Page 1

Roman iz serije o obitelji Bridgerton

Julia

Quinn

džentlmenska ponuda

“Pametno, duhovito!” time magazin


Julia Quinn DŽENTLMENSKA PONUDA


Naslov izvornika

An Offer From a Gentleman Copyright © 2001 by Julia Cotler Pottinger Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2015. Urednik

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

© Lee Avison / Arcangel Images Tisak

Denona, Zagreb, lipanj 2015.

ISBN 978-953-14-1824-9 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000907242. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.


Julia Quinn

D탑entlmenska ponuda S engleskoga prevela ZRINKA BUDAK


Za Cheyenne, i uspomenu na jedno ljeto kad smo pile frappuccino. Također i za Paula, iako on misli da je sasvim u redu gledati na televiziji operaciju na otvorenom srcu dok jedemo špagete.


PROLOG

S

vi su znali da je Sophie Beckett kopile. Sva služinčad je to znala. No voljeli su malu Sophie. Voljeli su je otkako je stigla u Penwood Park kad su joj bile tri godine. Malena djevojčica, zamotana u preveliki kaput, ostavljena na pragu jedne srpanjske noći. I zato što su je voljeli, pretvarali su se da vjeruju u ono što je šesti grof od Penwooda tvrdio za nju – da je sirota kći njegova pokojnog prijatelja. Bez obzira na to što su Sophijine oči boje mahovine bile identične grofovima. Bez obzira na to što je oblik njezina lica nevjerojatno podsjećao na oblik lica njegove nedavno preminule majke. I bez obzira na to što je njezin osmijeh bio vjerna kopija osmijeha grofove sestre. Nitko nije želio povrijediti Sophijine osjećaje – niti ugroziti svoju sigurnost – ukazujući na te činjenice. Grof, građanskim imenom Richard Gunningworth, nikad nije raspravljao o Sophijinu podrijetlu, no morao je znati da je ona njegovo izvanbračno dijete. Nitko nije znao što je pisalo u pismu koje je domaćica kuće izvukla iz Sophijina džepa kad su je pronašli te kišne noći: grof je spalio cedulju čim ju je pročitao. Promatrao je kako se papir smežurava i savija u plamenu, a zatim naredio da se uredi soba za Sophie odmah pokraj dječje sobe. Od toga dana ona je ostala ondje. On je nju zvao Sophie, ona njega “moj gospodaru”, i viđali su se nekoliko puta godišnje, kad bi se grof vratio kući iz Londona, što nije bilo baš često. 9


Julia Quinn

Najvažnije je, međutim, bilo to što je Sophie znala da je kopile. Nije bila posve sigurna kako je to znala, jednostavno jest, vjerojatno oduvijek. Nije se mnogo toga sjećala iz svoga života prije dolaska u Penwood Park, no zapamtila je dugo putovanje Engleskom, i svoju stravično mršavu baku koja joj je govorila, kašljući i hripljući, da ide živjeti sa svojim ocem. No najsnažnije joj se u sjećanje urezao trenutak kako stoji pred vratima na kiši, znajući da joj se baka skriva u grmlju i čeka da Sophie puste unutra. Grof je prstima dodirnuo bradu malene djevojčice, podigao joj lice prema svjetlu, i u tom su trenutku oboje znali istinu. Svi su znali da je Sophie kopile, ali nitko o tomu nije govorio i svi su bili prilično zadovoljni tim prešutnim dogovorom. Sve dok se grof nije odlučio oženiti. Sophie je bilo drago kad je čula tu vijest. Domaćica kuće je rekla kako je batler rekao, da je grofov tajnik rekao da grof kani provoditi više vremena u Penwood Parku sad kad će postati obiteljskim čovjekom. I premda Sophie grof nije osobito nedostajao kad ga nije bilo – kako da ti nedostaje netko tko te jedva primjećuje čak i kad je tu – voljela je misliti da bi joj mogao nedostajati kad bi ga malo bolje upoznala, a kad bi ga bolje upoznala, možda ne bi toliko često odlazio. Osim toga, sobarica s gornjeg kata je rekla da je domaćica rekla da je susjedov batler rekao da grofova buduća žena ima dvije kćeri, otprilike Sophijinih godina. Nakon sedam godina samoće u dječjoj sobi, Sophie je bila ushićena. Za razliku od ostale djece u susjedstvu, nju nikad nisu pozivali na lokalne zabave i društvena zbivanja. Nitko je nije otvoreno nazvao kopiletom – to bi bilo ravno nazivanju grofa, koji je samo jednom izjavio da je Sophie njegova štićenica i više se nikad nije o tome izjašnjavao, lašcem. S druge strane, grof se nikad nije osobito potrudio da Sophie bude prihvaćena u društvu. I tako je, sa svojih deset godina, 10


Džentlmenska ponuda

Sophie stekla najbolje prijatelje među sobaricama i lakajima, a domaćica kuće i batler bili su joj poput majke i oca. Ali sada će dobiti prave sestre. O, znala je ona da ih neće smjeti zvati sestrama. Znala je da će im biti predstavljena kao Sophie Maria Beckett, grofova štićenica, no one će joj biti poput pravih sestara. A to je jedino bilo važno. I tako je jednog poslijepodneva u veljači Sophie čekala u glavnom predvorju, zajedno sa svom služinčadi kućanstva, okupljenom za tu prigodu, i gledala kroz prozor ne bi li na prilaznom putu spazila grofovu kočiju, s novom groficom i njezinim kćerima u njoj. I, dakako, grofom. “Mislite li da ću joj se svidjeti?” šapne Sophie gospođi Gibbons, domaćici kuće. “Grofovoj ženi, mislim.” “Naravno da hoćeš, dušo”, odgovori joj gospođa Gibbons, također šaptom. No pogled joj nije bio jednako siguran kao ton njezina glasa. Nova grofica možda neće s naklonošću gledati na prisutnost muževa vanbračnog djeteta u njihovu domu. “Školovat ću se s njezinim kćerima?” “Bilo bi besmisleno školovati vas zasebno.” Sophie zamišljeno kimne, a zatim se uzvrpolji, spazivši kočiju kako prilazi kući. “Stigli su!” prošapće. Gospođa Gibbons pruži ruku kako bi je potapšala po glavi, ali je Sophie već pojurila prema prozoru i doslovno zalijepila lice za staklo. Grof prvi izađe iz kočije pa pomogne sići dvjema djevojčicama. Bile su odjevene u jednake crne kapute. Jedna je imala ružičastu vrpcu u kosi, druga žutu. Zatim, kad su se djevojčice odmakle u stranu, grof pruži ruku posljednjoj osobi u kočiji. Sophie zastane dah dok je čekala da se pojavi nova grofica. Prekriživši prstiće, gotovo nečujno prošapće: “Molim Te.” Molim Te, neka me zavoli. 11


