Vjesnik 3 i 4 2017

U SLUŽBI MALOG ISUSA

Vjesnik Družbe sestara Služavki Malog Isusa Broj 3/387 i 4/388, Zagreb, rujan i prosinac 2017. Godina – LXII. VJESNIK: Za internu uporabu Nakladnik: VRHOVNA UPRAVA DRUŽBE SESTARA SLUŽAVKI MALOGA ISUSA Zagreb, Naumovac 12 tel.: 00385 01/4673 411 e-mail: d.s.s.malog-isusa@zg.t-com.hr Odgovara: s. M. Radoslava Radek, vrhovna glavarica Glavna urednica: s. M. Ana Marija Kesten Uredničko vijeće: s. M. Maneta Mijoč, s. M. Kristina Adžamić, s. M. Ana Čajko-Šešerko Lektura: djelomično Omotnica: O. Berberović, akademski slikar Tisak: „Naša djeca“, tiskara d.d., Zagreb Naklada: 180 primjeraka

1

Vjesnik | U službi Malog Isusa |3-4/2017.

RIJEČ UREDNIŠTVA

''U svemu slični braći'' U dokumentu „Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi“ br. 17., čitamo kako redovničko posvećenje pomaže bratu i sestri „sudjelovati u bratskoj dimenziji koja karakterizira svećeništvo Krista koji 'je trebao da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude' (Heb 2, 17.).“ Isus je postao prvi brat solidarizirajući se s trpljenjima svoje braće darujući nam svega sebe do kraja, do smrti na križu.

To Isusovo bratstvo prema bližnjima utkano je u same temelje svakog kršćanskog poziva, tim više i u temelje poziva svake Bogu posvećene osobe.

Poziv Bogu posvećene osobe „ne sastoji se samo u tome da bude ona kojoj je Božja ljubav namijenjena, već također u tome da bude svjedok i posrednik istog tog dara i plana zajedništva koji Bog ima s ljudskim rodom. Taj plan je poziv na uspostavu odnosa između Boga i čovjeka gdje se Bog htio nastaniti. Iz svijeta u kojem se Bog nastanio ne možemo pobjeći.“ Naprotiv, Bogu posvećena osoba potaknuta je upravo po Isusovom primjeru ići ususret braći i sestrama i ljubiti ih do kraja. „Svakomu je, kao članu Crkve 'povjerena izvorna nezamjenjiva i neprenosiva zadaća istrošiti se na dobrobit sviju'“. U svako doba i na svakome mjestu posvećene osobe pozvane su otkrivati braći i sestrama Isusove crte ljubavi, kojima je on pokazivao da je Božje kraljevstvo već došlo na svijet. Ne možemo ni mi danas ostati ravnodušnima prema ovom prvotnom Isusovom pozivu. Biti „živo sjećanje na način postojanja i postupanja Isusa kao utjelovljene Riječi pred Ocem i pred braćom“.

Nama, sestrama Služavkama Maloga Isusa, jubilarna Utemeljiteljeva godina bit će divna prilika još zauzetije živjeti prvotni Isusov poziv ljubavi, služenja i milosrđa spram braće i sestara, kao što nam je to posvjedočio svojim životom i sluga Božji Josip Stadler. Budimo produžena Božja ruka u ovom svijetu koja povezuje Boga i njegovu braću, na osobit način najslabije. Neka se ovim svijetom i po našoj sličnosti s Isusom, sličnosti s braćom i sestrama, širi Božje kraljevstvo ljubavi i milosrđa...

Urednica Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

2

RIJEČ CRKVE

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018.

(14. siječnja 2018.)

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice Draga braćo i sestre! „Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš!" (Lev 19, 34).

U prvim godinama svoga pontifikata opetovano sam izražavao posebnu zabrinutost zbog žalosne situacije mnogih migranata i izbjeglica koji bježe od rata, progonâ, prirodnih katastrofa i siromaštva. Ta je situacija nesumnjivo „znak vremena", koji sam se trudio tumačiti, uz pomoć Duha Svetoga, još od svoga posjeta Lampedusi 8. srpnja 2013. godine. Osnivanjem novog Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja htio sam da posebni odsjek – stavljen ad tempus pod moje izravno vodstvo – izrazi brigu Crkve za migrante, raseljene osobe, izbjeglice i žrtve trgovine ljudima.

Svaki stranac koji pokuca na naša vrata prilika je za susret s Isusom Kristom, koji se poistovjećuje s primljenim i odbačenim strancem svakog doba (usp. Mt 25, 35-43). Gospodin povjerava majčinskoj ljubavi Crkve svaku osobu koja je prisiljena napustiti svoju domovinu u potrazi za boljom budu3

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ćnošću.[1] Ta se solidarnost mora konkretno izražavati u svakoj etapi migracijskog iskustva – od polaska na putovanje do dolaska na odredište i povratka. To je velika odgovornost koju Crkva želi podijeliti sa svim vjernicima i muškarcima i ženama dobre volje, koji su pozvani odgovoriti na mnoge izazove ovodobnih migracija s velikodušnošću, spremnošću, mudrošću i dalekovidnošću, svaki prema vlastitim mogućnostima.

U tome smislu želim potvrditi da „naš se zajednički odgovor može uobličiti sa četiri glagola: prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati".[2] Promatrajući trenutnu situaciju, prihvatiti znači, prije svega, pružiti veće mogućnosti migrantima i izbjeglicama za siguran i legalan ulazak u zemlje odredišta. U tome smislu je poželjno uložiti konkretne napore kako bi se povećalo i pojednostavilo postupke za odobravanje humanitarnih viza i ponovno spajanje obitelji. Istodobno, nadam se da će veći broj zemalja usvojiti pojedinačne i zajedničke programe pokroviteljstva, te otvoriti humanitarne koridore za posebno ranjive izbjeglice. Nadalje, trebalo bi se pobrinuti da se onima koji bježe od sukobâ u susjednim zemljama dodjeljuju posebne privremene vize. Kolektivna i proizvoljna protjerivanja migranata i izbjeglica nisu prikladna rješenja, osobito kad ih se vraća u zemlje koje ne mogu jamčiti poštivanje ljudskog dostojanstva i temeljnih prava. [3] Još jednom želim istaknuti važnost pružanja migrantima i izbjeglicama prikladnog i doličnog početnog smještaja. „Širi programi prihvaćanja, već pokrenuti na različitim mjestima, čini se da olakšavaju osobni susret, omogućuju bolju kvalitetu usluga te pružaju veće jamstvo za uspjeh". [4] Načelo središnjeg položaja ljudske osobe, koje je snažno zastupao moj dragi predšasnik Benedikt XVI. [5], obvezuje nas da uvijek osobnu sigurnost stavljamo ispred nacionalne. Potrebno je, stoga, osigurati odgovarajuću izobrazbu djelatnika zaduženih za kontrolu granica. Situacija migranata, tražitelja azila i izbjeglica zahtijeva da im se zajamči osobna sigurnost i pristup osnovnim uslugama. Poradi temeljnog dostojanstva svake ljudske osobe, moramo nastojati pronaći alternativna rješenja stavljanju u pritvor onih koji ulaze u zemlju bez dopuštenja. [6] Drugi glagol – zaštititi – može se shvatiti kao niz koraka koje treba poduzeti u cilju obrane prava i dostojanstva migranata i izbjeglica, neovisno o njihovom pravnom statusu.[7] Ta zaštita započinje u zemlji porijekla a sastoji se u davanju pouzdanih i provjerenih informacija prije odlaska i pružanju zaštite od nezakonitih regrutacija.[8] Tu se zaštitu mora nastaviti, u najvećoj mogućoj mjeri, u zemlji migracije, jamčeći tim osobama odgovarajuću konzularnu pomoć, pravo da u svakom trenutku imaju kod sebe svoje osobne dokumente, pravedan pristup pravdi, mogućnost otvaranja osobnog bankovnog računa i minimalna sredstva dovoljna za život. Kad su pravilno priVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

4

znate i vrednovane, sposobnosti i znanja migranata, tražitelja azila i izbjeglica pravo su bogatstvo za zajednice koje ih primaju.[9] Zato se nadam da će, u zemljama koje ih prime, migrantima, iz poštovanja prema njihovu dostojanstvu, biti pruženi sloboda kretanja, mogućnosti za zaposlenje i pristup sredstvima komunikacije. Što se tiče onih koji se odluče vratiti u domovinu, želim naglasiti potrebu za razvijanjem socijalnih i profesionalnih programa reintegracije. Međunarodna konvencija o pravima djeteta pruža univerzalnu pravnu osnovu za zaštitu maloljetnih migranata. Njih se mora poštedjeti svakog oblika pritvaranja zbog njihova statusa migranta i ujedno im se mora zajamčiti redovni pristup osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju. Jednako tako, mora im se jamčiti pravo boravka do punoljetnosti i uživanje mogućnosti nastavka studija. Za maloljetnike bez pratnje i maloljetnike odvojene od njihovih obitelji važno je predvidjeti programe za privremeno čuvanje ili udomljavanje.[10] Opće pravo na državljanstvo treba biti priznato i propisno potvrđeno za svu djecu u času rođenju. Bezdržavljanstvo u kojem se migranti i izbjeglice ponekad mogu naći moguće je lako izbjeći donošenjem „nacionalnog zakonodavstva koje je u skladu s temeljnim načelima međunarodnog prava".[11] Status migranta ne bi smio ograničavati pristup zdravstvenoj zaštiti i mirovinskom sustavu na tlu pojedine države, niti utjecati na prijenos ostvarenih prava u slučaju repatrijacije.

Promicati u suštini znači poduzeti odlučni napor kako bi se osiguralo da se svim migrantima i izbjeglicama – kao i zajednicama koje ih primaju – omogući da se ostvare kao osobe u svim dimenzijama koje čine čovještvo koje je Stvoritelj htio[12]. Među njima moramo prepoznati istinsku vrijednost religijske dimenzije, te je u tome smislu potrebno osigurati svim strancima u svakoj zemlji slobodu vjeroispovijesti i mogućnost prakticiranja vlastite vjere. Mnogi migranti i izbjeglice imaju sposobnosti koje se moraju prikladno priznati i vrednovati. Budući da je „rad po svojoj naravi namijenjen ujedinjavanju naroda"[13], potičem da se poduzme odlučni napor usmjeren promicanju uključivanje migranata i izbjeglica u društvo i svijet rada, jamčeći svima – uključujući tražitelje azila – mogućnost zapošljavanja, učenje jezika i aktivno građanstvo, zajedno s odgovarajućom informiranošću na njihovom materinskom jeziku. U slučaju maloljetnih migranata, njihovo uključivanje u svijet rada mora biti regulirano tako da se spriječe zloupotrebe i prijetnje njihovu normalnom rastu i razvoju. Godine 2006. Benedikt XVI. je naglasio kako je u kontekstu migracije obitelj „mjesto i resurs kulture života i faktor integracije vrijednosti" [14]. Cjelovitost obitelji treba uvijek unapređivati, podupirući ponovno spajanje obitelji – u koje će biti obuhvaćeni djedovi i bake, unuke i braće i sestre –, neovisno o financijskim 5

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

izdacima koje je potrebno za to izdvojiti. Migrantima, tražiteljima azila i izbjeglicama s invaliditetom mora se pružiti veća pomoć i podrška. Prepoznavajući hvalevrijedne napore koje su do sada poduzele mnoge zemlje u smislu međunarodne suradnje i humanitarne pomoći, nadam se da će se u dijeljenju te pomoći uzeti u obzir potrebe (kao što su medicinska i socijalna pomoć, kao i obrazovanje) zemalja u razvoju u koje se slijevaju rijeke migranata i izbjeglica. Nadam se jednako tako da će lokalne zajednice koje su ranjive i suočene s materijalnim teškoćama biti uključene među korisnike pomoći.[15] Posljednji glagol – integrirati – tiče se mogućnosti za interkulturalno obogaćivanje koje migranti i izbjeglice pružaju svojom prisutnošću. Integracija nije „neka vrsta asimilacije, koja bi vodila zatiranju i zaboravu vlastitoga kulturnoga identiteta. Dodir s drugim, naprotiv, vodi otkrivanju njegove „tajne", otvaranju drugome kako bi se prihvatilo njegove pozitivne vrijednosti i tako pridonijelo većem međusobnom poznavanju. To je dugotrajan proces koji ima za cilj oblikovanje društava i kultura, čineći ih sve više odrazom mnogostrukih Božjih darova ljudima"[16]. Ovaj se proces može ubrzati odobravanjem državljanstva koje neće biti uvjetovano financijskim zahtjevima ili poznavanjem jezika kao i nuđenjem mogućnosti izvanredne regulacije statusa za migrante koje će im omogućiti duži boravak u zemlji u koju su došli. Ponavljam potrebu da na svaki mogući način promičemo kulturu susreta – povećanjem mogućnosti za interkulturalnu razmjenu, informiranjem i širenjem najboljih praksi integracije te razvijanjem programa za pripremu lokalnih zajednica za integracijske procese. Želim naglasiti poseban slučaj osoba prisiljenih napustiti zemlju imigracije zbog humanitarnih kriza. Te osobe traže da im se osigura odgovarajuća pomoć za repatrijaciju i učinkovite programe reintegracije u svijet rada u njihovim matičnim zemljama. U skladu sa svojom pastoralnom tradicijom, Crkva je spremna izravno preuzeti obvezu ostvarivanja svih gore navedenih inicijativa. Ipak, kako bi se postigli željeni plodovi, nužan je doprinos političke zajednice i civilnog društva, sukladno njihovim odgovornostima.

Na samitu Ujedinjenih naroda održanom u New Yorku 29. rujna 2016., svjetski vođe jasno su izrazili svoju spremnost da poduzmu odlučne korake u pružanju potpore migrantima i izbjeglicama kako bi spasili njihove živote i zaštitili njihova prava, dijeleći tu odgovornost na globalnoj razini. U tu svrhu, države su se obvezale sastaviti i odobriti, do kraja 2018. godine, dva globalna sporazuma (Global Compacts), jedan posvećen izbjeglicama, a drugi migrantima.

Draga braćo i sestre, u svjetlu ovih pokrenutih procesa, naredni mjeseci nude jedinstvenu priliku za predstavljanje i podupiranje konkretnih djeloVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

6

vanja koja sam razložio s četiri glagola. Pozivam vas, stoga, da iskoristite svaku prigodu da podijelite ovu poruku sa svim političkim i društvenim akterima koji su uključeni – ili koji su zainteresirani za sudjelovanje – u procesu koji će dovesti do odobrenja dvaju globalnih sporazuma.

Danas, 15. kolovoza, slavimo svetkovinu Uznesenja Marijina. Sveta Majka Božja osobno je doživjela teškoće prognanstva (usp. Mt 2, 13-15), prateći s ljubavlju Sina na njegovu putu sve do Kalvarije i sada vječno dijeli njegovu slavu. Njezinu majčinskom zagovoru povjeravamo nade svih migranata i izbjeglica na svijetu i težnje zajednica koje ih prihvaćaju, kako bismo, odgovarajući na najveću Božju zapovijed, svi naučili voljeti drugoga, stranca, kao sebe same.

Iz Vatikana, 15. kolovoza 2017.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije _________________

[1] Usp. Pio XII., Apost. pob. Exsul Familia, Titulus Primus, I. [2] Govor sudionicima međunarodnog foruma „Migracije i mir", 21. veljače 2017.

[3] Usp. Obraćanje stalnog promatrača Svete Stolice na 103. sjednici Vijeća IOM-a, 26. studenoga 2013.

[4] Govor sudionicima međunarodnog foruma „Migracije i mir", 21. veljače 2017.

[5] Usp. Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate, 47.

[6] Usp. Obraćanje stalnog promatrača Svete Stolice na XX. sjednici Vijeća za ljudska prava, 22. lipnja 212.

[7] Usp. Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate, 62.

[8] Usp. Papinsko vijeće za pastoral selilaca i izbjeglica, Nap. Erga migrantes caritas Christi, 6.

[9] Usp. Benedikt XVI., Govor sudionicima VI. Svjetskog kongresa za pastoral selilaca i izbjeglica, 9. studenog 2009.

[10] Usp. Isti, Poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica (2010.); Stalni promatrač Svete Stolice, Obraćanje na XXVI. redovnoj sjednici Vijeća za ljudska prava o ljudskim pravima migranata, 13. lipnja 2014.

[11] Papinsko vijeće za pastoral selilaca i izbjeglica i Papinsko vijeće Cor Unum, Prihvaćati Krista u izbjeglicama i prisilno raseljenim osobama (Accogliere Cristo nei rifugiati e nelle persone forzosamente sradicate), 2013., 70.

[12] Usp. Pavao VI., Enc. Populorum progressio, 14.

[13] Ivan Pavao II., Enc. Centesimus annus, 27.

[14] Benedikt XVI., Poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2007.

[15] Usp. Papinsko vijeće za pastoral selilaca i izbjeglica i Papinsko vijeće Cor Unum, Prihvaćati Krista u izbjeglicama i prisilno raseljenim osobama, 2013., 30-31.

[16] Ivan Pavao II., Poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2005., 24. studenoga 2004.

Zagreb

7

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Sto godina služenja Služavki Maloga Isusa u Zagrebu Pozdravne riječi i homilija biskupa Ivana Šaška pomoćnog biskupa zagrebačkog Pozdravna riječ tijekom svečane akademije „Sto godina služenja Sestara Služavki Maloga Isusa u Zagrebu (1917. - 2017.)“ Dvorana Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu Subota, 1. srpnja 2017. u 17 sati

Draga Vrhovna glavarice, sestro Radoslava (Radek), cijenjene sestre provincijalke, drage sestre redovnice, novakinje, postulantice i kandidatice, subraćo biskupi (mons. Jure Bogdan i mons. Juraj Jezerinac), braćo svećenici, dragi dionici ove svečane akademije.

Zacijelo nije lako stotinu godina zbiti u nekoliko riječi. Pri tome se može brzo odustati i jednostavno izreći izgovor da tu cjelinu riječi ne mogu obuhvatiti. I ja sam ih morao potražiti i postao sam svjestan da postoje riječi koje vode dalje od riječi, koje otvaraju iskustva, doživljaje i dodiruju duboku istinu, naizgled udaljenu. No kada te riječi poteku, osjetimo da je daleka stvarnost postala bliskom. Za te riječi postoje dvije kolijevke i dva ozračja. Njih želim istaknuti, ponajprije u ime našega nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, donoseći vam njegove čestitke. Prvo je ozračje molitveno. Molitva upućena Bogu obuhvaća naše živote i sva vremena. U Božjemu Imenu zrcali se izvor i uvir, veličina i neznatnost. Zato u ovome danu na prvome mjestu jest molitva Gospodinu. Drugo je ozračje zahvalno. U riječ 'hvala' stane više nego što možemo naslutiti. Ovo je dan zahvalnosti koji, spojen s molitvom, nosi obilježje spomena i živi od nade, vedrine pouzdanja u Onoga koji nas je pozvao da ga proslavljamo. U tome duhu vam ne kažem da vam Zagrebačka nadbiskupija zahvaljuje, jer i vi ste Zagrebačka nadbiskupija, nego vam kažem da je Zagrebačka nadbiskupija zahvalna što ste njezin dio i zajedno se s vama raduje ovoj obljetnici.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

8

Ostale riječi nisam trebao tražiti. One se nalaze u vašemu imenu. Razmislimo: Sestre služavke Maloga Isusa. Četiri riječi koje mogu biti i životni i pastoralni program, i ispit savjeti nama u Crkvi, ali jednako tako u suvremenome društvu. Svaka riječ ohrabruje, potiče i propituje. No, kako to u kršćanstvu biva – da se stvarnost čita u svjetlu završetka, i ovdje predlažem obratan smjer.

Najprije, dakle, Isus, ime Spasiteljevo, ime Boga koji je središte našega života. Cijela je objava usmjerena na spasenje svijeta, na vraćanje radosti. To nas u Crkvi upućuje na središte, ali i naše društvo na važnost povezanosti s Bogom. Prva je riječ Božja Riječ, 'Bog koji spasava' i zato uvijek i u svemu treba početi od susreta s Bogom.

Zatim malenost. Jedino poniznost može iščitavati otajstvo ljudskoga života u Božjemu planu; poniznost koja vidi vlastitu stvorenost, ograničenost i veličinu pozvanosti, poput Marije koja veliča Boga što pogleda njezinu neznatnost. Ni Crkvu ni društvo ne može u radost voditi umišljenost i ljudska uznositost, nego samo malenost. U susretu s Bogom se susreće vlastitost razmatrajući dolazak Boga na svijet u malenosti.

Treća je riječ 'služavke', služiteljice. Ona se odnosi na stvarnost koju nam Bog povjerava, odnosi se na bližnje i na prepoznavanje potreba drugih. To nije nametnuta zapovijed nego prihvaćena ljubav po Kristovoj riječi: Došao sam služiti. Crkva je lijepa samo kada služi i društvo nije održivo na logici vladanja. Četvrta riječ govori o sestrinstvu. Ona je u dodiru s prvom riječju, jer u Isusu smo braća i sestre. Vaša prisutnost u raznim životnim sredinama upućuje na Boga i daje do znanja da živite blizinu čovjeka koja je u Bogu bliža od svih zemaljskih povezanosti.

Kada vas ljudi susreću idu od karike koja započinje sestrinstvom, prepoznatljivom blizinom Crkve koja je dar svijetu: prepoznaju vas kao sestre, redovnice, zatim vas susreću u služenju, da bi u malenosti otkrili i susreli Krista.

I tako stotine i tisuću vas; i tako stotinu godina utisnute u srce Zagreba, u naša srca zajedno s Isusovom malenošću.

Bogu hvala za vas. Vama hvala za nas.

Spominjući se Vašega utemeljitelja Josipa i moleći zagovor blaženoga Alojzija komu ste vjerno služile do njegova prjelaska u vječnost – čestitam!

9

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Uvod i homilija u euharistijskome slavlju prigodom „Sto godina služenja sestara služavki Maloga Isusa u Zagrebu (1917. - 2017.)“ Zagrebačka prvostolnica, subota, 1. srpnja 2017. u 19 sati

Draga subraćo u biskupstvu, cijenjeni oci provincijali, draga braćo prezbiteri, braćo i sestre, nakon što smo se svečanom akademijom spomenuli stoljeća služenja sestara Služavki Maloga Isusa u Zagrebu, došli smo taj spomen živjeti kao sadašnjost u otajstvu euharistije, kao spomen-čin u kojemu zahvaljujemo i molimo milosnu blizinu našega Gospodina.

I ovdje posebno srdačno pozdravljam Vrhovnu upravu sestara, na čelu sa sestrom Radoslavom Radek, setru Petru Marjanović provincijalku Provincije-slaviteljice, ostale provincijalne poglavarice, sve sestre redovnice, u ovome zajedništvu predvečerja Dana Gospodnjega.

Zahvaljujemo mu za Družbu i za svaku sestru koja je svojim služenjem uprisutnila Božju dobrostivost. Žarko molimo Gospodina da ohrabri srca onih koje poziva, da se odazovu i da se ne umore svjedočiti ljubav njegova Srca, u čiju čast slavimo ovu euharistiju.

Uđimo u svoje srce i osjetimo Božji glas u sebi, glas Duha Svetoga po kojemu se Krist utjelovio, postao malenim, da bismo prepoznali Boga milosrđa i povjerili mu svoje živote.

U daru Božjega Srca i bratsko-sestrinskoga zajedništva priznajmo svoje grijehe, moleći radost oproštenja.

Homilija Liturgijska čitanja: Pnz 7, 6-11; Ps 103, 1-4.6-8; 1Iv 4, 7-16; Mt 11, 25-30 1. Na početku svoga javnog djelovanja Isus je na obalama Galilejskoga jezera pobudio puno oduševljenja i – gledano izvanjski – ostvario puno uspjeha.

No, ubrzo su započela nerazumijevanja, veći ili manji sukobi i odbijanje. Oni koji su pošli za njim, nesigurni pred njegovim zahtjevima, odustaju i napuštaju ga.

Ovaj kratki evanđeoski odlomak je završetak poglavlja prepunog napetosti i rasprava. Odlomak je započeo zbunjenošću Ivana Krstitelja, zatim se nastavio teškim pravorijekom koje Isus izriče naraštaju Korozaina i Betsaide; otvorio je put neuspjehui razočaranju. Međutim Isus se raduje i blagoslivlja Oca. Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

10

Čuli smo jednu od rijetkih Isusovih molitava koje su nam sačuvane. I vrijedno je – osim Molitve 'Oče naš' – i iz ovih molitava učiti moliti. Ponajprije zato, jer Isus naglašava malene. Kako je to podudarno s otajstvom Božje malenosti i današnjega spomena sestara koje se nadahnjuju na Isusovoj malenosti.

2. Isus kaže da je Otac svoje otajstvo objavio malenima, misleći na ponizne, na one koji prihvaćaju njegovu Riječ. Jer: Što je malenost i poniznost? To je poznavanje sebe; znati tko sam u odnosu prema drugima, svijetu i Bogu.

U toj poniznosti ponajprije vidimo Isusa. Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Ponizan čovjek poznaje svoje granice; zna da ovisi o drugima, kao što Isus zna da ovisi o svome Ocu. Thomas Merton je rekao: Oholost nas čini umjetnima; poniznost nas čini stvarnima. Poniznost je radosna vrlina: ona ne živi od prijetvornosti, ne stavlja krinku i ne glumi. Oholi, ispunjeni sobom ne trebaju Boga otvarajući tako najveće ponore praznine, zatvarajući spoznaju Boga.

Spoznati Boga, to jest živjeti u njegovoj ljubavi može se samo u malenosti.

Sestre služavke Maloga Isusa to svjedoče i ostaju odjek Isusova poziva, naročito odbačenima, onima koji se smatraju nedostojnima, koji misle da su svima suvišni.

3. A Isus poziva: Dođite k meni svi vi, umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Ta rečenica zvuči poput suvremenoga promidžbenog slogana? U ovim ljetnim danima na svakome koraku vidimo kako se nudi odmorenost, opuštenost, ljepota, svježina i blaženi mir. I to svjedoči duboku ljudsku čežnju koja živi u svakomu čovjeku i upućuje nas prema onomu što nadilazi ljudske moći.

Dakle: Dođite k meni svi vi, umorni i opterećeni. Isus nas poziva, privlači nas svojom ljubavlju, jer vjera je u konačnici privlačnost. Takvoga Isusa susrećemo u ovoj crkvi: raširenih ruku i otvorena neba.

Znamo da postoji način življenja koji pokazuje da se nešto radi, jer se mora raditi; da se nešto poštuje, jer se mora poštovati i obdržava pravila, samo zbog toga jer su nametnuta.

Ali, naše bi vjerničke zajednice bile jadne i otužne, vrijedne sažaljenja, ako bismo bili u njima samo zato jer to moramo. Takvo slavlje i nije slavlje. Iz njega je prognana radost, iskrenost i oduševljenje. Osim toga, to nije ni kršćanstvo, jer nema slobode, jer nema duše niti duha.

11

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

4. Isusovo nas Srce vraća na ono, u ono što jesmo, u poniznost i slobodu, da bismo bili radosni. Jer, vjera je privlačnost, baš kao i ljubav. Ono što istinski vrijedi nalazi se u iskrenome odgovoru na Isusovo pitanje: Ljubiš li me?

Ljudska je težnja vladati nad drugima, druge poraziti, a ljubav nas uči da je pobjeda u porazu, da ljubav pobjeđuje kada gubi, kada umire; kada se čini da je uzmaknula, posustala, da je poražena i pogažena.

To je ona ljubav koja je istovjetna s ludošću križa; koja ništa ne traži za uzvrat, nego uživa u onome što je otkrila, što ju privlači i raduje. To vrijedi u svim ozračjima: od obitelji do državne zajednice. To naročito vrijedi za Crkvu kakvu želi Isus.

Dok gledamo raširene Isusove ruke i njegov poziv u radost uskrsnuća čujemo izazovno pitanje: Imamo li hrabrosti za Crkvu po Isusovu Srcu?

Zato sve što radimo trebamo provjeriti tim kriterijem: je li to što činimo, oko čega se trudimo zato bi se širila radost i Božja privlačnost, da bismo Boga donosili drugima.

5. Isus kaže: Uzmite jaram moj na sebe; jaram je moj sladak i breme moje lako! Isus kao da nastavlja s promidžbom i to varljivom; kao da računa na našu povodljivost.

Naime, postoji li jaram koji je lagan? Je li križ za koji Isus kaže da ga svakodnevno uzimamo i idemo za njim; je li on lagan? Izvanjski gledano – nipošto.

Pa ipak, ono što ga čini laganim je sloboda prihvaćanja, sloboda srca, sloboda ljubavi. Ono što volimo, ono što je srašteno s nama, nije nam teško.

To čujemo i u Knjizi Sirahovoj, kada se govori o prihvaćanju savjeta i pouke: „Stavi svoje noge u njezine okove i vrat svoj u njezin jaram. Podmetni svoja leđa pod njezin teret, i neka ti ne smetaju njezine uzde. Svom dušom svojom pristupi k njoj i svom snagom svojom slijedi putove njezine. Ispituj i istražuj je, i ona će ti se objaviti; i kad je jednom uhvatiš, ne puštaj je. Jer ćeš naposljetku u njoj naći mir, i ona će ti se pretvoriti u radost.“ (Sir 6, 24-28) Kao ilustracija je dobra slika ptičjega perja. Bez obzira kako bilo lagano, ono je teret, osobito u odnosu na ptičju veličinu, ali to je teret koji omogućuje let. Evanđelje, Isusova Radosna vijest može izgledati teška, ali, ako ju prihvatimo u slobodi, daje letjeti. Mi se prečesto bojimo Kristove slobode, ljubavi koju nam nudi.

6. Danas ovdje slušamo šapat sestara, živih i pokojnih, koje su donijele svoje odazive Gospodinu i ugradile u Zagreb i u našu nadbiskupiju, počevši od sirotišta. Da, velika su djela zaživjela, ako su počela od malenosti. I nema Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

12

većega djela od prignutosti nad slabost čovjeka, nad njegovu napuštenost.

Treba se pokloniti Bogu u sestrama koje su započele od najmanjih koji su ostali bez roditelja.

To se djelo nastavilo uvijek u brizi za prihvaćanje, za gostoljubivost, za služenje, odgajanje, poučavanje, hranjenje, njegovanje… Ljudi često odlaze vidjeti remek-djela isključivo u galerije, muzeje, koncertne dvorane, a najveće je tu među nama ljudima: remek-djela na bolesničkim krevetima, u napuštenosti i siromaštvu, u skrbi za gladne i beskućnike; u brizi za djecu i za njihovo odrastanje; u poučenosti kako voljeti Boga, bližnje, svoju obitelj, domovinu.

Hvala vam, sestre, za svaku takvu prisutnost za koju svijet još nije napravio dovoljno veliku dvoranu, ni okvire, ni spomen-knjige. Ona stane u kruh i vino koje prinosimo na oltaru.

Previše je toga da bih su upuštao u nabrajanje tih djela, a to bi proturječilo poniznosti iz kojih su nastala. Ipak, važno ih je poznavati, a ja ističem samo jedno.

Razmišljam o onome desetljeću, kada su vaše sestre u Krašiću, gotovo jedno desetljeće bile blizu, skrbile se za zatočenoga nadbiskupa Alojzija Stepinca do njegova rođenja za nebo. To nije bila samo neposredna pomoć u kući.

Bilo je to puno više u složenosti tadašnjih odnosa, omogućujući da se na razne načine – a ljubav je maštovita – moglo doći do Nadbiskupa, da je do svijeta dopirala njegova riječ i svjedočenje, da je osjetio utjehu i potporu svojih vjernika. Kakvo je to remek-djelo samo jednoga desetljeća! A koliko je nezapisanih i neopisanih djela koja su ostala u Božjemu Srcu.

7. Odakle sestrama snaga? Iz istoga izvora iz kojega Crkva živi i danas. Iz Božjega poziva koji i danas upućuje, dok se pitamo o budućnosti redovništva, o nijansama karizma, o svojim mogućnostima. Unoseći svoja mjerila i razloge, osjetit ćemo tjeskobu i strah; jaram će biti pretežak. Zato je važno ući u spomen i osjetiti oslonjenost na Boga. Zato ne trebamo učiniti puno: samo doći i u pouzdanju uzeti, odjenuti Božju ljubav koja izvana djeluje nepodnošljivo, opterećujuće, ali prihvaćena – oslobađa i odmara.

Lijepo je da smo došli ovamo, svatko sa svojom zahvalom i sa svojim teretom. Ponekad se čini da je tereta previše. Ali, tu smo, sa svojim čežnjama i ljubavlju, u Božjemu Srcu. A ono je snažnije od bilo kojega tereta.

A povijest sestara nas uči da, s pouzdanjem u Boga, treba krenuti s nekim 'sirotištem' u koje nas on poziva i na kojemu malenost čini velika djela.

Amen.

13

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ČESTITKA

s. Radoslava Radek časna Majka Družbe Sestara Služavki Malog Isusa Zagreb Cijenjena s. Radoslava i ostale sestre jubilarke!

U prigodi Vašeg zlatnog jubileja – 50 godina redovničkog života i jubileja ostalih jubilarki Sestara Družbe Malog Isusa, kao predsjednik Hrvatske redovničke konferencije od srca Vam upućujem iskrene čestitke i najbolje želje.

U prigodi vašeg jubilarnog slavlja prva misao koja mi pada na pamet, vjerujem ne samo meni, nego i svima vama, je zahvala Bogu. Proslava visokog jubileja je prije svega proslava Božje vjernosti, proslava Božje milosti u jednoj redovnici.

Da te Božje milosti i Božje vjernosti nije bilo u našem našim sestrama – samo svojim silama, bez obzira kolike one bile – one ne bi mogle izdržati toliko godina u vjernom služenju Bogu i bližnjima.

Redovnički život je Božji dar Crkvi i svijetu. A na daru valja zahvaljivati. Zato danas zahvaljujemo Bogu za dar naših sestara jubilarki.

Kad Gospodin Bog nekoga izabere, kad ga pozove da ga slijedi, to je ne samo dar nego i tajna. Mi zapravo ne možemo do kraja shvatiti: zašto je pozvao baš ove sestre, a ne neke druge. To je tajna, tajna koja nadilazi našu sposobnost shvaćanja, jer Bog je onaj koji ima inicijativu i poziva onoga koga on hoće, unatoč svim našim slabostima. A na nama je da taj poziv prepoznamo i odgovorimo na njega. U isto vrijeme, On podržava i štiti pozvane u teškim trenutcima. Uvjeren sam da je tako bilo u slučaju naših slavljenica. One su prepoznale Božji poziv, slijedile njegov glas i ostale mu vjerene do danas. Hvala Vam drage sestre slavljenice.

Drage sestre, neka Vam Gospodin podari krepko zdravlje, jakost tijela i vedrinu duha, da do kraja života ostanete prave Kristove sljedbenice i Služavke Malog Isusa. Živjele! fra Jure Šarčević, pred. HRK

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

14

PORUKE VRHOVNE GLAVARICE

Poruka Vrhovne glavarice Družbe za Rafaelovo 2017.

Živio Mali Isus!

Poštovane sestre provincijalke!

Drage sestre, sestre novakinje i pripravnice!

Ovogodišnje slavlje svetkovine sv. arkanđela Rafaela, i 127. rođendan Družbe slavimo u Jubilarnoj Utemeljiteljevoj godini otvorenoj prigodom slavlja Dana Družbe u Slavonskom Brodu.

Za življenje Jubilarne Utemeljiteljeve godine u Družbi (od 26. kolovoza 2017. do 8. prosinca 2018.) imamo više razloga. Prvi je 175. obljetnica rođenja i krštenja sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.

Drugi je 150. obljetnica njegova svećeničkog ređenja i treći je razlog 15

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

100. obljetnica njegova prelaska iz ovozemaljskog života u vječni, u život trajnog gledanja Očeva lica. Življenje cijele jubilarne godine trebalo bi nam buditi u srcu još veću želju i potrebu za većim štovanjem oca Utemeljitelja u Družbi i širenjem glasa o njegovom svetom i krjeposnom životu među svima s kojima dijelimo našu svakodnevnicu, na poseban način među bolesnicima, starijim osobama, mladima i djecom koristeći u tu svrhu i sva suvremena sredstva komunikacije koja su velikom broju naših sestara dostupna i koja koriste. Iskoristimo svaku priliku, da navijestimo svima poruke ljubavi koje je dobri Bog izveo u Crkvi, u našoj Družbi, u svakoj od nas, po svome sluzi nadbiskupu Stadleru.

Svake godine slavlje Rafaelova budi u nama posebnu ljubav i sjećanje na dan osnutka Družbe u Sarajevu u Nadbiskupskoj ubožnici, koju nam je opisao sam Utemeljitelj u svojoj kratkoj povijesti Družbe. Danas nakon 127 godina života Družbe možemo reći jedno: Družba je dar Duha Svetoga. Taj dar raste i živi u Crkvi po našem posvećenju Bogu i služenju onima zbog kojih nas je Božja ljubav i dobrota pozvala u ovaj život.

Stoga i ove godine zahvalimo svim srcem dobrom Bogu što nas je pozvao na posvećenje svetim zavjetima u Crkvi nasljedujući Krista upravo u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa. Zahvalimo svim srcem za sve primljene milosti koje je darovao našoj Družbi po ocu Utemeljitelju, po našim pokojnim sestrama, po mnogim dobročiniteljima Družbe i po svima onima kojima je Družba bila znak vjere, nade i ljubavi.

Vjerujem kako i svaka od nas u Družbi pronalazi upravo te temeljne teološke krjeposti koje su resile biće našeg oca Utemeljitelja. On je čitav život nastojao oblikovati svoju dušu po njima, s njima se čvrsto vezao za nebo koje mu je Otac nebeski otvorio na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 1918. godine.

U svojim zadnjim trenucima života Utemeljitelj je ostavio svakoj sestri Služavki Maloga Isusa svoju kratku ali veoma važnu oporuku. Upravo o slavlju Rafaelova u ovoj Jubilarnoj godini želim se spomenuti te ''Oporuke'' prenesene nam preko naše pokojne sestre M. Vjekoslave Gržina koja je dvorila Utemeljitelja u danima njegove teške bolesti bdijući s njim i čekajući Gospodinov dolazak. U takovom jednom treVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

16

nutku on joj je rekao: „Vjekoslava, čuvaj Družbu! To reci i drugim sestrama“.

Razmišljajući već duže vrijeme o ovim Utemeljiteljevim riječima pitala sam se: Što je to Utemeljitelj mislio kad je izrekao riječi „Vjekoslava, čuvaj Družbu! To reci i drugim sestrama.“? Kako je tu poruku protumačila sestra Vjekoslava i predala je naraštajima Družbe? Što za svaku od nas znači čuvati Družbu?

Vjerujem kako nas ''Utemeljiteljeva oporuka'' i ova pitanja potiču na dublje promišljanje. Sama ''oporuka'' i nas obvezuje istom onom snagom, vjerom i žrtvom, kojom je obvezivala s. Vjekoslavu i kroz povijest sve sestre u Družbi.

I mi danas pozvane smo svaka osobno odgovoriti sebi, i dati svoj obol ovoj Utemeljiteljevoj oporuci, kako na osobnoj tako i na zajedničkoj razini. Pozvane smo sve zajedno čuvati Božje djelo započeto u Družbi po ocu Utemeljitelju, koje je brižno njegovano u životu mnogih naših pokojnih sestara i vlastitim životom doprinositi njezinoj svetosti i duhovnoj ljepoti iz koje teče život u izobilju za mnoge, kao što je to bio i život oca Utemeljitelja.

U Konstitucijama Družbe čl. 1. čitamo „Mi, Služavke Maloga Isusa želimo nasljedovati Isusa Krista i tako, po nadahnuću Duha Svetoga – obdržavajući savjete čistoće, siromaštva i poslušnosti – težiti prema kršćanskoj savršenosti i svetosti.“ U ovoj točki su dvije riječi koje izražavaju nutarnje stanje i raspoloživost Služavke Maloga Isusa na kojoj počivaju sva njezina druga nastojanja i pothvati. Prva riječ je „želimo“ a druga je „težiti“.

Zapitajmo se: Što to mi danas želimo kao Služavke Maloga Isusa? I čemu mi to danas težimo?

Svaka od nas je polaganjem svetih zavjeta u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa potvrdila da ima samo jednu želju - nasljedovati Isusa Krista i jednu težnju - težiti prema kršćanskoj savršenosti i svetosti.

Ovdje se dobro uklapaju riječi pjesme: „Mi želimo uzdići Isusa! Visoko da cijeli svijet vidi ga!“ Upravo je to ono što treba biti trajna želja i težnja svake Služavke Maloga Isusa. Tom željom bio je prožet i otac Utemeljitelj kad je kazao sestrama „Kao Služavkama Maloga Isusa pristoji se da upravo gorite od ljubavi prema Malome Isusu“.

17

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Mogle bi reći da je ova prvotna želja Služavke Maloga Isusa za nasljedovanjem Sina Božjega i njezina težnja za kršćanskom savršenošću i svetošću ključ ''Utemeljiteljeve oporuke'' ostavljene sestrama u Družbi, ključ s kojim će svaka sestra čuvati Družbu.

Upravo u ovoj prvoj točki Družbinih Konstitucija možemo pronaći odgovor na postavljeno si pitanje: Kako i danas čuvati Družbu?

Evanđelje Isusa Krista, Konstitucije Družbe i sva druga duhovna baština koju nam je ostavio otac Utemeljitelj, na poseban način Poslanica za 25. obljetnicu Družbe koju je prema želji oca utemeljitelja potrebno posebno iščitavati kroz ove dane, pokazuju nam put kojim nam je ići. Govore nam što nam je činiti kako bi našoj redovničkoj zajednici osigurali svetost kao zalog budućnosti njezina života.

O slavlju svetkovine sv. Rafaela i kroz Jubilarnu Utemeljiteljevu godinu razmišljajmo o ovoj našoj obvezi 'Sestro, čuvaj Družbu!' koju nam o slavlju Rafaelova povjerava i sam Gospodin Isus, i koju nam je povjerio sam otac Utemeljitelj. U svojim zajednicama nasljedujmo Isusa, prigrlimo ga Malenog u jaslicama svim srcem, jer on je naš jedini Spasitelj i Otkupitelj.

Neka nas ove misli uvedu u slavlje svetkovine sv. Rafaela i prate u Jubilarnoj Utemeljiteljevoj godini. U ime Vrhovne uprave Družbe i u svoje osobno ime želim svim sestrama, novakinjama i pripravnicama u dragoj nam Družbi, radosnu i blagoslovljenu svetkovinu sv. Rafaela i sretan 127. rođendan Družbe.

Slava našem ocu Utemeljitelju! Živjela Družba! s. M. Radoslava Radek, vhovna glavarica U Zagrebu 16. listopada 2017.g.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

18

Poruka za Prvi svjetski dan siromašnih 19. studenoga 2017.

Ne ljubimo riječima, već djelima Živio Mali Isus!

Poštovane sestre provincijalke, drage sestre, sestre novakinje i pripravnice!

Na zatvaranju Izvanrednog Jubileja milosrđa dana 20. studenoga 2016.g. u Rimu papa Franjo je predložio Crkvi da se drugim Svjetskim danima doda i Svjetski dan siromašnih sa željom i nakanom da u cijelom svijetu kršćanske zajednice postanu sve više i sve bolje konkretni znak Kristove ljubavi prema posljednjima i najpotrebnijima.

Dana 13. lipnja 2017., na blagdan sv. Ante Padovanskog, papa Franjo je za 1. Svjetski dan siromašnih uputio prigodnu poruku pod nazivom „Ne ljubimo riječima, već djelima“. U tom pismu odredio je da se Svjetski dan siromašnih obilježi u nedjelju 19. studenoga 2017. i dao upute kako bi Crkva mogla dati svoj udio u življenju Prvog dana siromašnih.

Za nas Služavke Maloga Isusa nije slučajno da se ovaj 1. Svjetski dan siromašnih u Crkvi obilježava upravo u Jubilarnoj Utemeljiteljevoj godini u kojoj ćemo i mi kroz različite animacije nastojati više oživjeti duhovnu prisutnost ''Oca Siromaha'' u našoj Družbi, u svakoj zajed-

19

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

nici i svaka u svom srcu te konkretnim djelima milosrđa i ljubavi svjedočiti svaki dan Božju brigu za brata čovjeka. Želja mi je da ovaj darovani 1. Svjetski dan siromašnih proživimo upravo na način kako je to poželio sam papa Franjo. S povjerenjem u Božju dobrotu, otvorimo svoja srca i vrata svojih zajednica svima kojima je potrebna Božja briga i ljubav. Mi smo te produžene Božje ruke, ruke oca Utemeljitelja za učiniti divna Božja djela potrebna onima koji su na marginama društva, marginama župskih zajednica, osamljeni i ostavljeni...

Stoga, pozivam sestre predstojnice da se u svakoj zajednici zajednički pročita Poruka pape Franje upućena za 1. Svjetski dan siromašnih a objavljena je u Družbinom vjesniku broj 2/2017.g. str. 3–8. Neka se u svakoj zajednici zajednički organizira i učini dobro djelo braći u potrebi, posebno onima rubnima do kojih rijetko tko dođe. Bilo bi korisno da svaka zajednica u ovoj Utemeljiteljevoj godini nastavi svaki mjesec učiniti nešto konkretno za siromašne kao što je to činio papa Franjo svakog petka u Godini milosrđa... Dopustimo da nas u tom pothvatu nadahne i vodi Duh Sveti i Duh našeg oca Utemeljitelja.

Drage sestre, novakinje i pripravnice, neka ovaj 1. Svjetski dan siromašnih donese radost i blagoslov u naša srca i naše zajednice, a ponaosob onima s kojima budemo dijelile od primljenog nam dobra. U duhu sestrinske ljubavi sve vas pozdravljam i preporučam u vaše molitve.

Vaša, u Malom Isusu i Mariji s. M. Radoslava Radek, vrhovna glavarica U Zagrebu 17. listopada 2017.g.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

20

IZ DUHOVNE RIZNICE SESTARA SLUŽAVKI MALOGA ISUSA

Toplina i patriotizam Stadlerove duše Ljubljanski propovjednik dr. Mahael Opeka izdao je knjigu: „Iz mojih rimskih let“. U njoj na str. 99 govoreći o nekim visokim gostima, što su za njegova vremena posjećivala kolegij Germanicum piše: „Od hrvatskih pak biskupa počastili su nas Posilović, tada još biskup u Senju i Stadler. Ah, Stadler, taj veliki hrvatski sin a dika i ponos Germanicuma, u kojem se je uzgajao od 1862. do 1869.g. Posjetio nas je u jesen 1893. prigodom svoga srebrnog svećeničkog jubileja. Bilo je valjda baš na dan sv. Šimuna i Jude kad su posvećeni bili naši zavodski mladomisnici. Po starom običaju idu gojenci toga i sljedećih dana, sve do 1. studenoga k novoposvećenoj braći po mladomisnički blagoslov. Ovaj put je među mladima od sobe do sobe išao također i neki stariji čovjek u crnom talaru, kojega nijedan od mladomisnika nije poznavao. Unišao bi u sobu, bacio se na koljena i zamolio: “Geben Sie mir auch den Segen, brate!“ (Dajte brate i meni blagoslov). Onda bi ustao, zagrlio mladomisnika, zahvalio mu se i pošao dalje do drugoga.

Tko bi samo to mogao biti? Iz onoga: “Brate!“, pa također iz posebnog njegovog naglaska njemačkih riječi, svi su zaključili da nije Nijemac. Nitko ni slutio nije, da je pod priprostom svećeničkom haljinom - biskup, nadbiskup Stadler, i svi su bili uvelike presenećeni i ganuti, kad se to doznalo. Iza toga je nas Hrvate i Slovence napose primio u vizitnoj sobi. Bio je vrlo ljubazan i familijaran. Među hrvatskim gojencima, što su mu se poklonili, bio je i jedan iz ugledne plemićke porodice, gdje su, po svemu sudeći, govorili većinom njemački. Zato je i hrvatski govor toga našega druga prilično šepao. Stadler je to odmah opazio i sigurno pogodio također uzrok. Prstom mu je zaprijetio i ozbiljno rekao: “Brate, učite hrvatski. Dobro učite hrvatski!“ (Ovaj se članak našao među stvarima pok. s. Anuncijate, a bio je izrezan iz nekih novina. Nema ni datuma.)

Preuzeto: Družbin vjesnik, God. 1958., str. 76-78.

s. Ana Marija Kesten

21

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

DUHOVNA OBNOVA U DRUŽBI

RAZMATRANJE ZA 25. LISTOPADA 2017.

Tema:

Gospa od svete krunice - poruka Gospe Fatimske Pjesma: Kraljice svete krunice Kraljice svete krunice, beskrajne sreće more!

Tebi se puci klanjaju, anđeli tebi dvore.

Kraljice krunice, moli za nas!

Kraljice krunice, budi nam spas!

Danas ćemo razmišljati o jednoj od najljepših molitava Crkve o sv. krunici.

U stotoj smo obljetnici Gospinih ukazanja u Fatimi, kada je sebe nazvala Gospom od svete krunice.

Blažena Djevica Marija se ukazivala u Fatimi djeci Luciji, Franji i Jacinti tj. onima koji su čista srca, a oni su njezine poruke ozbiljno shvatili i svijetu prenijeli. Bilo je to od svibnja do listopada 1917. Kod svakog ukazanja pozivala je na molitvu krunice.

Lucija piše da im je Gospa 13. svibnja 1917. između ostaloga rekla: „Molite krunicu svaki dan da biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.“.a 13. lipnja: „Molite krunicu svaki dan...Moje Bezgrešno Srce bit će tvoje utočište i put koji će te voditi do Boga.“, a 13.srpnja:„Nastavite moliti krunicu...“ 15.kolovoza: „Molite krunicu svaki dan... Molite, molite mnogo! Žrtvujte se za grešnike, jer mnoge duše odlaze u pakao samo zato jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.“ 13. rujna: „Nastavite moliti krunicu.“, a 13. listopada 1917.: „Ja sam Gospa svete krunice. Neka se krunica moli svaki dan!“ Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

22

Zar bi bez Marijine pomoći, sv. Ivan Pavao II. mogao proći sve nevolje u mladosti, u vrijeme komunizma, težinu papinske službe, bolesti i trpljenja koja nama nisu ni poznata.Fatimska Gospa ga je spasila, 13. svibnja 1981. kada je ubilačka ruka pucala da ga ubije, ali je majčinska ruka zaustavila metak gotovo na pragu smrti,kako je sam papa Ivan Pavao II. posvjedočio.

Jedan metak je ugrađen u krunu Fatimske Gospe kao znak zahvalnosti...

Svaku svoju encikliku papa je završavao molitvom Djevici Mariji.

Papa Ivan Pavao II. je posebno počastio Mariju proglasivši Godinu krunice od listopada 2002. do listopada 2003. Papa govori o tome kako novo tisućljeće hitno treba mir, i molitvu za mir, mir u srcima, u obiteljima, u narodima. Novo tisućljeće, započelo je sa zastrašujućim slikama atentata 11. rujna. Svaki dan gledamo nove prizore krvi i nasilja. Papa nas poziva da ponovo otkrijemo ljepotu i snagu krunice. Ona je molitva promatranja lica Kristova s Marijom. Gotovo osam stoljeća molitva krunice postoji, a zovemo je još i ružarij, kita ruža Marijinih, Imala je 150 zaziva Zdravo Marijo, po uzoru na Psalterij koji ima 150 psalama. Papa Ivan Pavao II. dodao je Otajstva svjetla u kojima razmatramo Isusovo javno djelovanje, od krštenja u Jordanu, prvog čuda u Kani, naviještanja Kraljevstva Božjega, preobraženja na Taboru i napokon Isusova darivanja u otajstvu Euharistije. Papa kaže da krunicu treba tako moliti da nam Duh Sveti silazi u srce. Krunica treba postati izlijevanje Duha Svetoga, kao što se izlio na učenike i ispunio njihova srca u dvorani posljednje večere, tako Duh Istine treba i nas ispuniti da upoznamo Isusa Sina Božjega.

Dajući otajstva svjetla Papa kažeda je Isus svjetlo svijeta i svaki koji u njega vjeruje biva prožet i osvijetljen tim svjetlom i sam postaje svjetlo koje ne smije biti sakriveno pod posudom nego postavljeno na svijećnjak da svijetli svima koji su u kući. Pozvani smo biti svjedoci. Duh Sveti će rastjerati tamu ovoga svijeta, on će nam pomoći da vidimo pravi put, da jasno vidimo cilj, vrijednosti života, on će nam pomoći da nas ponovo ispuni duh ljubavi i dobrote.S krunicom ćemo prevladati krizu molitve...Tko u vjernosti dan za danom ustraje s krunicom taj će se sjediniti s cijelim Isusovim životom.

