TOMISLAV MATIĆ
Mojoj baki Josipi i teti Ružici
Iscezla Hrvatska
iščezla TOMISLAV MATIĆ
hrvatska
Jednom (ne)davno u Lijepoj Našoj ...
sadržaj
predgovor 7
bolnica milosrdne
braće u zagrebu
Tko ne mora, ne ide 8
borongajski aerodrom
Vrata svijeta 11
cistercitska opatija u topuskom
Svodovi u oblacima 14
gradska kuća na sljemenu
Noga već sama beži 18 hrastove šume u dalmaciji
Od prašume do pustinje 20
katedrala u modrušu
Katedrala usred Kapele 23
koksara u bakru
Kada su čuda bila moguća 25
samoborček
Vožnja za sjećanje 27
selilačko stočarstvo na velebitu
Duhovi krševitih klisura 30
splitska skala
Raj za trgovce 33
spužvarstvo na krapnju
Opasna lovina 36
stara petrinja
Kraljevski grad nestao bez traga 40
sulejmanov most na dravi
Drveni gigant 42
„ szent istván “
Div u dubinama 46
tramvaj u dubrovniku
Nisu konji za gospodu 48
tvornica glinice u obrovcu
San o blagostanju 51
tvornica papira u rijeci
Vjesnik budućnosti 54
zagrebačka sinagoga
Izgubljeni hram 57
zagrebačko
kupalište na savi
Riječna rivijera 60
židovski geto u dubrovniku
Ni jedna ograda nije vječna 64
austrougarska ratna luka u puli
Daleki zvuci valcera 67
bakačeva kula
Protiv napada i pogleda 70
barokno kazalište u trogiru
Filigranska kutijica za slatkiše 73
cesta kralja kolomana
Srednjovjekovna magistrala 76
dominikansko učilište u zadru
Samo najbolji prolaze 78
dubrovačka željeznica
Ćiro i Ludi Sarajlija u Gružu 82
govedo tur
Čudovište turopoljskih prašuma 86
kasim-pašina
džamija u osijeku
Kupole boje neba 89
koraljarstvo na zlarinu
Crveno zlato 92
kruna hrvatskih kraljeva
Gdje li su je zametnuli? 96
paganija
Kraljevstvo gusara 100
posljednji rudnik u hrvatskoj
Dolje, u tamu 102
saveznička zrakoplovna
baza na visu
Jedna slavna godina 107
stanovnici sveca
Nepobijeđeni otok 110
svilarstvo u slavoniji
Bube Marije Terezije 114
talijanska fondacija u ublima
Fašistička utopija 117 „bodulka“ i prva
trajektna linija na hrvatskoj obali
Drveni autobus koji je otplovio u povijest 120
trolejbusi u rijeci i splitu
Na električni pogon 124
veljotski jezik
Vetrun diskaurs 127
vojarna kuline u šibeniku
Od carske do tajkunske mornarice 129
bizantski plovni put
Carigrad express 132
hindi-babina tekija u vukovaru
Mistika na Vuki 135
hotelski kompleks „haludovo“
Poroci socijalističkog
Miamija 138
hrvatska vlada u varaždinu
Prah i pepeo 141
olimpijski centar na bjelolasici
Lanjski snjegovi 143
iločki hamam
Dašak Orijenta 145
kursalon u lipiku
Predratna otmjenost 148 mursella
Je li uopće tamo? 152
opatijski festival
Temelji uspomena 154
parobrod „ sloga“
Potonule nade 158
podmornica „velebit “
Jedina u povijesti 160 4 tomislav matić
pontonski most preko novskog ždrila
Ploveća autocesta 162 protestantska tiskara u nedelišću
Plamen reformacije 165
prvi hrvatski filmovi
Projekcija u prazno 168
šuplja crkva u solinu
Ruševine povijesti 171
švički slapovi
Fatamorgana u kršu 174
templarski preceptorat u vrani
Tajanstveni vojnici Salomonova hrama 178
tvornica tanina u županji
Džentlmeni među hrastovima 182
zagrebački paromlin
Vatra i brašno 184
zvjezdarnica u malom lošinju
Preko trnja do zvijezda 188 industrijska žičara na velebitu
Prevelika da postoji 190 ivanovačka tvrđava u pakracu
Sumrak vitezova 194
kip kralja aleksandra karađorđevića u varaždinu
Posljednji šahovski potez 196 kupalište šmidhen u samoboru
Zatrpani izvor 199 perunovo svetište na učki
Sjena gromovnika 201 pićanska biskupija
Nekoć davno, u srcu Istre … 204 pijaristički samostan i škola u bjelovaru
Idi i ne griješi više … I pročitaj koju knjigu! 208
