put je James, gledajući suprugu kako čita, shvatio da pismo sadrži i neke uznemirujuće vijesti, a ne samo priče o uspjehu turneje »Haka meets Piano«. James je to naslutio kad na omotnici nije ugledao Kurina uspravna slova, nego Williamov tečan rukopis. – Žele odvesti Gloriju u Englesku – rekla je Gwyneira u pola glasa, nakon što je napokon ispustila pismo iz ruku. – Oni… Gwyn je potražila mjesto u Williamovu pismu. – Oni cijene naš trud koji smo uložili u odgoj, ali se pitaju potičemo li dovoljno Glorijinu »umjetničko-stvaralačku stranu«! Jamese, Gloria nema »umjetničko-stvaralačke strane«! – Hvala Bogu – rekao je James. – I kako njih dvoje namjeravaju probuditi tu novu Gloriju? Hoće li ići s njima na turneju? Pjevati, plesati? Svirati frulu? Kurino virtuozno sviranje na fruli putorino bila je jedna od najboljih točaka njihova programa i Gloria je, naravno, imala takvo glazbalo. Na veliku žalost njezine bake Marame, Gloria nije mogla izmamiti iz frule ni jedan »normalan glas«, a kamoli poznati »wairua«, glas duhova. – Ne, ići će u internat. Slušaj ovo: »Izabrali smo jednu malu školu, u idiličnom okruženju kod Cambridgea, koja nudi mnogostrano djevojačko obrazovanje, osobito na duhovno-umjetničkom području…« – čitala je Gwyneira. – Djevojačko obrazovanje! Što se pod tim podrazumijeva? – rekla je ljutito. James se smijao. – Kuhanje, pečenje, vezenje? – upitao je. – Francuski jezik? Sviranje klavira? Gwyn je djelovala izmučeno. Kao kći seoskog plemića nije bila pošteđena ni jedne od tih stvari, ali, srećom, Silkhamovi ipak nisu imali toliko novca da bi kćer mogli poslati u internat. Tako je Gwyn uspjela izbjeći sve te grozote i umjesto njih učila je raditi nešto korisno poput jahanja i dresiranja pasa. James je polako ustao i zagrlio je. – Dođi, Gwyn, neće biti ništa strašno. Otkako plove parobrodi, putovanje u Englesku nije nikakav problem. Mnogi ljudi šalju djecu u internat. Gloriji neće škoditi da malo ode u svijet. A priroda oko Cambridgea je navodno jako lijepa, kao i ovdje. Gloria će se družiti 19

Kivijev zov.indd 19

15.1.2014. 13:21:25


Sarah Lark

s djevojkama svojih godina i igrati hokej ili što već… dobro, bude li jahala, morat će se naviknuti na sedlo za žene. Malo društvenih manira neće joj biti na odmet, i ovdašnji stočarski baruni postaju sve otmjeniji… Velike farme na Canterburyjskoj ravnici, koje postoje već više od pedeset godina, davale su dobre prihode bez većih ulaganja s vlasnikove strane. Tako je, naprimjer, »ovčarski barun« druge ili treće generacije vodio život otmjenog posjednika. Ipak, neke su se farme morale prodati i to najčešće nakićenim ratnim veteranima iz Engleske koji su u njima provodili umirovljeničke dane. Gwyn je duboko udahnula. – To je bilo to, vjerojatno – uzdahnula je. Nisam joj smjela dopustiti da se slika s konjem. Ali ona je to svakako htjela. Bila je tako sretna zbog ponija… James je znao na što je Gwyn mislila. Jedanput godišnje zahtijevala je da se Gloria fotografira za svoje roditelje. Tada bi obično odjenula djevojku u kakvu što zatvoreniju i dosadniju nedjeljnu haljinu, ali taj puta je Gloria tražila da je slikaju u sedlu novog ponija. – Mama i tata su mi darovali Princess! – obrazložila je svoj zahtjev. – Sigurno će im biti drago da je vide na slici. Gwyneira se živčano poigravala s podignutom kosom, sve dok nije izvukla nekoliko pramenova. – Trebala sam barem tražiti da stavi sedlo za žene i odjene jakačku haljinu. James ju je nježno uhvatio za ruku i poljubio je. – Dobro poznaješ Kuru i Williama. Možda je zbilja bilo zbog ponija. Ali jednako tako si mogla poslati fotografiju Glorije u nedjeljnoj haljini, a oni bi tada napisali kako uz to zapravo ide glasovir. Vjerojatno je jednostavno došlo vrijeme za to. Sjetili su se da imaju kćer. – Prilično kasno! – ljutila se Gwyn. – A zašto ne daju da i mi nešto kažemo? Pa oni uopće ne poznaju Gloriju. I odmah u internat! Ona je tako mlada… James je suprugu privio na grudi. Više je volio kad se ljutila nego kad je bila ovako malodušna i nesigurna. 20

Kivijev zov.indd 20

15.1.2014. 13:21:25


Ljubav na kraju svijeta

– Mnoga engleska djeca odlaze u internat već s četiri godine – podsjetio ju je. – A Glory ima dvanaest godina. Izdržat će ona to. Možda će joj se čak i svidjeti. – Bit će posve sama… – tiho je rekla Gwyn. – Osjećat će nostalgiju. James je kimnuo. – U početku sve djevojke sigurno osjećaju nostalgiju. Ali ih to s vremenom prođe. Gwyneira se nije složila s tim. – Naravno, kad je roditeljska kuća udaljena trideset kilometara. Ali Glory će biti trideset pet tisuća kilometara daleko odavde! Šaljemo je na kraj svijeta, ljudima koji je ne poznaju i koji je ne vole! Gwyneira se ugrizla za usne. To nije priznala nikada do sada, naprotiv, uvijek je branila Kuru. Ali to je zapravo bila činjenica. Kuramaro-tini nije marila za kćer. Kao što nije mario ni William Martyn. – Ne možemo li se jednostavno praviti kao da nismo dobili pismo? Privila se uz Jamesa. On se prisjetio mlade Gwyneire, koja bi pobjegla pastirima u staje kad nije mogla izaći na kraj sa zahtjevima svoje nove, novozelandske obitelji. Ali ovo je bilo ozbiljnije od irskoga gulaša… – Gwyn, draga, oni će tada poslati drugo pismo! Ovo ovdje nije Kurino djelo. Ona je možda spomenula takvo što, ali je do sljedećega koncerta sve zaboravila. Pismo je poslao William. To je njegova zamisao. Vjerojatno se bavi mišlju kako će Gloriju prvom prilikom udati za kakvoga grofa… – Ali prije je mrzio Engleze – rekla je Gwyneira. William Martyn je kratko vrijeme bio irski borac za slobodu. James je slegnuo ramenima. – William je prilagodljiv. – Kad Gloria bar ne bi bila sama – uzdahnula je Gwyn. – Dugo putovanje brodom, nepoznati ljudi… James je kimnuo. Znao je što Gwyn misli, unatoč umirujućim riječima koje joj je uputio. Gloria je voljela raditi na farmi, ali nije imala pustolovnog duha kao Gwyn i njezina kći Fleurette. U tom smislu, djevojka je bila drukčija – ne samo Gwyn, nego ni njezin svekar Gerald Warden nisu se bojali upuštati u opasnosti, a Kura i William Martyn pogotovo. No, u ovom slučaju na djelu je bilo maorsko naslijeđe. 21

Kivijev zov.indd 21

15.1.2014. 13:21:25


Sarah Lark

Glorijina baka Marama bila je nježna i vezana za zemlju. Naravno, selila se sa svojim plemenom, ali kad je trebala sama napustiti zemlju Ngai Tahu, osjećala se nesigurnom. – A da pošaljemo s njom neku djevojku? – predložio je James. – Zar nema nikakvu prijateljicu među Maorima? Gwyneira je odmahnula glavom. – Ne vjeruješ li valjda da će Tonga poslati u Englesku djevojku iz svojega plemena! – rekla je. – Bez obzira na to što mi ne pada na pamet ni jedna s kojom je Gloria prisna. To bi u svakom slučaju bilo… – Gwynino se lice razvedrilo. – Da, to bi bila jedna od mogućnosti! James je strpljivo čekao dok nije rekla sve što ima. – Naravno, ona je još jako mlada… – Tko? – upitao je. – Lilian – rekla je Gwyn. – Ona se dobro slagala s Lilian kad je Elaine bila ovdje prošle godine. Zapravo, bila je to jedina djevojčica s kojom se Glory ikad igrala. A i Tim se školovao u Engleskoj. Možda se zagrije za tu ideju. Na Jamesovu licu pojavio se osmijeh kad je čuo Lilianino ime. Još jedna praunuka, ali ovaj put krv njegove krvi. Elaine, Fleurettina kći, bila je udana u Greymouthu. Njezina kći Lilian bila je najstarija od četvero djece. Jedina djevojčica i »novo izdanje« Gwyneire, Fleurette i Elaine: crvenokosa, živahna i uvijek dobro raspoložena. Gloria je u početku bila pomalo stidljiva, kad je godinu dana prije zajedno s prabakom posjetila farmu. No, Lilian je brzo probila led. Bez prestanka je pričala o svojoj školi, prijateljicama, konjima i psima kod kuće, natjecala se s Glorijom u jahanju i tražila od nje da ju nauči govoriti maorskim jezikom i da posjete maorsko pleme na farmi Kiward. Gwyneira je tada prvi put čula kako se njezina praunuka Gloria smijulji i izmjenjuje tajne s nekom drugom djevojčicom. Djevojčice su pokušavale prisluškivati Rongo Rongo, primalju i maorsku tohungu, pri izvođenju nekakve čarolije, a Lilian je poput kakva blaga čuvala komadić žada koji joj je dala Rongo Rongo. Malena je imala snage i za izmišljanje vlastitih priča. 22

