VRHUNSKI SUVREMENI VODIČ ZA PRIRODNO
LIJEČENJE UZ POMOĆ LJEKOVITOG BILJA!
Domaće ljekovito bilje
novo, ažurirano izdanje
Domaće ljekovito bilje
Dr. Katja Galle Toplak DOMAĆE LJEKOVITO BILJE
Nec mihi defuerit vulgaris copia mentae multa per et genera et species diversa coloresque et vires ...
– W. Strabo, oko 848. g. u pjesničkoj zbirci Hortulus
Nikad neka mi ne ponestane »obične« metvice, tako različite po vrstama i sortama, po bojama i ljekovitim svojstvima...
Knjigu posvećujem svima koji su me odveli i pratili u taj neizmjerno šaroliki svijet ljekovitog bilja: mami, prof. P. Kunaveru i njegovoj supruzi Henrieti, prof. dr. F. Sušniku, prof. dr. H. Wagneru i Petru, te svim brojnim poznavateljima i štovateljima ljekovitog bilja sa željom da svoje znanje, koje je nedvojbeno dio kulturnog naslijeđa, prenesu mlađim generacijama.
Sadržaj
Liječenje biljem – fitoterapija
Odabir ljekovitog bilja
Fitoterapija kod životinja
Sakupljanje ljekovitog bilja
ljekovitog bilja 14 O drogama 14
Uporaba droga i pripravaka 15
Masti, ulja, voskovi i drugi lipoidi
Gorke tvari (amara)
Ljute tvari (acria)
Liječenje djece ljekovitim biljem ..
Pravilna upotreba ljekovitog bilja i biljnih pripravaka u liječenju djece
razdoblja u djetetovu razvoju
Upotreba droga i pripravaka u liječenju djece
Načini (tehnike) vanjske upotrebe ljekovitoga bilja u liječenju djece
Uporaba ljekovitog
bilja za bolesti i tegobe ............. 362
Za poticanje metabolizma 364
Za bolesti srca i krvnih žila 364
Za bolesti dišnih organa 364
Za tuberkulozu 364
Za živčane bolesti 364
Za bolesti želuca, crijeva i gušterače 365
Za bolesti jetre i žučnog mjehura 365
Za bolesti bubrega i mjehura 366
Za bolesti spolnih organa 366
Za bolesti kože i sluznice 367
Za kronične ekceme 367
Za reumatske bolesti 367
Uporaba ljekovitog bilja u liječenju životinja .................... 369
Bolesti mišića i kostiju 370
Bolesti dišnih organa 370
Bolesti srca i krvnih žila 371
Bolesti želuca, crijeva i gušterače 371
Bolesti jetre i žuči 371
Bolesti bubrega i mokraćnoga mjehura 371
Bolesti spolnih organa 371
Bolesti živčanog sustava 371
Kožne bolesti 371
Odbijanje nametnika 371
Prijedlozi za sastav čajeva ............ 372
Čajevi kod bolesti želuca i crijeva 376
Čajevi za želudac 377
Raznovrsni čajevi kod probavnih tegoba 378
Čajevi protiv proljeva 378
Čajevi kod bolesti žučnog mjehura 379
Čajevi kod prehlada 379
Čajevi kod bolesti dišnih organa 380
Čajevi kod bolesti srca i krvnih žila 381
Čajevi kod bolesti mokraćnog mjehura i bubrega 382
Čajevi kod bolesti živaca 383
Nazivi i formule
aktivnih tvari ............................... 384
Ugljikohidrati 386
Masne kiseline 387
Srčani glikozidi 387
Flavonoidi
Saponini 388
Kumarini 389
Antrakinonski glikozidi 389
Hidrokinonski glikozidi 389
Gorke tvari 389
Ljute tvari 390
Trjeslovine 391
Alkaloidi 391
Eterična ulja 392 Latinski nazivi biljaka ....................
Hrvatski nazivi biljaka ................... 397
Bibliografija ................................... 400
NAPOMENA
U ovoj su knjizi navedeni svi podatci za sigurnu upotrebu ljekovitoga bilja, njihovih pripravaka i drugih načina prirodnog liječenja u skladu s postojećim preporukama stručne literature i empirijske medicine.
I nakladnik i autorica ne preuzimaju nikakvu odgovornost prilikom nepravilne upotrebe ili lošeg podnošenja određenih pripravaka. Svaki korisnik mora sam ili uz pomoć liječnika utvrditi pravilnu dozu i način upotrebe.
Liječenje biljem
fitoterapija
Liječenje biljem –fitoterapija
Važno upozorenje: kao i svaka druga znanost, poznavanje djelovanja i uporabe ljekovitog bilja također se neprestano razvija. Istraživanja učinkovitosti bilja i klinička ispitivanja iz dana u dan šire naše obzore. Kada u ovoj knjizi navodimo omjere i naputke za uporabu, čitatelj može biti uvjeren da su i autor i izdavač dali sve od sebe kako bi završna verzija bila posve u skladu s najnovijim spoznajama.
Unatoč tome, molimo čitatelja da po vlastitoj procjeni ili uz pomoć liječnika odabere odgovarajuću ljekovitu biljku, način i trajanje liječenja te sam utvrdi odgovaraju li mu preporuke za doziranje. Kod svih ozbiljnih i dugotrajnih tegoba odlazak liječniku je nužan. Pogrešna primjena ili zloporaba mogu izazvati i trajne posljedice.
Ljekovito bilje i njegovi pripravci najstariji su oblik liječenja najrazličitijih bolesti, a još i danas dvije trećine čovječanstva ljekovito bilje koristi kao glavno sredstvo liječenja. I brojni suvremeni lijekovi neposredno ili u djelomično pr omijenjenu obliku potječu od biljaka. U svijetu se koristi približno 20.000 ljekovitih biljaka. Od toga je 1100 dobro istraženo, a od 250 vrsta dobivaju se osnovni sastojci za proizvodnju suvremenih lijekova s biljnim aktivnim tvarima.
Do 14. stoljeća svi su medicinski udžbenici bili pisani latinskim jezikom, pa su ih stoga mogli rabiti samo liječnici. Tada su se počele pojavljivati knjige na narodnim jezicima s brojnim savjetima za liječenje različitih bolesti i ozljeda, a koje su mogli koristiti i narodni liječnici i laici. Jakob Theodorus Tabernaemontanus (1520. – 1590.) u predgovoru s voje knjige o bilju piše da je namijenjena liječnicima, ljekarnicima, vidarima, kovačima, vrtlarima, kuharima, gostioničarima, primaljama, glavama obitelji i drugim korisnicima ljekovitog bilja te da tom knjigom želi prije svega »uštedjeti mnogobrojne izdatke siromašnom stanovništvu koje zbog velikih troškova liječenja radije umire nego da pozove liječnika«.
Gospodarsku situaciju danas, u 21. stoljeću, ne možemo uspoređivati sa stanjem u srednjem vijeku. Unatoč tome, samoliječenje i danas ima važnu gospodarsku ulogu, koja se z bog velikih troškova zdravstvenog osiguranja s vremenom i povećava. No, dok su se u prošlosti liječili ponajprije tjelesni simptomi i zarazne bolesti, takvu se liječenju sada pridružuju još i područja psihosomatske i psihosocijalne medicine.
Povijest medicine poznaje primjere u kojima su u određenim razdobljima dominantne znanstvene teorije isključivale i u potpunosti zatirale liječenje biljem, smatrajući ga zastarjelim i neprimjerenim. Od konca 19. stoljeća, uza sve rašireniju uporabu kemijskih i sintetskih lijekova, u suvremenoj zapadnoj medicini prevladava stajalište da je uporaba ljekovitog bilja, odnosno fitoterapija, u načelu nepotrebna. U posljednje je vrijeme počelo dolaziti do promjena, osobito s obzirom na to da su Svjetska zdravstvena organizacija ( World Health Organization – WHO) i veliki farmaceutski koncerni počeli posvećivati više pozornosti ljekovitom bilju te ulagati veća sredstva za istraživanja na tom području.
određuje točan sastav, oznaku, oblik upotrebe pojedinih gotovih biljnih pripravaka te biljnih lijekova na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja, izmjera kao što su kvaliteta, djelovanje i neospornost. Svi ti podaci potrebni su za standardnu registraciju biljnih lijekova. U Europskoj uniji znanstveno savjetodavna komisija za liječenje biljem ESCOP (European Scientific Cooperative for Phytotherapy ) pokušava uskladiti i sakupiti karakteristike pojedinih pripravaka u pojedine kategorije (hrana – H , dodatak prehrani – D, lijekovi na recept – L i otrovne biljke – O). U kategoriju H uvršteno je ljekovito bilje koje se upotrebljava i kao hrana. Ljekovito bilje i njihovi proizvodi koji su namijenjeni sprečavanju i liječenju bolesti i bolesnih stanja uvršteni su među dodatke prehrani ( D). Možemo ih dobiti u ljekarnama bez liječničkog recepta. U skupinu L spada ljekovito bilje i njegovi pripravci čija upotreba zahtjeva liječnički nadzor. Kod prevelikog doziranja i nepravilne upotrebe moguće su nepoželjne štetne nuspojave. Takvi lijekovi kao pripravci za unutarnju upotrebu vrijede za lijekove za koje je potreban liječnički recept. U kategoriji O sakupljeno je bilje kod kojeg je rizik za zdravlje ljudi veći od moguće koristi. Prerađuju ga u standardizirane lijekove koji često sadrže samo jednu djelatnu tvar. Liječnik nadzire i određuje način i trajanje upotrebe. Ova kategorizacija koja služi za sigurnost korisnika uzrok je da naši travari usprkos nepobitnoj kvaliteti već nekoliko godina više ne prodaju određene pripravke.
Pojam droga (engl. crude drug ) zahtijeva pobliže objašnjenje. U fitoterapiji se odnosi na osušene ili na kakav drugi način priređene biljke, odnosno dijelove biljaka, koji se koriste za spravljanje ljekovitih pripravaka poput iscrpina, tinktura, sokova, destilata i sl.
P ri određivanju učinkovitosti pojedinih biljnih pripravaka moramo voditi računa o tome da su oni mješavina različitih sastojaka. Sastojci droga do sada su se dijelili na aktivne t vari (efektore) i prateće ili balastne tvari. Takva podjela postaje sve spornijom, jer je za okvir djelovanja i učinkovitost u velikoj većini primjera ključna cijela biljna iscrpina, a ne tek pojedini sastojci. Djelovanje pratećih tvari i aktivnih tvari međusobno je tijesno povezano. Za cijeli niz pratećih tvari uvodi se izraz koefektor. Važni su koefektori flavoni, saponini, sluzi, elementi u tragovima i elektroliti. Prateće su tvari počesto otapala za aktivne tvari, mogu biti i konzervansi, stabilizatori ili antioksidantivna sredstva. Presudno utječu na biološku raspoloživost (dostupnost), na farmakološku dinamiku i na toksičnost.