riječni trajekt
„golubica“
Let nije dugo trajao 210
rimska vila na brijunima
Bogatstvo kakvo je teško i zamisliti 213
žumberački uskoci
Između cara i sultana 216
bajamontijeva fontana
Nema žednima do vode 219
dvorac gornje oroslavje
Trnoružica i Pepeljuga ostale su beskućnice 222
kupalište „košćina“ na bačvicama
Van iz mora, viđen je muškarac! 226
marmontov perivoj u splitu
Dar Napoleonova maršala 228
masonska loža u osijeku
Pod znakom šestara 230 pavlinski
samostan na gariću
Pustoš uzima svoje 233
relikvije sv. ivana kapistrana
Nestali svetac 236
srednjovjekovni
grad gorjani
Sve je pokrila trava i zaborav 239 staro središte
dioklecijanove palače
Doba rušenja 241
„veli jože “
Idu li brodovi u raj? 244
adamićevo kazalište u rijeci
Najljepša zgrada u gradu 247 bludilišta u zagrebačkoj kožarskoj ulici
Crvene svjetiljke 249
eremitorij u dračevoj luci
Daleko od ljudi 252
jabučki karanfil
Kada posljednji cvijet uvene 256
kraljevski sajam
Nešto za svakoga 260 putnička postaja u podpragu
Divlji zapad 262
sanatorij brestovac na medvednici
Svjetionik nade 266
sokolski sportski kompleks na sveticama
Sokol je sletio 269
stari grad pag
I gradovi hodaju 273
tunolov u bakarskom zaljevu
Ribice lude, dođite amo 277
dan dječje radosti
Crveni Božić 281 korčulanska ljetna škola
Podgrijavanje Hladnog rata 286 lunapark „tivan “ u zagrebu
Disneyland za tri groša 290
školski predmet „domaćinstvo“
Mijesim mlijeko, iskuhavam kruh … Bit će za dvojku. 292
stara imena hrvatskih naselja
Politički korektna geografija 298 stari biskupijski kompleks u đakovu
Biskupija unutar zidina 303
televizijski program z 3
Prozor u Zapad 306 vulkan kameni vrh
Uzbuđenja zagorske lagune 309
željeznička pruga uz sutlu
Titov cug 312
gsc „kulušić “
Ludujmo do kasnog predvečerja! 316
izvori ilustracija 320
iščezla hrvatska 5
predgovor
Vrijeme sve rastače. Sve stari od vremena i zbog njega se zaboravlja. Zbog vremena sve nestaje, pisao je drevni Aristotel. Kako da se borimo s takvim strašnim i nepobjedivim protivnikom? Svi umiremo i nestajemo, no imamo jedno moćno oružje − sjećanje. U sjećanju nestala prošlost živi, srušeni se svodovi uzdižu pod nebesa, potonuli brodovi plove, zaboravljeni jezici odjekuju, izumrli gradovi puni su života. Ova je knjiga doprinos održavanju sjećanja živim, da bi se bar nekoliko iščezlih stvari spasilo od zatora vremena.
Stvari o kojima je riječ u ovoj knjizi više ne postoje. Od nekih su ostale samo ruševine, od nekih tek fotografije ili crteži, o nekima imamo samo zapise, za neke tek znamo da su postojale, a o nekima ni toliko. Nemoguće je pobrojiti sve što je u Hrvatskoj nekad postojalo, a više ne postoji – stotinu tema navedenih ovdje tek je malen dio toga. Pri odabiru cilj je bio predstaviti što više različitih aspekata iščezle hrvatske prošlosti – prirodnih pojava, industrijske i kulturne baštine, znanstvenih ustanova – iz svih krajeva zemlje. Među njima su veliki gradovi koji su danas pustopoljine, ukinute pruge, zatvorene i srušene tvornice, katedrale od kojih su ostali samo temelji, zanati od kojih su nekoć živjele cijele zajednice, a danas se njima gotovo nitko ne bavi, izgubljena umjetnička djela i mnoštvo drugih nestalih stvari i pojava. Izabrane su ne samo stvari koje su nekada fizički postojale nego i one nematerijalne, poput jezika, udruženja ili festivala. Nastojalo se uključiti što je više moguće razdoblja prošlosti hrvatskog prostora − od prapovijesti, preko antike i srednjeg vijeka, do suvremenog doba.
