TIKVICE Godišnji list Osnovne škole Gradište
Br.5, školska 2016./17. godina 1
Impressum: Školski list ''TIKVICE'' OŠ Gradište Kolodvorska bb
Fotografija naslovnice djelo je nastavnice likovne kulture Ane Uzelac i nastavnice Branislave Šimić te učenika naše škole koju sada krasi velika tikvica na samome ulazu.
32273 Gradište Novinarke:
Marija Vidaković
Kristina Martić
Ana Mikulić
Valentina Žigmundovac
Glavne urednice:
Marinela Đipić
Ema Rosotrunović
Ozana Lakota
Voditeljice novinarske skupine:
Nastavnica Marina Boić-Andrin
Nastavnica Jelena Baličević 2
SADRŽAJ
Natjecanja
Povijest Gradišta
Putovanja
Događaji u našoj školi: Dani kruha,
Poznate osobe iz Gradišta:
Mjesec hrvatske knjige, Dan sjećanja na Vukovar, Božićna priredba, Međunarodni dan zagrljaja, Dan šarenih čarapa, Pokladni utorak, Promocija Ivice Mijatovića, Posjet književnika: Mladen Kušec, Lutkarsko proljeće, Uskrs, Majčin dan, Dan sporta, Dan škole
Šima Jovanovac, Branimir Jovanovac, Josip Jelić, Franjo Sarić
Posjetili smo… LU „Fazan“,
KUD ,,Seljačka sloga“, DVD Gradište
Očuvanje tradicije
Izvannastavne aktivnosti: cvjećari,
Usmena književnost
povjesničari, rukomet, modelari i promet
Najbolja nastavnica (anketa)
Moj prvi kolač
„Slavonac“, robotika, Taekwon do
Pitali smo osmaše...
Literarni i likovni radovi učenika
Predškolci
Mjesečni projekti: Jesenski šeširi,
Osmaši
Večer religiozne poezije, Lutkarska bajka
Smijeh je lijek
Izvanškolske aktivnosti: NK
Riječ urednica Pred vama se nalazi novi broj Tikvica koji je nastajao tijekom školske godine surađujući s učenicima, nastavnicima i stanovnicima našega sela. Napisanim ćemo pokušati pokazati što se sve radilo i događalo u našoj školi, pokušati prenijeti dio atmosfere u veseloj školi u kojoj nije jedina aktivnost učenje i ispitivanje naučenoga. Želimo se zahvaliti svima koji su nam pomogli, a vama poželjeti ugodno čitanje i uživanje u pročitanome.. 3
Himna Gradišta Mi smo žitelji, sela Gradišta, volimo svoj dom, i svoj rodni kraj.
Gradišci, gordo dignimo glave, Neka nas čuje svijet, Da naše selo ponosno stoji, Gotovo iljadu ljet.
Gradišci, gordo dignimo glave,
Da naše selo ponosno stoji,
Bosut i Berava, Jelje i Jošava, Mednik i Deševo,
Gotovo iljadu ljet.
sve se tu skupilo.
Između brda dva,
Gradišci, gordo dignimo glave,
Selo se pružilo,
Neka nas čuje svijet,
To moje selo je, Gradište se zove.
Da naše selo ponosno stoji,
Neka nas čuje svijet,
Gotovo iljadu ljet.
Eeej, Gradište, eej ,Gradište, eej, Gradište, eej ,Gradište. Mato Ivanšić
4
Gradište Šokci i Šokice Divno društvo stvoriše Malo selo Gradište, To selo u Slavoniji leži Davnu prošlost bilježi, U šokačko se kolo svi hvataju Kad svirači tamburom zasviraju, Tikvice se šaraju To samo Gradištanci imaju. Tea Dugalić, 8. b
5
POVIJEST GRADIŠTA Ime sela Gradište prvi je put spomenuto 1408. godine. Prvo je bila utvrda koju je podigao knez, a sredinom 16. st. Gradište dolazi pod stopedesetogodišnju vlast Turaka. Nakon oslobođenja od Turaka pada u sastav Austijskog Carstva. Turci nisu naseljavali Vlahe pa su se u njemu dobro održali starosjedioci, no dugotrajna turska vlast ostavila je posljedice na naše življenje, a posebice u govoru, običajima, načinu ishrane...
Osnutkom Vojne krajine Gradište 1702. ulazi u njezin sastav. Us pos tavom m ira na ovim prostorima doseljava se mnogo ljudi. Zbog povećanja stanovnika sagrađena je 1729. prva crkva u Gradištu. Imala je jedan oltar posvećen sv. Ivanu Kapistranu, a nedugo zatim u dogovoru je zamijenjen naziv crkve s retkovačkom i sada je posvećena sv. Franji Asiškom. Župa postaje nakon 30 godina 1789. kada je prvi svećenik bio Tobija Crnojević. Selo u to doba broji oko 100 kuća. Godine 1811. sagrađena je prva zidana crkva i župna kuća.
Škola je 1831. počela s radom, a zvala se Početna škola. Škola nije bila izgrađena do 1853. pa se do tada nastava održavala u iznajmljenim privatnim kućama. 1878. dogodilo se nešto neočekivano: Sava se izlila i poplavila cijelo selo toliko da su se ljudi vozali čamcima po selu.
Početak 20. stoljeća bio je važan za selo. Otvorena je željeznička pruga, pošta i mlin. 1953. uvedena je struja u selo i počela se koristiti ulična rasvjeta. Dvadeset godina kasnije asfaltirane su glavne ulice u selu.
Dominik Ćaćić, 8. a 6
Život i rad ljudi u Gradištu Nekada su se njive pripremale za sjetvu orući drvenim ralom kojeg su vukli volovi, a kasnije konji. Ako je netko imao manje polje onda se okopavalo i sijalo sjeme. Oduvijek su ljudi pomagali jedni drugima, ponajviše rodbina, susjedi i prijatelji. Posebno su pomagali kada su krčili šumu i pretvarali je u svoje njive. Kad bi radovi bili gotovi svi bi se pogostili. Snaše bi ih služile, a muški bi rod divanio, o naravno muškim stvarima. Snaše bi oprale posuđe i usput i one divanile o koječemu. Djeca su znala da ne smiju biti za istim stolom gdje su stariji, nego bi morali otići u drugu prostoriju i tamo bi jeli. Sljedećih nekoliko dana muški rod bi išao u šumu i pripremao se za zimu, ponekad bi poveli i djecu da im pomognu. Dok bi muškarci bili u šumi, snaše bi kod kuće pravile zimnicu. Kad bi to sve pripremile, otišle bi do susjede ili prijateljice na šaranje tikvica, tkanje (izrađivanje platna na stativama ukrštanjem i sabiranjem niti od vune), narodni vez (najviše se radio koncem u boji), štikanje (radi se na zategnutom platnu, motivi se popunjavaju alatom baš za tu tehniku). Kad bi stigla zima cijelo bi selo bilo pod snježnim pokrivačem. Iz seoskih dimnjaka širio se dim tople vatre. Djeca bi sjedila uz vatru i grijala se priželjkujući Božić jer su tada dobivali voće za dar. Oni su to obožavali. Tad bi snaše imale najviše vremena za izrađivanje ručnih radova uz pucketanje tople vatre. Odlaskom zime i dolaskom toplijih i ljepših dana ljudi bi izlazili iz svojih kuća i krenuli ravno prema njivama i poljima. Čekalo ih je puno posla i priprema za žetvu. Naši su stari isključivo živjeli od poljoprivrede i stočarstva te su veliku brigu pridavali poslu. Svatko je znao svoje mjesto i što tko treba raditi. Djeca bi se radovala toplijim danima jer su najviše vremena tad provodili igrajući se i radeći s roditeljima. Svi bi tada uživali, ako ne fizički, barem psihički. Cijelo bi selo bilo u punom cvatu, zelene livade, sunce, njive, oranice…. Sve bi bilo u punom sjaju. No, dolaskom ljeta počinjale su vršidbe, branje voćaka, košenje…. Cijela bi obitelj išla na njivu i svi bi pomagali. Otac bi kosio, snaša bi sve to vezala, a djeca bi dodavala majci sve što joj je potrebno. Najviše od svega djeca su obožavala penjanje na voćke. Brali bi voćke, a usput nešto i prigrizli. Prije se živjelo možda nešto teže, ali svi su bili sretni i zadovoljniji s onim što imaju. Iva Bilić, 8. a 7
DOGAĐAJI U ŠKOLI Dani kruha Svake godine zahvaljujemo se na darovima koje smo dobili od prirode radeći na poljima i voćnjacima. U listopadu obilježavamo Dan kruha u kojemu sudjeljuju učenici, nastavnici i roditelji.
KRUH Kruh najviše uživa dok sjedi u krušnoj peći. Tad je rumen od sreće i postaje sve veći. I na kraju biva
mirisan jastučak, kad obitelj za stol sjeda i sprema se za ručak. Na počasno mjesto kruh se smjesti: „Evo, topao sam, ukusan i sladak,
možete me jesti!“
Đuro Nikolić, 8. a
8
Mjesec hrvatske knjige Mjesec hrvatske knjige obilježava se od 15. listopada do 15. studenoga i tim su nas povodom posjetili književnici, a škola je bila prigodno ukrašena.
šezdesetima, u doba velikih promjena. Tada su se probijali Beatlesi, grupa 220, Crveni koralji. Paralelno s tim rock grupama razvijala se i pop kultura. To je vrijeme Mate Miše Kovača, Tereze Kesovije, dakle pjevača koji su aktivni i danas. Do nas u malim mjestima te novosti nisu dolazile. Imala sam sreću što smo, jedni od rijetkih u mjestu, imali radio, zahvaljujući stricu koji je radio u Njemačkoj pa sam mogla uživati u modernoj glazbi. Tada su mladi više maštali, više se čitalo, više smo se igrali. U dobi od 13 do 18 godina čitala sam tri knjige tjedno.
Koje Vam je najdraže djelo koje ste napisali? „Vjetar kroz kosu“ – djelo koje je posvećeno mojoj mladosti i „Tko vjeruje u rode još“ – roman posvećen mojoj Intervju s književnicom Nadom Mihoković- Podravini i mojoj obitelji. Kumrić Tko Vam je književni uzor? Nemam uzora, Kako pronalazite inspiraciju za pisanje svaštar sam po prirodi, a knjige kojima se romana? Svaku svoju priču počinjem iz uvijek vraćam su: Mali princ, Galeb svakidašnje situacije: obitelj, djeca, ljudi,... Jonathan Livingstone, Zločin i kazna te Koliko dugo pišete prozu za djecu i mlade? Proces. Od 1984. godine, 30-ak god., objavljeni zadnjih 20 godina. Počela sam pisati kao sasvim zrela osoba afirmirana u nekoj drugoj profesiji.