O i zboru otapala ovisi hoćemo li pri preradi biljaka ili biljnih dijelova dobiti kvalitativno i kvantitativno različite biljne pripravke. Vodena otapala obuhvaćaju druge sastojke, kao npr. lipofilna (alkohol ili ulje); tako već i sam način spravljanja u određenoj mjeri utječe na djelovanje. Aktivna je tvar, dakle, biljni pripravak (kao zbroj svih sastojaka), a ne njegovi
pojedinačni sastojci. U tome leži velika razlika između biljnih pripravaka i sintetskih monopreparata.
Tradicionalni su pripravci od ljekovitog bilja čajevi ( infusum) i a lkoholne iscrpine (tinctura). Pri doziranju tih oblika do netočnosti često dolazi i zbog različitog ishodišnog materijala droga. Posebnu problematiku čine droge iz ljekovitog bilja koje postoje u različitim kemotipovima i sadrže neke toksične aktivne tvari (npr. iđirot i vratič). Kod gotovih biljnih pripravaka ti se problemi nastoje riješiti standardiziranjem d roga, koje za daljnju preradu moraju sadržavati točno određene količine pojedinih sastojaka.
Za pravilno doziranje pri uporabi nužna su farmakološka i klinička istraživanja. Dosad su opsežne kliničke studije provedene tek za neke droge (npr. glog, gospina trava, češnjak i paprena metvica). U velikog broja korisnika biljnih pripravaka prevladava mišljenje da biljni pripravci imaju široko t erapijsko djelovanje i vrlo malo neželjenih popratnih pojava. O međusobnom djelovanju različitih biljnih pripravaka i kombiniranju s drugim lijekovima zna se vrlo malo. Upravo je stoga uvijek nužno posavjetovati se s liječnikom. Osobito moramo upozoriti na nepoznato ljekovito bilje i droge, najčešće iz drugih zemalja, kod kojih zbog podmetanja lažne d roge ili posve otrovnih dodataka lako dolazi do ozbiljnih neželjenih posljedica.
Uza suvremene istraživačke metode znanstvenici danas planski pregledavaju (engl. screening) domaće i strane ljekovite biljke s obzirom na nove aktivne tvari i terapijsku uporabljivost. Tako su se razvila i nova istraživačka područja, poput etnobotanike, etnofarmakologije i etnomedicine, koja tradicionalna znanja pokušavaju upotrijebiti za razvoj novih lijekova i metoda liječenja, ponajprije za oboljenja proširena u visokorazvijenim zemljama: malignih tumora, AIDS-a, oboljenja srca i žila, šećerne bolesti, osteoporoze i mentalnih oboljenja. Velika pozornost posvećuje se i traženju antibiotičkih aktivnih tvari te aktivnih tvari za suzbijanje parazita, pr imjerice uzročnika malarije, gljivica i virusa.
Nov je način liječenja i povezivanje medicinske terapije sa znanošću o prehrani. Utjecaj i učinkovitost prehrambenih, odnosno hranjivih ljekovitih biljaka s estrogenim djelovanjem istražuje se kao moguć oblik pomoći pri sprječavanju o steoporoze u menopauzi. Flavonoidi se preporučaju kao lovci na slobodne radikale kod primarnog i sekundarnog sprječavanja kroničnih upalnih oboljenja, ovapnjenja žila i tumora. U svakodnevnoj prehrani postoji puno sekundarnih biljnih tvari, a o načinu spravljanja hrane ovisi koliko organizam njima može raspolagati. Kuhanje biljne hrane uništava fenolne kiseline s antioksidativnim i antimutagenim osobinama. Isto, dakako, vrijedi i za aktivne tvari s nepoželjnim djelovanjem. Na to jasno ukazuju upravo razlike među prehrambenim navikama pojedinih područja i li zemalja i s njima povezane razlike u raširenosti pojedinih bolesti.
Uporaba ljekovitog bilja i njihovih pripravaka ima vrlo ra-
zličite ciljeve. U prvom ih redu koristimo za liječenje simptoma bolesti i oboljenja. Liječnici ih koriste u općoj i unutarnjoj medicini; u ginekologiji, urologiji, dermatologiji i pedijatriji, a koriste ih i sami bolesnici za osobno liječenje. Kod drugog cilja uporabe ljekovitog bilja glavnu ulogu igra bolesnik kao osoba, odnosno njegovo stanje (konstitucija), koje smatramo oličenjem svih mogućih reakcija pojedinca na njegovu okolinu. Ljekovito bilje pritom koristimo za poticanje i jačanje s posobnosti bolesnika da se s uzrocima bolesti ili bolestima i poremećajima zdravlja nosi učinkovitije nego bez takve terapije. Pritom je ključno pitanje zašto pri jednakoj izloženosti k licama i drugim utjecajima (noksam) jedan čovjek oboli, a drugi ostane zdrav. U tom slučaju biljke koristimo za sprječavanje oboljenja. Počesto se služimo i izrazom »preusmjeravanje«, kojim opisujemo promjene reakcija organizma na neugodne faktore i pospješivanje prilagodbe tijela okolini. Izvanredno je važno smanjenje sklonosti organizma da na vanjske, kao i na duševne i psihičke utjecaje reagira ubrzavanjem rada srca, povišenjem tlaka i napetosti mišića te poremećajima spavanja.
U t radicionalnoj se narodnoj medicini na osnovi promatrane i vjerojatne učinkovitosti razvilo sporno mišljenje da je ljekovito bilje »lijek za sve« pa je tako nazvano panacejom. Zato su indikacije za uporabu pojedinih biljaka u narodnoj medicini još i danas iznimno opsežne i nisu uvijek u skladu sa suvremenim spoznajama o primjeni. Pri izboru lijekova za
liječenje simptoma u prošlosti se, osobito na temelju signaturnog nauka (Theophrastus Bombastus von Hohenheim, poznatiji kao Paracelsus, 1493. – 541.: Signatura Plantarum) razvilo mišljenje da je priroda biljke i pojedine druge stvari odabrala za liječenje određenih bolesti. List jetrenke koji se sastoji od tri režnja podsjeća na oblik jetre, pa se stoga koristio pri liječenju oboljenja toga organa. Listovi plućnjaka sa svojim pjegavim listovima tako podsjećaju na građu plućnog tkiva, a o njegovoj uporabi još i danas svjedoče latinski i narodni naziv. Očanica s cvjetovima nalik na oči, u prošlosti se i zmeđu ostalog koristila i za liječenje očnih oboljenja, svakako s pravom, jer su suvremena istraživanja potvrdila njezino ljekovito djelovanje na oči. Signaturni znakovi nesumnjivo su bili važni za prenošenje medicinskih spoznaja novim generacijama, ali su nerijetko bili i pogrešni.
Suvremena fitoterapija pokušava kritički ocijeniti preneseno znanje i uskladiti ga sa znanstvenim i kliničkim i straživanjima. Dugogodišnja uporaba određenih biljaka u medicinske svrhe još nije dokaz da su one učinkovite u suvremenome smislu, a ne može dovoljno ocijeniti ni moguće neželjene učinke.
U fitoterapiji su se očuvali načini liječenja koje je suvremena medicina zanemarivala desetljećima, pa i duže. Kod teško oboljelih u posljednje je vrijeme sve češća prije svega želja za cjelovitom terapijom, za samoliječenjem i za aktiviranjem vla-
stita regulacijskog sustava, kao i želja za tim da bolest spriječe i da za to u određenoj mjeri i sami budu zaslužni. Upravo su to uzroci pojačanog zanimanja za uporabu ljekovitog ilja, kao i ostalih metoda prirodnog liječenja. Te želje kod liječnika nisu prošle neopaženo jer oni u sve većoj mjeri traže mogućnosti za što bolje prilagođavanje liječenja čovjeku ao pojedincu. Suvremeno liječenje ljekovitim biljem temelji se na spoznajama prirodoslovnih znanosti i tako je dio prirodoslovno usmjerene medicine. Homeopatija je pritom poseban, samostalan način liječenja koji se također služi biljkama. Spoznaje do kojih je došao njemački liječnik C. F. Samuel ahnemann (1755. – 1843.) utječu na oblike liječenja kao i na traženje pravilnog, primjerenog pripravka po načelu sličnosti ). Sredstvo koje u zdrava čovjeka uzrokuje određene znakove bolesti, iste simptome u bolesnika liječi. Takav individualni način liječenja uzrok je i sve veće opularnosti homeopatije. Homeopatski pripravci od bilja zahtijevaju i poseban način pripremanja. Osnovni su pripravci atinkture (ø), iz kojih se potenciranjem (razrjeđivanjem) dobivaju različiti stupnjevi razrijeđenosti. Kod tog stupnjevanog razrjeđivanja slovo D označava decimalno razrjeđenje (1:10), a broj koji slijedi broj takvih razrjeđenja (npr. D3).
Odabir ljekovitog bilja
Naš odabir nikako ne obuhvaća sve bilje koje se u Hrvatskoj kroz povijest koristilo u svrhu liječenja. Pri odabiru smo poštivali raznovrsne kriterije. U prvom smo redu birali ono bilje koje se već dugo i često koristi u pučkoj i službenoj medicini. Njihovo je djelovanje dobro istraženo, učinkovitost nekog od njih potvrđena je i dobro dokumentirana kliničkim i spitivanjima (npr. glog, gospina trava). U drugoj su skupini biljke za koje imamo vrlo malo podataka o uporabi u narodnoj medicini. U njima su u posljednje vrijeme otkrivena s vojstva koja su nedvojbeno primjerena osobnom liječenju, pa ih stoga i preporučujemo. Svakako će proteći još podosta vremena dok se njihova uporaba proširi i u narodu (npr. heljda, perunika). Treća skupina obuhvaća ljekovito bilje koje narodna medicina ustrajno koristi, a suvremena medicina zanemaruje. Kod njih smo uvijek dodali i napomene o tome jesu li po najnovijim medicinskim spoznajama pogodne za osobnu uporabu ili nisu. Odabrali smo i neke biljke koje su nedvojbeno vrlo učinkovite, a koristimo ih samo u gotovim pripravcima (npr. rosika). U sljedeću smo skupinu uvrstili biljke koje osim u različitim homeopatskim pripravcima nisu primjerene za osobnu uporabu (npr. crvotočina). U posljednjoj skupini naveli smo otrovne koje nikako ne smijemo sami upotrebljavati. U farmaceutskoj industriji služe za pripremu djelotvornih lijekova. Uvijek ih koristimo kao standardizirane pripravke koji najčešće sadrže samo jednu, katkada i djelomično promijenjenu aktivnu tvar. Na kraju smo dodali još nekoliko stranih ljekovitih biljaka, no samo kad je to bilo
potrebno za bolje razumijevanje domaćih vrsta i za izradu čajnih mješavina.
Nakon kratkog, uglavnom povijesnog uvoda, kod svake biljke slijede latinski i hrvatski naziv. U hrvatskom dijelu koristimo aktualne botaničke nazive. U nekim primjerima, kad je to nužno za bolje razumijevanje i sprječavanje zabuna, dodali smo i narodna imena. Slijede latinski i hrvatski naziv porodice u koju biljka pripada. Pojedini su biljni sastojci vrlo često važni za određene biljne porodice, tako da se srodne vrste često primjenjuju na jednak način.