Julia Quinn

Kad bi je grofica zavoljela, možda bi je i grof zavolio, i možda bi se, iako je nikad nije zvao svojom kćeri, barem tako ponašao prema njoj pa bi bili prava obitelj. Dok je Sophie gledala kroz prozor, nova je grofica izašla iz kočije, krećući se tako elegantno i skladno da ju je podsjetila na nježnu pticu ševu koja se povremeno dolazila praćakati u ptičjem pojilu u njihovom vrtu. Čak je i grofičin šešir bio urešen dugim tirkiznim perom koje je svjetlucalo na oštrom zimskom suncu. “Prelijepa je”, prošapće Sophie. Bacila je kratki pogled prema gospođi Gibbons ne bi li uhvatila njezinu reakciju, no domaćica je stajala u strogo pozornom stavu, očiju uperenih preda se, čekajući da grof uvede svoju novu obitelj na upoznavanje. Sophie glasno gutne, ne znajući točno gdje bi trebala stajati. Činilo se da svi ostali imaju svoja mjesta. Služinčad je bila postrojena prema rangu, od batlera pa sve do najniže pralje. Čak su i psi poslušno sjedili u kutu, a uzice im je u rukama držao nadglednik psetarnice. Sophie, međutim, nije imala nikakvih korijena. Da je uistinu bila grofova kći, čekala bi groficu stojeći pokraj guvernante. Da je uistinu bila grofova štićenica, bila bi više-manje na istom položaju. No gospođica Timmons se naglo prehladila i odlučila je ostati u dječjoj sobi. Nitko od slugu nije ni na trenutak povjerovao da je guvernanta doista bolesna. Prethodnu je noć bila savršeno zdrava, ali je nitko nije krivio zbog te laži. Sophie je, na koncu, bila grofovo kopile i nitko se nije želio dovesti u položaj da možda uvrijedi groficu predstavivši joj nezakonito dijete njezina muža. A grofica bi trebala biti slijepa, glupa, ili oboje, da istog trenutka ne shvati kako je Sophie nešto više od grofove štićenice. Osjetivši kako ju je odjednom preplavio stid, Sophie se povukla u kut dok su dva lakaja teatralno otvarala ulazna vrata. Prve su ušle dvije djevojčice, koje su se zatim odmakle u stranu dok je 12


Džentlmenska ponuda

grof uvodio groficu u kuću. Grof predstavi groficu i njezine kćeri batleru, a batler ih upozna s ostalim osobljem. Sophie je čekala. Batler je predstavio lakaje, glavnog kuhara, domaćicu kuće, konjušare. A Sophie je čekala. Predstavio je kuhinjske sluškinje, sobarice i sudoperke. A Sophie je čekala. I konačno batler – zvao se Rumsey – predstavi najnižu od najnižih služavki, sudoperku po imenu Dulcie koja je bila u službi tek tjedan dana. Grof je kimao i mrmljao riječi zahvale, a Sophie je još čekala, nemajući ni približnu zamisao što joj je činiti. Stoga se ona nakašlje i istupi naprijed, nervozno se smiješeći. Grof se zapravo nikad nije družio s njom, no kad god bi posjetio Penwood Park, bila bi izvedena pred njega i on bi joj uvijek posvetio nekoliko minuta svoga vremena, ispitujući je o onomu što je naučila, a zatim bi je žurno potjerao natrag u dječju sobu. Zacijelo ga i dalje zanima kako napreduje njezina naobrazba, čak i sada kad je oženjen. Sigurno će mu biti drago čuti da je svladala množenje razlomaka i da je gospođica Timmons nedavno izjavila kako je njezin francuski naglasak “čisto savršenstvo”. No on je bio zauzet govoreći nešto grofičinim kćerima i nije je čuo. Sophie se ponovno nakašlja, ovaj put nešto glasnije, i reče: “Moj gospodaru?” glasom koji je ispao znatno skvičaviji no što je htjela. Grof se okrene. “Aha, Sophia”, promumlja, “nisam znao da si i ti u predvorju.” Sophie je bila ozarena. Ipak je nije ignorirao. “A tko je to?” upita grofica, prišavši im kako bi bolje vidjela. “Moja štićenica”, odgovori grof. “Gospođica Sophia Beckett.” Grofica prostrijeli Sophie ocjenjivačkim pogledom, a zatim zaškilji. 13


Julia Quinn

I nastavi škiljiti. Pa zaškilji još jače. “Shvaćam”, reče. I svi su u prostoriji odmah znali što je to shvatila. “Rosamund”, reče grofica, okrenuvši se prema svojim kćerima, “Posy, pođite sa mnom.” Djevojčice se smjesta pridruže majci. Odvaživši se, Sophie im se nasmiješi. Mlađa joj uzvrati osmijehom, no starija, čija je kosa bila poput zlatnih niti, oponašajući svoju majku podigne nos u zrak i odlučno okrene glavu. Sophie gutne i ponovno se nasmiješi prijateljski raspoloženoj djevojčici, ali je ona ovaj put nesigurno grickala donju usnu, a zatim oborila pogled. Grofica okrene leđa Sophie i reče grofu: “Pretpostavljam da su sobe za Rosamund i Posy spremne.” On kimne. “Blizu dječje sobe. Odmah do Sophijine.” Uslijedila je duga tišina, a zatim je grofica očito zaključila kako se neke bitke ne vode pred slugama jer je samo rekla: “Voljela bih sada poći gore.” I otišla je, povevši grofa i kćeri sa sobom. Sophie je gledala kako se njezina nova obitelj uspinje stubama, a kad su joj nestali iz vidokruga skrenuvši na polukatu, okrene se prema gospođi Gibbons i upita: “Mislite li da trebam poći gore i pomoći im? Mogla bih djevojčicama pokazati dječju sobu.” Gospođa Gibbons odmahne glavom. “Izgledale su umorno”, lagala je. “Sigurno će htjeti odrijemati.” Sophie se namršti. Čula je da Rosamund ima jedanaest, a Posy deset godina. Malo su prestare za popodnevno drijemanje. Gospođa Gibbons je potapša po leđima. “Dođi sa mnom. Godit će mi tvoje društvo, a kuharica mi je rekla kako je upravo ispekla novu turu čajnih kolačića. Mislim da su još topli.” 14