Koja Vam je bila najdraža lektira iz osnovne škole? Imali smo jako siromašnu školsku knjižnicu pa smo djela uglavnom obrađivali na satu. Voljela sam čitati djela A. Šenoe, Je li se danas teško 'probiti' kao pisac u „Pirgo“ Anđelke Martić, „Drugovi“ Tone Hrvatskoj? Jako teško. Moja prva knjiga Seliškara. „Lastin rep“ vjerojatno nikad ne bi bila Pišete li trenutno nova djela? Pišem zbirku objavljena da nije sponzorirana, isti slučaj je priča za odrasle i za tinejdžere roman i s knjigom „Mjesto pod suncem“. Neke sam „Zemljan“. knjige izdavala u vlastitoj nakladi, Ema Rosotrunović i Marinela Đipić, 7. a zahvaljujući svom poslu (rad u ljekarni). Koja tematika prevladava u vašim djelima za djecu i mladež? Obitelj, mladi u obitelji, problemi među mladima, roditelji i djeca, bake i djedovi imaju važnu ulogu u mojim djelima. Koja je razlika između današnjih tinejdžera i tinejdžera iz vremena kada ste Vi bili mladi? Moja generacija odrasla je u 9
Dan sjećanja na Vukovar
Pismo Vukovaru Dragi moj,
ne mogu razumjeti tvoju bol, tugu i patnju. Neizmjerno sam ti zahvalan Učenici svih razreda toga su dana što nisam doživio te strahote. palili svijeće ispred škole. Prisjetili smo Pretrpio si strah, suze, tugu i smrt… se svih onih koji su poginuli za nas. Sve si to pretrpio da bismo mi danas Predsjednici su razreda u ime svoga imali slobodnu Republiku Hrvatsku. razreda zapalili svijeće, a i ostali su Vukovaru moj, ti si najveći heroj za učenici mogli donijeti i zapaliti kojega sam ikad čuo! svijeće. Svake godine 18. studenoga Igor Josipović, 5. a obilježavamo Dan sjećanja na Vukovar, a učitelj Darko Župarić predvodi molitvu Oče naš. Prizor zapaljenih svijeća za poginule izgleda jako lijepo, a osjećaj ponosa i smirenosti još dugo ostaje u nama. Marija Vidaković, 7. b
Božićna priredba U predbožićnom duhu održana je još jedna priredba uoči Božića za koju su se pripremali učenici. Učenici prvih razreda pokazali su nam uvježbano, a peti razredi kratke recitacije kao i igrokaz Božić u obitelji Martinović. Četvrti i peti razredi pjevali su nam božićne pjesme, a učenice šestoga razreda pripremili su plesnu točku. Za kraj su nam tamburaši odsvirali svoj božićni izbor pjesama Djetešce nam se rodilo i U to vrijeme godišta. Svima su nam uljepšali početak praznika i blagdana u kojima ćemo uživati u zajedništvu obitelji. Kristina Martić, 7. b
10
Međunarodni dan zagrljaja, 21. siječnja
Međunarodni dan osoba s Downovim sindromom: Dan šarenih čarapa, 21. ožujka
11
Pokladni utorak Dana 28. veljače u našoj smo školi obilježili pokladni utorak, dan kada možemo biti što god želimo. Svi su se razredi skupili ispred škole i pokladnom povorkom krenuli u obilazak poznatog gradištanskog trokuta, te došli do Općine Gradište. U amfiteatru Općine vrijedne su nas mame počastile kolačima i čajem. Razredi su se predstavljali pojedinačno glumom, plesom i pjesmom. Bilo je tu mumija, starih Rimljana, prinčeva i princeza, vila i vilenjaka, klauna, navijača, liječnika, mehaničara te Odred otpisanih. Ana Mikulić, 7. b
12
13
Promocija Ivice Mijatovića Književnik iz našega Gradišta koji piše poeziju, crtice, pripovijetke, novele i romane imao je početkom ožujka s Katarinom Sarčević (Mijatović) promociju nove knjige „Mjesečeva snoviđenja“ i „Slovarica početnica“. Prenosimo dojmove oduševljenja i zahvale književnika nakon promocije. „Nemam riječi osim ovog oduševljenja koje je u meni. Zato, zahvaljujem se još jednom svima onima koji su na bilo koji način potpomogli tiskanje moje knjige. Zahvaljujem se gospodinu Ivanu Đuriću, uredniku knjige koji je iscrpno prikazao moju poeziju kroz primjer drugih stvaratelja. Tena Kunić temperom je oslikala podlogu naslovnice, a crteže kojima je knjiga oslikana olovkom. Zahvaljujem se gostima MPS „Starotopoljani", tamburašima (posebno Mati Božiću), Heleni Hajduković-Sabo, Magdaleni Teufel, Draženu Mareku te Mirti Abramović, Vinku Babiću, samičaru i šaraču tikvica,... Isto tako, zahvaljujem se svim kolegama piscima koji su mi došli dati podršku. S veseljem izdvajam Larisu Janičev-Stojanović, Lidiju Sopjanac, Tanju Belobrajdić, Petra Trtolju, Blaženku Šoljić, Sanju Kosić, Anicu Ivić i dr. Zahvaljujem se voditeljici Lidiji Višić (glumica u amaterskom kazalištu) te Josipu Geli Grgiću, glumcu u GAK Županja. Posebnu zahvalu upućujem g. Antunu Babiću, ing. strojarstva, prof. informatike...kao i svojoj bivšoj učiteljici Božani Čajkušić te učiteljima Osnovne škole Gradište i ravnatelju iste. Dužnu zahvalu iskazujem i članicama Etno udruge "Vezilje" pod vodstvom Ljiljane Gagulić, kao i svojim sumještanima koji su došli popratiti promociju. Za večeru, odnosno iće i piće, pobrinula se Općina Gradište te se zahvaljujem načelniku g. Srećku Papcu. Kolače za promociju donirala je pekarna "Slavonac"... Doista bih mogao nabrajati u nedogled, odnosno pojedinačno nabrojati svih 160 nazočnih gostiju na promociji...ZATO...JOŠ JEDNOM...VELIKO HVALA SVIMA ŽELIM OD SRCA...“ Ivica Ico Mijatović
Posjet književnika Mladen Kušec U četvrtak, 6. travnja 2017., učenici šestog razreda i novinarska skupina prisustvovali su na prepričavanju životnih pustolovina hrvatskog pubicista i književnika Mladena Kušeca. Čitao je jedne od svojih prvih pjesama i zagonetki i time je izmamio osmijeh na naša lica. Bio je jako zabavan. Pričao je o svojim emisijama poput „Bijele vrane“ i knjigama te nam otkrio da je knjigu „Pitalice skitalice“ napisao u čast svoje unuke Mije. Marinela Đipić, Ema Rosotrunović, 7. a 14
Lutkarsko proljeće Zahvaljujući Vukovarsko-srijemskoj županiji i Općini Gradište naša se sportska dvorana pretvorila u kazalište. Održane su dvije predstave za predškolce, učenike razredne nastave i učenike petih razreda. U utorak, 4. travnja, stigli su nam iz Tvornice lutaka sa svojom predstavom „Crvenkapica-tko se boji vuka još?“ u kojoj smo vidjeli izokrenutu poznatu priču. Vuk Gubbio zapravo je dobroćudni vučić koji ne jede meso. Roditelji ga potjeraju u svijet kako bi se ohrabrio i postao zločesti vuk i tada susreće Crvenkapicu s kojom se sprijatelji.
Lutkarsko kazalište iz Mostara održalo je predstavu „Zmaj i princeze“ u četvrtak 6. travnja. Prije svega, ova je bajka vrlo poučna jer govori o različitim vrstama odgoja i odnosu djece i roditelja. Učenike je zanimljiva i nadasve smiješna bajka o zmaju koji se želi oženiti princezama Sunčici, Veselki,... nasmijala do suza.
Marinela Đipić i Ema Rosotrunović 15
USKRS Uskrs je najveći kršćanski blagdan kada slavimo Isusovo uskrsnuće, a prethodi mu četrdesetodnevna korizma u kojoj postom i molitvom pripremamo svoju dušu i tijelo za dane pred Uskrs kada se sjećamo Isusove muke te njegova uskrsnuća. Datum ovoga blagdana određuje se prema mladome mjesecu i tako je pomični blagdan koji može biti između 21. ožujka i 25. travnja - uvijek u proljeće koje nosi svoju simboliku: nakon smrti prirode za vrijeme zime ta ista priroda uskrsava se iz mrtvih, preporađa se. Jedna od tradicija koja je prisutna kod nas, ali i u gotovo svim dijelovima svijeta, bojanje je i poklanjanje jaja. Uz najveći i najsvećaniji kršćanski blagdan povezujemo obojana jaja jer su simbol plodnosti, novoga života, rođenje novoga proljeća i Isusova uskrsnuća. Bojanju se najviše raduju djeca, a postoje mnoge tehnike, one tradicionalnije te one novijega datuma. Tko god da ih pripremao i na koji način, obojana jaja postaju prava mala umjetnička djela. Upotrebljavaju se prirodne i umjetne boje, biljke, crteži, tkanina, vosak, salvete, brusilice, šljikice, naljepnice,... „Veliki petak - na ovaj dan nije dozvoljen nikakav fizički rad, osim namirljivanja marve i živadi. Zabranjeno je dirat u zemlju, jer je u njoj Bog. Voćke se moraju prodrmat da bi bolje rodile. Pije se crveno vino, jer se viruje da se to vino na Veliki petak pritvara u krv. U ruke se ne sme uzimat igla, nož, motika ili bilo šta što ima oštricu. Muškarci se toga dana ne briju niti šišaju. Pošto je strogi post i nemrs, jede se jedanput dnevno. Ne sme se jest nikako meso. Na trpezi su najčešće jelo bili rezanci s makom i lutina čorba. U Gradištu je običaj da se na Veliki petak kuva svetenje (hrana za blagoslov). Tu bi se pripremala kuvana šunka, kulen, slanina, svinjski jezik, 'ren, kuvana farbana jaja, mladi luk. Također, farbaju se jaja - najčešće u lukovini, a šaraju se također voskom i šatvoserom. Velika subota - dan iščekivanja Kristovog uskrsnuća. Tijekom dana nema svete mise, tek navečer bude misa uskrsnuća. U crkvi se ugase sva svjetla i tada se pali uskrsna svijeća koja simbolizira Kristovo uskrsnuće, pobjedu svjetla nad tamom. Zapjeva se Aleluja, sav puk upali svijeće i kreće procesija. U davno vrijeme i Velika je subota bila dan strogog posta i nemrsa, molitve i tišine. U Gradištu je tradicija da se prijepodne, na Veliku subotu u crkvu nosi hrana na blagoslov, odnosno svetenje. Svetenje bi se obično kuvalo dan ranije, na Veliki petak. Osim toga, na svetenje su se nosile sol i šibice. Svetenje se nosilo u korpama (pletenim košarama) ili u veškorpama (ukoliko obitelj broji mnogo članova). Korpe su se pokrivale otarčićima koji su bili rađeni isključivo za ovu prigodu: od domaćeg tkanja s ubjeranom mustrom crvene boje ili vezeni raznim tehnikama, uglavnom cvjetnim i proljetnim motivima. Običaj je bio da se svake godine stavlja novi otarčić, nikako onaj koji je bio lane ili prošlih godina. Po tome se vidilo kako je koja obitelj bogata i jesu li žene u njoj radene i vridni ruku. Svetenje su najčešće nosile mlade cure ili mlade snaše, a muškarci su nosili samo ako u kući nema mlađe ženske osobe.“
Izvor: Vinko Babić, KUD „Seljačka sloga“ Gradište Novinarska skupina
16
MAJČIN DAN Učenici šestih i osmih razreda pripremili su pravo iznenađenje za svoje majke povodom njihovoga dana. Ukrasili su prigodno učionicu, napisali i čitali literarne radove posvećene majkama i pripremili pravi domjenak.
Što za mene znači majka Za mene majka znači sve. Ona za cijelu obitelj pere, čisti, glača odjeću, posprema, meni pomaže pisati zadaću koju ne razumijem i tješi me kad sam tužan. Moja je majka tri stupa kuće i četvrti bi bila da nije mene, tate, braće i sestre. Moja je majka najljepša žena koju sam ikada vidio. Sve što sam sada, dugujem svojoj majci. Majka je uvijek uz mene i daje mi smjernice za bolji život. Majka je, po meni, najiskrenije biće na Zemlji. Majka se za nas brine uvijek, bez obzira koliko imamo godina. Majci trebamo govoriti najtoplije riječi jer je ona sretna kad čuje lijepu riječ od nas. Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća naša čista ljubav prema njoj. Hrvoje Kovačević, 6. a
17
DAN SPORTA Dan sporta u OŠ Gradište održao se 25. svibnja na nogometnom igralištu ,,NK SLAVONAC''. Tomu sportskom danu prisustvovali su svi učitelji i učenici razredne i predmetne nastave. Pravi sunčani proljetni dan bio je odličan za sva natjecanja koja su bila dogovorena i boravak na otvorenome. Održavala su se natjecanja u trčanju, rukometu, nogometu, ali i mnoge igre poput natezanja užeta, skakanja u vreći i sl. Učenici od 5. do 8. razreda imali su nogometni i rukometni turnir u kojemu su odmjerili snage. Svi su se zabavljali i pokušavali postići što bolje rezultate.