Kivijev zov.indd 22

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

– Pitat ću tatu hoće li mi dati uokviriti kamen – važno je rekla. – Nosit ću ga oko vrata na zlatnom lančiću. A kad upoznam čovjeka za kojega ću se udati, on će… on će – Lilian se dvojila oko »gorjeti poput užarena uglja« i »podrhtavati poput ustreptalog srca«. Gloria to nije mogla shvatiti. Za nju je komad žada bio komad žada, a ne sredstvo kojim se nekoga može očarati. Ipak, voljela je slušati Lilianine priče. – Lilian je još mlađa od Glorije – rekao je James. – Ne mogu zamisliti da bi se Elaine mogla već sada odvojiti od nje. Bez obzira što Tim misli o tomu… – Ništa nas ne košta pitati – odlučno je rekla Gwyn. – Odmah ću im pisati. Što misliš, moramo li to reći Gloriji? James je uzdahnuo, prošavši prstima kroz nekad smeđu, a danas sijedu, ali još uvijek gustu kosu. To je bio jedan od njegovih uobičajenih pokreta koji je Gwyneira uvijek voljela. – Ne danas, a ni sutra – rekao je na kraju. – Ali ako sam dobro shvatio Williama, poslije Uskrsa počinje nova školska godina. Tada bi trebala biti u Cambridgeu. Budemo li oklijevali, nećemo joj učiniti uslugu. Bit će joj teže, ako se kao nova učenica pojavi usred školske godine. Gwyn je umorno kimnula. – Moramo to priopćiti gospođici Bleachum – rekla je sva nesretna. – Ona mora potražiti novo radno mjesto. Kvragu, napokon imamo učiteljicu koja se dokazala, a onda ovako nešto! Sarah Bleachum podučavala je Gloriju od početka njezina školovanja i djevojčica joj je bila jako privržena. – Ipak, Glory bar neće zaostajati za učenicama u Engleskoj – tješila se Gwyn. Gospođica Bleachum pohađala je učiteljsku akademiju u Wellingtonu i završila je s najboljim ocjenama. Posebno je voljela prirodne znanosti i znala je pobuditi Glorijino zanimanje za njih. Obje bi se strastveno zadubile u knjige o biljnom i životinjskom svijetu Novoga Zelanda, a oduševljenju gospođice nije bilo kraja kad joj je Gwyneira pokazala zapise svojega prvog supruga Lucasa Wardena. Lukas je istraživao i 23

Kivijev zov.indd 23

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

popisivao kukce svojeg zavičaja. Gospođica Bleachum divila se njegovim vjernim crtežima različitih vrsta kukca weta. Gwyneira je ta stvorenja promatrala s pomiješanim osjećajima. Golemi kukci nikad joj nisu bili simpatični. – To je bio moj pradjed, zar ne? – ponosno je upitala Glory. Gwyneira je kimnula. Lukas joj je zapravo bio prastric, ali dijete to nije moralo znati. Lukas bi bio sretan što ima tako pametnu praunuku, koju je zanimalo isto što i njega. Hoće li se i u engleskoj djevojačkoj školi znati cijeniti Glorijino oduševljenje za kukce i druge životinje?

2. Pusti, mogu sići i sam! Timothy Lambert gotovo je neljubazno odbio pomoć svojega sluge Rolyja. A toga mu je dana bilo posebno teško prebaciti noge s jednoprega na gazište, staviti šipke i s pomoću štaka naći uporište na tlu. To je bio jedan od njegovih lošijih dana. Osjećao se ukočenim i uzrujanim – kao i uvijek kad bi se bližio dan nesreće, kojemu je imao zahvaliti za svoju invalidnost. Ovo je bila jedanaesta godišnjica urušavanja Lambertova rudnika, i kao svake godine, uprava rudnika će označiti taj dan malom komemoracijom. Obitelji žrtava, kao i sadašnji rudari, znali su cijeniti taj čin. Kao i uzorne sigurnosne mjere u rudniku. No, Tim će opet biti u središtu pozornosti i svi će zuriti u njega. I naravno, Roly O'Brien će po tisućiti put pričati kako ga je spasio sin vlasnika rudnika. Tim je mrzio poglede, koji su odražavali obožavanje junaka, ali i strah. Roly se povukao gotovo povrijeđeno, ali je iz ne tako velike udaljenosti pratio kako se njegov gospodar muči izlazeći iz kočije. Ako Tim padne, on će mu odmah pritrčati u pomoć – kao i svaki put u posljednjih dvanaest godina. Roly O'Brien bio je Timu od neprocjenjive pomoći, ali katkad mu je išao na živce, pogotovo danima kao što je ovaj, kad mu je strpljenje ionako bilo pri kraju. 24

Kivijev zov.indd 24

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

Roly je odveo konja u staju, a Tim je hramao prema kući. Kao i svaki put, ohrabrio ga je pogled na prizemnu bijelu drvenu kuću. Nakon vjenčanja s Elaine u kratkom je vremenu podigao jednostavnu građevinu – uz prosvjedovanje njegovih roditelja koji su mu savjetovali da sagradi reprezentativnu rezidenciju. Njihova vila, udaljena od njih nešto više od tri kilometra, bila je u skladu s uvriježenim predodžbama o kući vlasnika rudnika. Međutim, Elaine nije htjela Lambertovu kuću dijeliti s Timovim roditeljima, a gospodska katnica s velikim stubištem i spavaćim sobama na katu nije ni odgovarala Timovim potrebama. Osim toga, on nije bio vlasnik rudnika; većinski udjel u poduzeću odavno je imao ulagač George Greenwood. Samo su još Timovi roditelji posjedovali udjele, a on je bio zaposlen kao voditelj poslova. – Tata! Lilian, Timova i Elaineina kći otvorila je vrata prije nego što je Tim prebacio težinu tijela tako da se može oslanjati na jednu štaku kako bi mu desna ruka bila slobodna za hvatanje kvake na vratima. Iza Lilian pojavio se Rube, Timov najstariji sin. Bio je razočaran jer ga je Lilian pobijedila u dnevnoj svađi oko toga tko će prvi stići do vrata i otvoriti ih ocu. – Tata! Moraš čuti što sam danas vježbala! Lilian je s oduševljenjem svirala klavir – premda ne uvijek onako kako bi trebalo. – Annabell Lee. Poznaješ li to? Vrlo je tužno. Ona je taaako lijepa i princ je strašno voli, ali, ali onda… – Djevojačke gluposti! – rekao je Rube. Imao je sedam godina, ali je već točno znao što treba smatrati glupim. – Bolje pogledaj željeznicu, tata! Sam sam sastavio novu lokomotivu… – Nije istina! Mama ti je pomogla – zadirkivala ga je Lilian. Tim je zakolutao očima. – Zlato, jako mi je žao, ali danas više ne želim čuti riječ »željeznica«… Promrsio je sinovljevu crvenosmeđu kosu kako bi ga utješio. Sva su mu djeca imala crvenu kosu – Elaine je crvenu kosu prenijela na sve četvero. Dječaci su inače nalikovali na Tima. Elaine je svaki dan uživala gledajući radostan i neustrašiv izraz njihovih lica i njihove zelenosmeđe oči, pune ljubavi. 25