Zato krunica nije samo pučka molitva nego veliko blago koje je potrebno otkriti. Krunica ima u sebi snagu da oduševi i djecu i mlade i stare i žene i muževe zato je potrebno da ona opet, kao u vrijeme naših pređa postane obiteljska molitva, molitva za mir u kući, među ljudima i narodima. Potrebno je da krunica i dalje bude u našim redovničkim kućama zajednička molitva.

Papa Ivan Pavao II. je posvjedočio: „Krunica je i moja najdraža molitva, divna u svojoj jednostavnosti i u svojoj dubini ...Krunica me pratila u trenucima

23

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

radosti i u trenucima kušnje. Njoj sam povjeravao tolike brige i u njoj sam nalazio utjehu... Kolike sam milosti u ovim godinama primio od Blažene Djevice Marije“.

Pjesma: Divno si čudo stvorila, krunicu kad si nam dala, nebo i zemlja pjevaju: bila ti čast i hvala.

Kraljice krunice, moli za nas!

Kraljice krunice, budi nam spas!

Znamo koliko je sluga Božji nadbiskup Stadler, naš utemeljitelj, ljubio molitvu krunice. Pa i onda kad bi kasno došao kući, umoran s puta, još bi prije spavanja izmolio jednu krunicu. Stadler je dvije poslanice posvetio molitvi krunice kroz mjesec listopad i on kaže: „Krunica je najkrasnija molitva koja obuhvaća sve što kršćanin treba vjerovati, nadati se i ljubiti, ona predočuje Spasitelja i djelo otkupljenja, ona nas sjeća Marije i svega što je učinila za naš spas“.

Papa Benedikt XVI. u sv. Mariji Velikoj u Rimu 3. svibnja 2010. predmolio je krunicu i tada je rekao: „Danas zajednički potvrđujemo da sveta krunica nije praksa povezana s prošlošću, poput molitve iz drugih vremena kojih se spominjemo s nostalgijom. Krunica, naime kao da upoznaje novo proljeće. To je bez sumnje jedan od najrječitijih znakova ljubavi koju mladi naraštaji gaje prema Isusu i njegovoj Majci Mariji. U današnjem svijetu koji je toliko raspršen, ta molitva pomaže staviti Krista u središte, kao što je to činila Djevica koja je u nutrini razmatrala o onome što se govorilo o njezinu Sinu, a potom o onome što je on činio...“ A naš blaženi kardinal Alojzije Stepinac, s francuskoga je preveo knjižicu „Krunica kao razmatranje i usmena molitva“ autora Andrea Pradela. Za Stepinca je: „Krunica jednostavna, utješna i moćna molitva, to je očito da je ona djelo samoga Boga... Krunica je za bezbožnike predmet rugla, a za nas je dar Božji koja nam pomaže da se izbavimo od zla... Krunica je jedno od najuspješnijih sredstava u našoj ruci da nađemo milost Božju...“ Lucija iz Fatime kaže: „Blažena Djevica Marija je krunici podarila takvo djelovanje da ne postoji ni jedan materijalni niti duhovni, osobni, obiteljski, društveni, ekonomski, nacionalni ili međunarodni problem koji se putem nje i naše žrtve ne bi mogao riješiti.“

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

24

Krunica spada u tzv. litanijsku molitvu, kada Isusu ponavljamo izraze ljubavi. Litanijskom molitvom nazivamo, beskrajno ponavljanje siromašnih riječi, ali prebogatih sadržajem: Zdravo Marijo... Sveta Marijo. Zdravo Marijo...

Isuse, ljubim te... Isuse vjerujem... Gospodine smiluje se... Čudno je kako se u toj litanijskoj, jednoličnoj, priprostoj molitvi duša osjeća ugodno, gotovo kao da se njiše u naručju Božjem. To je vrijeme kada krunicu doživljavamo i ljubimo kao jednu od najuzvišenijih i najnadahnutijih molitava.

Kardinal Joseph Ratzinger, prije izbora za papu rekao je jednom novinaru: Ponavljanje je način na koji ulazim u ritam mirnoće. Ne bih rekao da sam svjesno usmjeren na značenje svake pojedine riječi. Naprotiv, dopuštam da me ponese smireno ponavljanje i ujednačen ritam, tim više što je riječ o tekstu kojem ne nedostaje sadržaj. On pred moje oči i u moju dušu donosi velike slike i viđenja, a iznad svega Marijin lik, a zatim preko Nje, i Isusov lik.“ Papa Ivan Pavao II uspoređuje molitvu krunice s molitvom srca ili Isusovom molitvom poznatom osobito u duhovnosti Istoka, gdje se puno puta izgovara i ponavlja kratka molitva: Gospodine Isuse Kriste Sine Boga živoga, smiluj mi se. Tako se postiže ritam molitve koji je povezan sa samim disanjem, pa molitva postaje, što je Isus tražio, neprestana. Život i rad se tako pretvaraju u molitvu i neprestani susret i razgovor s Bogom. Često je bilo rasprava o krunici. Jedni su je smatrali meditativnom molitvom, gdje bi trebalo navijestiti otajstvo i prepustiti se meditiranju. Za druge je to molitva hvale pa bi je trebalo tako moliti razmišljajući o onome što se govori riječ po riječ.

Ali to je nemoguće. Tko je u stanju izgovoriti 50 Zdravo Marija, a da ne izgubi nit. Svjedočanstvo je mnogih svetaca da uza sve napore nisu bili u stanju posve sabrano izreći ni jednu krunicu. I što onda? Izgleda da oni koji raspravljaju o krunici nikada nisu uspjeli razumjeti duh molitve. Krunica pripada onoj vrsti molitve koja prethodi ili prati kontemplativnu molitvu Duha... Možete meditirati ili ne meditirati, biti rastreseni ili sabrani, ali ako ljubite krunicu i ne može proći ni jedan dan a da je ne izmolite, znači da ste ljudi molitve.

Krunica, mogli bismo reći ima i terapeutski učinak jer je molitva koja umiruje, smirujuća molitva koja čovjeka uranja u prisutnost Božju. Kao što je dijete naslonjeno na majčine grudi mirno i sigurno, osjeća majčino tijelo i bezbrižno je, eto tako smo mi u molitvi krunice na Božjem srcu mirni i sigurni i spokojni.

Krunica je molitva duhovne zrelosti. Ako sretnete dijete na pustom polju ili vedrog starca ili neku priprostu ženu koji vam kažu da ljube krunicu i ne 25

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

znajući zašto, radujte se i veselite jer u tim je srcima Duh Sveti koji moli.

Krunica je molitva neshvatljiva čovjeku zdravoga razuma, kao što je neshvatljivo ponavljati Bogu kojega se ne vidi tisuću puta na dan: Ljubim te, ali je zato shvatljiva onima čista srca koje već čeka njihovo mjesto u Kraljevstvu Božjem. Ovakvo razmišljanje o molitvi krunice nalazimo i kod velikog svjedoka kontemplativne molitve Carla Caretta.

Pjesma: Zrncima svete krunice, cvatu nam bijele ruže, nose ih k tvome prijestolju anđeli što te kruže.

Kraljice krunice, moli za nas!

Kraljice krunice, budi nam spas!

Upitajmo se molimo li mi sestre Služavke Maloga Isusa... molimo li bez prestanka.... molimo li i žrtvujemo li se za obraćenje grešnika? Znamo za grešnike po imenu... susrećemo ih na svom životnom putu... Jesmo li ravnodušni na grijehe... neosjetljivi na uvrede koje se nanose Bogu? ...

Svjesne smo da ne samo u našim katoličkim obiteljima nego i u našim zajednicama nisu više popularne riječi: odricanje... žrtvica... Mi se stariji sjećamo da su nas i u obitelji i na vjeronauku i u samostanu učili kako žrtvice jačaju našu volju, pomažu u iskazivanju ljubavi prema bližnjemu i raduju Maloga Isusa....

Gdje smo danas? Postavimo to pitanje sebi i svojoj zajednici? s. M. Vesna Mateljan

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

26

RAZMATRANJE ZA 25. STUDENOGA 2017.

Tema:

Blažena Djevica Marija, uzor naše radosti i nade Pjesma: Marijo, o Marijo...

Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si.

Zvijezde sjaju oko tvoje glave, anđeli te svojom pjesmo slave.

Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si.

Tvoj je smiješak melem mojih rana, tvoje srce sreća mojih dana.

Sv. Augustin je rekao da je Bog mogao stvoriti i ljepšu zemlju i ljepše nebo, ali ljepše od Blažene Djevice Marije nije mogao stvoriti.

Razmišljajući o Mariji kao uzoru naše radosti i nade zaista možemo reći da je dobrota, čisto srce bez ljage grijeha, učinilo Mariju najljepšom ženom od postanka svijeta do danas.

Naš utemeljitelj SB Josip Stadler često je ponavljao riječi sv. Ljudevita Monfortanskog: „Sav sam tvoj Marijo i sve moje tvoje je...“ Predao je Mariji svoju osobu i sve svoje djelovanje. Zato je mogao činiti velika djela i na duhovnom i materijalnom polju jer mu je Marija bila pomoćnica i vodilja, uzor radosti i nade da su njegove želje u skladu s Božjom voljom i da će biti ostvarene. Jednom se povjerio biskupu Strossmayeru: „Imam tisuću želja koje moram provesti samo milošću Božjom i uz Marijinu zaštitu“.

Sv. Ivan Pavao II. imao je u svom grbu 'Totus tuus' i svaki dan izgovarao molitvu predanja poput Stadlera: „ Sav sam tvoj i sve moje tvoje je. Prihvaćam te u svemu mojemu. Daruj mi svoje srce, Marijo.“ On svjedoči kako je čitajući knjigu od bl. Ljudevita Monfortanskog: Prava pobožnost prema BDM (koju je svojedobno i Stadler preveo na hrvatski), „Ponovo otkrio s novom svijesti marijansku pobožnost i ovaj zreli oblik štovanja Majke Božje pratio me je godinama... Na temelju tih duhovnih iskustava zacrtao se hod

27

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

molitve i kontemplacije koji je usmjerio moje korake na putu svećeništva, a zatim u svim kasnijim događajima sve do danas.“ Papa Pavao VI u apostolskoj pobudnici Marialis cultus , kaže da svaka marijanska pobožnost mora biti biblijska, liturgijska, ekumenska i antropološka.

To znači da Mariju prvenstveno promatramo onako kako nam je donosi Sveto pismo, posebno Evanđelje. Marija je sva službenica Gospodnja, ona je Djevica koja sluša, ona je Djevica koja moli, Djevica koja prinosi i Djevica koja rađa. Mariju nije moguće zamisliti bez Krista. Ona sluša Božju volju baš time što prihvaća primiti i roditi Riječ Božju, što je ponizno Bogu rekla: Fiat – Neka mi bude...

U molitvi ona prednjači Crkvi i to kao trostruka moliteljica: 1. ona veliča i slavi Boga zbog silnih njegovih djela (Magnificat) 2. Ona je zagovornica kod Boga i posrednica Božjih milosti (na svadbi u Kani) 3.Ona moli i prosnu molitvu, ali ne za neke svoje male potrebe, nego s apostolima moli, čeka i prima Duha Svetoga (Pedesetnica) Pavao VI. je Mariju nazvao prvom učenicom Isusa Krista.Djevica koja prima u svoju utrobu Krista i rađa ga znak je nade i uzor nama kojima je zadaća donijeti svijetu Krista.

Papa Benedikt XVI. naziva Mariju Majkom nade. Prisjetimo se sv. Pavla koji se na svom apostolskom putovanju, ne znajući što ga sve čeka, hranio vjerom i nadom poput Abrahama koji je išao u nepoznato i u nadi protiv svake nade povjerovao da će ga Bog učiniti ocem mnogih naroda. I mi kao i svi proroci Staroga Zavjeta i sveci svih stoljeća kročimo putem nade prema Kraljevstvu nebeskom. Znamo samo po vjeri što nas čeka. Na tom duhovnom putu, kako kaže papa Benedikt XVI. prati nas Marija, majka nade.

Izrael je kroz stoljetnu povijest gajio nadu u dolazak Mesije. I konačno ta se nada ostvarila jer je Marija pristala da u svom krilu utjelovi Sina Božjega.

Ona je Izraelu i svijetu darovala Spasitelja. Marija koja je ostala postojana u nadi i pod križem, kao ono Abraham kad je bio spreman žrtvovati svoga sina Izaka, za nas je uzor i potpora. Marija zagovara za nas i vodi nas u tami naših nevolja, vodi nas prema blistavoj zori uskrsnuća gdje više neće biti ni boli ni jauka. Papa uzima riječi velikog Marijina štovatelja sv. Bernarda i kaže nama: „Ti koji si u stalnoj nepostojanosti , opažaš da si poput slabe lađe kojom se poigravaju bijesni valovi na uzburkanom moru života, izložen vjetrovima i olujama i prijete valovi da ti lađu prevrnu, upri svoj pogled u sjaj one zvijezde, ako ne želiš da te razbije silni vihor. Ako se dignu vjetrovi napasti i Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

28

nasučeš se na hridi nevolja, gledaj u zvijezdu, zazovi Mariju Zvijezdu mora i ona će te dovesti u sigurnu luku spasenja. U opasnostima, u tjeskobama, u kolebanjima, misli na Mariju, zazovi Mariju. Slijedeći njezine primjere nećeš zalutati, zazoveš li je nećeš izgubiti nadu; oslonjen na nju nećeš posrnuti, pod njezinom zaštitom nećeš se ničega bojati, uz njezino vodstvo nećeš malaksati, s njezinom zaštitom prispjet ćeš svom cilju....

Pjesma: Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si.

Kad se našeg žića svijeća gasi, ti kod Sina Krista sve nas spasi.

Papa Franjo puno puta poziva vjernike, a osobito redovnice, da budu radosne jer to je znak svetosti. Sv. Augustin kaže: za svetost su potrebne tri stvari: 1. poniznost, 2. poniznost i 3. poniznost . Možemo poput Marije reći da smo ponizne službenice koje nisu dostojne tolikih darove i tolikih milosti što nam ih Gospodine daje“ 'Učinio mi je velike stvari koji je moćan i sveto je Ime njegovo.“ Veliki učitelj duhovnosti Thomas Merton kaže: Početak je poniznosti početak blaženstva i potpuna poniznost je savršeno veselje. ...Ako nismo sposobni da budemo ponizni, nismo sposobni da budemo radosni. Radost mistične ljubavi prema Bogu izvire iz oslobađanja od svake sebičnosti uništavanjem svakog znaka oholosti.

Prva Crkva se očitovala kao zajednica radosnih ljudi koji su se sastajali u radosti i prostodušnosti srca. Radost spada i na bit kršćanstva koje proizlazi iz susreta s Bogom i iskustva Kristove milosti spasenja…

Radost je prisutna i u poslanici sv. Petra koji poziva kršćane da im Krist u srcima bude svet i da budu uvijek spremni dati obrazloženje nade koja je u njima sve ako trebali i trpjeti. Ta radosna nada nas nuka da u svakoj životnoj situaciji prihvaćamo volju Božju i činimo dobro pa makar ono bilo povezano s patnjom.

Poseban poziv na radost upućuje ljubljeni Isusov učenik Ivan. Razlog je tome što će Isus učenicima poslati duha branitelja, duha istine koji će trajno ostati s njima. Iako ih je tjelesno napustio ne će ih ostaviti kao siročad bez oca. To je razlog radosti…

Trebamo se radovati jer pripadamo Crkvi, zajednici vjernika koji trajno žive uskrsnu radost i navještaju je svjedočanstvom vlastita života.

29

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

I to je razlog radosti: nismo sami, napušteni, u ovoj suznoj dolini, nije nas Isus ostavio kao siročad…

Možda nam je danas radost potrebna više nego ikada. Ako promotrimo oko sebe lica ljudi, pa i onih koji se nazivaju kršćanima, čini nam se da su svi depresivni, tužni, zabrinuti, nesretni. Nedostaje im osmjeh, radost…

Prve kršćane su pogani prepoznavali po radosti koja je iz njih isijavala, pa i u vrijeme podnošenja mučeništva, u arenama, pred zvijerima. Oni su molili i pjesmom slavili Boga.

Jednom su majku Tereziju upitali: Recite nam nešto što će nam pomoći da živimo bolje? I ona im je odgovorila: „Osmjehujte se jedni drugima ...Nije važno tko je onaj kome darujete osmjeh jer to je ono što će vam pomoći da rastete u međusobnoj ljubavi... Ne treba puno, može biti samo osmjeh. Svijet bi sasvim drugačije izgledao kada bi se svi više smiješili. Pa smiješi se, budi radostan, budi veseo što te Bog ljubi“, kaže majka Terezija… a njezina je odluka bila: Isusu ništa ne odbiti, a ljudima se uvijek smiješiti…

Naš utemeljitelj SB J. Stadler poručuje sestrama: Mali Isus htio je imati malenih oko sebe da mu služe. On jedne vodi putem radosti, a druge putem trpljenja..., a ne žalosti, jer mali Isus neće da budete žalosne nego hoće da mu veselim srcem služite. On kaže da i onda kada siromasi i bolesnici budu nezahvalni za dvorenje i njegu sestre sve prezire i muke podnesu iz ljubavi prema Bogu ustrpljivo. jer trebaju imati na pameti da je ova Kongregacija duhovno utemeljena na brdu Kalvariji, na mjestu najveće boli i patnje, zato patnja i križ neće biti nikada daleko od služavke maloga Isusa, ali kroz patnju i bol događat će se radosno služenje.

Gdje je nestala radost na licima današnjih posvećenih osoba? Ne vidi se često ni u ponašanju, ni u govoru, ni u svjedočenju bratske ljubavi i dobrote.

Mnogi nam, možda u sebi ili potiho upućuju pitanje: Gdje je tvoj Bog? Razmišljajući o Mariji kao uzoru naše radosti i nade, možemo se danas svaka osobno, ali i kao redovnička zajednica upitati: Postoji li radost u našem srcu koja rađa osmjeh na našem licu koji darujemo svima oko sebe i time upućujemo poziv mladima: Dođite da vidite kako je lijepo živjeti u zajedništvu s malim Isusom i našim sestrama.

Pjesma: Danas smo sretni... s. M. Vesna Mateljan

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

30

RAZMATRANJE ZA 25. PROSINCA 2017.

Tema:

S Marijom u Betlehemu Služavka Maloga Isusa služi malom Isusu

Pjesma: Veselje ti navješćujem...

Veselje ti navješćujem puče kršćanski.

Jerbo se kralj u Betlemu rodi nebeski.

Još mali, u štali, Kog stvorenje svako slavi Štuje, diči, jer je pravi On naš Spasitelj i Otkupitelj.

U Betlehemu ćemo upoznati najuzvišeniju Kraljicu koja je ujedno najponiznija služavka.

U trenutku kad joj je Svevišnji postavio pitanje je li spremna postati majkom njegova Sina mogla je reći Fiat jer nije računala na svoje snage nego na silu Duha Svetoga. I tako je ona omogućila svijetu spasenje.

Naš utemeljitelj SB Josip Stadler kaže: „Kad je Bog htio svijetu pokazati da ga neizmjerno ljubi, onda nije našao ništa tako nježno kao maleno djetešce. I tako je Bog ljubio ovaj svijet da je za njega svoga Sina dao, a Sin je tu ljubav pokazao time što je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, postavši djetešce od Blažene Djevice Marije. Kao Služavkama Maloga Isusa pristoji se da upravo gorite od ljubavi prema Njemu.“ U enciklici Lumen fidei ima posebno poglavlje pod naslovom: Blažena ti što povjerova. Papa Franjo započinje govor o Marijinoj vjeri slikom iz Lukina evanđelja o sjemenu koje pada na plodno tlo i donosi obilat rod. To plodno tlo, ta dobra zemlja, kako tumači Isus, to su oni koji Božju Riječ slušaju, zadrže je i donose rod u ustrajnosti. Papa u ovom Lukinu evanđelju vidi Djevicu Mariju kao plodno tlo koje sluša i čuva Riječ, tako da je Riječ mogla donijeti ploda, poput sjemena koje je palo na plodno tlo, ostalo neko vrijeme mirovati u zemlji, a onda kad je došlo vrijeme uzraslo je i donijelo ploda.

31

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Gospodinova Majka savršena je slika vjere, što će posvjedočiti Elizabeta koja kaže: Blažena ti što povjerova... U Mariji se ispunila duga povijest vjere u Starom zavjetu, u kojemu je opisana vjera mnogih žena, počevši od Sare, žene koja je uz patrijarhe pripadala onima kojima je Bog ispunio obećanja i rađao se novi život. U punini vremena Božja se Riječ obratila Mariji i ona ju je prihvatila, cijelim svojim bićem u svom srcu, da se u njoj utjelovi i rodi kao svjetlo za sve ljude.

Družba Služavki Maloga Isusa kako kaže Stadler rodila se iz velike tajne Utjelovljenja „...da njezine službenice uvijek razmišljaju o tom velikom otajstvu, kada je čovjekom postao sin Božji, kada se rodio i kada se svemu svijetu objavio.i baš ovako se htjede roditi onaj koji želi da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo.

Prema prvim pravilima koje je sam utemeljitelj napisao, sestrama je izrijekom povjerio brigu za one najmanje, - napuštenu djecu, siromašne, starije i bolesne osobe. Njih sestre trebaju, s onom ljubavlju dvoriti kojom bi samoga Isusa posluživale, kako Utemeljitelj kaže.

Sestrama piše kako moraju služiti po uzoru na Mariju koja je bila prva i najbolja služavka maloga Isusa. On je bio o njoj ovisan punih 30 godina u skrovitosti i radu, a samo se je tri godine razdao svijetu. Utemeljitelj smatra da je druženje s Marijom nezaobilazna pomoć sestrama koje se žele posvetiti betlehemskom životu. Marija najbolje poznaje maloga Isusa. Ona će sestre upoznati sa svojim sinom. Ona je najbolja učiteljica služenja. Ona će sestre naučiti kako ponizno i u ljubavi služiti, ona je najbolja zagovornica kod Boga. Stadler preporuča sestrama da se svaki dan posvete Gospi kao dobroj majci molitvom koju je često s njima molio: Poštivam te, presveta Djevice...

Utemeljitelj prikazuje malom Isusu Družbu slijedećim riječima: „Preko nježne majke tvoje i naše, prikazujem ti ovo janješce Kongregaciju tvoga presvetog Imena moleći te ponizno da je milostivo primiš u svoje okrilje.“ Sestrama kaže da ispred svoga imena uzmu ime Marija i da budu kao Marija.

Marija je prvo svetohranište jer je u svoju utrobu primila Isusa. Ona nam ga je u Betlehemu darovala... Ona nam svaki dan, nakon što ga u pričesti primamo ,u jaslice svoga srca, poručuje: što god vam danas bude govorio učinite to... budite s njim i nosite ga kao živo svetohranište ovim svijetom... klanjajte mu se u svakoj sestri, u svakom čovjeku koji je slika Božja...

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

32

Pjesma: Pored njega stoji Majka, Djeva Marija.

Pa sveg svijeta Spasitelja lijepo povija.

Njeg doji i goji, Uspavljuje njegujući "Spavkaj, spavkaj" pjevajući U toj štalici, sve na slamici.

U našim Konstitucijama kao uvod u XIII. poglavlje stoje riječi koje je sv. Ivan Pavao II. uputio sudionicima Međunarodnog kongresa o posvećenom životu, 26. XI. 2004. „Kad čovjek osjeti da je neizmjerno voljen, ne može ostati daleko od otajstva ljubavi koje se daruje. Ona ga zahvaća plamenom žrtvenog izgaranja te i sam postaje ljubav. Ljubav prema braći, osobito prema slabima, mladima, djeci i onima koji su izgubili smisao života, te se osjećaju od svih ostavljeni, poticali su Bogu posvećene osobe, tijekom stoljeća, da im se posvema daruju.

Nastavite se trošiti za svijet imajući na umu da je jedina mjera ljubavi ljubiti neizmjerno. Ljubavlju prema najmanjima zarazite koje susretnete, napose laike koji budu htjeli podijeliti s vama karizmu i poslanje.“ Prisjetimo se riječi koje stoje u prvom poglavlju naših Konstitucija: „Ljubav prema Bogu je naše osnovno raspoloženje i po njoj služimo nejakoj i zapuštenoj siročadi, nevoljnicima i patnicima. U njima gledamo maloga Isusa koji je radi nas bio malen i koji je za nas trpio. U tom služenju slijedimo primjer Presvete Djevice Marije.“ U ovo božićno vrijeme pođimo s Marijom u Betlehem, u Marijinu školu poniznog služenja. Gledajmo maloga Isusa koji je potreban pomoći svoje Majke. Gledajmo ga i danas kako je potreban naših ruku u nemoćnima, našeg osmjeha u patnicima, našega glasa u obespravljenima. Prepustimo se ovih božićnih dana tišini koja je vladala u Betlehemu, razmišljajmo o Mariji koja u molitvi bdije uz Djetešce i služi mu predano.

Možda bi se i mi mogli ovih božićnih blagdana upitati kako zaraziti karizmom služenja naše vanjske suradnike Prijatelje maloga Isusa, što nam je i sv. Ivan Pavao II preporučio. Možda im zaista treba naš primjer da vide kako se trošimo bez računice i kako je jedina mjera našeg služenja ljubiti neizmjerno.

33

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Dopustimo Mariji da nas kroz tihu molitvu vodi putem vjere do služenja u ljubavi.

Pjesma: A pastiri stigli skromno, Padnu ničice.

Oj pastiru svih pastira, k nam obrati se.

Dođosmo, donijesmo: Sebe Tebi žrtvovati, Tebe, Bože, darivati.

Slatki Isuse, pomiluj nas sve. s. M. Vesna Mateljan

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

34

STADLEROVE STRANICE Stadlerovi dani u sarajevskoj prvostolnici Srpanj 2017.

U povodu sto godina Gospinih ukazanja u Fatimi, u subotu 8. srpnja 2017., u katedralu Srca Isusova u Sarajevu stigao je kip Gospe Fatimske i izložen je vjernicima na čašćenje. Bilo je to upravo na sam Stadlerov dan kada vjernici Vrhbosanske nadbiskupije u svojoj prvostolnici mole za Stadlerovo proglašenje blaženim. Milosno je i čudesno kako su se Stadler i Gospa, koju je sluga Božji Josip Stadler toliko štovao, susreli na današnji dan u katedrali, da ih časte i mole njihov moćni zagovor kod Boga, vjernici iz katedralne župe, kao i hodočasnici koji su za ovu prigodu došli iz Gromiljaka, predvođeni sestrama Služavkama Malog Isusa. Sat vremena prije svete mise, svi su zajedno molili ispred oltara, pred kipom Gospe Fatimske pjevali su Gospine pjesme, molili radosna i slavna otajstva krunice, Gospine litanije, a k tomu su pridodane i molitvene nakane, koje se svakog osmog u mjesecu mole po zagovoru sluge Božjeg Josipa Stadlera. Nakon molitve, euharistijsko je slavlje predvodio mons. dr. Pavo Jurišić, postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjeg Josipa Stadlera, u zajedništvu sa rektorom katedrale mons. Antom Meštrovićem, domaćim župnikom vlč. Markom Majstorovićem, te vlč. Ivom Jezidžićem. U prigodnoj propovijedi mons. Pavo osvrnuo se na obilježavanje stote obljetnice od ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi i na važnost Gospinih poruka, s naglaskom na obnovu kršćanskog života. Također je u propovijedi istaknuo sljedeće: „O ovoj obljetnici Marijina poziva u Fatimi naša mjesna Crkva želi posvetiti cijelu Vrhbosansku nadbiskupiju, svaku župu, svaku obitelj i svakoga pojedinca Prečistom Srcu Marijinu. Proživjeli smo teške kušnje u stradanjima tijekom domovinskoga rata, a i danas smo kušani uslijed političke, društvene i ekonomske stvarnosti koja pogađa našu domovinu. Želimo se zaštititi zagovorom Blažene Djevice Marije. Želimo osnažiti svoju vjeru. Želimo krenuti putem obraćenja. Stoga je u našu Nadbiskupiju donesen kip Gospe Fatimske iz njezina svetišta u Fatimi, gdje je blagoslovljen, a koji od 1. svibnja ove godine obilazi naše krajeve i dolazi u svaku župu Vrhbosanske nadbiskupije. Upravo na Stadlerov dan 8. srpnja dolazi u njegovu katedralu gdje ćemo se pridružiti 35

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

čašćenju nebeske Majke onom sinovskom i djetinjom pobožnošću kako je Blaženu Djevicu Mariju častio sluga Božji Josip Stadler. Nešto više od godinu dana prije smrti sluge Božjega Josipa Stadlera u Fatimi su se događala ukazanja. Bilo je to u vremenu od 13. svibnja do 13. listopada 1917., dakle u jeku strahota Prvoga svjetskoga rata.“ Ističući nadalje karakteristike duhovnosti sluge Božjega Josipa Stadlera i njegovo uzvišeno mišljenje o Mariji, mons. Pavao kazao je za Stadlera, da je sve poduzimao kako bi u Sarajevu uz katedralu Srca Isusova imao i crkvu Srca Marijina. Nova crkva Kraljice Krunice na Banjskom brijegu barem je donekle ispunila tu Stadlerovu želju. „Stadler se, također, trudio ponovno oživjeti staro hodočašće bosanskih katolika Gospi u Olovo. Dao je tamo otkopati temelje stare crkve i na njima izgraditi novu hodočasničku crkvu“, podsjetio je mos. Pavo i završio svoju propovijed molitvom Blaženoj Djevici Mariji. Na kraju euharistijskog slavlja ispred oltara pred kipom Gospe Fatimske svi zajedno molili su posebnu pobožnost Gospi Fatimskoj, a zatim se uputili kao i svakog osmog u mjesecu na grob sluge Božjega Josipa Stadlera i izmolili prigodne molitve za njegovu beatifikaciju i odatle primili Božji blagoslov. Uz Stadlera i kip Gospe Fatimske koji je bio izložen vjernicima na čašćenje, a koji odlazi u drugu župu Vrhbosanske nadbiskupije, svi prisutni imali su priliku primiti obilje duhovnih darova i milosti, koje Bog radosno dijeli onima koji časte Njegovu Majku Mariju, kao što je to činio sluga Božji Stadler. Neka se po svemu proslavi Bog, Njegovo Sveto Ime, kao i slavno Ime Marija. s. M. Manda Pršlja Kolovoz 2017.

U mjesecu posvećenom Velikoj Gospi i Njezinom uznesenju na Nebo, sestre Služavke Maloga Isusa, zajedno s Prijateljima Maloga Isusa i djecom iz Stadlerovog dječjeg Egipta okupile su se u sarajevskoj prvostolnici kao i svakog osmog u mjesecu, da zahvale dobrome Bogu za život i djelo oca Utemeljitelja, te da žarko mole Gospodina da ih obraduje Stadlerovim uzdignućem na čast oltara. Na ovom su se susretu okupile i neke od sestara koje su trebale započeti duhovne vježbe u Kući Navještenja na Gromiljaku pod vodstvom p. Marijana Zubaka, člana Družbe Misionara Krvi Kristove.

Svetu misu predslavio je katedralni župnik, preč. Marko Majstorović. Preč.

Majstorović je sve okupljene snažno poticao na hrabrost i ustrajnost u vjeri u Očevu ljubav te je naglasio da je važno uvijek imati pouzdanja u Boga!

Nakon sv. pričesti i popričesne molitve svi su se okupili oko groba sluge Božjega Josipa Stadlera kako bi molili Gospodina da se udostoji „proslaviti ga čašću oltara, kako bi njegov primjer bio snažan poticaj, njegov nauk pouzdan oslonac, a zagovor čvrsta zaštita i sigurna okrepa.“ Primivši Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

36

završni blagoslov sestre su se uputile na duhovne vježbe s pouzdanjem u zagovor njihova oca Utemeljitelja da im ove duhovne vježbe budu blagoslovljene i na spasenje.

Rujan 2017.

Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije sestre Služavke Maloga Isusa su se s djecom iz Stadlerova dječjeg Egipta okupile u sarajevskoj prvostolnici kako bi proslavile blagdan nebeske Majke i molile Gospodina da po Njezinu zagovoru proslavi svoga slugu dr. Josipa Stadlera čašću oltara. Sveto misno slavlje predvodio je župnik preč. Marko Majstorović, koji je u prigodnoj propovijedi govorio o snažnom zagovoru BDM u našem životu, te primjeru ljubavi i pouzdanja u Nebesku Majku sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Euharistijsko slavlje, slavljeno na nakanu sestara Služavki Maloga Isusa, završeno je molitvom za proglašenje sluge Božjega blaženim te blagoslovom svim okupljenih u katedrali. Sestre i djeca su ostale kratko u molitvi kod groba oca Utemeljitelja moleći za osobne nakane kao i nakane Crkve, Družbe i naših bližnjih. Uslišio nam Mali Isus molitve na svoju čast i slavu i radost svoje Crkve!

Listopad 2017.

Dan sluge Božjega Josipa Stadlera obilježen je u sarajevskoj prvostolnici u nedjelju, 8. listopada 2017. godine molitvom i euharistijskim slavljem uz sudjelovanje velikog broja vjernika. Ovo su slavlje uzveličali najprije hodočasnici iz župe sv. Leopolda Bogdana Mandića iz Maglaja pod vodstvom s.

M. Lucije Blažević i župljani župe sv. Ivana Krstitelja iz Lug-Brankovića pod vodstvom s. M. Rozaline Knežević, potom sestre Služavke Maloga Isusa, djeca Stadlerova dječjeg Egipta, zajednica bogoslova vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa te drugi vjernici Prijatelji Maloga Isusa i sarajevski župljani. Molitvu Krunice kao pripravu za euharistijsko slavlje animirali su hodočasnici, a euharistijsko slavlje u 18.00 sati predslavio je p. Krešimir Djaković, DI, župnik na Grbavici uz suslavlje preč. Marka Majstorovića, katedralnog župnika i dekana sarajevskog dekanata, mons. Pave Jurišića, kanonika i postulatora kauze sl. Božjega Josipa Stadlera, vlč. Marka Mikića, vicerektora vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i vlč. Jakova Kajinića, duhovnika na vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. P. Djaković se u svojoj propovijedi osvrnuo na poruku liturgijskih čitanja toga dana, naglasivši da je naša odgovornost i zadatak da u svome životu donosimo dobre plodove kršćanskog života, te da se u tome utječemo zagovoru Blažene Djevice Marije po primjeru mnoštva svetaca i svetica i sluge Božjega nadbisku37

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

pa Josipa Stadlera, koji je u svome životu snažno promicao i poticao vjernike i svoje sestre Služavke Maloga Isusa na pobožnost prema Malom Isusu i Blaženoj Djevici Mariji.

Liturgijsko pjevanje pod euharistijskim slavljem animirao je zbor hodočasničkih župa u sarajevsku katedralu. Po završetku popričesne molitve svi prisutni su se okupili oko groba sl. Božjega na molitvu za svoje osobne nakane, prošnje te da zajedno zavape Gospodinu za dar proglašenja blaženim nadbiskupa Stadlera. Molitvu je predvodio mons. Jurišić, nakon čega je djevojčica iz maglajske župe odsvirala i otpjevala pjesmu „U tišini ovog hrama“ koju je napisala i uglazbila s. M. Tihana Strancarić, Služavka Maloga Isusa zagrebačke provincije. Čvrsto vjerujemo da će nam radost 100-godišnje obljetnice Nadbiskupove smrti u 2018. godini donijeti i milost njegova uzdignuća na čast oltara. Neka Mali Isus vodi naše korake putem svetosti i po svojoj volji usliši naše prošnje na čast i slavu svoga Imena.

Studeni 2017.

Dan sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera obilježen je u srijedu, 8. studenog 2017. sati u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Molitvenu pripravu za euharistijsko slavlje animirale su sestre Služavke Maloga Isusa i djeca Stadlerova dječjeg Egipta, a pridružili su se i brojni hodočasnici iz župe Imena Marijina s Gromiljaka, predvođeni sestrama Služavkama Maloga Isusa koje djeluju u istoj župi, zatim bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, Prijatelji Maloga Isusa i drugi vjernici.

Euharistijsko slavlje u 18.00 sati predslavio je vlč. Marko Mikić, vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa uz suslavlje mons. Pave Jurišića, postulatora kauze sl. Božjega nadbiskupa Stadlera, o. Dominika Kristijana Gerbića, OP i don Marka Šutala, svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije, te asistenciju bogoslova. Vlč. Mikić je u prigodnoj propovijedi između ostalog podsjetio prisutne na riječi uzoritog nadbiskupa Vrhbosanskog Vinka kardinala Puljića koje je uputio svećenicima, redovnicima i vjernicima nadbiskupije prigodom pokretanja kauze za proglašenje blaženim prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera te naglasio da je Stadler osoba kojom se trebamo, smijemo i možemo ponositi, utjecati u zagovor i slijediti primjer života i svetosti. Po završetku popričesne molitve svi prisutni su se uputili na grob sluge Božjega gdje su izmolili prigodne molitve i svoje nakane predali Bogu po rukama nadbiskupa Stadlera, s nadom da će uskoro biti uzdignut na čast oltara.

S. M. Jelena Jovanović

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

38

Zagreb

Animatori - Prijatelji Maloga Isusa - živom krunicom započeli Jubilarnu Stadlerovu godinu…

U subotu, 7. listopada 2017., u samostanu Antunovac u Novoj vesi održan je formacijski susret animatora Društva PMI-a Zagrebačke provincije. Dnevni red je bio vrlo bogat, a voditeljica s. Kristina Maslać, znalački i u mladenačkoj radosti rješavala je točku po točku pružajući nam na razmišljanje animiranje jubilarne Stadlerove godine koja je otvorena proslavom dana Družbe Sestara Služavki Maloga Isusa.

Kada je na red došla Stadlerova godina, razmatrali smo kako na najbolji način doživjeti i oživjeti sliku o Stadleru?! Bilo je nekoliko ideja, ali kad je predložena živa krunica, svi su je jednodušno prihvatili! U tren oka cijeli je ružarij bio podijeljen na prisutne sestre i animatore! Svako je dobio jednu deseticu, koju će svaki dan moliti kroz Stadlerovu godinu. No, nismo čekali početak proglašenja njegove godine, već smo odmah krenuli u molitvu od nedjelje, 8. listopada 2017. Da li je slučajan datum i mjesec početka?! Nipošto! Sve je to dio Božjega mozaika! Tako, mi ćemo goruće moliti za njegovu beatifikaciju, a on, sigurni smo, izmolit će nam ono, što je najpotrebnije i najbolje za nas!

Prijedlog podastiremo pred sve Stadlerove štovatelje, možda živa krunica prijeđe granice Hrvatske, i tako nastane lijepi međunarodni ružarij, a glavna voditeljica bila bi: A tko drugi, nego naša Nebeska Majka! A mi, u radosti, šapatom ponavljajmo sa Ljudevitom Montfortom; Po Mariji, k Isusu…

Tako neka bude…

Marija Lukač, animatorica PMI-a Župa sv. Jeronima, Zagreb

39

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

JUBILEJI I SLAVLJA U DRUŽBI

Zagreb

Sto godina ljubavi sestara Služavki Maloga Isusa u gradu Zagrebu U subotu, 1. srpnja 2017. godine, svečano je obilježena 100-ta obljetnica dolaska i djelovanja sestara Služavki Maloga Isusa u gradu Zagrebu. Proslava je započela na stadionu zagrebačkog Građanskog nogometnog kluba „Dinamo“ u Maksimiru i susretom Družbinih vanjskih suradnika Prijatelja Maloga Isusa, a nastavila se svečanom akademijom u dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta „Vijenac“ na Kaptolu te sv. Misom koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško u zagrebačkoj katedrali.

Program proslave godišnjeg susreta PMI pod geslom „Zahvali srcem prepunim“ te obilježavanje 100-te obljetnice sestara Služavki Maloga Isusa u gradu Zagrebu, započeo je zajedničkim okupljanjem na stadionu NK „Dinamo“ u Maksimiru s početkom u 12 sati. Na samom početku, okupljenima je riječi dobrodošlice uputila s. M. Emanuela Pečnik, pročelnica Vijeća za PMI zagrebačke provincije te predala riječ Vrhovnoj glavarici Družbe s. M. Radoslavi Radek koja je nazočnima uputila prigodne riječi zahvaljujući Bogu što nam je „dao milost, kroz radosti i kušnje, doživjeti i zajedno slaviti ovaj veliki Jubilej.“ Časna Majka s. Radoslava je u svom govoru istaknula kako „na ovaj jubilarni i svečani dan stojimo na znakovitom mjestu koje u sebi skriva dragocjenu Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

40

prošlost naše redovničke zajednice - Družbe sestara Služavki Maloga Isusa i prošlost mnoge djece kojima su sestre nesebično služile u dječjim sirotištima Betlehem i Antunovac. Na ovom, za nas posebnom i povijesnom mjestu, na koje nas je okupilo slavlje 100-ljetnog Jubileja, sa zahvalnošću srca spominjemo se zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i prvog vrhbosanskog nadbiskupa i Utemeljitelja naše Družbe sluge Božjega dr. Josipa Stadlera.

Njihovom je otvorenošću i dobrotom srca prema Isusovoj najmanjoj braći, Duh Sveti započeo svoje djelo i ovdje u Zagrebu, u Maksimiru. Po služenju sestara Služavki Maloga Isusa ovo Božje djelo živi i raste 100 godina. Nadamo se da će s Božjom pomoću nastaviti rasti i širiti svoje poslanje i u budućnosti.“ Časna Majka s. Radoslava je potom uputila riječi zahvale gosp. Tomislavu Svetina direktoru Građanskog nogometnog kluba Dinamo koji nam je omogućio da se ovaj skup održi upravo na mjestu gdje su bili prvi temelji Nadbiskupskog sirotišta i gdje je dana 10. srpnja 1917. godine otvoren u Zagrebu prvi Samostan za sestre Služavke Maloga Isusa. Zahvaljujući njemu uputila je zahvalu i svim članovima Uprave kluba koji su nam posredništvom gosp. Ivice Mihaljevića dopustili ovom prilikom na tom mjestu postaviti Spomenploču i po njoj ostaviti trajni spomen na stogodišnju prisutnost isluženje sestara naše Družbe na ovim prostorima. U znak zahvalnosti, časna Majka s. Radoslava, uručila je zahvalnicu direktoru stadiona gosp. Miljenku Sakomanu, a potom je sa Provincijskom glavaricom zagrebačke provincije Družbe, s. M. Petrom Marjanović otkrila Spomen-ploču na kojoj stoji: „Dobrotom zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega dr. Josipa Stadlera na ovom je mjestu u gradu Zagrebu otvoren prvi samostan

41

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Na slavu Malog Isusa o 100. obljetnici spomen-ploču podižu sestre Služavke Malog Isusa. Zagreb 1917.-2017.“ Nakon otkrivanja Spomen-ploče, gosp. Tomislav nas je uz pohod kapelici koja se nalazi u sklopu stadiona, uveo na stadion kroz ulaz na zapadnoj tribini, tj. mjestu gdje se nalazio samostan „Antunovac“. Nakon pohoda stadionu, u svečanoj procesiji s kipom Maloga Isusa, svi nazočni su se uputili u župnu crkvu sv. Jeronima gdje je program nastavljen Službom Riječi koju je predvodio vlč. Tomislav Kralj, župnik u Bistri. Nakon kratke homilije, predstavljeni su novi članovi Društva PMI te su im uručene članske iskaznice i Statut Društva. Program je završio Euharistijskim klanjanjem nakon kojega je uslijedilo radosno druženje do odlaska prema zagrebačkom Kaptolu gdje je slijedila svečana Akademija povodom 100-te obljetnice dolaska i djelovanja sestara Služavki Maloga Isusa u gradu Zagrebu.

Svečana akademija u dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta „Vijenac“ na Kaptolu započela je u 17 sati, a voditeljica programa bila je gđa.

Tanja Popec. Uvodnu pjesmu „Evo služavke Gospodnje“otpjevale su sestre SMI zagrebačke provincije, a potom je nazočne pozdravila provincijska glavarica s. M. Petra Marjanović. Ona je uz pozdrav prisutnim biskupimapomoćnom zagrebačkom biskupu mons. Ivanu Šašku, vojnom ordinariju mons. dr. Juri Bogdanu i vojnom biskupu u miru mons. Juri Jezerincu, vrhovnoj glavarici Družbe s. M. Radoslavi Radek i njezinom Vijeću, provincijskoj glavarici splitske provincije s. M. Anemari Radan i provincijskoj glavarici sarajevske provincije s. M. Ana-Mariji Kustura, zamjenici predsjednika HKVRPP-a s. Miroslavi Bradica, vrhovnoj glavarici sestara Služavki Kristovih s. Agnes Šimić te svim ostalim poglavarima i poglavaricama različitih redovničkih zajednica, svećenicima, sestrama, Prijateljima Maloga Isusa i Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

42

svim nazočnima, istakla sljedeće: „Danas zajedno s vama, slavimo sto godina prisutnosti i djelovanja sestara Služavki Maloga Isusa u Zagrebu. Naše je poslanje uvijek isto – služiti Isusovoj najmanjoj braći. Zato sada želimo dati hvalu, slavu i čast Bogu za primljene darove i milosti, sjećajući se i naših pokojnih sestara koje su nam utrle put u jednostavnosti, malenosti i služenju. Naše je poslanje u Sarajevu započelo u srcu našeg Utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera kad je vidio mnoštvo djece bez roditelja, zapuštene i prepuštene ulici.

Po Božjem nadahnuću osnovao je Družbu Služavki Siromaha ili danas Služavke Malog Isusa. Osnovao je sirotište za nezbrinutu djecu i oduševio nas za služenje Isusovoj braći i sestrama. Božja providnost na poziv Utemeljiteljevog prijatelja dr. Antuna Bauera zagrebačkog nadbiskupa, dovela nas je 1917. godine u Zagreb, gdje smo u Maksimiru otvorile sirotište "Antunovac". Maksimir smo 60-tih godina prošlog stoljeća morale napustiti, a u novim samostanima „Betlehem“ na Kraljevcu i "Antunovac" u Novoj vesi, živimo danas.“

U glazbenom programu Akademije nastupala su djeca zagrebačkih župa Retkovec, Stenjevec i sv. Ivan Krstitelj u kojima djeluju naše sestre, djeca Dječjeg vrtića „Cvjetnjak“ iz Samobora te mladi glazbenici Martina Filipan, Marija Župančić-Horvat, Danijel Rušec, Iva Mihalj i Josipa Bartovčak. Prikazan je i dokumentarni film pod naslovom„Povijesni hod služenja“ koji su pripremili Danijel i Martina Crnek, a njegova radnja obuhvaća proteklih 100 godina života sestara-od kratkog životopisa Oca Utemeljitelja sl. Božje43

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ga Josipa Stadlera, osnutka Družbe, dolaska sestara u Zagreb i njihovo djelovanje do današnjeg dana. Izvedena je i scensko glazbena igra „100 godina ljubavi“ za koju je tekst napisao Željko Pavičić, glazbu Matija Antolić, a redatelji su Krešimir Dolenčić i Robert Bošković. U njoj je prikazana karizma sestara Služavki Maloga Isusa, a uz sestre Služavke Maloga Isusa u izvođenju su sudjelovali i Ivan Glowatzky, Alenka Katanec-Makaj i Josipa Mrzljak.

Pred sam kraj svečane Akademije pozdravnu riječ je uputio i pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško nakon čega su sestre Služavke Maloga Isusa izvele pjesmu s. M. Tihane Strancarić„Tvoje stope“, a onda smo se svi uputili prema zagrebačkoj katedrali kako bismo ovu veliku svečanost okrunili sv. Misom koju je predslavio mons. Ivan Šaško.

U homiliji osvrćući se na odlomak Lukina evanđelja "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi." Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: "Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!", istaknuo je podudarnost otajstva Božje malenosti i spomena sestara koje se nadahnjuju na Isusovoj malenosti. Kada Isus kaže da je Otac svoje otajstvo objavio malenima misli na ponizne, na one koji prihvaćaju njegovu Riječ. Jer malenost, poniznost je poznaVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

44

vanje sebe, biti svjestan tko sam u odnosu prema Bogu, prema drugima, i prema svijetu. Ponizan čovjek poznaje svoje granice i zna da ovisi o drugima, kao što Isus zna da ovisi o svome Ocu. Spoznati Boga i živjeti u njegovoj ljubavi može se samo u malenosti. Sestre Služavke Maloga Isusa to svjedoče i tako ostaju odjek Isusova poziva odbačenima, onima koji se smatraju nedostojnima, koji misle da su svima suvišni. Nadalje je posvijestio kako je „Isusovo Srce ono koje nas vraća na ono, u ono što jesmo, u poniznost i slobodu, da bismo bili radosni. Jer, vjera je privlačnost, baš kao i ljubav. Ono što istinski vrijedi nalazi se u iskrenome odgovoru na Isusovo pitanje: Ljubiš li me? Dok gledamo raširene Isusove ruke i njegov poziv u radost uskrsnuća čujemo izazovno pitanje: Imamo li hrabrosti za Crkvu po Isusovu Srcu? Zato sve što radimo trebamo provjeriti tim kriterijem: je li to što činimo, oko čega se trudimo zato da bi se širila radost i Božja privlačnost, da bismo Boga donosili drugima.“ Rekao je kako danas ovdje slušamo šapat sestara, živih i pokojnih, koje su donijele svoje odazive Gospodinu i ugradile ih u grad Zagreb i u zagrebačku nadbiskupiju, počevši od sirotišta. Velika su djela zaživjela jer su počela od malenosti. I nema većega djela od prignutosti nad slabost čovjeka, nad njegovu napuštenost. Treba se pokloniti Bogu u sestrama koje su započele od najmanjih koji su ostali bez roditelja. To se djelo nastavilo uvijek u brizi za prihvaćanje, za gostoljubivost, za služenje, odgajanje, poučavanje, hranjenje, njegovanje. Ljudi često odlaze vidjeti remek-djela isključivo u galerije,

45

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

muzeje, koncertne dvorane, a najveće je tu među nama ljudima: remekdjela na bolesničkim krevetima, u napuštenosti i siromaštvu, u skrbi za gladne i beskućnike; u brizi za djecu i za njihovo odrastanje; u poučenosti kako voljeti Boga, bližnje, svoju obitelj, domovinu. Mons. Šaško je zahvalio sestrama „za svaku takvu prisutnost za koju svijet još nije napravio dovoljno veliku dvoranu, ni okvire, ni spomen-knjige. Ona stane u kruh i vino koje prinosimo na oltaru“.

Osvrnuo se i na dane kada su sestre brinule za zatočenog kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću i bile uz njega sve do dana njegove smrti govoreći: „Bilo je to puno više u složenosti tadašnjih odnosa, omogućujući da se na razne načine – a ljubav je maštovita – moglo doći do nadbiskupa, da je do svijeta dopirala njegova riječ i svjedočenje, da je osjetio utjehu i potporu svojih vjernika. Kakvo je to remek-djelo samo jednoga desetljeća! A koliko je nezapisanih i neopisanih djela koja su ostala u Božjemu Srcu. Odakle sestrama snaga?

Iz istoga izvora iz kojega Crkva živi i danas. Iz Božjega poziva koji i danas upućuje, dok se pitamo o budućnosti redovništva, o nijansama karizma, o svojim mogućnostima. Unoseći svoja mjerila i razloge, osjetit ćemo tjeskobu i strah; jaram će biti pretežak. Zato je važno ući u spomen i osjetiti oslonjenost na Boga. Zato ne trebamo učiniti puno: samo doći i u pouzdanju uzeti, odjenuti Božju ljubav koja izvana djeluje nepodnošljivo, opterećujuće, ali prihvaćena – oslobađa i odmara. Lijepo je da smo došli ovamo, svatko sa svojom zahvalom i sa svojim teretom. Ponekad se čini da je tereta previše. Ali, tu smo, sa svojim čežnjama i ljubavlju, u Božjemu Srcu. A ono je snažnije od bilo kojega tereta. A povijest sestara nas uči da, s pouzdanjem u Boga, treba krenuti s nekim 'sirotištem' u koje nas on poziva i na kojemu malenost čini velika djela.“ Prije završnog blagoslova, zahvalu svima koji su nam se pridružili u slavlju ovog velikog Jubileja za našu Družbu sestara Služavki Maloga Isusa, napose za našu zagrebačku provinciju, te riječi poziva na molitvu kako bismo svi ostali „otvoreni djelu Duha Svetoga, da mognemo prepoznavati Njegove poticaje, otkrivati znakove vremena i vršiti uvijek volju Božju“, uputila je Vrhovna glavarica s. M. Radoslava Radek ističući: „Zahvalnim srcem uzdizali smo svoju hvalu i slavu Ocu nebeskomu za 100-ljetnu povijest koju je naša redovnička zajednica svojim služenjem ispisala u Zagrebačkoj nadbiskupiji i u ovom nama dragom gradu Zagrebu.