Kros -Dječaci 1. a/b – 2. a/b — prvo mjesto Marko Merdžan (2. a) 3. a/b – 4. a/b — prvo mjesto Marko Dretvić (3. b) -Djevojčice 1. a/b – 2. a/b — prvo mjesto Tesa Dretvić (2. b) 3. a/b – 4. a/b — prvo mjesto Ana Marija Šitum (3. b)
Štafeta -Dječaci 5. a/b - 6. a/b — prvo mjesto 6. a 7. a/b – 8. a/b — prvo mjesto 8. b -Djevojčice 5. a/b - 6. a/b — prvo mjesto 6. b 7. a/b – 8. a/b — prvo mjesto 7. b
18
Za vrijeme odmora od natjecanja polaznici Taekwon do kluba održali su prezentaciju borbi i pokazali svoju uvježbanost. U nogometnom turniru petih i šestih razreda pobijedili su 5.a/6.a, a sedmih i osmih 7. b/8. b, dok su se u rukometu petih i šestih razreda boljima pokazali 5. a/6. a, a sedmih i osmih 7. b/8. b. Čestitamo svim pobjednicima i želimo im uspjeha u daljnjim natjecanjima! Marija Vidaković, 7. b
19
DAN ŠKOLE U petak 9. lipnja proslavili smo Dan škole. Na početku programa ravnatelj škole Mario Dominkovic pozdravio je sve prisutne i podijelio prigodne poklone učenicima koji su sudjelovali na županijskim natjecanjima i ostvarili odlična mjesta: Ivan Jovanovac iz 8. b bio je prvi na županijskom natjecanju iz njemačkog jezika pod mentorstvom nastavnice Ane Mandić-Lacković; Elena Dretvić bila je druga na županijskom natjecanju iz tehničke kulture (smjer graditeljstvo) pod mentorstvom nastavnice Anele Đaković. Prvo mjesto na općinskom natjecanju i drugo na međužupanijskom natjecanju iz Crvenoga križa osvojile su Ana Bunardžija, Lana Trogrlić, Antonija Braovac, Petra Jovanovac, Patricia Durdov i Matea Dretvić pod mentorstvom nastavnice Ane Mandić-Lacković. Dominik Ćaćić iz 8. a sudjelovao je na četiri županijska natjecanja iz geografije, kemije, matematike i povijesti te je također nagrađen. Učenici koji su svih osam razreda prošli s odličnim uspjehom i uzornim vladanjem svečano su dobili priznanja za svoj trud i rad, a to su: Ana Vrhovac (8. a), Iva Bilić (8. a), Domagoj Božidar (8. a), Tea Dugalić (8. b). Nakon nagrađivanja počeo je bogat i zanimljiv program za koji su se pripremali učenici i njihovi nastavnici.
20
Učenici 1. a razreda otpjevali su nam pjesmu Abeceda kojom su pokazali svoja znanja iz hrvatskoga jezika, ali i glazbene kulture, dok su učenici 1. b razreda objašnjavali što su to jedinica, ukor, dvojka,... i ostali novi pojmovi s kojima su se susreli u školi te otpjevali pjesmu Juri, juri vlak. Igrokaz 2. b razreda govorio je o bolesti zaljubitis, a Ivano Mišić objasnio nam je kako se rješava dječji nesporazum. Dramska skupina trećih razreda prikazala nam je igrokaz o pomaganju i prijateljstvu „Reumatični kišobran". Raspjevani učenici petih razreda koji pohađaju izbornu nastavu njemačkog jezika izveli su pjesmu „Die Affer rasen durch den Wald“ pjevajući o kokosu i glumeći majmunčiće. Učenici 6. a razreda pripremili su prigodne recitacije o Slavoniji i ljetu. Na vršnjačko nasilje upozorili su nas učenici 6. b razreda plesnom i scenskom izvedbom pjevajući pjesmu Mie Dimšić „Život nije siv“ simbolično obučeni u ružičaste majice. 8. b krasnoslovio je „Pismo majci“ i dotaknuo svaku majku koja je sjedila u publici svojim riječima i interpretacijom. Skupina tamburaša odsvirala nam je i otpjevala Da sam im'o šaku dukata, a Marko Filipović pozvao nas je na pozitivna razmišljanja recitacijom pjesme „Volio bih da me voliš“. Tamburaši su nam ponovo zasvirali „Oko garavo“. Katarina Čolakovac u ime osmaša pročitala je oproštajno pismo te su zajedno otpjevali pjesmu „Da te mogu pismom zvati“ pod vodstvom nastavnice Pamele Mihaljević. Zagrljenim osmašima sa suzama u očima pridružili se i nastavnici, a naš domar Krešimir Lakota pomogao im je s pjesmom. Za kraj su tamburaši zasvirali vesele pjesme „Otvor' ženo kapiju“, „Sve poštivam, svoje uživam“,... a ostali su zaplesali. Ozana Lakota i Ema Rosotrunović, 7. a
21
Izvannastavne aktivnosti Cvjećari Cvjećari se u našoj školi brinu o cvijeću da ne uvene i da svima ostalima bude lijepo i ugodno dok borave u našoj ,,cvjetnoj školi“. Sade novo cvijeće, okopavaju, zalijevaju i uče održavati cvijeće lijepim. Sastaju se jednom tjedno, srijedom, a vodi ih nastavnica Ljubica Kristić.
Povjesničari Učenike povjesničare vodi nastavnik Filip Jurić i uvijek nam prirede zanimljive vremeplove, a za Dan škole napravili su fotoizložbu u kojoj su izložili stare i nove fotografije Gradišta u 20. i 21. stoljeću.
22
Rukomet (Marija Glavačević-Lakota) Rukomet je izvannastavna aktivnost za djecu 3. i 4. razreda. Broji 16 djevojčica i dječaka koji su redovni, a nedavno ih je napustilo dvoje, jedna djevojčica i jedan dječak. Djeca uče osnove rukometa: pravilno vođenje lopte, udarac na gol i trokorak. U toj rukometnoj skupini, gdje ima i boljih i lošijih, posebno se is tič e Vl atka J os ipović . Djevojčica pohađa 3. b razred i već sada se pokazuje kao kvalitetna i odlična igračica.
Još dodatno trenira u rukometnom klubu „MULTINORM'' u Cerni. Rukometom se bavi od 1. razreda, dakle tri godine. Rukometom se odlučila baviti kad je vidjela sestru na treningu i otada joj je rukomet najdraži sport. Posjetili smo ih u dvorani i ona vam poručuje: „Rukomet je super!''
Ozana Lakota, 7. a
Rukomet
Modelari i promet
(Anica Novoselac)
(Anela Đaković)
Zašto ste baš odlučili držati izvannastavnu Koliko dugo držite modelare i promet? aktivnost rukomet? Zato što sam Otkako sam se zaposlila u ovoj školi, deset profesorica tjelesnog i to pripada mome godina. području rada, a i volim rukomet. Volite li predavati modelare i promet? Zašto toliko učenika dolazi na ovu izvannastavnu aktivnost? Dolaze jer to vole, Da, volim. kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme, Što sve učenici rade na satima modelara i druže se i sklapaju nova prijateljstva. prometa? Na satima modelara radimo Koliko drugo držite rukomet? U ovoj školi tehničke tvorevine i zanimljive teme za 6. razred, a na prometu učenici uče osam godina. sposobnosti vožnje biciklom na poligonu te Je li teško naučiti nove učenike igrati ponašanje u prometu. rukomet? U početku bude teško, a kada se Marija Vidaković i nauče elementi bude lakše. Valentina Žigmundovac, Biste li željeli držati još neku aktivnost u školi 7. b i koju? Da, voljela bih držati odbojku. Ana Mikulić i Kristina Martić, 7. b 23
Izvanškolske aktivnosti
Nogomet NK „Slavonac“ osnovan je 1947. godine, a osnovala ga je skupina ljudi u Gradištu, tj. „Prva generacija“. Navijači se zovu „Veprovi“, a stadion „Ljese“ koji je dobio novoizgrađene tribine 2012. godine. Predsjednik je Branko Dretvić i tajnik Slavko Mikulić. Treninzi su organizirani prema dobnim skupinama: predlimači, limači, mlađi pioniri, pioniri, juniori, seniori i veterani. Mi smo u pionirima i imamo tri puta tjedno treninge, utakmice svake subote, a trenutno smo u 1. županijskoj ligi mladeži. Karlo Šitum (7. a) i Josip Anić (7. b)
Taekwon do Od prvog razreda osnovne škole treniram Taekwon do u klubu „Sokol“. Imamo dva puta tjedno treninge na kojima nosimo dobok (odjeća) i pojas koji se dobije prema zasluzi – odnos prema radu i naučenost pokreta. Početnici imaju bijeli pa slijedi žuti, zeleni, plavi, crveni i crni. Seminare imamo jednom godišnje, a spuring (prava borba) radimo jednom ili dvaput tjedno kada su nam dodatna oprema rukavice i kikovi. Forme su borbe sa zamišljenom osobom i moramo ih naučiti napamet jer su jedan od uvjeta za polaganje sljedećeg stupnja pojasa. Polaznici idu na natjecanja, a važno nam je i druženje, vježba radi zdravlja i učenje discipline. Marko Matinac, 5. b 24
Robotika Naši su robotičari vrlo uspješni na natjecanjima, u regiji Vinkovci starija dobna skupina bila je šesta, a mlađa dobna skupina druga. Razgovarali smo s Adrianom Đipićem, polaznikom robotike i s Tihomilom Kadićem, voditeljem robotike. Adrian Đipić Koliko se dugo baviš robotikom? Od početka ove školske godine. Što najčešće radite na robotici? Najčešće programiramo robote i mikrobitove. Koliko članova imate? Ima nas desetak. Jesi li stekao prijatelje u ovoj izvanškolskoj aktivnosti? Jesam, osim što učimo i radimo, družimo se međusobno. Idete li na natjecanja? Bio sam na jednom natjecanju. Bi li drugima preporučio da se bave robotikom i zašto? Da, jer se družimo, zabavljamo i učimo. Imaš li što reći za kraj? Volio bih da se ostali pridruže, da bude više natjecanja jer mi puno toga naučimo i zabavljamo se. Tihomil Kadić Kako ste se odlučili voditi robotiku? Odlučio sam voditi robotiku jer sam želio naučiti kako se programira, znači: iz znatiželje. Recite nam nešto o povijesti robotike. Ime robot izmislio je Karel Čapek, korijen riječi dolazi od naziva robota što znači rad. Pisac Isac Asimmov prvi je put iskoristio termin robot, a robotika je grana znanosti u kojoj se primjenjuju različite tehničke grane (elektronika, mehanika, pneumatia, hidraulika...). Je li teško raditi s djecom? Nemam završenu učiteljsku naobrazbu i u početku mi je bilo teško. Zahvaljujući pomoći Svjetlane i Borisa Didovića, Branimira Rošića i Tomislava