Kivijev zov.indd 25

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

Timovo se lice napokon razvedrilo kad je vidio suprugu kako iz sobe izlazi u mali hodnik u kojem su ga pozdravila i djeca. Bila je prelijepa sa svojim sjajnim zelenim očima, gotovo prozirnom, svijetlom kožom na licu i neukrotivim riđim uvojcima. Njezina prastara kujica Callie trapala je za njom. Elaine je nježno poljubila Tima u obraz. – Što je opet učinila? – upitala je umjesto pozdrava. Tim se smrknuo. – Zar čitaš misli? – zbunjeno je upitao. Elaine se smijala. – Ne izravno, ali ovakav izraz lica imaš samo kad razmišljaš o načinu na koji bi dokrajčio Florence Biller. A kako inače nemaš ništa protiv željeznica, to vjerojatno ima veze s novim šipkama. – Tim je kimnuo. – Shvatila si. Prvo me pusti da uđem. Što rade djeca? Elaine se privila uz supruga i na taj mu način pružila mogućnost da se neopazice osloni na nju. Pomogla mu je ući u dnevnu sobu, koja je bila ugodno opremljena namještajem od drveta matai, i primila je njegovu kožnu jaknu prije nego što se zavalio u jedan od naslonjača pred kaminom. – Jeremy je nacrtao ovcu i ispod nje napisao »brod« – rekla mu je Elaine. – Ne znamo je li se zabunio pri pisanju ili crtanju… Jeremy je imao šest godina i upravo je učio abecedu. – A Bobi je načinio četiri koraka zaredom. Kao da je htio to dokazati, mališan je krenuo prema Timu. On ga je uhvatio, stavio na krilo i poškakljao. Izgleda da je odjednom prestao misliti na Florence Biller. – Još sedam koraka i može se ženiti! – rekao je Tim smiješeći se i namignuo Elaine. Kad je nakon nesreće ponovno učio hodati, cilj mu je bio načiniti jedanaest koraka – od ulaza u crkvu do oltara. Elaine se zaručila s njim nakon nesreće u rudniku. – Ne slušaj ga, Lily! – Elaine je rekla kćeri koja je upravo htjela nešto pitati. Lilian je sanjala o princu iz bajke, a »vjenčanje« joj je bila najmilija igra. – Radije sjedni za klavir i pošalji anđelima Annabell Lee. A tata je mi je tako dugo pričao zašto odjednom više ne voli željeznice… 26

Kivijev zov.indd 26

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

Lilian je otišla do svojega glazbala, a dječaci su se vratili željeznici, koju su postavili na podu. Elaine je Timu ulila viski i sjela je pokraj njega. Nikad nije mnogo pio i obično ne prije jela, kako ne bi izgubio nadzor nad svojim pokretima. Međutim, danas je djelovao tako iscrpljeno i uzrujano pa mu je jedan gutljaj dobro došao. – Zapravo, nije vrijedno spomena – napokon je rekao Tim. – Samo što je Florence ponovno pregovarala sa željezničkim društvom, a nije pozvala i ostale vlasnike rudnika. To sam slučajno doznao od Georgea Greenwooda. On ima prste i u postavljanju tračnica. Zajedno bismo mogli isposlovati mnogo bolje uvjete. Ali ne, izgleda da se Florence nada da će svi drugi u Greymouthu jednostavno prijeći preko novih tračnica, tako da će samo Biller uživati u pojednostavljenom prijevozu uglja. Sada smo Matt i ja zatražili tračnice i za Lamberta. Sutra dolaze ljudi iz tvrtke za postavljanje tračnica pa ćemo razgovarati o podjeli troškova. Naravno, oni će odmah postaviti tračnice do Billera – Florence će najkasnije za šest tjedana imati vlastiti teretni kolodvor. Tim je otpio gutljaj viskija. Elaine je slegnula ramenima. – Ona je dobra poslovna žena. – Ona je zvijer! – rekao je Tim i time se vjerojatno izrazio manje drastično od većine drugih vlasnika rudnika i dobavljača u regiji. Florence Biller bila je neumoljiva poslovna žena koja je znala iskoristiti svaku slabost svojeg suparnika. Suprugovim rudnikom upravljala je čvrstom rukom. Njezini tehničari i tajnici drhtali su pred njom – iako su u posljednje vrijeme kružile glasine kako njezin mladi predstojnik ureda ima povlastice. Uvijek je jedan od njezinih suradnika kratko vrijeme bio u povlaštenom položaju. Točnije rečeno, do sada se to dogodilo tri puta. Tim i Elaine Lambert, koji su bili upućeni u neke bračne tajne Caleba i Florence Biller, mislili su si svoje. Florence Biller imala je troje djece… – Nemam pojma kako Caleb može izdržati s njom. Tim je stavio čašu na stol. Bilo je lijepo razgovarati s Lainie, a Lilianino nadahnuto sviranje na klaviru u pozadini uvijek mu je podizalo raspoloženje. 27

Kivijev zov.indd 27

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

– Mislim da je Calebu dosta njezinih smicalica – rekla je Elaine. – Ali, sve u svemu, vjerojatno mu je svejedno. Ona ga ostavlja na miru – a to je zacijelo i dogovoreno. Caleba Billera nije zanimalo upravljanje rudnikom. On je bio intelektualac i veliki stručnjak za maorsku umjetnost i glazbu. Prije ženidbe s Florence neko je vrijeme razmišljao o tomu da se potpuno povuče iz obiteljskog posla i posveti glazbi – i sada još aranžira glazbu za program Kure-maro-tini Martyn. No, Caleba je mučila trema i njegov je strah od publike bio na kraju jači od ne beznačajnog straha od strašne Florence Weber. Sada je službeno upravljao Billerovim rudnikom. Florence je zapravo bila šefica. – Volio bih samo da Florence ne vodi poslove kao da vodi rat – uzdahnuo je Tim. – Razumijem da želi da je shvaćaju ozbiljno, ali… Bože moj, i drugi imaju svoje probleme. Tim je govorio iz iskustva. Kad je postao voditelj poslova neki su dobavljači i klijenti pokušavali iskoristiti njegovu invalidnost pa su dopremali nekvalitetnu robu ili vršili neutemeljene reklamacije. Pretpostavljali su da Tim ne može nadzirati dopremu. Međutim, Tim je imao oči i uši izvan svojega ureda. Njegov zamjenik Matt Gawan sve je dobro nadgledao, a Roly O’Brien održavao je izvrsne odnose s rudarima. Po danu je radio s njima, kad ga Tim nije trebao, a navečer je bio jednako prašnjav kao i ostali rudari. Prljavština Rolyju nije smetala otkako je bio dva dana zatrpan u rudniku, zajedno s Timom. Sada su Tima već jako cijenili kao upravitelja rudnika i nitko ga više nije pokušavao prevariti. Vjerojatno je bilo tako i s Florence Weber; ona je mogla sklopiti mir sa svim muškim suparnicima, ali se ipak s nesmanjenom snagom borila protiv njih. Ne samo da je htjela učiniti Billerov rudnik vodećim u Greymouthu, nego po mogućnosti i zavladati cijelom zapadnom obalom, ako ne i rudarstvom cijele zemlje. – Ima što za jelo? – upitao je Tim suprugu. Polako mu se javljao tek. Elaine je kimnula. – U pećnici. Brzo će biti gotovo. A ja… htjela bih prije razgovarati s tobom. Tim je primijetio da je pogledala Lilian. Vjerojatno je o njoj bila riječ. 28

Kivijev zov.indd 28

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

Elaine se obratila djevojčici baš kad je zaklopila klavir. – To je bilo jako lijepo, Lily. Sve nas je dirnula Annabellina sudbina. Sada više ne mogu ni prostrti stol. Bi li htjela to učiniti umjesto nas, Lily? I Rube će ti pomoći. – On će opet ispustiti tanjure! – pobunila se Lilian, ali je onda poslušno otišla u blagovaonicu. Ubrzo potom čuli su zveckanje krhotina. Elaine je zakolutala očima. Tim se strpljivo nasmiješio. – Nije baš nadarena za kućne poslove – rekao je. – Bolje bi bilo da joj prepustimo upravljanje rudnikom. Elaine se nasmiješila. – Ili ćemo se pobrinuti za »umjetničko-stvaralačko djevojačko obrazovanje«. – Za što? – zbunjeno je upitao Tim. Elaine je izvadila pismo iz nabora u svojoj kućnoj haljini. – Evo, ovo je danas stiglo. Od bake Gwyn. Ona je prilično zabrinuta. William i Kura žele joj uzeti Gloriju. – Samo tako, odjednom? – upitao je Tim s umjerenim zanimanjem. – Do sada ih je zanimala samo Kurina karijera. A sada ih odjednom zanima obitelj? – Nije baš tako – rekla je Elaine. – Oni zacijelo pomišljaju na nekakav internat. Zato što baka Gwyn zapostavlja Glorijinu» umjetničko-stvaralačku stranu«. Tim se počeo smijati. Prošla ga je uzrujanost iz ureda, a Elaine je bila sretna vidjevši bore od smijeha na njegovu dječačkom licu. – Donekle su u pravu. Nemam ništa protiv farme Kiward i tvojih bake i djeda, ali ono i nije baš neko mjesto umjetnosti i kulture. Elaine je slegnula ramenima. – Nije mi se činilo da Gloriji bilo što nedostaje. Mislim da je malena vrlo sretna. Ipak, malo je stidljiva. Trebalo joj je vremena da se zbliži s Lily. Utoliko mogu shvatiti baku Gwyn. Ne želi poslati dijete na put samo. – I? – upitao je Tim. – Nešto ti leži na srcu, Lainie. O čemu si htjela razgovarati sa mnom? 29