Gospodin nas je svojom providnošću i posredstvom Božjih ugodnika: zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i sluge Božjega - prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera i Utemeljitelja naše Družbe, pozvao i poslao u ovaj grad kako bi dječjim srcima, ostalim bez roditeljske skrbi, pružile pravu majčinsku utjehu.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

46

Upravo u ovom prvotnom poslanju utkano je stoljetno poslanje sestara Služavki Maloga Isusa. Ono je trajno nadahnuće svakoj sestri, ma gdje god ju Providnost slala posluživati Isusovu najmanju braću.

Zahvalne smo prije svega Gospodinu, za sve dobro koje smo primale iz njegovih očinskih ruku i koje smo dijelile sa svima koje je povjeravao našoj brizi i ljubavi.

Zahvalne smo svima koji su nam dobrotom i velikodušnošću svoga srca na bilo koji način pomogli i još danas nam pomažu u vršenju našeg poslanja u ovoj mjesnoj Crkvi, i u svim drugim mjestima diljem naše Domovine i izvan njezinih granica.

U zahvalnosti srca i pouzdanjem u Božje vodstvo, želimo nastaviti započeti put navještaja Radosne vijesti, i služenja Isusovoj najmanjoj braći.“

Povodom obilježavanja 100-te obljetnice dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u grad Zagreb, Vrhovna uprava Družbe izdala je i knjigu pod naslovom „Josip Stadler. Prvi vrhbosanski nadbiskup – Iz mojih zapamćenja“ autora Marka Tvrtkovića, svećenika i Stadlerova tajnika. Knjiga je nastala na temelju rukopisa vlč. Tvrtkovića i svjedoči o Stadlerovoj duhovnosti koja je urodila brojnim plodovima ljubavi i služenja prema svima koje je Stadler susretao u otajstvu svakodnevice. Predgovor knjige napisao je sarajevski kardinal Vinko Puljić i vrhovna glavarica Družbe s. M. Radoslava Radek, a recenziju knjige je napisala dr. sc. Agneza Szabo. (SMI)

47

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Pučišće

Sestre Služavke Malog Isusa proslavile 50 godina djelovanja u Pučišću U župi župi sv. Jeronima u Pučišćima na otoku Braču svečano je obilježena 50. godišnjica života i rada sestara Služavki Malog Isusa u Pučišćima. Sestre su u Pučišće došle 2. rujna 1967. godine na poziv tadašnjega župnika don Petra Eterovića. Po dolasku su preuzele apostolat pouke djevojaka u krojenju i šivanju, brigu oko domaćinstva za svećenike i redovnice, uređenje crkve i crkvenog rublja, poučavanje vjeronauka u župi a nakon demokratskih promjena i u školi, vođenje crkvenog pjevanja i sviranja. Nakon dvije godine primile su i prve bolesnice u svoju kuću, skrbeći se za starije i nemoćne osobe sve do danas. U redovničkoj zajednici u Pučišćima trenutačno žive i djeluju tri sestre: predstojnica s. Danijela Mihić na službi vjeroučiteljice i zborovođe, medicinska sestra s. Apolonija Putnik i kuharica s. Gordana Rogošić.

Misnim slavljima i prigodnim kulturnim i vjerskim sadržajima od četvrtka 17. do subote 19. kolovoza 2017. vjernici župe sv. Jeronima u Pučišćima pripravljali su se za središnje slavlje 50. obljetnice dolaska Sestara Služavki Maloga Isusa u tu župu.

Kroz duhovnu pripravu propovijedi su prve dvije večeri održali svećenici rodom iz Pučišća: Jure Martinić na službi u Postirima i umirovljeni dijecezanski svećenik Ivica Eterović. Posljednjega dana trodnevnice, 19. kolovoza,

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

48

večernje misno slavlje u crkvi Sv. Jeronima predvodio je papinski nuncij u Berlinu nadbiskup Nikola Eterović, rodom iz Pučišća, a propovijedao je nekadašnji pučiški župnik Tonči Kusanović koji je službu župnika u Pučišću obnašao 32 godine. U svojoj propovijedi don Tonči je istaknuo: ˝Zlatni jubilej života i rada služavki Maloga Isusa prigoda je za zahvalu Bogu i svakoj od sestara koji su bili u ovoj župnoj zajednici. Svečane zgode prigoda su da se vratimo na izvore poslanja i spomenemo se onoga što su one kroz godine života u ovoj župnoj zajednici učinili. … One predstavljaju Božji način života u ovome svijetu.˝ Don Tonči je podsjetio da su sestre kroz 50 godina života u župi posebno djelovale u pastoralu, katehezi te brizi za stare i nemoćne.

Prisjetio se, pritom, svojega obnašanja višegodišnje župničke službe i istaknuo: „Osjećao sam se kao pridruženi član njihove zajednice. Nekako mi se činilo da su župna kuća i njihova kuća jedno, na istom zadatku. S mnogim suradnicima i dobrovoljnim radnicama i dobročiniteljima iz mjesta, domovine i svijeta, uspjeli smo im pripraviti doličan stan za radni boravak. Kao župnik osjećao se sam se kod njih kao kod kuće." Posvjedočio je kao nekadašnji župnik da su redovnice bile prisutne u svim događanjima u župnoj zajednici. ˝Drage časne, živjele, rasle i cvjetale na dobro naroda, Crkve i ove drage župe", tim riječima zaključio je homiliju don Tonči.

U petak 18. kolovoza u dvoru župne kuće otvorena je izložba „50 godina s vama", koju je u nazočnosti brojnih Pučišćana otvorio župnik Pavao Gospodnetić. Riječ je o izložbi fotografija koje su prikupljene kroz 50 godina života i rada sestara u ovoj župi. Izložbu otvorio domaći. Među posjetiteljima bio je i mons. Nikola Eterović koji se obilazeći izložbeni postav prisjetio brojnih redovnica koje su obavljale službu u njegovoj rodnoj župi. Izložbu je pogledala i poglavarica splitske provincije Sv. Josipa s. Anemarie Radan u pratnji s pristiglim sestrama i kandidaticama, među kojima je bila i s.

Dolores Brkić provincijska pročelnica društva Prijatelja Malog Isusa, koji su aktivni u župi.

U subotu 18. kolovoza održan je svečani glazbeno-scenski program u crkvi Sv. Jeronima kojim je župa zahvalila sestrama na njihovu životu i radu kroz proteklo razdoblje. U glazbeno-scenskomu programu nastupili su mješoviti 49

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

zbor Sv. Jeronima i Dječji zbor pod ravnanjem s. Danijele Mihić, uz pratnju Nikoline Jakovčević. U prigodnoj akademiji Nikola i Vesna Martinić, članovi crkvenoga zbora, kroz recital su istaknuli važnije naglaske iz povijesti pučiške redovničke zajednice, od njihova dolaska u Pučišća do svestranoga rada u župnoj zajednici. Svečanoj akademiji nazočili su papinski nuncij u Berlinu mons. Nikola Eterović, provincijalka splitske provincije Sv. Josipa Anemarie Radan u pratnji s pristiglim sestrama koje su ranije djelovale u ovoj župi i sestrama iz samostana u Sutivanu i kandidaticama, brojni Pučišćani među kojima i načelnik Marino Kaštelan. Nikola i Vesna Martinić kroz pjesmu crkvenoga zbora i nastup pučiške djece podsjetili su okupljene kako su nastojanjem župnika don Petra Eterovića i molbama upućenima glavarici s.

Maristeli Goić, rodom s Brača, u župu sv. Jeronima stigle prve redovnice 3. rujna 1967. godine. ˝Draga sestro Maristela. Imamo dvije zajednički stvari koje nas vežu: naš otok Brač i našu Crkvu. Lijepo vas molim da nas još nešto poveže. Pošaljite nam u našu župu sv. Jere u Pučišćima vaše sestre da nam vidaju rane. Puno nam trebaju i ne mogu vam reći koliko puno. Naši ljudi žuljavim rukama u kamenu traže zemlju, a u suhoj zemlji vodu. Majko Maristela, ja don Petar u ime svih mojih župljana još jednom molim: pošaljite nam časne sestre", prenio je Nikola Martinić riječi tadašnjega župnika. ˝Dragi don Petre, toliko me taknulo vaše pismo, a još nas povezuje naš Brač i Crkva. Hvala Bogu, imamo zvanja, otvaramo župe, pa smo odlučile, moje savjetnice i ja, da i u vašu župu pošaljemo tri časne sestre", stajalo je u odgovoru tadašnje poglavarice s. Goić. U Pučišća su tako stigle tri redovnice: s.

Anita Zalar, s. Jozafata Projić i s. Martinka Bosančić. Župnik je 30. rujna 1967. blagoslovio kuću u kojoj su se sestre nastanile, a u kronici Župe zapisao: ˝Najveći i najsretniji dan moga župnikovanja bio je ponovni dolazak č. sestara služavki Malog Isusa u Pučišća". Kroz javno kazivanje isprepleteno glazbenim nastupima voditelji akademije su istaknuli bogat i prepoznatljiv rad redovnica u toj župi, od sudjelovanja u župskim slavljima u adventu, Božiću, Velikom tjednu, u pripremanju djece i mladih za sakramente prve pričesti i krizme, pripremi vjenčanja, sprovoda, do vođenja zbora i rada s mladima u vjeroučiteljskom i katehetskom djelovanju, te skrbi za starije i nemoćne osobe u sklopu njihova samostana. U glazbenom nastupu posebno oduševljenje izazvao je Dječji zbor izvedbom pjesmom „Moća boje, moća daje" koju je na tekst Katarine Drpić, uglazbio Toni Eterović, a koja je prvi put izvedena pred kardinalom Josipom Bozanićem na proslavi 450. obljetnice osamostaljenja župe, 9. kolovoza 2016. godine.

U prigodnoj riječi nadbiskup mons. Nikola Eterović podsjetio je da se kao tadašnji šesnaestogodišnjak dobro sjeća dolaska redovnica u Pučišća i svega što su one činile i još uvijek čine u toj župi. Istaknuo je da se sa sestrama Družbe Služavki Maloga Isusa susretao gotovo cijeloga života, od prvih susVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

50

reta u rodnoj župi do onih za vrijeme svojega školovanja, a zatim i na službama koje je obavljao. Podsjetio je da je kao papinski nuncij u Berlinu posjetio njihovu redovničku zajednicu u Essenu gdje je imao prilike vidjeti koliko toga dobroga tamošnje redovnice čine u pastoralnome djelovanju za hrvatske iseljenike i one koji sada dolaze u Njemačku. ˝Našim ljudima potrebna je duhovna i materijalna potpora. … Vremena su teška, posebno u ovom sekulariziranom društvu. Radite koliko možete, učinite ono što možete, ono što vam omogućuju duhovne i tjelesne snage, ali sve s ljubavlju. Budite doista službenice Maloga Isusa dok je Božja volja. U svim kućama gdje jeste i živite, i u Pučišćima, neka vaša prisutnost bude na blagoslov svim vjernicima, Božjoj Crkvi i Božjemu narodu, pa tako i našemu mjestu Pučišćima. Sretno!" - poručio je sestrama.

Provincijalka s. Anemarie Radan u pozdravnoj riječi je naglasila da je ovo prigoda da zajedno zahvalimo Gospodinu na daru redovničkoga života i služenja služavki Maloga Isusa u Pučišćima kroz pedeset godina, da se sjete ljudske krhkosti i oslonjenosti na Boga te mole da sestre Božjom snagom i pomoću nastave smjelo svjedočiti Njegovu prisutnost i ljubav u Pučišćima.

Podsjetila je da je tu Družbu da je u Družbi Sestara Služavki Malog Isusa do sada bilo trideset redovnica s otoka Brača i šest s otoka Hvara, da su tri redovnice, rodom s područja Hvarske biskupije vršile službu vrhovne poglavarice. Dvanaest sestara Družbe Sestara Služavki Malog Isusa, rodom je iz župe Pučišća. Osam ih je došlo u Družbu za života njezina utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera. Dale su lijep primjer kršćanskog i redovničkog

51

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

života, umrle su i sigurno mole za svoje Pučišće. Na Braču djeluju dva samostana koja pripadaju Družbi: u Pučišćima i u Sutivanu. Podsjetila je da su sestre u Pučišća došle prvi puta već 6. prosinca 1949. godine, u teško poratno vrijeme. Prema usmenome naređenju tadašnje milicije, sestre su 16. lipnja 1951. g. morale prisilno napustiti kuću. Don Petar Eterović, tadašnji kapelan u Pučišću, je sve pokućstvo sestara kao i ostali inventar pažljivo pohranio i strpljivo čekao dan kad će se sestre ponovo vratiti. Don Petar je 1956. godine imenovan župnikom u Pučišću. Nastojao je uz pomoć župljana i Pučišćana u iseljeništvu obnoviti izgorjeli Dom sv. Terezije. Pozvao je sestre Služavke Malog Isusa da ponovno dođu u Pučišće.

Vrhovna glavarica s. Maristela Goić 3. rujna 1967. poslala je u Pučišće sestre i one ovdje do danas žive u Domu sv. Terezije, mole i svjedoče. Župnik Pave Gospodnetić darovao je na kraju sestre u Pučišćima s buketom od pedeset bijelih ruža, kao znak zahvalnosti za razdoblje njihove prisutnosti u ovoj župi.

Uvodnom procesijom od župnoga dvora do crkve Sv. Jeronima i središnjim euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju 20. kolovoza predvodio papinski nuncij mons. Nikola Eterović sestre su svečano su proslavile 50. obljetnicu dolaska u ovu župu Bračkoga dekanata. Uz nadbiskupa Eterovića koncelebrirali su župnik don Pave Gospodnetić, nekadašnji župnik don Tonči Kusanović i nekoliko svećenika. Osim redovnica iz pučiškoga samostana na misnome slavlju sudjelovale su i pristigle sestre predvođene provincijalkom s.

Anemarie Radan.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

52

˝Veliku zahvalu Gospodinu danas upućujemo na 50 godina djelovanja služavki Malog Isusa u našoj župi", rekao je nadbiskup Eterović uvodeći Božji puk u liturgijsko slavlje, te potaknuo vjerni narod na zahvaljivanje Bogu na njihovu životu i poslanju u zajednicama kojima pripadaju.

Govoreći o pozivu i poslanju redovnica nadbiskup Eterović podsjetio je da ˝u ovoj 50. obljetnici moramo zahvaliti Gospodinu na tolikim darovima u životu redovnica, na njihovu radu u katehezi, u vjeronauku, u radu s mladima, za pomaganje župniku, ali i cijeloj župnoj zajednici. Treba zahvaliti Gospodinu na njihovoj svakodnevnoj molitvi za župu, za svećenike, a od srca im zahvaljujemo za njihova redovnička zvanja. Bile su na visini zadatka, često nevidljive, ali uvijek spremne odgovoriti na mnoge izazove.". Podsjetio je kako su redovnicama u župi Pučišće poseban izazov bile tri mlade mise, zatim biskupsko slavlje u čijoj su organizaciji sudjelovale. Istaknuo je, nadalje, da su župu Pučišća posjetili visoki crkveni dostojanstvenici, poput tadašnjega državnoga tajnika kardinala Angela Sodana, zatim blagopokojni kardinal Franjo Kuharić te sadašnji kardinal Josip Bozanić. U svim tih događanjima Sestre Služavke Maloga Isusa dale su svoj nemjerljiv doprinos životu župe, ustvrdio je nadbiskup. ˝Vi sestre, nastavite svoje djelovanje istim zanosom, istom ljubavlju kao i u najljepšim godinama vašega odgovora Isusu Kristu na redovnički poziv", poručio je nuncij Eterović. Dodao je kako su samostani u ovome vremenu ˝kao duhovne oaze koje zorno pokazuju ono što je bitno u kršćanskome i ljudskome životu kako bi se Božja volja ostvarivala u zajednicama". Pred kraj liturgijskoga bogoslužja svečano je otpjevan himan ˝Tebe, Boga hvalimo". Pjevanje je predvodio mješoviti crkveni zbor Sv. Jeronima pod ravnanjem s. Danijele Mihić. Pripjevni psalam pjevao je Dječji zbor kojim je ravnala Nikolina Jakovčević, dok je evanđeoski ulomak svečano navijestio dijecezanski svećenik Pučišćanin Jure Martinić. Za ovu prigodu hvarski biskup mons. Slobodan Štambuk poslao je svoju čestitku u kojoj zapisuje: Hvar, 11. kolovoza 2017.

Broj: 227/2017.

Drage sestre!

Primio sam Vašu obavijest da kanite obilježiti 50. obljetnicu dolaska u Pučišća, župu svetog Jeronima, i to 19. i 20. kolovoza 2017. Imajući u vidu Vašu zaista veliku i važnu ulogu u životu te župe, mislim da je poticajno korisno obilježiti tu lijepu obljetnicu.

Stoga, skupa s Vama dobrom Bogu rado zahvaljujem za Vaša nastojanja, za 53

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Vašu molitvu, za Vašu svestranu nazočnost u toj dragoj župi koja zacijelo u mnogim lijepim djelovanjima ima otisak Vaše ruke i nadasve Vašega plemenitog srca! Kličem: živio Mali Isus i dalje u Vašim srcima i u Vašem djelovanju!

Rado Vas uključujem u svoje molitve i srdačno pozdravljam te udjeljujem blagoslov za svaku od Vas želeći Vam dugovječnost za djelovanje u Pučišćima, u Kristu biskup +Slobodan Zahvaljujemo Gospodinu za 50 milosnih godina života i rada, molitve i svjedočenja sestara Služavki Malog Isusa u Pučišću. Gospodin rosom svoje milosti neka blagoslovi njihovu sadašnjost i budućnost, da mognu postojano i radosno slaviti Boga i evanđeoski služiti Gospodinu u bližnjima. s. Maneta Mijoč

Usp. 19.08.2017|21:37| IKA V - 192554/8, Trodnevnica uoči proslave 50. obljetnice dolaska služavki Maloga Isusa u Pučišća, http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=192554; 18.08.2017 | 21:18 | IKA V - 192556/8, ˝50 godina s vama", Izložba u povodu 50. obljetnice dolaska redovnica Družbe služavki Maloga Isusa u župu sv. Jeronima u Pučišćima na Braču, http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=192556; 18.08.2017 | 21:32 | IKA V - 192563/8, Svečana akademija u povodu 50. obljetnice dolaska služavki Maloga Isusa u župu sv. Jeronima u Pučišćima, http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=192563; 20.08.2017 | 20:59 | IKA V - 192567/8, Služavke Maloga Isusa svečano proslavile 50. obljetnicu dolaska u Pučišća, http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=192567.; Prigodnik, Vjesnik Bračko-hvarsko-viške biskupije, 7/2017. (269), str. 93.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

54

Omiš

Svečano proslavljena 100. obljetnica dolaska sestara Služavki Malog Isusa u Omiš Sestre Služavke Malog Isusa splitske Provincije svetog Josipa u svečano su proslavile 100. obljetnicu djelovanja u samostanu ˝Nazaret˝ u Omišu 29. rujna 2017. godine, u sklopu proslave nebeskog zaštitnika župe sv. Mihovila u Omišu. Slavile su i zahvaljivale Bogu za svoju stogodišnju prisutnost i djelovanje u Omišu.

Proslava je pripremana trodnevnicom, s prigodnim programom. Svetu misu s homilijom prve dvije večeri predvodio je prof. don Vedran Torić, prefekt i profesor u Nadbiskupskom sjemeništu i gimnaziji u Splitu, s treću večer fra Filip Mimica, župski suradnik u hrvatskoj katoličkoj misiji u Münchenu, rodom iz Omiša. Prvu večer trodnevnice nakon svete mise u Župnoj crkvi bilo je cjelonoćno klanjanje. Sestre i vjernici cijelu noć su bdjeli uz Isusa u euharistijskom klanjanju. Molili su, zahvaljivali za primljene milosti, pjevali i šutjeli, klanjali se i kajali za propuste, tražili milosno rasvjetljenje za svakidašnji život i budućnost. Uz sestre u Omišu na klanjanju su bile sestre i kandidatice iz samostana svete Ane u Splitu. Drugu večer trodnevnice je, nakon svete mise u 20.00 sati, u dvorani Ilirskog sjemeništa na Priku, održana predstava "Otok sreće" u organizaciji Centra za kulturu Omiš, u izvedbi glumaca kazališta "Mali Princ" iz Omiša. Treću večer nakon svete mise

55

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

bilo je u Gradskom muzeju otvaranje izložbe sestara Služavki Malog Isusa.

Izložbu je otvorila s. Terezija Pervan, predstojnica samostana u Omišu, nakon uvodne glazbene točke mladih glazbenica OGŠ Lovro pl. Matačić Omiš, na dvije violine i flauti. Izložbu je predstavio i napravio kratki presjek njezine postave gosp. Borko Gunjača, Prijatelj Malog Isusa. Obradio je za izložbu slike koje prikazuju stogodišnji život i djelovanje sestara u samostanu ˝Nazaret˝ u Omišu. Dao je presjek sadržaja slika, te s pojedinih slika iznio najbitnije momente iz života Stadlera, Družbe i samog stogodišnjeg života samostana u Omišu. Dao je i osobno svjedočanstvo o životu u duhu Stadlera i Družbe, kao jedan od prvih Prijatelja Malog Isusa iz Omiša. Posvjedočio je što su za njega značile i znače sestre Služavke Malog Isusa. Uz preslik fotografija bila je i postava ručnih radova iz radionice samostana: crkveno ruho, koje je, uz druge sestre, uglavnom izradila s. Lujza Srdanović. Bili su izloženi i uzorci ručnih radova iz Privatne ženske zanatske škole u Omišu, koji su sačuvani u samostanu u Omišu, te radovi iz vlastite zbirke gđe Katice Kovačić, sestre naše s. Elvire Vukušić polaznice Privatne ženske zanatske škole sestara Služavki Malog Isusa u Omišu. Izložba je bila otvorena kroz više dana, kako bi je što više građana moglo razgledati. U tome su pomogli , a da to buduće volonteri koji su se ove dane sestrama stavili na raspolaganje. Treću večer na svetoj misi i na otvorenju izložbe bile su i dvije sestre predstavnice naše Sarajevke Provincije: s. Suzana Malešić, predstojnica u samostanu ˝Egipat˝ Sarajevu i zamjenica provincijalne glavarice i s. Blaženka Lešić, provincijska ekonoma. Njihov je dolazak obradovao sestre.

Na izložbi gradonačelnik gosp. Ivo Tomasović, sužupnik don Ivan Banić, s. Maneta Mijoč i do nje lijevo gđa Katica Kovačić Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

56

Svečana proslava na završni dan, na sv. Mihovila, započela je zajedničkim druženjem u dvorani hotela ˝Plaža˝, i odvijala se u tri etape: u kongresnoj dvorani hotela, Župnoj crkvi Sv. Mihovila i u blagovalištu hotela ˝Plaža˝. Okupile su se sestre Služavke Malog Isusa splitske Provincije iz svih naših zajednica u Domovini, u zajedništvu sa vrhovnom i provincijskom upravom: s. Radoslavom Radek, vrhovnom poglavaricom Družbe, s. Vesnom Mateljan, vrhovnom zamjenicom, s. Marijom Banić, vrhovnom savjetnicom, s. Anemariom Radan provincijskom glavaricom, s. Petrom Marjanović, provincijalkom zagrebačke Provincije. Slavile su Boga za neizmjerna dobročinstva koja je po sestrama ostvario u Omišu, kroz njihovo svjedočenje i poslanje. Na svečanosti je nazočila i vrhovna glavarica sestara Dominikanki iz Korčule s. Katarina Maglica s još dvije sestre, dvije sestre milosrdnice iz Provincijalne kuće u Splitu i Školske sestre franjevke iz samostana u Omišu. Završnoj svečanoj proslavi, u hotelu i u župnoj crkvi, nazočili su predstavnici splitsko-dalmatinske županije i Grada Omiša, među kojima: gosp. Ivo Tomasović, gradonačelnik Omiša te Zvonko Močić, predsjednik Gradskog Vijeća Omiš.

Među predstavnicima kulturnih i javnih institucija bile su prisutne gđa Đurđica Rogošić ravnateljica Dječjeg vrtića Omiš i ravnateljica osnovne škole OŠ J. Pupačić Omiš gđa Davorka Deur.

Poslijepodne s početkom u 16 sati počeo je program u Kongresnoj dvorani Hotela ˝Plaža˝ s predstavljanjem stoljetne monografija sestara Služavki Malog Isusa, koju je napisala s. Maneta Mijoč, s naslovom ˝Sestre Služavke Malog Isusa u Omišu

57

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

(1917.-2017. Knjigu su predstavili prof. dr. sc. don Slavko Kovačić, s. Vesna Mateljan i s. Maneta Mijoč. Na početku je sve prisutne pozdravila provincijalka splitske Provincije s. Anemarie Radan. Don Slavko Kovačić je prisutnima približio povijesnu zbilju Omiša i Župe sv. Mihovila, upoznao s okolnostima koje su prethodile i postojale u vremenu dolaska sestara u Omiš, progovorio o dolasku Stadlerovih sestara Služavki Malog Isusa u Omiš, istaknuo važnost njihova dolaska kako za Omiš tako i za njegovu okolicu.

Osobito je bilo dirljivo njegovo osobno iskustvo i povezanost s pojedinim sestrama koje su živjele u samostanu u Omišu, bilo da je s njima rodbinski povezan, kao primjerice sa s. Gonzagom Marušić, rodicama iz Kučića s. Lujzom Srdanović i s. Leonijom Vukasović, a osobito se osvrnuo na uzorni redovnički život i svijetli lik s. Josipe Buljević. Sestra Josipa, rodom iz Lokve Rogoznice, dulji niz godina je požrtvovno radila kao kuharica u biskupskom sjemeništu u Splitu i u samostanu u Omišu. Ona je na don Slavka, i na druge svećenike koji su je susretali u sjemeništu, ostavila duboki duhovni utisak kreposne redovnice, koja je zračila duhovnošću i kreposnim životom. Posjetio ju je u samostanu u Omišu kad god bi bio u Omišu ili prolazio kroz njega, a zadnji put prije smrti u samostanu u Dubrovniku.

Sestra Vesna Mateljan, je prikazala sadržaj knjige i dala presjek stogodišnjeg života i djelovanja sestara u Omišu. U presjeku o duhovnom životu samostana istaknula je važnost i bogatstvo da je u samostanu u Omišu živjelo i djelovalo četrnaest sestara koje su imale iskustvo života u blizini utemeljitelja nadbiskupa Stadlera. Među njima bilo ih je pet rodom iz Dalmacije. Istaknula je da je u Družbi sestara Služavki Malog Isusa do sada bilo (od 1902. do 2017.), pokojnih i živućih, dvadeset osam (28) sestara koje su rodom s područja Grada Omiša, devet sestara iz Omiškog i devetnaest sesVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

58

tara iz Poljičkog dekanata. Danas u Družbi u Provinciji sv. Josipa u Splitu živi devet sestara koje su rodom s područja Grada Omiša: četiri iz župa Omiškog i pet iz župa Poljičkog dekanata. Molitvom i služenjem žive i izgrađuju Crkvu, radosno svjedoče ljubav prema Isusu Kristu i prema braći ljudima, pridonose i na taj način svome gradu i svome kraju. Dao Gospodin da ovaj stogodišnji jubilej bude zalog i poticaj za nova redovnička i svećenička zvanja iz omiškog kraja.

Sestra Maneta zahvalila je svima koji su joj pomogli u osvjetljavanju stoljetne povijesti sestara Služavki Malog Isusa u Omišu, na čelu s provincijalkom s. Anemarie Radan i predstojnicom samostana u Omišu s. Terezijom Pervan, koje su joj povjerile pisanje knjige. Zahvalila je gospodinu Borku Gunjači, koji je marno obradio sve fotografije i dokumente koji su u knjizi, i svima koji su radili na pripremi knjige za tisak, koja je izišla u nizu izdanja Crkve u svijetu a tiskana je u Dalmacija papir u Splitu. Zahvalila je i predstavljačima knjige don Slavki i s. Vesni. Zahvalila je i Omišanima što uvijek osjećaju sestre kao Božji blagoslov u svojoj sredini, što su im bliski, te zaključila riječima: ˝Zajednički, mi sestre i naši vanjski suradnici Prijatelji Malog Isusa, svi vi dragi Omišani, oslanjajući se na Gospodina, trudeći se praktično živjeti vjeru i obiteljsku molitvu, pridonosimo izgradnji kraljevstva Božjega u ovom Gradu i omiškom kraju. U tome neka nam svijetli primjeri i nadahnuće budu skladnost i zajedničko nastojanje koji su vladali za vrijeme dolaska sestara u Omiš između nadbiskupa Stadlera, splitskih biskupa, župnika don Šime Vulića, gradonačelnika Milana Marušića, i praktičnih vjernika, počevši od plemenitog dobročinitelja gospodina Josipa Vukasovića i prve predstojnice samostana u Omišu s. Gonzage Marušić. Budimo jedno srce i jedna duša kad se radi o Božjoj stvari i dobru Grada Omiša, za dobro svakog njegova stanovnika, osobito onih koji su najugroženiji i najpotrebniji.˝ Zbor mladih Nepomuk, pod vodstvom prof. Ane Mimica, pjesmom je popratio predstavljanje knjige, a kroz program je vodila mag. katehetike Branka Mlinar, pjesnikinja i vjerna Prijateljica Malog Isusa.

Nakon predstavljanja knjige slijedila je svečana akademija. Akademiju su osmisli redatelj gosp. Petar Buljević, prof. hrvatskog jezika i književnosti i scenaristica gđa. Milenka Pervan Stipić, prof. hrvatskog jezika i književnosti. Voditeljice programa kroz akademiju bile su prof. Sabina Marunčić i dramska umjetnica Ivana Giove Župa. Akademija je započela himnom Družbe sestara Služavki Malog Isusa, koju je uglazbila s. Anđela Škorić, koja je od rujna 1937. do konca 1941. živjela i djelovala u samostanu u Omišu. Voditeljica prof. Sabina je u najavi istaknula: ˝Nadam se da ćemo uživati u programu koji su nam priredile časne sestre i njihovi prijatelji. Ovo nije samo veliki događaj za njih, već i za cijeli naš grad i okolicu koji se i na ovaj način 59

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

prisjeća svoje povijesti. Maloprije je na ovom mjestu, pod uredničkom palicom časne sestre Manete Mijoč, predstavljena bogata monografija o djelovanju Služavki Malog Isusa u Omišu koja nije samo zapis o djelovanju redovničkog reda, nego i zapis o jednom dijelu naše povijesti i kulture. Služavke Malog Isusa žive svoj grad, srodile su se s njegovim žiteljima, običajima i tradicijom, tijekom stoljeća upijale su i živjele njegove radosti i rane i po svojoj važnosti nezaobilazan su dio života i kulture ovoga grada.˝ Program akademije odvijao se u dva dijela.

U prvom dijelu su uputili pozdrave vrhovna glavarica s. Radoslava Radek, potom prof. Davorka Deur, ravnateljica Osnovne škole Josipa Pupačića i na kraju gospodin Ivo Tomasović, gradonačelnik grada Omiša. U pozdravnoj riječi profesorica i ravnateljica g. Dubravke Deur ukratko je prikazala stogodišnji rad sestara i njihov doprinos kulturi i sveukupnom razvoju Omiša, popraćeno na platnu fotografijama iz povijesti i života Samostana, koje je priredio gosp. Borko Gunjača.

Drugi dio programa bio je kulturno-umjetnički. U njemu su nastupile sestre i njihovi prijatelji iz Omiša. Na svojevrstan način, kroz male scenske crtice, predstavljali su i oslikali stoljetne generacije vezane uz stogodišnji život i djelovanja sestra. Na početku su scenski uprizorili vrijeme dolazak sestara Služavki Malog Isusa u Omiš, 1917. godine. Gosp. Ivan Perak je tumačio lik ondašnjeg omiškog župnika don Šime Vulića, a gosp. Denis Tafra, mag. ing. ravnatelj Centra za kulturu, lik vrhbosanskog nadbiskupa. Župnik don Šime piše splitskom biskupu Antunu Gjivoju i vrhbosanskom nadbiskupu Josipu Stadleru u vezi oporuke gosp. Josipa Vukasovića, koji je svoju kuću oporučVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

60

no ostavio časnim sestrama bilo kojeg reda sa željom da se u njoj nastane i rade za odgoj djece u Omišu. Moli nadbiskupa Stadlera da u tu svrhu pošalje u Omiš sestre svoje Družbe.

Za vrijeme monologa župnika don Šime i nadbiskupa Stadlera Jelena Mimica u pozadini pozornice na violini je svirala Milost. Nakon odgovora nadbiskupa Stadlera da je spreman s vrhovnom glavaricom s. Krescencijom Zwiefelhofer poslati sestre u Omiš na pozornici Ansambl Strune, omiških glazbenih pedagoga, izvodi simfoniju u D-duru Luke Sorkočevića pod vodstvom profesorice Silvane Vulas. Dječja klapa ˝Bepo˝ iz Osnovne škole Josipa Pupačića pod vodstvom Marije Didović, nastavnice glazbene kulture, otpjevala je Na omiškoj stini, himnu grada Omiša, autora Pere Picukarića, kao dobrodošlicu sestrama, kako ono prije sto godina, tako i danas, i za njihovu daljnju blagoslovljenu budućnost i postojanost u bogoljublju i čovjekoljublju na omiškoj stini.

Smjestivši se u kući darovatelja Josipa Vukasovića sestre su započele svoj blagotvorni rad za moralni i prosvjetni boljitak Grada. Držale su dječje zabavište, podučavale su djevojčice u glazbi i sviranju na glasoviru, u stranim jezicima, u krojenju i šivanju odjevnih predmeta i u vezivu, vodile crkveno pjevanje, držale vjeronauk u župnoj crkvi.

Zahvalnost sestrama za sav odgojni rad kroz poduke iz glazbe i sviranja, te vođenje crkvenog pjevanja kroz stotinu godina, na svojstven način u ime svih generacija izrazila je Omišanka Terezija Kusanović, primadona Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Ona je jedna od onih koja je od malena od sestara dobila prve pouke iz glazbe, sviranja i pjevanja. Uveličala je 61

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ovu večerašnju proslavu radosno, zanosno i zahvalno, izvodeći Ave Mariu, Williama Gomeza, uz glasovirsku pratnju profesorice Rozarije Samodol. Školske godine 1936./1937. sestre su u novoj, današnjoj, kući, uz suglasnost Kraljevske banske uprave Primorske banovine, otvorile Privatnu žensku zanatsku školu s pravom javnosti, koju su same financirale, koja za vrijeme rata privremeno nije radila, a poslije rata je njezin rad od strane vlasti zabranjen. Gospođa Katica Kovačić, rođena Vukušić, sestra naše s. Elvire Vukušić, koja je pohađala dječje zabavište kod sestara, te pohađala i završila Stručnu školu u omiškom samostanu, dirljivo, iz dubine srca i duše, izrecitirala je nekoliko kitica pjesme Domovina, Đure Arnolta, a na violini ju je pratila Jelena Mimica, učenica Srednje škole Jure Kaštelana. Teta Katica dobila je priznanje zaslužnim dugim aplauzom.

Poslanje sestra u Omišu kroz njegovanje i vođenje brige za osobe s poteškoćama u razvoju, koje je započelo 1964. i danas živi, zahvalno su i na sebi svojstven način uprizorile štićenice iz samostana u Solinu i iz samostana u Omišu, o kojima brinu sestre Služavki Malog Isusa: Alica, Sandra, Katja, Vedrana i Maša. Kroz ritmičke pokrete i pjesmu, koju su prihvatili prisutni u publici, izrekle su svojim ˝tetama˝ hvala za svu ljubav, brigu i strpljenje.

Za rad s djecom kroz župnu katehezu, i od uspostave samostalne hrvatske države 90-ih godina prošlog stoljeća kroz školski vjeronauk, za sve priredbe i programe koje su sestre za razne prigode s djecom i mladima pripremale, u ime svih generacija zahvalnost svojim nastupom je izrazio učenik četvrtog razreda Osnovne škole Josipa Pupačića, Kruno Ledina. On je na simpatičan način odlično izveo monolog Mara Krpašinka, autora Tonča Petrasova Marovića. Učenika je pripremila učiteljica Gordana Jerić iz Osnovne škole Josipa Pupačića. Svojom točkom slikovito je uprisutnio cjelokupni rad sestara s djecom na vjerskom, odgojnom i kulturnom radu.

Program akademije nazočnima je približio stoljetni rad sestara u ovom samostanu i njihovu dobrobit za okolicu i grad u kojem žive. Voditeljica prof. Sabina je naglasila: ˝Stadlerova lađa, koja je prije sto godina zaplovila iz Sarajeva u Omiš, i danas je postojana. Vrijeme ju nije slomilo. Služavke Malog Isusa na njoj ponosno plove odupirući se svim nedaćama. To su veličanstveno pokazali u pjesmi Stadlerova lađa, autor teksta don Ante Mateljan i autor glazbe maestro don Šime Marović, koja je napisana za ovu prigodu i ovo je danas njezina premijera.˝ Pjesma Stadlerova lađa uvrštena je u prilog knjige s. Manete o stogodišnjem životu sestara u samostanu u Omišu, a večeras su je na akademiji uspješno i zanosno prvi put izveli mješoviti zbor i dječji zbor župe sv. Mihovila Arkanđela, uz dirigiranje profesorice Rozarije Samodol, pratnju Ansambla Strune i s. Maksencije Midenjak, a solo dionicu je pjevala mezosopranistica Terezija Kusanović. Bio je to pravi ˝šećer na kraju˝. Sve točke ostavile su na svakog posjetitelja duboki dojam.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

62

Na kraju akademije s. Terezija Pervan, predstojnica samostana u Omišu pozdravila je sve prisutne, izrekla zahvalu s. Maneti na pisanju knjige, zahvalu izvođačima programa akademije i svima koji su na bilo koji način doprinijeli stogodišnjem slavlju sestara u samostanu u Omišu. Mješoviti zbor je s. Tereziji predao svoju prigodnu čestitku. Nakon toga su s. Radoslava Radek, časna majka, i s. Anemarie Radan, provincijalka, uručile ruže izvođačima akademije i onima koji su sudjelovali u njezinoj organizaciji.

Akademija je završila pjesmom djece iz Dječjeg vrtića Omiš, podsjećajući da je jedna od prvih organiziranih aktivnosti sestara Služavki Malog Isusa u ovom gradu prije 100 godina bila upravo rad u vlastitom dječjem vrtiću ili, kako su ga zvali u ondašnja vremena, zabavištu.

Nakon akademije slijedilo je svečano euharistijsko slavlje u Župnoj crkvi sv.

Mihovila, koje je predvodio dr. sc. don Ante Mateljan, a u koncelebraciji su bili: postulator kauze nadbiskupa Stadlera mons. Pave Jurišić iz Sarajeva, župnik župe sv. Mihovila don Mate Čulić i sužupnik don Ivan Banić, dekan omiškog dekanata don Ljubo Bodrožić, don Slavko Kovačić, don Pavao Banić, don Ivan Sučić, don Emanuel Petrov, don Božo Ćubelić, don Nediljko Čondić, don Ivan Babić, a do svete mise bio je prisutan i don Marko Marasović, te oci franjevci iz franjevačkog samostana u Omišu. U homiliji je don Ante istaknuo evanđeosku ulogu ljubavi vjernika u odnosu prema Bogu i bližnjemu, osobito evanđeosku ulogu i poslanje sestara. Kako je lijepo imati sestru u obitelji! Što je sestra u obitelji to su Služavke Maloga Isusa, sestre u ovom gradu. Na kraju je poručio Omišanima da nikada ne zaborave da imaju sestre, a sestrama napomenuo: ˝Sestre ne zaboravite nikada da ste 63

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

jedna drugoj sestre!“ Na misi su sudjelovali brojni vjernici, među kojima su se isticali članovi Društva Prijatelja Malog Isusa, koji su aktivni u toj župi.

Pjevanje je animirao mješoviti župski zbor pod ravnanjem s. Maksencije Midenjak i dirigiranjem prof. Rozarije Samodol. Župnik don Mate Čulić je čestitao sestrama, izrazio im zahvalnost u ime Župe, za sve što su kroz ovih sto godina svoje prisutnosti kroz predani rad utkale u život Župe sv. Mihovila u Omišu. Pozvao je prisutne na molitvu za sestre i za nova svećenička i redovnička zvanja.

Župnik don Mate je napomenuo da su svoje pismene čestitke sestrama za stogodišnji jubilej uputili: splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić i vojni biskup mons. Jure Bogdan, koji radi spriječenosti nisu mogli osobno doći na ovu svečanost. Čestitke su pohranjene u arhivu Provincije i samostana u Omišu. Na kraju svete mise nakon svečanog Te Deuma zbor je još jednom zanosno otpjevao pjesmu ˝Stadlerova lađa˝.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

64

Nakon svete mise svi prisutni nastavili su zajedničko druženje sa sestrama na domjenku u restoranu hotela "Plaža".

Svima je ove Mihovilske večeri, i u danima nakon nje, u srcu bila tiha zahvala i molitva da Božji blagoslov i dalje vodi i štiti sestre i njihovo poslanje u Omišu, a u ušima odzvanjala jeka riječi iz pjesme don Ante Mateljana za stogodišnji jubilej samostana:

Dok Cetina bistra ljubi sinje more, a s Mosora bura budi nove zore, nošena od Duha koji život rađa nek Omišem plovi Stadlerova lađa. s. Maneta Mijoč

65

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Doboj

Proslavljena 75. obljetnica dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u Doboj (1942. – 2017.)

U osvitu novoga dana, 30. rujna. 2017. godine sestre Služavke Malog Isusa iz Sarajeva: s. Suzana Malešić, predstojnica u samostanu „Egipat“ i zamjenica s. Provincijalke, s. Ljilja Marinčić, s. Emanuela Juričević, s. Manda Pršlja, prefekta i tri pripravnice: Marija Ivančić, Anela Oborović i Ivka Martinović uputile su se prema Doboju, gdje će sestre proslaviti patron svoga samostana, sv. Malu Tereziju. Inače se spomendan sv.Terezije od Djeteta Isusa slavi svake godine 1.listopada, a ove godine zbog nedjelje slavilo se dan prije. Dok su sestre iz Sarajeva i Viteza pristizale u Doboj, srdačno su ih dočekale sestre ispred samostana. U 11:00h je započelo svečano Euharistijsko slavlje kojega je predslavio vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa don Marko Mikić uz koncelebraciju dvojice svećenika i župnika župe Presvetog Srca Isusova, don Pere Iljkića. U animiranju svetog Misnog slavlja sudjelovale su pripravnice s odgojiteljicom i s. Lucija Blažević koja je svojim sviranjem i pjevanjem uzveličala slavlje.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

66

U svojoj propovijedi don Marko je ukratko predstavio cijelu povijest djelovanja sestara SMI na području Doboja. Vlč. don Marko pozvao je sve okupljene vjernike i sestre da ponajprije zahvale Bogu za redovničku zajednicu SMI samostana sv. Male Terezije u Doboju, a koje ove godine obilježavaju lijepi jubilej 75. rođendan od njihova dolaska davne 1942. pa do danas 2017. godine. Prateći zapisanu kronologiju od dolaska sestara u Doboj, istaknuo je sljedeće: „Zajednica sestara je došla u Doboj 16. studenoga 1942. godine. Bio je to važan trenutak za sestre i za dobojski kraj, stoga su sestre u svoju kroniku zabilježile da su u Doboj došle u četiri sata poslije podne.

Na željezničkoj postaji u Doboju bio je priređen svečani doček za sestre.

Nakon dočeka, što su ga priredile gradske vlasti i okupljeni vjernici dobojskoga kraja, sestrama je priređena kočija koja ih je odvezla u župnu crkvu, gdje ih je pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom čekao župnik – vlč. Zvonimir Blažun. Od svoga dolaska sestre su bile „duša“ dobojskoga kraja. Kako su ovo nemirni krajevi, tako su sestre proživjele mnoge ratne nedaće, posebno 1945. godine. Od tolike radosti prilikom dočeka samo nakon 7. godina provedenog života i djelovanja, te nakon proživljenih strahota II. Svjetskog rata sestre su protjerane iz njihovog Doboja, iz njihove kuće i dobojske župe. I kronika bilježi dalje: „Izgnanstvo sestara je trajalo 19. punih godina. 1. svibnja 1969. godine, zajednica sestara se po drugi put vratila u svoju kuću. Obnovljeni samostan blagoslovljen je 1. travnja 1978., a krajem travnja iste godine sestre su u svoju kuću počele primati stare i napuštene gospođe koje su njegovale i pripremale za vječnost. Poučavale su djecu u vjeri i vodile crkveno pjevanje, a jedna sestra je radila u bolnici.“ Nadalje„ … govoriti o kućama molitve i kršćanske ljubavi možemo zahvaljujući našem Utemeljitelju – sluzi Božjemu nadbiskupu Stadleru – koji nam je pružio primjer kršćanske ljubavi. Volio je svakog čovjeka, a nadasve siromaha. Živio je za ovu zemlju – Bosnu i Hercegovinu – gdje ga je Božja providnost postavila za nadbiskupa. Iako je volio svaki dio ove zemlje, Stadler je iz nekog razloga ipak želio da njegove duhovne kćeri – sestre Služavke Maloga Isusa – žive u Doboju. Te je tu svoju želju priopćio preč. Petru Ajvazoviću, nekadašnjemu dobojskomu župniku, a on je to ispričao sestrama pri njihovu dolasku u Doboj.“ Drugi boravak sestara u Doboju prekinut je Domovinskim ratom u BiH. Godine 1992. sestre su po drugi put morale napustiti Doboj. No, uz Božju pomoć sestre su se i treći put vratile u Doboj. Svojim trećim povratkom sestre su pokazale spremnost da ispune svoju karizmu i namjenjen im zadatak skrbi o starim, bolesnim – nemoćnim baš kako je to zamišljao sam njihov utemeljitelj, a naš prvi nadbiskup Josip Stadler. Od ukupno 75 godina koliko ovaj samostan sestara i njegove stanarke SMI u Doboju slave one su ipak u vodstvu i imaju 39 godina života i rada, a porazile su sve protivnike koji su im onemogućavali i zagorčavali u raznim navra67

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

tima života njihov boravak i život jer su 36 godina morale biti izgnanice i izbjeglice iz svojega grada izvan svojega samostan. Upravo zato čestitam.

Ono što je bio glavni moto njihove zaštitnice svete Male Terezije, a kojoj je posvećen ovaj samostani ova sestarska zajednica u Doboju je „Ljubav“. A što nam je svima, naravno ponajprije poručio naš Gospodin i učitelj: „Ako ljubavi budete imali jedni prema drugima, po tome će svi znati da ste moji učenici.“ Lako je biti: loš, zao i pokvaren. Oko toga se čovjek ne treba pretjerano truditi. Teško je biti dobar, a ja dodajem još teže je takav ostati cijeloga života. Ali isplati se biti dobar, biti Božji.

Velečasni se još u propovijedi osvrnuo i na zaštitnicu samostana u Doboju, svetu Malu Tereziju, koja je sve obavljala s velikom ljubavlju prema Bogu i dušama za koje je prikazivala sve svoje molitve i trpljenja kojih nije nedostajalo u njezinu redovničkom životu. Imala je slogan: “Samo ljubav vrijedi!” I još na kraju ukratko se osvrnuo sa par misli na odlomak Matejeva evanđelja (18, 1-5). Sasvim otvoreno i jasno Isus je poručio da moramo imati onu dječju iskrenost i neiskvarenost, a ne sve ono što mi mislimo i do čega držimo. Neće nam pred Bogom ništa pomoći ni najveći društveni položaj ni ugled koji smo stjecali ovdje na zemlji. Čak ni imovina kuće, vikendice, sigurni conto ili žiro račun nego djetinja jednostavnost i poniznost, zaključio je velečasni propovijed i još jednom čestitao sestrama njihov 75-ti jubilarni rođendan sa željom da ih još puno dočekaju i proslave u zdravlju i veselju uz Božji blagoslov i zagovor njihove zaštitnice Svete Terezije od Djeteta Isusa, djevice i crkvene naučiteljice poznatije kao svete Male Terezije.

Nakon duhovne okrepe uslijedila je tjelesna okrepa, te su sestre sve nazočne sestre i svećenike pozvale na svečani ručak. U tom vremenu sestre su uživale u zajedništvu i proveselile se pjevajući pjesme. Nakon ručka pripravnice i sestre su se upoznale s apostolatom sestara, starima i nemoćnima, kojima sestre služe, i djeluju u Doboju.

Trenutno, sestre se brinu za šest baka, od kojih su dvije nepokretne, ali bez obzira na to pune su duhovne radosti. I one same su nam posvjedočile, kako je lijepo imati sestru u vrlo teškim trenucima. Po povratku iz Sarajeva sestre su posjetile obitelj Perković: Peru, Anu i Antu Perković; djecu koja su dva mjeseca provela u Stadlerovom Dječjem Egiptu. Pune lijepog iskustva, ispunjena i radosna srca sestre su sretno stigle u svoj dom „Egipat“. s. Manda sa pripravnicama: Ivka, Anela, Marija Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

68

Slavonski Brod

Proslava Dana Družbe u rodnom gradu sluge Božjega Josipa Stadlera Dan Družbe sestara Služavki Maloga Isusa okupio je 26. kolovoza u Slavonskom Brodu, rodnom gradu utemeljitelja Družbe Josipa Stadlera, oko 150 redovnica. Ovaj je događaj sabrao redovnice Splitske, Sarajevske i Zagrebačke provincije, napose ovogodišnje slavljenice redovničkoga zavjetovanja i jubileja: 23 koje obilježavaju 50 godina među kojima je vrhovna glavarica Družbe s. M. Radoslava Radek i tri koje obilježavaju 25 godina redovničkih zavjeta.

Susret, koji je za Služavke Maloga Isusa bio hodočašće na „Stadlerove izvore“, započeo je molitveno-meditativnim programom na kojem se promišljalo o krjepostima koje su resile njihova Utemeljitelja: o njegovoj djelotvornoj ljubavi, ustrajnoj nadi, poniznosti, vedrom duhu, zahvalnom srcu, čvrstoj molitvi i djetinjem pouzdanju u Boga. Molitveno-meditativni program pripremile su kandidatice sarajevske provincije sa svojom prefektom s. Mandom Pršlja.

69

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Pozdravnu riječ uputio je na početku mise župnik Ivan Lenić te posebno čestitao jubilarkama njihove zlatne i srebrene jubileje.

Svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, posvećenoj Gospi Brze Pomoći, uz domaćeg župnika i dekana Ivana Lenića te petoricu domaćih svećenika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić.

On je u svojoj homiliji naglasio kako slaveći Dan svoje Družbe sestre ispovijedaju da je svaki čovjek Božja ideja i zamisao, neponovljiv, originalan, važan i dragocjen u Božjim očima te da u osobnoj povijesti njihova utemeljitelja Josipa Stadlera prepoznajemo kako Bog unaprijed pripravlja svaku pojedinu osobu za njezinu službu.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

70

„Zbog svoga osobnog iskustva, Stadler je imao poseban osjećaj za siročad, starije i nemoćne te je zato osnivao sirotišta i ubožišta, a uporište i sigurnost tražio u molitvi i predanju Bogu,“ rekao je između ostaloga nadbiskup Hranić.

Zahvalio je sestrama što su i one nastavile djelovanje svoga Utemeljitelja te služe Malome Isusu u najpotrebnijima. Svjestan kako se redovnički zavjeti ne mogu služiti bez potpune uronjenosti u Bogu i predanja Njemu, ohrabrio je redovnice i na kraju im zahvalio: „Hvala vam, drage sestre, što prihvaćanjem redovničkih zavjeta i svojim redovničkim životom unosite novu logiku u ovaj svijet te predstavljate alternativu svijetu moći, uspjeha, glamura, užitka, estrade, šminke, dizajna, maske, bježanja od sebe. Zahtjevnošću svoga redovničkog života u poniznosti, skromnosti i poslušnosti predstavljate doista zdravu alternativu svijetu u kojemu se gleda i traži vlastita komotnost, predstavljate zdravu spasenjsku alternativu. Hrabrim odabirom redovničkih zavjeta, svojim redovničkim samodarivanjem bližnjima, služenjem i žrtvom bez traženja uzvrata, spremnost izdržati i trpjeti poput Maloga Isusa, koji se s neba spušta malome čovjeku da mu potvrdi njegovu vrijednost i dostojantsvo, i otkrivajući i prepoznavajući iza lica svakoga čovjeka Maloga Isusa, koji je potreban ljudske ljubavi, vi, drage sestre, unosite u ovaj svijet novo svjetlo, novu nadu, podižete duh i snagu osobito malenih, jednostavnih ljudi. Svojim stilom života izgonite zloduh egoizma, sebičnosti, samodostatnosti,“ zaključio je nadbiskup Hranić.