Za osušene dijelove biljaka, odnosno droge, služimo se u farmaceutskim krugovima međunarodno važećim latinskim nazivom. Kratka nam tablica na str. 15., pomaže dok ne naučimo latinske izraze. U tom se odjeljku nalaze podaci koji se odnose na sakupljanje bilja ili njihovih dijelova, izgled, miris i okus droge. Ponegdje smo dodali i podatke o uzgoju ljekovitog bilja, zemljama izvoznicama i o godišnjoj proizvodnji d roga.
U odjeljak o srodnim vrstama uvrstili smo biljke koje zbog botaničke srodnosti i srodnih sastojaka imaju slično djelovanje kao opisana glavna vrsta te je katkad bez poteškoća u c ijelosti nadomještaju. Ovamo smo uvrstili i biljke koje s opisanom vrstom nisu u srodstvu, ali imaju slično djelovanje i uporabu. Pri određivanju biljaka katkada nam pomaže k ratak opis staništa kao i raširenost biljke, iako su navedeni vrlo općenito.
Opis sastojaka i aktivnih tvari daje tek nepotpun pregled svih tvari koje pojedina ljekovita biljka sadrži. Poboljšane metode istraživanja (različiti oblici kromatografije) omogućuju nam neprestano otkrivanje novih tvari i određivanje njihove strukture, čak i kad se u biljci nalaze u vrlo malim količinama. Nabrajamo uglavnom samo one za koje znamo ili pretpostavljamo da su važne za djelovanje biljke. Podaci o količinama (koncentraciji) određenih sastojaka u drogi služe prije svega tome da steknemo predodžbu o tome kako snažno djelujuće tvari pojedine biljke sadrže. Iz podataka izraženih postocima (%) i sami možemo jednostavno izračunati koliko stotinki, desetinki ili grama određene aktivne tvari sadrži 100 g droge (ne biljke!). I podaci o broju pojedinih sastojaka određenog eteričnog ulja važni su isključivo za razumijevanje kompleksnosti tih aktivnih tvari. Gdje je bilo moguće jednostavnim pojmovima pojasniti djelovanje pojedinih droga, t o smo i pokušali učiniti. No to nas ne smije zavesti i navesti na pomisao da je djelovanje biljaka danas već uglavnom istraženo i objašnjeno. Svako novo istraživanje tek je kamenčić u velikom mozaiku. U novom, proširenom izdanju dodali smo nekoliko novih djelatnih tvari ponajprije iz skupine trjeslovina. Te vrlo kompleksne organske spojeve počeli su detaljnije istraživati novim metodama. I za mnoge poznate sastojke tek se sad utvrđuje način djelovanja u tijelu.
Dugotrajna uporaba pojedinih biljaka u narodnoj medicini često je davala i još uvijek daje poticaje za nova istraživanja. Upravo toj uporabi posvećujemo određenu kritičku po-
zornost. Kod pojedinih biljaka nismo nabrojali sve pripravke, osobito ne sve koji su poznati u pučkoj medicini. Pozornost smo posvetili uglavnom pojedinim čajevima i kombiniranju droga u čajnim mješavinama, kao i biljnim pripravcima za kožu. Jedino tako možemo razumjeti koliko je složeno djelovanje pojedinih biljaka i, još više, djelovanje različitih čajnih mješavina. Pritom je važno nastojanje svakog pojedinca da zajedno s liječnikom za sebe pronađe najprimjereniju mješavinu. Preporuke, koje se temelje na dugogodišnjem iskustvu liječnika ili izviru iz različitih europskih farmakopeja, tek su okvirne naravi. Već je samo opažanje i skupljanje bilja, sušenje i čuvanje droga, pripremanje čajnih mješavina i na kraju kuhanje te konzumacija čaja dio ljekovite terapije. Tu spada i kritičko čitanje odgovarajuće literature i prenošenje znanja djeci. Naime, važno je djeci u ranoj mladosti pokazati mogućnosti i granice uporabe bilja te probuditi osjećaj odgovornosti za vlastito zdravlje. > Liječenje djece ljekovitim bi ljem, str. 287.
Fitoterapija kod životinja
I dok su se ljekovite biljke naveliko koristile u narodnoj medicini, njihova se uporaba kod životinja upravo podrazumijevala. S vremenom su ta znanja utonula u zaborav. I ta primjena danas ponovno postaje važna, jer ljekovitim biljem tegobe u životinja olakšavamo brzo i pouzdano, a usto potičemo i otpornost životinje na brojna oboljenja.
Kod životinja je fitoterapija isto tako dopuna školskoj medicini. Samo pravilna dijagnoza obećava uspjeh u liječenju ž ivotinja. Od osnivanja prvih veterinarskih škola u Europi (od 1762.) do kraja 19. stoljeća uporaba ljekovitoga bilja doživjela je najveći procvat. Stručnjaci, veterinari, učitelji poljoprivrednih škola i zemljoposjednici objavili su priručnike u kojima je bilo prikupljeno znanje o uporabi biljaka u svakodnevnom radu, recepture i količinske mjere te način pripreme ekstrakata. Količinske su mjere kao srednja dnevna doza SDD-a za pojedine životinjske vrste preuzete iz knjige Fitoterapija u veterinarskoj praksi (Reichling i sur., 2008). Kod životinja važnu ulogu ima dodavanje ljekovitoga bilja hrani za očuvanje zdravlja i potpora vlastitih prirodnih i fizioloških funkcija kao što su metabolizam, probava i imunosni sustav. Služe za sprječavanje naseljavanja uzročnika bolesti na koži i probavnim organima, za povećanje otpornosti protiv štetnih i bolesnih tvari u vodi, zraku i prehrani, za sprječavanje antioksidativnog stresa u upalnim procesima. Djelovanje i nepoželjne nuspojave temelje se najviše na studijama iz humane medicine. Prijenos je problematičan ne samo zbog veličine i težine nego i zbog različitoga prihvaćanja djelatnih tvari preko kože i sluznice, različitoga metabolizma i izlučivanja kod pojedinih skupina životinja s obzirom na prehranu (biljožderi/ herbivori, svežderi/omnivori, mesožderi/carnivori). Odoljen kod pasa djeluje umirujuće, a kod mačaka oživljava spolni nagon, vjerojatno zbog različitog metabolizma ili povezivanja na različite receptore. Hlapljiva ulja koje životinje primaju preko kože i dišnih organa izlučuju se putem bubrega. Kod mačaka se to odvija jako polako, zato brzo dolazi do t oksične reakcije. Aspirin kod mačaka uzrokuje otrovanje. Konji i koze salicilnu kiselinu probavljaju vrlo brzo tako da je u krvi nemoguće postići dostatnu količinu.
Sakupljanje ljekovitog bilja
Pri sakupljanju bilja moramo se pridržavati nekih pravila.
Najvažnije je raspoznavanje biljaka. Pritom nam pomažu crteži i fotografije. Za točno određivanje koristimo botanički ključ. I kod najmanjih nedoumica trebamo se posavjetovati s ljekarnicima ili botaničarima. U knjizi kod pojedinih biljaka navodimo napomene o tome kada možemo sakupljati i srodne vrste te gdje postoji opasnost od zamjene.
Nikako ne smijemo ubirati zaš tićene i rijetke vrste. Takve droge kupujemo u ljekarni.
Uzimamo samo one dijelove bilja koji su nam potrebni. Pri sakupljanju biljaka valja se isključivo služiti rezanjem, a ne čupanjem.
Kod bilja s korijenjem pazimo da ne iskopamo sve na istoj strani te ih tako iskorijenimo.
Uzimamo samo onoliko bilja koliko nam je nužno. Ostale droge kupujemo u ljekarni.
Mnoge ljekovite biljke možemo uspješno uzgajati u vrtu. Naputke za uzgoj, plod dugogodišnjeg autoričina iskustva, pronaći ćemo uz opise pojedinih biljaka.
Bilje sakupljamo uvijek za suha, lijepa vremena, u prijepodnevnim satima. To osobito vrijedi za biljke s hlapivim uljima. Količ ina je hlapivog ulja tada u biljci najveća. Nakon dugotrajne kiše valja pričekati barem dva ili tri dana. Biljke s eteričnim uljima sakupljamo na sunčanim staništima i provjeravamo njihov miris: zgnječimo ih među prstima i pomirišemo (pritom ih ne guramo u nos). S udaljenosti od 10 cm, zatvorenih očiju, nekoliko puta udahnemo njihov miris. Ubrzo ćemo nauč iti raspoznavati različite mirise i njihove nijanse. Jednako iskušavamo i čista hlapiva ulja.
Bilje skupljamo u nezagađenu okolišu. Izbjegavamo rubove cesta, blizinu tvornica, prskana polja i šetališta.
Zelene dijelove sakupljamo u početku cvatnje, cvjetove kad se posve otvore. Cvjetove lavande beremo u pupoljcima, a cvjetove trnine i gloga kad se otvore prvi cvjetovi u cvatu. Listove beremo potpuno razvijene, a samo kod breze dajemo prednost mladim listovima. Plodove beremo zrele, a plodove trnine tek nakon mraza. Korijenje i podanke iskopavamo ujesen ili u proljeće. Opisu svake droge dodali smo okvirno vrijeme sakupljanja koje ovisi o klimatskim uvjetima i nadmorskoj visini.
Sušenje ljekovitog bilja
I pri sušenju bilja moramo se pridržavati nekih pravila. Ako je moguće, nadzemne biljne dijelove ne peremo.
Ubrano bilje odmah osušimo da ne dođe do enzimatskog raspada aktivnih tvari. I pri pravilnu sušenju neke droge bitno mijenjaju boju: listovi trpuca, paprene metvice ili bosiljka često pocrne.
Zelene dijelove, listove i neke cvjetove sušimo cijele. Tek neposredno prije uporabe ili spravljanja čajne mješavine usitnimo ih ili izrežemo. Kako bismo ih brže osušili, korijenje i podanke razrežemo po duljini, na pola centimetra duge komadiće. Prije uporabe ih smrvimo. I plodove štitarki (kim, korijandar, komorač) i drugih biljaka zdrobimo da bi se bolje ekstrahirale aktivne tvari.
Sušimo koliko je moguće brže, ali u hladu i na propuhu. Kod umjetnih izvora zagrijavanja temperatura ne smije prelaziti 50 0 C, a kod droga s hlapivim uljima mora biti još niža. Za sušenje su najprimjereniji kućanski aparati za sušenje koje koristimo i za sušenje voća. Listovi paprene metvice na taj se način suše dva sata, cvjetovi kamilice četiri sata, kriške jabuka osam sati, a korijen bijeloga sljeza približno jedan dan. Nekada se ljekovito cvijeće vješalo u sušama ili nanizano na konopac iznad seljačke peći ili u potkrovlju. Tek rijetke droge prije uporabe sušimo na višim temperaturama (>krkavina, str. 118; >đurđica, str 276). Biljni su dijelovi suhi kada šušte i krhki su. Osim dobra početnog biljnog materijala, za kakvoću droga najvažniji su brzo sušenje i brižno pohranjivanje.