Kivijev zov.indd 29

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

Elaine mu je pružila Gwyneirino pismo. – Baka Gwyn pita bismo li možda htjeli poslati s njom Lilian. To je zacijelo dobar internat. A Gloriji bi pomoglo da lakše preboli rastanak. Tim je pomno pročitao pismo. – Cambridge je uvijek dobra adresa – rekao je. – Ali, nije li ona premlada? A da i ne govorimo o tomu koliko koštaju takvi internati. – McKenziejevi će preuzeti sve troškove – objasnila mu je Elaine. – Samo kad ne bi bilo tako strašno daleko… Ušutjela je kad je Lilian ušla u sobu. Malena je privezala preveliku pregaču pa se spoticala o nju pri svakom drugom koraku. To je roditelje nagnalo na smijeh. Lilyno pjegavo lice imalo je u sebi nešto vragolasto, premda su joj oči djelovale sanjarski. Kosa joj je bila svilenkasta i crvena poput majčine i bakine, ali ne toliko kovrčava. Splela ju je u dvije dugačke pletenice, a u prevelikoj pregači izgledala je kao vilenjak koji glumi kućnu pomoćnicu. – Stol je gotov, mama. A mislim da je gotov i nabujak. I doista, iz kuhinje se širio miris mesnog nabujka, sve do dnevne sobe. – A koliko si čaša razbila? – upitala je Elaine glumeći strogost. – Nemoj poricati, sve smo čuli. Lilian je pocrvenjela. – Ni jednu. Samo… Jeremyjevu šalicu… – Mama! Razbila mi je šalicu! – povikao je Jeremy. Volio je svoju keramičku šalicu, koja je već bila napukla. – Popravi je, mama! Ili ti, tata! Tata je inženjer, on zna popravljati stvari! – Ali ne i šalice, glupane! – rekao je Rube. Trenutak poslije djeca su započela glasnu svađu. Jeremy je jecao. – Poslije ćemo nastaviti razgovor – rekao je Tim i dopustio Elaine da mu pomogne ustati iz naslonjača. U javnosti se kretao bez ičije pomoći, samo mu je Roly nosio torbu. Pred Elaine je pak mogao pokazati svoju slabost. – Prvo moramo nahraniti krdo. Elaine je kimnula i s nekoliko riječi uspostavila red. – Rube, tvoj brat nije glup, ispričaj se. Jeremy, tata će s malo sreće zalijepiti šalicu pa možeš u njoj držati bojice. Ti si sada već velik i možeš 30

Kivijev zov.indd 30

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

piti iz čaša, kao i svi ostali. A ti, Lily, spremi note prije nego što počnemo objedovati. Rube, isto vrijedi i za tebe, spremi željeznicu. Elaine je podigla najmlađe dijete i stavila ga na visoku stolicu u blagovaonici. Tim će pripaziti na njega dok ona ona donese jelo. Zapravo, to bi bila zadaća njihove kućne pomoćnice Mary Flaherty, ali je Mary petkom imala slobodno popodne. To objašnjava činjenicu zašto se Roly nije više pojavio nakon što ga je Tim pustio kući. Obično se nije tako lako odvajao od gospodara i uvijek bi pitao treba li još što učiniti za njega. Pritom bi uvijek progovorio i nekoliko riječi s Mary. Elaine je slutila da su te tople ranoljetne večeri njih dvoje otišli nekamo zajedno i da izmjenjuju više poljubaca nego riječi. Ipak, Mary je pripremila nabujak, a Elaine ga je trebala samo izvaditi iz pećnice. Miris je naveo Rubea da prestane pospremati, a kad je Elaine htjela pozvati Lilian, ona je stajala na vratima. Djevojka se smiješila od uha do uha i mahala pismom Gwyneire Mckanzie, koje je Tim neoprezno stavio na stolić pokraj svojeg naslonjača. – Je li to istina? – upitala je, ostavši bez daha. – Baka Gwyn šalje me u Englesku? Onamo gdje žive princeze? I u jedan intra… inter… u školu u kojoj možemo živcirati učitelje i praviti ponoćne zabave? Tim Lambert je svojoj djeci često pričao o svojem školovanju u Engleskoj; vrijeme koje je proveo u internatu činilo se kao niz nestašnosti i pustolovina. Lily nije mogla dočekati da radi isto što je radio i njezin otac. Skakutala je od uzbuđenja. – Smijem li, mama? Tata? Kad putujemo? – Zar me više ne želite uza se? Gloria je������������������������������������������������������������ užasnut���������������������������������������������������� o gledala čas jednu čas drugu odraslu osobu a u njezinim velikim, porculanskoplavim očima svjetlucale su suze. Gwyneira to nije mogla podnijeti. Gotovo da je i sama zaplakala kad je uzela dijete u naručje. – Gloria, nema govora o tomu da te ne želimo! – tješio ju je James McKenzie, osjetivši veliku potrebu za viskijem. Za upoznavanje Glorije s odlukom njezinih roditelja Gwyneira je izabrala vrijeme nakon 31

Kivijev zov.indd 31

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

zajedničke večere. Nedvojbeno zato što je tada imala potporu »svojih muškaraca«. James se pak oduvijek osjećao nelagodno u ulozi odgajatelja Wardenova djeteta. A Jack je od samog početka jasno pokazivao što misli o Kurinim i Williamovim odlukama. – Svaki čovjek ide u školu – rekao je mladić, ali ne previše uvjerljivo. – I ja sam nekoliko godina proveo u Christchurchu. – Ali ti si dolazio svakog vikenda! – jecala je Gloria. – Molim vas, molim vas, ne šaljite me odavde! Ne želim ići u Englesku! Jack… Djevojčica je molećivo gledala svojega dugogodišnjeg zaštitnika. Jack se vrpoljio u naslonjaču i nadao se pomoći od roditelja. On za ovo nije doista bio kriv. Naprotiv – Jack se jasno i glasno usprotivio tomu da Gloriju pošalju s farme Kiward. – Prvo malo pričekaj – savjetovao je majci. – Pismo se može izgubiti. A budu li ponovno pisali, odgovorit ćeš im da je Glory još premlada za tako dalek put. Bude li Kura ustrajala u tomu, neka dođe sama i neka je odvede. – Ali to nije tako jednostavno – rekla je Gwyneira. – Kura mora držati koncerte. – Upravo tako – rekao je Jack. – Ona se sigurno neće odreći pola godine obožavanja svojih gledatelja kako bi Gloriju odvela u školu. A u slučaju da to i učini, potrebne su joj pripreme koje će trajati najmanje godinu dana. Prvo dopisivanje, a onda putovanje… Glory bi dobila dvije godine vremena. Do odlaska u Englesku gotovo bi navršila petnaest godina. Gwyneira je ozbiljno razmotrila prijedlog. No, odluku nije mogla donijeti tako lako kao njezin sin. Jack se uopće nije obazirao na Kuru. Gwyn je, međutim, znala da postoje sredstva pritiska koja se mogu upotrijebiti i s druge strane oceana. Gloria je, doduše, bila nasljednica, ali farma Kiward je i dalje pripadala Kuri Martyn. Ako se Gwyneira usprotivi njezinim željama, bit će dovoljan samo jedan potpis na kupoprodajnom ugovoru pa će farmu morati napustiti cijela obitelj McKenzie, a ne samo Gloria. 32

Kivijev zov.indd 32

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

– Kura neće ići tako daleko! – rekao je Jack, ali je James McKenzie razumio strahovanja svoje supruge. Kura vjerojatno više uopće nije ni pomišljala na vlasničke odnose na farmi, ali od Williama Martyna moglo se svašta očekivati. James se ne bi dao ucjenjivati, kao ni njegov sin. No, farma Kiward njemu nikad nije mnogo značila. Gwyneiri je pak bila cijeli svijet. – Brzo ćeš se vratiti – objašnjavala je očajnoj praunuci. – Putovanje ne traje dugo, za nekoliko tjedana možeš opet biti ovdje… – Za praznike? – upitala je Gloria puna nade. Gwyneira je odmahnula glavom. Nije imala srca lagati djevojčici. – Ne. Praznici su prekratki. Razmisli – čak i kad bi plovidba trajala samo šest tjedana, za tri mjeseca ljetnih praznika mogla bi samo doći i kazati dobar dan. Sutradan ujutro već bi morala krenuti natrag. Gloria je zajecala. – Mogu li povesti Nimue? I Princess? Gwyneira je imala osjećaj kao da se vratila u prošlost. I ona je pitala može li povesti psa i konja kad joj je otac rekao za zaruke na Novom Zelandu. No, mlada Gwyn nije plakala. A njezin budući svekar odmah ju je smirio. Naravno da su Cleo, njezin pas i Igraine, njezina kobila, smjeli poći s njom na put u novu zemlju. Međutim, Gloria nije odlazila na ovčarsku farmu, nego u djevojačku školu. Gwyneiri se kidalo srce, ali je ponovno odmahnula glavom. – Ne, mila moja. Ondje ne dopuštaju držanje pasa. A konji… ne znam, ali mnoge škole na selu imaju konje. Nije li tako, Jamese? Pogledala je supruga, očekujući da joj pomogne, kao da je stari pastir bio stručnjak za odgoj djevojaka u engleskim internatima. James je slegnuo ramenima. – Gospođice Bleachum? – proslijedio je pitanje. Sarah Bleachum, Glorijina kućna učiteljica, pristojno se držala po strani. Bila je to povučena, prilično mlada žena, koja je svoju gustu crnu kosu nosila podignutu, a lijepe, svijetlozelene oči zaklanjala spuštajući pogled. Gospođica Bleachum živnula bi samo kad je bila uz djecu. 33

