GALERIJA SV. JEROLIM STARI GRAD
ST. JEROLIM GALLERY FAROS
Dora Mihaljević
Lanac školjki, vijenac ruža
The chain of shells, the garland of roses
Arhipelag Dore Mihaljević
The Archipelago of Dora Mihaljević
Komorni likovni svijet Dore Mihaljević manifestira se u ciklusu grafika posvećenih motivu školjke i u ciklusu obojanih crteža koji nižu girlande ruža. Diskretan ikonografski izbor praćen je odgovarajućim tehničkim postupcima i vještinom koja inače skromna sredstva crno-bijelih linija i nježnih otisaka pastelnih olovaka koristi da izrazi nutarnje ritmove i težnju za skladom. Da i ne znamo kako je autoričina slikarska volacija paralelna s gazbom, kako je u crtanju i izvođenju grafičkih listova vođena jednakim impulsima kao u izvođenju partitura, na temelju njenih vizualniih kompozicija, naslutili bismo afinitete prema akustičkim poticajima i rješenjima.
The chamber pictorial world of Dora Mihaljević manifests itself in her cycle of graphic works dedicated to the motive of shell and in a cycle of colored designs threading the garlands of roses. This discreet iconographic choice is followed by corresponding technical proceedings and with a skill that uses the modest means--black and white lines and tender pastels--to express inner rhythms and a desire for harmony. Even if we did not know that the painterly vocation of the author parallels the musical one, that it is in drawing and graphics lead by the same impulses that govern a performance of a musical partition, we would guess at these affinities toward acoustic stimuli and solutions.
Ciklusom bakropisa s nizovima skoljaka (u rasponima od volka do „uha svetog Petra“) Dora Mihaljević je sama popratila nadahnutom bilješkom, u kojoj je iskazala svoje divljenje savršenstvom oblika i svoju zaokupljenost raznolikošću složenih ljuštura (ali i svoje literarno, upravo poetsko, čuđenje prema verbalnom bogatstvu hrvatske nomenklature, maštovitosti imenovanja malakoloških i konhioloških inačica koje zavode slikovitošću i zvučnošću, igrom asonanci i metafora). Potaknuta razvedenošću prirodnih predložaka svoje je linearno bogate znakove nadogradila likovnom sugestivnošću međusobnih usporedbi i dopuna. Naime , svaki je motiv izvela koralno, serijelno, u varijacijama, takoreći u odjecima temeljnog ciklusa. U klasi Frane Para suvereno je ovladala nužnom disciplinom, ranije, studentica Miroslava Šuteja prihvatila je izazove kombinatorike.
Dora Mihaljević has accompanied her cycle of etchings with beads of shells (ranging from purple dye murex to abalone) with an inspired note, in which she expresses her admiration for the perfection of their forms, and her enthusiasm for the diversity of intricate shells (as well as her literary, indeed poetic, admiration for the richness of Croatian malacological nomenclature, the imaginative wealth of malacological and conchological varieties, that seduce one by their sound and their figurative power, with a play of assonance and metaphor). Inspired by the diversity of her natural models, she has overlaid her signs rich in linear qualities with additional pictorial suggestion of mutual comparisons and supplementations.