Džentlmenska ponuda

Sophie kimne i pođe za njom. Imat će te večeri dovoljno vremena upoznati djevojčice. Pokazat će im dječju sobu i sprijateljiti se s njima, i ubrzo će joj biti poput sestara. Sophie se nasmiješi. Bilo bi prekrasno imati sestre. Međutim, Sophie nije vidjela ni Rosamund ni Posy – a niti grofa ni groficu – sve do sutradan. Ušavši u dječju sobu na večeru, ugleda stol postavljen za dvije, a ne za četiri osobe. Gospođica Timmons (koja se čudesno oporavila od prehlade) reče kako joj je grofica rekla da Rosamund i Posy ne mogu večerati jer su preumorne od putovanja. No djevojčice su morale doći na nastavu i sutradan ujutro su se pojavile u dječjoj sobi, prateći svoju majku u stopu. Sophie, koja je već sat vremena rješavala zadatke iz matematike, sa zanimanjem podigne pogled sa svoje pločice. Ovaj put im se nije nasmiješila. Nekako joj se to nije učinilo pametnim. “Gospođice Timmons”, reče grofica. Gospođica Timmons se nakloni, promrmljavši: “Milostiva gospođo.” “Grof mi je rekao da ćete vi podučavati moje kćeri.” “Dat ću sve od sebe, milostiva gospođo.” Grofica pokaže prema starijoj djevojčici, onoj sa zlatnom kosom i očima boje različka. Lijepa je, pomisli Sophie, poput porculanske lutke koju joj je grof donio iz Londona za sedmi rođendan. “Ovo je”, reče grofica, “je Rosamund. Jedanaest joj je godina. A ovo je”, zatim pokaže prema drugoj djevojčici, koja nije odvajala pogled od svojih cipela, “Posy. Njoj je deset godina.” Sophie promotri Posy s velikim zanimanjem. Za razliku od svoje majke i sestre, ona je imala tamne oči i kosu, a obrazi su joj bili pomalo bucmasti. “I Sophie ima deset godina”, odvrati gospođica Timmons. 15


Julia Quinn

Grofica stisne usne. “Voljela bih da odvedete djevojčice u obilazak kuće i vrta.” Gospođica Timmons kimne. “U redu. Sophie, odloži svoju pločicu. Nastavit ćemo s matematikom kad...“ “Samo moje kćeri”, grofica je prekine tonom koji je istodobno bio užaren i hladan. “Želim razgovarati nasamo sa Sophie.” Sophie gutne i pokuša podignuti pogled prema grofici, no dospije samo do njezine brade. Dok je gospođica Timmons izvodila Rosamund i Posy iz sobe, ona ustane, iščekujući daljnje upute očeve nove žene. “Znam tko si ti”, reče grofica čim su se zatvorila vrata. “M-milostiva?” “Ti si njegovo kopile, i nemoj ni pokušavati to poreći.” Sophie ne reče ništa. Bila je to, dakako, istina, ali je nitko nikad nije glasno izrekao. Barem ne njoj u lice. Grofica je zgrabi za bradu, stisne je i podigne tako da je Sophie bila prisiljena gledati je u oči. “Slušaj me dobro”, reče prijetećim glasom. “Možeš živjeti u Penwood Parku, i možeš pohađati nastavu s mojim kćerima, ali ćeš uvijek ostati kopile i ništa više od toga. Da se nisi nikad, nikad usudila pomisliti da si ravnopravna s nama.” Sophie tiho zajeca. Grofičini su joj se nokti zarili ispod brade. “Moj je muž”, nastavi grofica, “zaveden osjećajem nekakve obveze prema tebi. Njegovo nastojanje da ispravi svoje pogreške vrijedno je divljenja, no tvoja nazočnost u ovoj kući - to što te hrani, odijeva i školuje kao da si mu prava kći, vrijeđa mene kao njegovu ženu.” Ali ona jest njegova prava kći. I to je bio njezin dom puno dulje nego što je bio grofičin. Grofica naglo pusti njezinu bradu. “Ne želim te viđati”, prosikta. “Nikad mi se nećeš obraćati i izbjegavat ćeš moje društvo. Nadalje, osim za vrijeme nastave, nećeš razgovarati ni s Rosamund 16


Džentlmenska ponuda

i Posy. One su sada grofove kćeri i ne smiju se družiti s nekime poput tebe. Imaš li kakvih pitanja?” Sophie odmahne glavom. “Odlično.” Izgovorivši to, grofica se pokupi iz sobe, ostavivši Sophie na klecavim nogama i drhtavih usana. I očima punim suza. S vremenom je Sophie otkrila još ponešto o neizvjesnosti svojeg položaja u kući. Sluge su uvijek sve znale, pa bi to naposljetku dospjelo i do Sophijinih ušiju. Grofica, čije je osobno ime bilo Araminta, već je prvog dana zahtijevala da Sophie bude udaljena iz kuće. Grof je to bio odbio. Hladno je rekao kako ne očekuje od Araminte da voli Sophie, čak ni da joj se sviđa. No morat će je podnositi. Sedam je godina ispunjavao svoju dužnost prema njoj i nije kanio prekinuti s time. Rosamund i Posy su oponašale Aramintu i ponašale se prema Sophie neprijateljski i s prijezirom, iako Posy očito nije bila sklona mučenju i okrutnosti poput Rosamund. Rosamund je obožavala štipati i zavrtati kožu na Sophijinoj nadlanici kad god gospođica Timmons nije gledala. Sophie se nikad nije žalila; sumnjala je da bi gospođica Timmons imala hrabrosti ukoriti Rosamund (koja bi zacijelo odjurila Araminti s nekom izmišljenom pričom), i ako je itko opazio da su Sophijine ruke neprekidno pune modrica, nitko nije ništa rekao. Posy je povremeno bila ljubazna prema njoj, no uglavnom bi samo uzdahnula i rekla:“Moja mama kaže da ne smijem biti dobra prema tebi.” Što se grofa tiče, on se nikad nije miješao. Sophijin je život protekao u takvom ozračju četiri godine, a onda je grof sve iznenadio uhvativši se za prsa dok je pio čaj u 17


Julia Quinn

ružičnjaku i hrapavo ispustivši dah, pao licem prema dolje na kameni pod. Nikad više nije došao k svijesti. Svi su bili preneraženi. Grofu je bilo tek četrdeset godina. Tko je mogao znati da će ga srce izdati tako rano? Nitko nije bio u većem šoku od Araminte, koja je još od prve bračne noći očajnički pokušavala zanijeti toliko važnoga nasljednika. “Možda sam u drugom stanju!” požurila je upozoriti grofove odvjetnike. “Ne možete predati titulu tamo nekom daljnjem rođaku. Lako bih mogla biti u drugom stanju.” No nije bila u drugom stanju i mjesec dana poslije (odvjetnici su htjeli dati grofici dovoljno vremena da se uvjeri je li trudna ili nije), prilikom čitanja grofove oporuke, Araminta je bila prisiljena sjediti pokraj novoga grofa, prilično razuzdanog mladića koji je češće bio pijan nego trijezan. Većina grofovih želja bila je uobičajena. Zbrinuo je svoje vjerne sluge. Osnovao je zaklade za Rosamund, Posy, pa čak i Sophie, osiguravši svim trima djevojkama pristojne miraze. A zatim je odvjetnik stigao do Aramintina imena. Svojoj ženi, Araminti Gunningworth, grofici od Penwooda, ostavljam godišnji prihod od dvije tisuće funta… “To je sve?” krikne Araminta. …osim ako pristane udomiti moju štićenicu, gospođicu Sophiju Mariju Beckett, i skrbiti o njoj dok ne napuni dvadeset godina. U tom će slučaju njezin godišnji prihod biti utrostručen i iznosit će šest tisuća funta. “Ne želim je”, prošapće Araminta. “Ne morate je uzeti”, podsjeti je odvjetnik. “Možete…“ 18


