Enciklopedija nadnaravnog - Grupa autora

RUPERT MATTHEWS, PAUL ROLAND, KAREN FARRINGTON, LUCY DONCASTER i ANDREW HOLLAND

Enciklopedija nadnaravnog Istraživanje svijeta neobjašnjivih sila koje utječu na naš svijet

Enciklopedija nadnaravnog

Naslov izvornika The Encyclopedia of the Paranormal Copyright © 2009 Arcturus Publishing Limited Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb, 2014.

Za nakladnika Bojan Vidmar Glavni urednik Zoran Maljković Urednik Vid Jakša Opačić Prijevod s engleskog Andrea Pongrac Lektura Maja Matković Korektura Diana Greblički-Miculinić Grafički urednik Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice Ivica Jandrijević Ilustracije Corbis, Getty, Mary Evans, Bill Stoneham, Rex Features, Science Photo Library, Photos.com, Shutterstock, Tamasin Reno, Topfoto Ilustracija na naslovnici Shutterstock Tisak Radin print, Zagreb, kolovoz 2014.

ISBN 978-953-14-1642-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 882931.

Sva prava zadržana.

Ni jedan dio ove publikacije ne smije se reproducirati, pohraniti ili prenositi u bilo kojem obliku ili bilo kojim putem, elektronički, mehanički, fotokopiranjem, snimanjem ili drukčije bez prethodnog pisanog dopuštenja vlasnika autorskoga prava.

RUPERT MATTHEWS, PAUL ROLAND, KAREN FARRINGTON, LUCY DONCASTER i ANDREW HOLLAND

Enciklopedija nadnaravnog Istraživanje svijeta neobjašnjivih sila koje utječu na naš svijet

Sadržaj UVOD 7

PRVI DIO: OSOBE NADNARAVNIH SPOSOBNOSTI

9

Mediji 10 Ploče za prizivanje duhova (“ouija boards”)

36

Proroci i proročanstva

42

Psihokineza

70

ESP ili izvanosjetilna percepcija

74

Vidovnjaci iscjelitelji

90

Vještice

108

DRUGI DIO: NATPRIRODNO U PRIRODI

125

Jezerska čudovišta

126

Morske zmije

135

Bigfoot i drugi američki hominidi

152

Jeti i drugi neuhvatljivi čovjekoliki majmuni

169

Vile

174

Preživjeli primjerci dinosaura

178

Medvjed Nandi i druga stvorenja

185

Krugovi u žitu

201

Zmajeve linije (“ley lines”)

206

Čudovišni valovi

211

TREĆI DIO: NADNARAVNI DOGAĐAJI

217

Reinkarnacija

219

Spontano ljudsko izgaranje

225

Izvantjelesna iskustva

231

Duhovi

238

Poltergeisti

272

Kletve

282

Vampiri

303

Zombiji

307

Opsjednutost

312

Nadnaravne oborine

320

Neidentificirani leteći objekti (NLO)

327

ČETVRTI DIO: NADNARAVNE LOKACIJE

361

Stonehenge

362

Newgrange

367

Yonaguni

369

Atlantida

372

Nazca

377

Baalbek

382

Tintagel

384

Velika piramida u Gizi (Keopsova piramida)

389

Veliko zmijoliko brdo

392

Uskršnji otok

395

Bermudski trokut

398

Uvod Tradicionalna nas znanost uvjerava kako živimo u posve sigurnom i predvidljivom svijetu. Svemirom upravljaju zakoni koji kontroliraju kretanje predmeta, njihovo međudjelovanje i povezivanje različitih kemijskih elemenata, a prikazano u sterilnoj okolini znanstvenog laboratorija, navedeno se doima posve jasnim i očitim.

Međutim, svaki se dan u stvarnom svijetu izvještava o vrlo bizarnim i neobjašnjivim događajima, koji se naočigled protive fizikalnim zakonima.

Tako je, primjerice, moguće vidjeti predmete kako lete zrakom a da ih nitko pritom ne podiže ili baca. Iako znanstvenici takozvana poltergeista smatraju glavnim krivcem, nije dovoljno imenovati pojave već ih je potrebno i objasniti.

Neki tvrde i da posjeduju čudesne moći, odnosno da su sposobni proreći budućnost, vidjeti lokacije udaljene stotinama kilometara ili čak razgovarati s pokojnicima, a dojmljiv broj dokaza govori u prilog tome kako uistinu postoje pojedinci koji mogu izvoditi nevjerojatne pothvate.