Manje količine potpuno suhih droga pohranjujemo u sta-
klenke s poklopcem. Veće količine najprije stavljamo u papirnate vrećice, a potom u drvene ili limene posude. Svaku posudu označimo naljepnicom na kojoj je zapisan naziv biljke ili droge, vrijeme (mjesec i godina) i mjesto sakupljanja. Po želji dodajemo napomene za sljedeću godinu. Neke droge svake godine obnavljamo, druge možemo koristiti i više godina. Starije droge ne bacamo, nego ih koristimo za kupelji ili obloge.
Čajne mješavine spravljamo neposredno prije uporabe. Iz većih posuda uzmemo potrebnu količinu droge, izmrvimo je ili narežemo i dobro promiješamo. U receptima su navedene količine obično dovoljne za čajnu kuru.
O drogama
Droge su osušene biljke ili dijelovi biljaka, koje određeno vrijeme možemo čuvati za kasniju preradu i uporabu. Sastojci i aktivne tvari gdjekad su ravnomjerno raspoređeni p o cijeloj biljci, a drugdje nagomilani u određenim dijelovima biljke.
U pr vom slučaju beremo cijelu biljku, u drugom tek određene dijelove, kao što su listovi, korijenje, cvjetovi ili plodovi. Za imenovanje droga i za imenovanje biljaka i biljnih po-
Latinski naziv H rvatski naziv
Herba zelen
Folium list
Radix korijen
Rhizoma podanak
Tuber gomolj
Bulbus lukovica
Flos cvijet
Fructus plod
Semen sjeme
Cortex kora
Strobulus češer
Oleum ulje
Aetheroleum eterično ulje
rodica koristi se latinski jezik. Neke izraze moramo naučiti kako bismo bolje razumjeli sadržaj.
U starijoj je literaturi pri imenovanju droge na prvome mjestu bio oblik droge, potom naziv biljke: Radix Cichorii Danas se pridržavamo međunarodnog standarda (ICBN 1983.) – nakon imena biljke u genitivu stavlja se naziv vrste droge: Cichorii radix. Kao službene droge označavamo one koje su prihvaćene u različitim farmakopejama. Za njih vrijede točno određena pravila pregleda prije same prerade ili uporabe. Možemo ih nabaviti u ljekarnama.
Uporaba droga i pripravaka
Samo rijetko droge koristimo neobrađene, u obliku praška (srčenjak, kim), žvačemo ih (borovnice, sljezov korijen) ili ih konzumiramo cijele (lanene sjemenke). Većinom od njih pravimo najrazličitije pripravke. S obzirom na pripremu i vrstu upotrijebljenih topiva, određeni su sastojci u gotovom pripravku koncentrirani. Najčešći pripravci su čaj, tinktura, uljni ekstrakt, ekstrakt s voćnim octom, svježi sok i sirup. Čaj je najčešći pripravak. Poznajemo više načina spravljanja, a oni ovise o drogi, aktivnim tvarima i željenom učinku. Razlikujemo oparak, uvarak, provarak i naljev.
Čajeve uglavnom spravljamo kao oparak (infuz). Ako nema drugih uputa, dvije čajne žličice droge prelijemo sa 200 ml vrele vode (može i 250 ml), promiješamo i ostavimo da pokriveno stoji deset minuta. Kod pojedinih droga, ako se razlikuju od osnovnog recepta, navodimo upute za potrebnu količinu droge i vrijeme ekstrakcije. Tako spravljamo prije svega napitke od droga koje sadrže hlapiva ulja. Zajedno s vodenom parom u zrak isparavaju i hlapiva ulja. Kad je posuda pokrivena, vo-
Primjer droge
Thymi herba timijanova zelen
Oleae folium maslinov list
Cichorii radix vodopijin korijen
Graminis rhizoma pirikin podanak
Salep tuber kaćunov gomolj
Allii sativi bulbus češnjakova lukovica
Lavandulae flos lavandin cvijet
Foeniculi fructus komoračov plod
Lini semen laneno sjeme
Berberidis cortex žutikova kora
Lupuli strobulus hmeljov češer
Olivae oleum maslinovo ulje
Lavandulae aetheroleum lavandino eterično ulje
dena para i hlapivo ulje na poklopcu se kondenziraju i kapaju natrag u čaj. Time čuvamo veću količinu aktivnih tvari u čaju.
Za uvarak drogu stavimo u hladnu vodu i promiješamo.. Polagano ga zagrijavamo dok ne zakuha, skinemo s plamena i pustimo da pokriven stoji još deset minuta ili prema uputama.
Provarak koristimo za droge iz kojih teže ekstrahiramo djelatne tvari. Taj je način spravljanja pogodan za kuhanje čajeva iz korijenja i kore. Dvije žlice droge prelijemo sa 250 ml hladne vode, zagrijavamo dok ne zakuha te pokriveno lagano kuhamo još 20 – 30 minuta ili prema uputama.
Naljev koristimo za droge koje sadrže sluzi i druge na toplinu osjetljive sastojke. Dvije čajne žličice droge prelijemo h ladnom vodom i promiješamo. Ostavimo pokriveno određeno vrijeme, obično šest sati. Prije uporabe čaj zagrijemo do temperature ugodne za pijenje. Tako spravljamo i čajeve kod kojih nam smetaju neki, u vrućoj vodi topivi sastojci, kao trjeslovine (>medvjetka, str. 66).
Za spravljanje čajeva služimo se posudama od jenskog stakla, emajla ili porculana. Valja izbjegavati posude od legiranog čelika, aluminija i željeza, jer u tom slučaju može doći do neželjena međudjelovanja s biljnim sastojcima.
Važan je i sam način pijenja čaja. Ne smijemo ga popiti brzo, u nadi da ćemo se tako brže osloboditi neugodna okusa. P ijemo ga polagano, u gutljajima.
Čaj za znojenje i protiv prehlada pijemo koliko je moguće vrući, a čaj protiv želučanih i crijevnih oboljenja umjereno topao. Ljekovite čajeve ne sladimo, osim kad je to posebno navedeno. Ne koristimo umjetna sladila, osim u slučaju d ijabetesa.
Čajeve protiv prehlada i kašlja sladimo medom ili voćnim sirupima i sokovima. Dodavanjem meda čaj postaje mutan. Većina biljaka, naime, barem u malim količinama sadrži trjeslovine. One talože i zgrušnjavaju bjelančevine koje se nalaze
u medu. Iz istog razloga pravom čaju dodajemo mlijeko. Bjelančevine iz mlijeka se talože vezanjem na trjeslovine, zbog čega čaj postaje »lakšim« za želudac.
Čajeve protiv proljeva, koji sadrže puno trjeslovina, nikada ne sladimo medom jer bismo time smanjili i količinu aktivnih tvari. Ne sladimo ni čajeve s gorkim tvarima, jer je za njihovo djelovanje važan upravo gorak okus.
Čaj s gorkim aktivnim tvarima pijemo najmanje pola sata prije jela. Kod želučanih i crijevnih upala čaj pijemo između pojedinih obroka, čajeve za umirenje ujutro i navečer, a čaj za spavanje sat vremena prije odlaska na počinak.
Čajeve spravljamo uvijek svježe, osim ako trebamo samo jednu šalicu za cijeli dan. Za pripravu čaja trebamo odvojiti potrebno vrijeme i ne smijemo žuriti. Pogled u lončić u kojem raspoznajemo pojedine dijelove biljaka koje smo sami u brali, ugodan miris, možda sjećanje na školske praznike i kasnije bojenje tekućine također su dio terapije. Ako su nam spravljanje čaja, njegov miris i okus mrski, dobar se dio ljekovitog djelovanja gubi. Po mogućnosti ne koristimo čajeve u fi ltar vrećicama, premda nam u reklamama preporučaju njihovu praktičnost. Čaj ne valja dvaput prokuhavati zbog štedljivosti, osim ako je tako navedeno u receptu (>lipa, str. 246). Preporučene količine droga ne povećavamo u nadi da ćemo postići brži i jači učinak. U takvim slučajevima čak i kod neškodljivih droga može doći do neželjena djelovanja.
Čajeve i druge pripravke uzimamo samo određeno vrijeme. A ko su pogodni za dulju uporabu, to je kod svake droge ili čajne mješavine posebno naznačeno. Vrlo je djelotvorna primjena u obliku ljekovite kure koja treba trajati od jednog do šest tjedana. Čajeve kod probavnih smetnji i poremećaja metabolizma pijemo obično 4 – 6 tjedana. Nakon takve kure potrebno je napraviti barem jednako dugačak prekid.
Vanjska uporaba razrijeđenog ili nerazrijeđenog, uvijek nezaslađenog, čaja raznovrsna je i važna. Koristimo ga za grgljanje, ispiranje usne šupljine, utrljavanje u desni, ispiranje rana i vanjskih spolnih organa, za ovoje, obloge te kao parne, djelomične ili kupelji u kadi.
Drugi je način prerade droga tinktura. Tinkturu spravljamo od suhih d roga sa 70%-tnim alkoholom (etanolom). Općenito se smatra da tinkture djeluju bolje od čajeva. Ta dva pripravka ne možemo neposredno međusobno uspoređivati. Razrijeđenim alkoholom (70% alkohola i 30% vode) i zoliramo aktivne tvari koje se dobro tope u alkoholu, ali se slabo tope u vodi ili su posve netopive u vodi, sastojke topive u vodi tek u mnogo manjim količinama. Iz droga koje obiluju sastojcima topivima u vodi, npr. sluzi, ne spravljamo tinkture.
D vadeset grama droge (kod lakih droga poput brđanke ili nevena samo deset grama) prelijemo sa 100 ml 70%-tnog etanola i čuvamo u dobro zatvorenim staklenkama. Staklenke v iše puta na dan protresemo kako bismo poboljšali ekstrahiranje. Nakon dva do tri tjedna tekućinu ocijedimo i nakon t oga je čuvamo u tamnim staklenkama, može i više godina.
Tinkture koristimo kod unutarnje uporabe u kapljicama. Obično uzimamo 15 – 20 kapljica, triput na dan na šećeru ili u pola čaše vode. Izvana tinkture koristimo na neoštećenoj koži za utrljavanje, protiv bolova mišića i zglobova, kod reume, sportskih ozljeda i glavobolje, uglavnom dvaput na dan. A ko nema drukčijih uputa, razrijeđene tinkture u omjeru jedan dio tinkture i četiri dijela vode koristimo kao obloge. Za i zradu pripravaka za njegu kože koristimo manje koncentrirane tinkture (>koža, str. 32).
Za dugotrajniju unutarnju uporabu tinktura vrijede jednaka pravila kao i za uporabu čajeva.
U pučkoj medicini tinkture se obično spravljaju s domaćom rakijom (približno 45% alkohola). Njezina je uporaba slična kao kod pravih tinktura.