Džentlmenska ponuda

“Živjeti od bijednih dvije tisuće na godinu?” planula je. “Ne dolazi u obzir.” Odvjetnik, čija su godišnja primanja bila znatno ispod dvije tisuće, ne reče ništa. Novi grof, koji je neprekidno pio tijekom cijelog sastanka, samo slegne ramenima. Araminta ustane. “Što ste odlučili?” upita je odvjetnik. “Uzet ću je”, reče tiho. “Želite li da ja izvijestim djevojčicu?” Araminta odmahne glavom. “Sama ću joj reći.” No kad je Araminta pronašla Sophie, izostavila je neke bitne činjenice...

19


1. DIO


1. POGLAVLJE

Najtraženija pozivnica ove sezone zacijelo je pozivnica na krabuljni ples obitelji Bridgerton koji će se održati sljedećeg ponedjeljka. Uistinu, ne možete se ni okrenuti, a već ste prisiljeni slušati nagađanja majki iz visokog društva o tome tko će se sve biti pozvan i, još važnije, što će tko odjenuti. Nijedna od gore navedenih tema nije, međutim, zanimljivija od dvojice neoženjenih Bridgertona, braće Benedicta i Colina. (Prije no što se netko dosjeti istaknuti kako je još jedan od braće Bridgerton neoženjen, Vaša Vas autorica želi obavijestiti kako je posve svjesna postojanja Gregoryja Bridgertona, no njemu je tek četrnaest godina te stoga nije važan za ovu kolumnu koja se, poput većine kolumni Vaše autorice, bavi najuzvišenijom od svih zabava: lovom na muževe.) Iako su gospoda Bridgerton samo to – obična gospoda – svejedno ih smatraju najboljim ulovom ove sezone. Opće je poznato kako su obojica u posjedu pozamašnog imetka, a ni kratkovidnima ne bi promaklo da posjeduju, baš kao svih osmero potomaka obitelji Bridgerton, i lijepu vanjštinu, također tipičnu za Bridgertone. Hoće li neka sretna dama iskoristiti tajanstvenost noći pod maskama kako bi ugrabila jednog od najpoželjnijih neženja? Vaša autorica neće ni pokušati nagađati. Društveni bilten lady Whistledown, 31. svibnja 1815. 23


Julia Quinn

S

ophie! Sophieeeeeeeee!” Krici su bili dovoljno glasni za pucanje stakla. Ili barem ušnih bubnjića. “Evo me, Rosamund! Dolazim!” Sophie zadigne rub svojih grubih vunenih suknji i pohita uz stubište, poskliznuvši se na četvrtoj stubi i jedva se uhvativši za ogradu da ne tresne na stražnjicu. Trebala je zapamtiti da je stubište sklisko jer ga je to jutro ulaštila voskom, pomažući sluškinji iz donjeg dijela kuće. Uklizavši pred vrata Rosamundine spavaće sobe, reče zadihano: “Da?” “Čaj mi se ohladio.” Sophie je htjela reći: “Bio je topao kad sam ti ga donijela prije sat vremena, lijena gaduro.” No umjesto toga reče: “Donijet ću ti drugi.” Rosamund šmrkne. “Učini to.” Sophie razvuče usne u nešto što bi samo vrlo slabovidni mogli nazvati osmijehom i podigne servis za čaj. “Da ostavim kolačiće?” upita. Rosamund zatrese svojom lijepom glavom. “Želim svježe.” Blago pognutih ramena od težine pladnja prenatrpanog servisom za čaj, Sophie izađe iz sobe, pazeći da ne počne gunđati prije nego što stigne na sigurnu udaljenost u hodniku. Rosamund je stalno naručivala čaj, a onda ga sat vremena ne bi ni taknula. Za to vrijeme bi se, dakako, čaj ohladio pa je morala naručivati novi. Zbog toga je Sophie neprekidno trčala gore-dolje po stubama, gore pa dolje, gore pa dolje. Katkada joj se činilo kako je to bilo sve što je činila u životu. Gore pa dolje, gore pa dolje. To i, naravno, šivanje, glačanje, češljanje i slaganje frizura, čišćenje cipela, krpanje, pospremanje kreveta... “Sophie!” Sophie se okrene i ugleda Posy kako dolazi prema njoj. “Samo sam te htjela pitati, Sophie, misliš li da mi ova boja dobro pristaje?” 24


Džentlmenska ponuda

Sophie promotri Posyin kostim sirene. Kroj nije baš bio odgovarajući za Posyin stas koji je još uvijek bio dječje debeljuškast, no boja joj je prelijepo isticala ten. “Lijepa nijansa zelene boje”, iskreno joj odgovori Sophie. “Obrazi ti uz nju izgledaju vrlo rumeno.” “Joj, dobro. Baš mi je drago što ti se sviđa. Stvarno mi znaš izabrati odjeću.” Posy se nasmiješi pruživši ruku i ugrabi kolačić s pladnja. “Majka nas cijeli tjedan gnjavi s tim maskenbalom i znam da me neće pustiti na miru dok ne budem izgledala najbolje što mogu. Ili”, Posy napravi grimasu, “dok ona ne bude mislila da izgledam najbolje što mogu. Znaš, odlučila je da jedna od nas mora ščepati nekog od preostale braće Bridgerton.” “Znam.” “A ona Whistledownica dodatno pogoršava situaciju. Opet je pisala o njima. Majci od toga samo”, Posy prestane žvakati i napravi pauzu kako bi progutala kolačić, “rastu zazubice.” “Je li jutrošnja kolumna bila jako dobra?” upita Sophie, naslonivši pladanj na bok. “Nisam je još stigla pročitati.” “Ma, uobičajene tričarije”, kaže Posy odmahnuvši rukom. “Znaš, katkada je stvarno dosadna.” Sophie se pokuša nasmiješiti, ali ne uspije. Više od ičega bi voljela proživjeti barem jedan dan Posyna dosadna života. Dobro, možda ne baš s Aramintom u ulozi majke, no ne bi imala ništa protiv života koji se sastojao od čajanki, večernjih zabava i privatnih koncerata. “Ako se dobro sjećam”, zamišljeno nastavi Posy, “napisala je kritiku nedavnog bala lady Worth, spominjala vikonta Guelpha, koji je očito prilično očaran nekom Škotkinjom, i završila dugim pasusom o nadolazećem maskenbalu kod Bridgertona.” Sophie uzdahne. Već je tjednima čitala o tom krabuljnom plesu i, iako nije bila ništa više od osobne sobarice (a povremeno i obična sluškinja, kad god bi Araminta zaključila da nije dovoljno 25