Proučavajući iščezlu Hrvatsku, stječe se dojam nevjerojatnog bogatstva i raznolikosti kultura, vjeroispovijesti i tradicija koje su prošle ovom zemljom. Traga su ostavili drevni Rimljani, stoljeća osmanske vlasti, mnoštvo katoličkih biskupa i redovnika, habsburški carevi, Karađorđevići i socijalizam, osnivajući, gradeći i obnavljajući iz najrazličitijih
vjerskih, ideoloških ili pragmatičnih pobuda. To su sve dijelovi hrvatske prošlosti i svi su jednako „naši“, bilo da je riječ o osmanskim džamijama ili kipovima jugoslavenskih kraljeva. Na mnoge od tih stvari možemo biti ponosni jer je gotovo pa nevjerojatno da su uopće postojale, da su na ovom prostoru ostvarena tako velika postignuća ili da su dijelovi tako udaljenih kultura dospjeli do Hrvatske. S druge je strane nemoguće poreći kako je bolje da nekih više nema, no i takve su dio naše prošlosti, pa sjećanje na njih služi kao upozorenje. Iznenađuje koliko je toga iz nedavne hrvatske prošlosti, čak i prethodnih desetljeća, već nestalo. Mnogi će se čitatelji vjerojatno prisjetiti da su i sami vidjeli, posjetili ili sudjelovali u nekima od njih.
Posebno valja naglasiti da ova knjiga nije znanstveni rad i da se iznesenim podacima ne bi trebalo koristiti kao argumentima u znanstvenim radovima ili raspravama. Njezin je cilj ponajprije zabaviti čitatelje zanimljivim pripovijestima iz hrvatske prošlosti i podsjetiti ih na stvari kojih više nema, da bi još bolje upoznali povijest Hrvatske u svoj njezinoj raznolikosti. Unatoč tomu, u pisanju je točnost iznesenih podataka bila ključna. Uzimani su samo provjereni podaci iz pouzdanih izvora. Pritom su proučeni izvorni dokumenti i na stotine djela hrvatskih i stranih znanstvenika, pisaca i publicista. Ovdje izražavam silnu zahvalnost njihovu vrijednom radu, bez kojega bi ovdje opisane stvari zaista potpuno – iščezle.
Svaka od tema u ovoj knjizi predstavljena je ukratko, u dvije-tri kartice teksta. Pritom su mnogi zanimljivi podaci izostavljeni. Zato potičem čitatelje da se i sami bave temama koje smatraju zanimljivima, da pronađu još djela o njima, a ako ih nema, da ih sami napišu te ih molim da pritom isprave ako sam u nečemu pogriješio. Sjećanje je krhko i lako blijedi, a njegovo održavanje dragocjen je rad od kojega će koristi imati čitavi naraštaji.
Tomislav Matić
bolnica
braće
Bolnica Milosrdne braće, prva suvremena bolnička ustanova u Zagrebu i cijeloj sjevernoj Hrvatskoj, bila je za svoj grad i blagoslov i prokletstvo. Iako je gradu donijela suvremenu medicinu, vrijeme ju je pregazilo, pa je naposljetku proglašena gojilištem štakora i srušena. Sve do najnovijeg doba, bolnice u strogom smislu te riječi nisu postojale. Naravno, postojale su
ustanove za njegu bolesnika, ali one su ujedno bile i ubožnice, prihvatilišta i konačišta, a najčešće su ih organizirale vjerske zajednice – u Hrvatskoj je to posebice činila Katolička crkva. Takve su ustanove, odnosno hospitale, imala sva važnija mjesta (u Čazmi je jedan sagrađen u 15. stoljeću), a u Zagrebu ih je već krajem srednjeg vijeka bilo nekoliko. Međutim, u doba prosvjetiteljstva javila
8 tomislav matić
Biskup Maksimilijan Vrhovac
bolesnim i ranjenim vojnicima. Za njezino je mjesto određeno zemljište oduzeto jezuitskom redu na mjestu današnjeg Nebodera na Trgu bana J. Jelačića. Dotad grad još nije bio dopro dotle, pa se bolnička zgrada nalazila na osami. Godine 1803. osnovan je odbor, na čelu s Vrhovcem, koji je odredio buduću svrhu bolnice. Poput prijašnjih ustanova, i ova je istodobno trebala biti i ubožnica i svojevrsni „zatvor“ za mentalne pacijente, koje se tada prisilno sklanjalo od očiju javnosti. U njoj se imala nalaziti i javna ljekarna i kapela Ranjenoga Isusa. Uprava je prepuštena redu Milosrdne braće sv. Ivana od Boga, čuvenom po organizaciji i upravljanju bolnicama.