Kivijev zov.indd 33

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

Bila je dobra učiteljica i nedostajat će ne samo Gloriji, nego i djeci Maora na farmi Kiward. – Mislim da je to točno, gospodine Jamese – rekla je odmjereno. Obitelj Sarah Bleachum iselila je još kad je djevojčica bila vrlo malena. Dakle, nije mogla govoriti iz vlastitog iskustva. – Ali, nije svugdje jednako. A Oaks Garden je zacijelo više okrenut prema umjetnosti. Moj bratić piše da se djevojke ondje baš ne bave mnogo sportom. Izgovarajući posljednju rečenicu, gospođica Bleachum se zažarila u licu. – Vaš bratić? – James ju je odmah počeo zadirkivati. – Jesmo li to mi nešto propustili? Kako očito nije moglo jače pocrvenjeti, lice gospođice Beachum problijedilo je i dobilo crvene mrlje. – Ja… ah… moj bratić Christopher upravo je stupio u svoju prvu svećeničku službu u Cambridgeu. Oaks Garden pripada njegovoj župi… – Je li ljubazan? – upitala je Gloria. Počela se hvatati za svaku slamku. Bilo bi dobro da je ondje rođak gospođice Bleachum… – Vrlo je ljubazan – uvjeravala ju je gospođica Bleachum. James i Jack primijetili su da su joj se obrazi ponovno zarumenjeli. – Ali ti ionako nećeš biti sama – Gwyneira je odigrala svoj adut. Tim i Elaine Lambert prethodnog su dana pristali da Lilian putuje s Glorijom u Englesku. – Tvoja sestrična Lily putuje s tobom. Ti je voliš, zar ne, Glory? Lijepo će vam biti zajedno! To je donekle utješilo Gloriju, ali ona još nije mogla vjerovati da će im biti zabavno. – Kako zapravo zamišljate to putovanje? – odjednom je upitao Jack. Znao je da pred Glorijom ne smije reći ništa loše, ali njemu se to uopće nije sviđalo pa se nije mogao suzdržati. – Zar će dvije djevoj��ice same putovati brodom? S natpisom oko vrata? »Predati u Oaks Gardenu, Cambridge«? Gwyneira je ljutito pogledala sina, iako je zapravo sama bila odgovorna jer još uopće nije ni počela razmatrati plan putovanja. – Naravno da neće. Kura i William će ih dočekati… 34

Kivijev zov.indd 34

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

– A tako? – upitao je Jack. – Prema njihovu rasporedu, oni će u ožujku biti u Sankt Petersburgu. Prstima se poigravao letkom koji se nalazio u kaminu. Kura i William su obitelji redovito slali raspored gostovanja, a Gwyneira je Kurine plakate vješala po zidovima Glorijine sobe. – Oni su…? Gwyneira je zastala. Najradije bi si prilijepila šamar. O svemu ovomu nije se trebalo dogovarati pred Glorijom. – Morat ćemo naći nekoga tko će pratiti djevojčice. Gospođica Bleachum borila se sa samom sobom. – Ako ja… eh… ja… ne bih se htjela nametati, ali ako… mislim, mogla bih… Krv joj je ponovno navrla u obraze. – Kako se vremena mijenjaju – rekao je James. – Prije pedeset godina djevojke su se udavale u suprotnom smjeru. Činilo se da će se gospođica Bleachum onesvijestiti. – Kako… otkuda…? James ju je ohrabrio nasmiješivši se. – Gospođice Bleachum, ja sam star, ali nisam slijep. Ako ne želite odati tajnu, morate nastojati da vam se pri spomenu određenog svećenika ne zažare obrazi. Gospođica Bleachum je ponovno problijedjela. – Molim vas, nemojte sada misliti da… Gwyneira je uznemireno podigla glavu. – Jesam li dobro shvatila? Vi biste voljeli otpratiti djevojčice u Englesku, gospođice Bleachum? Znate li da ćete biti na putu najmanje tri mjeseca? Gospođica Bleachum nije znalo kamo bi pogledala, a Jack ju je počeo iskreno žaliti. – Majko, gospođica Bleachum nam upravo pokušava na što primjereniji način reći da razmišlja o prihvaćanju slobodnog mjesta svećenikove supruge u Cambridgeu – rekao je smješkajući se. – Čim se potvrdi naklonost koju je nakon dugogodišnjeg dopisivanja sa svojim rođakom Christopherom iz Cambridga naslutila kod obje strane. Jesam li se dobro izrazio, gospođice Bleachum? Mlada je žena s olakšanjem kimnula. – Vi se želite udati, gospođice Bleachum? – upitala je Gloria. 35

Kivijev zov.indd 35

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

– Zar ste zaljubljeni? – upitala je Lilian. Tjedan dana prije polaska u Englesku Elaine je došla s kćeri na farmu Kiward, a Gloriji su opet trebala dva dana da se prestane sramiti pred rođakinjama. Elaine je tješila Gwyneiru. Upravo zbog Glorijine povučenosti u društvu vršnjakinja smatrala je kako nije loše da djevojka provede nekoliko godina u internatu. – Ni Kuri to ne bi škodilo u njezino vrijeme! – dodala je. Elainin odnos prema sestrični popravio se tek neposredno prije Kurinog odlaska u Europu. – Naprotiv, njoj je to bilo još potrebnije. Ali to je zapravo jednak problem: taj odgoj za princeze s kućnom učiteljicom i individualnom nastavom uopće nije dobar za djecu. Kura je zbog njega dobila bube u glavi, a Gloria je postala divlja. Moguće je da se njoj sviđa među svim onim pastirima, konjima i ovcama. Ali ona je djevojka, bako Gwyn. I u interesu je daljenjeg nasljeđivanja na farmi Kiward vrijeme je da postane svjesna toga. Čini se da do sada nije učinjena nikakva šteta. Nakon što je provela dva dana sa živahnom Lilian, Gloria se opustila i djevojčice su se počele lijepo slagati. Danju su trčkarale po farmi i natjecale se u jahanju; navečer bi legle u Glorijin krevet i izmjenjivale tajne – koje bi Lilian odmah drugi dan izbrbljala. Gospođica Bleachum opet nije znala kamo bi pogledala i kako bi brzo pocrvenjela ili problijedila, kad bi malena spomenula njezin ljubavni život. Lilian se, naprotiv, uopće nije osjećala nelagodno. – Tako je uzbudljivo ploviti preko oceana kad voliš nekoga koga nisi nikad vidio – laprdala je. Kao u Johnu Rileyju! Poznajete li to, gospođice Bleachum? John Riley plovi morima sedam godina, a njegova ga djevojka čeka. Ona ga toliko voli da govori kako bi i sama umrla kad bi on poginuo… a kad se vratio, nije ga uopće prepoznala. Imate li fotografiju vašeg drag… eh… vašeg bratića, gospođice Bleachum? – Kći barske pijanistice! – James je zadirkivao svoju preneraženu nećakinju Elaine, koja je i sama pocrvenjela. Lilian je za večerom sama 36

Kivijev zov.indd 36

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

izabrala mjesto za stolom kako bi mogla ispitivati gospođicu Bleachum. – Od tebe je naučila te pjesme! Elaine je prije udaje za Tima nekoliko godina svirala klavir u hotelu Lucky Horse. Bila je mnogo nadarenija za glazbu od kćeri, ali Lilian je imala smisla za priče u baladama i narodnim pjesmama koje je Elaine u ono vrijeme pjevala rudarima. Voljela ih je dotjerati i pričati drugima. Elaine je zapovjedila kćeri da prestane. – Lily, to su neumjesna pitanja! To su osobne stvari o kojima ti gospođica Bleachum ne mora govoriti. Oprostite, gospođice Bleachum. Mlada guvernanta se nasmiješila, premda pomalo tužno. – Lilian je u pravu, to zapravo nije tajna. Moj bratić Christopher i ja dopisujemo se od djetinjstva. Posljednjih smo se godina… zbližili. Imam jednu njegovu sliku, Lilian. Pokazat ću ti je na brodu. – Pa ćemo ga sve tri prepoznati! – tješila ju je Gloria. Gospođica Bleachum je na satima poduke nosila debele naočale, koje je u društvu obično skinula. Gloria je zato pomislila kako bi njezina učiteljica mogla proći pokraj čovjeka svojega života, ne primjetivši ga. Gwyneira je u sebi zahvaljivala Bogu na pedagoškom umijeću gospođice Bleachum. Kad bi je Gloria u posljednje vrijeme nešto pitala ili zamolila za nešto, učiteljica bi odgodila odgovor za putovanje u Englesku. Na brodu, rekla bi, ispričat će joj ovu ili onu priču, čitati ovu ili onu knjigu i pokazati fotografiju svojeg dragog. To je imalo za posljedicu da se Gloria doista radovala putovanju. Što se tiče Lilian, ona je već tjednima sanjarila o moru, o delfinima koje će vidjeti na valovima i na kojima će netko jahati. Pričala je i o gusarima i brodolomima – čini se da bi joj malo opasnosti učinilo putovanje zanimljivijim. Gwyneira nije ništa strastvenije željela od sretnog susreta Sarah i Christophera Bleachuma. Bude li se mlada žena doista udala za svećenika župe kojoj pripada Glorijina škola, djevojčica će imati u blizini osobu od povjerenja. Možda neće sve biti tako loše kako je vjerovala na početku. Gwyneira se usiljeno nasmiješila kad su se djevojke napokon popele u kočiju kojom ih je Jack namjeravao odvesti do broda. Elaine 37