Također, takozvani Goblin Universe, odnosno svijet nama posve nepoznatih stvorenja, ne probija granice znanosti samo u okrilju i toplini naših domova. U dalekim šumama na sjeverozapadu Sjeverne Amerike stotine svjedoka navodno su doživjele susret s dlakavim čovjekolikim majmunima visokim 180 centimetara. No znanstvenici tvrde kako je nemoguće da je ijedan primjerak velikog sisavca preživio u Sjevernoj Americi bez naše spoznaje.

Unatoč tomu, postoje mnogobrojne fotografije, čak i snimka takva stvorenja čije postojanje znanstvena zajednica jednostavno ne podržava. Nadajmo se, međutim, da Bigfoot ipak neće izumrijeti prije negoli to napokon učine.

Mnogobrojna su i svjedočanstva o posjetima stranih bića našem planetu.

Navedene se neidentificirane leteće objekte ili NLO-ove može vidjeti svugdje na kugli zemaljskoj, a neki čak poslije slijetanja iskrcavaju sićušne humanoide, odnosno izvanzemaljska bića koja dolaze iz posve drukčijega svijeta. Ne zaboravimo ni na duhove, koji više ne opsjedaju samo prastare sablasne dvorce nego se pojavljuju i u najmodernijim kućama ili na autocestama.

Dobro došli u svijet nadnaravnog, u kojem ništa nije kakvim se čini, u kojem su čak i najnevjerojatniji događaji mogući, a naizgled obične pojave u najmanju ruku neobične.

Rupert Matthews

10

O sob e n a d n a rav n i h sposo bn ost i

Prvi dio

OSOBE NADNARAVNIH SPOSOBNOSTI Čini se da neki posjeduju uistinu čudesne moći i mogu predvidjeti što će se dogoditi u budućnosti, razgovarati s pokojnicima ili pomicati predmete snagom uma. Dok neki među njima ciljano rade na svojim moćima i služe se njima u vlastitu korist, drugi vjeruju kako su im nametnute i stoga su zatečeni njima poput običnih ljudi. No svima im je zajedničko da posjeduju neobjašnjive i izrazito moćne sposobnosti.

U vo d

11

Mediji Ljudi funkcioniraju na najnižoj frekvenciji postojanja u najopipljivijoj stvarnosti – u tjelesnom smislu. Stoga nije čudno što smo skloni vjerovati kako je sve što doživljavamo stvarno i kako sve što ne možemo dodirnuti, kušati, vidjeti, namirisati ili čuti jednostavno ne postoji. Svijet u kojemu živimo čini se opipljivim.

Nažalost, znanost je nedavno ustanovila kako je posrijedi samo iluzija. Tako, primjerice, ne možemo percipirati prostore između različitih oblika materija na razini subatomskih čestica. Naš je svijet uglavnom načinjen od prazna prostora. Iako je navodno opipljiv, taj je fizički svijet tek iluzija, a nama stvarnost dok živimo u tijelu s kojim smo se rodili. No postoji jedan drugi svijet izgrađen od suptilnije tvari, koji funkcionira na višoj frekvenciji i u našim međuprostorima.

Ponajprije valja istaknuti kako svatko ima urođeno šesto čulo, odnosno izoštrenu sposobnost zamjećivanja prikrivenih sila i pojava koje djeluju svugdje oko nas, a nisu nužno nešto nenormalno ili natprirodno. Međutim, neki nisu samo svjesni te izražene osjetljivosti nego je i razvijaju do zapanjujuće razine. Riječ je o vidovnjacima, kojima pripisujemo svaki postojeći oblik nadnaravnih moći poput vidovitosti (predviđanja budućih zbivanja), psihometrije (stjecanja dojmova o osobi na osnovi njezine imovine) i gledanja na daljinu (projekcija svijesti na udaljenu lokaciju). Mediji su pak vidovnjaci koji navodno mogu komunicirati s pokojnicima. Svi koji su, zahvaljujući njima, pronašli utjehu i konačan oproštaj od voljenih domogavši se uvjerljiva dokaza o životu nakon smrti smatraju medije nadarenima, a u očima skeptika riječ je samo o šarlatanima.

Kad pokojnici pokušaju stupiti u kontakt s nama, često

Uloga medija jest olakšati duhovni susret umova ovog i “drugog” svijeta sve dok to nismo voljni i sposobni sami odraditi.

12

O sob e n a d n a rav n i h sposo bn ost i

onemogućujemo tu komunikaciju iz straha da ćemo, priznajući njihovo postojanje, narušiti vlastiti doživljaj stvarnosti ili pak iz potrebe da ostanemo prizemljeni u materijalnom svijetu. Mnogi su ujedno naučeni otpisati utjecaj pokojnika na njihov život kao slučajnost ili plod bujne mašte. Međutim, nastavimo li se ustrajno oglušivati o njihovu prisutnost, često će udvostručiti svoje napore i početi pomicati sitne predmete ili nam priređivati jezovit stjecaj okolnosti. Upravo je zbog toga uloga medija olakšati duhovni susret umova ovog i “drugog” svijeta sve dok to nismo voljni i sposobni sami odraditi.