On je za tu prigodu nosio biskupski štap, koji je u svoje vrijeme nadbiskup Stadler darivao biskupu Josipu Juraju Strossmayeru prigodom 50. obljetnice biskupske službe.

Znakoviti su bili i prinosni darovi koje su Nadbiskupu na oltar prinosile sestre Služavke Maloga Isusa. Tijekom mise sestre su zajedno obnovile svoje redovničke zavjete. Nakon molitve za Stadlerovo proglašenje blaženim i svetim vrhovna glavarica Družbe s. M. Radoslava

71

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Radek otvorila je na kraju mise „Stadlerovu godinu“ za 2018. godinu – 175 godina njegova rođenja, 150 godina svećeničkoga ređenja, te 100 godina smrti.

Ona je zahvalila nadbiskupu Hraniću na ohrabrujućim i poticajnim riječima, župniku Leniću na otvorenosti, suradnji i gostoljubivosti te ostalim nazočnim svećenicima, redovnicama i vjernicima na zajedništvu u tom velikom slavlju.

Osmjeh na licima i zagrljaji dovoljno su govorili što je taj susret značio Stedlerovim duhovnim kćerima. One su u popodnevnim satima pohodile spomen obilježje Sluge Božjeg na Stadlerovom trgu, u blizini mjesta njegove rodne kuće, kao i franjevačku crkvu Presvetog Trojstva u koju je Stadler također rado odlazio. Pohodile su i grobove njegovih roditelja, kao i pokojnih sestara na brodskom groblju. (B. L./SMI)

Sestre Služavke Maloga Isusa sa nadbiskupom mons. Đurom Hranićem pred Pastoralnim centrom Svetišta Gospe Brze Pomoći Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

72

SESTRINSKO ZAJEDNIŠTVO

Zagreb

Redovnica u sadašnjem trenutku prema apostolskoj pobudnici pape Franje Evangelii Gaudium (Radost Evanđelja) Dana 12. i 13. svibnja 2017.g. u Marijinom dvoru, Lužnica kod Zaprešića održan je seminar za sestre juniorke, na kojem je sudjelovalo oko tridesetak redovnica različitih družbi, među njima i naše sestre Služavke Maloga Isusa, Splitske Provincije sv. Josipa s. M. Antonia Čobanov i s. M. Milana Žegarac, a s njima je bila i s. M. Marija Banić. Tema seminara bila je "Redovnica u sadašnjem trenutku prema apostolskoj pobudnici pape Franje Evangelii Gaudium (Radost Evanđelja)", a voditelj o. Zvonko Martić, OCD. Seminar je započeo u popodnevnim satima 12. svibnja molitvom i uvodnim predavanjem nakon kojeg se zajedništvo nastavilo u slavlju svete mise i večernje molitve te međusobnim upoznavanjem i druženjem sestara. U subotu, 13. svibnja, nakon pjevane jutarnje molitve i Časoslova, uslijedilo je predavanje o. Zvonka te ručak nakon kojeg se perivojem dvorca mogla vidjeti i čuti radost mladih redovnica koje su slobodno vrijeme, sve do popodnevnog predavanja, iskoristile za međusobno druženje, izmjenjivanje iskustava, igranje nogometa te za pjesmu posvećenu Gospodinu.

Kroz svoja predavanja o. Zvonko se osvrnuo na ponude koje redovništvu daje svijet smjestivši ih u kontekst Papine pobudnice te na stanje unutar zajednica koje bi, ukoliko se naglasak stavlja na samostvarenje osoba unutar nje, moglo dovesti do krize identiteta njezinih članova. Govorio je, također i o radu, kao važnoj dimenziji redovničkog života, naglasivši kako rad, premda bitan, nema smisla ukoliko nije u potrebnoj ravnoteži sa zajedničkim životom i molitvom. Uputio je o. Zvonko i kritiku mladog redovništva istaknuvši kako često mladi kritiziraju loše primjere starijih no ipak ih i sami prihvaćaju kako bi osigurali svoju sigurnost u zajednici i omogućili ostvarenje vlastitih projekata istaknuvši kako je važno da mladi redovnici

73

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

preuzimaju inicijative te se daju Bogu i bližnjima i to na onaj način na koji Bog to od njih traži.

Ovi divni trenutci našeg međusobnog zajedništva te zajedništva s Gospodinom provedeni u prekrasnom Marjinom dvoru, vjerujem svima su bili poticaj i obogaćenje. Dao Bog da sve ono što smo čule i doživjele urodi plodovima u našim životima na dobrobit naših družbi i Crkve po volji i na slavu Njegovu. s. M. Milana Žegarac Istra

Veličina u malenosti Duh nas vodi jer Tvoji smo Po Tvom srcu hrabro slijedimo Primjer koji si nam ostavio Koji si s Neba sišao za nas grešne.

Kao jedno srce i jedna duša hvalimo Te Ljubavi žar prati svaki korak naš Živimo mi Bože za Tebe sad Živimo za Tebe, Oče naš.

Pred Tobom stojimo, novi početak U vjeri započinje, nek bude volja Tvoja Pošalji nas sad jer spremni smo U ranama Tvojim skriveni, ljubimo Te...

Jednom još Duh je zapuhao neočekivano. Jednog lijepog i sunčanog dana sabrao je sa tri strane svijeta i odveo na četvrtu, sabrao nas, Njegove službenice, Njegove malene zaručnice, Njegovu Crkvu živu - na putu svetosti, da nas zajedničkim druženjem, novim poznanstvima i radosnim svjedočenjem Uskrsloga, ulicama Istre još jednom oduševi za Boga, za Isusa kojemu smo velikodušno odgovorile na poziv da budemo samo Njegove, u svijetu, ali ne od svijeta, da nas učvrsti u odluci da ga slijedimo do kraja. Da nam međusobnom razmjenom iskustava življenja redovništva učvrsti spoznaju da nismo sami, da mi udijeli milost upoznati mnogo gorućih djevojaka koje žele živjeti radikalno kršćanstvo, koje žele biti drugi Krist u svijetu, produžena Njegova ruka i da vidimo da nije kriza zvanja kako neki plašljivo tvrde.

Naime, 24. 05. 017. magistra s. Marina i ja uputile smo se na tradicionalni ali uvijek novi i drugačiji izlet novicijatske škole u organizaciji Povjerenstva Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

74

HKVRPP-a za početnu formaciju zajedno sa mnoštvom kandidatica, postulantica i novakinja iz različitih Družbi i Redova Lijepe Naše, među njima i s.

Pia i s. Nikolina, naše novakinje Sarajevske provincije.

Naše odredište bila je, kao što već spomenuh - Istra, točnije Roč, Hum, Motovun i Poreč. Glavna tema izleta bila je glagoljica koju je prema predaji osmislio sv. Ćiril, tj. glagoljski spomenici i natpisi kojima je unutrašnjost Istre prebogata. Ali prije svega u dan smo krenuli zajedničkom sv. Misom u zagrebačkoj katedrali moleći zagovor bl. kardinala Stepinca, moleći da kroz dan koji je pred nama naučimo kako biti mučenice ljubavi Kristove kakav je sam Stepinac bio.

Stigavši u Roč, mjestašce u zelenoj Istri koje svojom prirodnom ljepotom odražava Božju kreativnost i veličinu. Znakovi Božje ljubavi svuda su oko nas. Taj predivan krajolik stvorio je u meni duboki nutarnji stav klanjanja Stvoritelju Svijeta: Blagoslovljen si Gospodine, Kralju svijeta! („Baruch ata Adonai, melech ha olam“). Posjetili smo staru trošnu crkvu sv. Ante Pustinjaka i ostatak crkve sv. Roka, bogatu freskama koje su oslikavane kako bi neškolovanom puku dočarale najvažnije događaje iz Biblije, te župnu crkvu sv. Bartola.

Zatim smo se uputile prema prema najmanjem gradu na svijetu, Humu koji broji svega 26 stanovnika te posjetile crkvu grada Huma posvećenu Marijinu Uznesenju. Nikako ne mogu a da ne spomenem jedan „detaljčić“ koji mi je „zapeo za oko“ i uho. Najmanji grad, a u sebi sadrži crkvu čiji naziv nosi tako veliko otajstvo. Marijino Uznesenje. Uzvisio je Gospodin onu koja je bila neznatna, najmanja. Što je čovjeku ludo, mudro je Bogu. Tako je i Hum uzvišen i postao poznat kao najmanji grad na svijetu. O, kako Gospodin ljubi malenost, poniznost, neznatnost...

Iz Huma krenuli smo prema Motovunu, gradu Velog Jože i tartufa. U jednoj (opet) malenoj trgovini tartufa smo imali prilike kušati različite proizvode načinjene od njih ali i Božju veličinu i dobrotu. Naime, dok su drage sestre iz Konga i Rumunjske zapjevale prodavačici na svom rodnom jeziku, ona ganuta traži od nas da se pomolimo za nestalog mještanina (ps. Tri dana se već tragalo za njim.) odmah smo se „dali u akciju“ s molitvom. Još pod dojmom susreta s prodavačicom krenuli smo prema Poreču, šećeru na kraju jer napokon smo ugledali more Jadransko. I divile se pogledu plavetnila koje nema kraja, koje se spaja s Nebom (bar nam je tako izgledalo). Da, posjetili smo i Eufrazijevu baziliku, na čijem ulazu piše „Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se!“ (Iv 10,9)

75

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Moram priznati, tu me oduševio stari oblik krstionice. Učinilo mi se da sam tu pronašla ta vrata o kojima je pisalo na ulazu. Krštenjem ulazim u zajedništvo s Crkvom, u samog Krista, postajem Njegov ud, zar ne?

Na kraju, došao je red i na povratak u Zagreb. Na Kraljevac. U svakodnevnicu. Ali sa novim žarom, s obnovljenim duhom. Slaviti Boga i služiti mu svim srcem u zajednici Njemu posvećenoj. Jer, On doduše može sve sam ali je ipak Njegova volja da mi sudjelujemo u Njegovom djelu. Naravno, na povratku u autobusu kao i kroz čitav dan nije nedostajalo šale, igre, svirke i molitve. Slavili smo neumorno ljubav Zaručnika prema nama. O Adonai, kako predivan si.

Prije završetka, vratimo se malo na događaj u Motovun. Na povratku u Zagreb nazvala nas je prodavačica da je upravo pronađeno tijelo nestalog mještanina. Zamislite samo, da maleni stvor u ovoj priči tartuf (jer da nije njega ne bi bilo ni trgovine ni prodavačice) može poslužiti Gospodinu kao sredstvo proslave Njegova Imena i snage molitve. Slava, slava, slava Mu. Hvala i čast, blagoslov, poklon i moć. Dostojan je. Amen. Aleluja. s. M. Faustina Zemunik Sarajevo

Sveta misa zahvale za život i služenje sestara u samostanu Egipat U nedjelju, 18. lipnja 2017. godine u samostanu „Egipat“ zajednica sestara na čelu s provincijskom glavaricom s. Marija-Anom Kusturom na poseban način zahvalila je Bogu za život i služenje pet sestara koje su dobile premještaj i poslanje u drugim zajednicama sestara Sarajevske provincije. To su: s.

M. Admirata Lučić, s. M. Anđa Vranješ, s. M. Hinka Rogalo, s. M. Petra Andreić i s. M. Klara Jerković.

Zahvalno euharistijsko slavlje predslavio je mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH, uz koncelebraciju mons. Giuseppea Trentaduea, tajnika Apostolske nuncijature u BiH. U prigodnoj propovijedi mons. Pezzuto je istaknuo tri važne poruke liturgijskih čitanja: Isus nas poziva na suosjećanje s drugima, a to znači biti dio života drugih, suživjeti s drugima, dijeliti radosti i žalosti, patiti i radovati se s drugima; zatim, svijest da je sve što jesmo i imamo Božji dar koji smo primili – ne po zaslugama nego po Božjoj ljubavi i dobroti; te riječi „besplatno primiste, besplatno dajte“ koje znače da ono što imamo i jesmo treba biti u službi drugima. „Zašto nam je teško da-

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

76

rivati kada smo i sami dar?“ zaključio je mons. Pezzuto pozvavši sve na njegovanje i življenje ovih triju stvarnosti u svojemu životu.

Po završetku euharistijskog slavlja zajednica se okupila oko obiteljskog stola. Tom je prigodom s. Marija-Ana Kustura pozdravila mons. Pezzuta i mons. Trentaduea, kao i zajednicu sestara u apostolskoj nuncijaturi – s. M. Katu Zadro i s. M. Bernardinu Šarić, zahvalivši im na sudjelovanju u ovom slavlju i zahvali Bogu.

Pozvala je zajednicu sestara na radosno služenje Crkvi, kako općoj tako i mjesnoj, po uzoru i primjeru našeg oca Utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera, kao i onima koje nam Providnost šalje i stavlja na naš put. Potom se zahvalila sestrama koje po zavjetu poslušnosti prihvaćaju dekret poslanja u druge zajednice, na služenje provinciji i zajednici u kojoj su živjele te im podijelila prigodne darove.

Znak zahvalnosti izrekla su i djeca Stadlerova dječjeg „Egipta“ zajedno sa sestrama odgojiteljicama. Izrazivši svoju zahvalnost na pozivu i služenju u Apostolskoj nuncijaturi, a preko toga i Svetom Ocu, mons. Pezzuto je udijelio zajednici blagoslov koji neka nas prati u svim djelima i nastojanjima.

Sestra SMI

77

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Zagreb

Proslava blagdana Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina u „Betlehemu“ na Kraljevcu U samostanu „Betlehem“ na Kraljevcu, naša je zajednica duhovnom pripremom od tri dana radosno dočekala i proslavila svetkovinu Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina. Poput našeg oca Utemeljitelja koji je osobito štovao Presveto Srce Isusovo i Bezgrešno Srce Marijino, kojima je posvetio i svoju Vrhbosansku nadbiskupiju – i sestre su s velikom radošću i osobnom pobožnošću dostojno proslavile ove divne blagdane. To je ujedno bio i patron naše Zagrebačke provincije i patron naše samostanske kapele na Kraljevcu.

Prvog dana trodnevnice svetu Misu predslavio je fra Venancije Mihaljević, odgajatelj franjevačkih sjemeništaraca na Kaptolu, u koncelebraciji s vlč.

Josipom Radelja. U svojoj propovijedi potaknuo je sestre na razmišljanje kako „Bog ljubi vesela darivatelja“, kako kaže sv. Pavao u svojoj poslanici (2 Kor 6-11.) Pozvao je sestre da se potpuno daruju Gospodinu, bez pridržaja.

Istoga dana sveta je Crkva slavila i spomendan Sv. Alojzija Gonzage, koji nam je divan primjer skrovitog i požrtvovnog života. Ovaj mladić ni najmanje nije cijenio sva zemaljska bogatstva koja je trebao naslijediti, nego se je odrekao svega poradi Kraljevstva nebeskog. Neka nam i ovaj svetac bude uzor, rekao je fra Venancije. Sveto misno slavlje uvelike je uljepšao pjevanjem fra Miroslav Petrač, ekonom franjevačke zajednice na Kaptolu. Po završetku svete Mise, u obiteljskom ozračju, radovali smo se u sestrinskom zajedništvu.

Drugi dan trodnevnice predvodio je preč. mons. dr. Josip Baloban, profesor na KBF u Zagrebu i kanonik, koji je zajedno sa vlč.

Josipom Radeljom predslavio i sveto misno slavlje. Svoju je propovijed temeljio je na molitvi „Oče naš“. Ta je molitva blizu svima: bogatom i siromašnom, vjerniku i nevjerniku, onome koji sumnja i onome koji se hrva sa Bogom, rekao je preč. Baloban. Isusov primjer molitve pokreće i same apostole kad mole svog Učitelja: „Gospodine nauči i nas moliti“. Molitva Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

78

Oče - naša nas podsjeća da smo svi sinovi i kćeri Božji i da imamo jednog nebeskog Oca koji nas ljubi. Nakon svete Mise uslijedilo je druženje u sestarskoj blagovaonici.

Trećeg dana trodnevnice, na Svetkovinu Presvetog Srca Isusova, misno slavlje predslavio je fra Zdravko Lazić, gvardijan franjevačke zajednice na Kaptolu, u koncelebraciji s vlč. Josipom Radelja. U svojoj propovijedi fra Zdravko se osvrnuo na nastanak svetkovine Presvetog Srca Isusova prije 160 godina i podsjetio kako se je Isus ukazao upravo jednoj neznatnoj redovnici s. Margareti Mariji Alacoque, koja je živjela u gradiću Paray-leMonial u Francuskoj. Ona je tijekom dužeg vremena primala poruke i poticaje da pobožnost prema blagom i poniznom Srcu Isusovu proširi ljudima kako bi postali svjesni koliko Bog ljubi čovjeka. Jedan dio pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu jest svakako Zlatna krunica u kojoj molimo: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome!“. U tom Srcu svi mogu smiriti svoje vlastito srce i osjećati radost koju samo Isus može podariti. U tome nam je primjer vaš otac Utemeljitelj, rekao je fra Zdravko.

Nakon svete Mise, osobito poslije podne, nastavili smo slavlje našeg velikog blagdana, kojeg je uzveličala dolaskom u našu zajednicu i časna majka s.

Radoslava Radek, u pratnji svoje tajnice s. Ane Marije Kesten.

Na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, kada smo svečano proslavili patron naše samostanske kapele na Kraljevcu, sveto misno slavlje predslavio je vlč.

Domagoj Vuletić, župnik župe Krista Kralja u Trnju-Zagrebu, u koncelebraciji s vlč. Radeljom. Uz sestre iz naše zajednice, svetoj Misi prisustvovala je i provincijalka, s. M. Petra Marjanović. U svojoj propovijedi vlč. Domagoj nas je posjetio na poruke blažene Djevice Marije u Fatimi iz 1917. godine, koje je dala maloj djevojčici Luciji. Gospa nas je tada pozvala da posvetimo svoja srca i cijeli svijet njezinu Bezgrješnom Srcu. Ako se ta posveta ne provede dogodit će se Božja pravda. Neka vaši životi budu dar Bogu – poput Majke Marije, rekao je vlč. Domagoj. Po završetku sv. Mise uslijedilo je veselo druženje uz obiteljski stol.

Svi dani protekli su u zahvali Presvetom Srcu Isusovu i Marijinu za sve primljene milosti, a posebna zahvalnost upućivana je dobrom Ocu za sto godina dolaska naših sestra u Zagreb. To je za sve nas veliki i značajna jubilej i dostojno je da smo sve ove velike dane Bogu davali slavu i čast po svim velikim djelima koje su naše sestre, svih generacija, Bogu prokazivale.

Presveto Srce Isusovo i Bezgrješno Srce Marijino – učinite srca naša po srcu svome! s. M. Pia Pilić, novakinja 79

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Sarajevo

Radost zajedništva u samostanu „Egipat“ Osvanulo je sunčano jutro u našem samostanu „Egipat“, a k tome još i radosno, kada su u kapelici našeg samostana uz gitaru odjeknula raspjevana srca mladih iz župe Prisoje, na čelu sa svojim župnikom don Ivanom Bebekom i njegovim bratom bogoslovom Davidom. Naime, 7. srpnja 2017. godine svojim posjetom razveselio nas je don Ivan s mladima iz svoje župe, te našom pripravnicom Marijom Ivančić, njenim roditeljima, bakom i sestrama. Don Ivan je predslavio svetu misu u našoj kapelici, a mladi su čitali i svojim predivnim glasovima slavili Gospodina. I sam don Ivan je odmah na početku svete mise lijepo rekao kako se njegovo srce napunja i raste, kada ih čuje kako pjevaju te da su pjesme koje pjevaju kao propovijed. Također je naglasio da smo svi mi zajednica Malog Isusa koji nas je danas okupio zajedno. U prigodnoj propovijedi don Bebek se osvrnuo na evanđelje koje je toga dana baš govorilo o pozivu i to pozivu Mateja carinika. „Isus zove Mateja, ide njegovoj kući, a oni koji su to vidjeli čudili se kako ide grešniku.

Slično je i danas kako ljudi prosuđuju, gledaju samo sebe i svoj interes, pa kažu vidi kud će oni, onako lijepi u svećenike i u časne sestre. Pa ne bira Bog ''ružne'', naglasio je don Bebek, i nitko nije ružan, jer smo mi svi slika Isusa Krista. Nikad ne smijemo gledati na druge što će reći, nego što Isus želi. Isus poziva Mateja da bude apostol i kaže dalje ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima, i ne poziva Isus pravednike, nego grešnike na obraćenje, praštanje i milosrđe. Ovaj poziv Mateja carinika i nas potiče da se svaki dan potrudimo biti bolje osobe i moliti Boga za oproštenje grijeha, te se boriti, moliti i ustrajati da bismo došli do cilja. U svakoj prilici moliti srcem poput ruskog hodočasnika: Isuse, pomozi, smiluj se... Isuse, ohrabri, daj snage... uvijek moliti upornim ponavljanjem, upornim radom, djelovanjem. I na kraju Bog zna naše srce, On neka nas blagoslovi i čuva zaštitnom molitvom: Bog ispred mene, Srce Isusovo iza mene, a dobrota i milost Isusa Krista i sklopljene ruke Isusove za mene, zaključio je don Ivan. Ovo zajedništvo od euharistijskog stola nastavilo se i nakon svete mise za obiteljskim stolom, kao i u posjetu Stadlerovom muzeju u kući i Stadlerovu grobu u katedrali. Mladi su srcem pohodili Utemeljiteljev grob.

Molimo uvijek dobrog Oca nebeskog, koji je pozvao našu Mariju, da Mu služi veselim srcem, da ju prati svojim blagoslovom, kao i njenu obitelj i sve župljane župe Prisoje, na čelu sa župnikom don Ivanom po zagovoru Malog Isusa, nebeske Majke Marije i sluge Tvoga našeg Utemeljitelja Josipa Stadlera. Bogu hvala za novo duhovno zvanje u našoj Družbi. s. M. Manda Pršlja Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

80

Livno

Lectio divina za sestre u duhovnom centru ''Kuća Djeteta Isusa'' Odgovorom na poziv i odluku XV. Redovitog Provincijskog kapitula da se za sve sestre organizira seminar o Lectio divina kako bi se zajedničkim molitvenim razmatranjem Svetoga Pima pridonijelo međusobnom povjerenju i rastu zajedništva, u duhovnom centru „Kuća Djeteta Isusa“ kroz ovu 2017. godinu održani su jednodnevni seminari Lectio divina uoči svakog turnusa duhovnih vježbi. Takvih susreta je bilo ukupno šest, počevši od travnja do rujna, a sve u organizaciji Vijeća za odgoj i trajni odgoj u našoj Provinciji. Seminaru je tako prisustvovala gotovo svaka sestra, osim onih najstarijih i bolesnih. Dani posvećeni Lectio divina, također, bili su odgovor na poziv Majke Crkve koja nas neprestano poziva na slušanje i življenje Božje Riječi u svakodnevnom životu, osobito u naše dane, ali jednako tako i odgovor na naše Konstitucije koje od nas traže vjerno druženje s Riječi. Na važnost i ljepotu molitve uz Sveto Pismo na osobit način poticala nas je kroz godinu i vrhovna glavarica, s. M. Radoslava Radek.

Dan posvećen Lectio divina za sestre u „Kući Djeteta Isusa“ pripremile su i vodile s. M. Sandra Midenjak i s. M. Marina Mužinić. Susret je započinjao u 9 i 30 sati uvodnim predavanjem i prezentacijom na temu Lectio divina. Na taj način nastojalo se sestrama približiti i predstaviti što je to Lectio divina općenito, zašto je važna i koji su njeni plodovi u našem životu, kako se moli Lectio divina prolazeći kroz njene osnovne etape, i na samom kraju kako je naš Otac Utemeljitelj molio i živio Riječ Božju.

Svaka od etapa Lectio divina: Priprema i zaziv Duha Svetoga (Statio), Čitanje (Lectio), Meditacija (Meditatio), Molitva (Oratio), Kontemplacija (Contemplatio), Djelovanje (Actio) bila je predstavljena i obrađena napose. Također, kroz predavanje istaknuta je bila različitost, ali i važnost dvaju oblika Lectio divina, kako pojedinačnog tako i onog zajedničkog. Na osobit način sestre su potaknute da prakticiraju i vježbaju zajednički oblik ove molitve. Stoga, u drugom dijelu prijepodneva, oko 11 sati, nakon predavanja i pauze sestre su praktično i konkretno u skupini iskusile što znači zajedno

81

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

moliti Lectio divina. Molitva je bila pak vođena uz pomoć s. Sandre i s. Marine, a odabrani evanđeoski tekst nad kojim se molilo bio je Pohod Marije Elizabeti (Lk 1, 39-45). Svaka sudionica je dobila i primjerak na papiru kako moliti osobno nad tim istim tekstom. Nakon ručka i odmora, poslijepodne u 16 sati sestrama bi bio prikazan dokumentarni film „Biblijo, domovino moja“ u kojem razne osobe, crkveni dostojanstvenici, redovnici, redovnice i laici govore o svom iskustvu, o ljepoti i važnosti molitve Lectio divina. Dan bi završavao večernjom molitvom i svetim misnim slavljem.

Sestre su vrlo aktivno sudjelovale u ovim susretima, namjenjenim dubljem poznavanju molitve uz Božju Riječ – Lectio divina, i sa zahvalnošću nastavljale i ulazile u duhovne vježbe koje su bile pred njima. Mnoge od njih su izrazile i želju za istim ili sličnim duhovnim susretima. Neka se Milost Božja izlije na svako srce da možemo ustrajno moliti i hoditi uz Riječ Božju, te Ona donese obilne plodove u našim životima i zajednicama. s. M. Marina Mužinić Zagreb

Zahvalnost sv. Ani za milosno uslišanje molitve nadbiskupa dr. Josipa Stadlera Slavlje blagdana sv. Ane svake nas godine sjeća na milosno uslišanje devetnice koju je uoči njezina blagdana obavio otac Utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Josip Stadler s jednim svećenikom u nakani da mu isprosi potrebna sredstva kako bi kupio kuću u kojoj bi otvorio ubožnicu za starije osobe i siromašnu djecu.

Upravo na blagdan sv. Ane stigla je Brzojavka u kojoj je dobio Nadbiskup dobio pozitivan odgovor za tražena sredstva a koja je odmah uložio u osnutak prve ubožnice Maloga Isusa. Taj dan Utemeljitelj je nazvao „Začetkom Družbe Maloga Isusa“ u Sarajevu.

I danas, nakon 126. godina sa zahvalnošću srca se spominjemo tog čudesnog uslišanja i zagovora sv. Ane. Po primjeru Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

82

oca Utemeljitelja utječemo se i mi sv. Ani u svojim potrebama i molimo da nas zagovara kod Oca nebeskog. U ovoj velikoj radosti i zahvalnosti proslavile smo i ove godine blagdan sv. Ane diljem Družbe.

U Generalnoj kući Družbe u Zagrebu, svečanu sv. Misu s prigodnom propovijedi slavio je fra Zdravko Lazić duhovnik i ispovjednik naših sestara u samostanima Antunovac i Betlehem. Svetu Misu prikazao je za sve potrebe naše Družbe, za proglašenje blaženim oca Utemeljitelja i za naše pokojne sestre.

Nakon sv. Mise slavljene u jutro u sedam sati, slavlje blagdana nastavilo se kod obiteljskog stola, a blagdan Družbe čestitale su časnoj majci s. M. Radoslavi Radek i sestrama u zajednici sestre iz Vojnog ordinarijata i samostana Antunovac i Betlehem na čelu s provincijskom s. M. Petrom Marjanović.

Slavlje blagdana uzveličala je svojom nazočnošću naša uvijek draga gošća dr. sc. Agneza Szabo.

U zajedništvu s našom nebeskom zaštitnicom sv. Anom čuvajmo ovu svetu uspomenu početaka naše Družbe i utječimo joj se u svim svojim potrebama duše i tijela. Sveta Ano, moli za nas! (s.am) Split

Proslava blagdana Sv. Ane u provincijskoj kući U srijedu 26. srpnja u provincijskoj kući, samostanu sv. Ane, svečano je proslavljen blagdan sv. Ane zaštitnice naše Družbe i ove samostanske zajednice. Za ovu proslavu duhovno se pripremalo trodnevnicom.

Prvi dan trodnevnice, nedjelja, u ranojutarnjim satima imali smo euharistijsko klanjanje, jutarnju molitvu časoslova, te sv. misu u župskoj crkvi ili obližnjim crkvama.

Drugi dan trodnevnice nakon ranojutarnjeg euharistijskog klanjanja te molitve časoslova, uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Jakov Begonja, gvardijan franjevačkog samostana Gospe od zdravlja u Splitu. Fra Jakov 83

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

nam je uputio i prigodnu bratsku propovijed, a nakon euharistijskog slavlja pridružio se našem obiteljskom stolu.

Trećeg dana trodnevnice, na blagdan sv. Jakova, dan smo započele jutarnjom molitvom časoslova, nakon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio don Ante Mateljan, profesor na KBF-u u Splitu. Don Ante nas je u prigodnoj propovijedi potaknuo na promišljanje o konkretnom evanđeoskom djelovanju u našem životu, te da kroz euharistijsko klanjanje, koje smo imali do podne, čitajući poslanicu sv. Jakova promišljamo o jačini vjere i evanđeoskim djelima u našem osobnom životu.

Na sam blagdan sv. Ane euharistijsko slavlje predvodio je mons. don Josip Delić u koncelebraciji s don Dragutinom Petrovićem koji je sa svojom sestrom s. Zdravkom i s. Brankom Matika iz zajednice istarskih župskih sestara, za ovu prigodu došao iz Plomina.

Kao i ova dva prethodna dana gdje su kroz propovijed na poseban način promišljani životi sv. Ane i Joakima, roditelja Blažene Djevice Marije i don Josip (don Jozo) nam je uputio svoju prigodnu propovijed. Kroz promišljanje obiteljske blizine, povezanosti, djelovanja ovih svetih ljudi i svete obitelji, jedan od naglasaka u propovijedi je bilo ČEKANJE u životu ovog svetog bračnog para. Čekanje na potomstvo. Čekanje s povjerenjem, ali nakon toga i darivanje Bogu one koju se toliko iščekivalo kao Božji dar.

Današnji čovjek je izgubio strpljenje čekati, a time gubi i povjerenje u Boga da će dobiti ono što je za njega najbolje. U ovoj maloj, ali velikoj stvari, potrebno je slijediti sv. Anu i Joakima i biti one koje u prikazivanju čekaju i vjeruju.

Ovom svečanom euharistijskom slavlju pridružile su se sestre iz naših okolnih zajednica, te smo zajedničkim pjevanjem od srca slavile Boga.

Nakon euharistijskog slavlja, uslijedilo je druženje za obiteljskim stolom, gdje smo u sestrinskom zajedništvu proslavile našu zaštitnicu, ali i imendan naše provincijske glavarice s. Anemarie Radan, kao i s. Vesne Mateljan, zamjenice vrhovne glavarice koja nam se pridružila za ručak.

Cijeloga dana našim samostanom sv. Ane odisalo je sestrinsko zajedništvo, susreti, smijeh, pjesma i slavljenje Boga. Kroz dan su bile sestre iz gotovo svih provincijskih kuća.

Neka Gospodin po zagovoru sv. Ane blagoslovi svaki ovaj trenutak, susret i ako su u Njegovoj volji, usliši sve molitve koje su Mu upućene kroz devetnicu i trodnevnicu u cijeloj našoj Družbi. s. Jelena Marević Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

84

Sinj

Hodočašće Bogu posvećenih osoba iz Cetinskog kraja Gospi Sinjskoj Na blagdan Gospe od Anđela 2. kolovoza 2017. godine na hodočašću redovnika i svećenika u svetištu čudotvorne Gospe Sinjske, okupilo oko 200 osoba iz različitih redova a rođenih u ovim krajevima oko Sinja i slavnog cetinskog kraja. Sinjski župnik fra Perica Maslač predvodio je pokorničko bogoslužjea provincijal fra Joško Kodžoman svečano euharistijsko slavlje koje je pjevanjem uzveličao zbor sestara. Procesijom smo ušli u svetište kroz vrata milosrđa hodeći ulicom grada oko crkve što je lijepo svjedočanstvo za građane ali i dio turista koji su nas promatrali.

Sudjelovale su naše sestre i kandidatkinja rođene u ovom pitomom kraju.

Poticajno je naglasio provincijal u svojoj riječi, „mi smo sigurno izmoljeni od svojih roditelja ovdje pod okriljem Majke, naše Gospe Sinjske“. Uz nas Služavke nazočili su i predstavnici naših vanjskih suradnika Društva PMI-a.

U svojoj propovijedi provincijal je posebno istaknuo kako se jasni znak očituje tamo gdje Bog prebiva. Govorio je o Mojsiju te se preko njega očituje dajući mu ploče saveza a preko Marije Bog se očituje u svome Sinu. Govoreći o slici i Božjem prebivanju naglasio je kako kroz razgovor s ljudima možemo uočiti gdje netko prebiva; može biti iskrena pobožnost, proračunatost, zavjera, zloća… dobrota…

Bog poziva svakog čovjeka na ostvarenje kraljevstva Božjeg. Marija je bila ponizna službenica i poslušna Riječi te i nas poziva slušati Riječ Božju i živjeti je kroz naše služenje.

Na završetku euharistijskog slavlja gvardijan fra Peter Klapež zahvalio je svima na sudjelovanju, nadasve Gospi i Bogu za ovaj milosni dan. Naglasio je kako ovo naše hodočašće već postaje tradicionalno. Ovu godinu je znakovito jer je na Gospin blagdan kad se u svim franjevačkim Crkvama dobiva i potpuni oprost. S dubokom vjerom i ljubavlju prema Majci Božjoj na koncu smo zajednički izmolili posvetnu molitvu Gospi i otpjevali pjesmu našoj Gospi Sinjskoj. Sve je u stilu zajedništva pa je uslijedila neizostavna zajednička fotka pred Gospinim oltarom (koliko je moglo stati u kadar). Franjevci ovog značajnog samostana pripremili su za svih zajednički ručak gdje smo nastavili radosno druženje…

Bogu smo zahvalili da jesmo i da nas ima te nas Gospa poziva to svjedočiti svima i moliti da naše zajednice osvježi i mladima. s. Dolores Brkić 85

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Livno

Slavlje redovničkih zavjeta u ''Kući Djeteta Isusa'' Splitska Provincija sv. Josipa, 14. kolovoza 2017. god. u Livnu, u Duhovnom centru Kuća Djeteta Isusa, svečano je proslavila i zahvalila Gospodinu za sedam dijamantnih, šesnaest zlatnih i dva srebrna jubileja redovničkih zavjeta svojih sestara, kao i za dvije obnove privremenih zavjeta i polaganje prvih redovničkih zavjeta sv. misnim slavljem s početkom u 10 i 30 sati.

Sv. Misu je predslavio je p. Ivan, Ike Mandurić, isusovac koji je ujedno bio i voditelj duhovnih vježbi koje su prethodile ovom slavlju i na njega duhovno pripremale sestre svečarice kroz šest dana. U koncelebraciji je bilo dvadesetak svećenika među kojima na poseban način ističemo našeg velikog prijatelja i dobročinitelja p. Maurizia Annoni, te mons. Pavu Jurišića, postulatora kauze sluge Božjega Josipa Stadlera. U ima Vrhovne uprave Družbe prisutna je bila s. M. Vesna Mateljan, zamjenica časne majke. Nazočila je i mnogobrojna rodbina, prijatelji i ostali dragi gosti sestara. Na početku sv. mise provincijalka s. M. Anemarie Radan uputila je pozdravni govor svim nazočnima, a zatim se nastavilo sa uvodnim obredima misnog slavlja i službom Riječi.

U homiliji p. Ike je podsjetio sestre da je povijest njihova osobnog života obilježena neizrecivom i neshvatljivom Božjom ljubavi kojom ih Bog ljubi od vječnosti i da se u toj povijesti dogodila i povijest njihova zvanja.

Bog se je zagledao u svaku i namamio ju i odveo ju u pustinju da bi ondje progovorio njenom srcu. Ondje ju je odveo da bi ona spoznala Njegovu ljubav, da bi joj On sam bio dostatan. I to je ludost ovome svijetu, ali one su ono dragocjeno blago za ovaj svijet koji to ne razumije. Redovnički život je ta pustinja, mjesto u kojem Bog doista se objavljuje čovjeku. Da bi sestra vjerno živjela svoj poziv potrebno je da se neprestano obraća Gospodinu, da mrzi na grijeh i da ga se odriče.

Ona je pozvana na vjernost, ali i kad iznevjeri tu ljubav, On vjeran ostaje.

On uvijek iznova poziva, i svakog dana iskazuje joj svoju ljubav. Nadalje, p.

Ike naglasio je da je svaVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

86

kome onome tko se odazove pozivu, onome tko ostavi i kuću, i majku i oca, i braću i sestre poradi Krista obećano već u ovome životu zajedno sa progonstvima stostruko kuća, i braće i sestara, a što je najvažnije obećan je život vječni. Progonstva, patnje i nevolje bez kojih nema života jesu blaženstvo u kojem se krije već obećana nagrada – život vječni i spasenje duša. Tim riječima predvoditelj slavlja završio je homiliju i poželio svim sestrama, a osobito svečaricama da oduševljeno odgovaraju na Božji poziv i da ljubavlju svoga srca neprestano uzvraćaju na Ljubav Božju.

Nakon homilije uslijedio je obred polaganja prvih redovničkih zavjeta s. M. Faustine Zemunik i obnova privremenih zavjeta dviju sestra, s. M. Antonie Čobanov i s. M. Milane Žegarac.

Nastavilo se sa misnim slavljem, a prije pričesti s. M. Jasmina Čalo i s. M. Martina Grmoja zahvalile su Gospodinu na 25 godina služenja u Družbi i obećale da će i dalje obdržavati zavjete po propisima Konstitucija. Nakon njih, zahvalu za 50 godina vjernog služenja Malomu Isusu su izrekle, kao i svoja obećanja i zlatne sestre: s. M. Eudoksija Franić, s. M. Jozafata Projić, s.

M. Jasna Barišić, s. M. Natalina Vidović, s. M. Danka Žaper, s. M. Silvana Kavain, s. M. Dragutina Boras, s. M. Krucifiksa Ivelić, s. M. Veritas Kegalj, s. M. Antica Ćubelić, s. M. Hrizanta Barišić, s. M. Martinka Bosančić, s. M. Dulcelina Plavša, s. M. Gordana Rogošić, s. M. Lenarda Mateljan, s. M. Salvatora Delaš.

87

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Premda naše dijamantne sestre s. M. Arsenija Vidović, s. M. Pankracija Vidović, s. M. Marcelina Lovrić, s. M. Protazija Brčić, s. M. Timoteja Radošević, s. M. Tonka Mandalinić, s. M. Leonija Vukasović nisu mogle nazočiti ovom slavlju, u molitvi u Duhu bile su prisutne sa svima nama sestrama koje smo molile za njih i zahvaljivale na daru njihova redovničkog poziva i dugogodišnjeg služenja Gospodinu.

Po završetku sv. misnog slavlja svoje čestitke svim sestrama još jednom je uputila provincijalka s. M. Anemarie Radan i sam predvoditelj p. Ike Mandurić. Uslijedilo je čestitanje nazočnih, a radost redovničkih zavjeta nastavila se u zajedništvu kod stola svečanim ručkom.

Neka sve naše svečarice prati izobilje Božjeg blagoslova u njihovom služenju velikome Bogu i tako malenomu Gospodinu, Djetetu Isusu. s. M. Marina Mužinić Zagreb

Malim koracima do Vječnosti – vježbe duha Već prema tradiciji Družbe sestara Služavki Malog Isusa, svake se godine uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo održavaju duhovne vježbe za sestre koje ulaze u novicijat ili se pripuštaju zavjetima ili slave neku obljetnicu. Ove godine na Kraljevcu je duhovnu pripravu vodio o. Danijel Čolo, OCD. Vježbe duha započele smo u nedjelju 7. kolovoza prikupljanjem s raznih strana kako bi se „malim koracima približile Vječnosti“ što je bio i lightmotiv duhovnih vježbi. Osvješćujući si posebnost vremena koje nam predstoji i njegovu neredovitost koja rađa novim iskrama ljubavi prema Zaručniku svaki dan smo imale mogućnost približiti se nekoliko koraka bliže Vječnosti. Svaki korak dobio je svoje ime, a nadahnutom riječju i punim srcem putokaze koracima postavljao je o. Danijel koji se poslužio primjerima apostola, svetaca, crkvenih otaca, a na osobit način velikim naučiteljima Crkve sv. Terezijom Avilskom, sv. Terezijom od Djeteta Isusa i sv. Ivanom od Križa koji su nikli u karmelskom redu. Prvi korak dobio je ime vrijeme, drugi sveti zaborav, zatim napast, ogovaranje, čast, simpatija/antipatija, prijateljstvo, ljubav prema Bogu, prema sebi, prema bližnjemu… Hodajući tako u Prisutnosti i promišljajući o vrijednosti svakog koraka gradile smo otvorenost u kojoj smo se međusobno obogaćivale, ali na jedan specifičan način.

U čemu je posebnost? Nakon šutnje koju smo prakticirale kroz dan, nakon večere pa do Povečerja imale smo mogućnost za razgovor međusobno, ali s Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

88

intencijom da Isus bude središte. Ne ogovarati, ne pretresati osobe i događaje, nego dijeliti iskustvo Božjeg zahvata u vlastiti život i susreta s Njim samim. Osvježene blagim lahorom Božje miline vraćamo se u sredine gdje smo poslane da zajedno s bližnjima malim koracima hodamo prema Vječnosti. s. M. Marta Vunak Zagreb

„Evo me, Gospodine…“ Okupljene oko Stola Gospodnjeg, u zajedništvu s Nebeskom Majkom Marijom, radosna smo srca proslavile dan zavjeta naših susestara u samostanu „Betlehem“ na Kraljevcu.

Svečanost zavjetovanja je 14. kolovoza 2017. godine predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu sa mons. Antunom Perčićem, mons. prof. Josipom Balobanom, mons. prof. Stjepanom Balobanom, vlč. Franjom Radekom, vlč.

Ivicom Puškadijom, vlč. Josipom Radeljom, vlč. Lukom Sljepčevićem, te većim brojem svećenika, prijatelja naših sestara.

Na samom početku Euharistijskog slavlja, u novicijat su ušle naše postulantice, od sada sesetre: s. M. Zrinka Šutalo i s. M. Snježana Bjelobrk. Za vrijeme Euharistije, doživotnu vjernost po polaganju redovničkih zavjeta Gospodinu je obećala s. M. Marta Vunak, a obnovu zavjeta na godinu dana izrekle se naše sestre juniorke: s.

M. Kristina Maslač, s. M. Margaret Ružman i s. M. Monika Maslač. Za 50 godina ustrajnosti u posvećenom životu Gospodinu su zahvalile časna majka s. M. Radoslava Radek, s. M. Julijana Torbarac i s. M. Anđelina Bajs, dok je s.

M. Ambrozija Sošek zahvalila za 60 godina života u zavjetima.Mons. Josip Mrzljak u propovijedi nam je svima približio značenje zavjeta koji se daju Bogu, bilo da su privatni bilo javni, bilo pojedinačni, bilo zajednički. Stavio nam je pred oči majku bl. kardinala Alojzija Stepinca koja se zavjetovala da će do kraja života postiti srijedom i petkom o kruhu i vodi da njen sin pos89

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

tane svećenik. Posvijestio nam je da smo mi ljudi slabi i možemo se pokolebati, ali Bog je taj koji ne može prevariti, On je uvijek tu i On nam daje snage da se uvijek ponovno podignemo i izvršimo svoje obećanje. Tu nam je veliki uzor i poticaj Blažena Djevica Marija. Ona nam je primjer kako uvijek na Božji poziv treba odgovoriti „Evo me! Evo dolazim, Gospodine, vršiti Tvoju volju!“ Ona je bila spremna reći „Evo službenice Gospodnje!“ pa i kada nije razumjela. Kad joj je anđeo došao ona se prestrašila, ali vjerovala je da je ono što od nje traži od Boga i spremno je prihvatila u poniznosti. Čovjek ne može prihvatiti Božju pomoć ako se ne osjeti malenim pred Bogom, ako ne živi u poniznosti. Neka nam Blažena Djevica Marija tako bude uvijek primjer, zagovornica i putokaz da hodimo ovim putem znajući da je to siguran put koji vodi u nebo.

Nakon Euharistijskog slavlja, svim okupljenim svećenicima, rodbini, prijateljima, sestrama, a napose svim sestrama svečaricama, zaželjela je dobrodošlicu i obratila se provincijalna glavarica s. M. Petra Marjanović.

Sestrama koje su proslavile jubilej 50 i 60 godina života u redovništvu (s.

M. Radoslavi, s. M. Anđelini i s. M. Ambroziji) obratila se riječima zahvale za radosno, nesebično i ponizno služenje Isusu u bližnjima, za svjedočenje Božje ljubavi u teškim i u lijepim danima života. Na poseban način zahvalu je uputila s. M. Julijani koja je svoj zlatni jubilej „dočekala na križu bolesti.

Gospodin joj je posebno blizu, dok u molitvi sjedinjuje svoje trpljenje s NjiVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

90

me za naš podmladak i Provinciju.“ Čestitajući im jubilej, s. M. Petra im je zaželjela blagoslov i da ih „Gospodin jača za još mnoga djela ljubavi.“ Ističući da „ Bog ljubi neizmjernom ljubavlju i za uzvrat ne traži ništa osim ljubavi“ čestitala je na polaganju doživotnih zavjeta s. M. Marti, dok je sestre juniorke (s. M. Kristinu, s. M. Margaret i s. M. Moniku) potakla da ostanu „odvažne i vjerne u otkrivanju Isusove ljubavi. Čuvajte sjeme poziva u svojoj duši i vjerujte u Sijača kojemu ste dragocijene.“ Čestitala je na odvažnosti, te izrazila radost i zbog sestara novakinja, s. M. Zrinke i s. M. Snježane koje su se „oduševile za Njegov put i odvažile na novi korak u svojoj redovničkoj formaciji.“ Ohrabrila ih je riječima :“Isus vas je pozvao, vi ste se oduševljeno odazvale, a onda kad dođe kušnja, neće vas ostaviti nego će vas nositi na svojim ramenima. Ne bojte se, Njegova ljubav je istinita i vjerna.“ S. M. Petra Marjanović zahvalila je na prisutnosti i potpori svim svećenicima, roditeljima, rodbini, braći i sestrama, prijateljima naših svečarica koji su ih podržali, usmjeravali i molili za njih jer su oni bili prvi svjedoci Isusovih namjera s njima. Pozvala ih je na molitvu za sve nas da budemo vjerni svjedoci Isusove ljubavi. s. M. Martina Vugrinec Gromiljak

Duhovne vježbe sestara Služavki Malog Isusa u Kući Navještenja Svake godine darovano nam je vrijeme u kojem možemo intenzivnije boraviti s Gospodinom u tišini i miru. I ovaj put su se od 8. do 14. kolovoza 2017., u našem DC-u Kuća Navještenja u Gromiljaku okupile 24. sestre na duhovnim vježbama kako bi iskoristile to vrijeme milosti i radosti. Osim nas sestara Služavki Malog Isusa, s nama su bile i dvije sestre Euharistinke iz Makedonije. Tijekom 6 dana duhovnih vježbi vodio nas je p. Marijan Zubak, svećenik misionar Predragocjene Krvi Kristove. Kroz svakodnevnu zajedničku molitvu, razmatranja, klanjanja pred Presvetim, sv. misu, svaka od nas je, vjerujem, doživjela onu puninu mira i blaženstva koju Bog daje onima koji ga ljube. Pater Marijan nas je u svojim predavanjima vodio kroz Božju objavu Mojsiju na brdu Horeb i duboko nam je tumačio svaku Božju zapovijed, posebno kako bismo razumjele smisao, svrhu i cilj same Božje objave, ali i svake Njegove zapovijedi. Na početku svakog predavanja kao

91

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

uvod poslužila je po jedna vrlo poticajna priča autora Brune Ferrera koja je imala za cilj oraspoložiti nas za slušanje nadahnutih riječi patra Marijana.

Počevši predavanja, p. Marijan je između ostalog spomenuo kako Židovi 10 zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju ne zovu zapovijedima nego riječima - 10 Božjih riječi - upravo iz razloga što Bog moj meni govori, ne zapovijeda. U prvoj zapovijedi Bog govori Izraelu da je On Jahve, Bog koji je Izraela izveo iz zemlje ropstva, te opominje da ne smiju imati drugih bogova uz Njega.

Kako se pokoriti ovoj Božjoj zapovijedi i biti joj poslušan? Prema riječima p.

Marijana, vrlo jednostavno: „Temelj poslušnosti je zahvalnost. Temelj zahvalnosti je iskustvo.“ Dakle izrealeski je narod doživio izbavljanje iz ropstva, no bez vjere i zahvalnosti neće moći ostati vjerni ovoj zapovijedi. Na to pitanje je svima nama bilo postavljeno, iz čega je to sve Bog mene izbavio? I na čemu Mu sve dugujem svoju zahvalnost i poslušnost ovoj zapovijedi?

U vezi s drugom Božjom zapovijedi: Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud, izdvojit ću jedan od mnogih „bisera“ koje smo čule, a radi se o Petru koji doziva Gospodina u onoj prispodobi u kojoj je hodao po vodi. Zamislimo si samo: koliko dugo Petar hoda po vodi? Toliko dugo koliko je njegov pogled bio uprt u Isusa, a čim je spustio pogled, počeo je tonuti. Radi se dakle o jakoj simbolici – sve naše životne situacije imat će smisao dok gledamo u Isusa, a kad Njega izgubimo iz vida, počinjemo tonuti, počinju problemi, zato jer više ne gledamo u Njega, nego u svoje probleme.

Treća Božja zapovijed nam govori o svetkovanju Dana Gospodnjeg. O onom danu u kojem se trebamo ostaviti svih naših poslova i otpočinuti, kako je i sam Gospodin učinio nakon što je dovršio djelo stvaranja. Međutim, tko se zna odmoriti? Odmoriti se zna samo onaj koji zna blagoslivljati. Četvrtoj Božjoj zapovijedi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji, pater je još dodao i poglavare! Naime, ova zapovijed zapravo odlučuje o našem životu na zemlji. Svaki problem koji imamo u svom životu može potjecati iz izvora (obitelj, roditelji, kuća, djetinjstvo…). Često puta ono što se događalo u djetinjstvu kasnije se samo reproducira u životu. Razmišljajući o ovome, svaka od nas se vratila na svoje izvore te se susrela sa samom sobom. Jedna od važnih stvari jest ta da je naš odnos prema roditeljima zapravo slika našeg odnosa prema životu. Također smo došli i do zaključka da ovu zapovijed ne mogu prihvatiti oni koji sebe uvijek smatraju žrtvom.

Razmišljajući o petoj Božjoj zapovijedi, pater nas je iznenadio pitanjem: „Jeste li vi koga ubili?“ Naravno, počele smo se smijati na postavljeno pitanje, no kasnije smo shvatili da to zapravo nije bila obična šala jer ubiti nekoga ili nešto ne znači samo ubiti tijelo, fiziologiju, nego je to zapravo nešto Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

92

puno dublje. Ubiti – za Krista to znači i ono kad „netko ima nešto protiv tebe.“ Odnosno, ubiti – za Krista to znači ne ljubiti, ne imati sućuti. Primjerice, Kajin ubija Abela misleći da tako ispravlja nepravdu kojom je on bio pogođen. Međutim, i nakon toga je Kajin bio namrgođen i nesretan, a „ako pravedno radiš, vedrinom odsjevaš“ (Post 4, 7). I mi smo često kao i Kajin pa tražimo načine kako ispraviti nanesenu nam nepravdu, često na krivim ljudima jer, ako smo dobro razumjeli cijeli događaj ubojstva Abela, ni Abel nije Kajinu učinio ništa zlo, osim što je bio obasut Božjim milostima. Dakle, Kajin ubija Abela ne zato što ga mrzi, nego zato što misli da je Bog nepravedan, na što nam se postavlja pitanje – kako se odnositi prema nepravdi koja nas pogađa u životu? I jedna rečenica patra Marijana koja je, vjerujem, svaku od nas dotakla: „Snosit ćemo posljedice za svoja ubojstva.“ Spomenuo je pater da ne smijemo zaboraviti ni onu Božju: „Ti si čuvar brata svoga. Ti si čuvarica sestre svoje. Svi trebamo isključiti mehanizme koji ubijaju druge ljude. A ubiti svakako znači ostvariti želju da se drugome nanese zlo.“ Pater Marijan nas je sve upitao: „Znaš li ljubiti? Ako ne, uči se. Ljubi, ljubi, ljubi!“ Šesta Božja zapovijed govori o čistoći, ne samo tijela, nego i duše i duha. „Čistoća je ono kad svome tijelu daješ samo jedan smisao, a to je ljubav.