Sjeverno pročelje bolnice na križanju Ilice i Gajeve ulice u Zagrebu
Unutrašnjost bolnice (desno)
se zamisao da je gradu umjesto tijesnih konačišta potrebna velika, suvremena bolnica. Impuls za njezino osnivanje dao je veliki hrvatski prosvjetitelj Nikola Škrlec Lomnički (1729. – 1799.), a ideja se osobito svidjela zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu (1752. – 1827.), koji je donirao vlastita sredstva za njezinu izgradnju.
Izgradnja je započela 1794. godine, no uskoro je znatno ubrzana jer su ratovi s revolucionarnom Francuskom i Napoleonom napunili Zagreb
Bolnica je svečano otvorena 1804. godine. Prvotno je imala 32 kreveta, ali se njihov broj s vremenom povećavao. Boravak je u pravilu plaćao svatko tko je mogao, a oni koji su bili voljni doplatiti, dobili bi vlastitu sobu; ostali bi dobili tek krevet u zajedničkoj sobi. Za one koji nisu mogli platiti ništa, bili su rezervirani kreveti za siromahe – ne treba ni govoriti da je upravo takvih dolazilo najviše. U početku je bolnička zgrada nad prizemljem imala samo jedan kat, ali već je 1819. godine postala premalenom, pa je dograđen još jedan. Bila je to tada najveća zgrada u Zagrebu, a imala je i vrt i pomoćne zgrade – u jednoj od
iščezla hrvatska 9
ushićenje među Zagrepčanima. U međuvremenu mu je vojno značenje još više poraslo jer je u Zagrebu od 1932. bilo središte 2. zrakoplovne brigade, a borongajski su zrakoplovci upravljali najsuvremenijim ratnim avionima, poput britanskih Hawker Hurricanea. Međutim, pošto je Hrvatsku zahvatio Drugi svjetski rat i uspostavljena marionetska država nacističke Njemačke, aerodrom se nastavio koristiti u civilne, ali i vojne svrhe. I dalje su na njega slijetali putnici iz Budimpešte, Bukurešta i Milana, ali slijetalo je i nešto drugo. Naime, aerodrom je, kao najveća baza
Aeromiting na borongajskom aerodromu 1956. godine
neprijateljskoga ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj, bio prvorazrednom metom savezničkih bombardera, pogotovo potkraj rata kada su britanske i američke eskadrile polijetale iz južne Italije i s Visa.
Nakon rata, pokraj Zagreba uređen je novi civilni aerodrom u Lučkom, a vojno se zrakoplovstvo nove jugoslavenske države preselilo na Pleso, u kojem je njemačka vojska tijekom rata sagradila betonsku pistu. Ta su dva aerodroma preuzela većinu zadataka ratom oštećenog i dobrim dijelom uništenog Borongaja. Ondje je uspostavljena radionica za popravak i održavanje vojnih aviona, koja je djelovala do 1961. godine. Tada je borongajski aerodrom definitivno prestao postojati jer je za sve veće i modernije zrakoplove postao sasvim neupotrebljivim. Od 1962. godine do danas zagrebačka zračna luka nalazi se u Plesu kod Velike Gorice.
Ipak, prošlost mjestimice izbija na površinu. Na jednoj od kuća u današnjoj Ulici kneza Branimira još uvijek se može vidjeti natpis „Gostiona k aerodromu“. Iz zemlje se pak tu i tamo iskopa poneka neeksplodirana bomba iz Drugoga svjetskog rata. Od pustopoljina koje su nekoć okruživale aerodrom nije ostalo ništa jer se njima prostrlo gusto izgrađeno gradsko područje.
Izgradnja hangara borongajskog aerodroma 1930. godine