UVJ E R L J IV I D O KA Z I Karin Page, osnivačica “Star of the East”, centra za duhovno izlječenje u engleskom Kentu, viđala je duhove od šeste godine života, ali je tek pošto je primila poruku s “druge strane” napokon povjerovala u svoje moći.

Jednog mi je dana svekrva, tad već u starijoj dobi, obećala da će se vratiti pošto umre, kako bi mi dokazala da duša može nadživjeti smrt. Iako je pritom nisam uzela zaozbiljno, dva mjeseca pošto je umrla svi su se satovi u kući najednom počeli neobično ponašati pokazujući drukčije vrijeme, a putna se budilica čak skotrljala s police i razbila pod mojim nogama dok sam kćer upozoravala na čudna zbivanja. Potom je jedan dan telefon tek tako spao sa zidnog držača i stao se njihati amo-tamo, nakon čega su se električni pokrivač i

Toliko je snažna naša potreba da vjerujemo samo u stvarnost materijalnoga svijeta da rijetko kad prihvaćamo stvarno obilježje važnijih događaja poput lucidna sna u kojem doživljavamo lebdenje ili letenje.

M e d ij i

13

toster uključili sami od sebe. Svaki put kad bi se takvo što dogodilo, osjetila bih nalet hladnog zraka. Sada znam da mi je Mary na taj način pokušavala reći kako je još sa mnom.

Konačnog sam se dokaza domogla odlučivši se za spiritualističku seansu. Tad mi je žena koju nikad prije nisam vidjela, medij, priopćila da suprugova majka pokušava sa mnom uspostaviti komunikaciju, da se zove Mary i da je umrla od raka, a obje su informacije bile točne.

Htjela mi je zahvaliti na njezi koju sam joj pružila. Potom je obznanila kako ujedno pozdravlja mojeg supruga, sina i njegovu djevojku, nakon čega ih je sve navela poimence, na što sam jednostavno zanijemila. Jedino što nisam shvatila bilo je kad mi je prenijela njezine riječi: “Sad sam s Emmom.” Naime, koliko sam znala, u našoj obitelji nije bilo Emme niti ju je Mary ikad za života spomenula. Tek sam poslije saznala da je posrijedi bila njezina sestra, koja je umrla 11 godina prije nje. Otad bih često osjetila miris njezina pudera, ali svaki put kad bi se to dogodilo, znala sam da pazi na mene.

P R E DN OST I Jill Nash, engleska vidovnjakinja i medij, vjeruje kako je zadaća vidovnjaka ponuditi dokaze o životu s “druge strane” kako bi se tako pružila utjeha svima koji su izgubili voljene, a nipošto kako bi se klijente zadivilo manifestacijama ektoplazme i pomicanjem predmeta.

Na početku u mislima razgovaram s dušama i tražim ih za pomoć.

Osjećam njihovu prisutnost i premda ih nikad ne vidim, intuitivno znam jesu li žensko ili muško. Ne mogu reći da komuniciram s pokojnicima jer smatram da nitko ne umire. Riječ je, stoga, o osobama koje smo poznavali za života, samo su sada u bestjelesnom obliku. Tražim da navedu imena i pojedinosti koje samo klijent može znati, a što će njemu ili njoj pomoći da se opuste i otvore. Potom sklapam oči i zamišljam kako tu dušu privlačim k sebi sve dok me posve ne prožme svojom aurom. Kad uspostavim vezu, osjećam silno uzbuđenje − kao da je posrijedi dar koji samo što nisam otvorila. U tom trenutku osjećam i određenu toplinu te znam vidjeti boju ili slovo, ili kombinaciju slova.

Ako, primjerice, vidim klijenta ili klijenticu okružene plavom bojom, znam da je posrijedi komunikacijski problem i tad ih pitam poznaju li osobu ili mjesto koje započinje slovom koje sam prepoznala, a ima određenu važnost. To je početna točka. Posrijedi je posve intuitivan,

14

O sob e n a d n a rav n i h sposo bn ost i

automatski proces poput povlačenja niti iz klupka vune, pri čemu ga polako odmatam. Kad mi duša odluči nešto priopćiti, dobivena mi se informacija utiskuje u pamćenje, a zaprimam samo što želi da u određenom trenutku posjedujem. Ni meni ni klijentu ne bi bilo od pomoći raspolagati ama baš svim odgovorima. Tada bismo prestali samostalno istraživati i trudili bismo se samo oko onoga što bi zajamčilo da ćemo biti nagrađeni za uložen trud.