Ljubav je, dakle, pitanje čistoće, i svi smo pozvani biti vjerni,“ rekao je p.

Marijan. Ustanovili smo da nam najviše problema zadaju želje, pa je za to lijek da i u njima, u tim željama, duboko tražimo Božju volju.

Ne ukradi! – tako glasi sedma Božja zapovijed. Razmišljali smo o tome što se sve može ukrasti. Može se ukrasti novac, imovina, vrijeme, djetinjstvo, život, sreća... sve se može ukrasti. Međutim, ne ukradi, ne govori o tuđim dobrima, nego o mojim vlastitim dobrima. Jer posjedujem samo ono što mogu dati, moje je samo ono što dajem. A ako nešto ne mogu darovati, onda ne posjedujem tu stvar, već ona posjeduje mene. I tu je onda problem. No, postoji jedno iskustvo koje nas uvijek vraća na pravi put, a vjerujem da smo ga svi iskusili barem jednom u životu, a to je „što više dajemo, puno više primamo“. Duboka istina. Razmišljajući o svemu tome pitali smo se gdje je naša sigurnost, u čemu ili u komu tražimo sigurnost?

Kad se radi o osmoj Božjoj zapovijedi: Ne reci lažna svjedočanstva! razmišljali smo o istini i iskrenosti. Ovdje moramo spoznati da samo iskrenost nije dovoljna za istinu, jer puno je toga u životu što se može raditi s istinskom iskrenošću – možemo biti iskreno srditi, iskreno ljuti na nekoga, iskreno povrijeđeni nečim... Stoga, kako bi zaista ispoštovali i ovu Božju zapovijed potrebno je znati što je iskreno dobro za drugu osobu.

Na kraju su nam ostale još dvije zapovijedi: Ne poželi tuđeg ženidbenog druga! i Ne poželi nikakve tuđe stvari! Što se hoće reći? Ne poželi, ne poželi... Ne 93

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

poželi ništa. Glavni problem su uvijek želje koje izviru iz čovjekove nutrine.

Kako bismo bili vjerni posljednjim Božjim zapovijedima, ne smiju naše želje biti u suprotnosti s našim životom.

Evo, sve ove ukratko izabrane misli nisu bile izrečene samo onako da se puste u vjetar, nego su bile razmatrane i kroz preostalo vrijeme u duhovnim vježbama, kroz klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, zatim u vremenu osobne molitve, tako da je sveukupan dnevni red bio zapravo povezan jednom cjelovitošću izrečenih misli i promišljanja. Zahvalne smo Gospodinu što tako čudesno djeluje po Duhu Svetom preko izabranih ljudi, koji nam, ne samo da tumače Riječ, nego je nadasve životom svjedoče, te na taj način na nas prenose onaj žar i oduševljenje za Kristom. s. M. Sandra Kapetanović Vitez

Slavlje redovničkih zavjeta sestara Služavki Maloga Isusa U utorak, 15. kolovoza 2017. godine, sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije svečano su proslavile svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije i slavlje redovničkih zavjeta u samostanu Sv. Josipa u Vitezu. Euharistijsko slavlje ispred samostanske kuće u 10.00 sati predslavio je uzoriti Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski, uz koncelebraciju mons. Pave Jurišića, kanonika i postulatora kauze za proglašenje blaženim sluge

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

94

Božjega nadbiskupa Stadlera, p. Marijana Zubaka, misionara Krvi Kristove, vlč. Ante Zubaka, nadbiskupova tajnika, fra Velimira Bavrke, viteškog župnika, vlč. Željka Marića, rektora vrhbosanskog sjemeništa u Travniku te vlč.

Vitomira Šošića, župnika župe sv. Ane u Potkraju. Ovom su se slavlju pridružile brojne sestre Služavke Maloga Isusa, članovi obitelji i prijatelji sestara svečarica, Prijatelji Maloga Isusa te drugi vjernici.

Obredom ulaska u drugu godinu novicijata prije svete mise, dvije sestre novakinje: s. M. Pia Pilić i s. M. Nikolina Džavić, obukle su redovničko odijelo kao znak posvećenja i pripadnosti Družbi i tako nastavile put redovničke formacije. Nakon nadbiskupove homilije u kojoj je naglasio važnost nasljedovanja Blažene Djevice Marije, uzroka naše radosti, kako bismo se mogli sve više suobličiti Gospodinu, uslijedila je obnova zavjeta sestara svečarica.

Za 50 godina redovništva i služenja u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa Bogu su zahvalile: s. M. Bertila Kovačević, s. M. Ljubomira Žilić i s. M. Paskvalina Santro. Za 25. obljetnicu posvećenja po redovničkim zavjetima Bogu je zahvalila i zavjete obnovila s. M. Emanuela Juričević. Na godinu dana zavjete su obnovile sestre juniorke: s. M. Ana Prkić, s. M. Sandra Kapetanović i s. M. Jelena Jovanović.

Po završetku euharistijskog slavlja s. M. Bertila Kovačević je u ime sestara svečarica uputila riječ zahvale, najprije Bogu, a potom poglavaricama Družbe, svim sestrama, nadbiskupu Vinku i svim svećenicima, rodbini i prijateljima. Završnu riječ uputila je provincijska glavarica s. Marija Ana Kustura, pozvavši sve nazočne na zajednički ručak i nastavak slavlja u Domu Sv. Josipa gdje su se sestre iz zajednice i osoblje Doma potrudili da sve bude lijepo, svečano i dostatno.

95

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Za ovaj radosni, lijepi i milostima ispunjeni dan Bogu smo zahvalne i kličemo: Slava ti, Gospodine, na nebu i na zemlji, u našim srcima i po našim rukama. Neka naša srca uvijek budu otvorena Tvojoj milosti i volji da činimo samo ono što je Tebi milo i drago i što proslavlja Tvoje ime među narodima! Živio Mali Isus uvijek u našim srcima! s. M. Jelena Jovanović Zagreb

Susret sestara jubilarki i proslava jubileja Zaista je lijepo dočekati i u zahvalnosti proslaviti dvadesetpetu, a nadasve pedesetu godišnjicu služenja Malom Isusu u malima i potrebnima u Stadlerovoj Družbi.

Počele smo duhovnim vježbama u kući djeteta Isusa (Livno) pod vodstvom patra Ike Mandurića, duhovno bogate i nezaboravne kao i ambijent uz gostoprimstvo i slavlje 14. 08. 2017. godine. Ispunjene radošću i duhovnim darovima, a dobrotom naših poglavarica 25. 08. uz ostale naše sestre nas petnaest od pedeset godina i dvije od 25 godina autobusom iz Splita uputismo se na zahvalno hodočašće i to najprije mučeničkom gradu Vukovaru.

Stupile smo na sveto tlo poškropljeno znojem, suzama i krvlju naših mučenika što je bilo veliko uzbuđenje te i u isto vrijeme tuga i radost što su naša braća i sestre po primjeru Isusa imali hrabrosti položiti život za domovinu i bližnje. Bratski smo dočekane od otaca Franjevaca koji nas predadoše voditeljima i pohodili smo najznačajnija i nama tako sveta mjesta mučeništva naših branitelja i civila. Nakon slavlja Sv. Mise i večere prespavasmo uz naš Dunav koji nam Bogu hvala ostade u Himni.

Dana 26. kolovoza 2017. put nas vodi prema Slavonskom Brodu. Odmorene i naspavane, radosne i raspjevane, nestrpljivo smo iščekivale doći u rodni grad našeg dragog utemeljitelja Stadlera. Zaista je lijepo stupiti na tlo kojim su trčale i koračale njegove dječačke noge što nas čini mlađima i radosnijima. I dođosmo pred Crkvu Gospe od Brze Pomoći – Crkve njegova krštenja.

Zaista koja je to blažena radost i osjećaj kao da vidimo njegove roditelje koji ga sretni donose, kao da smo i mi prisutne u njegovom krštenju, a on i oni našemu zahvalnom slavlju i danu Družbe.

Sv. Misu zahvale Bogu za Družbu i dar služenja u proteklim godinama nas dvadesetdvije od pedeset i tri od dvadesetpet godina predslavio je Đakovački biskup Đuro Hranić sa još pet svećenika. Njegova radost vidljiva je u držanju, homiliji sa Biskupovim štapom kojega je u ono vrijeme naš UtemeVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

96

ljitelj darovao Biskupu Štrosmajeru što je bio znak da nam je radosno došao da s nama proslavi naša slavlja. Biskupova radost i jednostavnost uz jednostavnost naše časne majke Radoslave posebno se doživjela kod zajedničkog ručka, gdje su naše mlade sestre novakinje i kandidatice izvele bogati čestitarski program u riječi i pjesmi. Hvala im. Poslije podne stopama malog Stadlera pošle smo u Crkvu otaca Franjevaca pomoliti se majci našoj i njegovoj gdje je i on to često činio. Pozdravivši se s njime na njegovu trgu uputili smo se prema Zagrebu. Svugdje radostan i srdačan doček.

Sutradan pohod našoj Majci u Bistricu. Nakon Sv. Mise na kojoj smo bile pozdravljene i predstavljene od gospodina Župnika, pošle smo u Karmelski samostan svim sestrama, a posebno našoj kolegici sestri Natanaeli koja također slavi pedeset godina zavjeta gdje je došlo do obostrane radosti i čestitki.

Nakon te radosti odosmo se pokloniti i zahvaliti ljubavi Presvetoj Krvi Kristovoj u Ludbreg. Na povratku u Zagreb, a što drugo, nego poklon i preporuka našem dragom i nama već svetom Kardinalu Stepincu. U danu rastanka od našeg Zagreba pohodismo Kraljevac – mjesto naše formacije i pohodismo naše sestre starije i bolesne, a posebno nepokretnu kolegicu sestru Julijanu. Zatim smo pošle u Novu Ves gdje su većini od nas počeli prvi kandidaturski koraci. I tu nas dočekaše naše sestre srdačno i radosno kao i svugdje gdje smo došle. Hvala svima.

97

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Na kraju uz pozdrav svima i našem Zagrebu ispunjene zadovoljstvom i zahvalnošću uputismo se našim zajednicama uz još jednu radost, a to je što smo se u Karlovcu susreli sa Sv. Josipom – našim zaštitnikom u njegovom i našem svetištu. Koliko nas Sv. Josip voli da su kod našeg dolaska svečano zazvonila crkvena zvona, a župnik Sente na ulasku u Crkvu škropio blagoslovljenom vodom. Nakon kratko iznesene povijesti Svetišta i molitve poželjele smo da tu nekada proslavimo i dan Provincije – ta njegove smo.

I na samom kraju što drugo nego zahvaliti najprije dragom Bogu, našem Utemeljitelju sluzi Božjem Josipu Stadleru, Časnoj majci s. Radoslavi, sestri Provincijalki i svim dragim sestrama koje smo susrele i od kojih smo svugdje srdačno dočekane.

Zahvalne sestre slavljenice dvadesetpete i pedesete godine svetih zavjeta 2017. godine. s. M. Martinka Bosančić Vukovar i Slavonski Brod

Posjet Vukovaru gradu heroju i slavlje Dana Družbe U petak 25. kolovoza 2017.g. sestre Služavke Malog Isusa Provincije sv.

Josipa uputile su se prema Vukovaru kako bi se pomolile i odale počast gradu heroju i braniteljima.

Nakon dugog, ali lijepog putovanja obilježenog zajedništvom, molitvom, pjesmom izišle smo iz autobusa na vukovarskoj Trpinjskoj cesti, danas ulici Alojzija Stepinca, na kojoj se nalazi „Groblje tenkova" spomen dom "svim braniteljima Trpinjske ceste koji su svojim životom i djelom 1991. godine trajno obilježili obranu Vukovara."

Naša slijedeća postaja bio je spomen dom "Ovčara". Čahure kojima su nevini ljudi ubijeni, lampe na stropu koje predstavljaju duše ubijenih, njihove osobne stvari te spirala smrti koja njihova imena vodi prema vječnom svjetlu nisu mogle ne ostaviti duboki trag u našim dušama te u njima pobuditi duboku zahvalnost, poštovanje i pobožnost koje su nas vodile u procesiji u kojoj smo moleći krunicu išle prema masovnoj grobnici u koju su bile položene žrtve tog okrutnog zločina.

Treća postaja nam je bilo Memorijalno groblje na kojemu 938 bijelih križeva izazivaju tugu i bol, a četiri metara visok križ svojim vječnim plamenom Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

98

izgovara neprekidnu molitvu i zahvalu, na nju potičući svakoga tko pored njega prođe, pa tako i nas.

Nakon memorijalnog groblja uputile smo se prema danas prekrasnom franjevačkom samostanu, u koji smo smještene, i crkvi koji su u ratu također bili razrušeni, a gdje smo najuzvišenijom molitvom - sv. Misom - još jednom prikazali Bogu žrtvu ljudi čija je ljubav prema Domovini bila jača od smrti. Po završetku euharistijskog slavlja razgledale smo samostan i crkvu te se uputili na večeru koju su za nas pripremili fratri.

U subotu 26. kolovoza nakon doručka i oproštaja od fratara koji su nas ljubazno dočekali i ugostili krenule smo prema Slavonskom Brodu - rodnom gradu našeg oca Utemeljitelja gdje je upriličen dan Družbe. Tom prilikom je dvadeset osam sestara u zajedništvu s ostalim susestrama te sestrama drugih redova proslavilo pedesetu godišnjicu redovničkih zavjeta te tri sestre dvadeset petu godišnjicu redovničkih zavjeta.

Prije Euharistijskog slavlja u crkvi Gospe od Brze Pomoći meditativni program su pripremile kandidatice sarajevske provincije. Svečano euharistijsko slavlje, na početku kojeg nam je pozdravnu riječ uputio župnik Ivan Lenić, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić istaknuvši u propovijedi da su Stadlerovu budućnost odredili teški dani njegova djetinjstva u Slavonskom Brodu, gradu koji je ponosan njime kao svojim najvećim sinom. Osim što nas je podsjetio na sve važnije detalje Utemeljiteljeva života nadbiskup se na kraju propovijedi obratio i nama rekavši nam kako zahtjevnošću redovničkog života pružamo zdravu alternativu svijetu, dajemo mu novo svjetlo, nadu pruživši nam tako ohrabrenje te potvrdivši smisao i veliku odgovornost ženskog redovništva.

Sestrama je posebnu radost predstavljao prekrasni pastirski štap koji je nadbiskup Hranić koristio, a kojega je nadbiskupu Strossmayeru darovao naš Utemeljitelj prigodom njegove pedesetogodišnjice biskupskog ređenja.

Poslije svete pričesti sve sestre su predvođene časnom Majkom, koja je i 99

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

sama slavila 50. obljetnicu služenja Malom Isusu, obnovile svoje redovničke zavjete. Na kraju sv. mise č. Majka, s. M. Radoslava Radek uputila je zahvalnu riječ Nadbiskupu i otvorila Jubilarnu Stadlerovu godinu u Družbi povodom 175. godišnjice rođenja i krštenja; 150. godišnjice svećeništva; 100. godišnjice smrti te 10. godine od završne sjednice za dijecezanski postupak beatifikacije i predanih dokumenata na Kongregaciju za kauze svetaca u Rimu Josipa Stadlera.

Po završetku sv. Euharistijskog slavlja zajedništvo se nastavilo u ozračju radosti i slavlja na svečanom ručku na kojem su prigodnim programom sestre i članovi Društva PMI-a čestitali svečaricama na čelu s vrhovnom glavaricom s. M. Radoslavom Radek.

Po završetku ručka u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva bilo je upriličeno kratko klanjanje gdje je J. Stadler u djetinjstvu sudjelovao na misnim slavljima, a koje su pripremile juniorke i novakinje zagrebačke provincije.

Prigodom posjeta toj crkvi gvardijan franjevačkog samostana pozdravio je sestre i podijelio im Leonov blagoslov. Radosne i zahvalne Gospodinu završile smo svoj susret nakon kojega smo se uputile u svakodnevnicu, sve osim svečarica koje su svoje slavlje i zajedništvo nastavile u generalnoj kući u Zagrebu. s. M. Milana Žegarac

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

100

Zagreb

Susret sestara juniorki Kad priroda govori U svježe jutro, 31. kolovoza 2017.g. počeo je susret sestara juniorki i magistre s.

Vikotorije Predragović. Zaputivši se prema Sljemenu, dan smo započeli molitvom.

U kapelici Majke Božje Sljemenske, vlč. Franjo Korade predslavio je euharistijsko slavlje u kojem nas je pozvao na budnost. Poticao nas je na razmišljanje o životu koji iziskuje radost u svjedočenju svoga poziva.

Nakon svete Mise okrijepili smo se kako bi kroz razgovor o Sestrinstvu i zavjetu čistoće podijelili svoja iskustva, pitanja i stavove. S. Viktorija, govoreći o dogovorenoj temi, potaknula nas je na razmišljanje o posvješćivanju i imenovanju osjećaja. Dajući za primjer svece i naše pokojne sestre, ohrabrila nas je za življenje svakodnevice u našim zajednicama. Na kraju predavanja, šećući šumom izmolili smo krunicu BDM. Naš susret završio je večernjom molitvom Crkve u ljepoti prirode zagrebačkog Sljemena. (SMI) Vinkovci

Proslavljen blagdan Male Gospe u Marijinom domu U petak 8. rujna 2017., u Marijinom domu u Vinkovcima svečano je proslavljen blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, Mala Gospa. Kapelu Male Gospe na Marijin rođendan pohodio je velik broj vjernika iz svih vinkovačkih župa. Misno slavlje, na sam blagdan, kao i trodnevnu duhovnu pripremu predslavio je fra Milan Gelo. U propovijedi je fra Milan govorio o ljepoti BDM, ali i o važnosti koju ona za nas ima kao naša nebeska Majka.

Nakon svete Mise vjernici su zajedno sa sestrama ostali u kratkom druženju pod Marijinim okriljem! (SMI)

101

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Humac

Održan XX. Redovnički dan u franjevačkom samostanu na Humcu U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) u subotu 9. rujna u franjevačkom samostanu i župi sv. Ante Padovanskoga na Humcu (Ljubuški) održan je XX. Redovnički dan o temi „Redovnici i redovnice u službi pomirenja". Mi, sestre Služavke Malog Isusa, sudjelovale smo u cjelokupnom programu i događaju kao jedna od većih grupa ovoga skupa.

Otvarajući skup na kojem je sudjelovalo 220 redovnika i redovnica, predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko zaželio je svima dobrodošlicu. U ime biskupa Bosne i Hercegovine, nazočne je pozdravio banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, koji je sve sudionike pozvao na evanđeosku ljubav, nadvladavanje zla i stvaranja dobra poput svjedoka vjere, dvjestotinjak redovnika i redovnica koji su ubijeni kao žrtve komunističkoga režima u Bosni i Hercegovini te su svojom žrtvom dali veliki doprinos procesu pomirenja.

U ime domaćina, sudionike je pozdravio gvardijan fra Dario Dodig izrazivši radost što se ovogodišnji Redovnički dan održava u okrilju njihove franjevačke zajednice.

Prvo predavanje „Redovnici i redovnice u službi pomirenja“ održao je fra Mijo Džolan, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, iznijevši teološko viđenje ove teme.

U svom predavanju je istaknuo kako „pomirenje koje kao redovnici i redovnice možemo ponuditi ne nalazimo u sebi niti u nekim intelektualnim spoznajama, već otkrivanjem milosti Božje koja je u Kristu već djelatna za nas i za svijet, uspostavljajući ono najbitnije, pomirenje: Bog nas sa sobom pomiruje, bezuvjetno, univerzalno, dok još bijasmo grešnici i neprijatelji.' A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja' (2 Kor 5,18-19)“.

Govoreći o navještaju Kristova mira, predavač je kazao kako ne treba omalovažavati niti jednu dimenziju mira kao međuljudske, društvene i političke činjenice, ali da bi netko mogao biti nositelj, navjestitelj mira, instrument mira i pomirenja mora se dogoditi obraćenje na osobnoj razini. Staviti svoje

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

102

iskustvo, svoju pripovijest u pripovijest o Isusovu životu, križu, smrti i uskrsnuću te početi živjeti mir iz toga susreta.

Glede poslanja pomirbe, Isus poziva ljude u novi odnos s Bogom, odnos koji daje smjer, obraća te kad je u pitanju mir i pomirenje ne troši se u teorijama o miru i polemikama tko ima pravo.

Na kraju, fra Mijo je istaknuo sljedeće: „Pashalni misterij je za kršćane paradigma za proces pomirenja: to je transformacija koja nas uvodi u posve novo, neočekivano mjesto, koje i ne razumijemo nikada posve. 'Svidjelo se Bogu u Njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima' (Kol 1,19-20). Izvor pomirbe je izvan nas, našeg iskustva, naše duševne strukture, stanja psihe, ali mi smo intimno pokrenuti u taj proces.“ Drugo predavanje na istu temu održala je doc. dr. Arta Dodaj sa Studija psihologije Filozofskog fakulteta u Mostaru koja je iznijela psihološki aspekt na ovu temu. Pomirenje je definirala kao višedimenzionalan proces koji uključuje promjene na emocionalnoj, kognitivnoj, motivacijskoj i ponašajnoj razini. Istaknula je da se pomirenje sastoji od četiri elementa: istine, pravde, oprosta i mira, a proces pomirenja odvija se kroz četiri faze: fazu razotkrivanja, fazu odluke, radna fazu i fazu traženja smisla. U fazi razotkrivanja osoba procjenjuje koliko nemogućnost oprosta ima negativan utjecaj na njezin svakodnevni život. U fazi odluke osoba odlučuje da će oprostiti. U radnoj fazi dešava se proces izmjene viđenja samoga sebe i druge strane u konfliktu, a u posljednjoj fazi osoba pokušava pronaći dublji smisao kao rezultat situacije kroz koju je prošla.

Na kraju, prof. Ana je istakla korake koji mogu pomoći pri opraštanju i pomirenju. Neki od koraka jesu: „odreći se osvete, osvijestiti svoje osjećaje, priznati i podijeliti s nekim svoju bol i povrijeđenost, razumjeti i prepoznati smisao povrede te svoju ulogu u procesu opraštanja, procijeniti kakva očekivanja imamo od sebe i od drugih, otvoriti se milosti opraštanja i koristiti opraštanje kao dar koji nam čini dobro.“ Slijedila je rasprava, a zatim stanka te prigoda za sakrament pomirenja.

Misno slavlje je predslavio biskup Semren u suslavlju tridesetak svećenika.

Mons. Semren je, također, izrekao i homiliju. Za vrijeme euharistijskoga slavlja pjevao je i svirao zbor Školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije pod ravnanjem s. Bibijane Ćurlin.

Nakon objeda, o povijesti franjevačkog samostana na Humcu govorio je fra Žarko Ilić, a zatim su sudionici pod vodstvom gvardijana samostana mogli

103

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

razgledavati franjevačku galeriju i muzej. Potom je organiziran prigodni kulturno-rekreativni program pod vodstvom fra Marina Karačića.

Oko 17 sati, uz prigodne riječi zahvale, skup je zatvorila dopredsjednica KVRPP BiH s. Kata Karadža.

Nakon predivnog dana, na povratku kući, posjetile smo i marijansko svetište u Međugorju kako bismo našoj nebeskoj Majci zahvalili da današnjem danu, ali i kako bismo joj preporučili sve naše potrebe i osobe za koje brinemo. s. M. Sandra Kapetanović Marija Bistrica

Hodočašće Zagrebačke nadbiskupije u Hrvatsko nacionalno marijansko svetište Vratih se s dvodnevnog hodočašća umorna, ali ispunjena radošću i predivnim dojmovima. Svako hodočašće mi je drago i unaprijed se veselim što ću ići. Za njega se srcem i dušom pripremam, ali ovo je bilo posebno zbog obaveza koje su se ispriječile, te nije bilo sigurno hoću li zaista i ići. Božja Providnost se pobrinula… Bog je najveći u ljubavi i to nam uvijek pokazuje, a Gospa je svojim zagovorom isprosila ostvarenje mogućnosti. Već to je bio početak moje radosti i zahvalnosti Bogu i Gospi što mi se ostvarila želja i molitva.

Kao i svake godine, vlakom smo krenuli mi sestre zajedno s mladima iz raznih župa zagrebačke nadbiskupije. Radosti i pjesme nije nedostajalo....

Po dolasku u svetište Majke Božje Bistričke pozdravili smo Gospu i slijedili program po rasporedu. Najprije je uslijedila kateheza, pa svjedočanstvo.

Vlč. Jakov Rađa svoju katehezu je usmjerio na novozavjetni odlomak u kojem je sv. Josip u nedoumici zbog Marijine trudnoće. Jasno nam je objasnio svaVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

104

ki detalj, a nakon svakog protumačenog detalja, postavio pitanje svima nama, što bi mi, ili kako bi mi postupili u ovakvoj situaciji... i što možemo učiniti sa svojim životom, budući da je Evanđelje aktualno i za nas danas?

Zatim je jedan bračni par posvjedočio svoje životno iskustvo života u braku, ukazujući na sve prepreke, mogućnosti i blagoslove koji su obilježili njihovo zajedništvo i što su iz svega toga naučili. Tako je kateheza, održana prije njihova svjedočanstva, dobila životnost i potvrdu kako je život s Bogom najbolji način življenja.

Večernja služba svjetla, procesija s upaljenim svijećama i pjevanje marijanskih pjesama, pa nadalje u klanjanju imali smo dovoljno vremena biti pred Gospodinom i s Njegovom i našom Majkom Marijom prebirati po svom srcu.

Sutradan smo se priključili svim vjernim hodočasnicima grada Zagreba u slavljenju Boga preko Marije i svetog Josipa.

Sve zahvale molbe i želje smo iznijeli Njoj, moćnoj zaštitnici i zagovornici.

Nakon dva predivna dana zajedništva s Majkom Marijom i međusobno, pozdravili smo se do sljedećeg susreta. Opet smo pješačili do vlaka i vratili za Zagreb puni doživljaja i blagoslova, znajući da nas Ona uvijek prati. s. M. Mihaela Vuković

Marija Bistrica

Hodočašće u Mariju Bistricu Tradicionalno zavjetno hodočašće Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu održalo se 9. i 10. rujna 2017. godine. Tisuće vjernika zaputilo se Majci Božjoj Bistričkoj punih srdaca pjesme, molitve, zahvale, radosti…

Na ovo zavjetno hodočašće uputile smo se i mi sestre novakinje: s. Pia, s.

Nikolina, s. Snježana i s. Zrinka, sa časnom majkom s. M. Radoslavom Radek, koja nam je iskazala puno pažnje i majčinske ljubavi.

Odale smo počast Majci Božjoj Bistričkoj pred oltarom u samoj bazilici i u tišini srca izrekle svoje molitve. U svečanoj procesiji od kapele Ave Maria zaputile smo se prema vanjskom oltaru gdje je bilo središnje euharistijsko slavlje.

Svečano euharistijsko slavlje predslavio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački u koncelebraciji s mons. Mijom Gorskim, također pomoćnim biskupom zagrebačkim i mnogobrojnim svećenicima i redovnicima. Kardi105

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

nal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, nije mogao prisustvovati zahvalnom hodočašću, ali se svim hodočasnicima obratio svojom homilijom koju je u cijelosti prenio mons. Mijo Gorski. U svojoj poruci hodočasnicima, istaknuo je važnost prijateljstva utemeljenog na čistoj ljubavi i vjeri u Boga.

Potaknuo je mlade da približeni Majci Božjoj otvore srca za druge i tako budu spona koja približava prijatelje našoj nebeskoj Majci Mariji.

Nakon svete Mise časna majka s. Radoslava počastila nas je s ručkom u lokalnom restoranu, a hodočašće smo završile posjetom samostana sestara Karmelićanki u Mariji Bistrici. s. Zrinka Šutalo, novakinja Zagreb

Sveta misa zahvalnica za hodočašče u Mariju Bistricu U ponedjeljak, 11. rujna 2017., dan nakon velikog zavjetnog hodočašća Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu, i mi sestre novakinje uputile smo se u katedralu kako bi zahvalile dragom Bogu na tom lijepom događaju. Uz pratnju naše časne majke s. Radoslave Radek, imale smo još jednu priliku zahvaliti za taj dan koji smo proživjele u slavlju Boga po Majci Božjoj Bistričkoj. Svetu misu u zagrebačkoj katedrali predvodio je pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski, u zajedništvu s biskupom Ivanom Šaškom i svećenicima Zagrebačke nadbiskupije. U prigodnoj propovijedi biskup se zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli kako bi slavlje bilo uzveličano.

Također je spomenuo kako su na Misi prisutni bogoslovi prve godine te nas pozvao da nad njima bdijemo u molitvi. A na samom kraju svete mise biskup Ivan Šaško je izmolio molitvu za svećenička zvanja.

Radost mi je bila vidjeti tolike vjernike kako na razne načine molitvom i pjesmom iskazuju svoju naklonost Majci Božjoj. Za mene častiti Mariju znači iskazati joj djetinje povjerenje jer Ona sigurno jedva čeka da čuje tihe i jednostavne molitve naših srdaca kako bi nesebično odgovorila na njih.

Svoje razmišljanje upotpunit ću riječima blaženoga Alojzija koji je jednom rekao: „Ako ćete častiti i ljubiti Majku Gospodinovu iskrenom i ustrajnom ljubavlju, i u vama će se ostvariti ono što kaže nadahnuti prorok: 'tko časti svoju majku, sličan je onome koji skuplja blago' (Sir, 3,5)“.

Neka nas sve prati njezin zagovor, a Bog neka nam podari milost da se osjećamo kao njezina djeca. s. Snježana Bjelobrk, novakinja Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

106

Gromiljak

Susret animatora za duhovna zvanja Mladi, vjera i trelo razlučivanje poziva U organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije od 19. do 21. rujna 2017. godine u Duhovnom centru sestara Služavki Malog Isusa Kuća Navještenja u Gromiljaku (BiH) okupili su se na svoj godišnji susret animatori duhovnih zvanja, predstavnici naših nadbiskupija i biskupija, te muških i ženskih redovničkih zajednica, predvođeni predsjednikom ovog Vijeća, mons. Marinom Barišićem, nadbiskupom metropolitom splitsko-makarskim.

Tema ovog susreta bila je Mladi, vjera i zrelo razlučivanje poziva, tema o kojoj će razmišljati i biskupi na općoj redovnoj biskupskoj sinodi koju je najavio papa Franjo. Animatore je kroz temu vodila prof. dr. sc. Sanda Smoljo, teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja. Prof. Sanda Smoljo je predstavila psihološke aspekte sazrijevanja mlade osobe u odabiru duhovog zvanja, odlučivanju na život u duhovnom zvanju i u konkretnom okruženju bogoslovije ili redovničke priprave. Istakla je važnost Milosti u duhovnom pozivu, ali na jednak način i ljudsko sazrijevanje osobe u istinskom prihvaćanju volje Božje i vlastitog zvanja, te značajnu uloge onih koji prate te kompleksne procese. Boraveći u Bosni i Hercegovini, animatori su pružili svjedočanstvo solidarnosti Crkve u Hrvatskoj s Crkvom u Bosni i Hercegovini. U srijedu 20. rujna su se susreli s kard. Vinkom Puljićem, vrhbosanskim nadiskupom, s kojim su kratko progovorili o situaciji duhovnih zvanja i životu katolika u Bosni i Hercegovini. Osim ovog radosnog susreta, posjetili su franjevačku zajednicu i bogatu muzejsku zbirku u Fojnici, te svetište sv. Jakova Markijskog u Deževicama. Svetu misu su slavili u župnoj crkvi Gospe Snježne u Deževicama u kojoj ih je ugostio župnik don Marin Marić sa župljanima, a pjevao je zbor mladih iz Fojnice. U Sarajevu su animatori imali priliku vidjeti Katolički školski centar i samostansku crkvu sestara Kćeri Božje ljubavi, posjetiti Školske sestre franjevke bosansko-hrvatske provincije te sestre Služavke Malog Isusa u samostanu Egipat u kojoj su animatore pozdravila i djeca štićenici njihovog doma.

Radost susreta i učvršćivanja zajedništva biskupijskih i redovničkih animatora te Crkve u Hrvatskoj i Crkve u Bosni i Hercegovini najveća su blagodat koju su sudionici doživjeli. Neka Svevišnji vodi njihov rad za njivu Božju i nagradi obilno sve one koji su ih radosno dočekali i ugostili. s. M. Jasna Crnković, Družba Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje 107

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Burgkirchen

Proslavljena 40. godišnjica služenja starcima i bolesnicima U Burgkirchenu je 7. rujna 2017. proslavljena četrdeseta godišnjica postojanja doma „Sv. Ruperta“, u biskupiji Passau, a pripada Karitasu. Dom ima kapacitet za 105 osoba. Nakon što su sestre franjevke Šibenske provincije raskinule ugovor o radu, direktor Karitasa Konrad Unterhitzenberger je sklopio novi ugovor sa sestrama Služavkama Maloga Isusa. Tako su 11. srpnja 1981. g. sestre SMI-a Zagrebačke provincije započele radom u ovom Domu. Tijekom četrdeset godina u Domu su bile zaposlene s. M. Ankica Hrgović, s. M. Domagoja Sopta, s. M. Mihela Slakoper, s. M. Silvija Vurušić i s.

M. Vlatka Kovačić.

Slavlje je počelo svetom Misom u sestarskoj kapelici na kojoj su prisustvovali predstavnici biskupijskog Karitasa, zamjenik župana, gradonačelnik, vodstvo Doma, osoblje, štićenici i njihova rodbina. U propovjedi smo promišljali značenje slavljenja Boga sa svim datostima koje staračka dob nosi, da je prihvaćamo kao Božji dar.

Nakon sv. Mise smo razgledali izložbu radova koje su izradili štićenici Doma u sklopu terapije. U humorističnoj predstavi iz povijesti Doma prikazan je dolazak novih štićenika, njihovo prilagođivanje životu u novim okolnostima, sve na domaćem dijalektu sa puno smijeha.

Nakon zajedničkog objeda ispunjenog mnogim lijepim razgovorima, neki su pričali svoj put dolaska u Dom, među njima i s. M. Vlatka Kovačić. s. M. Ankica Hrgović Livno

Susret sestara Služavki Maloga Isusa do 50 godina Važnost afektivne zrelosti u međuljudskim odnosima unutar redovničke zajednice U organizaciji Vijeća za odgoj i trajni odgoj u našoj Provinciji održan je dvodnevni seminar duhovno psihološkog karaktera (23. i 24. rujna 2017.) za sestre do 50 godina života, u Kući Djeteta Isusa, Livno. Tema seminara je bila Važnost afektivne zrelosti u međuljudskim odnosima unutar redovničke zajednice, a vodila ga je dr. sc. Sanda Smoljo, teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja, voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

108

profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, na Teološkokatehetskom institutu u Mostaru, te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

Seminar je započeo u subotu, 23. rujna u 9 sati uvodnom molitvom koju je imala s. Marina Mužinić, predstavljanjem prof. dr. sc. Sande Smoljo, te dobrodošlicom svima, a osobito voditeljici seminara, koju je u ime Vijeća za odgoj uputila s. Sandra Midenjak. Nakon toga uslijedio je niz predavanja i zajedničkih susreta do završetka u nedjelju, 24. rujna, u poslijepodnevnim satima.

Voditeljica seminara, dr. sc. Sanda Smoljo kroz svoja predavanja istaknula je, prikazala i na vrlo jednostavan način, kroz konkretne primjere, približila sestrama važnost afektivnog i nutarnjeg svijeta svakog čovjeka, pojedinca kojim on ulazi u međuljudske odnose. Naglasila je da je ono također pretpostavka za duhovnu izgradnju i rast u Milosti koja ne djeluje bez suradnje same naravi. U tom kontekstu njeno izlaganje na poseban način bilo je usmjereno na specifičnosti redovničkog života i integraciju afektivnog svijeta i emocija osobe s izabranim pozivom. Afektivno zrela osoba, istaknula je dr. Sanda, ne zaustavlja se i ne djeluje prema prvotnoj emocionalnoj procjeni percipiranog događaja i ne zadovoljava svoje potrebe prema načelu „sada i ovdje“ već razumskom procjenom daje se voditi od ideala i vrijed109

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

nosti dobra u samome sebi te djeluje u skladu s pozivom. Rezultat takve evaluacije i djelovanja su mir i unutarnja sloboda. Također, ukazala je na zajedništvo kao najveću potrebu našeg vremena, ali i upozorila na duh individualizma koji je glavni neprijatelj svake zajednice. Govorila je o tome kako zajednica pomaže rast pojedinca, ali ga ne uzrokuje ističući da rast u zajednici ovisi od sposobnosti osobe za rast i njene otvorenosti Božjoj milosti. Na samom kraju dr. Sanda dala je i konkretan prikaz puta prema afektivnoj zrelosti kroz 4 koraka: biti svjestan sebe, prihvatiti sebe, razmišljati o vlastitim emocijama, odlučiti i djelovati.

Osim što su slušale izlaganja dr. Sande, sestre su aktivno sudjelovale u osobnoj refleksiji, u zajedničkoj diskusiji na temu, a bilo je prigode i za individualni razgovor s voditeljicom seminara. Cjelokupni program i raspored seminara kroz ova dva dana bio je uklopljen u dnevni red zajedničke molitve Časoslova i slavlja sv. Mise. Sve se odvijalo u vedrom i radosnom ozračju kako međusobnog druženja i igre, tako i učenja novog, u preispitivanju sebe, upoznavanju svojih emocija i odnosa s drugima.

Zahvalna srca sestre su izrazile svoje zadovoljstvo zbog seminara i poželjele još ovakvih susreta. Neka Gospodin učvrsti naše zajedništvo i svima nam udijeli svoj blagoslov na putu osobnog i zajedničkog rasta i sazrijevanja u pozivu. s. M. M. Gromiljak

Susret sestara pročelnica i članica povjerenstava provincije Bezgrješnog začeća BDM Susret sestara pročelnica i članica povjerenstava provincije Bezgrješnog začeća BDM održan je 5. listopada 2017. godine u duhovnom centru Kuća Navještenja na Gromiljaku pod presjedanjem provincijske glavarice s.

Marije Ane Kustura. Nazočilo je dvadeset sestara raspoređenih u šest Povjerenstava koji imaju za cilj doprinijeti radu i rastu Provincije kroz ostvarivanje volje Božje i Božjih planova.

Susret je započeo u jutarnjim satima nakon zajedničke molitve sestara u kapelici Kuće Navještenja. Uvodnu i pozdravnu riječ okupljenim sestrama uputila je provincijska glavarica s. Marija Ana Kustura nakon čega je predstavila nove pročelnice i članice povjerenstava u Provinciji. S obzirom na dosadašnji rad i iskustvo nužne međusobne suradnje Povjerenstava, Provincijska uprava je donijela odluku o spajanju nekih povjerenstava.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

110

Tako, dosadašnje Povjerenstvo za apostolat duhovnih zvanja i Povjerenstvo za Prijatelje Maloga Isusa od sada radi kao jedno pod nazivom Povjerenstvo za apostolat duhovnih zvanja i Prijatelje Maloga Isusa, a Povjerenstvo za odgoj djece u odgojnim i rehabilitacijskim ustanovama i Povjerenstvo za skrb i njegu starijih i nemoćnih osoba postaje Povjerenstvo za apostolsko poslanje (skrb za djecu, starije i nemoćne osobe). Nakon toga uslijedio je zajednički rad članica i donošenje odluka o važnim terminima kroz narednu godinu te stvaranje programa rada za 2017./2018. godinu. Potom se svako Povjerenstvo na čelu s imenovanom pročelnicom okupilo za samostalan rad gdje su sestre članice razgovarale o doprinosu svog Povjerenstva kroz narednu godinu s obzirom na donešeni plan i program rada.

Nakon zajedničke duhovne i tjelesne okrepe, u poslijepodnevnim satima sestre su se okupile u dvorani Kuće Navještenja kako bi predstavile prijedloge i odluke pojedinih Povjerenstava za rad u 2017./2018. godini.

Ovaj plodonosan i radostan susret i rad sestara pročelnica i članica Povjerenstava završen je u večernjim satima molitvom Krunice i euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Imena Marijina gdje su sestre zahvalile Bogu za dar zajedništva, mogućnost zajedničkog rada i sve milosti primljene tijekom dana.

Neka naše služenje i poslanje prati zagovor Blažene Djevice Marije, zaštitnika naše Družbe i oca Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. s. M. Jelena Jovanović Gromiljak

Prvi sabor sestara Služavki Malog Isusa provincije BZ BDM U radosnom ozračju, kao i u radosti susreta jedne s drugom, u rano jutro 6. listopada 2017. godine u Kući Navještenja na Gromiljaku otpočeo je Prvi sabor sestara Služavki Malog Isusa sarajevske provincije. Sabor će se održati u dva termina i dvije grupe. Na saboru u prvoj grupi je sudjelovalo 35 sestara iz različitih zajednica iz čitave Provincije.

Susret je započeo slavljem svete Mise koju je slavio vlč. Dubravko Turalija, profesor na KBF-u. U svom kasnijem predavanju sve nas je uveo u dublje razmišljanje o Ruti – najplemenitijoj ženi Staroga zavjeta. Izabrao je govori111

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ti o njoj iz razloga jer je to žena koja je besprijekorno održala svoje životne zavjete, povezavši njezin život s našim redovničkim životom. Između ostalog Knjiga o Ruti nam kazuje, prema riječima prof. Turalije, kako je „Bog čovjeku dao radosti, ali i kušnje. I radost i žalost su kolektivne, tj. radost jednog se prenosi na drugog, a i žalost je tu da se podijeli s drugima kako bi se lakše nosila“. Ali ako se čovjek odvoji od kolektivne kušne, kao što je učinila Neomi, Rutina svekrva, „onda nužno upada u osobnu kušnju“ koju je daleko teže nositi i koja najčešće ima tragičan završetak. Međutim, od kušnji koje nas zadese „najlakša je prva kušnja, jer je redovito kolektivna, jer se može podijeliti s drugima i jer u toj prvoj kušnji Bog kuša ne samo jednoga, nego cijelu zajednicu, sve unaokolo – pa se zato i zove kolektivna kušnja jer se tiče svih, a ako se tiče svih, to znači da nisam jedini koji pati, pa prema tome i bol je puno manja.“ Upravo se to dogodilo kada je suša pogodila Betlehem, pa je Neomi, kako bi izbjegla glad, inzistirala da, zajedno sa svojim mužem Elimelekom koji je bio spreman napustiti svoju očevinu, napuste svoj rodni kraj i otiđu u drugu zemlju. Time je Neomi izbjegla kolektivnu kušnju, no u Moabu zapada u osobnu kušnju jer joj umiru muž i oba sina.

Sada Neomi, shvaćajući svoju pogrešku i grijeh koji je učinila, tjera od sebe svoje snahe, želeći sama okajavati svoj grijeh i ispaštati kaznu. No Rut je ne ostavlja samu. „Bog izabire poganku, nevjernicu, Moapku Rut da pouči židovsku plemkinju, vjernicu. Noemi se vraća u svoje mjesto zajedno sa Rut, tamo javno ispovijeda svoj grijeh i kaznu. Svjesna je da nema bijega od života, svaki bijeg je još jedan korak prema dolje, svako izbjegavanje još dublje uranjanje, svaka kriva odluka, još veća tragedija.“

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

112

Sve ovo se itekako može primjeniti i na redovnički život. Svi znamo i iskusili smo kako je lakše kroz nevolje i gorčine života prolaziti na krilima zajedništva i međusobne podrške i pomoći. „Sve što se kasnije događalo u Noeminoj povijesti sami je blagoslov kojemu može biti zahvalna samo zbog Rut.“ „Rut je sve ono što Noemi nije – Noemi je Gospodarica, Rut je sluškinja; Noemi izbjegava kušnje, Rut se suočava s njima; Noemi gubi se, Rut dobiva sve. U ovome je smisao života da sve ono što čovjek slobodno prihvati do kraja, uz Božju pomoć i izvrši.“ Prof. Turalija zaključuje: „Zato i mislim da je Rut pravi primjer prave redovnice. Žene koja se odrekla svoga naroda, svoje mladosti, svojih snova, svojih mogućnosti i posvetila se onomu kojemu se obećala. Svatko od nas je Rut. U nama ima i seljenja i povrataka, i kolektivnih tugi i kolektivnih radosti. Poruka je ne napuštati svoju zajednicu kao Elimelek, ne bježati od života kao Noemi, ne povlačiti se kao Orpa, nego prihvatiti, pouzdati se, povjerovati i nadati se kao i Rut da će se iz velike nevolje roditi veliki blagosov, iz velike žrtve, veliki rezultati!“ Nakon ovog duhovnog osvježenja i dubokog promišljanja o likovima iz SZ koji su zapravo odlična slika nas danas, vlč. Turalija je otvorio mogućnost za raspravu u kojoj su sestre iznijele jako lijepa promišljanja. Odmah nakon toga započeo je rad Prvog provincijskog sabora. S. Maria Ana, provincijska glavarica, na početku nas je sviju pozdravila i u uvodnom govoru nas upoznala s načinom, organizacijom kao i o temama razgovora na saboru. Uslijedila je zajednička molitva i ručak, a nakon kratkotrajnog odmora pristupili smo radu po grupama razgovarajući i promišljajući o svim pitanjima koja su bila tema sabora.

113

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Sutradan, 7. listopada 2017. dan smo ponovno započeli svetom Misom koju je slavio fra Miro Relota, župnik i gvardijan samostana u Fojnici. A nakon doručka ponovno smo prionuli radu u grupama. Nakon završetka rada u grupama, u popodnevnim satima ponovno smo se okupili u dvorani kako bi svaka grupa, uz pomoć izabrane predstavnice unutar svake grupe iznijela sva razmišljanja svoje grupe, o kojima smo opet kasnije imali priliku svi zajedniči raspravljati ako bi tko imao kakvo pitanje ili komentar na izneseno mišljenje. Nakon predstavljanja rada iz grupa s. Maria Ana je zahvaliviši svim sestrama na radosnom i iskrenom sudjelovanju, završila Prvi provincijski sabor rekavši: „Cilj ovoga bio je dati mogućnost susreta sestrama kao i mogućnost izjašnjavanja o svim tekućim pitanjima s kojima se u Provinciji suočavamo, zapravo dati mogućnost razgovora o nama. Hvala Gospodinu za ovo vrijeme, kao i svim sestrama na sudjelovanju. Svima nam želim da budemo Rute u zajednicama u kojima jesmo“. s. M. Sandra Kapetanović Trogir

Marijo, zvijezdo mora

Bog nas ljubi, o kako ljubi, On ljubi nas!

I ove godine, po dobrom starom običaju organiziran je 7. listopada jednodnevni izlet redovnica Splitsko-Makarske nadbiskupije pod vodstvom fra Petra Lubine. Glavno odredište bili su Trogir i Čiovo.

Oko 50 redovnica različitih Družbi i Redova, zaputilo se u 7i30 ispred Gospe od zdravlja u Splitu prema Gospi kraj mora (Gospi od mlika) na Čiovu.

Putem smo pozdravili Majčicu i predali joj današnje hodočašće u ruke da ne samo obađemo razna mjesta i crkve, već u njima susretnemo Onoga koga je ona nosila u utrobi i rodila, Onoga čiji otajstveni život na poseban način razmatramo s Marijom kroz njezin mjesec, mjesec krunice – listopad.

U putu smo također jednodušno i jednoglasno molili i jutarnju iz časoslova.

Stigavši na Čiovo, prvo smo posjetili već spomenutu Gospu kraj mora, gradu najbliža predromanička crkvica iz 11. st. Zanimljiva je jer se uz nju nekad nalazila nastamba pustinjaka. Naime, Čiovo je otok gdje su se u antičko doba protjerivali heretici i tamo se povlačili u osamu. Također valja reći da je utoj crkvi prvu misu slavio Petar Berislavić, hrvatski ban i biskup te jedan od najslavnijih hrvatskih boraca protiv turaka.

Zatim smo posjetili crkvu sv. Križa i dominikanski samostan u selu Arbanija. To je zapravo jedan od tri proglašena svetišta u Hrvatskoj od pape. SaVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

114

mostan je osnovao Nikola Miličević, dominikanac koji je umro na glasu svetosti. U crkvi postoji predivan križ Raspetoga iznad oltara. 1600.g. ovdje se zbio čudesni događaj. Iz Kristovih rana na raspelu je prokapala krv. Zanimljivo je i da je crkva dva puta kroz povijest gorjela, a križ ostao netaknut oba puta. Lik Krista na križu izgleda tako realno, u stavu ispuštanja posljednjeg daha. Sam pogled na Njega prenese te na Golgotu, u trenutak iskazivanja Njegove ljubavi prema nama, potpunog sebedarja, izgaranja do kraja. Neopisivo. Hvala i slava Bogu za sve.

Nakon toga posjetili smo Slatine te pred originalnom slikom Gospe od prizidnice u župnoj crkvi Uznesenja BDM zahvalni molili srednji čas. A onda se uputili u svetište Gospe od prizidnice. Među strmim stijenama iznad samog mora izrasli su crkva i svetište u sklopu istoimene pustinje koju su u 16.st. osnovali poljički svećenici glagoljaši. Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u ruci drži Isusa. Predaja kaže da je naslikana na dasci, postavljena na gredu i na taj način doplovila do obale Čiova gdje je pronađena u davna vremena. Slika je očitim čudesima sebi privukla skupljanje puka. Tako je danas okupila i nas oko oltara i oko slike te smo u zajedništvu sa fra Petrom, biskupskim delegatom slavili sv. Misu moleći od Gospodina sve potrebne milosti da Mu vjerno i radosno služimo u sve dane života svoga.

Nakon pauze za ručak i rekreaciju zaputili smo se u Trogirsku katedralu sv.

Lovre gdje nas je dočekao vodić.

115

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Ispred katedrale naišli smo na jednu od mnogobrojnih trogirskih klapa koji su nam zapjevali „Krist na žalu“ i „pismon izličili dušu“. Katedrala je UNESCOva zaštićena svjetska baština.

Na njoj su uočljivi stilovi od romanike do baroka, a u njoj su i vrijedna umjetnička djela kao primjerice kapela sv. Ivana Trogiskog, jedan od najljepših renesanskih spomenika u Europi.

Zatim smo se prolazeći ulicama grada kratko zaustavlili kod crkve sv. Barbare, rodne kuće već spomenutog Petra Berislavića ali i rodne kuće našeg bl. Augustina Kažotića te stigli do dominikanskog samostana i crkve sv.

Dominika, a onda kao šećer na kraju posjetili i benediktinski samostan i crkvu sv. Nikole. Kao što se od osnutka samostana 1064.g. život u njemu nije nikada ugasio, tako se i naše životne svijeće još nisu ugasile, još uvijek smo pozvani rasti i cvjetati, smijat se i pjevati, ljubiti i naravno – izgarati.

Vidjevši, čuvši, doživjevši mnogo lijepih i korisnih stvari kroz današnji hodočasnički izlet vračamo se domovima sa novim poletom i žarom. Još jednom krećemo ispočetka. Gorljivije. Sa Zvijezdom mora. Za Krista. Amen.

Aleluja. s. M. Faustina Zemunik Split

Započeo dvogodišnji studij Teologije posvećenog života u Splitu Dvogodišnji studij Teologije posvećenog života započeo je u petak, 20. listopada u Karmelićanskom samostanu na Vidovcu u Splitu. Na studij se prijavilo 57 polaznika, a od toga je 15 vjernika laika. Svoju podršku kako studiju tako i polaznicima došao je izraziti splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je uputio prigodnu riječ. Naglasio je kako za njih ovaj događaj sigurno mnogo osobno znači, ali da on ima važnost i za njihove zajednice i Crkvu općenito. „Dok vas gledam u klupama, uočavam kako klupe pomlade čovjeka, ali ne klupe same po sebi nego vaša želja za znanjem“, kazao je nadbiskup.