Julia Quinn

zaposlena), nije si mogla pomoći, poželjela je da i ona može ići na taj bal. “Nitko ne bi bio sretniji od mene kad bi se vikont Guelph zaručio”, napomene Posy posegnuvši za još jednim kolačićem. “Barem jedan neženja manje na majčinu popisu potencijalnih muževa kojime me neprestano gnjavi. Ionako nema nikakvih izgleda da uopće privučem njegovu pažnju.” Odgrize komad kolačića; bučno je hrskao u njenim ustima. “Nadam se da je lady Whistledown u pravu u vezi s njim.” “Vjerojatno jest”, odgovori Sophie. Pratila je Društveni bilten lady Whistledown od njegova prvog izdanja 1813. godine, i kolum­ nistica je gotovo uvijek bila u pravu u pitanju tema s bračnog tržišta. Sophie, naravno, nije nikada imala priliku osobno vidjeti bračno tržište. No, čitajući Whistledown dovoljno često, mogla je gotovo osjetiti taj dio londonskog društva i bez stvarne nazočnosti na balovima. Čitanje Whistledowna bila je zapravo jedina Sophijina uistinu zabavna razonoda. Već je bila pročitala sve romane u knjižnici, a kako Araminta, Rosamund i Posy nisu bile osobito zaljubljene u čitanje, Sophie se nije mogla nadati dolasku novih knjiga u kuću. No Whistledown je bio silno zabavan. Nitko zapravo nije znao kolumnističin pravi identitet. Kad se prije dvije godine bilten pojavio u obliku novina od samo jednog lista, nagađanja su se smjesta rasplamsala. Pa čak i sad, kad god bi lady Whistledown prenijela neki osobito sočan trač, ljudi bi ponovno počeli pričati i nagađati, pitajući se tko, u ime svijeta, može tako brzo i precizno izvještavati. Za Sophie, Whistledown je bio uzbudljiv pogled u svijet koji je mogao biti njezin, da je odnos njezinih roditelja bio zakonit. Mogla je biti grofova kći, a ne njegovo kopile; ne bi se prezivala Beckett, već Gunningworth. 26


Džentlmenska ponuda

Samo jednom, voljela bi da je ona ta koja ulazi u kočiju i odlazi na bal. Umjesto toga, uređivala je druge za njihove večernje izlaske u grad, zatežući Posyn korzet, slažući Rosamundinu frizuru ili lašteći Aramintine cipele. No nije se mogla – ili se barem nije smjela – žaliti. Da, bila je poput sobarice Araminti i njezinim kćerima, ali barem je imala dom. Bilo je to više nego što su mnoge djevojke u njezinu položaju imale. Kad joj je otac umro, nije joj ostavio ništa. Odnosno, ništa osim krova nad glavom. Pobrinuo se da bude zbrinuta do svoje dvadesete godine. Araminta se nikad ne bi odrekla četiri tisuće funta na godinu izbacivši Sophie na cestu. Ali tih četiri tisuće funta bile su Aramintine, a ne Sophijine, i Sophie nikad nije vidjela ni novčića. Lijepa odjeća koju je dotad nosila zamijenjena je grubom vunenom, kakvu nosi služinčad. Jela je ono što je jela ostala služinčad – što god bi im Araminta, Rosamund i Posy odlučile ostaviti. Prošlo je, međutim, već gotovo godinu dana od Sophijina dvadesetog rođendana, a ona je još živjela u kući Penwood, služeći Aramintu i ispunjavajući svaku njezinu zapovijed. Iz nekog razloga – vjerojatno zato što nije htjela obučavati (i plaćati) novu sobaricu – Araminta joj je dopustila ostati u njihovom kućanstvu. I Sophie je ostala. Araminta je barem bila zlo koje je poznavala, ostatak svijeta bio je nepoznato zlo. A Sophie nije znala što je gore. “Nije li ti pretežak taj pladanj?” Sophie trepćući prekine sanjarenje i usredotoči se na Posy, koja je upravo posegnula za posljednjim kolačićem na pladnju. K vragu. Nadala se da će ga uspjeti ugrabiti za sebe. “Da”, tiho reče. “Doista je težak. Trebala bih ga stvarno odnijeti u kuhinju.” 27


Julia Quinn

Posy se nasmiješi. “Neću te više zadržavati, ali kad budeš gotova s tim, možeš li mi izglačati ružičastu haljinu? Večeras ću je odjenuti. Ah, da, vjerojatno bi trebalo pripremiti i odgovarajuće cipele. Malo sam ih zaprljala prošli put kad sam ih nosila, a znaš kakva je majka što se tiče cipela. Iako mi se uopće ne vide ispod skuta, ona će opaziti i najmanju mrljicu prljavštine čim zadignem rub uspinjući se uz stube.” Sophie kimne, dodajući u glavi Posyne zahtjeve popisu svojih dnevnih obveza. “Onda se vidimo poslije!” Zagrizavši u posljednji kolačić, Posy se okrene i nestane u svojoj spavaćoj sobi. A Sophie se odvuče dolje u kuhinju. Nekoliko dana kasnije, Sophie je klečala s pribadačama među zubima, prepravljajući u posljednji čas Aramintin kostim za krabuljni ples. Oprava kraljice Elizabete bila je, naravno, dopremljena iz modnog salona savršeno skrojena po mjeri, no Araminta je uporno tvrdila da joj je za šest milimetara preširoka u struku. “Kako je sad?” upita Sophie kroz zube da joj pribadače ne bi poispadale. “Preusko.” Sophie izvadi nekoliko pribadača. “A sad?” “Preširoko.” Sophie vrati pribadaču na isto mjesto gdje je bila prije. “Evo. Kako vam se sada čini?” Araminta se okrene na jednu, pa na drugu stranu, pa konačno izjavi: “Bit će u redu.” Sophie se nasmije u sebi dok se dizala kako bi pomogla Araminti izaći iz oprave. “Mora biti spremna za sat vremena, želimo li stići na vrijeme na bal”, reče Araminta. “Svakako”, prošapće Sophie. U razgovorima s Aramintom bilo joj je jednostavnije samo ponavljati “svakako”. 28