Nažalost, nisam mogla reći roditeljima za svoja vidovnjačka iskustva u mladosti jer su bili izuzetno religiozni i bojali se svega što je njihovu vjeru osporavalo i pobuđivalo osjećaj neugode. Povremeno sam znala predosjetiti nečiju prisutnost, ali kad god bi se to dogodilo, majka bi me ušutkala vičući kako ne želi slušati o mrtvima. No ja se nikad nisam bojala jer znam da ništa, zapravo, ne umire.

Energija ne može umrijeti već se jednostavno pretvara u neki drugi oblik.

“Opisala sam joj biljku i posudu u kojoj je posađena te istaknula kako je ispod prozora s prednje strane njihove kućice.”

Jill smatra kako je uloga medija da ožalošćenima omogućuje konačan oproštaj s voljenima i ponovni susret.

Za jedne dojmljive prigode otvorila sam vrata očekujući da ću ugledati samo sitnu postariju damu kad sam uz nju ugledala i njezina pokojnoga supruga. Ušao je za njom. Iako ona, dakako, nije bila svjesna M e d ij i

15

njegove prisutnosti, ja sam ga vidjela jasno kao dan. Doduše, nije bio vidljiv poput stvarne osobe, već gotovo proziran i nevidljiv od koljena naniže. Bio je visok i vitak, a kad je ona sjela, zadovoljno se smjestio iza njezinih leđa, gotovo kao da je zaključio: ‘Konačno ću joj reći što već pokušavam mjesecima!’ Čim smo se smjestili, uspostavio je telepatsku vezu sa mnom: umovi su nam se povezali i poželio je da joj spomenem ružu. Jasno, kako spomenutu gospođu nikad dotad nisam vidjela, nisam znala što misli pod time. No ona jest. Navodno je cijepljenjem pokušavao stvoriti novu vrstu i premda se mladica nije uhvatila za njegova života, bio je uvjeren da će se to ipak dogoditi; stoga je želio da je supruga održi na životu. Opisala sam joj biljku i posudu u kojoj je posađena te istaknula kako se nalazi ispod prozora s prednje strane njihove kućice. Dakako, nisam imala priliku vidjeti gdje žive, ali sam je mogla zamisliti dok mi je njezin suprug prenosio svoje misli.

Usto, htio je da zna kako je dobro i kako je uz nju želi li mu išta reći ili podijeliti svoje osjećaje. Zamolio me da joj kažem kako često stoji iza nje dok navečer sjedi u naslonjaču i osjeti li koprenast dodir po obrazu ili lagano tapšanje po glavi, neka zna da je to on i da je time samo želi uvjeriti da je još uz nju. I čim sam to izgovorila, priznala je da je već to osjetila zapitavši se nije li to možda on, iako se nije usudila prepustiti svojim osjećajima niti povjerovati da se uistinu nalazi uz nju.

Jill su navedena iskustva uvjerila da pokojnici zadržavaju osobnost koju su posjedovali u ovozemaljskom životu i prisjetila se, primjerice, incidenta s duhom vlastita oca i spoznaje da i nakon smrti nije izgubio svoj nestašan smisao za humor.

E I L E E N J. GA R R E T T Irkinja Eileen J. Garrett bila je jedan od najcjenjenijih medija 20. stoljeća, a posjedovala je zapanjujuće vidovnjačke sposobnosti. Tijekom jedne seanse zaprepastila je prisutne sablasno preciznim opažanjima i potom izronila na naslovnici svih nacionalnih novina. Također je bila poznata po pomoći koju je pružila znanstvenoj zajednici u istrazi i tumačenju nadnaravnih moći.

Rodila se 1893. u Beauparcu, u okrugu Meathu, u kojem je provela mučno rano djetinjstvo, kako često biva s onima koji posjeduju nadnaravne sposobnosti. Ubrzo poslije rođenja oba su joj roditelja počinila samoubojstvo, zbog

16

O sob e n a d n a rav n i h sposo bn ost i

čega su je, još kao nedonošče, posvojili i odgojili tetka i tetak. Njezin prirodni dar došao je do izražaja već u ranoj dobi: osim što je tijekom djetinjstva bila sposobna prepoznavati aure svjetlosti i energije oko živih organizama, imala je i velik broj zamišljenih prijatelja za igru, koji su joj se ukazivali u izrazito tjelesnom obliku.