Poseban su oblik tinktura homeopatske tinkture i njihove potencije. Spravljaju se po uputama homeopatske farmakopeje (>liječenje biljem, str. 6).
U ljne iscrpine (ekstrakti) obično spravljamo od suhih biljaka, a iznimka je gospina trava. Masnim uljem izoliramo sve sastojke koji se dobro tope u lipofilnim topilima, ponajprije hlapiva ulja, karotenoide, u mastima topive vitamine, a sastojci topivi u vodi ostaju u drogi. Uvijek koristimo hladno prešana u lja, npr. bademovo, maslinovo, suncokretovo, sojino ulje, ulje dobiveno od avokada, ulje od koštica grožđa ili žitnih klica. Ta su ulja razmjerno skupa, ali i sama po sebi sadrže puno aktivnih tvari poput vitamina i njihovih bioge -
netskih predstupnjeva, kao i različite količine nezasićenih masnih kiselina. Uljne iscrpine koristimo kao ulja za masažu, za zacjeljivanje rana i za izradu pripravaka za njegu kože (>koža, str. 32). Njihov je rok trajanja približno šest mjeseci. Svježi sok u narodnoj je medicini vrlo omiljen. Danas sokove možemo nabaviti već spravljene. Iz sočnih dijelova biljaka (neki korijeni i plodovi) pripremamo ih u sokovniku. Manje sočnom bilju i korijenima moramo dodati malo vode. Tri šake sitno narezanih biljnih dijelova u miješalici pomiješamo sa 50 do 100 ml vode. Nastalu tekućinu procijedimo k roz gusto cjedilo za čaj. Takav je sok mutan, što ne umanjuje njegovu vrijednost. Svježi sok možemo nekoliko dana čuvati u hladnjaku. U obliku kure, triput na dan, uzimamo po jednu do dvije jušne žlice svježeg soka.
Sirup je omiljen pripravak za djecu kod kašlja, prehlada i gripe. Jednostavna je i u narodnoj medicini raširena priprema sirupa od cvjetova divizme, listova trpuca i podbjela, cvjetova maslačka i smrekovih vršaka. Biljne dijelove po potrebi razrežemo i u slojevima poslažemo u staklene posude. Svaki sloj pospemo šećerom, pri čemu je gornji sloj uvijek šećer. Posudu pokrijemo krpom i ostavimo na sunčanu mjestu. Sljedeći je dan ponovno napunimo do vrha. Kod divizme više dana zaredom dodajemo nove slojeve cvjetova. Tekućina koja je isprva prozirna i svijetla iz dana u dan postaje sve tamnijom. Nakon 5 – 6 tjedana tekućinu ocijedimo; č uvamo je na hladnu mjestu. Sirup dajemo djeci kod kašlja ili prehlada, na žlice ili u čaju.
Iscrpci s voćnim octom u uporabi su u narodnoj medicini. Važni su za njegu kože i kose (>koža, str. 32).
Pripravci za očuvanje zdrave kože i njegu kod nekih kožnih oboljenja navedeni su u poglavlju o koži (>koža, str. 32).
M nogobrojni bolesnici i liječnici biljne pripravke smatraju »blagim lijekovima« koji imaju manju učinkovitost, pa tako i manja neželjena djelovanja. Znanstvene tvrdnje na tom području rijetko su precizne i posve pouzdane, jer aktivne tvari kao i način djelovanja nisu u cijelosti razjašnjeni. Tako često tek djelomično poznajemo način prihvaćanja, širenja po tijelu, razlaganja i izlučivanja biljnih sastojaka. Do neželjena djelovanja dolazi zbog zamjene biljaka, zbog različitih kemijskih svojstava (>vratič, str. 238; >iđirot, str. 50), zbog zadržavanja herbicida, pesticida, insekticida, gnojiva i teških metala u drogi te zbog neispravne primjene. Jednako tako do neželjena međusobnog utjecaja može doći i zbog istodobne uporabe više bi ljnih pripravaka i lijekova. Da bi liječenje bilo uspješno, bolesnik mora uvijek obavijestiti liječnika o eventualnoj uporabi bi ljnih pripravaka. Liječnik, pak, mora poštivati želju bolesnika za primjenom biljnih pripravaka i zajedno s njim odlučiti koji je način liječenja u određenom slučaju najprimjereniji. Povećavanjem doze, produljenjem uporabe i dodatnim uzimanjem propisanog lijeka tek u rijetkim slučajevima postižemo veću učinkovitost ljekovitog bilja. Zbog nepredvidivih popratnih djelovanja uvijek ih koristimo isključivo u svrhu liječenja, po mogućnosti u dogovoru s liječnikom
Aktivne tvari biljaka
Aktivne tvari biljaka
Unatoč naglašavanju činjenice da se djelovanje biljaka u prvom redu temelji na međudjelovanju više sastojaka, »vodeću« u logu ipak možemo pripisati određenim skupinama sastojaka ili pojedinim sastojcima. Kratak opis kemijskog sastava aktivnih tvari biljaka i njihova djelovanja u organizmu namijenjen je boljem razumijevanju uporabe pojedinih ljekovitih biljaka.
Na taj način lakše ćemo shvatiti zašto se određenom biljkom katkada služimo kod različitih oboljenja. Glavne su skupine aktivnih tvari: ugljikohidrati, masnoće, flavonoidi, saponini, kumarini, antrakinonski i srčani glikozidi, gorke tvari, ljute tvari, trjeslovine, eterična ulja i vitamini.
Ugljikohidrati
Fotosintezom u biljkama iz ugljik-dioksida i vode nastaju ugljikohidrati. Prema broju šećernih jedinica, odnosno prema molekulskoj težini, dijelimo ih na monosaharide, ol igosaharide i polisaharide.
U monosaharide ubrajamo jednostavne šećere s različitim brojem ugljikovih atoma (pentoze, heksoze, heptoze), šećerne kiseline i šećerne alkohole.
Glukoza (D(+)glukoza, dekstroza) je u prirodi najraširenija heksoza sa šest ugljikovih atoma. Slobodna se nalazi u m nogim vrstama slatkoga voća, osobito u grožđu, a zajedno s fruktozom i u medu. Najviše glukoze vezano je u oligosaharidima i polisaharidima (celuloza, škrob). Industrijski se čista glukoza najčešće dobiva iz krumpirovog i kukuruznog škroba.
Fruktoza (D(-)fruktoza, levuloza) nalazi se u mnogim vrstama voća, u medu, šećeru iz sladorne trske, inulinu. Industrijski se dobiva iz šećera trske ili inulina. Kako fruktoza u glikogen prelazi brže od glukoze, njezina razgradnja ne ovisi o inzulinu, pa se koristi kao dijetetik kod šećerne bolesti (d iabetes mellitus).
Invertni šećer mješavina je glukoze i fruktoze. U medu je trščani šećer (saharoza) pomoću pčelinjih enzima pretvoren u glukozu i fruktozu. Med sadrži oko 70 – 80% invertnog šećera. Pored toga, u medu se nalaze baktericidne t vari, koje potječu iz žlijezda pčela, eterična ulja te ostali sastojci biljaka koje su pčelama služile za ispašu.
Manitol (D-manit) šećerni je alkohol. Rasprostranjen je u gljivama, algama te u korijenu, listovima i plodovima mnogih biljaka. Samo je upola sladak kao saharoza. Mana (70 − 80% manitola) je osušeni sok crnog jasena, koji se ponegdje (Sicilija) dobiva bušenjem drveta. Koristi se kao blago purgativno sredstvo. U probavnom se traktu ne resorbira. Veće količine manitola, koji s pomoću bakterija nastaje pri razgradnji g lukoze, nalaze se u siliranom kukuruzu i travi (>maslina, str. 178).
Sorbitol (sorbit) šećerni je alkohol upola manje sladak od saharoze. Ima ugodan okus i stvara dojam da hladi. Ima ga u jabukama, kruškama, šljivama, marelicama, trešnjama, a najviše u plodovima jarebike (do 10%). U jetri enzimatskom
Gorke tvari
seskviterpenske
diterpenske
triterpenske
Ljute tvari
knicin
kukurbitacin
marubiin
izoeugenol gorušičino ulje
β -azaron
Trjeslovine
galna kiselina
katehin
dimerni katehin = proantocijanidin
jednostavni galotanin
klorogenska kiselina (kavena + kina kiselina)
elagna kiselina
ružmarinska kiselina (kavena + kavena kiselina)
Alkaloidi
morfin papaverin
Eterična ulja
monoterpeni – neciklični
monoterpeni – monociklični
citronelal
citral
linalool
geraniol
limonen
mentol
menton
karvon
monoterpeni – monociklični
monoterpeni – biciklični
timol
karvakrol
mentofuran
α-pinen
tujon
borneol kamfor
seskviterpeni
fenilpropani
farnezol
bisabolol
kariofilen
kamazulen
transanetol
metilkavikol
eugenol
Ljekovite biljke
Achillea millefolium
BILJKA: Achillea millefolium L. OBIČNI STOLISNIK, HAJDUČKA TRAVA, KUNICA
PORODICA: ASTERACEAE, GLAVOČIKE, CJEVNJAČE
Stolisnik ubrajamo među najstarije poznate ljekovite biljke. U djelu De materia medica grčki liječnik Dioskorid opisao je njegovu ljekovitost, osobito kod krvarenja i zacjeljivanja rana. Srednjovjekovni pisci knjiga o ljekovitom bilju preuzeli su to znanje i preporučivali ga kod vanjskih i unutarnjih oštećenja. Danas je stolisnik zbog antiflogističkog i spazmolitičkog djelovanja važan kao sastavni dio čajnih mješavina kod želučanih i crijevnih smetnji, bolesti žučnog i mokraćnog mjehura, srca i vena te u ginekologiji.
DROGA:
M ILLEFOLII HERBA (H): Od srpnja ubiremo gornje dijelove cvatućih mladica. Režemo ih nožem, kako ne bismo iščupali cijelu biljku. Osušena je droga aromatična mirisa i gorka, a romatična okusa. Možemo koristiti i svježu biljku.
STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste na livadama, šumskim obroncima, grmlju, obrađenim tlima i nasipima, od nizine do gorskog pojasa.
SRODNE VRSTE:
U nas raste više stolisniku sličnih vrsta koje odreda možemo koristiti za liječenje. Pravi stolisnik i njegovi srodnici pojavljuju se u više genetskih tipova. Međusobno se razlikuju po sastavu eteričnog ulja, osobito prema količini važne a ktivne tvari, azulena.
SASTAV I AKTIVNE TVARI:
Eterično ulje (0,2 – 1%) čine mono- i seskviterpeni gorkog okusa. Pri destilaciji hlapivog ulja iz seskviterpena proazulena nastaje modro obojeni azulen, pa je eterično ulje stolisnika više ili manje modre boje (>kamilica, str. 90). Proazulen ahilin i gorka tvar matricin kod vodene destilacije daju »zeleni« azulen, koji isto tako djeluje protuupalno. Flavonoidi, a osobito brojni glikozidi luteolina i apigenina, djeluju spazmolitički. Droga još sadrži trjeslovine, kavenu i salicilnu kiselinu te različite sterole i pirolidinske alkaloide (betonicin). Sadrži i glikoproteine još nepoznate kemijske građe, koji također snažno djeluju na upale.