Krpana, s vremenom je bilo puno lakše. Moram napomenuti da sada shvaćam da učiteljski poziv nije lagan! Koliko imate članova? U početku je bilo 20 članova, a kasnije se smanjilo na deset. Koliko ima godina najmlađi član, a koliko najstariji? Najmlađi član ima 6 godina, a najstariji 13 godina. Što djeca uče i rade na robotici? Učenici pomoću posebnog programa programiraju robota prema zadanim zadacima. Na kakva natjecanja idete? Natjecanja se organiziraju tako da se dobije određeni zadatak kojega robot mora izvršiti, rade se radionice gdje uvježbavamo i do određenog vremenskog perioda robota moramo programirati, snimiti video i postaviti na internet. I tako pet kola. Jedno se kolo organizira offlive gdje par učenika starije i mlađe dobne skupine idu na natjecanje u središnjicu (naša je Vinkovci). Želite li izdvojiti nekog posebno dobrog člana? Ne bih želio niti jednog učenika izdvojiti, svi su genijalci. Volite li osobno robotiku? Volim. Jeste li zadovoljni sa sposobnostima članova i ostvarenim rezultatima? Izuzetno sam zadovoljan i sretan kada vidim da s lakoćom rješavaju zadatke. Ti učenici imaju kliker u glavi i ukoliko nastave razmišljati i raditi kao na satu robotike, čeka ih blistava budućnost! Opišite nam jedan događa s kojim ste bili posebno sretni ili zadovoljni. Jednom prilikom nisam znao rješenje, a učenici su znali. Ili kad su mi rekli da bi voljeli raditi malo naprednije. Opišite nam kako izgleda jedno predavanje robotike. Sat robotike ovisi o zadatku kojeg nam je Croatian Makers liga postavila. Npr. imamo zadatak gdje trebamo robota naučiti kako da skrene ili prati crtu ili da promijeni boju... I tako kombiniramo različite zadatke. Poruka za one koji se bave robotikom. Neka nastave tako i dalje! Želite li nešto reći za kraj? Life was like a box of chocolates. You never know what you're gonna get! (Život je kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti!) Ozana Lakota, 7. a 25
RADOVI UČENIKA HAIKU Na livadici Usred toplog proljeća raste bijeli cvijet
U hladnom moru pliva jedna ribica i čuva blago Na grančici iz gnijezda ptići vire i krila šire Na maloj klupi zlatokosa djevojka sjedi i pjeva Mia Đurić
Velika škrinja Puna mojih para Ja sam sretna Vesela lasta Vraća se kući svojoj Stiže proljeće Anita Nikolić 26
Pismo o najboljoj mami Svatko za svoju mamu kaže da je najbolja mama na svijetu, ali ja za svoju mamu to ne kažem. Ja kažem da je moja mama neopisiva. Riječ MAMA posebna je riječ. Ne može je svatko izgovoriti, ali ja na sreću to mogu reći. Ne znam od koje da njene osobine krenem jer su sve dobre. Ona će me nasmijati kad sam tužna, ona će me nahraniti kad sam gladna, ona će mi pomoći oko zadaće kad ne znam neki zadatak. Ona će bdjeti nada mnom kad sam bolesna, ona će se brinuti za mene kad sam nemoćna, ona će me ohrabriti kad sam uplašena, s njom mogu podijeliti svoj problem, ona će me saslušati kad nitko neće, ona će me zagrliti kad to najviše trebam, kad padnem ona će me podignuti, ona će mi reći: „Ti to možeš!'' kad mislim da ne mogu, ona je jednostavno jedinstvena. Najteže mi je bilo kad bi mama išla u Njemačku raditi. Tada bih plakala i plakala i plakala, kao kišna godina. Kada bi mama trebala krenuti zagrlila bi me i rekla: „Nemoj plakati, brzo ću se vratiti.'' Ali sam znala da to nije istina. Čim bi otišla, ja bih otišla u maminu i tatinu sobu i plakala 10 minuta. Tada bi nas baka došla čuvati. Ali baka nije mogla zamijeniti mamu, ni sestre, a kamoli tata (tata nije ni do koljena mami). Kada bih bila tužna, otišla bih u maminu sobu i pogledala maminu sliku, tada bih još jače zaplakala, jer bi mi jako nedostajala. Kad bi se mama vratila zagrlila bih ju još jače nego kad je odlazila. Srećom, moja mama više nigdje ne odlazi (bez nas). Sada moja mama radi u Županji. Što bih ja bez takve mame? To je moja mama, a zove se VESNA!
Iva Ljubić, 4. a
Putovanje malog maslačka Napokon! Jedva čekam svoje novo putovanje! Dobio sam bijelu haljinu punu volana, to mi je priroda dala. Ovdje sam već dugo i dosadilo mi je. Evo ga, stiže! Juhu! Nadam se da će me odvesti na mjesto puno mojih novih prijatelja. Ja već dugo godina putujem, bio sam na planinama i nije mi bilo lijepo. Zato što je bilo jako hladno i bilo je malo sunca i vrlo malo zemlje, pa sam se smjestio na vrh planine. Mnogi bi mislili da sam tamo s proljeća trebao roditi, ali ja sam htio da me vjetar ponovno odnese negdje drugdje, jer mi se ovdje nije sviđalo. Onda sam bio u dvorištu jednoga čovjeka. Tamo sam ostao jer mi je bilo lijepo. Moji novi prijatelji i ja rasli smo zajedno, ali se tada čuo strašan zvuk! Brrrm! Ooo, nee! To je bila kosilica. Tome se nisam nadao. Odjednom sam na sebi primijetio par bijelih sjemena. Tada je zapuhao vjetar, baš u pravi čas. Bilo mi je teško oprostiti se od prijatelja, ali morao sam dalje. Pitao sam vjetar: „Kamo me vodiš?'' On je rekao: „Na mjesto na kojem još nisi bio!''. I stvarno još nikad nisam bio na ovakvom mjestu. Ugledao sam puno ljudi u kupaćim kostimima: crveni, žuti, plavi, zeleni, šareni, ma nema kakvih nema. Upitao sam gospođicu maslinu: „Kakvo je ovo mjesto? Gdje sam ja to?''. „Na moru si, nećeš požaliti, ovdje je jako lijepo!'', odgovorila mi je. Primio sam se za zemlju. Gospođica maslina mi je bila najbolje prijateljica, bila je u pravu, ali more ima više mana. Ovdje je bilo tako vruće da su mi latice ispadale, a ponekad bi koji plod gospođice masline pao na mene i udario me u glavu. Često su puhale bure, a ja sam bio blizu mora, more me poplovilo da nisam mogao disati, pa sam pomislio: barem imam vodu, no kad sam ju upio ona je bila toliko gorka i slana, da mi se stabljika slomila! Ali kaže da more liječi sve rane, pa je tako izliječilo i moju ranu. Došlo je proljeće, a s proljećem i moj stari prijatelj vjetar. Rekao sam mu da mi je najljepše kod kuće, tamo gdje sam prvi put progledao i gdje sam ga upoznao, tamo u maloj hrvatskoj šumici pokraj stare kolibe. I evo ga još i danas sam ovdje. Najstariji sam među prijateljima, oni se odsele, a ja ostanem. I tako svake godine.
Iva Ljubić, 4. a 27
Moj život
(život jednoga lista)
Još sam mali bio Kad sam se od sunca krio.
Moje selo Gradište
U potoku sam plivao I o ljubavi snivao.
Mjeseci su prolazili, A ja sam stario, stario i tako ostario. Razbolio sam se jer sam hodao bos,
Livade mirišu
Od svog cvijeća znaj
Šljive padaju u kantu Za slatki pekmezov doživljaj
A usput me napao stari kos. Bosut čisti rijeka laka Smrt mi se bližila,
U njoj riba sretna svaka
A to je već moja žena doživjela. Ženice moja draga,
Tikvice lijepe nigdje drugdje ih nema
Dolazim k tebi sada.
Išarane uvijek ih se sprema
Vidjet ćemo se u
Nošnje i dukati ukrašavaju naš kraj
Nekom drugom svijetu
Na snaši stoje kao simbol sela taj.
Možda čak u jesenjem letu.
Sara Petrić, 8. b Ženice draga, jako te volim I Boga molim Da se probudim u krilima tvojim. Tea Merdžan, 5. a 28
RADOVI I AKTIVNOSTI 3. a i 3. b razreda
Obilježavanje Dana šarenih čarapa
Dramatizacija pjesme „Kišobrani“
Sveti Nikola
Razredna proslava rođendana učenika
Sudjelovanje roditelja u reoalizaciji nastavne jedinice praktičnim radom
Učenički radovi: zima
Pokladni utorak
Učenički radovi: Uskrs
Pozdrav proljeću 29
Budi mi prijatelj Budi prijatelj koji zna kako se voli, Da zajedno sa mnom nosiš moje boli.
Budi prijatelj koji nježne riječi govori, i srce mi svoje širom otvori. Budi prijatelj koji suze mi s lica briše, i poneko pismo iz daleka napiše. Budi prijatelj koji za ruku čvrsto me drži, i od srca mog nikada ne bježi. Budi prijatelj! Tamara Ivanšić, 5. a
Žrtva ljubavi Ljubav je danas svuda oko nas. Ljubav je pojam bez kojeg je danas nezamislivo živjeti. No, zapitajmo se koliko smo zapravo spremni učiniti u svrhu ljubavi? Je li ona doista vrijedna da bi je nekome poklonili? Danas poklanjamo ljubav i onim osobama kojima je naša ljubav bezvrijedna. Takve osobe najčešće imaju hladno srce pa se ni u onoj pravoj ljubavi ne rastope. Zašto bismo našu ljubav ''prodali'' nekome tko je ne želi kupiti? Kao vlastito rješenje predložila bih vam da razmislite kome dajete ljubav. Ljubav nije vrijedna svakoga, pa ni onih osoba koji ne znaju što s njom. Razmislite, je li ispravno pružiti one sve naše ''unutrašnje ljepote'' koje imamo u sebi? Što ako se ipak trudimo oko nekoga, kome do nas nije stalo? Nemojte paničariti. Prihvatite to da neke bitke nisu vrijedne borbe, isto kao što neke osobe nisu vrijedne našeg truda. Zaboravite prošlost i radujte se onome što će doći. Do tada prikupljajte količinu ljubavi i budite spremni dati je nekome tko će je znati cijeniti. Kroz život će proći mnogo osoba, ali samo će jedna stati. Za one koji još ne znaju voljeti i cijeniti ono što imaju neka se ne plaše. Započnite od malih sitnica jer nas one dovode do onih ogromnih. Počnite ozbiljno shvaćati definiciju ljubavi, jer ako izgubimo ljubav koju smo nekada imali nećemo ju moći vratiti. Ona će postati samo trag naše prošlosti.