VIZIJE POKOJNIKA Čini se da su je istodobno proganjale i vizije pokojnika. Prvo od takvih iskustava opisala je kasnije u životu rekavši kako je jednu od svojih tetki, koja nije živjela u blizini, ugledala jednog dana kako se s djetetom u naručju penje stazom prema njezinoj kući. Potom joj je tetka rekla kako mora otići i kako sa sobom odnosi novorođenče. Idući se dan ustanovilo da je umrla pri porođaju s novorođenčetom, a takva komunikacija s pokojnicima poslije je postala česta u životu Eileen Garrett.

Kao dijete, oboljela je od tuberkuloze, s kojom se povremeno mučila sve do smrti. Upravo se zbog toga u petnaestoj godini života preselila u blažu englesku klimu i ubrzo udala za svojega prvog supruga Clivea. Rodila je četvero djece, ali su tri sina, nažalost, umrla u vrlo ranoj dobi, dvojica od posljedica meningitisa. Iako je kći preživjela, Eileenin se brak dotad već bio okončao razvodom.

Tijekom Prvoga svjetskog rata zaposlila se u bolnici za ranjenike.

Tu je upoznala mladog časnika i ponovno se udala. Ubrzo pošto je on otišao na frontu, ukazao joj se u viziji i dva dana poslije doznala je da je poginuo u borbi kod Ypresa.

Začudo, sve do tog trenutka Eileen Garrett uopće se nije bavila svojim zapanjujućim moćima.

Međutim, ponovno se razboljevši, iskoristila je vrijeme kako bi im se posvetila. Tad je počela prisustvovati spiritističkim seansama tijekom kojih su se znakovi komunikacije s dušama pokojnika davali kucanjem o stol.

Poslije se sjetila kako ju je upravo na jednoj od tih seansi uhvatila neopisiva pospanost i jednostavno je utonula u san. Probudivši se, shvatila je kako je, zapravo, utonula u stanje transa tijekom kojega su se pokojnici poslužili njezinim tijelom kao posrednikom u komunikaciji s prisutnima. Ubrzo je

Probudivši se, Garrett je shvatila kako je zapravo utonula u stanje transa tijekom kojega su se pokojnici poslužili njezinim tijelom kao posrednikom u komunikaciji.

M e d ij i

17

uspostavila prvi kontakt s duhom Uvalija, arapskog vojnika iz 14. stoljeća, koji će postati njezin glavni kontakt sa svijetom pokojnika na budućim seansama. Mnogi mediji tvrde kako imaju takve vodiče, koji u svijetu pokojnih duša navodno imaju ulogu sličnu onoj koju oni sami imaju u našem svijetu.

Postajući sve glasovitiji medij, nakon određena vremena privukla je pozornost Harryja Pricea, slavnog istražitelja nadnaravnih moći. U listopadu 1930. ugovorio je s njom posebnu seansu u Nacionalnome laboratoriju za istraživanja vidovitosti. Oboje su se nadali kako će uspostaviti kontakt s duhom slavnoga pisca sir Arthura Conana Doylea, koji je netom bio umro. Pripremajući se za seansu, Price je odlučio da joj prisustvuju i njegova tajnica i Ian D. Coster, novinar, kako bi posvjedočili zbivanjima i zabilježili moguća otkrića.

Upravo stoga svi su bili isprva razočarani kad nije uspjela uspostaviti kontakt sa sir Arthurom Conanom Doyleom, koji je i sam bio spiritualist.

Međutim, njihovo razočaranje ubrzo je zamijenilo čuđenje, kad je prizvala dušu pokojnika, koji se predstavio kao H. Carmichael Irwin, satnik Kraljevskoga ratnog zrakoplovstva. Iako im je bio posve nepoznat, nakon određena vremena sinulo im je kako je posrijedi zacijelo časnik na najvećem britanskom zrakoplovu, R101, koji je dva dana prije doživio nesreću u Francuskoj, pri čemu je poginulo 48 od ukupno 54 člana posade.

POVJERLJIVE INFORMACIJE Gospodin Charlton, koji je sudjelovao u izgradnji spomenuta zrakoplova, pročitao je novinska izvješća o navedenoj seansi i zaintrigiran time zatražio da vidi zapisnik sa seanse. Ostao je zapanjen pročitavši zabilješke jer se ispostavilo da je Eileen Garrett u stanju transa navela više od četrdeset povjerljivih tehničkih pojedinosti. Charlton je tvrdio kako je nemoguće da ih je doznala prije seanse, a isto je tako bio uvjeren da se ne razumije u spomenutu materiju.

Ostavši zadivljen tim spoznajama, odmah je alarmirao mjerodavne u Ministarstvu za civilno zrakoplovstvo, koji su odlučili da se održi još jedna seansa s Eileen Garrett. Njoj je prisustvovao bojnik Villiers iz samog Ministarstva, a kako joj je cilj bio prikupiti još više informacija o navedenoj nesreći, E. Garrett morala je odgovarati na vrlo konkretna tehnička pitanja. Prenoseći iscrpne odgovore, uspjela je precizirati uzrok nesreće navodeći čak i koji je nosač u zrakoplovu zakazao.