Želja za kombiniranjem još je vidljivija u ciklusu girlandi, koje se pri izlaganju mogu i mobilno tretirati. Polukružne dionice dadu se vezivati horizontalno i vertikalno, zatvarati se u krugove, ili se slažu u kaleidoskopskim, ukrižanim cjelinama. Izlažući 2014. list naslovljen „Pokaznica“ ukazala je i na simboličku rezonancu inače dominantno dekorativnoog motiva. Suptilna i nježna kromatika, uz kontrastiranje hladniih i toplih tonova, čini motiv ruže bliskim svojevrsnim etidama. Zanimljivo je primijetiti da se dva ciklusa Dore Mihaljević dodiruju po svojim strukturalnim svojstvima, po sustavnoj akumulaciiji razmjerno ujednačenih čestica , elemenata, jedinica, ali se bitno razdvajaju u karakteru i naravi odabranih motiva. Ruža sa svojim laticama primjer je mekog, organskog , brzo propadljivog tkiva, dok je školjka sa svojom ljušturom reprezentant tvrde, mineralne i dugotrajno postojane materije. Prvonavedena kao da izaziva emociju nježnosti, druga pak kao da jamči trajanje, ipak, na svaki su način komplementarne, nadopunjujuće, iskazuju se savršenstvom oblika koji zatvara cjelinu. Ako nam se školjka čini odveć ekskluzivnom, zatvorenom, ne zaboravimo da je svojim „duhom“ otvorena prema pučinii i da ćemo našim (i vizualnim) sluhom osjetiti kako prima jeku i sama odjekuje. Tonko Maroević
Namely, each motive is realized in a choral, serial variational fashion, as echoes of the founding cycle. As a student of Miroslav Šutej she has accepted the challenges of combinatorics, and has later, in the master-class of Frane Par acquired a sovereign control of necessary discipline. The desire for combining is even more obvious in her cycle of garlands that can be also treated as being mobile. The semi-circular parts can be combined horizontally and vertically, closed in circles or put together kaleidoscopically in mutually crossed totalities. Exhibiting in 2014 the sheet called “The Deisis”, she has pointed to the symbolical resonance of otherwise predominantly decorative motives. The subtle and tender chromatic spectrum combined with mutually contrasting cold and warm tones, brings the motive of the rose to a particular kind of etudes. It should be noted that the two cycles of Dora Mihaljević are mutually tangential in their structural properties, in the systematic accumulation of relatively homogenized particles, elements and units, but diverge in the character and nature of the motives chosen. The rose with its petals is an example of soft, organic and easily degenerating tissue, whereas the shellfish with its shell represents the hard, mineral and long-enduring matter. The first arouses an emotion of tenderness, whereas the second seems to warrant for durability, so that the two are complementary, mutually supplementing, expressing themselves in the perfection of the form closing a totality. If the shell appears to be too exclusive and closed, let us not forget that it is, in its “spirit” open to the sea billow and that with our (also visual) hearing we shall be able to feel how it receives the echo, and produces it itself. Tonko Maroević (translated by Nenad Miščević)
Dora Mihaljević, akademska slikarica grafičarka; rođena 1973. u Rijeci gdje je završila osnovno, osnovno glazbeno, srednje i srednje glazbeno obazovanje. 1992. - maturirala na Srednjoj glazbenoj školi Ivan Matetić Ronjgov u Rijeci koja je djelovala u sklopu Centra za obrazovanje kadrova u kulturi odnosno I. Riječke gimnazije. 1993. - studirala orgulje na Institutu za sakralnu glazbu BKF-a u Zagrebu 1999. - apsolvirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu – Nastavnički odsjek 2005. - 2009. - studirala na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2009. - diplomirala u Klasi profesora Frane Para Iz profesionalne biografije, grupne izložbe: 2003. - Trijenale hrvatske grafike u Zagrebu 2010. - Biennalu Mediterana, Palača Milesi HAZU u Splitu 2012. - IV Hrvatski biennale ilustracije, Klovićevi dvori, Zagreb 2013. - Ex Tempore u Kastvu 2014. - Pasionka bađtina, galerija Tomislav u Zagrebu 2014. - Ex tempore u Kastvu Samostalno izlagala: 2011. - Galerija Ulrich, Zagreb 2013. - Galerija Modulor, Zagreb 2013. - HKD u Rijeci 2014. - Galerije Sv Jerolim, Studio Tanay, Stari Grad na Hvaru, 2002.-07. - uređivala kataloge samostalnih izložbi za Udrugu GH gdje je djelovala kao savjetnica za grafičko oblikovanje, primjerice, grafički ili tehnički oblikovala kataloge Ljubomira Stahova, Mirjane Zafec Vulić, Duje Jurića…. Živi u Zagrebu i Rijeci gdje samostalno radi, najčešće u grafičkim tehnikama bakropisa, suhe igle i na poslovima grafičkog oblikovanja časopisa i kataloga. Adresa: Tizianova 22, 51 000 Rijeka Ozaljska 39, 10 000 Zagreb dora.mihaljevic1@gmail.com 098 925 5325
HIC FAROS HIC ARS IZDAVAČ / PUBLISHER: UCILIŠTE ZA LIKOVNO OBRAZOVANJE KREATIVNOST I DIZAJN – STUDIO TANAY PREDGOVOR / PREFACE: TONKO MAROEVIĆ OBLIKOVANJE / DESIGN: BRANKO LENIĆ TISAK / PRINTED BY: ZAMBELLI, RIJEKA