DJELOVANJE I UPORABA:
Stolisnik djeluje slično kao kamilica: koleretički, baktericidno, spazmolitički i kao adstringens. Koleretično djeluju lijekovi koji stimuliraju nastanak i otjecanje žuči. U žučnome sekretu osim vode se nalaze i elektroliti (natrij, kalij, klorid, bikarbonat), žučne kiseline, kolesterol, lecitin i žučna bojila. Na jednak način djeluju još i artičoka, rosopas, paprena metvica, kim, anis, preslica, rotkva, lavanda, timijan, lipov cvijet i brezov izdanak. Stolisnik pomaže kod dispepsije,
tegoba u gornjem dijelu trbuha, odnosno gornjem dijelu probavnog trakta, koje mogu imati organske ili funkcionalne uzroke. Gorke tvari potiču izlučivanje sline, želučanog soka i žuči. Preko živca vagusa dolazi do boljeg izlučivanja pepsina i solne kiseline. Kod neposrednog kontakta gorkih tvari sa sluznicom nastaju gastrini, pa zbog toga gorke tvari djeluju kod slabog apetita (>gorke tvari, str. 60). Stolisnik koristimo kod nedovoljno izraženog apetita, dispeptičnih tegoba, grčevitih smetnji želuca i crijeva. Zbog spazmolitičkog djelovanja flavonoida stolisnik upotrebljavamo kod g rčevitih bolova psihovegetativnog podrijetla u žena, kod menstruacijskih tegoba i krvarenja, iznutra i izvana za kupke. Često ga upotrebljavamo kao diuretik kod visokog tlaka jer ga alkaloidi snižavaju. Seskviterpeni i azuleni djeluju antibakterijski i protuupalno, zato ga često koristimo izvana kod svih vrsta rana. Kod gripe i nakon teških oboljenja preporučujemo ga kao tonik zaslađen medom.
NEŽELJENA DJELOVANJA:
Kod ljudi s alergijama na ostale glavočike cjevnjače svježi stolisnik može uzrokovati travni dermatitis s upalnim promjenama kože.
PRIPRAVCI:
ČAJ:
Od jedne do dviju čajnih žličica droge (2 – 5 g) spravljamo oparak. Pijemo ga tri do četiri puta na dan za vrijeme obroka. Koristimo ga i za obloge ili ispiranje rana koje sporo zacjeljuju.
ČAJNE MJEŠAVINE:
>hrast, str. 208 Mješavina s utjecajem na jetru, želudac, crijeva i krvotok:
stolisnikova zelen Millefolii herba 3 0 g
turičina zelen A grimoniae herba 2 0 g
žutikova kora B erberidis cortex 2 0 g zelen običnog tetrljana Marrubii herba 2 0 g iđirotov podanak C alami rhizoma 10 g
Oparak spravljamo od dviju čajnih žličica droge. Čaj pijemo triput na dan, pola sata prije jela.
SJEDEĆA KUPELJ:
100 g svježe ili suhe zeleni spravljamo kao oparak sa 1 litrom vode. Pokriven treba stajati 20 minuta, a zatim ga dodajemo kupelji.
SVJEŽI SOK:
Dvije šake svježih biljaka prelijemo sa 100 ml vode i dobro smeljemo u električnoj miješalici. Četiri puta na dan uz jelo uzimamo po jednu jušnu žlicu ocijeđenog soka.
UPORABA U VETERINI:
Stolisnik u sijenu potiče apetit i zdravu probavu životinja. Kod kolika i grčeva konjima i govedima dajemo čaj od stolisnika. I u uzgoju mladih životinja stolisnik pomaže kod mnogih tegoba. Izvana ga koristimo za rane koje ne zacjeljuju. Kod upale mjehura često stolisnik upotrebljavamo zajedno s preslicom, brezom, borovicom, zečjim trnom, koprivom ili zlatnicom. Kod krvarenja iz vimena kravama dajemo mješavinu stolisnika s poljskom preslicom i rusomačom. Vanjski ga upotrebljavamo za rane koje sporo zacjeljuju i za kupke kod kostobolje.
SDD
veliki preživači 25 – 50 g konji 10 – 25 g
mali preživači 5 – 10 g odojak 2 – 5 g pas 1 – 2 g mačka 0,2 – 5 g perad 0,2 – 5 g
Acorus calamus
BILJKA: Acorus calamus L. IĐIROT
PORODICA: ARACEAE, KOZLACI
O korištenju iđirota govore staroperzijski spisi. U Indiji i Kini također je još davno bio vrlo cijenjen kao ljekovita biljka. Drži se da su ga u naše krajeve donijeli Turci. Kao ljekovitu biljku u Europi ga je, oko 1560. godine, prvi koristio liječnik i botaničar Mathiolus, osobni liječnik cara Maksimilijana II. Iđirot je ubrzo postao omiljen i u narodnoj medicini, jer se koristio iznutra kod probavnih smetnji, a izvana u obliku kupelji kod svih vrsta slabosti. Primalje su slabašnu novorođenčad kupale u kupeljima od iđirota.
DROGA:
CALAMI RHIZOMA (D): Spužvasto mekane podanke ubiremo tako što cijele biljke čupamo iz močvarnog tla. Odstranjujemo korijenje i ostatke listova, a možemo ih i oguliti i prerezati po dužini, kako bi se brže osušili. Čuvamo ih u dobro zatvorenim posudama. Svježi podanak ima osobito snažan, aromatičan miris i gorak, aromatičan, ljut okus. Suha je droga izrazito tvrda i teško je režemo i li mrvimo.
CALAMI AETHEROLEUM: Hlapivo se ulje dobiva vodenom destilacijom. Ono je gusto tekuće, žutosmeđe boje i v rlo snažnog, karakterističnog okusa. Koristi se za izradu parfema i u kozmetičkoj industriji.
STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste u močvarama, na obalama ribnjaka, riječnih rukavaca i jaraka u cijeloj Hrvatskoj.
SRODNE VRSTE:
Kopitnjak (Asarum europaeum L.) botanički nikako nije u srodstvu s iđirotom, ali ima slične sastojke eteričnoga ulja. Njegov podanak ima oštar okus sličan papru i djeluje lokalno nadražujuće. To je posljedica azarona u hlapivom ulju. Nekada se koristio za poticanje povraćanja. Danas se koristi još samo u homeopatiji u obliku gotovih pripravaka.
SASTAV I AKTIVNE TVARI:
Glavna je aktivna tvar eterično ulje (do 7%) s β-azaronom, izoeugenolmetileterom, seskviterpenom akoronom, koji je gorka okusa, te brojnim drugim aktivnim tvarima kao što su holin, metilamin, trjeslovine i sluzi. Kod iđirota je dobro istražena veza između broja kromosoma, izvora droge i kemijskog sastava hlapivog ulja. Azaron vrlo dobro umiruje (sedativ), no istodobno se sumnja da djeluje kancerogeno. Kod tetraploidne droge, uvezene iz Indije i Kine, utvrdili su velike količine (do 80%) fenilpropanskog derivata β‒azarona. To je bio glavni uzrok da je droga izgubila značaj. Diploidna d roga uvezena iz Sjeverne Amerike i naša domaća biljka sadrže samo malo azarona. Iđirot možemo upotrebljavati u propisanoj količini i vremenu.
Iđirot je odlična droga, ali je uzimamo samo kad je neophodno potrebna, i to samo kraće vrijeme. U podanku se nalaze i trjeslovine te, kao rezervne tvari, škrob, bjelančevine i sluzi.
DJELOVANJE I UPORABA:
Zbog glavnih sastojaka eteričnog ulja (azarona i gorkoga akorona), iđirot je tipična droga koja ponajprije djeluje na probavni sustav, a osobito na želudac i crijeva. Poboljšava se djelovanje žlijezda i muskulature probavnoga sustava. Pretjerano ili nedovoljno izlučivanje kiseline poprima že-
ljenu i stalnu vrijednost, rad crijeva se pospješuje, a grčevi ublažuju; smanjuje se količina plinova. Pospješuje nastanak žuči u jetri i njezino otjecanje. Iđirot je najbolji tonik za probavni sustav, osobito kod bolesnika kod kojih su uzroci probavnih tegoba živčane prirode (zbog djelovanja vegetativnog živčanog sustava ili psihičkih smetnji). Poboljšanje probave za posljedicu ima poboljšanje cjelokupnog zdravlja, uvećavanje tjelesne i psihičke snage.
PRIPRAVCI:
ČAJ:
Jednu čajnu žličicu droge namačemo 6 – 8 sati u hladnoj vodi, a potom je ugrijemo do temperature prikladne za pijenje. Možemo spraviti i oparak koji treba odstajati 5 minuta. Čaj pijemo triput na dan, u obliku kure, koju nakon 4 – 6 tjedana prekidamo barem na dva tjedna. Takav čaj prikladan je i za ispiranje kod upala u usnoj šupljini, osobito pri upalama desni. Nekoć se preporučalo ž vakanje korijena. Danas se iscrpine iđirotova korijena dodaju pastama za zube.
ČAJNE MJEŠAVINE:
U čajnim mješavinama koristi se tek rijetko. >žutika, str. 74.
Budući da je problem s drogom riješen, preporučujemo mješavine namijenjene starijim osobama koje zbog lošeg rada svih probavnih organa loše podnose određena jela, javlja im se osjećaj napetosti u trbuhu, snažni vjetrovi ili zatvor.
zelen kičice C entaurii herba 2 0 g list gorkog lista Menyanthidis folium 2 0 g korijen iđirota C alami rhizoma 2 0 g
Od jedne čajne žličice mješavine pripremimo uvarak s 250 ml vode. Pola sata prije svakog jela pijemo nekoliko gutljaja umjereno toplog čaja.
plod koromača, zgnječen Foeniculi fructus 2 0 g list paprene metvice Menthae pip. Folium 2 0 g list matičnjaka Melissae folium 2 0 g korijen iđirota C alami rhizoma 2 0 g
Od jedne čajne žličice mješavine pripremimo oparak, koji pijemo dva do tri puta dnevno u malim gutljajima.
TINKTURA:
10 g zdrobljenog ili narezanog podanka prelijemo sa 100 ml 70%-tnog alkohola i ostavimo da odstoji 2 – 3 tjedna. Umjesto alkohola možemo uzeti dobru domaću rakiju. Takva tinktura prikladna je za masaže kod reumatskih bolesti, kod bolova u zglobovima i mišićima nakon napora. Razrijeđenu tinkturu koristimo kod kožnih osipa i ozeblina. Iznutra je ne uzimamo bez nadzora liječnika. Pod liječničkim nadzorom upotrebljavamo ga kod upala debelog crijeva. 20 – 30 kapi tinkture dodamo u šalicu čaja od kamilice ili koromača i pijemo jednu šalicu umjereno toplog čaja uz svaki obrok.