Kivijev zov.indd 37

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

ih je također pratila pa će se poslije vlakom vratiti iz Christchurcha u Greymouth. – Idemo preko Bridle Patha! – oduševljeno je rekla Lilian i odmah je ispričala deset strašnih priča o poznatom brdskom putu između Christchurcha i luke Lyttelton. Brojni doseljenici prolazili su tim putem, umorni nakon beskrajne plovidbe i presiromašni da bi si mogli priuštiti klaćenje na mulama. Gwyneira im je pričala o prekrasnom pogledu koji im se pružao na vrhuncu uspona: Canterburyjska ravnica obasjana sunčevom svjetlošću, a iza nje alpska panorama koja oduzima dah. Oči stare dame caklile su se dok je pričala o tomu. Kad je to prvi put ugledala, zaljubila se u zemlju koja je trebala postati njezinim novim zavičajem. Međutim, djevojke su putovale u drugom smjeru. Gwyneira je prešutjela da je njezina prijateljica Helen negostoljubiv, sumoran krajolik, koji se ukazao pred njima, uspoređivala s paklom.

3. Jacku McKenzieju nikad nije ništa tako teško palo kao vožnja u Christ­ church s Glorijom i Lilian, a onda i prijelaz preko Bridle Patha. A već su odavno postojale izvrsne ceste i njegova je zaprega snažnih kobila brzo napredovala. Za Jacka čak i prebrzo. Ne zna što bi dao kad bi mogao zaustaviti vrijeme. I dalje je smatrao teškom pogreškom što su Gloriju žrtvovali hiru njezinih roditelja. Govorio si je da to ipak nije kraj svijeta. Gloria će pohađati školu u Engleskoj i poslije toga će se vratiti. Deseci djece iz bogatih novozelandskih obitelji školovali su se u Engleskoj i većina njih nije imala ružne uspomene na vrijeme provedeno u školi. Međutim, Gloria je bila drukčija; Jack je to instinktivno osjećao. Bio je protiv toga da se Kura-maro-tini brine o djevojčici. Predobro se sjećao onih noći kad je odlazio po uplakano djetešce dok je njegova majka mirno spavala pokraj njega. A Glorijin otac posvetio je pozornost samo 38

Kivijev zov.indd 38

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

davanju imena djetetu. »Gloria« bi trebala označavati njegovu »pobjedu nad novom zemljom«, što god mu to značilo. Jack je već tada smatrao da je ime »preveliko« za tako sićušnu djevojčicu. To je dijete volio od prvoga dana. Glorijin odlazak u Englesku doživio je gotovo kao izdaju. Odlazak na otok, koji će dijeliti s Kurom. Jack je odahnuo kad je Kura otišla pa ju je ocean razdvajao od McKenziejevih. Ipak, Gloria je sada bila bolje raspoložena. Hrabro se borila protiv suza kad ju je baka Gwyn posljednji put zagrlila. Plakala je samo kad se rastajala od životinja. – Tko zna hoću li još moći jahati Princess kad se vratim – jecala je. Nitko od odraslih nije znao kako bi je utješio. Kad Gloria završi školovanje u Engleskoj, imat će najmanje osamnaest godina, ovisno o tomu u koji će je razred smjestiti. U svakom slučaju, dražesni poni će za nju tada biti premalen. – Sparit ćemo ga sa ždrijepcem pasmine cob – na kraju je rekao Jack. – Kad se vratiš, dočekat će te ždrijebe. Bit će staro otprilike četiri godine i moći ćeš ga jahati. Pri pomisli na to, Glorijino se lice razvedrilo. – To uopće nije tako dugo, zar ne? – upitala je. Jack je odmahnuo glavom. – Ne, nije dugo. Na putu do Christchurcha Gloria se već smijala zajedno s Lilian, dok su Elaine, tužna zbog rastanka, i gospođica Bleachum, prestrašena zbog vlastite hrabrosti, vodile ozbiljan razgovor. Jack je provodio vrijeme proklinjući u sebi Kuru. Putnici su proveli noć u hotelu u Christchurchu, a onda su u ranu zoru krenuli preko Bridle Patha. Brod je trebao isploviti po izlasku sunca, a Gloria i Lilian još su spavale dok je Jack vozio brdovitim putem. Elaine je držala kćer u naručju. Gloria se popela na sjedalo i priljubila uz Jacka. – Ako… ako bude jako loše, hoćeš li doći po mene? – šapnula mu je pospano kad ju je Jack skinuo s kočije i stavio na tlo između kovčega i sanduka. – Neće biti tako loše, Glory! – tješio ju je. – Sjeti se Princess. I ona je došla iz Engleske. I ondje ima ovaca i ponija, jednako kao i ovdje… 39

Kivijev zov.indd 39

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

Jack je uhvatio pogled gospođice Bleachum koja se očito ugrizla za usne. Njezin osjećaj dužnosti gotovo ju je natjerao da ga ispravi. Ona se u međuvremenu dobro raspitala: u Oaks Gardenu nije bilo ni ovaca ni konja. Ipak, nije rekla ništa. I Sarah Beachum voljela je Gloriju. Na koncu su Jack i Elaine stajali na keju i mahali dok je golemi parobrod isplovljavao iz zaljeva. – Nadam se da je ovo što činimo ispravno – uzdahnula je Elaine kad se brod udaljio. Djeca ih već odavno nisu mogla vidjeti. – Tim i ja nismo baš sigurni, ali Lily je htjela po svaku cijenu… Jack nije odgovorio. Dovoljno je bio zaokupljen suzdržavanjem od plača. Srećom, tada su se morali požuriti. Elainein vlak za Greymouth polazio je u podne i Jack je morao potjerati konje kako bi stigli na vrijeme. Zato se rođaci nisu ni rastali naveliko. Elaine je samo kratko poljubila Jacka u obraz. – Ne budi tužan – zapovjedila mu je. – Kad dođem sljedeći put, povest ću dječake. Ti ćeš im pokazati kako se uvježbavaju psi! Otkako je postojala željeznička veza između istočne i zapadne obale, udaljenosti su se smanjile. Elaine je mogla za nekoliko mjeseci opet doći u posjet. Čak su i baka Gwyn i James već putovali vlakom na zapadnu obalu. Jack je napokon napustio kolodvor i potjerao konje prema Avonu. George Greenwood i njegova supruga Elizabeth imali su kuću u blizini rijeke – točnije rečeno, Elizabeth je naslijedila kuću od svoje pomajke. George se znao u šali reći da se samo zbog toga oženio njome. Kad se htio nastaniti u Christchurchu, u gradu koji se naglo razvijao gotovo da nije bilo mjesta za stanovanje. U međuvremenu se mnogo gradilo, a kuća Greenwoodovih nalazila se gotovo u samom središtu grada. Jack je potražio Georgea da se posavjetuje s njim o trgovini vunom. Elizabeth ga je pozvala da prenoći kod njih. Mladi je čovjek nevoljko pristao. Zapravo, uopće mu nije bilo do razgovora. Radije bi se vratio na farmu Kiward, razmišljajući u tišini. 40

Kivijev zov.indd 40

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

Elizabeth Greenwood, blago popunjena žena pravilnih crta lica i ugodnih plavih očiju, primijetila je njegovo nezadovoljstvo čim mu je otvorila vrata. Neka druga gospođa njezina položaja to bi prepustila kućnoj pomoćnici, ali Elizabeth je dolazila iz jednostavne obitelji i ostala je skromna. – Malo ćemo te razvedriti! – obećala je Jacku i primila ga u naručje. Elizabeth Greenwood i Gwyneira McKenzie istim su brodom doputovale iz Engleske na Novi Zeland. Elizabeth je jako dobro poznavala povijest farme Kiward, a Jack joj je bio poput rođaka. – Moj Bože, dječače, izgledaš kao da si Gloriju poslao na stratište! Elizabeth je brižno primila Jackov kišni ogrtač. Vani je padala kiša – vrijeme koje je odgovaralo njegovu raspoloženju. – A djevojke će biti vrlo sretne u Engleskoj. Naša Charlotte nije se htjela vratiti! Ostala je ondje još nekoliko godina. Elizabeth se smiješila otvarajući Jacku vrata nevelike primaće sobe. – To uopće nije točno, mama! Djevojka, koja sjedila u sobi i čitala, vjerojatno je čula posljednje riječi. Podigla je glavu i prijekorno pogledala Elizabeth. – Uvijek sam osjećala nostalgiju za Canterburyjem… nekoliko puta sam sanjala pogled preko ravnice prema Alpama. Zrak nigdje nije tako čist kao ovdje… Nježan, pjevan glas. Možda nije uvijek mogla postići da joj glas ovako zvuči. Elizabeth Greenwood je kao dijete šuškala, a uz to je odrasla u siromašnoj četvrti Londona. Cijeli život se nastojala osloboditi visine glasa i narječja kojim je govorila u djetinjstvu. A ovo je zacijelo bila Charlotte, njezina najmlađa kći. Jack je već čuo da je ona opet u Christchurchu. Doputovala je istim brodom koji će mu sada odvesti Gloriju. Kad se djevojka okrenula prema Jacku i kad je ustala kako bi ga pozdravila, on je zaboravio tešku bol koju mu je zadao rastanak. – Iako mi je u Engleskoj bilo jako lijepo… Blagi glas poput daška vjetra koji pokreće zvončiće… 41