Službenom istragom provjerili su se svi dokazi koje je dala tijekom seanse i zaključilo se da nisu izmišljeni. Kako su stručnjaci smatrali i da nije mogla raspolagati tako preciznim informacijama o toj zrakoplovnoj nesreći, jedino moguće objašnjenje bilo je da je uistinu komunicirala sa svijetom pokojnika.

18

O sob e n a d n a rav n i h sposo bn ost i

Francuski vatrogasci podižu zastavu Kraljevskih zračnih snaga pronađenu u olupini zrakoplova R101: za nevremena letjelica se obrušila u blizini Beauvaisa i zabila u tlo pri brzini od 19 km/h.

Navedeni događaj naširoko se prihvatio kao čvrst dokaz postojanja nadnaravnih moći, čime je spiritualistička zajednica odnijela pobjedu.

Eileen Garrett razlikovala se od mnogobrojnih kolega utoliko što na njezinim seansama nikad nije bilo teatralnih iskaza vidovitosti. Umjesto da se, primjerice, osloni na metodu kucanja po stolu ili materijalizaciju, jednostavno bi ponudila mogućnost komunikacije s pokojnicima. Možda je upravo takva izravnost njezina pristupa pobudila tako veliku podršku umjesto osude, pri čemu je nekolicina znanstvenika odigrala veliku ulogu riskirajući svoj ugled.

Budući da je, zahvaljujući svojim sposobnostima, postala opće priznata vidovnjakinja, od 1932. do 1933. dobrovoljno je sudjelovala u ekstenzivnom psihoanalitičkom eksperimentiranju koje se provodilo u njujorškoj psihijatrijskoj bolnici Sveučilišta Johns Hopkins. Čineći to, pokazala je svoju otvorenost prema ljudskoj potrebi da se shvati i objasni funkcioniranje nadnaravnog, koje je sama utjelovljivala. Usto, silno je željela proniknuti u vlastite moći. Često je držala predavanja, a 1951. osnovala je Zakladu za parapsihologiju i svoja razmišljanja i otkrića objavila u nekoliko izdanja, pa tako i 1959. u Međunarodnom časopisu za parapsihologiju.

Bila je izuzetno cijenjena sve do svoje smrti 1970., ali ne samo zbog svoje vidovitosti, odnosno kao medij, već i zbog ljudskih osobina. Da je još među živima, zasigurno bi i dalje bila mistificirana u vezi s istinskom prirodom njezinih moći koje, unatoč ekstenzivnim istraživanjima, ostaju u granicama neobjašnjivog.

M e d ij i

19

H E L E N D U N CA N Helen Duncan bila je posljednja žena kojoj je suđeno prema Zakonu o vješticama u Ujedinjenome Kraljevstvu. Krivično je gonjena ne toliko pod optužbom o vračanju koliko pod optužbom o lažnom posjedovanju nadljudskih moći koje ne potječu od Boga. Proglašena je krivom i osuđena na zatvorsku kaznu iako je bila podastrla zapanjujuće dokaze o svojim nadnaravnim sposobnostima radeći kao medij. Najuvjerljiviji među njima događaj je koji se zbio tijekom nemirna razdoblja Drugoga svjetskog rata.

Navodno je tijekom jedne seanse zazvala duh mornara koji je umro za službe u Kraljevskoj mornarici. Spomenuti je mornar, s natpisom HMS Barham na kapi, rekao okupljenima kako je njegov brod potopljen u vrijeme okršaja s neprijateljem nekoliko dana prije. U to doba, međutim, vlada je u službenom priopćenju osporila potonuće i tek je poslije priznala istinu: brod je uistinu potopljen, kako je Helen Duncan i razotkrila. Vlada je to namjeravala zatajiti pokušavajući zavarati Nijemce.

Te je godine Helen Duncan izvedena pred sud. Njezini kolege spiritualisti tvrdili su kako se to dogodilo jer je vlada smatrala da su njezine čudesne moći

Mornari na brodu HMS Barham prije negoli je potopljen tijekom bitke: u pokušaju da zavara Nijemce, vlada je isprva osporila potonuće broda.

20

O sob e n a d n a rav n i h sposo bn ost i

mogući rizik za vojnu sigurnost. Policija se, stoga, nenajavljeno pojavila na jednoj od njezinih seansi prekinuvši je u radu i pretraživši mjesto događaja.