Džentlmenska ponuda

“Ovo je izuzetno važan bal”, oštro će Araminta. “Rosamund se mora dobro udati, i to ove godine. Novi grof…“ Strese se od gađenja; novog je grofa još smatrala uljezom, bez obzira na to što je bio najbliži rođak bivšeg grofa. “Dakle, rekao mi je da nam je ovo posljednja godina u londonskoj kući Penwood. Kakav drznik. Na koncu, ja sam udova grofica, a Rosamund i Posy su grofove kćeri.” Pastorke, šutke je ispravi Sophie. “Imamo svako pravo koristiti kuću Penwood tijekom sezone. Što će njemu uopće ova kuća, željela bih znati.” “Možda i on želi iskoristiti sezonu da pronađe sebi ženu”, natukne Sophie. “Sigurno će željeti nasljednika.” Araminta se namršti. “Ne uda li se Rosamund za bogata muža, stvarno ne znam što ćemo. Tako je teško unajmiti odgovarajuću kuću. I tako skupo.” Sophie se suzdrži od komentara kako Araminta barem ne treba plaćati osobnu sobaricu. Štoviše, do Sophijine dvadesete godine je dobivala četiri tisuće funta samo zato što je imala osobnu sobaricu. Araminta pucne prstima. “Ne zaboravi napudrati Rosamundinu kosu.” Rosamund će ići na bal odjevena kao Marija Antoaneta. Sophie ju je upitala kani li si nanijeti obruč lažne krvi oko vrata. Rosamund to nije bilo smiješno. Araminta navuče kućni ogrtač i zaveže pojas brzim, čvrstim pokretima. “A Posy…“ Zastane namrštivši nos. “Pa, sigurna sam da će i Posy trebati tvoju pomoć u vezi s nečim.” “Uvijek rado pomažem Posy”, odgovori Sophie. Araminta je pogleda iskosa pokušavajući procijeniti je li Sophie bila bezobrazna. “Samo to učini”, reče naposljetku, naglašavajući svaki slog, i odmaršira u kupaonicu. Dok su se vrata za njom zatvarala, Sophie podigne ruku i vojnički joj salutira. 29


Julia Quinn

“O, tu si, Sophie”, reče Rosamund užurbano ušavši u sobu. “Trebam smjesta tvoju pomoć.” “Bojim se da ćeš morati pričekati dok…“ “Rekla sam smjesta!” drekne Rosamund. Sophie uspravi ramena i ledeno pogleda Rosamund. “Tvoja majka želi da joj prepravim opravu.” “Samo izvadi pribadače i reci joj da si je suzila. Neće opaziti razliku.” Sophie zastenje jer joj je to bila i namjera. Ali učini li to sada, Rosamund će je već sutra tužiti majci pa će Araminta tjedan dana bjesnjeti i derati se na nju. Sad će stvarno morati prepravljati opravu. “Rosamund, što trebaš?” “Porub kostima mi se poderao. Nemam pojma kako se to dogodilo.” “Možda dok si ga isprobavala…“ “Ne budi drska!” Sophie se ugrize za jezik. Znatno joj je teže padalo Rosamundino zapovijedanje od Aramintinog, možda zato što su nekoć bile ravnopravne, dijeleći istu učionicu i guvernantu. “Mora odmah biti zašiven”, reče Rosamund, nadmeno frknuvši nosom. Sophie uzdahne. “Samo ga donesi. Napravit ću to čim završim s kostimom tvoje majke. Dobit ćeš ga na vrijeme, obećajem.” “Na ovaj bal ne smijem zakasniti”, upozori je Rosamund. “Dogodi li se to, platit ćeš mi svojom glavom.” “Nećeš zakasniti”, obeća joj Sophie. Rosamund ispusti nekakav prilično srditi zvuk, a zatim se požuri prema vratima po svoj kostim. “Uuuf!” Sophie pogleda prema Rosamund u trenutku kad se sudarila s Posy, koja je upravo protutnjala kroz vrata. “Posy, gledaj kamo ideš!” planula je Rosamund. 30


Džentlmenska ponuda

“I ti bi trebala gledati kamo ideš”, naglasi Posy. “Ja jesam gledala. Tebe je nemoguće izbjeći, debelo derište.” Posy se zacrvene obrazi i ona se odmakne u stranu. “Posy, nešto si trebala?” upita je Sophie čim je Rosamund nestala. Posy kimne. “Možeš li večeras odvojiti još malo vremena i napraviti mi frizuru? Pronašla sam neke zelene vrpce koje donekle podsjećaju na morsku travu.” Sophie duboko udahne. Tamnozelene vrpce vjerojatno neće dobro izgledati u Posynoj tamnoj kosi, no nije joj imala srca to reći. “Pokušat ću, Posy, ali prvo moram suziti haljinu tvoje majke i zakrpati Rosamundinu.” “Oh.” Posyn razočarani izraz lica zamalo slomi Sophijino srce. Osim slugu, Posy je bila jedina osoba u Aramintinu kućanstvu koja je bila barem malo ljubazna prema njoj. “Ne brini se”, tješila ju je. “Pobrinut ću se da ti kosa izgleda lijepo, koliko god vremena imale.” “O, hvala ti, Sophie! Ja…” “Još mi nisi počela prepravljati opravu?” zagrmi Araminta čim se vratila iz kupaonice. Sophie glasno gutne. “Razgovarala sam s Rosamund i Posy. Rosamund je poderala svoju opravu, a…” “Samo se primi posla!” “Hoću. Odmah.” Sophie brzo sjedne na divan i izvrne opravu kako bi je mogla suziti u struku. “Brže od odmah”, mrmljala je. “Brže od krila kolibrića. Brže od…” “Šta to brbljaš?” upita je Araminta. “Ništa.” “Onda smjesta prestani blebetati. Tvoj glas me jako iritira.” Sophie zaškrguta zubima. “Mama”, reče Posy, “Sophie će mi večeras napraviti frizuru da izgleda kao…” 31