Kivijev zov.indd 41

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

Charlotte se nastavila obraćati majci i Jack je bio sretan zbog toga. I onako se jedva svladavao da ne zuri nepristojno u djevojku. Da mu je uputila još koju riječ, svaki bi razuman odgovor zastao u grlu. Charlotte Greenwood bila je najljepša djevojka koju je Jack ikad vidio. Nije bila niska rasta kao većina Jackovih rođakinja, ali je bila nježne građe, a koža joj je bila mliječnobijela kao najfiniji porculan. Imala je svijetlu kosu gotovo kao majka i sestra Jenny, ali ipak malo tamniju. Boja njezine kose Jacka je podsjećala na boju tamnog meda. Charlotte je podigla kosu u konjski rep, koji joj je u raskošnim kovrčama padao preko ramena. Najuzbudljivije su ipak bile njezine velike krupne, tamnosmeđe oči. Jacku je djevojka izgledala kao kakva vila – ili kao bajkovito biće iz pjesme Annabell Lee, koju je mala Lilian pjevala stalno, premda netočno. – Mogu li vas upoznati? Moja kći Charlotte, Jack McKenzie. Elizabeth Greenwood prekinula je Jackovu šutnju. Charlotte mu je pružila ruku. Jack je odgovorio na način, koji je doduše uvježbavao na satima lijepog ponašanja, ali ga nije nikad primijenio u susretu s nekom ženom iz Canterburyjske ravnice. Poljubio je djevojčinu ruku. Charlotte se nasmiješila. – Ja vas se sjećam, Jack – rekla je uljudno. – S onoga koncerta koji je vaša… sestrična?… ovdje održala prije nego što je otišla u Englesku. Ja sam putovala istim brodom, znate li? Jack je kimnuo. Maglovito se sjećao Kurinog oproštajnoga koncerta u Christchurchu. Uglavnom, pratio je program samo da ima Gloriju na oku. – Vi ste pazili na djevojčicu, a ja sam bila pomalo ljubomorna. Jack je pogledao Charlottu ne vjerujući svojim ušima. On je tada imao osamnaest godina, a ona… – U ono vrijeme radije bih se igrala drvenim konjićem i maorskom djecom gradila selo za igru nego mirno sjedila i slušala, iako sam imala dovoljno godina – priznala je djevojka pjevnim glasom. Jack se nasmiješio. – Vi, dakle, niste obožavateljica moje… točnije rečeno, moje polunećakinje… 42

Kivijev zov.indd 42

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

Charlotte je oborila pogled. Imala je dugačke trepavice boje meda. Jack je bio ushićen. – Možda ipak nisam bila dovoljno stara – ispričala se. – U svakom slučaju… Ponovno je podigla glavu i čini se da je odlučila prijeći s uljudne konverzacije na ozbiljnu raspravu o umjetničkoj izvedbi, pri čemu je bila posve otvorena. – Ophođenje gospođe Martyn s naslijeđem njezinog naroda ne odgovara u potpunosti mojem poimanju očuvanja kulturnog blaga. Zapravo, »ghost wihispering« se služi samo elementima kulture koje umjetnica smatra korisnima za… za postizanje vlastite slave. Maorska glazba, kako je ja shvaćam, ipak ima komunikativan aspekt… Jack, doduše, nije do kraja razumio o čemu Charlotte zapravo govori, ali bi je mogao slušati satima. Elizabeth Greenwood pogledala je prema nebu. – Prestani, Charlotte. Opet držiš predavanja, dok tvoji slušatelji uljudno umiru od gladi. Ali mi smo na to već navikli. Charlotte je ostala duže u Engleskoj kako bi pohađala koledž, Jack. Nešto kao povijest i književnost… – Kolonijalna povijest i komparativna književnost, mama – blago ju je ispravila Charlotte. – Žao mi je ako sam vam bila dosadna, gospodine McKenzie… – Molim vas, zovite me imenom – jedva je izustio. I dalje bi najradije bez riječi slušao djevojku. Ali tada se ipak našalio. – Iako mi spadamo u možda troje ili četvero ljudi na ovom planetu koji ne obožavaju Kuru-maro-tini. To je vrlo ekskluzivan klub, gospođice­ Greenwood… – Charlotte – rekla je smiješeći se. – Ali ja nikako nisam htjela omalovažiti ono što radi vaša… polunećakinja. U Engleskoj sam imala to zadovoljstvo da je još jednom čujem i ona je nedvojbeno darovita umjetnica. Ako smijem reći, ja i nemam dara za glazbu. Meni samo smeta to što se ovdje mitovi izvlače iz konteksta i što se povijest jednog naroda svodi na, kako da kažem, banalno ljubavno pjesništvo. 43

Kivijev zov.indd 43

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

– Idi sad unutra, Charlotte i našem gostu ponudi piće prije objeda. George bi također trebao sada doći, Jack. On zna da dolaziš na ručak. A možda će se i naša Charlotte potruditi oko malo razumljivije konverzacije. Mila, budeš li se uvijek pravila tako važna, nikad se nećeš udati! Charlotte je namrštila svoje glatko bijelo čelo, kao da je htjela neljubazno odgovoriti, ali je ipak ušutjela i uslužno odvela Jacka u salon. Viski, koji mu je ponudila, on je odbio. – Ne prije zalaska sunca – rekao je. Charlotte se smješkala. – Ali vi djelujete kao da vam je potrebno nešto za okrijepu. Možda čaj? Kad je nakon pola sata došao George Greenwood, zatekao je kćer i Jacka McKenzieja udubljene u vrlo živ razgovor. Bar se tako činilo na prvi pogled. Jack je zapravo samo miješao čaj u šalici i slušao Charlotte koja mu je pričala o djetinjstvu provedenom u engleskim internatima. To je zvučalo bezazleno – a njezin pjevan glas otjerao je svaku Jackovu zabrinutost za Gloriju. Ako engleski internati »proizvode« tako anđeoska bića kao što je Charlotte, malenoj se zapravo ne može dogoditi ništa loše. Charlotte je pohađala školu koja je imala zadaću skrbiti o duhovnoj i tjelesnoj dobrobiti svojih učenica. Charlotte je pripovijedala o jahanju i hokeju, o kroketu i utrkama. – A »umjetničko-stvaralački razvoj«? – upitao je Jack. Charlotte se ponovno namrštila – na neodoljiv način. Jack bi mogao satima gledati kako joj se nabire koža iznad očiju. – Malo smo slikali – rekla je tada. – A tko je htio, mogao je, naravno, svirati klavir i violinu. Osim toga imali smo i pjevački zbor. No, ja nisam smjela pjevati. Uopće nemam sluha. Jack nije vjerovao u ovo posljednje; za njega je svaka Charlottina riječ bila poput pjesme. No, ni sam nije imao baš previše dara za glazbu. – Nadajmo se da Gloriji neće biti tako – ubacio se George Greenwood. Visok, još uvijek vitak, ali sada već potpuno sijed muškarac primaknuo je naslonjač k stolu za čaj ispred kamina i sjeo. Charlotte mu je 44