Osvrnuo se i na temu simpozija KBF-u Splitu „Vjera i sport u susretu“ istaknuvši kako „mnogi ljudi tjeraju sport i žele biti mladi, ali ne pomlađuje sport nego ljubav.“ U tom je svjetlu govorio o ljubavi prema pozivu, koja se očituje i u želji za permanentnim obrazovanjem kako bismo kao kršćani mogli današnjem čovjeku na što razumljiviji način dati obrazloženje nade Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

116

koja je u nama. „Poziv treba upoznati da bi se volio i treba ga voljeti da bi ga se upoznalo. Potrebno je upoznati izvor svoje karizme i živjeti evanđelje u evanđeoskim savjetima, otkriti novu dimenziju liturgije i apostolat u novom svjetlu, biti svjestan današnjih izazova“, naglasio je nadbiskup Barišić. Budući da se studij, nakon dva dvogodišnja ciklusa u Zagrebu, po prvi put izvodi u Splitu nadbiskup je istaknuo da „ovdje danas počinje nešto povijesno“.

Riječ zahvale nadbiskupu na podršci uputio je predstojnik Studija o. Jure Zečević. Teologija posvećenog života (TPŽ) je studij za osobne potrebe u smislu cjeloživotnog obrazovanja, prvenstveno osoba koje pripadaju različitim oblicima posvećenog života, ali ga može pohađati i određeni broj vjernika laika, ukoliko su za to, u danoj situaciji, ispunjeni organizacijski i drugi uvjeti. Glavna svrha studija jest da osobama posvećenog života u našoj Crkvi i društvu omogući produbljenje, osmišljenje i osvježenje vlastitoga specifičnog Bogu posvećenog života i duhovnosti pomoću odgovarajućih nastavnih predmeta, seminara i vježbi, polazeći od teorijsko-znanstvene i praktično-provedbene razine, naglasio je predstojnik Zečević.

TPŽ je ustanovljen 2013. godine na poticaj i uz potporu Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, a osnivač i organizator studija je Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa. U prva dva nastavna ciklusa održana u Zagrebu bilo je upisano ukupno 92 polaznika. Nastava se odvija jedan vikend mjesečno (petak i subota) i traje dvije godine.

Napisala: Silvana Burilović Crnov, 20. 10. 2017.

Preuzeto:

https://smn.hr/34 -duhovna-zvanja/2885-zapoceo-jedvogodisnji-studij-teologije-posvecenog-zivota-u-splitu

Od naših sestra studij Teologije posvećenog života pohađaju: s. Marina Mužinić, s. Anka Kristić, s. Antonia Čobanov i s. Faustina Zemunik.

Sarajevo

127 godina pod okriljem sv. Rafaela

Dana 24. listopada 2017. godine sestre Služavke Maloga Isusa u Sarajevu proslavile su svoju 127. obljetnicu postojanja i djelovanja svoje Družbe koju je osnovao sluga Božji Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup upravo na današnji dan, blagdan sv. arkanđela Rafaela 1890. godine. Ove godine za blagdan sv. Rafaela i slavlje Družbe pripremale smo se trodnevnicom u kapeli u samostanu „Egipat“ u kojoj smo pod svetim Misama razmišljali o milostima kojima je Družba obdarena kroz 127 godina postojanja.

117

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Prvi dan trodnevnice sv. Misu je predslavio vlč. Franjo Tomić te je u svojoj propovijedi, između ostalog rekao kako mi, Služavke Malog Isusa, uz Malog Isusa koji je izvor života i smisla životnog zvanja, imamo i puno drugih svetaca, zagovornika i primjera za svoj život, počevši od BDM – najveće službenice, preko sv. Josipa, službenika Malog Isusa i mnogih drugih Božjih miljenika pa sve do arkanđela Rafaela. Vlč. Franjo smatra, kao što i mi vjerujemo, da je utemeljenje zajednice na baš jedan ovakav blagdan uistinu bilo izabrano s nadahnućem Duha Svetoga. Povezavši svoje nadahnute riječi s današnjim čitanjem iz Staroga Zavjeta i s praocem našim Abrahamom, vlč. Franjo naglasio kako je bitno uvezati radost molitve s radošću nadvladavanja svojih slabosti, koje svatko od nas ima, poput Abrahama. A to možemo iz uvjerenja da je Rafael – Bog iscjeljuje – tu s nama.

Drugi dan trodnevnice predovodio je vlč. Goran Kosić koji je propovijedajući, izrekao jako lijepe i poticajne misli. Najprije nas je sviju podsjetio na svačiju povezanost s anđelima – onu najslađu – iz vremena kad smo bili djeca i molili se svom anđelu čuvaru. I sada, možemo reći da je „anđeo zapravo onaj koji je Bogu drag, tj. onaj tko se u Boga uzda i Bogu služi“. I prema svemu tome trebamo biti svjesni da smo onda i „mi ti koje je Bog stvorio i da smo pozvani steći život vječni i gledati Boga licem u lice, što anđeli već i rade“. Pozvani smo dakle, biti anđeli jedni drugima, oni dobri anđeli, a to možemo učiniti tako što ćemo druge poticati u dobru, možemo učiniti svaki dan dajući Bogu Božje, a to jest pouzdanje i ljubav. Na kraju propovijedi vlč.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

118

Goran nam je svima poželio da imamo više pouzdanja kako bismo dali Bogu Božje, a to je ljubav, a to je cijeli život, baš kako je i naš prvi vrhbosanski nadbiskup to učinio – dao je svega sebe i svojim životom sigurno proslavio Boga i zaradio vječni život.

Kroz treći dan trodnevnice vodio nas je prečasni Pavo Jurišić. U svojoj propovijedi je rekao kako nas „godišnjica ove Stadlerove zajednice potiče da malo razmišljamo o ovom našem velikom Pastiru koji je ovoj zemlji i našem narodu činio velika djela“. Zatim je kroz nekoliko pisama koja je nadbiskup Stadler uputio sestrama prikazao ljubav koju je on gajio i očitovao prema zajednici i sestrama u Družbi. „Ova Družba plod je njegove ljubavi prema nevoljnima. A bitna je oznaka svaka ljubavi darivanje sebe i traženje dobra kod drugoga i za drugoga. Stoga ljubav moramo shvatiti u prvom redu kao dobrohotnost prema drugima i kao spremnost da činimo dobro drugima.

Naš osnovni stav prema drugome treba biti kreativan, tj. takvo ponašanje i djelovanje koje gradi, koje unaprjeđuje i stvara, kako kaže Pavao: „Ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!“ (Fil 2,4). Ovaj vid ljubavi prema drugima najljepše je naznačen u opisu posljednjeg suda: „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti...“ (Mt 25,31-46). Ljubiti drugoga znači u prvom redu zauzeti pozitivan stav prema njemu i djelovati u njegovu korist, željeti biti od koristi za njega i pomoći mu, govoriti o njemu dobro, prihvatiti ga, poštivati ga. Radi se o dobrohotnom djelovanju. To nam je predstavio sam Isus u svom načinu susreta s čovjekom. To je sluga Božji Josip Stadler vjerno slijedio“. Evo ovim i još mnogim drugim poticajnim riječima hrabrio nas je preč. Pavo, kao i svećenici koji su nam govorili kroz protekle dane trodnevnice. Sad nam je ostalo još ono da se dušom i srcem do kraja pripravimo za sutrašnji blagdan sv. Rafaela.

Na sam dan slavlja sv. Rafaela i slavlja 127. rođendana naše Družbe sv. Misu u 12 sati slavio je fra Nikica Vujica, ekonom provincije Bosne Srebrene uz koncelebraciju 11 svećenika. Na sveto misno slavlje došle su sestre iz drugih zajednica naše Provincije kao i sestre drugih redovničkih zajednica u Sarajevu. U nadahnutom govoru fra Nikica je spomenuo sliku iz Pisama sv.

Ignacija Antiohijskog u kojoj on kršćansku zajednicu uspoređuje s pjevačkim zborom, pa piše: „Prihvatite u sebi Božju melodiju. Tako ćete biti veliki zbor u kojem će odjekivati pjesma Kristova. A to je pjesma koju vaš Otac nebeski sluša i po njoj zna da vi pripadate Kristu.“ Zatim je fra Nikica svima dozvao u svijest da i mi pripadamo tom velikom zboru. „Bog hoće da mi tu pjesmu, njegovu i našu pjevamo s drugima. Jer treba nastati jedan zbor, jedna simfonija, u koju će svaki glas unositi svoju pjesmu života, ali tako da jedan drugome ne smeta, nego da se jedan drugome prilagođava i da se održava stalna skladnost.“ Nadalje je rekao: „Ovdje se sjetimo Sluge Božje119

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ga, vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Nakon što je u poniznosti čuo Božju melodiju, koju je Bog odredio za njega, svojim glasom, svojom karizmom dostigao je vrhunac, a to je svetost. Tako je Božju melodiju, u svojoj prepoznatljivosti prenio na sve nas, a posebno na vas, drage naše sestre, na vašu Družbu. Utemeljitelj je vašu Družbu nazvao: Služavke siromaha. U nazivu je zamislio i uputio na služenje: skrbiti se o siromahu ili služiti Isusu, a to je Božja melodija, po kojoj vas sve prepoznajemo. I kako je vaš nebeski zaštitnik arkanđeo Rafael pomagač na zemlji tako ste i vi svojim služenjem pomagači bližnjemu, siromasima.“ Nakon zajedničkog slavlja sv. Mise, radosno druženje nastavili smo i kod blagovanja u sestarskoj blagovaonici. Radosnom ozračju svakako je doprinjelo prisustvo braće svećenika i sestara, ali i naše djece iz Stadlerovog Dječjeg Egipta koji već dobro znaju što znači svaka godina rasta Družbe sestara Služavki Maloga Isusa jer oni rastu zajedno s nama i uz nas, ali i mi uz njih! s. M. Sandra Kapetanović Vitez

Proslava sv. Rafaela Obilježavanje blagdana sv. Rafaela u samostanu sv. Josipa u Vitezu započeo je obraćanjem s. Marije Ane Kustura provincijalne glavarice sestara Služavki Malog Isusa roditeljima djece koja pohađaju naš vrtić. Roditelje je obavijestila o personalnim promjenama u vrtiću, o promjenama u djelovanju vrtića po pitanju kolektivnog godišnjeg odmora koji je podijeljen na zimski i ljetni dio podjednako.

Zatim je uslijedila duhovna obnova za roditelje koju je predvodio fra Velimir Bavrka – viteški župnik.

Na početku svog obraćanja župnik je izrazio dobrodošlicu i radost u odazivu na duhovne stvarnosti. Na početku je pozvao sve prisutne da život počnemo shvačati kao jednu istinu, kao realnost svoga života i prestanemo prebacivati krivnju jedni na druge, majka na oca i obrnuto, nego da uzmemo odgovornost za svoje čine u svoje ruke. Pročitao je tekst pod naslovom Razgovor između čovjeka i Boga. Da si ti roditelj, upitao je čovjek koje bi ti životne poruke želio da djeca nauče?

Bog odgovara:  Da nauče da nikog nemogu prisiliti da ih voli; Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

120

 da nauče da nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu;  da nije bogat onaj tko najviše ima, nego onaj kome najmanje treba...

Ljudi će zaboraviti što ste rekli, oni će zaboraviti što ste učinili za njih, Ali nikad neće zaboravit kakve ste osjećaje u njima probudili. To će reći kakve smo tragove ostavili za sobom, jesmo li koga potaknuli da razmisli o svom životu i da krene drugačije živjeti.

Zatim smo se preselili u kapelicu gdje smo nastavili sa svetom Misom. Uz fra Velimira koncelebrirao je don Giuseppe Trentadue tajnik nuncija BiH u vatikanskoj ambasadi. Pod misom su pjevala djeca u zajedništvu sa tetama i svojim roditeljima. Kapelica je bila puna roditelja, braće i sestara djece.

U kratkoj propovijedi fra Velimir je dotaknuo sljedeće: Danas je jako bitno kakva nam je obitelj, da li vlada sklad ili svatko drži svoju stranu. Obitelj je najugroženija struktura u društvu. Roditelji su prezaposleni, radi se i nedjeljom, obiteljskih ručkova više nema, nego se ide u restorane, dok djecu stavljamo po igraonicama da se mi malo odmorimo.

Kod roditelja vrijedi slogan današnjice: Kud svi tamo i moje dijete. Ako jedan roditelj ne može kontrolirati svoje dijete, neznam što se stvarno može dogoditi?

121

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Ako si odgovoran roditelj, i ako ti je srce ispunjeno Bogom koji ljubi, ti ćeš znati u ljubavi odgojiti svoje dijete za ovaj život.

Na kraju svete Mise tete su podijelile kolačiće roditeljima koje su sami pravili u vrtiću. Hvala ti sv. Rafaele što nas voliš i štitiš, te pratiš na našim putima. s. M. Klara Jerković Grottaferrata

Kako služiti Malom Isusu?

U radosnom raspoloženju dočekale smo proslavu dana naše Družbe, svetkovinu sv. arkanđela Rafaela. Duhovno smo se pripremale kroz trodnevnicu i duhovnu obnovu, koju nam je imao don Franjo Frankopan Velić, student u Zavodu sv. Jeronima. Potaknuo nas je da po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju, koja je rodila Sina Božjega, koja je u svom naručju i u srcu držala Malog Isusa, sv. Josipa koji se brinuo za Dijete Isusa, i još nekoliko drugih svetaca koji su u svom naručju držali Maloga Isusa, poput sv. Ante Padovanskog, sv.

Ruže Limske, sv. Kristofora, i mi ljubimo i primamo Malog Isusa u svoje srce. Ljubeći Isusa ljubimo bližnje. Kroz dimenziju primanja i davanja vršimo svoje poslanje služeći upravo onima kojima smo i poslane.

I na svetkovinu sv. Rafaela don Frankopan nam je u homiliji posvijestio poslanje anđela kao posrednika između Boga i ljudi. U veselom raspoloženju nastavili smo naše druženje za zajedničkim stolom. Brinući se za ono što nam je otac Utemeljitelj ostavio, radosno nastavimo svoj hod služeći Bogu u najmanjima. s. M. Ivana Radman Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

122

KARIZMATSKO POSLANJE

Prisoje

U pohodu župi Uznesenja Blažene Djevice Marije U ranim jutarnjim satima, 18. lipnja 2017. god., s. Danica Bilić, s. Manda Pršlja i dvije pripravnice: Anela Oborović i Ivka Martinović, uputile su se prema Prisoju u župu Uznesenja Blažene Djevice Marije, gdje je sakrament sv. potvrde primilo 30 krizmanika, a posebnost među krizmanicima je djevojka Marija Ivančić, koja se odlučila odazvati na Gospodinov poziv u naš samostan sestara Služavki Malog Isusa.

Tom prigodom sv. misu predslavio je mr. don Željko Majić, generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije u koncelebraciji župnika župe Prisoje don Ivana Bebeka i ostalih župnika susjednih župa odakle su bili krizmanici. U svojoj propovijedi mons. Željko stavio je naglasak na obdržavanje onih šest istina Katoličke Crkve, te deset Božjih zapovijedi, jer one mogu pomoći kada se čovjek nađe na raskršću života. Poručio je krizmanicima da nakon sakramenta potvrde ne napuštaju Crkvu, nego ostanu u njoj kao svjetlo i nada, te budućnost svog rodnog kraja. U propovijedi se, također, osvrnuo na pozdravni govor koji je napisala i pročitala krizmanica Marija, naša buduća pripravnica, sa željom da se još više mladih odvaži krenuti za Gospodinom.

Nakon misnoga slavlja pripravnice su sa sestrama pohodile obitelj Marije Ivančić i, u radosnom zajedničkom ozračju za obiteljskim stolom, nastavile slavlje primljenog sakramenta sv. potvrde. U zajedništvu s brojnom rodbinom i prijateljima radosno se slavilo i sve je izgledalo skladno, baš kao u prvoj kršćanskoj zajednici: jedno srce i jedna duša koja slavi Gospodina.

Bogu hvala za ovaj divan dan i za sve koji su nam omogućili biti sudionicama ovog radosnog slavlja.

Ivka M., Anela O., s. Manda P.

123

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Ferdinandovac

„Ja sam Put, Istina i Život...“ (Iv 14,6) U Ferdinandovcu, od 6. do 9. srpnja 2017. godine održano je 5. TABOROVANJE KATOLIČKE DJECE I SREDNJOŠKOLACA VARAŽDINSKE BISKUPIJE pod motom: „Ja sam Put i Istina i Život…“ (Iv, 14,6).

Tema ovogodišnjeg taborovanja bila je Deset Božjih savjeta (zapovijedi). Na taborovanju je sudjelovalo preko 90–tak djece iz osnovne i srednje škole koja su kroz ova tri dana u molitvi, sv. Misi, pjesmi, katehezama, igri, druženju… imali priliku tražiti „bolji put“ kako živjeti i shvatiti Božje zapovijedi i doći do svima nam zajedničkog cilja. Na tom putu siguran „putokaz“ i oslonac nam je sam Isus Krist koji nam je pokazao kako ići prema Ocu živeći ljubav kao najuzvišeniju zapovijed koju nam je i svojim životom posvjedočio.

Prvu večer, djeca su imala priliku susresti se i sa sestrama Služavkama Maloga Isusa, s. Emanuelom i s. Viktorijom koje su ih prigodnom prezentacijom uvele u temu o kojoj su razmišljali idućih dana.

Vrhunac svakog dana bilo je slavlje svete mise u župnoj crkvi u Ferdinandovcu, a na sam dan završetka taborovanja, radost zajedništva sa svima je podijelio i varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Neka Gospodin blagoslovi svako naše zajedničko nastojanje da idući putem, od Gospodina za nas određenim, što savršenije živimo ljubav i radost služeći malenima! s. Viktorija, SMI

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

124

Livno

Kamp za djecu Udruga Magis iz Zagreba u suradnji sa volonterskim centrom udruge SKAC Palma ove godine po prvi puta je organizirala volonterski kamp za djecu u Livnu, točnije u Donjem Žabljaku u Duhovnom centru Kuća Djeteta Isusa.

Kamp je trajao od 9. do 13. srpnja 2017. godine. U svakodnevnom programu sudjelovalo je oko 170 djece od 5 do 15 godina. Djeca su uz animatore sudjelovala u raznim radionicama i igrama. Kuća Djeteta Isusa na par dana postala je kuća ispunjena smijehom, trkom, vriskom…

Roditelji zadovoljni jer djeca provode kvalitetno slobodno vrijeme, animatori ispunjeni radošću neumorne djece, djeca iskreno sretna dok istražuju što sve mogu i znaju, a časne sestre blagoslovljene jer Kuća Djeteta Isusa vrvi sa djecom! Đurđica Blažević Vinkovci

Blagoslov djece i obitelj u Marinom domu Dana 7. rujna 2017., dan uoči blagdana Male Gospe i trećeg dana naše trodnevne duhovne pripreme za sam blagdan, u Marijinom domu u Vinkovcima,

125

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

slavljena je sveta Misa za naše obitelji i blagoslovljen početak nove pedagoške godine!

Fra Milan nam je na poseban način nadahnuto govorio o obitelji kao kolijevci i izvoru kršćanskog života, o potrebi stalnog jačanja vjere u obiteljima i nadasve nužnosti molitve u obitelji i za obitelj.

Isus je na poseban način volio djecu i davao im prva mjesta radi ljepote njihovog srca što se i na ovom slavlju, koje su naša djeca animirala, osjetilo kroz pjesmu, molitvu, predanje, pa i ples, a na osobit način dok je svećenik molio Božji blagoslov za njih i njihove obitelji..

Blagdansko ozračje potrajalo je do večernjih sati kroz druženje roditelja i sestara u igri i pjesmi. (SMI)

Dubrovnik

Sveti Leopold u Dubrovniku Na povratku iz rodnog Herceg Novog prva postaja zaustavljanja relikvije tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića bio je Dubrovnik, gdje je kombi vozilo sa sarkofagom stiglo u subotu, 16. rujna 2017., u večernjim satima.

Od naselja Hladnica sarkofag relikvije tijela sv. Leopolda u svečanoj procesiji oko 20 sati, krenuo prema Biskupijskom svetištu „Gospe od Milosrđa“ u Gospinu polju, gdje se okupilo mnoštvo svečevih štovatelja. U procesiji su u pratnji sarkofaga bili talijanski kapucini iz Padove, članovi „Croce Verde-a“ koji cijelim hodočasničkim putem prate relikviju sv. Leopolda, u ime Dubrovačke biskupije bio je mons. Toma Lučić rektor crkve sv. Vlaha, potom dubrovački gradonačelnik Mato Franković, Nikola Dobroslavić, župan Dubrovačko-neretvanske županije kojoj je sv. Leopold zaštitnik, članovi Bratovštine sv. Vlaha, dubrovački trombunjeri, gradski bratimi, sestre Služavke Malog Isusa i ostale redovnice, te vjernici u velikom broju.

Zvonila su zvona crkve „Gospe od Milosrđa“. Vjernici su čekali pred svetištem ili su usput stajali pozdravljajući svetčevo tijelo dok je prolazio našom ulicom Liechtensteinovim putem. Zbor crkve pod vodstvom s. Celestine Jerčić, otpjevao prvu strofu iz himne sv. Leopoldu „Tebi slavu pjevamo“.

Uvodni obred s kađenjem tijela ispred crkve i molitvom predvodio je fra Jure Šarčević, provincijal kapucina iz Zagreba. Nakon toga volonteri „Croce Verda“ unijeli su sarkofag sa svečevim tijelom na okićeni odar u crkvu „Gospe od Milosrđa“. Liturgiju dočeka u crkvi predvodio je provincijal Šarčević, a nazočili su - kotorski biskup mons. Ilija Janjić i dubrovački biskup Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

126

mons. Mate Uzinić. Po završetku dočeka u crkvi je počeo mimohod vjernika. Štovatelji sv. Leoopolda prolazili su kroz svetište, zaustavljali se, doticali rukama relikviju sv. Leopodla, tiho i dostojanstveno prolazili i molili.

Uz sarkofag je postavljena počasna straža, koju su činili: predstavnici redovnika i redovnica, župa, mladih, raznih crkvenih zajednica, civilnih udruga i institucija – po pola sata. Tako su na straži bile od 23 do 23,30 sati naše sestre: s. Magna Borovac i s. Brigita Rojnica. Tijekom noći bdijenje je predvodio fra Mijo Šarčević, kapucin iz Varaždina, a završio je u nedjelju ranom misom u 4 sata. – Oko stotinjak volontera bilo je na raspolaganju hodočasnicima, isto tako bilo je i više svećenika za ispovijed.

Tijekom dana u nedjelju 17. rujna 2017. u svetištu su bile 4 sv. mise. Prvu ranu misu u 4 sata predslovio je fra Mijo Šarčević, a pjevao je zbor svetišta, pod vodstvom s. Celestina Jerčić.

Misu u 7 sati predslovio je don Robert Ćibarić, župnik sv. Mihajla na Lapadu, a pjevao je zbor katedrale.

Misno slavlje u 9 sati predvodio je fra Marinko Šakota, župnik župe sv. Jakova iz Međugorja a pjevali su mladi iz katedrale.

Svečanu misu u 11 sati predslovio je biskup mons. Mate Uzinić, s biskupom mons. Ilijom Janjićem, provincijalom fra Jurom Šarčevićem, upraviteljem svetišta „Gospe od Milosrđa“ fra Stankom Dodigom, talijanskim kapucinima i ostalim svećenicima.

127

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Misu je prenosila Hrvatska televizija i Hrvatski radio.

Biskup Mate u propovijedi je rekao, da sv. Leopold nije poput sv. Franje imao stigme, znakove Isusova raspeća, ali je zato sav postao živi znak 'stigma' Isusove neizmjerne ljubavi i milosrđa. – Ono što činimo važno je da bude usklađeno s Božjom voljom, odnosno ono što činimo, činimo onako kako bi to sam Isus Krist činio. To je bio sv. Leopold – rekao je biskup Mate.

Osobito je to vidljivo kad je riječ o njegovoj službi ispovjednika. Biskup je posebno govorio o opraštanju. Opraštanje ne smije biti iznimka, ono mora postati pravilo!

Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi: zbor svetišta, te župa „sv. Mihajla“ na Lapadu i „sv. Petra“ Boninovo, kojim je ravnala Jelena Lončarić, a za orguljama bila je s. Celestina Jerčić. Vjernici liturgijske zajednice svetišta čitali su čitanja i Molitve vjernika. Jedan zaziv molila je i naša s.

Katica Vuica. Misa je završila oko 12 sati.

Iza mise vjernici su nastavili i dalje moliti u svetištu, obilaziti i doticati relikvije tijela sv. Leopolda - sve do 14 sati.

Sa suzama u očima ispratili su dubrovački vjernici i hodočasnici u nedjelju 17. rujna 2017., u 14 sati relikviju tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji je u svetištu „Gospe od Milosrđa“ u Dubrovniku boravila 18 sati i koju je počastilo više od 20 tisuća hodočasnika. Bili su to vjernici iz Boke Kotorske, Hercegovine, cijele županije i grada Dubrovnika.

Obred ispraćaja predvodio je biskup Mate, koji je rekao: „Što smo ovih dana doživjeli ne bi bilo nešto, što je bilo i prošlo, nego neka bude nešto što će nas poticati da kvalitetnije kršćanski živimo“. - Zvona crkve „Gospe o Milosrđa“ zvonila su, a kolona s neraspadnutim tijelom sv. Leopolda napustila je Dubrovnik i krenula prema Splitu. Među brojnim mnoštvom ispraćaju su nazočili i predstavnici lokalne vlasti.

Nezaboravno duhovno osvježenje svima, a nama sestrama Služavkama Malog Isusa, posebno. – Svaka je od nas puna dojmova, sretna i zahvalna Bogu u srcu i duši, što je mogla više puta posjetiti relikvije neraspadnutog tijela sv. Leopolda u svetištu. Neka nas ovaj susret sa sv. Leopoldom i njegovim svetim životom, potakne, da i mi s ljubavlju prilazimo drugima. I sve što smo ovih dana doživjele i molile, da nas potakne, da još kvalitetnije živimo svoj redovnički život!

Dubrovnik, 17. rujna 2017. s. M. Magna Borovac

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

128

Split

Mali svetac velikih čuda na Pojišanu Povijesni, radosni i milosni događaj dogodio se u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu 17. i 18. rujna ove godine. Milost blagoslovljenih tragova, radosti i zahvalnosti još je sve svježe i svjedočanstva ne blijede…

Ispunila se želja sv. Leopolda da se vrati u svoju domovinu. Dogodilo se providonosno vrijeme te je po drugi put relikvija tijela sv. Leopolda u Hrvatskoj.

Božjom Providnošću taj blagoslovljeni događaj bio je za grad Split kao i sve koji su kroz tih 16 sati došli pohoditi ovo svetište te u neposrednoj blizini pomoliti se sv. Leopoldu. Neću pisati događaj sa detaljima jer su svi mediji tih dana od 14. do 19 rujna iz 5 gradova dali pozitivna i detaljna izvješća (pokoji bijaše negativan ali to je zanemarivo…)

Mnoštvo vjernika svojom prisutnošću i neprekidnom molitvom rijeke hodočasnika svjedoče milost, radost i blagoslov. Kad vidite i doživite ljude koji se dugu nisu ispovjedili, došli pohoditi svetca i nakon toga sa suzama traže ispovijed, imali li boljeg čuda? Svetac Pomirenja daje mir, Božji mir. Bili smo svjedoci koji su kazali:“ Odmah hrlim toj osobi da se pomirim… život nema smisla u ovakvoj šutnji…“ Sv. Leopold je molio za jedinstvo kršćana a nažalost među kršćanima i katolicima toliko je zidova šutnje i nepraštanja ili besmislene osude. Iskrene molitve po zagovoru sv. Leopolda, mnoge su bile uslišane jer su ih ljudi izricali glasno od radosti i zahvalnosti. Bravo sv.

Leopolde isplatilo se!

Providonosno je što su za njegov doček u pripremi u Dubrovniku, Splitu i Rijeci bile baš sestre Služavke Malog Isusa. Jednostavni svetac, miomiris poniznosti, milosrdni Samaritanac, svetac opraštanja imao nam je što darovati a vjerujem da je ostavio trag i blagoslov.

Izričito bih se osvrnula na Split. U Svetištu Gospe od Pojišana bila sam u organizacijskom odboru kao animatorica za više djelatnosti, djelujući kao Služavka Malog Isusa, župljanka i pročelnica za Društvo PMI-a. Zahvaljujem Bogu za milost koju sam s vjerom i ljubavlju ali i zahvalnošću nastojala ispuniti. U medicinski tim bila je uključena s. Mirjana Rojnica i raspoloživo pomoći kad je trebalo. Tijekom noći svaki sat bila je krunica ili časoslov. Na tri Euharistijska slavlja, časoslovu i tijekom noći uz s. provincijalku s. Anemarie Radan prošlo je više naših sestara i kandidatice. Iz Metkovića s. Marijana Cvitanović sa vjernicima-hodočasnicima predmolila je krunicu u 22 sata 17. rujna. Posebno bih istakla: bila mi je čast urediti cvijeće oko sveče129

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

va tijela, sudjelovati kao SMI-a u liturgijskim čitanjima i ujedno milost biti više puta neposredno blizu i zamoliti zagovor za mnogo i mnoge koji su se preporučili…

Naročito s ponosom želim istaknuti uz ostale (svećenike, grad, policiju, Treći red sv. Franje, vjerne župljane…) članove Društva PMI-a s Pojišana u neprocjenjivom doprinosu kao: volonteri, animatori, molitelji, voditelji pojedinih sektora ali i najodgovorniji koordinator gosp. Vuković. Pridružili su se svojim donacijama PMI-a iz Pučišća, Sutivana, Dugopolja, Katuni-Kreševo, Livna … Oni su zaista u Provinciji i Družbi velika dragocjenost na svim razinama. U to sam se uvjerila posebno ovo ljeto kod obilježavanja zahvalne proslave 50. obljetnice dolaska i djelovanja sestra Služavki Malog Isusa u Pučišće. Osjetilo se da je svaka minuta s. Danijele uložena u njihovu formaciju blagoslovljena. Oni su bili nosioci glavnog dijela organizacije u Pučišću.

Bogu hvala! Isto iskustvo imam iz Katuna–Kreševo, Dugopolja… njihovu neprocjenjivu ulogu u životu župe i djelovanje po karizmi sluge Božjeg Josipa Stadlera.

U noći u 2 sata 18. rujna dok je rijeka hodočasnika prolazila kod svetčeva tijela PMI – a predmolili su Krunicu Svjetla: članovi iz Katuna–Kreševa, Omiša-župa sv. Petra i Pojišana-Split. Meditacije otajstva sam predvodila kao pročelnica uz glazbeni prilog PMI-a Ivana Bošnjaka i Mladena Bonomia.

Bilo je to lijepo svjedočanstvo i poticaj. Udruženi članovi PMI-a i Treći red sv. Franje sa Pojišana molili su svakodnevno za blagoslovljen pohod i lijepo vrijeme i molitve bijahu uslišane. Po primjeru sv. Leopolda “Vjera čini čuda„ –vjerovali smo našem Malom Isusu.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

130

Zahvaljujem Malom Isusu za sve naše sestre u Dubrovniku, Rijeci i Splitu koje su dale svoj doprinos na bilo koji način. Naglasila bih animatoricu Anamariju Durdov i sve PMI-a koji su bili uključeni i bili 24 sata u radu i realizaciji u Splitu. Njihova velikodušnost i nesebičnost držala je i mene uz Božju milost i snagu. Hvala i oo. Kapucinima na Pojišanu koji su imali veliko povjerenje u doprinos članova PMI-a.

Neka dobri Bog nagradi svojim blagoslovom svih po zagovoru sv. Leopolda te budemo uvijek promicatelji Evanđeoske ljubavi i dobrote.

Sv. Leopolde, ostani trajno s nama svojim duhom, te Tvojim zagovorom kod Isusa, tvorimo jedinstvo, mir, radost, i svaki dobar dar koji dolazi od Duha Božjega. s. Dolores Brkić, pročelnica PMI-a, Split Vinkovci

Vinkovačke jeseni u Cvjetnjaku Jeseni su, milo janje moje, barem da su u godini troje!

Uz zvuke tamburice i dječji smijeh u DV Cvjetnjak u Vinkovcima, u petak 15. rujna, održane su "Vinkovačke jeseni" i revija narodnih nošnji.

Njegujući tradiciju i kulturu vinkovačkog kraja, djeca našeg vrtića obukla su dječje narodne nošnje, neke stare i više od 120 godina! Kroz splet slavonskih kola i igrajući igre koje su igrali njihovi pradjedovi i prabake, prošetali smo kroz bogatu povijest i tradiciju našega grada! (SMI)

131

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Zagreb

DV „Cvjetnjak“ u posjet ZOO vrtu U lijepo jutro, 5. listopada 2017. djeca skupine „Loptice“ i „Leptirići“ DV Cvjetnjak, uputili su se u Zoološki vrt u Maksimir. Uzbuđeni i puni iščekivanja sjeli su u autobus te se pomolili Anđelima čuvarima da ih čuvaju na putu. Po dolasku u šumu djeca su bila gladna, te je svatko pojeo svoj sendvič kako bi imao snage za razgledavanja svih životinja.

Djeca su se najviše radovala lavovima koje su, s velikim oprezom i strahom na licima, promatrali. Uživali su gledajući morskog lava za kojeg su rekli da je dupin, čimpanzi su htjeli dati bananu, a ribice su uporno htjeli dotaknuti. Nakon duge šetnje i obilaska svih životinja, vratili smo se u vrtić puni dojmova. (SMI) Zagreb

„Može, idemo!“

Kada sam čuo da se na probi pjevanja među mladima „šuška“ o nekakvim drvima nisam odmah razumio o čemu je riječ. Kasnije sam na poziv s. Kristine: „Idemo li pomoći cijepati?“ samo odgovorio „može, idemo!“ Niti ne sluteći gdje idemo, kome idemo, zbog čega idemo… Kako su tekle pripreme shvatio sam da nemam ni rukavice, ni sjekiru, ali sam se dosjetio da kao Prijatelj imam dobru volju pomoći Malenom Isusu u najpotrebnijima. Pa providjet će Maleni i nekakav alat dok akcija ne krene! Tako sam se s mladima iz svoje župe sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi, s. Kristinom i s. Nadom uputio prema obitelji Dragičević sa osmero djece.

Majka Mirjana preboljela je opaku bolest mozga i svakodnevno se bori s epileptičnim napadima. Otac Marijo također je teški srčani bolesnik. Od njihove osmero djece najstariji je Danijel koji pohađa osmi razred osnovne škole, a najmlađi Ivan rođen prije nepuna tri mjeseca. Posebno me pogodila požrtvovnost roditelja koji unatoč neimaštini pružaju svojoj djeci osmijeh i ljubav te umjesto vlastite ugodnosti biraju život!

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

132

Zahvaljujući našem dobročinitelju g. Dragutinu Kamenski na vrata ove velike i skromne obitelji stigla su drva za ogrjev. Ubrzo smo se odlučili ujediniti u snagama i dobroj volji te pomoći u cijepanju i slaganju drva pod njihovu trošnu garažu. Vođen riječima: „Ako odbiješ pomoći onima koji su u bijedi, odbio si pomoći samome Kristu“ želio sam biti još bliže Malenom Isusu i potvrditi Mu svoje prijateljstvo po sebedarju koje me ispunilo pomogavši ovoj obitelji u pripremi za zimu koja je pred vratima.

Patrik Gregović, PMI župa sv. Ivan Krstitelja, Zagreb Dubrovnik

Proslavljeni Dani kruha u samostanu Sv. Obitelji U utorak 10. listopada 2017., za Dane kruna, s. Veselka Grebenar, KBLJ iz „Osnovne škole“ Lapad, koja predaje vjeronauk djeci, popodne u 17 sati, dovela je 30-tak djece IV. razreda, dvije učiteljice i dvije mame kod naših gospođa – štićenica u Domu, u Samostan Sv. Obitelji u Gospinu polju u Dubrovniku.

Znamo da je kruh blagoslov stola. Trebamo moliti svaki dan za kruh svagdašnji i trebamo ga dijeliti s onima koji nemaju.

Djeca su iz škole donijela razne kruščiće i kolače, što su njihove mame ispekle i pripremile za blagoslov kruha u „Osnovnoj školi“ – Lapad. Djeca su bila vesela, radosna što su došli kod nas sestara u Samostan Sv. Obitelji, u Dom kod naših štićenica, naših dragih gospođa. Djeca su pjevala, recitirala, igrala i tako razveselila naše gospođe i sestre, koje su bile sve radosne što su djeca došla u posjete. Naše gospođe vole djecu, pjesme i sestre koje s njima rade.

Sestra Veselka rado dovede djecu svake godine u naš Dom, na čemu smo joj mi sestre od srca zahvalne. To je radost za svih nas, posebno za gospođe, koje su u visokim godinama, one se sve razvesele na svoj način što je dobro.

Možda nam danas svima fali malo više radosti i susreta.

Na kraju susreta po toplom i sunčanom danu, bilo je radosno druženje i čašćenje na dvorištu ispred Doma. Ugodno i radosno. Bio je ovo uistinu kratak ali radostan susret za sve nas. Djeca su radosno trčala po našem dvorištu i uživala. Najljepše je to, što smo svi bili zajedno, i što smo imali milost proslaviti Dane kruha u samostanu, zahvaljujući dragom Bogu za sve darove, kako kruha, tako i svih plodova jeseni.

133

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Sestri Veselki, koja godinama predaje vjeronauk u školi i radi u našoj župi „Sv. Mihajla“ na Lapadu, na radost učiteljicama, djeci i roditeljima, od srca smo zahvalne, što su ona i njezini vjeroučenici, pridonijeli radosnom susretu s našim štićenicama i sestrama u Domu u Samostanu Sv. Obitelji u Dubrovniku, prigodom proslave manifestacije Dana kruha. s. M. Magna Borovac Split

Volontiranje u „72 h bez kompromisa“ Od četvrtka 12. do nedjelje 15. listopada 2017. godine u Splitu je organizirana velika volonterska akcija „72 sata bez kompromisa“. To je međunarodni volonterski projekt koji animira mlade i promiče solidarnost, zajedništvo, kreativnost i volonterstvo.

Projekt je osmišljen i pokrenut u Njemačkoj 1995. godine kada je nekoliko mladih odlučilo pronaći način kako potaknuli vršnjake na volontiranje i beskompromisno, bezuvjetno davanje drugima, posebice onima na marginama društva, diskriminiranima, siromašnima, potrebitima.

Projekt „72 sata bez kompromisa“ ima za cilj okupiti srednjoškolce, studente i mlade zaposlenike te pokazati kako se zajedničkim snagama i akcijama može preobraziti okruženje u kojem živimo. Ovo je 4. godina za redom kako se projekt održava u Hrvatskoj, a do sada se proširio na nekoliko gradova (Dubrovnik, Osijek, Sinj, Split, Zadar i Zagreb). Brojne akcije koje se provode tijekom trodnevnog trajanja "72 sata bez kompromisa" pokazuju snagu i važnost mladih koji znaju udružiti snage.

Ove godine volontirale smo i mi kandidatice Petra i Tajana zajedno s juniorkama s. Faustinom i s. Antoniom. Kako cijeli projekt funkcionira tako da Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

134

do samog početka ne znamo gdje ćemo i s kime volontirati i što ćemo raditi, tako smo i svaka od nas tek u četvrtak dobile svoj zadatak i grupu s kojom smo volontirali. Sestru Faustinu su poslali da volontira u Mercator gdje je sa svojom grupom volontera sakupljala namirnice za Caritas splitske nadbiskupije. Sestra Antonia je pomagala oko uređenja vjeronaučnih dvorana u Gospe od Zdravlja. Petra je u Caritasu slagala donacije koje su pristizale iz trgovačkih centara, a Tajana je bila sa štićenicima centra za djecu s teškoćama u razvoju „Juraj Bonaći“.

Zahvalne smo Bogu što smo i mi mogle sudjelovati i biti dio tog projekta te kroz njega dati drugima barem mali djelić sebe iako znamo da smo puno više dobile nego smo dale. kandidatice Petra i Tajana Zagreb

Otvorena XIX. Misijska izložba u samostanu Antunovac U petak, 20. listopada 2017., u organizaciji sestara Služavki Malog Isusa i Prijatelja Maloga Isusa Zagrebačke provincije otvorena je XIX. Misijska izložba pod nazivom „Imaj srce i čini dobro 24 sata na dan.“ Program je započeo u 18.00 sati izvedbom predstave PMI iz Samobora pod nazivom „24 sata na Haitiu“. Tom predstavom su nam dočarali kako izgleda jedan dan na Haitiu i kako tamo žive ljudi i oni najmanji, sat po sat.

Misno slavlje predvodio je vlč.

Martin Krizmanić u župnoj Crkvi Sv. Ivana Krstitelja. Poslije sv. Mise otvorena je izložba u samostanu Antunovac. Vrijedne ruke naših sestara i Prijatelja Maloga Isusa su izradile razne stvari. Prilog je namjenjen za dječje sirotište Alojzije Stepinac na Haitiju gdje djeluju sestre misionarke Služavke Malog Isusa. Živio mali Isus, uvijek u našim srcima! (SMI)

135

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Split

„Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste“ Duhovna obnova djevojaka samostanu sv. Ane U subotu 28. listopada 2017., devetnaest djevojaka 7. i 8. razreda iz Brela, Šestanovca, Trilja, Krilo Jasenica, Dugopolja i Velog Varoša (Split), okupilo se u našem samostanu sv. Ane u Splitu na duhovnu obnovu. Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Matea Periš, s. Kristina Španjić i s. Jelena Marević.

Kroz ovu duhovnu obnovu razmišljali smo o Isusovim riječima: „Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,33b-40). Naše razmišljanje započeli smo kroz tri kratka video priloga koja su nas usmjeravala prema ovim Isusovim riječima, a nakon toga smo razmišljali nad samim značenjem ovih riječi, odnosno, što nam je Isus ovim riječima htio reći. Uslijedio je rad u grupama u kojem smo nastojale vidjeti sebe u određenim situacijama, tj. „Kako tj. možemo li uistinu prepoznati u najmanjima koji su ispred nas samoga Isusa?“ Na kraju promišljanja i analize rada u grupama upoznali smo se s likom i djelom Sluge Božjeg Josipa Stadlera, a nakon toga susreli smo se s djecom i sestrama iz našeg dječjeg doma „Egipat“ iz Sarajeva koji su nam došli u posjet i ostali na ručku u našem samostanu. Bio je ovo zanimljiv, radostan i emocionalan susret za naše djevojke. Izmolivši sa sestrama srednji čas i Krunicu Djeteta Isusa, okrijepili smo i svoja tijela za zajedničkim stolom.

Nakon rada i okrijepe, uslijedila je kreativna radionica na kojoj su djevojke ukrašavale svijećnjake – kasice, koje su ponijele svojim kućama kao uspomenu na ovaj susret.

Ovu duhovnu obnovu smo ipak završili u duhovnom ozračju, tj. sakramentom pomirenja i Euharistijom. Za sakrament pomirenja došli su nam naši oci dominikanci Fr. Luka Prcela i Fr. Jozo Ćirko. Nakon što su se naše djeVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

136

vojke ispovjedile, Fr. Jozo Ćirko je predvodio euharistijsko slavlje u kojem nam je Božju Riječ, posebno riječi o kojima smo kroz cijeli dan razmišljale, objasnio jednom lijepom pričom, koja se sigurno svima dojmila, a koja nam je nosila i jasnu i konkretnu poruku kako prepoznati i služiti najmanjima.

Djevojke su se razišle sretne, zadovoljne, duhovno okrjepljenje i obogaćene novim spoznajama i prijateljstvima. Za ljepotu i uspješnost ovog susreta zahvaljujemo svim sestrama i kandidaticama u samostanu sv. Ane na čelu sa s. Anemariom Radan, provincijalkom i s. Eduardom Marić, kućnom predstojnicom Kao zaključak ovog dana možemo reći: Nemojmo čekati blagdane, Božiće i Uskrse, ako već danas možemo pomoći nekome tko trpi u nemilosti ovoga svijeta.

Primjer nam može biti Majka Tereza koja je jednom prilikom rekla: “Na kraju svog života nećemo biti suđeni po tome koliko smo stekli diploma, koliko smo zaradili novaca ili koliko smo velikih djela učinili. Bit ćemo suđeni prema ‘Bio sam gladan i nahranili ste me. Bio sam gol i zaogrnuli ste me. Bio sam beskućnik i primili ste me.’” s. Jelena Marević Solin

Duhovna obnova za srednjoškolke U samostanu sv. Rafael u Solinu, 11. studenog 2017. god. u organizaciji Provincijskog Vijeća za pastoral mladih i zvanja održana je jednodnevna duhovna obnova za djevojke srednje škole. Tema obnove bila je Ljubav koja kraljuje.

Susret je započeo okupljanjem i molitvom u 9 i 30 sati, nakon čega je uslijedilo međusobno upoznavanje. Djevojke su također odmah na početku upoznale život, rad i karizmu sestara Služavki Maloga Isusa kroz prezentaciju o Družbi, osobni susret sa sestrama, ali i štićenicima Doma o kojima sestre skrbe. Na poseban način dojmljiv je bio njihov susret i posjet štićenicima, a na obostrano veselje i radost.

Nakon upoznavanja i druženja, u 10 i 40 sati s. Marina Mužinić održala je predavanje na već spomenutu temu susreta, a u središtu razmišljanja je bio tekst evanđelja Mt 25, 31-46 o dolasku Sina Čovječjega u svojoj slavi. Nakana je bila približiti mladima Krista kao Kralja i Njegovo kraljevstvo ljubavi koje je već tu, i koje dolazi; pomoći im da znaju razlučiti kraljevstva svijeta 137

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

koja im se nude danas, od Kraljevstva Božjeg koje Krist daje; i na samom kraju potaknuti ih na služenje i konkretnu i djelotvornu ljubav. s. Marina u svom izlaganju naglasila je kako samo Bog i Njegova ljubav mogu ispuniti sve čežnje ljudskoga srca i da nam samo Njegovo kraljevstvo daje pravu slobodu duha. I Njegovu kraljevstvu i Njegovoj ljubavi neće biti kraja. Svršetak svijeta, o kojem Isus govori, istaknula je, samo je dolazak i potpuno otkrivenje Božje ljubavi koja želi sve obuhvatiti. To je radosni navještaj o Kraljevstvu koje je pripravljeno za nas od postanka svijeta kada će oni koji ljube čuti glas: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! O svršetku svijeta, o dolasku Krista Kralja bit ćemo suđeni jedino po ljubavi. A Gospodin nam je ostavio primjer kako ljubiti. Isus nas sam svojim životom, riječima i djelima uči kako ljubiti. On sam je Utjelovljena Ljubav! Zato ljubav premda pretpostavlja osjećaje, nije osjećaj, već prije svega čin i djelo. S. Marina, također, ukazala je da se ljubav sastoji od sitnica jer u ljubavi ništa nije nevažno. Svako i najmanje djelo ljubavi Ljubav zbraja. Svako i najmanje djelo ljubavi ostaje dovijeka! S tim mislima i zajedničkom molitvom Malenom Kralju ljubavi djevojke su nastavile s radom u grupi gdje su mogle međusobno razmijeniti svoje misli i iskustva, i kreativno se izraziti na temu o ljubavi koja kraljuje.

U 12 sati bila je zajednička molitva Srednjega časa sa sestrama, a potom smo nahranili i tijelo ručkom, a sve je bilo u vrlo vedrom i radosnom ozračju. Što smo se više družili osjećalo se kako se povećava i zajedništvo i otvorenost. U 13 i 30 uslijedilo je izlaganje rada u grupi, te kreativna radionica u 14 sati koju je pripremila s. Matea Periš. Djevojke su izrađivale srca koja su zatim na njihovu inicijativu poklonile štićenicima Doma. To je uistinu bila ljubav na djelu koja je sjedinila mlade i one koji su najpotrebniji brige i ljubavi. Tako su djevojke najveći dio slobodnog vremena kojeg su imale provele upravo sa štićenicima koji su na njih ostavili jako dubok dojam. Nakon druženja u poslijepodnevnim satima bila je i prigoda za sv. ispovijed nakon čega smo slavili sv. misu koju je predvodio don Ranko Vidović, župnik župe Gospe od Otoka. Pjevanje za vrijeme mise vodila je s. Jelena Marević. Župnik don Ranko u homiliji potaknuo je mlade da uvijek slijede svjetlo koje dolazi jedino od Isusa i neka ne dopuste drugima da budu zaklon toga Božanskoga svjetla jer mnoge su pomrčine koje nas upravo odvajaju od Njega. Molio je za njih da im Gospodin udijeli dar prave mudrosti i ljubavi kojom će moći svjedočiti Krista ovom svijetu.

Po završetku misnog slavlja sabralo se sve doživljeno i oprostili se jedni od drugih. Djevojke su izrazile svoje oduševljenje i zaželjele još ovakvih i sličnih susreta. Pratimo ih molitvom i neka ih čuva Božji blagoslov do ponovnog susreta! s. M. Marina Mužinić Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

138

ODJECI DUŠE

Utemeljitelju Josipu Stadleru za 174. rođendan Utemeljitelju Družbe naše slugo Božji Josipe Stadleru, jesam li ti ikad rekla hvala za tvoju hrabrost prihvatit nas sestre Služavke u svoju nadbiskupiju, za tvoju očinsku ljubav koju si nam kao nadbiskup pružao, za tvoju vjeru u providnost na koju si nas poticao, za tvoju veliku ljubav i milosrđe jer si znao da jedino tako možemo pomoći potrebnima, za tvoje siromaštvo jer si znao da ćemo tako jedino biti bogate, za tvoj život svećenika i biskupa jer ga nisi uludo potrošio, za sve tvoje duhovne poruke nama sestrama Služavkama Malog Isusa jer si preko njih još uvijek s nama! s. M. Magna Borovac Dubrovnik, 24. 01. 2017.

139

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Čestitka časnoj majci s. M. Radoslavi Radek za 50 zlatnih godina vjernosti

Na Kraljevcu započela hod sa zaručnikom Kristom.

Uputila se dijeliti Vjeru, Nadu, Ljubav, Radost, hodeći zemaljskom pistom.

Molitvom sve hranila, ljubavlju bojala, žrtvom pisala, 50 zlatnih godina u službi Malom Isusu nizala.

Na moru Provincije hrabro veslala, vjetrovi i oluje nisu je smetali, Dobrotom sve razumjela, strpljivošću i vjerom naprijed kročila.

Na braniku Stadlerove Družbe sada stoji.

Ničeg lošeg se ne boji, jer u ruke Božje nadu postavlja i Nebeskoj majci u srce sve stavlja.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

140

Za Zlatne godine vjernog služenja sa svih strana čestitke od PMI-a se nižu.

Neka bude blagoslovljeno za svu pažnju i brigu!

A mi smo sve skupili u lijepu Dalmatinsku mrižu.

Blagoslov Nebeski neka vas prati, svako vaše dobro neka Bog po svoju naplati.

Od srca Vam čestitku Splitski Prijatelji Malog Isusa šalju i hvalu Bogu za vas i sve svečarice daju.

Srdačne želje i molitve u čestitku utkane.

Evo niza Prijatelja s Južne strane: Gospa od Pojišana, sv. Spas, sv. Križ –Split I pojedinci grada kažu, nek i naša čestitka tu stane!

Bračani svježinu mora šalju Pučišće i Sutivan za vas hvalu Bogu daju.

Jesenice i Omiš, Brela, čestitaju vam srca vesela. Šestanovac i Katuni – Kreševo stado naše vjerno, pohoda Vašeg još se sjećaju marno, pjevaju i mole za vas redovno i harno, neka je to svima znano.

Cista Velika, Vrgorac, Livno, Trilj i Košute pridružuju se svakoj dobroj želji i milosti od Boga prose.

U pojačanje blagoslova vjeruju pa Metkovčani molitvom klanjanja čestitku daruju.

I na kraju Dugopolje naše ravno i Kaštela slavna, mladost Stadlerova kojih u Gimnaziji Drugoj ima Čestitaju i zahvaljuju č. Majci i vama svima A pridružuje se s. Dolores pročelnica i Rubić Marina.

141

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Evo tvojih Služavki Dana 26. kolovoza 2017 godine, rodni grad našeg dragog Utemeljitelja širom je raskrilio svoje ruke i u zagrljaj primio duhovne kćeri svoga velikog sina, prvog vrhbosanskog Nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Bio je to divan osjećaj kad smo stigli pred malu crkvu „Gospe od Brze Pomoći“ u Slavonski Brod. Mnoštvo sestara Služavki Malog Isusa ispunilo je dvorište crkve, svugdje je odzvanjao smijeh i vidjela su se radosna lica. Nakon što sam pozdravila sve prisutne sestre, ušla sam u crkvu i na trenutak se divila ljepoti krsne crkve našeg oca Utemeljitelja. Već koji trenutak poslije, našla sam se klečeći pred kipom Gospe od Brze Pomoći, koja u svom naručju drži Kralja naših duša, Maloga Isusa. Kao da mu govori: „Evo tvojih služavki!“.