Iako nisu ništa pronašli, izvedena je na sud, koji ju je optužio za prijevaru po nekoliko točaka.

Potom joj je suđeno prema Zakonu o vješticama iz 1735. i dodijeljena joj je zatvorska kazna, što je zgrozilo javnost i pobudilo bijes među njezinim kolegama. Činjenica da su vlasti bile voljne primijeniti tako zastario i drakonski zakon upućuje na to da je bila riječ o očajničkom potezu ili, u najmanju ruku, postojanju skrivena motiva. Zanimljivo je da je Zakon o vješticama opozvan 1951. i zamijenjen modernijim i konkretnijim Zakonom o neovlaštenim medijima, što je gotovo zasigurno izravna posljedica suđenja Helen Duncan.

Kad je puštena na slobodu, nastavila je raditi kao medij. No problemi s policijom time nisu prestali: 1956. godine ponovno su joj upali na seansu u Nottinghamu, a budući da se nalazila u stanju dubokoga transa, izuzetno je loše podnijela buđenje, pa su bili prisiljeni zatražiti liječničku pomoć. Unatoč tomu, umrla je pet tjedana poslije.

Spiritualistička zajednica otad neumorno vodi kampanju radi obrane njezina ugleda bjesneći zbog postupanja prema njoj i njezine preuranjene smrti.

E USAP I A PA L L A D IN O Jedan od najproučavanijih medija bila je Eusapia Palladino, talijanska vidovnjakinja. Rodila se u Napulju 1854., u kojem je ujedno proživjela teško djetinjstvo: ubrzo nakon rođenja izgubila je majku, a u dvanaestoj ubili su joj oca. Iste godine počele su se iskazivati njezine neobične moći. Dok je, još mlada, prisustvovala svojoj prvoj seansi kao posjetitelj, dijelovi pokućstva navodno su se stali kretati u njezinu smjeru i čak levitirati, a bio je to obrazac njezina budućeg načina rada.

ČUDESAN DAR Priča o usponu ove ugledne vidovnjakinje izuzetno je zamršena, a započinje u Londonu 1872. godine, davno prije nego što se ondje prvi put bila pojavila.

Supruga talijanskog znanstvenika Damianija, podrijetlom Engleskinja, bila je na seansi na kojoj je uspostavljena komunikacija s dušom pokojnika koji je izjavio kako u Napulju obitava medij zapanjujućeg talenta, koji je reinkarnacija njegove kćeri. Vrativši se u Italiju, supružnici Damiani odlučili su potražiti navedenu osobu, a upiti su ih na kraju doveli do Eusapije Palladino, koja je u svojoj zajednici već bila na glasu zbog svojih čudesnih nadnaravnih moći.

M e d ij i

21

Ipak, unatoč proročanskoj poruci, prošlo je još mnogo vremena prije nego što se svijet uvjerio u njezine talente. Godine 1892. glasine o njezinim čudesnim sposobnostima doprle su napokon i do Cesarea Lombrosa, slavnoga talijanskoga kriminalista, koji ih je odlučio istražiti. Nakon gotovo beskonačna niza brižno osmišljenih testova, isprva skeptični Lombroso i njegovi kolege obznanili su da je E. Palladino uistinu prava vidovnjakinja. Tako je potvrda jednog od najglasovitijih talijanskih znanstvenika iz tog doba navela ljude širom svijeta da putuju u Italiju kako bi sami posvjedočili njezinim moćima.

Od tog trenutka Eusapiji Palladino slava je bila zajamčena.

Iz opisa njezinih seansi da se zaključiti kako je mogla demonstrirati niz vidovnjačkih aktivnosti. Pošto bi potonula u dubok trans, znala bi navesti pokućstvo da se kreće po prostoriji, niotkuda prizivati ruke bez tijela koje bi dodirivale prisutne, prenositi poruke pišući ili kuckajući. Promatrači su izjavili kako je priroda navedenih zbivanja odražavala njezino trenutačno stanje uma, a ako bi se uznemirila tijekom seanse, znala je biti i nasilnija.

Kako su gotovo sva znanstvena ispitivanja upućivala na to da nije lažna vidovnjakinja, izbila je silovita pobuna kad ju je Društvo za fizikalna istraživanja u Cambridgeu podvrgnulo ispitivanju i proglasilo prevaranticom.

Znanstvena zajednica ostala je zatečena, posebice s obzirom na to da joj je podršku pružilo toliko uglednih osoba. Međutim, tijekom istraživanja koja su nakon toga proveli različiti stručnjaci ustanovilo se da ona uistinu ima nadnaravne sposobnosti.