Petra Parać, 8. b 30
Komentari o internetskom vršnjačkom nasilju Internetsko nasilje se događa vrlo često u današnje vrijeme. Za to su većinom krivi roditelji, a i mi djeca također. Takvu vrstu nasilja ne podržavam i mislim da se to treba sprječavati strogim kaznama. Osoba koja je doživjela takvu vrstu nasilja toga će se sjećati cijeli život. Mirta Kadić, 7. a
Nasilje nije potrebno, SVE se može riješiti mirno, bez svađa i nasilja. Nasilje nekada može utjecati na čovjekovo psihičko stanje toliko da poslije dođe do samoozljeđivanja. Nasilje nije potrebno. Ako uzrokujete nasilje, poslije će vam biti žao i imat ćete grižnju savjesti. Nasiljem se ništa neće riješiti, može se samo stvar još vise ugroziti. Pokušajte se staviti na mjesto osobe koja je to doživjela, kako biste se vi osjećali? Nasilje nije rješenje. Marija Vidaković, 7. b Internetsko nasilje danas je sve češće. Djeca iz ljubomore i ostalih razloga maltretiraju druge. Najčešće ne shvaćaju što čine. Osobe kojima su pisali ili govorili ružno budu shrvane i imaju psihičkih problema. To im ostaje u sjećanju za cijeli život. Mislim da to sve dolazi iz obitelji. Roditelji su uglavnom primjer svojoj djeci, ali ne u svakom slučaju. Naravno, osobe koje maltretiraju druge trebaju snositi posljedice i odgovarati za svoje postupke. Ma koliko im bude krivo kada shvate što su napravili ipak trebaju odgovarati. Jedno OPROSTI nije dovoljno! Ema Rosotrunović, 7. a Uzroci internetskog nasilja su manjak odgoja i loše društvo. Trebalo bi ograničiti pristup društvenim mrežama. Vrlo često smišljaju gluposti i ne misle na druge. Te osobe na kojima se vrši nasilje gube samopouzdanje. Ljudi bi trebali biti složni. Nasilje odmah treba prijaviti! Josip Sarić, 7. b
31
Kriminalistička priča: KRAĐA U RAVNATELJEVU UREDU Obični dan, obični petak. U školi prevladava dosada, kao i obično, ali svi su pomalo ushićeni što počinje vikend. Ipak, tog običnog dana, nakon velikog odmora,dogodilo se puno čudnih i neobjašnjivih stvari: Prvo, pojavio se novi nastavnik iz tjelesnog, koji je manje-više čudan. Pojavio se tek tako odjednom, čudi me što nitko od učenika ne zna ništa o tome. Drugo, nestale su gotovo sve obavijesti, a svi su planovi izbrisani s računala. Isto tako iznenada! I treće, moja najdraža nastavnica cijeli je sat bila nervozna. Ta draga, simpatična i uvijek nasmijana učiteljica bila je mrzovoljna i pomalo uplašena. Još uz to sve nismo imali zadnji sat. Ali to i nije bilo toliko čudno nakon svega. Na putu kući odlučila sam saznati tko je počinio taj zločin. Došla sam i odmah krenula u istragu. Bila sam toliko znatiželjna da nisam niti pozdravila mamu kad sam ulazila. Uzela sam bilježnicu i počela pisati. Prvo sam morala saznati što se zapravo dogodilo i zašto. „Što se to dogodilo?“ na to je pitanje bilo lagano odgovoriti, ali ZAŠTO? To je bio puno veći problem. Razmišljala sam, ali mi ništa nije padalo na pamet. Zato sam odlučila prvo saznati TKO? Jest da ni to nije bilo puno lakše. Prvo i kao iz topa posumnjala sam na Marka. On je bio jedan od onih učenika koji su umjesto nogometnih sličica skupljali „kečeve“. Markira s nastave, ništa ne uči i pravi gluposti. Još sam malo razmišljala i shvatila da je to mogao biti i sam ravnatelj. Pomalo smotan i nestašan, ali čini mi se pametan i lukav, mogao je jednostavno slučajno proliti kavu po papirima ili stisnuti opciju „delete“, obrisati sve s računala i praviti se da je pokraden. A najveća sumnja pala je na… pogodite koga… nastavnika iz tjelesnog. Čim sam ga vidjela bio mi je sumnjiv. Zapravo nisam sigurna je li on uopće nastavnik iz tjelesnog, bio je previše nepokretan, debel i … jednostavno nije bio za tjelesni! A kad smo imali tjelesni, samo je, ne rekavši ništa, bacio loptu na centar. Na nama je bilo samo da se podijelimo i zaigramo. Nakon nekog vremena nije ga bilo, zapravo nije se ni vraćao do kraja sata. To mi je bilo čudno… mislim... to da tako velikog čovjeka nitko nije vidio kad je izašao! A Marija iz B razreda rekla mi je da se pod njihovim satom dogodilo upravo to. Još je dodala da se vratio s velikom crnom torbom. Taj čovjek sigurno ima veze s krađom! Tad sam odložila olovku jer više nisam mogla razmišljati, a nastavnika ću pozorno pratiti u ponedjeljak. Preživjela sam vikend, sa zadovoljstvom! Ali otkako sam došla u školu ne mogu prestati razmišljati o tome što se dogodilo u petak. Još malo pa će odmor, a onda je moje vrijeme da nešto poduzmem. Jest da to uopće ne sliči meni, ali pretražiti ću nastavnikov auto. Marija mi je pomogla da uzmem ključ s njegovog stola. Evo ga! Zvono! To je moj znak. Došla sam do auta i otvorila prtljažnik, naravno prije toga pogledala sam jesam li sama. Bila sam jako uzrujana i uplašena. Ali sam našla crnu torbu. Znala sam da je on krivac. Zadovoljstvo mi se vidjelo na licu. Osjećala sam se važno. Ali kad sam otvorila torbu, to zadovoljstvo je ubrzo nestalo… U torbi je bila samo kutija pizze i hrpa listića iz kladionice. Osjećala sam se glupo. I s razočaranjem se vratila u razred, ali nisam odustajala. S tim da sam kasnila, odmah sam se zaputila do Marka. Pitala sam ga je li on to učinio, njegov odgovor bio je ne. Vjerovala sam mu, jer su mu se iskrenost i nevinost vidjele na licu. Ali tko je onda to učinio? Već mi je bilo dosta tog pitanja pa sam se pomalo ljutita vratila na svoje mjesto. I ubrzo je krenuo zadnji sat. Više me nije bilo briga tko je to napravio… A onda je, umjesto moje najdraže nastavnice, ravnatelj ušao u razred. Odmah je počeo pričati. Rekao je da je nastavnica dobila otkaz i da više ne radi u ovoj školi. Nakon par minuta Marko je saznao zašto, jer je otišao špijunirati ravnatelja u zbornicu. Nastavnica je krivac. Ona je pokrala sve papire i izbrisala planove. Sledila sam se. Prvo sam mislila da laže, ali istina je. To je stvarno bila ona. Krenuli smo kući jer nije bilo nikoga da nam održi sat. Na putu sam razmišljala o tome i shvatila… Učiteljica je uvijek bila ljubomorna na ravnatelja, htjela je zauzeti njegovo mjesto…Sad sve ima smisla. Došla sam kući, zagrlila mamu, otišla u sobu i počela pisati u svoju bilježnicu… zadnje što sam napisala bilo je: „ISTINA UVIJEK IZiĐE NA VIDJELO!“ Pridržavajte se toga!
P.S. SVI SU LIKOVI U PRIČI IZMIŠLJENI I SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM OSOBAMA JE SLUČAJNA!
Ozana Lakota, 7.a 32
33
34
Kriminalistička priča: Nestala žena Ovo se dogodilo 1.9.2014.! Moja žena Mia i ja sjedili smo u dnevnoj sebi. Nestalo je struje te je jedina svjetlost dolazila od vatre koja je tinjala u kaminu. Odjednom je netko udario po vratima. Mia je otišla otvoriti vrata jer mi je ruka bila slomljena i više se nije vratila! Samo sam čuo kako su se vrata zalupila! Prvo nisam nista pomišljao, a onda sam shvatio da je oteta. Tražio samo je skoro tri godine i onda sam saznao gdje je! Dovezao sam se do mjesta gdje su mi rekli da se nalazi Mia. Nisam znao zašto je i dalje tražim kad su svi prepostavljali da je mrtva! Mislio sam da je sad sve gotovo, ali sad je tek počelo. Izašao sam iz auta. Nalazio sam se usred šume. Bilo je jezivo i strašno, ali morao sam znati je li Mia živa! Krenuo sam prema velikim željeznim vratima. Bila su zaključana, okrenuo sam se i pogledao ima li gdje još ulaz u kuću. Ugledao sam rupu u tlu i pomislio da je to možda ulaz u dvorište te jezive kuće. Provukao sam se i došao u drugu stranu šume. Pogledao sam oko sebe i vidio sam mnogo obješenih ljudi i znakova na kojima je pisalo: „Zaslužuju to.“ Bio sam prestrašen, odmah sam pomislio da je i Mia tu obješena. Počeo sam tražiti, ali sam samo našao papir na kojem je pisalo mnogo imena i pored većine tih imena pisalo je: „Gotov“. Pored imena moje žene nije ništa pisalo. Laknulo mi je, vjerovao sam da nije mrtva. Išao sam prema kući, u nadi da nađem Miu. Kuća je izgledala napušteno, ali sam se varao! Ušao sam u kuću i povikao njeno ime! Čuo sam samo kako netko jezivim glasom doziva moje ime! Glas je vikao: „Ivane, Ivane!“ Kad je prestao vikati moje ime počeo se smijati i pobjegao je! Našao sam telefon i skočio do njega da nazovem policiju i sve prijavim! Podigao sam slušalicu, ali nije bilo signala! Krenuo sam tražiti Miju, ali telefon zazvoni! Prvo sam se ukopao i nisam znao šta napraviti, skupio sam hrabrosti i javio se. Glas s kojim sam pričao bila je Iva, Mijina priateljica. Rekla mi je da je to kuća njenih roditelja i da oni imaju nekakav poremećaj: poriv za ubijanje! Kaže da bih trebao odmah nestati iz kuće, ali ja ne idem bez Mije! Iva mi je rekla da njeni roditelji neke objese, a neke zatvore u tamnicu kako bi ih psihički izludjeli. Znao sam da za Miju nije kasno. Rekla mi je gdje je tamnica u kojoj drže ljude. Dok sam hodao do tamo (kuća je inače bila jako velika) čuo sam mnoge jezive glasove: vrištanje, šaptanje... Da bih došao do tamnice morao sam proći kroz uski prolaz u zidu koji dijeli kuću od tamnice! Dok sam se provlačio, vidio sam kroz rupe na zidu nekog čovjeka (mislim da je to bio Ivin otac). Došao sam do tamnice i ugledao sam Miju kako leži na podu. Vikao sam je, ona se okrenula i počela vikati da ne smijem biti ovdje, da će doći Ivin tata kojeg zovu Otac. Otvorio sam tamnicu i Mia me zagrlila. Došao je Otac, a Mia me vukla da bježimo. Počeli smo trčati, a s nama je bio još jedan dječak iz druge tamnice. On je pri trčanju pao i Otac ga je uhvatio i ubio! Mi smo nastavili bježati. Uspjeli smo pobjeći, brzo sam upalio auto i pobjegli smo kući! Pozvao sam policiju! Ona je odmah napravila istragu, sumljivci su bili Ivin brat i otac! Njezin brat, kao i ona, bili su normalni. Po čemu su shvatili da njezin brat nije ubojica te da je ubojica Otac? Dokazi su bili 65 obješenih ljudi i krvava kuća od ubijanja! Oca su uhvatili i osudili na smrtnu kaznu, ali Ivinu mamu Margaritu nikada nisu našli! Domagoj Sarić 7. b
35
MJESEČNI PROJEKTI JESENSKI ŠEŠIRI Naši dragi petaši pravili su jesenske šešire povodom svoga mjesečnog
projekta s nastavnicom Marinom Boić-Andrin. Šeširi su jako kreativni i veselih boja. Ima ih raznih veličina, a svi su ukrašeni lišćem i jesenskim plodovima.
Večer religiozne poezije Učenici sedmih razreda pripremili su se za Večer religiozne poezije svirajući korizmene pjesme i čitajući religioznu poeziju pjesnika A. B. Šimića, Nikole Šopa, Mate Godanja, Marinka Boškovića,...
36
LUTKARSKA BAJKA Učenici petih razreda na satu hrvatskoga jezika i književnosti sudjelovali su u mjesečnom projektu iz medijske kulture u kojemu su se sami okušali kao scenografi, kostimografi, scenaristi i glumci. Sve su sami osmišljavali, izrađivali i na svoj način iznijeli događaje poznatih bajki.
Baka: Uđi, dušo! Pripovjedač: Vuk je naglo otvorio vrata i pojeo baku, obukao njenu haljinu i kapu. Crvenkapica je došla do bakine kuće.
Crvenkapica: Kuc - kuc! CRVENKAPICA
Vuk „baka“: Tko je?
Mama: Baka se razboljela. Sama je i leži. Crvenkapica: Bako, Crvenkapica je! Odnesi joj košaricu s hranom i popričaj s Vuk: Uđi, dušo. njom. Budi dobra, ne šetaj po šumi, ne Crvenkapica: Jao, bako, zašto imaš tako zaviruj po bakinoj kući i dođi do večere. velike uši? Crvenkapica: Ne brini, majčice! Biti ću Vuk: Pa da te bolje čujem. dobra i napraviti kako si rekla. Pripovjedač: Crvenkapica je krenula u šumu. Šuma je bila svijetla i mirna, a do bakine kuće trebalo je daleko hodati. Odjednom pred Crvenkapicu stupi vuk. Djevojčica nije znala da je to zla zvijer.