Julia Quinn

“Naravno da će ti napraviti frizuru. Prestani dangubiti i idi si staviti obloge na oči da ti ne izgledaju tako natečeno.” Posy se snuždi. “Oči su mi natečene?” Sophie je odmahivala glavom u nadi da će Posy pogledati u njenom smjeru. “Tebi oči uvijek izgledaju natečeno”, odgovori Araminta. “Zar nije tako, Rosamund?” Posy i Sophie okrenu glave prema vratima. Rosamund je upravo ušla, noseći svoj kostim Marije Antoanete. “Uvijek”, složila se s majkom. “No sigurna sam da će oblozi pomoći.” “Večeras izgledaš zapanjujuće lijepo”, Araminta reče Rosamund. “A još se nisi ni počela spremati za bal. Ovo ti se zlato na opravi savršeno slaže s kosom.” Sophie uputi sućutan pogled tamnokosoj Posy koja nikada nije dobivala takve komplimente od svoje majke. “Ulovit ćeš jednog od braće Bridgerton”, nastavi Araminta. “Sigurna sam u to.” Rosamund stidljivo obori pogled. Dobro je uvježbala taj izraz lica i Sophie je morala priznati da joj je vrlo dražesno stajao. Doduše, Rosamund je sve dobro stajalo. Njezina kosa boje zlata i plave oči bile su te godine veoma popularne, a zahvaljujući pozamašnom mirazu koji joj je ostavio pokojni grof, svi su pretpostavljali da će se prije završetka sezone odlično udati. Sophie se ponovno okrene prema Posy, koja je sjetno i žalosno gledala u svoju majku. “I ti izgledaš lijepo, Posy”, spontano će Sophie. Posyne oči živnu. “Doista to misliš?” “Svakako. A tvoja je oprava baš strašno originalna. Sigurna sam da ćeš biti jedina sirena ondje.” “Kako ti to možeš znati, Sophie?” upita je Rosamund kroz smijeh. “Kao da si ikad bila na nekom društvenom događanju.” 32


Džentlmenska ponuda

“Posy, sigurna sam da ćeš se lijepo zabaviti”, naglasi Sophie, namjerno ignorirajući Rosamundinu zajedljivu opasku. “Tako vam zavidim. Voljela bih da mogu ići s vama.” Nakon što je Sophie izrazila svoju želju uz čeznutljivi uzdah, u sobi je zavladao potpuni muk ... a zatim su Araminta i Rosamund prasnule u smijeh. Čak se i Posy malo zahihotala. “Ovo je sjajno”, reče Araminta, jedva došavši do daha. “Mala Sophie na balu obitelji Bridgerton. Znaš, kopiladi je zabranjen ulaz u visoko društvo.” “Nisam rekla da očekujem poziv”, branila se Sophie, “nego samo da bih voljela da mogu ići.” “Pa, ne bi trebala uopće razmišljati o tome”, prekine je Rosamund. “Čezneš li za nečime što se nikako ne može ostvariti, samo ćeš se razočarati.” No Sophie ju je prestala slušati jer se u tom trenutku dogodilo nešto neobično. Okrenuvši se prema Rosamund, spazila je pred vratima domaćicu kuće, gospođu Gibbons, koja je došla iz Penwood Parka nakon što je domaćica gradske rezidencije preminula. Susrevši Sophijin pogled, gospođa Gibbons joj namigne. Namigne! Sophie nikad nije vidjela gospođu Gibbons kako namiguje. “Sophie! Sophie! Slušaš li me uopće?” Sophie se odsutno okrene prema Araminti. “Oprostite”, promrmlja. “Što ste rekli?” “Rekla sam”, Araminta će zlovoljno, “da ti je bolje da smjesta počneš prepravljati moju opravu. Zakasnimo li na bal, ti ćeš mi sutra odgovarati zbog toga.” “Da, svakako”, brzo odvrati Sophie. Zabode iglu u tkaninu i počne šivati, no nije prestajala misliti na gospođu Gibbons. Namigivanje? Zašto joj je, u ime svijeta, namignula? 33


Julia Quinn

* Tri sata kasnije, Sophie je stajala na ulaznim stubama kuće Penwood, gledajući kako lakaj pomaže pri ulasku u kočiju prvo Araminti, zatim Rosamund, i na kraju Posy. Sophie mahne Posy, i ona joj odmahne. Promatrala je zatim kako se kočija udaljava niz ulicu i nestaje iza ugla. Kuća Bridgerton bila je udaljena samo šest blokova, no Araminta bi inzistirala da idu kočijom čak i da su živjeli u susjednoj kući. Naposljetku, važno je pojaviti se u velikom stilu. Uzdahnuvši, Sophie se okrene i krene se uspinjati stubama natrag u kuću. U cijelom tom uzbuđenju, Araminta joj je barem zaboravila ostaviti popis zadataka koje je Sophie trebala obaviti do njezina povratka. Slobodna večer bila je uistinu pravi luksuz. Možda bi mogla ponovno pročitati neki roman. Ili potražiti današnje izdanje Whistledowna. Bila je gotovo sigurna da je u jednom trenutku tijekom poslijepodneva vidjela Rosamund kako ga odnosi u svoju sobu. No čim je kročila kroz ulazna vrata gradske rezidencije Penwood, gospođa Gibbons, koja kao da se ni od kuda stvorila pred njom, zgrabi je za ruku. “Nemamo vremena za gubljenje!” reče domaćica. Sophie je pogleda kao da je skrenula s uma. “Molim?” Gospođa Gibbons je povuče za lakat. “Dođi sa mnom.” Sophie joj dopusti da je odvuče uz tri niza stuba do njezina tijesnog sobička u potkrovlju. Gospođa Gibbons se ponašala veoma neobično, no Sophie joj je odlučila udovoljiti pa ju je slijedila. Domaćica je oduvijek bila iznimno ljubazna prema njoj, čak i kad je bilo očito da Araminti nije drago zbog toga. “Morat ćeš se skinuti”, reče gospođa Gibbons uhvativši kvaku na vratima njezine sobe. “Što?” “Stvarno bismo se trebale požuriti.” 34


Džentlmenska ponuda

“Gospođo Gibbons, vi...” Sophie zine, a riječi joj zastanu u grlu kad je ugledala prizor u svojoj spavaćoj sobi. Usred sobe je bila kada iz koje se pušila para, a bile su tu i tri veoma užurbane sluškinje. Jedna je ulijevala vruću vodu u kadu, druga je nešto petljala oko lokota nekog prilično tajanstvenog kovčega, a treća je, s ručnikom u rukama, govorila: “Požurite, požurite!” Sophie je zbunjeno zurila u njih. “Što se događa?” Gospođa Gibbons se okrene prema njoj, ozarena lica. “Vi, gospođice Sophia Maria Beckett, idete na krabuljni ples!” Jedan sat kasnije, Sophie se pretvorila u drugu osobu. U kovčegu su se nalazile haljine pokojne grofove majke. Sve su bile stare pedeset godina, no to nije bilo bitno; na balu pod maskama ionako nitko ne očekuje da oprave budu po posljednjoj modi. Na samom dnu kovčega pronašle su profinjenu kreaciju od svjetlucavog srebra, s uskim, biserjem optočenim gornjim dijelom, i širokim skutima, popularnima u prošlom stoljeću. Sophie se osjećala poput kraljevne već samo dodirujući ih. Haljina je bila pomalo ustajala nakon toliko godina u kovčegu, pa ju je jedna od sluškinji nakratko iznijela van, provjetrila i poškropila tkaninu ružinom vodicom. Sophie je bila okupana i namirisana, kosa joj je bila podignuta u elegantnu frizuru, a jedna joj je sluškinja čak nanijela malo ruža na usnice. “Nemoj reći gospođici Rosamund”, prošaputa sluškinja. “Drpila sam ga iz njezine zbirke.” “Ooooo, pogledajte”, reče gospođa Gibbons. “Pronašla sam odgovarajuće rukavice.” Sophie podigne glavu i ugleda domaćicu kuće kako drži u rukama par rukavica, dugih do lakata. “Pogledajte”, reče ona, uzevši jednu rukavicu od gospođe Gibbons kako bi je bolje promotrila. “Grb grofova Penwood. I inicijali. Na samom rubu.” 35