Budući da se skeptici oslanjaju upravo na znanost kako bi raskrinkali lažne spiritualiste, to što je znanstvena zajednica u to vrijeme većinom presudila u njezinu korist uvelike govori u prilog njezinoj vjerodostojnosti. Svi dokazi upućuju na to da je bila autentičan vidovnjački fenomen čije misteriozne moći još pobuđuju neviđeno zanimanje.

M ADAME H E L E N A PE T ROV NA B LAVATS K I Ako je ijedna osoba u povijesti nadnaravnog bila jednako kontroverzna koliko dojmljiva, onda je to svakako madame Helena Petrovna Blavatski. Njezini spisi, pogledi i predviđanja još pobuđuju čuđenje i žestoke rasprave, a mnogi je smatraju moćnom vidovnjakinjom, kulturnim glasnikom, čak i prorokom. No kako već biva sa svim kontroverznim povijesnim osobama, postoje i oni koji žele osporiti njezina nevjerojatna dostignuća i sposobnosti.

Ipak, promotrimo li dokaze, teško je ne povjerovati u njezinu autentičnost.

Tijekom života stvorila je bogat literarni opus, a jednako toliko napisalo se i o 22

O sob e n a d n a rav n i h sposo bn ost i

njoj jer je revolucionirala duhovno promišljanje u viktorijansko doba utječući i na naše živote danas.

Rodila se 1831. u aristokratskoj obitelji u ukrajinskom gradu Dnjepropetrovsku, iako je glavninu života provela putujući svijetom. Osoblje i posluga iz njezina obiteljskog doma poslije su izjavili da je bila neobično dijete i da su joj pripisivali moći koje se spominju u drevnome narodnom praznovjerju.

Navodno je bila čudesno i problematično dijete sklono mjesečarenju, ispadima bijesa i glavoboljama, a sve su to uobičajeni simptomi onih koji doživljavaju vizije ili komuniciraju s dušama s “druge strane”.

Helena Petrovna Blavatski

IZVANBRAČNO DIJETE U osamnaestoj godini već je bila udana za mnogo starijeg muškarca, ali ga se ubrzo zasitila i otisnula u život ispunjen pustolovinama i putovanjima ostavljajući za sobom i obitelj i domovinu. Postoje mnogobrojne verzije njezina života, posebice o slabije dokumentiranim, prvim godinama. Navodno je u to vrijeme rodila izvanbračno dijete i ljubovala s mnogobrojnim muškarcima.

Međutim, unatoč takvom, za to vrijeme skandaloznom ponašanju, stekla je veliku slavu i ugled u društvu, a takva se privilegirana statusa zacijelo domogla zahvaljujući tome što se istinski razlikovala od ostalih.

Veći dio svojih šezdeset godina života provela je putujući i posjećujući mnogobrojne dijelove svijeta i marljivo upijajući kulturu i duhovna razmišljanja različitih naroda. Posjetila je različite krajeve poput Kanade, Meksika, Kariba, SAD-a, Japana, Egipta, Tibeta, Indije i mnoge druge.

Mnoge vještine koje je stekla tijekom te prosvjetljujuće turneje poslije su utjecale na njezin život. U jednom je razdoblju čak radila u cirkusu, a potom i kao pomoćnica medija na spiritualističkim seansama. Međutim, tvrdila je kako je najutjecajnija sila u njezinu životu bila njezina suradnja s istočnjačkim spiritualistima.

M e d ij i

23

Tradicionalna nas znanost uvjerava da živimo u posve sigurnom i predvidljivom svijetu. Međutim, svaki se dan izvještava o vrlo bizarnim i neobjašnjivim događajima, koji se naočigled protive fizikalnim zakonima. Usto, dojmljiv broj dokaza govori u prilog tomu kako uistinu postoje pojedinci koji mogu izvoditi nevjerojatne pothvate.

U Enciklopediji nadnaravnog upoznat ćete se sa sljedećim fenomenima: djevojkom s rendgenskim pogledom • ljudima gušterima • obožavanjem kulta Sotone • skinwalkerima • misterioznim pomorskim zvucima • kriptozoologijom • spontanim ljudskim izgaranjem • reinkarnacijom • poltergeistom • jetijima • čudovišnim valovima • krugovima u žitu • izvantjelesnim iskustvima • duhovima • čudesnim dubokim jamama • urokljivim okom • vampirima • vidovnjacima • zombijima • vješticama • NLO-ima i mnogim drugim nadnaravnim pojavama.

Dobro došli u svijet nadnaravnog, u kojem ništa nije kakvim se čini, u kojem su čak i najnevjerojatniji događaji mogući, a naizgled obične pojave u najmanju ruku neobične!

w w w.mozaik- knjiga.hr

159,00 kn

ISBN 978-953-14-1642-9