Crvenkapica: Zašto imaš tako velike oči?
Vuk: Kamo ideš tako rano? Crvenkapica: Idem baki!
Crvenkapica: A zašto bakice imaš tako velika usta?
Vuk: Što to nosiš u košarici?
Vuk: Da te bolje pojedem!
Vuk : Da te bolje vidim!
Crvenkapica: Zašto imaš velike ruke? Vuk: Da te bolje zagrlim!!!
Crvenkapica: Nosim vina i kolača da se Pripovjedač: Nakon sat vremena vuk se prejeo, zaspao i pustio vjetar nakon kojega baka okrijepi. su izašle baka i Crvenkapica. Bile su vesele i Vuk: Gdje stanuje tvoja baka? sretne, pozvale su lovca i on ga je ubio da Crvenkapica: Na kraju šume, ispod tri ne bi učinio tako zlo još jednom. hrasta uz ljeskovu živicu. KRAJ Vuk: Pogledaj oko sebe kakvog lijepog Irena Mikulić, Josipa Blaževac, Gabriela cvijeća ima. Mikinac Crvenkapica: Ah, baš je lijepo, ubrat ću koji za baku. Mogu se malo zadržati, neka joj bude mirisno i lijepo. Pripovjedač: Vuk odlazi brzo baki da prestigne Crvenkapicu. Došao je baki i kuca! Baka: Tko je? Vuk: Ja sam bako, Crvenkapica! 37
NATJECANJA IZ ZNANJA SPORTSKA NATJECANJA Iva Ljubić (4. a) na županijskom natjecanju iz matematike bila je 17. (mentorica Anica Jovanovac). Ana Vrhovac (8. a) na ž up a ni j s k o m n a t j e c a n j u i z hrvatskoga jezika bila je 11. (mentorica Danica Galić) Dominik Ćaćić (8. a) bio je na županijskom natjecanju iz povijesti, geografije, 12. iz matematike (mentor Marko Ević) i 13. iz kemije (mentorica Janja Marjanović). Ivan Jovanovac (8. b) postigao je odlično prvo mjesto na ž up a ni j s k o m n a t j e c a n j u i z njemačkoga jezika i nedostajao mu je bod za poziv na državno natjecanje (mentorica Ana Mandić-Lacković). Elena Dretvić bila je druga na ž up a ni j s k o m n a t j e c a n j u i z tehničke kulture (smjer graditeljstvo) (mentorica Anela Đaković).
ŠKOLSKO NATJECANJE U NOGOMETU I ove godine u našoj je školi organizirano školsko međurazredno natjecanje u nogometu. Natjecanje je podijeljeno u dvije skupine: 1. skupina: razredi od 1. do 4. razreda, a 2. skupina: razredi od 5. do 8. 1. veljače 2017. odigrane su finalne utakmice između najuspješnijih ekipa: 8. a:6. a = 3:2 i 4. b:2. a = 6:3. Najuspješniji strijelac natjecanja učenik je 4. b razreda Ivano Višić (15 golova). Rezultati natjecanja: U prvoj skupini poredak je: 4. b, 2. a, 3. b, 1. b, 1. a, 3. a, 2. b, 4. a. U drugoj skupini poredak je: 8. a, 6. a, 7. a, 5. b, 5. a, 7. b, 8. b. 24. „MEMORIJAL DVANAEST REDARSTVENIKA“ Povodom sjećanja na poginule policajce u Borovu Selu održavaju se 2. svibnja tradicionalne utrke. Svaka je utrka nosila ime jednoga poginulog policajca i u njima je sudjelovalo oko 1000 sudionika. Najbolje rezultate postigli su Nikolina Jelić, 7. b (5. mjesto) i Ozana Lakota, 7. a (7. mjesto). OSTALA NATJECANJA Dječaci 5. i 6. razreda bili su 2. na natjecanju u futsalu i rukometu, a djevojčice ukupno 4. na krosu. Nastavnica Anica Novoselac 38
NATJECANJE PODMLATKA CRVENOGA KRIŽA Pod mentorstvom nastavnice Ane Mandić-Lacković učenice Ana Bunardžija, Lana Trogrlić, Antonija Braovac, Petra Jovanovac, Patricia Durdov i Matea Dretvić odnijele su prvo mjesto na općinskom natjecanju u Županji. Pozvane su na međužupanijsko natjecanje u Pakrac 8. travnja 2017. godine. Natjecalo se u šest radilišta od čega su četiri pisani dio (načela Crvenoga križa, prava čovjeka i djeteta,...), a dva praktični dio vježbi iz pružanja prve pomoći. Učenice su pokazale svoje znanje i vještine te ostvarile odlično drugo mjesto.
39
PUTOVANJA JEDNODNEVNI IZLET U SLAVONSKI BROD I POŽEGU U jutarnjim satima krenuli smo iz Gradišta u Požegu gdje nas je dočekao vodič koji nam je govorio o građevinama i crkvama. Krenuli smo prema Jankovcu, zaštićenom park-šumom do kojeg smo se jedva popeli jer se nalazi na obroncima Papuka. Vodič nam je objašnjavao gdje se nalazimo i pokazivao biljke i životinje te usput ispitao naše znanje o njima. Jankovac je bogat hladnim izvorima i potocima, a krasi ga i tridesetmetarski vodopad. U Slavonskom Brodu išli smo u Muzej tambure u kojemu smo vidjeli jako puno vrsta tambura te od čega se sastoji tambura i kako se izrađuje. Za kraj, kao šećer na kraju, otišli smo na bazene, plivali i zabavljali se. Umorni i sretni vratili smo se u večernjim satima u naše Gradište. Luka Šitum, 5. a
40
MATURALAC UÄ?enici sedmih razreda otiĹĄli su na sedmodnevni maturalac u Rogoznicu 19. lipnja. Na fotografijama vidimo kako im zabave nije nedostajalo...
Novinarska skupina
41
POZNATE OSOBE IZ GRADIŠTA ŠIMA JOVANOVAC Glazbenik, pjevač i skladatelj koji je dao velik doprinos tamburaškoj glazbi u našemu mjestu, Slavoniji i cijeloj Hrvatskoj prisjetio se svojih školskih dana i glazbenih početaka. S koliko ste prolazili u školi? Išao sam u osnovnu školu u Gradište koja se tada zvala „Ivo Lola Ribar“. Bio sam odlikaš i dobio sam zlatnu medalju za svih osam uspješnih godina. Koliko Vas je bilo u razredu? Koliko se sjećam, u prvom nas je razredu bilo 34 učenika. Tada su postojala tri Jesu li Vam nastavnici „gledali kroz prste“? odjeljenja s vrlo sličnim brojem učenika, a Nije bilo potrebe jer sam školu obožavao. ja sam bio u B razredu. Jeste li imali obožavateljica? Koji Vam je bio najdraži predmet u školi? Naravno, glazba u to vrijeme i svirka uživo Glazbeni odgoj — uvijek i zauvijek. bile su malo čudo. Koja Vam je knjiga bila najdraža u školi? Jeste li išli na fakultet? „Družba Pere Kvržice“ Mate Lovraka, no to Nakon gimnazije odmah sam predavao je bila i era dobrih stripova. glazbu u Gradištu i to jedanaest godina. Vanredno sam studirao glazbu na Jeste li bili popularni u školi? Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Bio sam svestran, i u sportu i glazbi. To je išlo zajedno. U osnovnoj školi 1964./1965. Što ste željeli biti kad odrastete i je li Vam počinjem se gotovo profesionalno baviti se to ostvarilo? glazbom u malim sastavima i tamburaškim To što upravo jesam i zbog toga mislim da sekcijama. sam rođen pod sretnom zvijezdom. Koju ste srednju školu upisali? Gimnaziju „Vladimir Nazor“ u Županji.
Ostvarilo mi se puno više nego što sam se nadao. 42
Jeste li ponosni na to što radite? Itekako, glazba spaja ljude i čini čuda. Kako ste se odlučili baviti pjevanjem? U prvom razredu osnovne škole postao sam instrumentalist. Dugo sam svirao u tamburaškim i zabavnim sastavima, stvorio sam usput i nekoliko dobrih pjevača. No sudbina je donijela da devedesetih godina slomim ruku i moje sviranje postane izvjesna prošlost. Otada počinjem pisati za sebe pjesme koje i pjevam.
Oči majke Marije Kad gusta magla skriva ti put Kad dugoj cesti ne vidiš kraj Pogledaj u nebo beskrajno plavo U suncu blista njenog oka sjaj.
Jesu li Vas bližnji podržavali u radu? Prijatelji i majka da, a otac je želio da se Uvijek nas prate brižne oči majke, bavim rasadničarstvom, iako je poštivao Majke svih Hrvata, majke cijelog moju odluku. svijeta.
Uvijek nas štiti, uz molitvu bdije Oko naše majke, majke Marije. U profesionalnoj sam glazbi od 1965. godine, a pjevačka kantautorska karijera I kad sudbine osjetiš mač, bilježi se od 1983. godine kada je izišao prvi A tvoje biće sluti blizak kraj, album. Pogledaj u nebo beskrajno plavo Koliko ste pjesama snimili? U suncu blista njenog oka sjaj. Koliko dugo pjevate?
Više od tristo pjesama na petnaestak albuma i festivalskih izdanja.
Uvijek nas prate brižne oči majke,
Koja je prva pjesma koju ste snimili i kada Majke svih Hrvata, majke cijelog je to bilo?
svijeta.
Zove se „Slavonija u maku“, a snimljena je Uvijek nas štiti, uz molitvu bdije sedamdesetih godina.
Oko naše majke, majke Marije.
Koja Vam je najdraža pjesma koju ste snimili? Uvijek nas štiti, uz molitvu bdije „Oči majke Marije“ koja je i zahvala Majci Oko naše majke, majke Marije. Božjoj za svu brigu koju vodi o meni i mojim Šima Jovanovac najdražima. Vaša poruka mladima je... Idite za svojom zvijezdom, za svojim željama i stemljenjima, nikada ne odustajte, nikad se ne predajte, samo naprijed. Ovo je jedino vaše vrijeme i stvarajte ga sami sebi po mjeri. Uvijek postoji pravi put prema naprijed, treba ga samo slijediti uvažavajući sve oko sebe. Morate znati da su uvijek uz vas roditelji, braća, sestre i prijatelji. Svi ljudi svijeta bez obzira na pripadnost i boju kože, svi su jedno, svi zajedno čine sadašnjost i kroje bolju budućnost za sve nas.
Novinarska skupina
43
BRANIMIR JOVANOVAC Poznatog člana Opće opasnosti, producenta, klavijaturista i autora pjesama pitali smo o njegovim školskim danima i počecima karijere.
„uzelo“. Jeste li učili negdje svirati? U Osnovnoj glazbenoj školi „Srećko Albini“ u Županji. Jesu li Vas roditelji podržavali u tome? Oduvijek.
Kako ste prolazili u školi? Osnovnu sam školu završio kao odlikaš, a u srednjoj sam bio kampanjac. Koliko vas je bilo u jednom razredu? 34 nas je bilo u osnovnoj školi. Koji Vam je najdraži predmet bio u školi? Povijest. Koja Vam je knjiga bila najdraža u školi? Mali princ. Jeste li bili popularni u školi? Imao sam puno prijatelja.
Kako je nastala grupa „Opća opasnost“?
Koju srednju školu ste upisali?
Prijatelji smo iz srednje škole i kako smo svi nešto svirali, rodila se ideja da napravimo bend.
Gimnaziju u Županji. Jesu li vam „gledali kroz prste“ nastavnici?
Tko je došao na tu ideju? Da, zato što sam oduvijek znao da će moj Žiža. poziv biti glazba. Jeste li imali obožavateljica?