Kivijev zov.indd 44

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

ulila čaj, vrlo spretno. – Ne vjerujem, da će djevojkama u Oaks Gardenu biti uskraćen glazbeni odgoj. Martynovi sigurno stavljaju naglasak u njezinu odgoju na posve druge stvari nego mi. Jack je zbunjeno pogledao Georgea. Charlotte je govorila o izbornim predmetima, ali iz Greenwoodovih riječi moglo bi se zaključiti da engleske učenice moraju silom svirati klavir. – Nisu svi internati jednaki, Jack – nastavio je George i zahvalio kćeri. – Roditelji mogu birati između vrlo različitih obrazovnih koncepata. Neke škole, naprimjer, daju važnost tradicionalnom djevojačkom odgoju. Djeca ondje uče samo domaćinstvo, a o književnosti i umjetnosti tek toliko da poslije mogu s muževima odlaziti na otvorenje kakve izložbe ili u društvu uz čaj bez neugodnosti razgovarati o novostima na tržištu knjiga. Druge – naprimjer internat u kojem su bile Charlotte i prije nje Jenny – daju bolju opću naobrazbu. To su dijelom reformirane škole i pedagozi se spore oko toga trebaju li djevojke latinski jezik ili kemiju i fiziku. U svakom slučaju, one koje završe školu, ne udaju se odmah nego idu na koledž ili sveučilište na koje primaju djevojke. Tako je bilo i s našom Charlotte. Namignuo je kćeri. – Da, a neke druge škole stavljaju naglasak na lijepe umjetnosti, što god to značilo… Jack je u početku slušao pozorno, ali kad je pala riječ »udaja«, zaboravio je Gloriju i zabrinuto pogledao Charlotte. Nije trebao ništa pitati jer je na ovom stupnju njihova poznanstva to bilo neprimjereno. No, Jack nije mogao izdržati: – A sada, kad ste ponovno ovdje, gospođice… Charlotte… imate li… određene namjere, mislim, što… ah… George Greenwood se smrknuo. Zapravo, navikao je da Jack McKenzie govori cijelim rečenicama. Charlotte se blago nasmiješila. Izgleda da je shvatila. – Mislite, jesam li zaručena? – upitala ga je pogledavši ga. Jack je pocrvenio. Odjednom je shvatio osjećaje Sarah Bleachum. – Nikad se ne bih usudio postaviti takvo pitanje… 45

Kivijev zov.indd 45

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

Charlotte se smijala. Ne postiđeno, nego vedro i iskreno. – Ali to nije ništa strašno! Već bi odavno pisalo u novinama da me otac dovukao za kosu iz Engleske da se udam za kakvog seoskog džentlmena… – Charlotte – ukorio ju je George. – Kao da sam ja ikada… Charlotte je ustala i poljubila ga u obraz. – Ne uzrujavaj se, tata. Naravno da me nikad ne bi prisiljavao. Ali ipak bi ti se sviđalo, priznaj! A tek mami! George Greenwood je uzdahnuo. – Naravno da bi tvoja mama i ja bili zadovoljni kad bi našla odgovarajućeg muža, Charlotte, umjesto što glumiš feministkinju. Studij maorske kulture! Kakve koristi od toga! Jack je napregnuo uši. – Zanimaju vas Maori, Charlotte? – susretljivo je upitao. – Govorite li njihov jezik? George je dramatično pogledao uvis. Charlotte je nedvojbeno od njega naslijedila smeđe oči, iako su njezine bile čisto smeđe, a njegove su imale i zelenih primjesa. – Naravno da ne govori. Zato i kažem da plan nema nikakvu vrijednost. S latinskim i francuskim nećeš daleko stići, Charlotte… Dok je George još lamentirao, Elizabeth ih je pozvala na objed. Charlotte je odmah ustala. Očito je već mnogo puta čula očeve primjedbe. A kako se činilo, nije imala dobrih argumenata da ih pobije. Elizabeth Greenwood vodila je glavnu riječ za stolom. Jelo je po običaju bilo vrlo ukusno, a razgovoralo se o najrazličitijim stvarima, najčešće o društvu u Christchurchu i Canterburyjskoj ravnici i njihovoj okolici. Jack je slušao samo na jedno uho. Već je počeo kovati vlastite planove. Pribrao se tek kada se pri kraju objeda ponovno razgovaralo o Charlottinim planovima. Djevojka je namjeravala Georgeovog voditelja prodaje vune, Maora imenom Reti, zamoliti da je poučava jeziku njegova naroda. George je odlučno odbio njezin zahtjev. 46

Kivijev zov.indd 46

15.1.2014. 13:21:26


Ljubav na kraju svijeta

– Reti ima drugog posla! – objasnio joj je. – Osim toga, taj jezik je vrlo težak. Trebalo bi ti nekoliko godina da ga naučiš kako bi mogla razumjeti priče ljudi i staviti ih na papir… – Ah, uopće nije tako težak – rekao je Jack. – Ja, naprimjer, tečno govorim maorskim jezikom. George je zakolutao očima. – Ali ti si gotovo odrastao u njihovom selu, Jack. – Naši Maori na farmi Kiward tečno govore engleski! – ponosno je nastavio Jack. – Kada biste došli k nama na neko vrijeme, Charlotte, mogli bismo nešto srediti. Moja, takoreći, polušogorica Marama je, naprimjer, tohunga. Zapravo pjevačica. Ali sigurno zna glavne priče. A Rongo Rongo, primalja i plemenska čarobnica, također govori engleski. – Vidiš, tata? Sve se može! A farma Kiward je velika, zar ne? Ne spada li ona u ovdašnju legendu, gospođica… ah… – Gospođica Gwyn – neraspoloženo je rekao George. – Ali njoj je vjerojatno dosta razmaženih djevojaka koje zanima kultura. – Ne, ne – rekao je Jack. – Moja majka je… – nije izrekao misao do kraja. Nazvati Gwyneiru zaštitnicom lijepih umjetnosti sigurno bi bilo pretjerano. Ali naravno, farma Kiward je poput svih farma na ravnici bila gostoljubiva kuća. Jack nije mogao zamisliti da se Gwyneira ne bi oduševila ovom djevojkom… Međutim, sada se uključila Elizabeth. – Ali George! Što misliš! Naravno da bi gospođica Gwyn dala Charlotti potporu u njezinim istraživanjima! Ona se uvijek zanimala za maorsku kulturu! Jack je to sada čuo po prvi put. Gwyneira se općenito dobro slagala s Maorima. Mogi njihovi običaji i stavovi odgovarali su njezinoj praktičnoj prirodi i ona nije imala nikakvih predrasuda. Ali Jackovu su majku ponajprije zanimali uzgoj stoke i odgoj pasa. Elizabeth se nasmiješila Jacku. – McKenziejeve ne bi trebao smatrati neznalicama po pitanju kulture – ponovno se obratila suprugu. – Gospođica Gwyn dolazi u 47

Kivijev zov.indd 47

15.1.2014. 13:21:26


Sarah Lark

Christchurch na svaku kazališnu predstavu i ostale kulturne događaje… Gospođica Gwyn je stup društva, Charlotte! – A nije li Jenny čak godinu dana radila na farmi? – Charlotte je upitala majku. Jack je zdušno kimnuo. Uopće se nije sjetio toga. Greenwoodova starija kći, Jennifer doista je provela godinu dana na farmi Kiward i poučavala djecu u maorskom selu. To je bar bio izgovor… – O »radu« nije bilo ni govora! – gunđao je George Greenwood. Svoje kćeri htio je poslati u školu i omogućiti im nekoliko godina studiranja. O nekakvom ozbiljnom zarađivanju nije ni razmišljao. – Naravno! – rekla je Elizabeth. – Tvoja je sestra ondje upoznala svojeg supruga, Charlotte! Elizabeth je upućivala suprugu znakovite poglede. Kako i dalje nije ništa shvaćao, ona je naizmjence pogledavala Jacka i Charlotte. Jennifer Grenwood je na Kurinom vjenčanju doista upoznala budućeg muža, Stephena. Steve je bio Elainein stariji brat; nakon završetka studija prava cijelo je ljeto pomagao na farmi Kiward. Za Jenny je to bio dobar razlog za boravak na farmi. Stephen je sada radio kao odvjetnik u tvrtki Greenwood Enterprises. Izgleda da je George napokon shvatio. – Naravno, nemam ništa protiv da Charlotte posjeti farmu Kiward – rekao je. – Povest ću vas, Charlotte, kad sljedeći put budem išao u ravnicu. Charlotte je pogledala Jacka. – Kako se radujem, Jack! Jack je mislio da će se izgubiti u njezinu pogledu. – Ja… ja ću brojati dane…

Kivijev zov.indd 48

15.1.2014. 13:21:26


S A R A H L A R K Gloria odrasta na farmi Kiward. Njezino sretno djetinjstvo naglo završava kad je pošalju u engleski internat zajedno sa sestričnom Lilian. Lilian se odmah prilagođuje životu u starom svijetu, a Gloria počinje mrziti roditelje zato što su joj nametnuli nov život. Pod svaku cijenu želi se vratiti na Novi Zeland pa kuje vratoloman plan koji je dovodi u veliku opasnost …

Sarah Lark, rođena 1958. godine, oduvijek se oduševljavala mjestima na zemlji poznatima kao predmet želja. Njezini uzbudljivi romani o ljudima s Novog Zelanda odmah su osvojili velik broj čitatelja i svi su se upisali na popis najprodavanijih romana. Na hrvatski su joj jezik već prevedeni romani U zemlji bijelog oblaka i Pjesma Maora čije priče prethode Pjesmi Maora no oba se romana mogu čitati kao zasebne cjeline. Roman Ljubav na kraju svijeta s njemačkoga je prevela Branka Grubić.

w w w.mozaik-knjiga.hr ISBN 978-953-14-****-*

Ljubav na kraju svijeta

Novi Zeland, Canterburyjska ravnica 1907. godine:

S A R A H

L A R K

Ljubav na kraju svijeta Od iste autorice:


Sarah Lark - Ljubav na kraju svijeta