Dok sam u molitvi klečala pred svojom nebeskom Majčicom, prisjetila sam se da sam upravo na njezin blagdan 8. siječnja 2014 godine osjetila ponovno snažni Božji poziv – i tada izgovorila svoj „DA“ Gospodinu. Tada nisam znala da uopće postoji blagdan Gospe od Brze Pomoći, a još manje da svakog osmog u mjesecu sestre obilježavaju nebeski rođendan našeg dragog oca Utemeljitelja. No čudni su putovi Gospodnji i nama nedokučivi. I tako sam se nakon tri i pol godine našla kao novakinja druge godine – odjevena haljinom spasenja i bijelom koprenom – u rodnom gradu oca Utemeljitelja, klečeći pred našom nebeskom Majkom i malim Isusom. Teško je riječima opisati osjećaje srca u tom trenutku. Jednostavno te preplavi rijeka ljubavi i zahvalnosti prema našem nebeskom Ocu. Bože moj, kako si divan i velik u svim svojim djelima! Ti od nas ne tražiš velika djela – nego želiš cijelo naše srce, naše potpuno predanje, da Ti poput Blažene Djevice Marije, svaki dan kličemo: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj“. Tako je živio i u Bogu preminuo naš, vjerujem, uskoro blaženi otac Utemeljitelj dr. Josip Stadler. On je sve svoje pouzdanje stavljao u Gospodina, i u najsjajnijim i u najcrnjim danima.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

142

Tijekom euharistijskog slavlja koje je predslavio mons. dr. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup osjećala sam se ponosnom – ponosna na našeg oca Utemeljitelja, ponosna na našu divnu povijest i našu Družbu. A vjerujem kako je i naš otac Utemeljitelj gledajući nas, svoje duhovne kćeri, iz vječne domovine, bio ispunjen velikom radošću. Živio Mali Isus! Živjela naša Družba i slava našem Utemeljitelju! s. M. Pia Pilić, novakinja

Kako je lijepo slaviti Gospodina U subotu ujutro 26. kolovoza 2017. krenule smo autobusom iz Zagreba prema Slavonskom Brodu, rodnom gradu našeg Utemeljitelja Josipa Stadlera. Dok smo putovale osjećala sam se jako uzbuđeno jer ću se susrest sa samim počecima života našeg Utemeljitelja, u Crkvi u kojoj je kršten i gdje je više puta dolazio. Pokušala sam u sebi oživjeti djetinjstvo koje je Utemeljitelj proveo u Sl. Brodu, o kojem sam čitala i o kojem su mi sestre puno pričale. Često se u našim zajednicama može čuti kako nas je sve manje, kako nema zvanja itd. Osjećaj i doživljaj kada sam izašla iz autobusa kod ''male crkve'' u kojoj je naš Utemeljitelj kršten je uistinu riječima teško opisat.

Dvorište crkve je bilo ispunjeno Služavkama Malog Isusa – nama Stadlerovkama. To je uistinu jedan prekrasan doživljaj koji mi puno znači sada na početku mog redovničkog života u Družbi, i tada sam shvatila koliko sam zatvorena u toj rečenici: “Nema nas“ i koliko bih se zapravo trebala otvoriti blagoslivljanju svake sestre u Družbi jer dok živi i jedna Služavka Maloga Isusa živjet će i naša Družba. Gledajući na tu poteškoću sa kojom se ne samo naša Družba već i cijela Crkva suočava trebamo biti svjesne što Gospodin od nas traži, On nam jasno očituje što trebamo raditi: „Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu“ (Mt 9,38).

Kada sam o tome razmišljala bila sam jako sretna da mi u našem Novicijatu svaki dan molimo deseticu sa zazivom: „KOJI NEKA NAM UDJELI DUHOVNIH ZVANJA“ i želja mi je da se ta desetica srcem moli u cijeloj Družbi, jer vjerujem ako budemo molile manje ćemo razmišljati o tome kako nas je malo i pustit ćemo da Gospodin u nama po molitvi prepozna našu potrebu, a vjerujem i u zagovor i ohrabrenje našeg oca Utemeljitelja koji nije dopustio sestrama da klonu duhom već da vjeruju da Božjom voljom i milošću naša Družba živi. Sama pomisao na život našeg Utemeljitelja, na početke

143

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

naše Družbe treba nam biti nit vodilja da nismo same jer imamo velike zagovornike na nebu, našeg dragog Utemeljitelja i pokojne sestre.

Imala sam milost Gospodina hvaliti i slaviti sa našim sestrama iz cijele Družbe, te svečaricama koje su danas proslavile 50-tu i 25-tu obljetnicu života, rada i služenja Malome Isusu u dragoj nam Družbi te tako posvjedočile kako je lijepo i milosno biti sestra Služavka Malog Isusa.

Posebna milost je bila da je sv. misno slavlje predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Na našu veliku radost on je danas nosio biskupski štap, koje je u svoje vrijeme nadbiskup Stadler darovao biskupu Josipu Juraju Strossmayeru prigodom 50. obljetnice biskupske službe.

Bio je ovo uistinu lijep i poseban dan u mojoj redovničkoj formaciji koji ću pamtiti po milostima i ljepoti zajedništva u kojem nas je danas Gospodin okupio za zahvalu Utemeljenja naše Družbe i okupljanja u Utemeljiteljevom rodnom gradu zbog čega vjerujem da se i on kao i mi radovao.

Neka nas sve Gospodin blagoslovi i u svojoj ljubavi sačuva kako bi radost zajedništva i slavljenja Gospodina u našoj Družbi bila stostruka. s. M. Nikolina Džavić, novakinja

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

144

Proslava Dana Družbe Lijepo je bilo okupiti se sa sestrama iz cijele Družbe u rodnom gradu dragog Utemeljitelja. Ovim susretom oživjele smo prošlost, obogatile sadašnjost i nadahnule budućnost radosnim i poniznim duhom Oca Utemeljitelja.

Njegov život i djelo, koji su plod djetinjeg pouzdanja u Božju providnost, nadahnjuju svakog čovjeka, a posebno nas, njegove Služavke Maloga Isusa. Dragocjeni su trenuci, doživjeti kako se cijela Družba, kao tri rijeke slila u jedno korito. Posebno mi je drago da je to baš u gradu gdje je zapravo sve krenulo i poteklo prema srcu ranjene Bosne odakle izvire i sama Družba. Kao vrhunac susreta, uz proslavu jubilarnih zavjeta mnogobrojnih sestara iz cijele Družbe, bilo je proglašenje jubilarne godine Sluge Božjega Josipa Stadlera u našoj Družbi. Neka nas zagovara Utemeljitelj i obnovi. Bilo nam po svetoj volji Božjoj. Živjela Družba. s. M. Zrinka Šutalo, novakinja

Radost susreta na Danu Družbe U subotu 26. kolovoza 2017.g. u zajedništvu s našim sestrama iz cijele Družbe imale smo priliku ponovno proslaviti njihove jubileje. Došavši u rodni kraj našeg Oca Utemeljitelja, osjetila sam radost sestara kroz njihove susrete. Takvu radost može podariti samo Onaj koji ih je i pozvao u svoju službu.

Vrhunac te ljepote u zajedništvu osjetila sam u crkvici u kojoj se krstio naš Utemeljitelj Josip Stadler. Zahvalna sam dragom Bogu na krsnim milostima koje je podario našem Ocu Utemeljitelju.

Vjerujem da će mi taj dan Družbe slavljen u Slavonskom Brodu još dugo ostati u srcu, a Gospodina molim da svi ostanemo u Njegovoj ljubavi kako bi naša radost bila potpuna u Njemu. s. M. Snježana Bjelobrk, novakinja 145

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Dan Družbe sestara Služavki Maloga Isusa i otvaranje Jubilarne Utemeljiteljeve godine u Družbi Slavonski Brod, 26. kolovoza 2017.

U osvit ranih jutarnjih sati sestre Služavke Maloga Isusa, među kojima smo bile i mi kandidatice, uputile su se prema rodnom mjestu sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera u Slavonski Brod. Naime, na današnji dan slavio se Dan Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, pa su se u Slavonskom Brodu okupile sestre iz cijele Družbe, svih triju provincija: zagrebačke, splitske i sarajevske, na čelu s časnom Majkom i provincijskim glavaricama.

Putujući prema Slavonskome Brodu, osjećala sam veliku radost zbog dana koji je predstojao. Osjećaj radosti me pratio cijelim putem, a najviše zbog toga što ću drugi put moći sudjelovati na svetom euharistijskom slavlju u crkvi u kojoj je kršten naš otac Utemeljitelj. On je bio i razlog našeg dolaska u Slavonski Brod. U Slavonski Brod smo stigle oko 10.30 sati, te smo odmah počele s molitveno-meditativnim programom koji smo prethodno pripremile. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je đakovačkoosječki nadbiskup mons. Đuro Hranić uz koncelebraciju šestorice svećenika. U svojoj propovijedi mons. Đuro je govorio o tome kako Slavonski Brod i svi njegovi stanovnicu moraju biti ponosni na Stadlera i na njegova djela koja je činio u vrlo teškim i oskudnim vremenima.

Pozvao je sve prisutne časne sestre, a posebno nas kandidatice, da budemo snažan oslonac i uzor Crkvi, baš kao što je to činio i naš otac Utemeljitelj za vrijeme svoje biskupske službe u siromašnoj Bosni. Po završetku svetog misnog slavlja, svi okupljeni su se uputili prema restoranu „Brod“ gdje je održan svečani ručak. Za vrijeme ručka su najmlađe, ali i najstarije sestre sudjelovale u animiranju prigodnog programa. Program je bio namijenjen svim sestrama, a na poseban način sestrama svečaricama, koje su slavile 25. i 50. obljetnicu polaganja svetih zavjeta. Među glavnim svečaricama bila je naša vrhovna glavarica časna majka s. M. Radoslava Radek.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

146

Imala sam veliku čast voditi program u povodu Dana naše Družbe i osjećala sam se veoma ponosno zbog toga. Tek kada sam stala na sredinu dvorane u kojoj smo ručali, vidjela sam ljepotu zajedništva sestara. Osmijeh i velika radost ozarila je lice svake sestre. I tada sam pomislila: „Bože moj, koje li radosti?“ Srce mi je bilo ispunjeno pozitivnim osjećajima, a ponajviše ponosom. Bila sam ponosna što sam dio sestara Služavki Maloga Isusa. Kako se tek radovao naš otac Utemeljitelj u Nebu? Sestre juniorke, novakinje i kandidatice su svojim programom razveselile sve sestre, te je od radosti časna majka s. Radoslava pustila suzu. Na kraju programa časna Majka je održala divan govor koji je ostavio snažan utisak na mene. „Mladi, vi ste naša budućnost,“ rekla je časna Majka. Da, uistinu to i jest tako. Mi smo budućnost Crkve, mi smo nada Crkve koja pokazuje, kako u ovome svijetu gdje haraju mnoge nevolje i zlo, ipak postoji dobro. Ovaj dan će mi vjerojatno još dugo vremena biti utkan u sjećanju i kada posumnjam u sebe, rado ću se sjetiti ovih divnih riječi koje nam je poručila časna Majka.

Ivka Martinović, kandidatica Na početku prvih dana moje kandidature, uputila sam se zajedno sa sestrama Služavkama Maloga Isusa u Slavonski Brod na Dan Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. Kada smo stigle, prvo smo otišle u crkvu na svetu Misu. U propovijedi sam saznala mnogo toga o Stadlerovu životu što mi je posebno drago. Poslije svete Mise imale smo zajedničko fotografiranje, a zatim se uputili u restoran „Brod“ gdje smo imale organiziran ručak. U tome restoranu sam upoznala ostale sestre iz drugih provincija. Također sam upoznala i časnu majku s. M. Radoslavu Radek, što mi je posebno drago, jer je zračila posebnom radošću. Na povratku kući navratile smo u franjevačku crkvu, gdje se Josip Stadler dolazio moliti, zahvaliti Bogu za ovaj dan i susret. Na kraju smo posjetile novu kuću našega oca Utemeljitelja koja još nije do kraja dovršena. Bilo mi je jako lijepo i drago što sam otišla i saznala novosti o Josipu Stadelru i što sam upoznala sestre iz drugih provincija i časnu Majku.

Marija Ivančić, kandidatica

Radosno ću se sjećati dana 26. kolovoza 2017. godine kada sam sa sestrama Služavkama Malog Isusa i pripravnicama krenula na hodočašće u Slavonski Brod. Uputile smo se prema mjestu gdje je naš utemeljitelj Josip Stadler rođen, a gdje se održavao Dan naše Družbe. Ujedno je bilo i otvaranje Utemeljiteljeve jubilarne godine. Kako prvi put idem u Slavonski Brod, da bih 147

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

upoznala pobliže Stadlerovu povijest, u meni je bivalo sve veće uzbuđenje.

Kada smo napokon stigli u crkvu Gospe Brze Pomoći, započeli smo molitveno-meditativni program gdje smo razmišljali i govorili o našem ocu Utemeljitelju i o krepostima koje su resile njegov život. Stajući na svetom mjestu, oltaru, i čitajući prigodni tekst, vidjela sam velik broj Služavki Malog Isusa koje su ispunile prostor crkve i svojom prisutnošću u meni probudile vulkan emocija i time sam bila ponosna što sam i ja jedna od duhovnih kćeri nadbiskupa Stadlera.

Pri završetku molitveno-meditativnog programa uslijedio je najsvečaniji dio današnjeg dana, sveto euharistijsko slavlje na kojem je mons. Hranić u svojoj propovijedi govorio kako je Slavonski Brod ponosan što je Josip Stadler njihov zemljak. Sve nas je pozvao da budemo jaka potpora Crkvi, baš kao što je to bio i radio naš otac Utemeljitelj u teškim vremenima u kojima se nalazila Bosna. Zbog njegovih lijepih kreposti i vrlina, ljudi u Bosni su ga posebno poštivali i voljeli.

Nakon svetog misnog slavlja i duhovne okrjepe uslijedila je i tjelesna okrjepa u restoranu „Brod.“ Prije početka ručka časna Majka s. M. Radoslava Radek, koja je posebna svečarica jer je slavila 50 godina polaganja redovničkih zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, uputila nam je riječ dobrodošlice i zahvale na odazivu upućenog nam poziva. U čast časnoj Majci, ali i svim drugim sestrama, održan je program koji su pripremile najmlađe članice naše Družbe. Program je bio predivan, toliko divan da je i časnu Majku ostavio bez teksta, ali je ipak na kraju odlučila reći nekoliko riječi. Svojim govorom nije nikoga ostavila ravnodušnim pa čak ni mene. Dala nam je veliku zadaću, rekavši kako smo mi mladi budućnost zajednice, pa sam tako bila ponosna što baš idem putem nasljedovanja Krista. U svome govoru rekla nam je kako će na našem putu i ostvarenju našega poziva biti mnogo borbe i žrtve, ali s tim da ne trebamo posustati, nego hrabro koračati naprijed.

Pri samome završetku programa časna Majka se zahvalila dragome Bogu na divnome danu. Svaku njenu riječ upijala sam kao spužva vodu i na mene je ostavila jak pečat. Naposlijetku smo krenule u crkvu otaca franjevaca, koju je rado obilazio naš Utemeljitelj. Tu me je prvenstveno fascinirao unutarnji ambijent, a i nastavak programa koji su vodile kandidatice, novakinje i juniorke zagrebačke provincije. Zatim smo se uputile u kuću našega Utemeljitelja, koja je pri samome kraju izgradnje. Puna dojmova vratila sam se natrag svojim sestrama u Sarajevo, želeći s njima podijeliti radost koju sam doživjela ovoga dana.

Anela Oborović, kandidatica Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

148

Tragovi Đure i Marije Stadler Dok radosno kuca moje srce, razmišljam: „Kakva se radost krije u crkvi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu?

Događa se sjećanje na sakramenat krštenja maloga dječaka Josipa Stadlera kojeg su skromni i tihi roditelji Đuro i Marija donijeli prikazati Bogu dana 24. siječnja 1843. godine.

Razmišljajući o ovom svetom događaju, došla sam zajedno sa sestrama proslaviti Dan naše Družbe. Radost je to neopisiva.

U Slavonskom Brodu i u istoj toj crkvi Gospe Brze Pomoći okupio nas je duh malog dječaka koji će djetinjstvo započeti sretno, ali će tu radost za nekoliko godina prekinuti bol, strah, patnja, smrt...

Sjedila sam u Crkvi s desne strane i u duhu sam pokušala promatrati divni prizor sv. krštenja svoga oca Stadlera. Srce mi je radosno kucalo, zbog skromnog prizora kojeg mi je duh dao vidjeti... „Veliča duša moja Gospodina!“ – srcem sam šaputala. Učinilo mi se da čujem hod oca Đure i majke Marije kako s vjerom dolaze do krstionice i dopuštaju da im dobri Bog po svećeniku krsti darovano dijete. Prigodom sv. krštenja maloga Josipa osjetila sam u duhu – riječi Oca nebeskoga: „Ovo je sin moj ljubljeni!“ Potom sam promatrala u duhu skromnog dječaka Josipa kako raste i korak po korak dolazi u Crkvu moleći se Bogu. Doživio je veliku blizinu Majke Marije, Gospe Brze Pomoći. Majka Marija je bdjela nad njim s poznatim razlozima...

Kroz nekoliko desetljeća, mali Josip postaje veliki Nadpastir duša i u srcima sirotinje dobiva ime „Sirotinjski otac i majka!“ Mali Josip je prije svega bio Božji dar roditeljima, svetoj Crkvi, građanima Broda, a već 126 godina dar je srcima svojih duhovnih kćeri koje su postale njegova duhovna baština.

Tragovi oca Đure i majke Marije Stadler su urodili svetim plodom njihova djeteta Josipa.

Zato mu pjevam srcem: Još i danas dobri pastir živi U svom stadu – Družbi Stadlerovoj.

Služavke smo mi Isusa Malog, Brižne sestre, braći osamljenoj.

Sestra SMI

149

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Bog u srcu, Bog na vratima Ne odustaj kucati, ne poželi otići ni u mojim lutanjima...

Neizbrisiv trag ostavi u meni, kad ti potpuno otvorim vrata svoga srca.

Rodio se Bog. Bog koji nije imao mjesta u ljudskim bogataškim srcima, pa ni u domovima. Zašto? Srca su bila kruta? Neudobna? Imao je neki drugi plan?

Možda je silno želio ući, ali bila su zatvorena. Jesu li se ljudi bojali Njegovog dolaska jer su znali da ih može promijeniti? Došao je napraviti reformu u srcima, ali oni sami to nisu dopuštali. U svojoj ljubavi, Bog je htio samo naše srce. Samo Mu je ono bilo potrebno. To malo Djetešce želi ući u naše srce, u svaku poru našega bića. Što želi postići u njima? Želi sići u prljavštinu naših srdaca, u prašnjave i mračne kutove našega bića.

Ali, ne. Bog nije naporan. Dao nam je slobodu i On puno ne navaljuje.

Samo stoji na vratima i kuca. Vrlo je pažljiv i ustrajan. Ne mari što Mu mi i dalje ne otvaramo vrata. To je naš Bog - utjelovljena i blaga ljubav.

Ljubav koja ljubi i onda kada mi ne ljubimo...

Ljubav koja se daje do kraja...

Ljubav koja čeka...

Blagi pogled u štalici govori nam više od riječi. Koliko sam spremna odškrinuti vrata svoga srca da uđe Kralj, da uđe mali Božić? Jesam li spremna da me On ovoga Božića preobrazi?

Božiću, uđi u moje srce, preobrazi ga, umiri ga, osvijetli ga i zauvijek budi tu. s. M. Ana Prkić Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

150

POŠTANSKI SANDUČIĆ 50. godina redovničkih zavjeta s. Marije Natanaele od Maloga Isusa Šiljeg Zajednica sestra u Karmelu u Mariji Bistrici svečanim je euharistijskim slavljem 19. kolovoza obilježila pedesetu obljetnicu života po zavjetima s. Marije Natanaele od Maloga Isusa (Ane Šiljeg). Proslava je odisala zahvalnošću Bogu za milosni dar poziva i vjernosti.

Slavljenica je obnovila zavjete pred svojom zajednicom sestara, prisutnim svećenicima, braćom, sestrama, rodbinom i prijateljima. Predvoditelj euharistijskog slavlja don Mladen Delić, salezijanac, u svojoj je propovijedi govorio o neprotumačivim dubinama Božje ljubavi usmjerene na čovjeka u otajstvu poziva, po kojem se Bog služi slabim i grešnim ljudima da bi nastavio svoje djelo ljubavi. Osvrćući se na evanđeoski ulomak o mudrim i ludim djevicama, koji je za euharistijsko slavlje odabrala s. M. Natanaela, snažnim je riječima progovorio i o ljudskom odazivu na Božji poziv.

Protumačio je da on treba biti u potpunom predanju i radosnom služenju Gospodinu u ljubavi. Služeći, skuplja se dragocjeno ulje „koje daje svjetlost i koje će nam pomoći da nas Zaručnik primi među izabrane“ jer „beskorisne su osobe koje ne svijetle“, a „najveća je katastrofa života biti lud i izgubiti vječnost“, rekao je propovjednik i objasnio da se ta ludost u redovničkom životu očituje u mlakosti, polovičnosti i obdržavanju pravila bez srca. Naglasio je kako nije jednostavno živjeti pedeset godina redovničke zavjete te da to nosi sa sobom veliko odricanje, ali da ga čovjek radosno prihvaća jer nakon tog odricanja dobiva ono što nigdje ne može kupiti ili nabaviti. Danas je osobito teško živjeti to odricanje jer ovo vrijeme ne razumije nastojanja oko poslušnosti, siromaštva i čistoće, ali slavljenje i zahvaljivanje Gospodinu, koje je i konačni cilj našeg života, daje motivaciju za to. „Zašto smo mi danas ovdje?, zapitao je don Mladen i odgovorio: „Da slavimo Boga i da mu zahvalimo za svaki život kao i za ovu sestru koja se pedeset godina trudila biti vjerna Gospodinu.“ Potom se, zaključujući propovijed, obratio slavljenici: „Draga sestro Natanaela, Bog Vas ljubi i ja vjerujem da ste Vi to osjetili stotinu puta u svom životu. Nikad Vas Bog neće ostaviti.“ Potkrijepio je to

151

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

prizorom, koji je nedavno vidio, kako se otac saginje do svog posrnulog, već odraslog djeteta i nosi ga u naručju.

Na kraju euharistijskog slavlja don Mladen je zahvalio s. M. Natanaeli za njenu blizinu svećenicima i za molitve kojima ona i sestre pomažu salezijanske novake, koje im on, kao njihov odgojitelj, rado preporučuje. U suslavlju s don Mladenom Delićem bila su još četvorica svećenika. Čestitke braće karmelićana s. Natanaeli prenio je o. Stjepan Vidak, prior zajednice u Remetama. Don Mladen Margeta, bivši župnik u Vidu, rodnom mjestu slavljenice, pročitao je i uručio s. Natanaeli povelju s blagoslovom sv. oca Franje. Don Margeta je okupljenima otkrio da je baš prije 50 godina ušao u sjemenište i već se onda povezao s dvjema rođenim sestrama s. Natanaele, redovnicama Služavkama Malog Isusa. Župnike okolnih mjesta predstavljao je vlč. Stjepan Halužan iz župe Mače, a uvodno i završno slovo izrekao je redoviti misnik u bistričkom Karmelu vlč. Antun Motočić. Vlč. Motočić je istaknuo kako je prigodom prvih zavjeta sestre Natanaele dana slava Bogu, pa zatim opet prigodom svečanih zavjeta, a onda opet i prigodom ove obljetnice, što znači da je sav jedan redovnički život slava Bogu. Slavlju je nazočilo i nekoliko sestra Služavki Malog Isusa i predstavnika karmelskog svjetovnog reda, kao i s. Božica Alojzija od Svetog Lica (Britvec) iz Karmela Brezovica.

Redovnički život sestre M. Natanaele od Malog Isusa (Ane Šiljeg) iznimno je bogat i zanimljiv. Rođena je 30. rujna 1947. u Vidu, pokraj Metkovića, od oca Ante i majke Mande, r. Kešina. U Splitsku provinciju Družbe sestra Služavki Malog Isusa ulazi 4. 8. 1965. godine te u njoj polaže prve zavjete 15. kolovoza 1967., a vječne 15. kolovoza 1973. godine.

U Karmel u Brezovici ušla je 26. rujna 1988. godine. Svečane zavjete u Karmelu položila je 1. listopada 1991. godine. Na molbu poglavara iz Rima i Karmela u Sofiji, krenula je kao dobrovoljka 17. kolovoza 1992. godine s još dvije sestre u Bugarsku, kako bi pomogla sestrama karmelićankama u Karmelu u Sofiji. Vratila se nakon 5 godina. Ponovno je u Bugarskoj bila od 2008. do 2011. godine u službi priorice. U Mariju Bistricu, na osnutak Karmela, došla je s ostalim sestrama 25. rujna 1998. godine. U toj je zajednici bila u više navrata savjetnica, a dva trogodišta i priorica samostana.

Preuzeto: http://karmel.hr/?p=10781 OD SRCA ČESTITAMO našoj sestri karmelićanki s. Mariji Natanaeli od Maloga Isusa Šiljeg na 50. godišnjici redovničkih zavjeta.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

152

POKOJNE SESTRE U DRUŽBI

s. M. Aleksandra (Anđa) Žolo (rođ. 21. V. 1921. +16. VIII. 2017.)

U popodnevnim satima dana 16. kolovoza 2017. godine, okrijepljena Otajstvima naše svete vjere, u 97 godini života i 74 godini redovništva, u samostanu sv. Rafaela u Solinu, blago je u Gospodinu preminula i preselila se u kuću Oca nebeskoga naša draga sestra Aleksandra Žolo.

U petak 18. kolovoza u 17 sati na solinskom novom groblju oprostile smo se od s. Aleksandre Žolo. Sprovodne odred vodio je don Ranko Vidović, župnik župe „Gospe od otoka“ u Solinu, uz nazočnost još 14 svećenika. U homiliji je istaknuo poniznost i služenje s. Aleksandre svećenicima. „Veliča duša moja Gospodina, jer pogleda na poniznost službenice svoje“. U svjetlu ovih riječi iz Marijina hvalospjeva don Ranko je istaknuo važnost evanđeoske poniznosti i služenja koje su resile s. Aleksandru. Posljednjem ispraćaju osim naših sestara iz većine zajednica, rodbine iz Košuta i Trilja, svećenika i nekoliko sestara drugih Družbi, nazočili su znanci i prijatelji iz Solina, među kojima je i sadašnji splitsko-dalmatinski župan, a bivši dugogodišnji gradonačelnik grada Solina gospodin Blaženko Boban.

U ime Provincije od s. Aleksandre oprostila se provincijska glavarica s.

Anemarie Radan, koja je u kratkim crtama iznijela njezin životopis, te joj zahvalila u ime cijele Provincije na vjernom svjedočenju Kristove nazočnosti, uzornom redovničkom životu, za molitve, žrtve i ljubav prema redovničkom zvanju. Izrazila je kršćansku sućut njezinim sestrama: Kati i Peri, te ostaloj rodbini. Zahvalila se i svima prisutnima na poseban način župniku don Ranku Vidoviću na izrečenom svjedočanstvu, kao i ostalim svećenicima na dostojanstvenom ispraćaju.

Misu zadušnicu u župnoj crkvi Gospe od otoka predslavio je mons. dr. Josip Delić u koncelebraciji sa dvanaest svećenika. Homiliju je započeo riječima: “Drage sestre, imate još jednu sestru više koja će se pridružiti svetima.“ 153

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Prisjetio se svojih sjemenišnih dana i vremena koja su bila preteška, u kojima im je prisutnost sestara i njihova pomoć bila od životne važnosti. Sestra Aleksandra je radila u kuhinji. Od onog malog što su sestre imale za sebe dijelile su sa sjemeništarcima. Ona im je svojom smirenošću i dobrotom uz Božju pomoć davala snagu da ustraju. Don Josip je istakao njezine vrline, te je dirljivim riječima odao počast svemu što je ona u svoj život utkala i drugima radosno svjedočila. Na sprovodu i sv. Misi pjevao je zbor naših sestara.

Anđa s. Aleksandra Žolo, kći Ivana i Anđe rođ. Gilić, rođena je 21. svibnja 1921. u Košutama. Živjela je i odgajala se u uzornoj katoličkoj obitelji, gdje se dnevno Boga molilo i nedjeljom redovito išlo na svetu misu. Anđa je kao djevojka bila u djevojačkom društvu, i isticala se pobočnošću prema Blaženoj Djevici Mariji. Po preporuci triljskog župnika don Josipa Batošića da bi bila dobra za samostan, odlučila se poći u biskupsko sjemenište u Splitu gdje su sestre Služavke Malog Isusa vodile domaćinstvo. Prije nje tu su bile njezine dvije susjede i rodice s. Tugomila i s. Elekta, pa je 1940. godine došla k sestrama u sjemenište u Split. Sa sestrama je molila i radila, svaki dan je znala mijesiti i po sto kilograma kruha, i to ručno, bez ikakvih mašina, jer se kruh ručno mijesio i na drva pekao. Kako sama kaže, radilo se puno, ali ništa nam nije bilo teško. Promatrajući uzorni život sestara i djevojka Anđa se odlučila da bude redovnica. Pošla je kući da se pozdravi sa svojima prije nego pođe u Sarajevo za bližu pripravu za novicijat. Bile su teškoće putovanja u to vrijeme ratnih prilika, jer je u to vrijeme Dalmacija bila pod Italijom, trebalo je imati propusnicu za putovanje. Nakon teškog putovanja od Splita-Metkovića-do Sarajeva skupa sa s. Felicijanom Martinović došla je 26. kolovoza 1941. godine u Sarajevo, u kuću maticu Družbe ˝Betlehem˝. Novicijat je započela 15. kolovoza 1942., pod vodstvom magistre s. Fabijane Bukljaš. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1943. u Sarajevu, a doživotne zavjete 15. kolovoza 1959. u Zagrebu.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta kroz tri godine revno je vršila službu pekarice i prala rublje u kući matici u Sarajevu, sve ručno, bez strojeva, a broj sestara i djece preko stotinu u kući. Ovdje je naučila kako od kestenja praviti štirku i s njom uređivati redovničko odijelo-frontine i kolare koji su se štirkali. Često je pripovjedila kako je tada napravila 60 kilograma štirke koju se sestre dugi iz godina upotrebljavale za štirkanje. Sestre su nabrale kestene, a ona kuha i pravila štirku. Godinu dana zatim radi kao pekarica radi u samostanu u Vitezu kod Kiseljaka. Od 1947. do listopada 1951. godine u biskupskom sjemeništu u Splitu požrtvovno vrši služba pekarice, što nije bio nimalo lagan posao jer je trebalo tijesto ručno mijesit i kruh u peći na drva peći, za toliko osoblje. Ona snažna i marljiva, spremna Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

154

na žrtvu nije se tužila na teškoće. Od 1951. do 1953. prala je rublje u Domu starih u Nuštru. Nakon toga godinu dana u samostanu u Mandaljeni šiva jorgane i dvori bolesnike, a zatim od 1954. do 1963. vrši službu kuharice u Dominikanskom samostanu u Mandaljeni, a stanuje u zavodu “Josipovac”.

Od 1963. do 1983. živi u samostanu u Vrgorcu, gdje šest mjeseci vrši službu kuharice u samostanu, a zatim kroz dvadeset godina zauzeto i savjesno vodi domaćinstvo u župskoj kući u Vrgorcu. Nakon toga, od 1983. do 1. studenoga 2003. godine, dvadeset godina revno vrši službu domaćice u župskoj kući župe "Gospe od otoka", a stanuje u samostanu u Solinu. U vrijeme vršenja službe domaćice u župskoj kući u Solinu posebnu pažnju zaslužuje i zauzima sedam godina njezina neumornog i požrtvovnog služenja teško bolesnom župniku don Tugomiru (don Miri) Jovanoviću. Ona ga je, uz druge domaćinske župske obveze, svakodnevno s dubokim poštovanjem i pažnjom dvorila, iako je i sama već bila bolesna. Na tome joj je don Miro bio zahvalan.

Fra Vjeko Vrčić iz samostana u Imotskom u pismu od 31. listopada 2003., piše s. Aleksandri, prigodom završetka njezine službe u ulozi domaćice u župskoj kući u Solinu, da je kod njega kao župnika u Vrgorcu s. Aleksandra radila 15 godina manje 7 dana. Dalje navodi da sada poslije dvadeset godina službe u župskom domaćinstvu u Vrgorcu i još dvadeset u župi Gospe od otoka u Solinu ˝nadošle godine ne dadu da se bavite ´poslićima´, kao ste običavali reći. Biti savjesna domaćica u župskoj kući znači biti mučenica.

Bilo je teško u Vrgorcu, a posebno u Solinu, gdje ste imali veći broj osoblja i česte svećeničke sastanke i velike proslave. Moram istaknuti Vaše vrline u poslu koji ste obavljali. Molila ste Boga, bila ste pobožna. To je puno značilo za strpljivost u životu. … Voljela ste sv. misu. … Bila ste osoba puna pouzdanja. Župnik je vama mogao vjerovati. Nikada iz Vaših usta nije izišla riječ koja bi mogla naškoditi župniku. … Bila ste osoba povjerenja. Ja sam se uvijek mogao pouzdati u Vas. I danas znam istaći kao ste mi bila ´pomoćnik˝. … Škafet u kredenci bio je Vaša kancelarija. Kad bi se povratio kući Vi biste stavila naočale, izvadila svoj noteš, prikazala primljene mise i obavijestila o poslovima koji me čekaju. O Vašem poštenju ne treba zborit. … Nikada me kod gostiju i prijatelja niste osramotila. Jedva ste čekala da možete počastiti. Posebno svećenike. Nikada nije iz kuće izišao gost a da nije bio počašćen. … Bilo Vam sve blagoslovljeno. .. dobri Bog Vam obilato naplato za sve što ste učinili dobra svećenicima.˝ Od 1. studenoga 2003. do svoje smrti (16. kolovoza 2017.) s. Aleksandra u samostanskoj kapeli i svojoj redovničkoj sobi u samostanu u Solinu moli i prikazuje svoju nemoć i bol Isusu za potrebe Crkve, svijeta i svoje redovničke zajednice. Trpljenje, strpljenje, posvećenje – često bi znala reći. Svje155

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

žeg pamćenja i prisebna, preko Radio Marije i Glasa Koncila prati zbivanja u Crkvi i svijetu i to uključuje u dnevne molitve. Strpljiva do kraja u bolesti i nemoći. Predana u ruke Božje. Na osobiti način je cijenila i poštivala svećenike.

Draga s. Aleksandra, uživajte u rajskoj slavi. Molite Gospodina da nam udijeli novih i revnih članica. Počivala u miru Božjem! s. M. Maneta Mijoč

s. M. Domitila (Iva) Čubelić (rođ. 14. VI. 1932. – +11. XI. 2017.)

U subotu, 11. studenoga 2017. godine, u dopodnevnim satima, okrijepljena Otajstvima naše svete vjere, u 85 godini života i 59 godini redovništva, u samostanu sv.

Rafaela u Solinu, uz milosnu prisutnost svoje sestre s.

Andrijane i nećaka don Ivana Kovačevića, blago je u Gospodinu preminula i preselila se u kuću Oca nebeskoga naša draga sestra Domitila Ćubelić. Sahranjena je u ponedjeljak, 13. studenoga 2017. u 14,30 sati, na splitskom groblju ˝Lovrinac˝. Svetu misu zadušnicu u kapeli na groblju predvodio je katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, uz nazočnost još osamnaest svećenika, na čelu s pastoralnim vikarom dr. don Nediljkom Antom Ančićem. U nadahnutoj homiliji don Tomislav je istaknuo svijest i snagu vjere koju je s. Domitila cijeli svoj život živjela i svjedočila.

Sve je na vjeri gradila, po vjeri i od vjere je živjela. U vjeri je imala ključ za prihvaćanje bolesti i patnje, po vjeri je već na zemlji živjela vječnost i susret s Kristom u vječnosti. Čista savjest, duboka vjera, molitva i skromnost života, zračili su iz života i djelovanja s. Domitile, posvjedočio je don Tomislav.

Kršćanski je prihvaćala bolest i nemoć, pružala radosno svjedočenje vrijednosti križa, bolesti i patnje, smrti i uskrsnuća, da čovjeku ništa ne vrijedi ako dušu svoju izgubi.

Na ispraćaju od s. Domitile našle su se sestre iz skoro svih zajednica, rodbina i prijatelji iz Dobranja, svećenici, nekoliko sestara drugih Družbi, brojni vjernici iz župe Šestanovac, vjernici iz Sutivana i iz župe Gospe od Otoka u Solinu, među kojima i sadašnji splitsko-dalmatinski župan, a bivši gradonačelnik grada Solina gosp. Blaženko Boban. Bio je to veličanstveni i dostojanstveni ispraćaj jedne tihe i skromne, radosne i bogobojazne redovnice, žene dobrog i plemenitog srca.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

156

Nakon pričesti, u ime Družbe i splitske Provincije sv. Josipa, od s. Domitile oprostila se provincijska glavarica s. Anemarie Radan. U kratkim crtama je iznijela životni tijek s. Domitile. Zahvalila joj je na vjernom svjedočenju Kristove nazočnosti u njezinu životu, na ustrajnom predanju u Božje ruke, na uzornom redovničkom životu, za molitve, žrtve i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Izrazila je kršćansku sućut njezinim rođenim sestrama: s. Andrijani i s. Roki, braći Sipi i Ivanu (Milanu), nevjestama Ani i Ivi, njihovoj djeci s obiteljima, obitelji pokojne sestre Matije, posebno njezinu sinu don Ivanu Kovačeviću, te ostaloj mnogobrojnoj rodbini. Istaknula je: ˝Budite ponosni i dragom Bogu zahvalni na daru da ste imali sestru i tetu s. Domitilu, koja Vas je voljela, koja se za Vas svaki dan Bogu molila, istinski Vam se radovala, suosjećala s Vama u boli i teškoćama. Znali ste u svakom času, zgodnom i nezgodnom, da imate duhovnu potporu u sestri i teti s. Domitili. Uvijek ste mogli u njoj naći potporu u vjeri i molitvi, korisnom savjetu i razumijevanju. Ona Vas sada prati nebeskim zagovorom.˝. Sestra provincijalka se zahvalila don Tomislavu Ćubeliću, predvoditelju euharistijskog slavlja i ostalim svećenicima koji su došli na ispraćaj s. Domitile. Zahvalila se i vjernicima župe Šestanovac, u kojoj je s. Domitila 37 godina neumorno i zdušno radila, molila i služila, te svim prisutnima koji su došli dostojanstveno ispratiti zemne ostatke s. Domitile na vječni počinak. Sprovodne obrede vodio je don Tomislav, a u povorci do samostanske grobnice sestre su pjevale psalme i na koncu pokopa otpjevale Salve Regina.

Sestra Domitila (Iva) Ćubelić, kći Ante i Mare rođ. Ćubelić, rođena je 14. lipnja 1932, a krštena u župskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja 25. lipnja 1932., u Dobranjama. Živjela je u uzornoj katoličkoj obitelji, gdje se dnevno Boga molilo, nedjeljom i blagdanom sudjelovalo na svetoj misi. Bila je to prava kućna crkva, u kojoj se po Božju živjelo i radilo, Boga i čovjeka voljelo i poštivalo, zemlju svoju i dom svoj ljubilo. Kućni odgoj i župska zajednica pružili su čvrsti temelj dobrog vjerskog i ljudskog odgoja. Nadahnuta Božjom milošću, i po preporuci župnika don Petra Kovača, došla je 15. kolovoza 1955. godine u Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Ušla je u samostan ˝Antunovac˝ u Maksimiru u Zagrebu, koji je tada bio i kuća matica Družbe.

Nakon dvije godine kandidature ušla je u novicijat 14. kolovoza 1957. u samostanu u Samoboru, pod vodstvom magistre s. Genoveve Sobota. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1958. u Maksimiru u Zagrebu, a doživotne zavjete 15. kolovoza 1964. godine na Kraljevcu u Zagrebu.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta pet je godina u samostanu u Samoboru radila u kućnoj radionici, izrađivala džempere za sestre i potrebe građana. Iz Samobora dolazi u samostan svete Ane u Split, u kojem 157

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

od 1962. do 1975., revno nastavlja s radom u samostanskoj radionici, u kojoj na mašinu plete džempere za sestre, kandidatice i potrebe građana.

Mnogi su u Splitu, osobito oni iz Velog Varoša, odrasli i djeca, kroz to razdoblje upoznali vrijednu i nasmijanu s. Domitilu koja im je uzimala mjere i uredno, precizno i vješto isplela džemper. U samostanskoj radioni mlađe sestre poučava u izradi džempera, i nastoji da svojim radom doprinesu za potrebe zajednice. Već tada je osjećala zdravstvene probleme s plućima, ali se hrabro držala, molitvom i životnim optimizmom svladavala je teškoće.

Bila je čvrsta i postojana u vjeri u Boga, zaljubljena u svoj redovnički poziv i poslanje, sestra molitve, reda i rada. Ugodna u zajednici, pristupačna i puna razumijevanja u kontaktu s ljudima. Uvijek vedra, nasmijana, s blagim i ugodnim humorom. Zračila je vjerom i nadom, ljubavlju i dobrotom, radošću i mirom. Kandidaticama je bila primjer jedne radosne redovnice, sretne i zadovoljne u svom redovničkom pozivu, žene bogate vjerom i dobrotom.

Molitvom i primjerom svog radosnog života zasigurno je bila dobri i milosni poticaj da i druge djevojke iz njezinih Dobranja, slijede njezin put i odluče se za redovnički poziv. Primjer s. Domitile je svijetlio i privlačio. Iz njezine su obitelji, iz Radulove kuće, nakon njezina odlaska u samostan, u Družbu sestara Služavki Malog Isusa, došle dvije rođene sestre s. Andrijana i s.

Roka, a sin sestre Matije don Ivan postao svećenik, što ju je radovalo. U župi Dobranje rođeno je jedanaest redovnica: deset sestara Služavki Malog Isusa i jedna sestra Dominikanka. Od deset sestara Služavki Malog Isusa rođenih u Dobranjama, jedna je s prezimenom Lerotić s. Zvonimira, a devet iz zaseoka Dubrava s prezimenom Ćubelić, od kojih je osam došlo u Družbu nakon s. Domitile: s. Gerarda, s. Antica, s. Andrijana, s. Dujma, s. Jakobina, s. Rajka, s. Nada i s. Roka. Iz Dobranja nakon odlaska s. Domitile u samostan odlučilo se i više mladića za svećenički poziv, od kojih su danas svećenici: don Nediljko Ante Ančić, don Marko Ćubelić, don Tomislav Ćubelić, don Ivan Ćubelić, don Bože Ćubelić, o. Alojz Ćubelić, don Damir Vuletić, o. Domagoj Vuletić. To je Božja milost i dar, ali i plod molitava i uzornog života s. Domitile. Za sestre i svećenike rodom iz Dobranja ona je svaki dan ustrajno molila. Obradovalo me danas kad sam na mrežnoj stranci župe Dobranje, iza obavijesti o smrti i pokopu s. Domitile, pročitala komentar njezine nećakinje Terezije, od 13. studenog 2017., koji glasi: “Moje nebo bit će da tvorim dobro na Zemlji.” Sv. Terezija od Malog Isusa. Dana 10. 11. 2017. god. napustila nas je sestra Domitila Iva Ćubelić (Radulova) i prva redovnica iz Dobranja. Svoj život posvetila je služeći Bogu i potrebnima u nevolji. Svojim molitvama, postom i primjerom izmolila si mnoga duhovna zvanja, a posebno u župi Dobranje. Hvala ti za svaku blagu riječ, topli osmijeh i dobrodošlicu. Sad spavaj snom pravednika naša najbolja i najljepša teto Domitila i moli se za nas!˝ Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

158

Sestra Domitila je istinski voljela svoju redovničku zajednicu, ali je u njoj i kroz nju voljela svoju obitelj i sve stanovnike Dobranja, kako one koji ostadoše na rodnom ognjištu i čvrsto čuvaju da se vatra ne ugasi, tako i one koji su u potrazi za poslom i pod pritiskom tadašnje vlasti iz Dobranja otišli širom naše Domovine i izvan nje, osobito nakon šezdesetih godina prošlog stoljeća. Dolaskom u samostan sv. Ane u Split s. Domitila je, uz svoje redovničke obveze i posao, bila moralna potpora ljudima iz Dobranja koji su se sedamdesetih godina sve više doseljavali u Split, a na početku većinom u Veli Varoš, i postali župljani župe sv. Križa. Uz župnika Dobranja don Lovru Žuljevića s. Domitila im je bila čvrsti molitveni oslonac u snalaženju i privikavanju u novoj sredini. Radosno ih je susretala u crkvi sv. Križa, prije i poslije svete mise njima popričala, tješila, hrabrila, poticala da u novoj sredini ne zanemare svoje vjerske dužnosti ni obiteljsku molitvu, da djecu šalju na vjersku pouku. Često je znala u potrebi i malu djecu majkama pričuvati u samostanu, bilo da su išle liječniku ili na posao, a nisu imale tko bi im pričuvao djecu. Rado su ljudi s Dobranja navraćali s. Domitili u samostan sv.

Ane i s njom porazgovarali, kako oni koji su se doselili, tako i oni koji su išli za Njemačku, pa bi navratili u samostan do s. Domitile da s njom porazgovaraju do polaska vlaka ili autobusa. Ona ih je strpljivo slušala, pružila toplu i majčinsku riječ, dobronamjerno uputila preporuke i savjete, ohrabrila, tješila u boli i nevolji. U tome su joj pomagali prirođena bistrina uma, dar mudrosti i rasuđivanja, skromnost i diskretnost, što su ljudi u njoj prepoznavali i cijenili.

Godine 1975. premještena je u samostan u Šestanovcu, gdje je kroz 37 godina vršila domaćinske poslove u zajednici, a prvih godina i izrađivala džempere za mještane. Uz suglasnost Provincije, u duhu karizme Družbe, vodila je brigu za nekoliko siromašnih i potrebnih djevojčica, porijeklom izvan Šestanovca, koje su stanovale sa sestrama u samostanu i pohađale obližnju osnovnu školu u Šestanovcu. Tražila i pronalazila za njih razumijevanje nastavnika, a u samostanu vodila potpunu brigu o njima. Imala je sluha za prepoznati potrebe ljudi, potrebe obitelji iz Šestanovca, iz sredine u kojoj je živjela. U svojoj skromnosti znala je prepoznati u čemu treba ljudima pomoći, te nalazi jednostavno i konkretno rješenje, počevši od sebe.

Bila je spremna čuvati malu djecu ženama kojima nije imao tko u obitelji pričuvati djecu, a prihvatile su posao u novootvorenim pogonima i trgovinama i time prehranjivale obitelj. Znala je čuvati do petnaestero djece. Djeca su je voljela i slušala. Ona ih je zabavljala, pričala im priče, učila i s njima igrala dječje igre, učila ih pisati i čitati slova i brojeve, pjevati pjesmice, presvlačila ih i hranila. Ništa joj nije bilo teško učiniti za dobro djece i obitelji.

Nije to bio službeni dječji vrtić, nego vrtić ljubavi i zajedništva. Sestra Domi-

159

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

tila gledala je očima vjere ono što je bitno. Bila sam sretna u srcu i duši kad mi se na sprovodu javila jedna žena srednjih godina, koju sam znala iz djetinjstva, a pomalo sam je izgubila iz vida, odavna je nisam vidjela, i reče mi da se udala na Šestanovac, da joj je s. Domitila čuvala djecu dok je ona išla raditi, i suze radosnice zasjaše kao biseri u njezinim očima. O, blažene i blagoslovljene bile te zahvalne suze radosnice jedne majke na sprovodu jedne skromne redovnice. Više godina u zajednici u Šestanovcu s. Domitila je vršila i službu kuharice, osobito kad je s. Blaženka bila starija i slabija. Na ručak u zajednicu k sestrama je dolazio župnik don Većeslav Šupuk, a često i okolni župnici. Ona ih je radosno dočekivala i posluživala. Majčinski kao brižna domaćica je pomagala i kod župskih svečanosti župniku Katuna i okolnim župnicima, osobito u doba dok nije bilo ugostiteljske uslužnosti za te zgode. Srasla je s ljudima Šestanovca i Katuna, a i okolnih mjesta, koji su dolazili u Šestanovac i navratili k sestrama. Suosjećala je s ljudima, razumjela ih, osobito je imala srca za siromašne, starije, bolesne i nemoćne. Stariji svijet je radosno susretala u kapeli Gospi Fatimske, s njima prije ili poslije svete mise porazgovarala, pitala za zdravlje, saslušala ih, ohrabrila i obećala molitvu, što je i vršila. Molitvom i djelima ljubavi bila je dobri duh među mještanima Šestanovca i u njihovoj sredini. Sve više je osjećala zdravstvene teškoće, ali se nije predavala, hrabro i strpljivo išla je naprijed.

U srpnju 2012. godine doživjela je moždani insult, koji je oslabio njezino tijelo, pa je premještena iz Šestanovca u samostan u Solinu. Zadnjih pet godina bila je na bolesničkom krevetu i u kolicima. Strpljiva i predana u Božje ruke i Marijinu zaštitu. Moli i prikazuje svoju nemoć i bol Isusu za potrebe Crkve, svijeta, svoje obitelji i svoje redovničke zajednice. Trpljenje, strpljenje, posvećenje, bio je njezin svakodnevni program. Molitva joj je bila u srcu, na usnama, u osmjehu i pristupu s drugima. Njezina soba bila je mjesto posvećenja. U njoj je molitvom nebo i zemlju povezivala, ljude s njihovim potrebama molitvom donosila Gospodinu i Gospodina molitvom dovodila ljudima i njihovim potrebama. Svježeg pamćenja i prisebna, preko Radio Marije pratila je zbivanja u Crkvi i svijetu i to uključivala u dnevne molitve. Na osobiti način je cijenila i poštivala svećenike, za njih se svaki dan Bogu molila. Vlastitu nemoć i bolest prihvatila je kao Božju volju, bez grča i prigovora, spremna na pomoć sestara iz zajednice. Radovala se svakodnevnom radosnom druženju uz rođenu sestru s. Roku i susjedu s. Nadu, brižnosti i redovitim posjetima nećaka don Ivana. Svima je bila zahvalna i za najmanju pruženu uslugu. Uvijek spremna da na iskazanu pomoć i pažnju uzvrati blagim i toplim osmjehom, lijepom riječju, da i u vlastitoj nemoći sestre i posjetitelje hrabri i veseli svojim osmjehom i šalom. Zračila je vjerom i predanjem u Božju volju, dobrotom, strpljivošću i vedrinom.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

160

Draga s. Domitila, s Vama iz naše sredine odlazi jedna redovnica Stadlerova duha, jedna od onih koje su istinski bile zaljubljene u Isusa, u svoje zvanje i redovničko poslanje, koje su svim srcem, svom dušom, ljubile Boga i bližnjega svoga. Gospodin i njegova i naša Majka Marija bili Vam vječna nagrada za takvo jedno svjedočenje. Uživajte radost neba skupa s njima, s našim utemeljiteljem slugom Božjim nadbiskupom Stadlerom i pokojnim sestrama. Molite Gospodina da i mi budemo žene i redovnice koje resi vjera i dobrota, ljubav i jednostavnost duše, bliskost Bogu i ljudima. Molite Gospodina da nam udijeli novih i revnih članica. Molite ga za posvećenje naših obitelji i naših redovničkih zajednica.

Počivala u miru Božjem! s. M. Maneta Mijoč

Pokoj vječni daruj im Gospodine.

I svjetlost vječna svijetlila njima!

161

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

POKOJNA RODBINA

SPLITSKA PROVINCIJA Naši pokojnici: † s. M. Aleksandra Žolo. † s. M. Domitila Ćubelić. † Svak s. Renate Raos. † Sestra s. Zdenke Tomas. † Sestra s. Milivoje Čalo. † Joko Bašić, brat s. Maris. † Ante Leventić, brat s. Leone. † Marija Šuman rođ. Dugandžić, sestra s. Vatroslave. † Jure Žegarac, djed s. Milane. † Marušić Nediljka rođ. Borovac, sestra s. Magne.