Koliko dugo svirate zajedno?
Ne znam.
Od 1995. do 1997. te od 2011. do danas.
Jeste li išli na fakultet?
Koliko ste pjesama snimili?
Nažalost, nisam. Smatram da sam se Jednu kasetu, pet CD-a, dva DVD-a i jednu LP. trebao više obrazovati. Što ste željeli biti kad odrastete?
Koja je prva pjesma koju ste snimili i kada?
Glazbenik.
1992. „Ratni album Opće opasnosti za 131. brigadu“.
Jeste li ponosni na to što radite? Da, stvaranje je užitak. Kako ste se odlučili baviti sviranjem? Od malena sam znao da će moj poziv biti glazba. Ne bavim se samo sviranjem već i glazbenom produkcijom. Jednostavno me
Koja je Vaša poruka mladima? Ne odustajte od snova, zadržite sretne misli kao Petar Pan i pročitajte „Malog princa“ Marinela Đipić i Ema Rosotrunović, 7. a
44
JOSIP JELIĆ Mladi primaš iz tamburaškog sastava “Slavonski suton” priznao nam je kako u školi nije prolazio baš najbolje, ali je ostvario svoju želju I postao tamburaš.
Jesi negdje učio svirati? Jesam. U školi na tamburašima, a kasnije kod velečasnika Alojzija Asića. Jesu li te tvoji podržavali u tome? Podržavali su me. Kako si dospio do TS “Slavonski suton"? Pa ja sam najduže u tom bendu. Čime se sada baviš osim sviranja? Bavim se s konjima, poljoprivredom I radim u Deutz Fahru. Poruka mladima? Uživajte dok ste mladi I radite ono što volite.
Kako si prolazio u školi? Ne baš najbolje. Jesi li bio popularan u školi? Uvijek sam imao s kim otići na kavu i družiti se. Koju si srednju školu upisao? Tehničku školu u Županji, smjer elektrotehničar. Jesi li išao na fakultet? Nisam išao. Što si želio biti kad odrasteš? Želio sam biti farmer kad odrastem. Je li ti se to ostvarilo? Nije, ali želio sam biti i tamburaš i to mi se ostvarilo. Jesi li ponosan na to što radiš? Jesam. Kako si se odlučio baviti sviranjem? Odučio sam tako što je moj brat prvi počeo svirati I to mi se svidjelo.
TS “Slavonski suton”
Debitantski singl TS “Slavonski suton”: Stihovi traže baš tebe Ema Rosotrunović, 7. a 45
FRANJO SARIĆ Mladi i perspektivni pjevač i tamburaš svojim je talentom u TS „Vrancu“ postigao zavidnu slavu te nam je ispričao svoj put. S koliko si prolazio u školi? Svih osam razreda sam prošao s pet. Dobio sam pohvalu i jednu lijepu knjigu na kraju osmog razreda. Vrijedi učiti. Jesi li bio poznat u školi? A čuj, uvijek je bilo onih nogometaša koji su bili popularniji od nas tamburaša. Koju srednju školu si upisao?
Jesi li negdje učio svirati? U Osnovnoj školi kod učitelja Željka Dretvića, kasnije sam samostalno i po raznim KUDovima, a sada u bandu.
Prvo sam upisao medicinsku školu jer je to bila velika želja moje majke, ali onda sam se Jesu li te tvoji podržavali u tome? naknadno zbog sviranja prebacio u Naravno da jesu, bez podrške nije moguće. ekonomsku. Jesi li išao na fakultet?
Imaš li neki drugi posao osim sviranja?
Krenuo sam na Poljoprivredni fakultet, ali sam odustao zbog sviranja.
Radim kao savjetnik u osiguranju.
Što si želio biti kad odrasteš? Imao sam previše želja. Prije sam htio biti policajac, jedno vrijeme i vojnik. Ali kasnije sam ono što i jesam danas, a to je pjevač. Želja mi se ostvarila, ali još uvijek se nadam većem cilju. Jesi li ponosan na to što radiš? Naravno da jesam. Gle, snimaš pjesme i spot i to zauvijek ostaje, ljudi te se sjećaju i kad budeš star ili kad jednog dana umreš, tvoj glas ostaje. I uvijek se možeš pogledati na spotu kako si bio mlad. Kako si se odlučio baviti sviranjem i pjevanjem? Zaslužna je moja majka koja me nagovarala, a i ja sam uvijek volio i pjevati i svirati, tako da je trebao samo jedan mali poticaj da to krene. To jednostavno moraš voljeti. Ako ne voliš ono što radiš, ne možeš ništa postići.
Kako si dospio do tamburaškog sastava „Vranac“? Samo trud i vježba, tako te netko prepozna. Meni ovo nije kraj, ja uvijek želim više i više. Uvijek si zadajte prvo neki lakši cilj pa sve teži te ćete tako postići puno toga. Koja ti je najdraža pjesma koju ste snimili? ,,Sanjat ću te noćas namjerno", pjesma koja još nije na našem albumu, izveli smo je 2015. godine na Županjskom festivalu. Isto tako mi je pjesma ,,Dotakni me pogledom" jako draga jer smo s njom najavili naš prvi album. Poruka mladima... Uvijek vjerujte u sebe, slušajte svoje roditelje jer oni vama žele uvijek najbolje i bitno je da imate nekakav cilj u životu i držite se toga. Samo trud, rad, vježba i uspijet ćete u svemu. Marinela Đipić, 7. a 46
POSJETILI SMO povodom njihova dana... LU „FAZAN“ Svetoga Huberta, zaštitnika lovaca, obilježavamo 3. studenoga. Ivan Dominković, predsjednik LU „Fazan“ odgovorio nam je na zanimljiva pitanja o lovu, aktivnostima i zaduženjima lovaca. Lovačka udruga nastala je 1936. godine i trenutno broji oko 30 članova. Nažalost, nemaju mlađih članova. Sastaju se u staroj prostoriji NK „Slavonca“ jednom ili dva puta tjedno. U lov se ide, ovisno o dijelu godine, jednom tjedno, najčešće subotom i nedjeljom. Zakonom je određeno kada se smije na koju divljač ići u lov. Riječ je o lovostaju - razdoblju zabrane lova za pojedine životinje, ovisno o njihovim biološkim svojstvima i ekološkim uvjetima. Tako je npr. lovostaj za jelena od 16. siječnja do 15. kolovoza, a za zeca od 16. siječnja do 30. rujna, dok za lisice i divlje svinje nije propisan lovostaj (osim ako je ženka bređa ili vodi mladunčad). Za korištenje oružja potrebno je položiti ispit za lovca, a koriste se lovačke puške, karabin, pišolj... Susreću se s lovokradicama (krivolovcima), a često pomožu lovcima iz drugih zajednica susjednih mjesta. Životinje nakon lova, bar veći dio, ostane u lovačkoj udruzi nakon pregleda veterinara, a sitnije se međusobno podijele. Lovci pridonose prirodi i okolini jer se brinu za prirodnu ravnotežu (ukoliko se ona naruši), hrane životinje, čiste šume tijekom svojih radnih akcija... Predsjednik LU poručuje mladima da se priključe radu udruge i doprinose prirodi i okolišu. Novinarska skupina: Ema Rosotrunović, Marinela Đipić, Ozana Lakota
47
KUD „SELJAČKA SLOGA“ Povodom Međunarodnog dana plesa, 29. travnja razgovarali smo s predsjednikom KUD-a Ivanom Kolikom. Koje je godine je nastao KUD „Seljačka sloga“ Gradište? Inicijativa je nastala još 1920., a KUD je registriran 1923. godine.
nagrade, na natjecanjima na kojima mi sudjelujemo ne dodjeljuju se nagrade nego se samo proglase najbolji, ali naše djevojke iz KUD-a, kada idu na izbor najljepše narodne nošnje, budu vrlo uspješne. Npr. nedavno je Valentina Bošnjak osvojila drugo mjesto u Otoku i na ,,Šokačkom cvitu“ također drugo mjesto. Prije šest mjeseci Kristina Konjarević osvojila je drugo mjesto na „Zimskom spremanju“ u Antinu.
Koliko vremena treba da se jedna osoba Tko ga je osnovao? Glavni inicijator bio je spremi u nošnju? Treba otprilike pola sata Antun Babić koji je ujedno bio i prvi do 45 minuta, ovisi o slojevitosti nošnje. predsjednik. Tko im pomaže pri spremanju? Trenutno im pomažemo Ljiljana Gagulić i ja. Tko djevojkama radi frizure? Uglavnom ja, ali one si pomažu međusobno. Ima li svatko svoju nošnju? Većinom svatko ima svoju, međusobno si posuđujemo, a neke dijelove nošnje posjeduje KUD. Jeste li ponosni što ste dio KUD-a i Ima li više mladih ili starih, ženskih ili zajednice? Naravno, da! muških članova? Trenutno su u KUD-u svi mladi, ima više ženskih članova, ali nađe Što poručujete ljudima koji bi se možda željeli pridružiti KUD-u? Neka se slobodno se i muškaraca. pridruže, svatko je dobrodošao. Gdje se sastajete i koliko često? Sastajemo Zajamčeno im je druženje i zabava. se u takozvanoj staroj ,,Podružnici“. Probe Marinela Đipić, Ozana Lakota, 7.a imamo jednom tjedno, a pred nastupe dva puta tjedno. Što sve radite na probama? Većinom plešemo i pjevamo naše izvorne pjesme i naša kola. Ističe li se tko od članova? Svi smo podjednaki. Sudjelujete li na natjecanjima i nastupima? Da, imamo otprilike desetak nastupa godišnje (barem jednom mjesečno po jedan nastup). Jeste li osvojili kakvu nagradu na natjecanjima? Ne osvajamo nikakve 48
DVD GRADIŠTE
Pomažete li okolnim selima? Da, jer vatrogasci žive pod sloganom „VATRU GASI, BRATA SPASI“.
Povodom Svetoga Florijana (4. svibnja), zaštitnika vatrogasaca, posjetili smo naše DVD Gradište i razgovarali s bivšim predsjednikom Draganom Jovanovcem i sadašnjim predsjednikom Martinom Makarevićem.
Jesu li te intervencije većih razmjera?
Kada je osnovan DVD? Osnovan je 1896., a osnovali su ga Zanatlije, cehovsko udruženje (svi osnivači bili su obrtnici). Nakon osnutka čekalo se četiri godine odobrenje iz Zagreba. 2016. godine proslavili smo 120 godina od osnutka.
Kada vam je bila zadnja intervencija? U listopadu u Ulici braće Bradić.
Rijetko su većih razmjera, ali dogodi se nekada veća materijalna šteta. Inače smo jako brza i aktivna ekipa. Jeste li imali lažnu uzbune? Ne, koliko se ja se sjećam. Slavite li nakon gašenja požara? Da, uvijek uz sok razmatramo slučaj. Obilježavate li kako Svetoga Florijana?
Ne, prije jesmo. Promjenom svećenika nismo više aktivni. Nekada smo čuvali i Koliko članova ima DVD? Sadašnje stanje Isusov grob, a danas smo sve manje i članova je 44, od toga 10 žena. Ali s manje u društvenom životu. položenim uvjerenjem trenutno nas je Poruka za kraj... Pozivamo svu djecu iz svega 14 osoba. osnovne škole da se pridruže dobrovoljnim
Ima li puno mladih u DVD-u? Imamo 12 mlađih članova, a ostalo su svi stariji od 50 godina. Imamo jako malo mladih zbog toga što svi odlaze „trbuhom za kruhom“...
vatrogascima, možda netko od vas zavoli ovaj humani posao i ostane iza nas. Pripremamo vam nove prostorije gdje se možete okupljati i proveseliti. Nitko vam nikada neće platiti ni lipu za vaš dobrovoljni rad, ali imat će te dobar osjećaj kako ste spasili nekoga iz požara. Nemojte bježat iz sela, sunce tuđeg neba neće vas ugrijati kao u ovom selu. Marija Vidaković i Valentina Žigmundovac, 7. b
Idete li na natjecanja? Natjecanja se provode na području naše županije, ali zbog nedostatka članova ne idemo. Koliko često imate vježbe? Vježbe imamo jednom mjesečno.