VINO OD IĐIROTA:
20 g iđirotova podanka 4 – 6 tjedana močimo u litri kvalitetnog vina; tekućinu potom ocijedimo. Kod želučanih tegoba tonik pijemo dvaput na dan, po jednu manju č ašicu (0,3 ml), ali samo kratko vrijeme.
KUPELJI:
Od 100 g narezane droge spravljamo uvarak koji treba stajati pokriven 15 minuta. Taj ekstrakt dodajemo kupeljima. U hladnjaku ga možemo čuvati i nekoliko dana; koristimo ga za djelomične kupelji kod hladnih nogu, ruku te ozeblina. Kupelji od iđirota zbog izrazitog su okrepljujućeg djelovanja osobito preporučljive kod općenito narušenog zdravlja i osjećaja slabosti, kod oporavljanja, anemija i bolesti metabolizma. Uz uzimanje čaja, kupelji dodatno poboljšavaju stanje kod probavnih tegoba.
UPORABA U VETERINI:
Mljeveni podanak iđirota pridodan hrani životinjama povećava apetit. Slabašna se mladunčad oporavlja osobito brzo ako im u hranu dodajemo podanak iđirota. Vodene ili alkoholne iscrpine zacjeljuju rane i čireve. Kao veliki oman, i iđirot je u veterini izgubio nekadašnje značenje. Upotrebu preporučujemo posebno kad sami možemo ubrati korijenje.
NEŽELJENA DJELOVANJA:
Zbog azarona, iđirot iznutra koristimo samo u dopuštenim količinama, u obliku kure, a potom neko vrijeme liječenje prekidamo. U trudnoći ga ne koristimo.
Kazalo
Nazivi biljaka na latinskom jeziku
Ljekovite biljke........ 7
A
Achillea millefolium ............ 48
Acorus calamus ....................50
Aesculus hippocastanum 52
Agrimonia eupatoria 54
Alchemilla xanthochlora 56
Allium cepa 58
Allium sativum 60
Allium ursinum 62
Althaea officinalis 64
Arctostaphylos uva-ursi..... 66
Arnica montana ................... 68
Artemisia absinthium 70
Avena sativa 72
B
Berberis vulgaris 74
Betula pendula 76
Brassica nigra .......................78
C
Calendula officinalis 80
Capsella bursa-pastoris 82
Carum carvi 84
Centaurium erythraea 86
Cetraria islandica 88
Chamomilla recutita 90
Chelidonium majus 92
Cichorium intybus............... 94
Crataegus monogyna ......... 96
Cucurbita pepo 98
Cydonia oblonga 100
Cynara scolymus 102
D
Drosera rotundifolia 104
E
Elymus repens ................... 106
Equisetum arvense 108
Euphrasia rostkoviana 110
F
Fagopyrum esculentum 112
Filipendula ulmaria 114
Foeniculum vulgare ........... 116
Frangula alnus 118
Fumaria officinalis 120
G
Galeopsis segetum 122
Galium verum 124
Gentiana lutea .................... 126
Geum urbanum 128
Glycyrrhiza glabra 130
H
Hedera helix 132
Helichrysum arenarium 134
Herniaria glabra 136
Hippophaë rhamnoides 138
Humulus lupulus 14 0
Hypericum perforatum 142 I
Inula helenium 144
Iris pallida 146 J
Juglans regia 148
Juniperus communis ........ 150
L
Lamium album 152
Lavandula angustifolia ..... 154
Leonurus cardiaca 156
Levisticum officinale 158
Linum usitatissimum 160
Lycopodium clavatum 162
MMalva sylvestris ................. 164
Marrubium vulgare .......... 166
Melilotus officinalis 16 8
Melissa officinalis 170
Mentha x piperita 172
Menyanthes trifoliata 174
O
Oenothera biennis 176
Olea sativa 178
Ononis spinosa .................. 180
Orchis morio 182
Origanum majorana 184
Origanum vulgare 186
PPetroselinum crispum 188
Pimpinella anisum 190
Pimpinella saxifraga 192
Pinus sylvestris 194
Plantago lanceolata ........... 19 6
Polygala amara 198
Polygonum aviculare 200
Potentilla erecta 202
Primula veris 20 4
Prunus spinosa 206
Quercus robur 208
Rosa canina 210
Rosmarinus officinalis ..... 212
Rubus fruticosus 214
Rumex acetosa 216
Ruta graveolens 218
Salix sp. 220
Salvia officinalis 222
Sambucus nigra 224
Sanicula europaea 226
Saponaria officinalis 228
Sempervivum tectorum 230
Silybum marianum 232
Solidago virgaurea 234
Symphytum officinale 236
Tanacetum vulgare 238
Taraxacum officinale 240
Thymus pulegioides 242
Thymus vulgaris 244
Tilia cordata........................ 246
Trigonella foenumgraecum ........................ 248
Tussilago farfara 250
Urtica dioica 252
Vaccinium myrtillus 254
Valeriana officinalis 256
Verbascum phlomoides 258
Viola tricolor 260
Viscum album 262
Vitex agnus-castus 264
Otrovne biljke ... 264
Atropa belladonna 268
Bryonia dioica .................... 270
Claviceps purpurea ........... 272
Colchicum autumnale........274
Convallaria majalis 276
Papaver somniferum 278
Solanum dulcamara 28 0
Vinca minor 282
Ljekovite biljke 7
A
Anis, slatki 19 0, 308 Ariš 194, 337
Ariš, europski ............ 194, 337
Arnika 68
Artičoka 102
B
Badeljka, šarena 232
Bazga, crna 224, 346
Bedrenika, mala 192
Bedrenika, obična 192
Bedrenika, velika 192
Bedrenika, vrtna 190, 308
Bertol 258, 357
Bijela imela 262
Bijela mrtva kopriva 152
Bijela vrba 220, 344
Bijeli bor 194, 337
Bijeli glog 96
Bijeli luk 6 0, 305
Bijeli sljez 6 4, 306
Bijeli stričak........................ 232
Blaženak, pravi 128
Bokvica, mala 196, 338
Bor, bijeli ..................... 194, 337
Bor, obični 194, 337
Bor, planinski 194, 337
Borovica, obična ............... 150
Borovnica 254, 334
Borovnica, crna 254, 334
Brđanka................................. 68
Breza, obična 76, 310
Brijestolisna končara 114, 350
Broćika, žuta .......................124
Bršljan, obični 132, 321
Bundeva, obična 98
Nazivi biljaka na hrvatskom jeziku
CCikorija 94
Crna bazga 224, 346
Crna borovnica 254, 334
Crna gorušica .......................78
Crni gavez 236
Crni sljez 164
Crni trn ......................................
206, 340
Crvena vrba 220, 344
Crveni glog 96
Crveni luk 58
Crvotočina, obična 162 Č
Češnjak 60
Čuvarkuća, krovna 230
DDespik 154, 323
Dimnjača 120
Divizma, obična ......... 258, 357
Divizma, velecvjetna 258, 357
Divlja maćuhica 260, 360
Divlja ruža 210
Divlji kesten 52
Divlji luk 62
Divlji sljez 164
Dunja 100
Dvogodišnja pupoljka ....... 176
Dvornik, troskot 200
Europski ariš 194, 337
Fratarski papar 264
Gavez, crni 236
Gavez, veliki 236
Gladiš 180
Glatki sladić 130, 326
Glog, bijeli 96
Glog, crveni 96
Gola kilavica....................... 136
Gorka trava 174
Gorki krestušac ................. 198
Gorki trolist 174
Gorušica, crna 78
Gospin plašt 56
Gospina trava 142, 322
Grčka piskavica 248
Hajdučka trava 48
Heljda, obična 112
Hmelj, obični 140, 327
Hrast kitnjak 208, 341
Hrast lužnjak .............. 208, 341
Iđirot 50
Ilirska perunika 146
Imela, bijela 262
Islandski lišaj ............... 88, 316 J
Jadranska blijeda perunika146
Jaglac, ljekoviti 204, 339
Jaglac, proljetni 204, 339
Jaglac, visoki .............. 20 4, 339
Jela 194, 337 K
Kaćun, obični ..................... 182
Kadulja, ljekovita 222, 345
Kamilica, prava............ 90, 328 Kantarion 142, 322
Kapula.................................... 58
Kasna lipa 246, 354
Kesten, divlji 52
Kičica, mala .................. 86, 314
Kilavica, gola 136
Kim 8 4, 313
Kiselica, obična 216
Klekovina 194, 337
Kokotac, žuti 168
Komorač, obični ........ 116, 318
Končara, brijestolisna 114, 350
Končara, prava 114, 350
Konopljika 264
Kopriva, bijela mrtva 152
Kopriva, mala ..................... 252
Kopriva, obična 252
Kopriva, velika 252
Korijen, slatki 130, 326
Koromač 116, 318
Košaraška vrba ..........220, 344
Krestušac, gorki 198
Krkavina 118
Krovna čuvarkuća 230
Kunica 48
Kupina 214, 343
LLan, pravi 160, 325
Lavanda 154, 323
Lipa, kasna 246, 354
Lipa, malolisna .......... 246, 354
Lipa, rana 246, 354
Lipa, velelisna 246, 354
Lišaj, islandski 88, 316
Ljekovita kadulja 222, 345
Ljekoviti jaglac 20 4, 339
Ljekoviti neven 80, 311
Ljekoviti odoljen 256, 357
Ljekoviti sljez ................ 64, 306
Ljubica, pčelinja 172, 332
Ljupčac 158
Lomljiva vrba 220, 344
Luk, bijeli 6 0, 305
Luk, crveni 58
Luk, divlji 62
Luk, medvjeđi 62
Macina trava 166
Maćuhica, divlja 260, 360
Majčina dušica, obična 242, 348
Majčina dušica, prava244, 353
Mala bedrenika 192
Mala bokvica 196, 338
Mala kičica 86, 314
Mala kopriva 252
Mala preslica .............. 108, 317
Mali sljez 164
Malolisna lipa ............ 24 6, 354
Marulja, obična 166
Maslačak, obični ....... 240, 351
Maslina, pitoma 178
Matičnjak 172, 332
Mažuran 18 4
Medvjeđi luk 62
Medvjetka 66, 356
Melisa 170, 330
Menta 172, 332
Metvica, paprena 172, 332
Milogled 226
Moravka 68
Mravinac, obični ....... 186, 226
Netres 230
Neven, ljekoviti 80, 311
Obična bedrenika ..............192
Obična borovnica 150
Obična breza ............... 76, 310
Obična bundeva 98
Obična crvotočina 162
Obična divizma 258, 357
Obična heljda 112
Obična kiselica 216
Obična kopriva 252
Obična majčina
dušica 242, 348
Obična marulja 166
Obična pljuskavica .... 142, 322
Obična sapunika 228
Obična srčenica 156
Obična turica 54
Obična vodopija................... 94
Obična vrkuta 56
Obična zlatnica 234, 349
Obična žutika 74
Obični bijeli sljez 64, 306
Obični bor 194, 337
Obični bršljan 132, 321
Obični hmelj 140, 327
Obični kaćun 182
Obični komorač ......... 116, 318
Obični maslačak 240, 351