Julia Quinn

Gospođa Gibbons okrene rukavicu koja joj je ostala u ruci. “SLG. Sarah Louisa Gunningworth. Tvoja baka.” Sophie je iznenađeno pogleda. Gospođa Gibbons nikad nije govorila o grofu kao o njezinu ocu. Nitko u Penwood Parku nikada nije na glas priznao njezino krvno srodstvo s obitelji Gunningworth. “Pa, ona jest tvoja baka”, izjavi gospođa Gibbons. “Svi smo predugo izbjegavali tu temu. Nije pošteno da Rosamund i Posy uživaju povlastice kao da su grofove kćeri, a ti, koja si njegova prava kći, moraš čistiti i služiti ih kao neka sluškinja!” Tri sluškinje kimnu s odobravanjem. “Samo jednom”, nastavi gospođa Gibbons, “barem jednu noć, ti ćeš biti najljepša djevojka na balu.” S osmijehom na licu polako okrene Sophie kako bi se pogledala u zrcalu. Sophie zastane dah. “Zar sam to ja?” Gospođa Gibbons kimne, oči su joj sumnjivo svjetlucale. “Izgledaš prekrasno, draga”, prošapće. Sophie polako podigne ruku prema kosi. “Nemoj pokvariti frizuru!” zacvili jedna od sluškinji. “Neću”, obeća Sophie, drhtavo se smiješeći dok se borila sa suzama. Kosa joj je bila posuta svjetlucavim praškom pa je blistala poput vilinske kraljevne. Tamnoplave su joj kovrče bile podignute u labavu punđu na vrhu glave, a jedna joj je debela kovrča visjela niz vrat. A njezine oči, inače zelene poput mahovine, blistale su kao smaragdi. Doduše, Sophie je slutila da su za to najvjerojatnije bile zaslužne neprolivene suze. “Ovo je tvoja krinka”, živahno će gospođa Gibbons. Bila je to polumaska i vezivala se na potiljku, pa je Sophie nije morala pridržavati rukom. “Sad nam još samo trebaju cipele.” Sophie pogleda prema svojim praktičnim, ali ružnim radnim cipelama, odloženima u kutu sobe. “Bojim se da nemam ništa što bi išlo uz ovako profinjenu haljinu.” 36


Džentlmenska ponuda

Sluškinja koja je joj je našminkala usne ponudi joj par bijelih cipela. “Iz Rosamundina ormara”, reče. Sophie brzo ugura desno stopalo u cipelu i jednako brzo ga izvadi iz nje. “Prevelika mi je”, reče, podignuvši pogled prema gospođi Gibbons. “Ne bih mogla hodati u njima.” Gospođa Gibbons se obrati sluškinji. “Donesi par cipela iz Posyna ormara.” “Njezine su još veće”, reče Sophie. “Znam to, dovoljno sam ih puta čistila.” Gospođa Gibbons duboko uzdahne. “Onda nam nema druge. Morat ćemo opelješiti Aramintinu zbirku.” Sophie se naježi. Pomisao na hodanje uokolo u Aramintinim cipelama bila je pomalo jezovita. No bilo je to jedino rješenje, to ili da ide bosa, a bila je sigurna da bose noge ne bi bile prihvatljive na otmjenom londonskom krabuljnom plesu. Nekoliko minuta kasnije, sluškinja se vratila s parom bijelih satenskih cipelica, izvezenih srebrom i ukrašenih predivnim ružicama od umjetnih dijamanata. Sophie se još bojala obuti Aramintine cipele, ali je svejedno probala jednu. Savršeno joj je pristajala. “A odgovaraju i uz haljinu”, reče jedna od sluškinji, pokazavši na srebrni vez. “Kao da su napravljene baš za tu haljinu.” “Nemamo vremena diviti se cipelama”, odjednom reče gospođa Gibbons. “Slušaj sada dobro ove upute. Kočijaš se vratio nakon što je iskrcao groficu i djevojke, i odvest će te u kuću Bridgerton. No, morat će ih čekati ispred kad se budu poželjele vratiti kući, a to znači da se ti moraš vratiti do ponoći i niti sekunde kasnije. Razumiješ?” Sophie kimnu i pogleda prema zidnom satu. Bilo je malo iza devet, što je značilo da će provesti više od dva sata na krabuljnom plesu. “Hvala”, prošapće. “O, tako sam vam silno zahvalna.” 37


Julia

Quinn

Najtraženija pozivnica ove sezone zacijelo je pozivnica na krabuljni ples obitelji Bridgerton koji će se održati sljedećeg ponedjeljka.

Društveni bilten lady Whistledown, 31. svibnja 1815.

Nezakonita kći grofa od Penwooda, Sophie Beckett, nikad nije bila prihvaćena u pristojnom društvu. A od prerane smrti njezina oca, njezina joj je maćeha učinila život još težim, tjerajući je da radi kao neplaćena sluškinja. Sophie provodi dane u mukotrpnom radu sve dok jedne noći njezini prijatelji i kolege iz redova služinčadi ne skuju plan koji će joj omogućiti odlazak na krabuljni ples obitelj Birdgerton. Tamo upoznaje svog princa iz bajke, zgodnog Benedicta Bridgertona i zaljubi se u njega preko ušiju. Benedict je jednako očaran, ali kad na satu otkuca ponoć, Sophie mora napustiti plesnu dvoranu, ostavivši samo svoju rukavicu u njegovoj ruci…

w w w. moz aik- k njiga. hr

139,00 kn ISBN 978-953-14-1xxx-x

Džentlmenska ponuda - Julia Quinn  

Nezakonita kći grofa od Penwooda, Sophie Beckett, nije bila prihvaćena u uglednom društvu. A nakon prerane smrti oca, maćeha ju je natjerala...