49
OČUVANJE TRADICIJE Novinarska skupina posjetila je Ivana Kolika. Mladić ima 20 godina, živi u Gradištu i bavi se vrlo neobičnim zanatom (izrađuje nakit za narodnu nošnju). Koji fakultet si upisao? Građevinski fakultet u Osijeku. Zaradiš li na tome? Da, ako je neka Čime se baviš u slobodno vrijeme? Predsjednik sam posebna narudžba u pitanju. KUD-a ,,Seljačka sloga“ Gradište, osim što studiram, koliko stignem, izrađujem ukrase za pletenice i nošnju. Kako si došao na ideju da se baviš tim zanatom? Stare su već bile pokidane, a trebale su nove jer je to naša tradicija i to se tako nosilo. Mene je onda to privuklo da ja to napravim jer to više nitko nije izrađivao i tako je krenulo, malo po malo. Koliko dugo se time baviš? Oko tri i pol godine. Koliko ti je dugo trebalo da se uvježbaš? Nekih mjesec dana. Dok sam shvatio kako se pravi, rastavio sam stare ukrase i tako mi je krenulo.
Imaš li narudžbi iz okolnih mjesta? Da, ali više iz udaljenijih mjesta. Poznaješ li ljude koji se bave sličnim zanatom? Da. Poznajem jednu ženu iz Bošnjaka. Poručuješ li nešto osobama koje se žele ili kane baviti time? Neka pokušaju. To je smirenje za živce i opušta. Novinarska skupina: Ozana Lakota i Marinela Đipić, 7. a
Što ostali kažu na tvoje sposobnosti i podržavaju li te? Podržavaju me i mislim da im se sviđa. Želiš li se i dalje baviti time i zašto? Želim, mislim da sam vješt i zadovoljan sam onime što napravim. Volim izrađivati ukrase. Od koga si naslijedio taj talent? Vjerujem da je to od bake jer je i ona izrađivala slične ukrase. Imaš li puno posla? Imam. Imam dosta narudžbi, ali ih ne stignem sve napraviti. Koliko dugo radiš jedan ukras? Jedan veći ukras tjedan dana, ali ne radim cijeli dan.
50
USMENA KNJIŽEVNOST prisutna i danas... Književnost koja se prenosi usmenim putem „s koljena na koljeno“ nazivamo usmenom književnosti. Često se prenosila samo usmeno jer čuvari pjesama i priča nisu znali pisati. Baka Mara Đipić iz Gradišta rođena je 1937. godine, domaćica je koja je rano ostala bez muža s četvero djece sada ima četrnaestero unučadi i troje praunučadi. Baka Mara, kako nam je rekla, još se bavi ručnim radovima i bašćom. U slobodno vrijeme voli unucima pričati kako je to bilo u njenoj mladosti i voli pratiti turske serije jer su, kako ona kaže, ,,normalne''.
Di je Vera na igranki bila, svagdje Vera pobjedu nosila. Sa očima i sa licem bijelim i sa svojim ponošajem cijelim. Kad navrši 16 godinica isprosi se za jednog jedinca, za jedinca za prvog komšiju za nekog Boru zanatliju. Često Boro Veri dolazio, donosio sve na sitar skute u ljubavne odnose da stupe, ali Vera neće da ih kvari pa stupaju u ljubavne stvari. Kad je Boro Veru obljubio više Veri nije dolazio, već sad Boro koristi priliku i on ženi Miru Dalmatinku. Kad je Vera za ovo saznala žalosno je Boru upitala O, moj Boro, to ne može biti, jedan momak dvi cure ljubiti, izmeđ nas će rijeka krvi liti. Možeš Vero svašta učiniti, za mene se ne trebaš briniti. Sad je Vera riješila mišljenje i donela konačno rješenje, pištolj je sebi nabavila, devet metaka u njeg' stavila. U subotu uoči nedjelje kad se Boro sprema za veselje, na curama kad se vijenci viju, ide Vera Bori na kapiju. Pita Boro Dalmatinke svoje što će Vera kod kapije moje i što ima tuda da se skita i što ima za mene da pita. Nemam Boro ništa da se skitam, već sam došla svadbu da čestitam, da čestitam svadbu i veselje to su Boro moje tople želje. I donela sve darove tvoje, što su Boro nekad bile moje, pa se maši rukom u džepove svoje da izvadi Borine darove, al darove ne izvadi ruka već pištolj konjičkoga puka. Vidi Boro šta će s njega biti da će Vera njega pogubiti, okrene se i stane da bijega, ali tri metka pristigoše njega. Mrtav Boro crnoj zemlji pade, sad mu Vera proricati stade nećeš Boro prkositi sreći sad ću i ja pokraj tebe leći, trže oroz nesretnica Vera i svojega mašing brovingera, brovinger je kombinovan bio i svi sedam u Veru sručio.
U jednom dahu nam je Ispričala priču iz djetinjstva koju su momci u selu opjevali. To je samo jedna od priča koju smo čuli od bake Mare, a ona ih zna još sto. Ova je priča prema istinitom događaju, kako kaže baka Mara. Sudbina Bore zanatlije Bila jedna mlada djevojčica u Palonci prva ljepotica.
Na Verinoj velikoj pucnjavi u kući se svi oče da stravi tu Borina mati istrčala žalosno je Bori nabrajala jesam li ti govorila sine da ne ženiš Dalmatinke Mire kad si veće Veru isprosio i Verino lice obljubio, mjesto sine ja vesela biti, ja se moram u crno zaviti. Eto momci nek 'vam je na znanje da se ne bi dogodilo kome ko što je mome Bori nesretnome.
Palonskoga sreza biješe glava, nijedna joj cura ne bi ravna. Bila Vera tanka i visoka, oštri pogled i dva vrana oka.
Marinela Đipić, 7. a 51
ANKETA: NAJBOLJA NASTAVNICA JANJA MARJANOVIĆ Provedena je anketa u sedmim i osmim razredima u kojoj su učenici ocjenjivali, malo za promjenu, svoje nastavnike. Bodovali su njihov odnos prema radu i prema učenicima. Najviše je bodova dobila nastavnica Janja Marjanović pa smo kratko razgovarale s našom skromnom nastavnicom biologije i kemije.
MOJ PRVI KOLAČ Učenica Julijana Kesegić odlučila se dalje školovati za kuharicu. Praksu je počela još u osnovnoj školi kada je za svoje kolege iz razreda ispekla svoj prvi kolač: KOKOS KOCKE (Čupavce).
Kakav je osjećaj biti najbolja nastavnica? Bilo mi je jako drago to čuti, ali se ne smatram boljom od ostalih kolega. Jeste li očekivali da ćete biti proglašena najboljom nastavnicom? Nisam, iskreno nisam. Koja je bila vaša reakcija kada ste vidjeli da ste na vrhu popisa? Prihvatila sam sve normalno, bila sam sretna, ali se ne smatram najboljom već da sam zlatna sredina. Marija Vidaković, 7. b
PITALI SMO OSMAŠE...
(Katarinu
Jesi li zadovoljan svojim prosjekom u osnovnoj?
Katarina: Da, taj sam prosjek i očekivala. Čolakovac, Teu Dugalić, Mihaela Dretvića , Patrika Tea: Da, kako da ne. Zovkića i Anu Vrhovac) Mihael: Ne, mislim da mogu bolje! S koliko ćeš proći 8. razred? Patrik: Fala Bogu! Katarina: S vrlo dobrim uspjehom. Ana: Da, naravno! Tea: S odličnim uspjehom. Što želiš poručiti svojoj osnovnoj školi? Mihael: S vrlo dobrim uspjehom. Katarina: Učenicima želim poručiti da uče i trude se. Patrik: S dobrim uspjehom. Tea: „Uokvirite moju sliku i stavite je u hodnik na ulazu" Ana: S odličnim uspjehom. i budite normalni! Što ćeš upisati? Mihael: Da više uče i trude se, posebno 7. razred. Katarina: Nisam sigurna, ali najvjerojatnije računalni Patrik: Da ne budu kao ja! tehnničar za strojarstvo. Ana: Da se odmore i u rujnu krenu u nove pobjede. Tea: Opću gimaziju. Jesi li tužan što odlaziš? Mihael: Elektrotehničar. Katarina: Malo. Patrik: Bravar. Tea: Jesam malo! Ana: Opću gimnaziju. Mihael: Ne, zato što ću upoznati nove ljude i nove Gdje se vidiš za pet godina? prijatelje. Katarina: Na nekom fakultetu. Patrik: Jesam! Tea: Na fakultetu novinarstva ili psohologije. Ana: Pa malo, vjerojatno se više neću viđati s nekim sadašnjim prijateljima. Mihael: Na kineziološkom fakultetu. Patrik: Kod kuće.
Ema Rosotrunović i Ozana Lakota, 7. a
Ana: Teško pitanje, na nekom fakultetu. 52
PREDŠKOLCI
Posjet prvom razredu 1. a razred ugostio je predškolce, svoje buduće suučenike i njihovu učiteljicu Lidiju Makarević u svom razredu te su im izveli kratku priredbu. Bilo je zanimljivo i završilo je malim druženjem. nastavnica Marija GlavačevićLakota
53
8. a razred generacija 2009.-2017. razrednica Janja Marjanović Mihael Dretvić
Đuro Nikolić
David Živković
Julijana Kesegić
Iva Bilić
Dajana Filipović
Ana Vrhovac
Patrik Zovkić
Mihaela Ević
Dominik Ćaćić
Lana Klobučar
Domagoj Božidar 54
8. b razred generacija 2009.-2017. razrednik Marko Ević Kristijan Turk
Petra Parać
Sara Petrić
Tea Dugalić
Tomislav Živković Mia Bošnjaković
Josip Dretvić
Katarina Čolakovac
Nikolina Skomrak
Anto Ivanković
Ivan Jovanovac
Josip Jovanovac
Marko Filipović
Nikolina Batarilović 55
SMIJEH JE LIJEK Prije, kada su mi dolazili gosti, prvo što su pitali bilo je: „Kako ste? Kako zdravlje? Kako djeca?...“ A sada: „Koja ti je lozinka za Wi-Fi?“
Došao Perica iz škole i kaže: „Dobio sam jedinicu!“ Tata: „Ako još jednom dođeš s jedinicom, ne poznajemo se!“ Sutradan Perica dolazi iz škole začuđen i tata ga pita kako je u školi.
Perica odgovori: „Tko si ti?“
Pita mama Pericu: „Zašto ne jedeš? Rekao si da si gladan kao vuk?“ Perica joj odgovori: „A kad si ti vidjela vuka da jede mahune?“
Ivica: „Mama, hoćemo li u zoološkom vidjeti rodu?“ Mama: „Naravno, Ivice!“ Ivica: „Odlično, baš me zanima hoće li me prepoznati!“
Učiteljica: „Kupujem, kupuješ, kupuje, kupujemo, kupujete, kupuju... Ivice, reci mi koje je to vrijeme?“ Ivica: „Vrijeme rasprodaje!“
Pozvao ravnatelj Peričinog oca na razgovor. „Vaš sin je prepisivao od najbolje učenice u razredu.“ „Kako možete biti sigurni u to?“ „Siguran sam jer je ona kod prvog pitanja napisala: Ne znam, a vaš sin: ni ja.“
Razgovaraju Ivičini roditelji. „Dokazano je da dijete 80% inteligencije naslijedi od majke.“
Učiteljica pita Ivicu: „Ivice, reci mi dvije zamjenice.“
A otac će: „E, baš, a od oca, kao, samo 35%?“
Ivica: „Tko? Ja?“ Učiteljica: „Napokon točan odgovor i od tebe!“
56