Obični mravinac 186, 226
Obični orah 148
Obični stolisnik ................... 48
Obični tetrljan 166
Obični vratič 238
Očanica 110
Odoljen, ljekoviti 256, 357
Oman, pravi 144
Oputina 200
Orah, obični 148
Orah, pitomi 148
Origan ......................... 186, 336
Osljebad 232
PPapar, fratarski .................. 264
Paprena metvica 172, 332
Pasja ruža 210
Pasji trn 138
Pčelinja ljubica 172, 332
Pelin ........................................70
Pelin, pravi 70
Pelin, vrtni 70
Peršin 188
Perunika, ilirska ................ 146
Perunika, jadranska blijeda 146
Petoprsta 202, 355
Pirika 106
Piskavica, grčka 248
Pitoma maslina 178
Pitomi orah 148
Pitomi sljez 64, 306
Pješčano smilje .................. 134
Planinski bor 194, 337
Pljuskavica, obična 142, 322
Podbjel 250, 318
Poljska preslica 108, 307
Prava kamilica ............. 90, 328
Prava končara 114, 350
Prava majčina dušica 244, 353
Pravi blaženak ................... 128
Pravi lan 160, 325
Pravi oman 144
Pravi pelin 70
P reslica, mala 108, 317
Preslica, poljska ......... 108, 307
Priputac 136
Proljetni jaglac 204, 339
Ptičja trava 200
Pupoljka dvogodišnja 176
RRadič 94
Rakita 220, 344
Rana lipa 246, 354
Rosika 104
Rosopas ..................................92
Rusomača 82
Rutvica, vrtna 218
Ruža, divlja 210
Ruža, pasja 210
Ružmarin 212
S
Sapunika, obična 228
Sirištara, žuta 126
Sladić, glatki 130, 326
Slatki anis ................... 190, 308
Slatki korijen 130, 326
Sljez, bijeli 64, 306
Sljez, divlji 164
Sljez, ljekoviti 64, 306
Sljez, mali ............................ 164
Sljez, obični bijeli 64, 306
Sljez, pitomi 64, 306
Sljez, šumski 16 4
Sljez, veliki 164
Sljezovina 64, 306
Smilje, pješčano 134
Smreka 194, 337
Srba 122
Srčanik 126
Srčenica, obična ................ 156
Srčenjak 202, 355
Srijemuš 62
Stolisnik, obični 48
Stričak, bijeli ...................... 232
Suličasti trputac 196, 338 Š
Šarena badeljka ................. 232
Šumski sljez 16 4 T
Tetrljan, obični ................... 166
Timijan 244, 353
Trava, gorka 174
Trava, gospina 142, 322
Trava, hajdučka 48
Trava, ptičja 200
Trn, crni 206, 340
Trn, zečji 128
Trnina 206, 340
Trnjina 206, 340
Trolist, gorki 174
Trolistica .............................. 174
Troskot dvornik 200
Trputac, suličasti 196, 338
Trputac, uskolisni 196, 338
Trušljika................................118
Turica, obična 54 U
Uskolisni trputac ....... 19 6, 338 V
Valerijana 256, 357
Velecvjetna divizma 258, 357
Velelisna lipa 246, 354
Velika bedrenika 192
Velika kopriva 252
Veliki gavez 236
Veliki sljez 164
Vidac 110
Virak .......................................56
Visoki jaglac 204, 339
Vodopija, obična 94
Vratič, obični 238
Vrba, bijela 220, 344
Vrba, Iva ......................220, 344
Vrba, crvena 220, 344
Vrba, košaraška 220, 344
Vrba, lomljiva 220, 344
Vrkuta, obična 56
Vrtna bedrenika ........ 190, 308
Vrtna rutvica 218
Vrtni pelin 70
Vučji trn 138 Z
Zdravčica 226
Zečja stopa 128
Zečji trn 18 0
Zlatnica, obična ......... 234, 349
Zob 72, 309
Zova 224, 346
Žuta broćika 124
Žuta sirištara 126
Žuti kokotac 168
Žutika, obična 74
Otrovne biljke 264
Bljuštac 270
Divlja tikva 270
Đurđica 276
Gorkoslad 280
Mak, opijumski 278
Mala pavenka ..................... 282
Mali zimzelen 282
Mrazovac 274
Opijumski mak 278
Paskvica 280
Pavenka, mala .................... 282
Ražova glavica 272
Tikva, divlja 270
Velebilje 268
Vrtni mak 278
Zimzelen, mali 282
Bibliografija Impresum
Achenbach R. K., Gesunde und kranke Haut, G. Thieme, Stuttgart, 1989.
Bohinc P., Slovenske zdravilne rastline, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1985.
Böhming U., Mayr P., Kneipp und die Heilpflanzen, K arl F. Haug, Heidelberg, 1993.
Brandsch H., Capitulare de villis vel curtis imperii Caroli Magni. Die Landgüterordnung Kaiser Karls des Großen, Deutscher Landwirtschaftsverlag, Berlin, 1990.
Buff W., von der Dunk K., Giftpflanzen in Natur und Garten, Augsburger Druck u. Verlagshaus, Augsburg, 1980.
Daubenmerkel, W. (2011): Tierkrankheiten und ihre Behandlung. WVG Stuttgart.
Domac R., Mala flora Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb, 1984.
Dorsch, W., et al. (2002): Kinderdosierungen von Phytophaharmaka. Kooperation Phytopharmaka GbR Bonn.
Fintelmann, V., Weiss, R. (2009): Lehrbuch der Phytotherapie. Hippokrates Verlag Stuttgart.
F ischer G., Krug E., Heilkräuter und Arzneipflanzen, K arl F. Haug, Heidelberg, 1980.
Hänsel R., Pharmazeutische Biologie. Springer Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1980.
Hänsel P. i suradnici, Hagers Handbuch der pharmazeutischen Praxis, 5. izdanje, Springer Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1995.
Hoek, T., Suda, D. (2012): Sichere Hausmittel für das kranke Kind. Springer Verlag Berlin.
Kromar J., Zdravilne rastline, Grad, Ljubljana, 1992.
Martinčič A., Sušnik F., Mala flora Slovenije, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1984.
Martinčič A., Wraber T. et al., Mala flora Slovenije, Tehniška založba, Ljubljana, 1999.
Müller I., Die pflanzlichen Heilmittel bei Hildegard von Bingen, Herder, Freiburg, Basel, Wien, 1993.
Pahlow M., Das grosse Buch der Heilpflanzen, Gräfe und Unzer, München, 1993.
Pütz J., Niklas C., Cremes und sanfte Seifen, Hobbythek, Köln, 1993.
Reichling, J., et al. (2008): Heilpflanzenkunde für die Veterinärpraxis. Springer Verlag Berlin, Heidelberg.
Saller R., Reichling J., Hellenbrecht D., Phytotherapie, K arl F. Haug, Heidelberg, 1995.
Schilcher, H. (1999): Phytotherapie in der Kinderheilkunde. WVG Stuttgart.
Schneider E., Nutze die heilkräftigen Pflanzen, Saatkorn Hamburg, 1988.
Stoffler H-D., Der Hortulus des Walafrid Strabo, J. Thorbecke Verlag, Sigmaringen, 1989.
Thüler, M. (2013): Wohltuende Wickel. Maya Thüler Verlag CH 3076 Worb.
Tucakov J., Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984. Wagner H., Pharmazeutische Biologie, Drogen und ihre Inhaltsstoffe, Gustav Fischer, Stuttgart, New York, 1993.
Wagner H., Wiesenauer M., Phytotherapie, Phytopharmaka und pflanzliche Homöopathika, W VG, Stuttgart, 1997.
Willfort R., Gesundheit durch Heilkräuter, R. Trauner Verlag, Linz, 1976.
Naslov izvornika:
Katja Toplak Galle: Zdravilne rastline na Slovenskem © Mladinska knjiga založba d.d., Ljubljana, 2015.
Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2015.
Za nakladnika: Bojan Vidmar
Glavni urednik: Zoran Maljković
Urednica: Aleksandra Stella Škec
Preveli: Damir Biličić, Arijana Klier (str. 284 – 362; str. 368 – 372)
Botanička redaktura: prof. dr. Ivan Šugar
Farmakognozijska redaktura: prof. dr. Zdenka Kalođera
Ilustracije: Aleš Sedmak
Fotografije: Luka Pintar, Peter Galle, Peter Skoberne, Tone Wraber, Ciril Mlinar Cic, Tomaž Gredina, Milan Lovka, Shutterstock, arhiv Mozaika knjiga
Lektorica: Ivanka Šenda (str. 284 – 362; str. 368 – 372)
Tehnička urednica: Marija Morić
Oblikovanje naslovnice: Petra Jerič Škrbec
Tisak: Radin, Zagreb, ožujak 2016.
ISBN: 978-953-14-1960-4
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxxx.
Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugač ije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
Domaće ljekovito bilje
Htjeli biste saznati kako na posve prirodan način, bez nepotrebnih lijekova, ukloniti tegobe poput grčeva, nadutosti ili raznih upala? Ili biste jednostavno htjeli poboljšati opće stanje vašeg organizma? Želite naučiti kako prirodnim putem pomoći vašem djetetu?
Fitoterapija je najstariji oblik liječenja bolesti. Upotrebljavala se tijekom cjelokupnog razvoja čovječanstva, pa se tako kao dio tradicionalne narodne medicine stotinama godinama upotrebljavala i kod nas. Sve do pojave službene medicine ona je bila jedini način liječenja. Danas se sve više ljudi okreće biljkama kao zamjeni za sintetičke lijekove, jer su zdravije i izazivaju manje nuspojava.
Domaće ljekovito bilje jedinstven je priručnik koji na jednom mjestu predstavlja više od stotinu ljekovitih biljaka prikladnih za samoliječenje, ali i kao dopunu medicinskim terapijama. Upoznajte najvažnije ljekovite biljke i saznajte koja je njihova tradicionalna primjena, usklađena s najsuvremenijim znanstvenim istraživanjima.
• Detaljni opisi pojedinih biljaka, povijest, kemijski sastav, srodne vrste i neželjena djelovanja
• Kako prepoznati, skupljati i pripravljati ljekovito bilje
• Popis otrovnoga bilja koje valja izbjegavati
• Recepti za čajeve i čajne mješavine koji pomažu kod mnogih bolesti i tegoba
• Savjeti za pripremu preparata za njegu kože i kose
• Novo u ovom izdanju: opsežna i sveobuhvatna poglavlja o prirodnom liječenju djece pomoću ljekovitog bilja te savjeti o liječenju životinja ljekovitim biljem
Uputite se u prirodu i uz pomoć ove knjige upoznajte svijet
ljekovitog bilja svuda oko nas!
www.mozaik-knjiga.hr 396,00 kn
ISBN 978-953-14-1960-4