Zahvala Blago u Gospodinu 9. listopada 2017. u 61. godini života preminuo je moj brat Ante Leventić. Hvala svim sestrama na iskazanoj sućuti, molitvi i prisutnosti na ispraćaju moga brata Ante na vječni počinak kod Gospodina.

Na poseban način zahvaljujem časnoj majci Radoslavi Radek i provincijalki s. Anemari Radan, što su uza sve svoje obveze izdvojile vrijeme kako bi i one bile među nama i mom bratu izrekle posljednji pozdrav i molitve za vječni mir. U ime moje obitelji i u svoje osobno, još jednom zahvaljujem od srca svakoj našoj sestri na iskazanoj ljubavi i molitvi.

POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE I SVIJETLOST VJEČNA NEKA MU SVIJETLI. S. M. Leona Leventić

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

162

ZAGREBAČKA PROVINCIJA Naši pokojnici: † Slobodan Dedić,

brat sestara Belarmine i Mirjam Dedić.

† Zorka Mezak,

zadnja štićenica kod sestara u Slavonskom Kobašu.

SARAJEVSKA PROVINCIJA Naši pokojnici: † Ivica Tašev,

svak s. M. Anice Matošević.

† Ana Rubeš,

sestra s. M. Ljiljane Perković.

Pokoj vječni daruj im Gospodine.

I svjetlost vječna svijetlila njima!

163

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

PRIOPĆENJA IZ VRHOVNE UPRAVE I NAŠIH PROVINCIJALATA

VRHOVNA UPRAVA  Najave

XIX. Redoviti generalni kapitul Družbe održat će se od 18. do 28. lipnja 2018. g. u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici, Zaprešić.

Jubilarna Utemeljiteljeva godina u Družbi U 2018. godini slavit ćemo tri značajne obljetnice sluge Božjega Josipa Stadlera i Utemeljitelja naše Družbe: 175. obljetnica rođenja i krštenja 150. obljetnica svećeništva 100. obljetnica smrti

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

164

SPLITSKA PROVINCIJA  Premještaji i imenovanja: s. M. Anka Kristić premještena iz Vrgorca u Vranjic. s. M. Merica Lovrić premještena iz Sutivana na Šine. s. M. Virginija Jurković premještena sa Šina u Košute. s. M. Rafaela Ivanković premještena iz zajednice u Essenu (Njemačka) u samostan u Metkoviću. s. M. Iva Srdarević iz Audregniesa (Belgija) u Vrgorac. s. M. Faustina Zemunik nakon položenih privremenih zavjeta premještena u samostan sv. Ane i pohađa studij predškolskog odgoja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. s. M. Raheli Vučić produžena služba predstojnice u Audregniesu na slijedeće trogodište. s. M. Mirjam Mirčeta produžena služba predstojnice u zajednici u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu na slijedeće trogodište. s. M. Mirjana Rojnica imenovana predstojnicom u Svećeničkom domu u Splitu. s. M. Anka Kristić imenovana predstojnicom u samostanu u Vranjicu. s. M. Apolonija Putnik imenovana predstojnicom u Pučišćima.

 Najava Naš samostan Zvijezda mora u Jesenicama 25. studenoga 2017. proslavit će 50. godišnjicu svog djelovanja.

165

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ZAGREBAČKA PROVINCIJA  Obavijesti Duhovne vježbe - U samostanu „Antunovac“ Nova Ves 55, Zagreb 28. lipnja do 3. srpnja 2018. – voditelj don Eduard Punda - U samostanu „Betlehem“ Kraljevec 89, Zagreb 7. kolovoza do 13. kolovoza 2018. – voditelj fra Petar Cvekan

SARAJEVSKA PROVINCIJA  Premještaji i imenovanja sestara u Provinciji BZ BDM Ime sestre i zajednica u koju je premještena s. Maria-Ana Kustura - prov. glavarica - Samostan Egipat, Sarajevo s. M. Suzana Malešić - Samostan Egipat, zamjenica provincije glavarice i predstojnica s. M. Admirata Lučić - Dom Sv. Josip, Vitez, predstojnica s. M. Anđa Vranješ - Zajednica u Eisenstadtu - Austrija s. M. Bertila Kovačević - Zajednica u Geretsriedu - Njemačka s. M. Blaženka Lešić - Samostan sluga Božji J. Stadler, Slavonski Brod, predstojnica s. M. Bernardina Šarić - Vrhbosanska Nadbiskupija, Sarajevo s. M. Damjana Crnković - Samostan Doloroza, Čardak s. M. Doloroza Dadić - Samostan sluga Božji J. Stadler, Slavonski Brod s. M. Emanuela Juričević - Apostolska Nuncijatura, Sarajevo, predstojnica Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

166

s. M. Hinka Rogalo - Vrhbosanska Nadbiskupija, Sarajevo s. M. Ivka Paurević - Zajednica u Geretsriedu - D, predstojnica s. M. Kata Zadro - Kuća Navjetenja, Gromiljak, predstojnica s. M. Klara Jerković - Samostan Sv. Josipa, Vitez s. M. Leticija Matijević - Kuća Navještenja, Gromiljak s. M. Lucija Blažević - Samostan Svete Obitelji, Maglaj, predstojnica s. M. Ljilja Marinčić - Vrhbosanska Nadbiskupija, Sarajevo, predstojnica s. M. Marija Filipović - Samostan Sv. Josipa, Zagreb, Črešnjevec, predstojnica s. M. Miranda Tikvić - Samostan Doloroza, Čardak, predstojnica s. M. Marina Piljić - Zajednica u Eisenstadtu - A, predstojnica s. M. Mirka Iličić - Sveta Ana, Prozor, predstojnica s. M. Marinela Zeko - Sveta Ana, Prozor s. M. Marina Perić - Apostolska Nuncijatura, Sarajevo s. M. Monika Mrkonjić - Samostan Egipat, Sarajevo s. M. Olga Kikić - Kuća Navještenja, Gromiljak s. M. Paskvalina Santro - Samostan sv. Josipa, Vitez, predstojnica s. M. Petra Andreić - Kuća Navještenja, Gromiljak s. M. Ružica Ivić - Samostan sv. Josipa, Vitez s. M. Rozelina Knežević - Samostan Svete Obitelji, Maglaj s. M. Simoneta Lovrić - Samostan Sluga Božji J. Stadler, Slavonski Brod s. M. Tatjana Batista - Sveta Ana, Prozor s. M. Nevenka Ivančić - Zajednica u RC Sveta Obitelj, Mostar, predstojnica s. M. Marina Piljić - Zajednica u Eisenstadtu - Austrija, predstojnica

167

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

 Povjerenstva i članice povjerenstava u provinciji BZ BDM Ovogodišnji XV. Redoviti provincijski kapitul donio je odluku o spajanju Povjerenstva za apostolat duhovnih zvanja sa povjerenstvom za Prijatelje Maloga Isusa. Zatim je odlučio da se Povjerenstvo za odgoj djece u odgojnim i u rehabilitacijskim kućama spoji sa Povjerenstvom za skrb i njegu starijih i nemoćnih osoba, koje tada dobiva novi naslov: Povjerenstvo za apostolsko poslanje (skrb za djecu, starije i nemoćne osobe).

Na sjednici Provincijske uprave održane u samostanu Egipat u Sarajevu, 17. lipnja 2017. godine, imenovane su članice za svih šest povjerenstva u našoj Provinciji BZ BDM. Povjerenstvo za redovničku formaciju s. M. Kristina Adžamić, pročelnica s. M. Genoveva Rajić s. M. Manda Pršlja s. M. Ljilja Marinčić Povjerenstvo za apostolat duhovnih zvanja i PMI s. M. Danica Bilić, pročelnica s. M. Tereza Dokić s. M. Lucija Blažević s. M. Marinela Zeko s. M. Anđelina Perić s. M. Olga Kikić Povjerenstvo za promicanje duhovnosti i trajnu formaciju SMI s. M. Ljilja Marinčić, pročelnica s. M. Kristina Adžamić s. M. Genoveva Rajić s. M. Manda Pršlja Povjerenstvo za gospodarske poslove s. M. Blaženka Lešić, pročelnica s. M. Vitomira Bagić s. M. Pavka Dujmović Povjerenstvo za promicanje duhovne baštine oca Utemeljitelja s. M. Jelena Jovanović, pročelnica s. M. Admirata Lučić s. M. Kata Zadro Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

168

Povjerenstvo za apostolsko poslanje (skrb za djecu, starije i nemoćne osobe) s. M. Suzana Malešić, pročelnica s. M. Rudolfa Paradžik s. M. Klara Jerković s. M. Judita Matić

 Obavijesti U kandidaturu sarajevske provincije BZ BDM primljena je Marija Ivančić iz župe Prisoje.

Kandidatura Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije premještena je iz stana na Bjelavama br. 8, u našu kuću Egipat na Bjelavama br. 54. Sarajevo.

 Najave 5. 10. 2017., sastanak Svih članica Povjerenstava provincije BZ BDM u Kući Navještenja u Gromiljaku.

6. – 7. 10. 2017., I. sabor sestara Provincije BZ BDM - za prvu grupu - u Kući Navještenja u Gromiljaku.

9. 10. 2017., sastanak sestara Predstojnica Provincije BZ BDM u Kući Navještenja u Gromiljaku.

10. – 11. 10. 2017., I. sabor sestara Provincije BZ BDM – za drugu grupu - u Kući Navještenja u Gromiljaku.

21. – 23. 10. 2017. Trodnevnica za slavlje Svetog Rafaela – rođendana Družbe: - Prvi dan misno slavlje na nakane Družbe predslavi preč. Franjo Tomić; - Drugi dan misno slavlje za dobročinitelje žive i mrtve predslavi vlč. Goran Kosić, - Treći dan misno slavlje za pokojne sestre predslavi mons. Pavo Jurišić.

24. 10. 2017. Rafaelovo – 127. rođendan Družbe - misno slavlje zahvale za Utemeljitelja i Družbu predslavi fra Nikica Vujica.

29. 11. 2017. Humanitarni koncert i prodajna izložba za djecu SDE-a.

2. 12. 2017. - Misijska izložba sestara Služavki Maloga Isusa i Prijatelja Maloga Isusa na župama gdje djeluju.

169

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

VIJESTI OD BROJA DO BROJA

VRHOVNA UPRAVA I GENERALNA KUĆA Održane sjednice Vrhovne uprave Družbe U Zagrebu u Generalnoj kući Družbe održane su sjednice Vrhovne uprave Družbe: 19. lipnja, 19. Rujna, 2. listopada, 4. listopada i 6. studenoga 2017., te proširena sjednica 8. studenoga 2017., na kojoj su, uz članice Vrhovne uprave Družbe, sudjelovale i provincijske glavarice iz svih triju provincija.

Proslave blagdana Svetkovina Srca Isusova, nebeskog zaštitnika Zagrebačke provincije, proslavljena je 23. lipnja 2017. u Samostanu Antunovac u Zagrebu. Na proslavi je bila časna majka s. Radoslava sa sestrama iz Zajednice. * Dana 24. lipnja 2017. proslavljena je svetkovina rođenja sv. Ivana Krstitelja. Časna majka s. Radoslava, s. Marija Banić i s. Jadranka Lacić sudjelovale su na sv. Misi u župnoj crkvi sv. Ivana u Novoj vesi i pridružile se slavlju patrona župe kod sestara u Samostanu Antunovac. * Uz svetkovinu sv. Ivana Krstitelja i prigodom 670. obljetnice osnutka župe u Novoj vesi, dana 25. lipnja 2017. održan je prigodni koncert koji je pripremila s. M. Kristina Maslać. Tom je prigodom održana i premijera dokumentarnog filma o slikama – freskama u kapelici Vjerovanja. Ovoj su svečanosti nazočile časna majka s. Radoslava, s. Vesna, s. Alojzina i s. Milana. * Blagdan sv. Ane, 26. srpnja 2017., proslavljen je u Generalnoj kući Družbe.

Svečanu sv. Misu u kućnoj kapelici predslavio je fra Zdravko Lazić. Slavlje Družbinog blagdana uzveličale su svojim posjetom sestre iz Samostana Antunovac i Betlehem u Zagrebu te dr. sc. Agneza Szabo. S. Vesna bila je u samostanu sv. Ane u Splitu, gdje se slavilo patrona Samostana i imendan provincijske glavarice s. M. Anemarie Radan. * Dana 4. listopada 2017. svečano je proslavljen blagdan sv. Franje u župnoj crkvi sv. Franje Ksaverskog na Ksaveru. Sestre iz Zajednice sudjelovale smo na svečanoj sv. Misi i prigodnom domjenku koji su za sve vjernike pripremili oci franjevci glagoljaši.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

170

* Na svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, 1. i 2. studenoga 2017., časna majka s. Radoslava obišla je sa sestrama iz zajednice grobove naših pokojnih sestara pokopanih na groblju Mirogoj i u Stenjevcu. Pohodile su i grbove svoje rodbine i prijatelja.

Oproštaji od Apostolskog nuncija u RH * Dana 26. lipnja 2017. u zagrebačkoj je katedrali slavljena sv. Misa zahvalnica na završetku petogodišnje službe apostolskog nuncija Alessandra D'Errica u Republici Hrvatskoj. Na sv. Misi, koju je predslavio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, sudjelovale su časna majka s. Radoslava, s. Marija, s. Jadranka i s. Anemarie, provincijska glavarica koja je tom prigodom došla iz Splita u Zagreb. * Dosadašnji apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D'Errico priredio je, uz proslavu Papina dana 27. lipnja 2017., u Apostolskoj nuncijaturi prijem za brojne goste, prijatelje i svoje suradnike. To je bio ujedno i dan kada se moglo osobno pozdraviti i oprostiti s apostolskim nuncijem. Prigodnom prijemu i oproštajnom programu nazočile su časna majka s. M. Radoslava, s.

Anemarie Radan iz Splita, s. Anđa Vranješ iz Sarajeva i s. Ana Marija u ulozi ravnateljice Društva PMI. Imendani Na blagdan sv. Petra, 29. lipnja 2017., provincijska glavarica Zagrebačke provincije s. M. Petra Marjanović proslavila je svoj imendan. Obiteljskom slavlju u Samostanu Antunovac nazočile su časna majka s. Radoslava i s.

Anemarie iz Splita.

Duhovna priprava za proslavu 100. obljetnice dolaska sestara SMI u Zagreb Duhovna priprava za proslavu 100. obljetnice dolaska sestara u Zagreb započela je 19. lipnja 2017. devetodnevnom molitvom zahvale u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Novoj vesi u Zagrebu. Na ovoj duhovnoj pripravi sudjelovale su i sestre iz Generalne kuće predvođene vrhovnom glavaricom s. M. Radoslavom Radek.

Postavljena i blagoslovljena spomen-ploča o 100. obljetnici dolaska sestara u Zagreb U petak 30. lipnja 2017., prigodom priprave proslave 100. obljetnice dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u Zagreb, Vrhovna uprava Družbe postavila je na mjestu gdje je bio Samostan Antunovac, a danas je to prostor GNK Dinamo, spomen-ploču na kojoj stoji napisano pozlaćenim slovima: „Dobrotom zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i prvog vrhbosanskog 171

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

nadbiskupa sluge Božjega dr. Josipa Stadlera na ovome je mjestu u gradu Zagrebu otvoren prvi samostan Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Na slavu Malog Isusa o 100. obljetnici spomen-ploču podižu sestre Služavke Malog Isusa. Zagreb 1917. – 2017.“ Spomen-ploča otkrivena je i blagoslovljena 1. srpnja 2017., uz obilježavanje Godišnjeg susreta PMI-a Zagrebačke provincije.

Slavlje 100. obljetnice dolaska sestara SMI-a u Zagreb U subotu 1. srpnja 2017. obilježena je 100. obljetnice dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u Zagreb. U 12 sati, na platou Dinamova stadiona u Maksimiru, gdje je bio prvi samostan sestara SMI-a, otkrivena je i blagoslovljena spomen-ploča. Na tome je događaju sudjelovao velik broj sestara i prijatelja Maloga Isusa Zagrebačke provincije. Nakon svečanog događaja na Stadionu Dinamo održan je u župi sv. Jeronima u Maksimiru redoviti godišnji susret PMI-a. Poslije podne je, u 16 sati, u dvorani Vijenac Pastoralnog Instituta na Kaptolu, održana svečana akademija, a potom, u zagrebačkoj katedrali, svečana sv. Misa zahvalnica koju je predslavio pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško. Na proslavi ove 100. obljetnice sudjelovale su sve sestre iz Generalne kuće predvođene vrhovnom glavaricom s. M. Radoslavom Radek.

Hodočašća, duhovne vježbe, proslave jubileja, konferencije, susreti, predstavljanje knjiga * Dana 22. lipnja 2017. s. Vesna Mateljen i s. Milana Žegarac hodočastile su u Sošice, gdje je obilježen Dan sjećanja na žrtve komunizma bačene u zloglasnu jamu Jazovku, u koju je nakon strijeljanja bačena i naša s. M. Gaudencija Šplajt. Sv. Misu zadušnicu za sve mučenike predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski. * S. Vesna Mateljan, sa sestrama iz drugih družba iz njezine rodne župe i salezijancem don Mladenom Delićem, hodočastila je 24. lipnja 2017. u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg. * S. M. Alojzina Mijatović obavila je od 2. do 8. srpnja 2017. u Samostanu Antunovac Nova ves redovite godišnje duhovne vježbe. * U nedjelju 9. srpnja 2017. časna majka Radoslava i s. Ana Marija sudjelovale su na svečanoj sv. Misi u župi sv. Petra u Zagrebu, gdje su sestre Kćeri milosrđa slavile svoju utemeljiteljicu bl. Mariju Propetoga Petković. * Časna majka s. M. Radoslava Radek obavila je od 8. do 14. kolovoza 2017. u Samostanu Betlehem na Kraljevcu redovite godišnje duhovne vježbe.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

172

* U subotu 19. kolovoza 2017. s. Vesna i s. Marija išle su u Mariju Bistricu, u Karmel, gdje je naša bivša s. Natanaela Šiljeg slavila 50. obljetnicu zavjeta. * S. Vesna Mateljan i s. Marija Banić obavile su od 10. do 18. rujna 2017. u Kući Djeteta Isusa u Livnu redovite godišnje duhovne vježbe. * Dana 15. i 16. rujna 2017. u Franjevačkom samostanu u Dubravi održani su Redovnički dani na temu Odgojno-obrazovno poslanje, Konstitutivna stvarnost redovničke karizme. Na Redovničkim danima sudjelovale su sestre iz Generalne kuće. * Časna majka s. Radoslava sudjelivala je u nedjelju 17. rujna 2017. na proslavi 100. obljetnice dolaska i djelovanja sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskoj. Proslava je održana u Samostanu sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu. * Na blagdan sv. Male Terezije, 1. listopada 2017., časna majka s. Radoslava i s. Ana Marija nazočile su proslavi 50. obljetnice dječjeg vrtića sestara Franjevki Bezgrešnog začeća, osnovanog u Zagrebu. Akademija i svečana sv.

Misa održane su u dvorani FFDI i u župi na Jordanovcu. * S. Jadranka Lacić sudjelovala je na Saboru sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije, održanom 11 i 12. listopada 2017. u Kući Navještenja na Gromiljaku. * S. Vesna i s. Milana sudjelovale su 14. listopada 2017. na simpoziju prigodom obilježavanja stote obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi. Simpozij su organizirali Zaklada Vigiliare i Hrvatski marijanski institut, a održan je u dvorani Vijenac PI na Kaptolu. * Dana 18. i 19. listopada 2017. u Franjevačkom samostanu u Dubravi u Zagrebu održana je 49. Plenarna skupština Hrvatske redovničke konferencije (HRK). Na ovoj je Konferenciji sudjelovala časna majka s. Radoslava Radek. * U petak 20. listopada 2017. časna majka s. Radoslava, s. Vesna, s. Ana Marija i s. Marija bile su na prigodnom programu – sv. Misi i blagoslovu misijske izložbe koja je otvorena u Novoj vesi. * S. Vesna je 21. listopada 2017. nazočila polaganju svečanih zavjeta svojoj rodici s. Ani od Srca Isusova Vuco u Karmelu u Mariji Bistrici. * U ponedjeljak 30. listopada 2017. časna majka s. Radoslava i s. Vesna bile su na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, gdje je blagoslovljena Magna aula, koju je blagoslovio državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin, i održao prigodno predavanje „lectio magsitralis” za sve uzvanike i 173

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

studente. Navečer je bila svečana sv. Misa u zagrebačkoj katedrali, na kojoj su sudjelovale sestre iz Zajednice. * S. Jadranka i s. Alojzina išle su u nedjelju 5. studenoga 2017. sa sestrama Zagrebačke provincije na hodočašće u Karlovac i Krašić. * U ponedjeljak 6. studenoga 2017. s. Ana Marija išla je na sastanak koji je za predstavnike katoličkih udruga prisutnih u Zagrebačkoj nadbiskupiji organizirao pastoralni vikar Zagrebačke nadbiskupije vlč. Marko Kovač, a tijekom skupa prisutnima se obratio i pomoćni biskup zagrebački mons.

Ivan Šaško.

* U utorak 7. studenoga 2017. u dvorani Vijenac NPI-a u Zagrebu predstavljena nova knjiga mons. dr. sc. Jurja Batelje „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“, u izdanju Postulature bl. Alojzija Stepinca. Predstavljanju knjige nazočila je časna majka s. Radoslava sa sestrama iz zajednice.

Priprava za doživotne zavjete Od 21. do 29. srpnja 2017. u Generalnoj kući Družbe u Zagrebu bila je na pripravi za doživotne zavjete juniorka Zagrebačke provincije s. M. Marta Vunak. S. Marta provela je dane duhovne priprave u Generalnoj kući pod vodstvom s. Marije Banić, pročelnice za odgoj u Družbi.

Proslava 50. obljetnice zavjeta vrhovne glavarice Družbe Dana 14. kolovoza 2017. u Samostanu Betlehem na Kraljevcu časna majka s. M. Radoslava Radek proslavila je u zajedništvu s drugim sestrama iz Zagrebačke provincije 50. obljetnicu svoga redovničkog života. Ovome su slavlju u ime Vrhovne uprave Družbe nazočile s. Marija Banić, s. Imakulata Lukač i s. Ana Marija. Kod obiteljskog stola uz druge čestitare uputile su svoju čestitku časnoj majci s. Radoslavi i uručile joj prigodan dar.

Proslava zavjeta sestara * Slavlju redovničkih zavjeta i jubileja u Splitskoj provinciji slavljenih 14. kolovoza 2017. u Kući Djeteta Isusa u Livnu, u ime Vrhovne uprave Družbe nazočila je s. Vesna Mateljan, savjetnica i zamjenica časne majke. * Zavjetnom danu u Sarajevskoj provinciji slavljenom na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza 2017. u Vitezu, u ime Vrhovne uprave Družbe nazočila je s. Jadranka Lacić savjetnica i ekonoma Družbe.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

174

Novicijat Družbe Dana 16. kolovoza 2017. u novicijatu Družbe na Kraljevcu sestre novakinje iz Sarajevske provincije Pia Pilić i Nikolina Džavić te Zrinka Šutalo i Snježana Bjelobrk iz Zagrebačke provincije započele su, pod vodstvom učiteljice s.

M. Genoveve Rajić, svoju novicijatsku formaciju.

Proslava Dana Družbe Dan Družbe proslavljen je u subotu 26. kolovoza 2017. u župnoj crkvi i Svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Na ovaj skup odazvalo se oko 150 sestara iz svih triju provincija i najmlađe članice Družbe sestre novakinje i pripravnice. U ovoj prigodi okupile su se i sestre jubilarke koje su za Veliku Gospu slavile svoju 25. i 50. obljetnicu redovničkog života. Nakon svečane sv. Mise, koju je predslavio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić u koncelebraciji župnika vlč. Ivana Lenića i još nekoliko svećenika iz brodskih župa, slavlje je nastavljeno kod obiteljskog stola u restoranu Brod, gdje su najmlađe članice Družbe priredile prigodan program za sestre svečarice. Po završetku ručka sestre su se uputile u franjevačku crkvu na zahvalnu molitvu, a potom na Stadlerov trg. Prigodom ovoga skupa časna majka s. M. Radoslava Radek otvorila je Jubilarnu Utemeljiteljevu godinu u Družbi, i to prigodom 175. obljetnice rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, 150. obljetnice svećeništva i 100. obljetnice smrti, koje će biti obilježene u 2018. godini.

Susret sestara jubilarki u Generalnoj kući Nakon hodočasničkog dana u Slavonskom Brodu, u večernjim satima sestre jubilarke iz svih triju provincija stigle su Generalnu kuću Družbe u Zagreb.

Sutradan, 27. kolovoza, predvođene časnom majkom s. Radoslavom, koja je i sama zlatna jubilarka, sestre su hodočastile Gospi Bistričkoj u Mariju Bistricu, gdje su sudjelovale na sv. Misi, posjetile svoju kolegicu s. Natanaelu Šiljeg u Karmelu u Mariji Bistrici, te poslije podne hodočastile u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg i navečer u zagrebačku katedralu i na grob bl. kardinala Alojzija Stepinca. Dan je bio bogat milostima i susretima. U ponedjeljak ujutro, 28. kolovoza, za sestre jubilarke slavljena je sv.

Misa u našoj kapelici, koju je predslavio vojni biskup u miru mons. Juraj Jezerinac. Poslije sv. Mise sestre su posjetile naše zajednice u Novoj Vesi i na Kraljevcu. Susret sestara jubilarki završio je ručkom i zahvalom Bogu na svim primljenim milostima. U popodnevnim satima sestre su se uputile svojim zajednicama, noseći posebnu radost u duši i srcu.

175

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Euharistijski kongres u Požegi U nedjelju 24. rujna 2017. časna majka s. M. Radoslava i s. Jadranka sudjelovale su na Euharistijskom kongresu u Požegi povodom 20. obljetnice uspostave Požeške biskupije.

Proslava 100. obljetnice dolaska sestara u grad Omiš Na blagdan svetih arkanđela Mihovila, Gabrijela i Rafaela, 29. rujna 2017., sestre Splitske provincije proslavile su 100. obljetnicu dolaska i djelovanja naših sestara u gradu Omišu. Ovoj su proslavi nazočile časna majka s. Radoslava, s. Vesna, s. Marija i s. Petra Marjanović. Tom su prigodom posjetile sestre u Zajednici i njihove štićenike, pogledale prigodnu izložbu postavljenu u Gradskom muzeju i prisustvovale predstavljanju knjige s. Manete Mijoč Sestre Služavke Malog Isusa u Omišu (1917. – 2017.). Nakon predstavljanja knjige bile su svečana akademija i sv. Misa u župnoj crkvi te domjenak za sve prisutne.

Kanonska vizitacija Vrhovna glavarica Družbe s. M. Radoslava Radek obavila je službenu vizitaciju sestrama u Splitskoj provinciji, koje djeluju na području Hrvatske i BiH. U prvom turnusu kanonske vizitacije, od 5. do 16. listopada 2017., časna majka s. Radoslava pohodila je prvo zajednice u Splitu: u samostanu sv.

Ane, na Bačvicama, u Bogosloviji, Biskupskoj palači, Svećeničkom domu i na Šinama, potom zajednice u Solinu, Kaštel Kmabelovcu, Vranjicu, Dugopolju te u Sutivanu i Pučišću na otoku Braču.

U drugom turnusu kanonske vizitacije, od 9. do 21. studenoga 2017., časna majka s. Radoslava pohodila je sestre u zajednicama u Dubrovniku, Mandaljeni, Metkoviću, Opuzenu, Vrgorcu, Cisti Velikoj, Šestanovcu, Brelima, Omišu, Krilu Jesenice, Trilju i u Livnu u BiH. Proslava Rafaelova i 127. rođendana Družbe U utorak 24. listopada 2017. godine diljem naše Družbe svečano je proslavljena svetkovina sv. arkanđela Rafaela i 127. rođendan Družbe. Za ovu našu svetkovinu pripremale smo se prigodnom trodnevnicom sv. Rafaelu zahvaljujući mu na sigurnom vodstvu kroz prošlost i moleći nebesku zaštitu za budućnost.

Zajednica sestara u Generalnoj kući imala je posebnu milost što je u predvečerje svetkovine sv. Rafaela ugostila uzoritog kardinala Vinka Puljića i svećenika vlč. Miodraga Brkana. To je bila prigoda da upravo na Dan utemeljenja Družbe ugostimo u našoj kući posebnog i dragog nam gosta i Utemeljiteljeva nasljednika.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

176

Ujutro na sam dan sv. Rafaela kardinal Vinko i vlč. Miodrag slavili su sv.

Misu u kapelici Kuće i prikazali je za potrebe naše Družbe. Uzoriti nam je uputio i prigodnu propovijed te nas sve zajedno potaknuo da hrabro idemo stopama Isusa Krista, kao što je to činio sluga Božji Josip Stadler, i da kao njegove duhovne kćeri slijedimo u svom poslanju primjer njegova kreposnog života.

Na kraju dana u 18 sati u kapelici Kuće svečanu sv. Misu predslavio je provincijal franjevaca glagoljaša fra Ivica Martinović u koncelebraciji svoje subraće franjevaca fra Zvonka i fra Hrvoja, i fra Mirka, asistenta kod liturgijskog slavlja. Na ovome sv. misnom slavlju okupio se veći broj naših sestara iz samostana Antunovac na Novoj vesi, na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Petrom Marjanović, kućnom predstojnicom s. M. Mirjam Dedić.

Slavlju su se pridružile sestre iz Samostana Betlehem na Kraljevcu, iz Vojnog ordinarijata, iz Samostana sv. Josipa na Črešnjevcu i sestre novakinje s Kraljevca sa sestrom učiteljicom s. Genovevom Rajić. Liturgiju su uzveličale sestre svojim pjevanjem predvođene s. M. Imakulatom Lukač, vrhovnom savjetnicom. Ovome našem slavlju sv. Rafaela pridružila se i uvijek draga nam gošća dr. sc. Agneza Szabo. Nakon sv. Mise slavlje Rafaelova nastavljeno je kod obiteljskog stola uz lomljenje kruha i riječi, uz čestitke, zdravice i pjesmu.

Posjeti Našu zajednicu sestara u Generalnoj kući posjetio je 13. i 23. listopada 2017. vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić, u pratnji svećenika vlč.

Mirka Šimića, dr. Franje Topića i vlč. Miodraga Brkana.

Početak službe novog apostolskog nuncija u RH Na spomendan sv. Ivana XXIII., 11. listopada 2017., svečanim euharistijskim slavljem u zagrebačkoj katedrali obilježena je 55. obljetnica početka Drugog vatikanskog koncila i početak službe u Hrvatskoj apostolskog nuncija nadbiskupa Giuseppea Pinta. Na ovome euharistijskom slavlju i predstavljanju novog apostolskog nuncija u RH sudjelovale su sestre iz Generalne kuće.

Sprovodi * Dana 12. srpnja 2017. časna majka s. Radoslava, s. Vesna i s. Julijana Jerković bile su na sprovodu pok. Jure Kneževića, svaka naše s. Renate Raos. * Dana 14. srpnja 2017. časna majka s. Radoslava i s. Vesna išle su na sprovod sestri naše s. Petre Andreić u Bjelovar.

177

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

* Dana 21. srpnja 2017. časna majka s. Radoslava sa sestrama iz Zajednice išla je na sprovod župniku s Ksavera fra Vici Blekiću, koji je sahranjen na gradskom groblju na Mirogoju. * Dana 17. kolovoza 2017. s. Vesna bila je na sprovodu s. Aleksandre Žolo u Solinu. * Dana 23. listopada 2017. sestre iz Zajednice bile su na sprovodu fra Boži Rimcu, trećoredcu s Ksavera, na Mirogoju.

PROVINCIJA SV. JOSIPA 2. lipnja 2017. Svečano proslavljen u Provincijalnoj kući u Splitu imendan s. Blandine Vrnoga.

4. lipnja 2017. Svetkovina Duhova. U provincijalnu kuću, samostan sv. Ane, iz Zagreba došla je s. Marija Banić, vrhovna savjetnica, i posjetila sestre.

5. i 6. lipnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan obavila vizitaciju sestrama u Sutivanu na otoku Braču.

6. i 7. lipnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan obavila sa svojom zamjenicom i provincijskom savjetnicom s. Eduardom Marić vizitaciju u Pučišću.

8. lipnja 2017. Stadlerovo. Provincijalka je sa s. Eduardom u samostanu u Sutivanu sa sestrama obilježila ovaj dan. Stadlerov dan molitveno obilježen u crkvi sv. Križa u Splitu s vjernicima na večernjoj svetoj misi, i na molitvi krunice prije svete mise, na nakanu za Stadlerovo proglašenje blaženim i svetim. Nazočna su bile sestre i kandidatice iz samostana svete Ane, predvođene predstojnicom s. Eduardom Marić.

10. lipnja 2017. U samostanu u Sutivanu održan je susret na koji je došlo devet djevojaka iz II. Gimnazije iz Splita u pratnji svoje vjeroučiteljice s.

Dolores Brkić. Ovaj duhovni susret, čija je tema bila Ozdravljenje gubavca (Mk 1,40-45), pripremile su s. Matea Periš, s. Kristina Španjić i s. Jelena Marević. Nakon duhovnog dijela susret je nastavljen kreativnom radionicom i druženjem sa sestrama.

14. lipnja 2017. U Provincijskoj kući, u samostanu sv. Ane, održana sjednica Provincijske uprave.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

178

17. lipnja 2017. u Duhovnom centru ˝Djeteta Isusa˝ u Livnu održano je Lectio Divina za sestre sudionice duhovnih vježbi. Duhovne vježbe, od 18. do 24. lipnja, vodio je fra Miroslav Modrić, župnim Prugova.

21. lipnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan posjetila sestre u samostanu u Vrgorcu, i upoznala sestre s izmjenama u zajednici: s. Anka će biti premještena u zajednicu u Vranjicu, a u Vrgorac će doći s. Iva Srdarević.

23. lipnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan posjetila u Dobranjama s.

Jakobinu, koja je na odmoru, a zatim u samostanu u Košutama čestitala imendan s. Zdenki. Iz Košuta je pošla u samostan u Livnu.

24. lipnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan na povratku iz Livna svratila se u Košute i čestitala 100-ti rođendan Paški Marić, majci naših sestara Ines i Beatriks.

25. lipnja 2017. U Župnoj crkvi sv. Križa u Splitu grupa, jedna autobus, Talijana iz Parme, iz molitvene zajednice “Amici di Padre Lino” bila je na svetoj misi. Sluga Božji o. Lino (Alpinolo Hilderbrand Humbert) Maupas, rođen je u župi sv. Križa u Velom Varošu, u istoj ulici gdje je i naš samostanu sv. Ane, nedaleko do crkve sv. Križa, 30. kolovoza 1866., kršten je u crkvi sv. Križa, a umro je u Parmi 14. svibnja 1924. godine. Svetu misu je predvodio mons. Josip Delić, na latinskom i hrvatskom i pater kapucin koji vodi ovu zajednicu na talijanskom. Donijeli su i darovali župi sv. Križa bistu padra Lina, a poslije svete mise došli su u naš samostan svete Ane, gdje su smo ih počastili kavom, sokovima i kolačima. Sestre i kandidatice iz samostana svete Ane su s provincijalkom sudjelovale su na svetoj misi u crkvi Svetog križa. Sestra Zorka, koja je dugo godina djelovala u Meratama, surađivala je s ovom zajednicom i širila među bolesnicima koje je njegovala štovanje sluge Božjeg padra Lina iz Parme.

25. lipnja 2017. Održana je sjednica provincijskog Ekonomskog vijeća.

26. lipnja 2017. s. Zorka otputovala u Rim - Grottaferratu i vraća se 5. srpnja.

27. lipnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sudjelovala u Zagrebu na primanju kod Nuncija i u katedrali na sv. Misi zahvalnici prigodom njegova odlaska s dužnosti nuncija u Hrvatskoj.

28. lipnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan s vrhovnom savjetnicom s. Marijom Banić, posjetila Karmel u Mariji Bistrici, i susrela se sa s. Natanaleom Šiljeg od Malog Isusa, koja ove godine skupa sa svojim kolegicama našim sestrama slavi 50. godina redovničkih zavjeta. Razgovarale su i s

179

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

časnom Majkom s. Petrom od Presvete Euharistije Fišter, koja im je rekla da sestre u Karmelu mole za nas.

29. lipnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan bila je u zajednici u provincijalnoj kući u Novoj Vesi, u kojoj se slavio imendan provincijalke s. Petre Marjanović, te se pridružila čestitarima.

1. srpnja 2017. Zagrebačka provincija Presvetog Srca Isusova i Marijina svečano je obilježila 100. godina dolaska naših sestara iz Sarajeva u Zagreb.

Sestre je na poziv zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera u Zagreb poslao utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Josipa Stadler u zajedništvu i suglasnost časne majke s. Krescencije Zwiefelhofer. Za ovu prigodu iz Splita je došao u Zagreb jedan autobus sestara, a u Zagrebu je već bila provincijalka s. Anemarie Radan. Iz Splita smo se uputile ujutro rano, a na putu smo se svratile u Svetište sv. Josipa u Karlovcu, gdje smo bile na svetoj misi i na ručku, gdje nas je ljubazno primio upravitelj svetišta mons. Antun Sente. U Zagrebu je prije podne otkrivena i blagoslovljena spomen-ploča na nogometnom Stadionu Dinamo, gdje je na početku dolaska sestara u Zagreb, 1917. bio samostan u kojem su sestre živjele i radile sve dok urbanističkim planom i odlukom državnih vlasti nije određeno da se samostan Antunovac sruši, da se na njegovu mjestu i posjedu proširi stadion Dinama, a sestre su odštetom za zemljište kupile stari župni dvor sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi 55, obnovile i prilagodile za svoj život i rad. Tako se iz Maksimira godine 1962. samostan Antunovac s Vrhovnom upravom, sa sestrama i kandidaticama preselio u svoje novo prebivalište u Novu Ves. Poslije podne u 17 sati bila je svečana Akademija u dvorani Vijenac na Kaptolu 29., a u 19 sati svečana sv. Misa u katedrali, koju je predvodio, pomočni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško, u koncelebraciji s više svećenika. Na misi su bile brojne sestre, naši dobročinitelji, prijatelji i vanjski suradnici Prijatelji Malog Isusa. Nakon svete mise bio je za sve prigodni domjenak. Vraćale smo se u Split u večernjim satima.

2. srpnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sa s. Marijom Banić posjetila je sestre i novakinje u samostanu na Kraljevcu.

4. srpnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan s Časnom majkom posjetila je sestre u zajednici na Črešnjevcu, a poslije podne sa s. Marijom Banić uputila se za Split.

7. srpnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sa s. Zorkom posjetila je s.

Protaziju Brčić u bolnici u Splitu. U Svećeničkom domu u Splitu bila je primopredaja službe predstojnice između s. Valencije Gabrić i s. Mirjane Rojnica. Sestra Mirjana je preuzela službu predstojnice u Svećeničkom domu u Splitu.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

180

8. srpnja 2017. Stadlerov dan molitveno obilježeno u crkvi sv. Križa u Splitu s vjernicima na večernjoj svetoj misi, i na molitvi krunice prije svete mise, na nakanu za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Sudjelovale su sestre i kandidatice iz samostana sv. Ane s predstojnicom s. Eduardom Marić.

Provincijalka s. Anemarie Radan posjetila je sestre u Vranjicu.

Od 9. do 14. srpnja 2017., u duhovnom centru ˝Djeteta Isusa˝ u Livnu održan je Kamp i oratorij za djecu iz Livna i okolice, koji je vodio s šestoricom volontera i jednim svećenikom iz Zagreba pater Ike Mandurić. Sudionika kampa bilo je oko 170. Jedan dan ih je posjetila i provincijalka s. Anemarie Radan.

Od 12. do 17. srpnja 2017., u Splitu je održan Ultra festival, pa su sestre u molitve uključile i nakanu za duhovno zdravlje mladih, da što manje bude grijeha i zla, a naše kandidatice su uz molitvu i aktivno sudjelovale kroz razgovore s mladima. Nekoliko sestara iz Vrhovne uprave u Zagrebu bilo je na groblju Miroševec na sprovodu svaku s. Renate Raos.

Od 16. do 22. srpnja 2017. u duhovnom centru ˝Djeteta Isusa˝ u Livnu održane su euharistijske duhovne vježbe, kojima je prethodio dan posvećen Lectio Divina.

17. srpnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sa s. Zorkom i s. Eduardom posjetila sestre u Vrgorcu i čestitala imendane s. Karmeli, s. Aneti i s.

Anki, posjetile sestre u Metkoviću u čestitale imendan s. Branki.

18. srpnja 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sa s. Zorkom posjetila sestre na Šinama, i čestitala imendan s. Arseniji u Vranjicu.

23. srpnja 2017. U zajednicu u Vrgorac došla je s. Iva Serdarević.

26. srpnja 2017. Proslava zaštitnice Družbe i zaštitnice samostana sv. Ane u Splitu blagdan sv. Ane svečano je proslavljen. Svetu misu na sam blagdan predvodio je mons. Josip Delić.

Od 30. srpnja 2017. do 5. kolovoza kandidatica Tajana Andrle bila je kao animator u kampu za na Modravama.

Od 7. do 14. kolovoza 2017. u duhovnom centru ˝Djeteta Isusa˝ u Livnu održane duhovne vježbe, kojima je prethodio dan posvećen Lectio Divina.

Voditelj duhovnih vježbi bio je pater Ike Mandurić, isusovac.

Dana 10. kolovoza 2017. u samostan sv. Ane u Splitu došao je naš dobročinitelj padre Maurizio Annoni, presidente di Opera San Francesco per i Poveri s bratom Giorgiom i nevjestom Marinellom. Odsjeli su u samostanu

181

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

svete Ane, a posjetili su sestre u Solinu, Livnu i Dubrovniku. Ostali su s nama do 30. kolovoza.

14. kolovoza 2017. U duhovnom centru ˝Djeteta Isusa˝ u Livnu svečanost Proslava redovničkih zavjeta i Jubileja sestara Družbe: sedam dijamantnih, šesnaest zlatnih i dva srebrna jubileja redovničkih zavjeta sestara, dvije obnove privremenih zavjeta i polaganje prvih redovničkih zavjeta s. Faustine Zemunik. Među slavljenicima od 50. godina zavjeta bila je i naša časna majka s. Radoslava Radek. Svečano misno slavlje je predslavio p. Ivan, Ike Mandurić, isusovac, u koncelebraciji s dvadesetak svećenika među kojima padre Maurizio Annoni, te mons. Pave Jurišić, postulatora kauze sluge Božjega Josipa Stadlera.

15. kolovoza 2017. Blagdan Velike Gospe svečano proslavljen. Sestre su se uključila u svečanosti Marijinim svetištima.

16. kolovoza 2017. U samostanu u Solinu preminula je s. Aleksandra Žolo.

Provincijalka je čestitala 60 godina redovničkih zavjeta s. Arsenija Vidović u Vranjicu, s. Marcelini Lovrić i s. Protaziji Brčić u samostanu u Solinu, te: s.

Timoteji Radošević, s. Tonki Mandalinić i s. Leoniji Vukasović u samostanu na Šinama.

17. kolovoza 2017. Preminula je sestra naše s. Milivoje Čalo. U Drinovcima je bio sprovod sestri naše s. Zdenke Tomas. Na sprovodu su bile provincijalka s. Anemarie, s. Eduarda, s. Zrinka i kandidatica Tajana.

18. kolovoza 2017. Na novom groblju u Solinu bio je sprovod naše s. Aleksandre, a nakon sprovoda sveta misa zadušnica u crkvi Gospe od Otoka u Solinu, koju je u koncelebraciji s više svećenika predvodio mons. Josip Delić.

19. kolovoza 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan bila je u Pučišću na otvaranju svečanosti 50. godišnjice dolaska sestara u Pučišće. Nakon večernje svete mise bila je svečana akademija u tu prigodu, na kojoj su mnogi nastupili, osobito mješoviti župski zbor i dječji župski zbor pod ravnanjem s. Danijele Mihić.

Na sprovodu u Košutama sestri s. Milivoje bile su s. Marcela Žolo i s. Emila Marinović.

20. kolovoza 2017. U Pučišću svečano proslavljen a 50. godišnjica dolaska sestara u Pučišću. Svečanu koncelebriranu svetu misu predvodio je nadbiskup mons. Nikola Eterović. Nakon svete mise za svećenike, sestre i sve uzvanike bio je svečani ručak.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

182

25. kolovoza 2017. Jedan autobus sestara iz Splita, s njima i naše dvije kandidatice, otputovao je u Vukovar, prigodom slavlja Dana Družbe u ovom gradu heroju.

Sutradan, 26. kolovoza, Dan Družbe svečano je obilježen u Slavonskom Brodu. Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati predvodio je đakovački biskup mons. Đuro Hranić u svetištu Gospe Brze Pomoći i crkvi krštenja našeg oca Utemeljitelja. Na ovom hodočašću prednost s imale sestre ovogodišnje svečarice koje su slavile: 60., 50. i 25. godina redovničkih zavjeta, koje su iz Slavonskog Broda proslijedile put Zagreba, gdje su u Generalnoj kući ostale do 28. kolovoza.

Od 30. kolovoza do 6. 2017. provincijalka s. Anemarie Radan imala je službenu vizitaciju sestrama u zajednici u Essenu (Njemačka) i u zajednici u Audregniesu (Belgija).

7. rujna 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan posjetila sestre u Solinu i bila na svečanoj sjednici u Domu kulture Zvonimir u povodu dana Grada Solina i blagdana Male Gospe.

8. rujna 2017. U Marijinu svetištu u Solinu svečan proslavljen blagdan Male Gospe. Na svečanoj svetoj misi do podne bila je provincijalka s. Anemarie Radan i nekoliko sestara, poslije na ručku u samostanu sv. Rafaela, a poslije podne išla u samostan na Šine čestitati imendan s. Marijeti i posjetila sestre, među kojima ima nekoliko starijih i bolesnih.

Od 10. do 16. rujna u samostanu u Livnu bile su duhovne vježbe, koje je predvodio fra Mate Logara, a dan ranije za sudionice duhovnih vježbi bila je Lectio Divina.

12. rujna 2017. provincijalka s. Anemarie Radan sa s. Zorkom Radan čestitala imendan s. Mariji u samostanu u Livnu, gdje je na duhovnim vježbama, u Solinu čestitala imendan s. M. Marini Mužinić i na Šinama s. Marici Botica.

16. rujna 2017. U 20 sati u crkvi Gospe od Milosrđa u Dubrovniku izloženo je neraspadnuto tijelo sv. Leopolda na štovanje. U cjelonoćnom bdijenju sudjelovale su i sestre iz našeg samostana.

17. rujna 2017. U Splitu je dočekano neraspadnuto tijelo sv. Leopolda u Splitu, koje je bilo izloženo na štovanje u crkvi Gospe od Pojišana, dan i cijelu noć. Sudjelovalo je lijepi roj naših sestara iz Splita i okolice na čelu s provincijalkom s. Anemarie Radan. U užoj organizaciji Odbora bila je uključena naša s. Dolores s Prijateljima Malog Isusa, a za njihov doprinos sa strane župe Gospe od Pojišana uručene su im posebne Zahvalnice. Sutra ujutro su

183

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

posmrtni ostaci svetog Leopolda svečano ispraćeni na odlasku z Splita za Italiju.

19. rujna 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sa s. Zorkom Radan posjetila sestre u samostanu u Dubrovniku, a sutradan posjetile sestre u Mandaljeni i Metkoviću.

21. rujna 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan s kandidaticama Tajanom i Petrom posjetila sestre u Brelima, čestitala imendan s. Matei, posjetile sestre u Omišu i Krilo Jesenicama.

22. - 23. rujna 2017. Održani su 33. redovnički dani u Franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu u organizaciji Konferencije i Unije viših redovničkih poglavara/ica na temu: Odgojno-obrazovno poslanje, Konstitutivna stvarnost redovničke karizme. Pozdravnu riječ su uputili mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit i fra Jure Šarčević OFMCap, predsjednik HRK. Otvorena je bila izložbe slika s likovima hrvatskih svetaca i blaženika u tehnici ulja na platnu akademske slikarice Ivane Ćavar. Predavanja su održali: dr. sc. fra Draženko Tomić, OFM, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na temu Edukacija i evangelizacija; prof. dr. sc.

Ivan Prskalo, Dekan Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temu Obrazovanje, kineziološka edukacija i religioznost; s. Ivana Pavla Novina, OP, Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu na temu Izazov Obrazovanja i evangelizacije; s. Janja Martina Katović, ASC, Ravnateljica Dječjeg vrtića u Glamoču (BiH), na temu Odgojno-obrazovno djelovanje u ekumenskoj sredini. Sudjelovale su i naše sestre iz Splita i obližnjih zajednica na čelu s provincijalkom s. Anemarie Radan.

23. i 24. rujna 2017. u našem samostanu u Kući Djeteta Isusa u Livnu, u organizaciji Vijeća za odgoj i trajni odgoj u našoj Provinciji, održan je dvodnevni seminar duhovno psihološkog karaktera za sestre do 50 godina života, na temu Važnost afektivne zrelosti u međuljudskim odnosima unutar redovničke zajednice. Seminar je vodila dr. Sanda Smoljo, teologinja i psihologinja, voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.

25. rujna 2017. U provincijalnoj kući u Splitu, samostanu sv. Ane, duhovna obnova. Svetu misu s prigodnom propovijedi imao je dr. don Ante Mateljan, a nakon toga bilo je cjelodnevno euharistijsko klanjanje.

26. rujna 2017. Započela je trodnevnica u Omišu u prigodi blagdana patrona župe sv.- Mihovila i proslave 100. godišnjice života i rada naših sestara u Omišu. Večernju svetu misu s prigodnom propovijedi imao je Don Edvard Punda. Nakon svete bilo je euharistijsko klanjanje, koje je bilo cjelonoćno.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

184

Tokom noći molili su pojedinci i grupe, molilo u pjevanju, molitvi krunice, klanjanju u tišini, Cijela noć bila bdijenje - Misa i propovijed, cijelo noćno klanjanje. Sudjelovale su sestre i kandidatice, sa s provincijalkom s. Anemarie Radan.

27. rujna 2017. Drugi dan trodnevnice: Don Vedran Torić don Vedran s prigodnom propovijedi.

28. rujna 2017. Treći dan trodnevnice. Svetu misu s prigodnom propovijedi imao je fra Filip Mimica. Nakon svete mise u Gradskom muzeju otvorena je izložba, koju je postavio gosp. Borko Gunjača sa sestrama. Na svetoj misi i otvaranju izložbe iz Sarajeva su bile prisutne s. Suazana Malešević i s. Blaženka Lešić.

29. rujna 2017. U Omišu svečano proslavljen patron župe sv. Mihovil i 100. godina života i rada naših sestara u Omišu. Poslijepodne u hotel ˝Plaža˝, s početkom u 16 sati bila je promocija knjige s. Maneta Mijoč ˝Sestre Služavke Malog Isusa u Omišu, 1917.-2017.˝, koju su predstavili prof. dr. sc. Slavko Kovačić, s. Vesna Mateljan i s. Maneta. Nakon toga je slijedila svečana akademija, a nakon akademije koncelebrirana sv. Misa u župskoj crkvi sv. Mihovila, koju je predvodio prof. don Ante Mateljan. Nakon svete mise u hotel Plaža˝ za svih je bio prigodni domjenak. Na svečanosti su bile časna majka s.

Radoslava Radek, provincijalka zagrebačke provincije s. Petra Marjanović, mons. Pavo Jurišić, postulator kauze sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, s. Katarina Maglica časna majka sestara Dominikanki s dvije sestre, dvije sestre milosrdnice iz Provincijalane uprave iz Splita, dvije sestre franjevke, naše sestre iz svih zajednica u Provinciji.

9. listopada 2017. U organizaciji Ureda za pastoral duhovnih zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije u kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održan je molitveni susret za duhovna zvanja, koji je predvodio don Mladen Parlov. Nakon misnog slavlja, koje je predvodio don Mladen, održano je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Na svetoj misi i klanjanju bile su naše sestre i kandidatice.

11. listopada 2017. Na groblju ˝Lovrinac˝ u Splitu bio je sprovod Ante Leventića, brata s. Leone, a u Kominu je bio sprovod Marije Šuman rođ. Dugandžić, sestre s. Vatroslave. Na jednom i drugom sprovodu bilo je nekoliko naših sestara. Pokoj vječni daruj im Gospodine.

12. listopada 2017. Najveći volonterski maraton „72 sata bez kompromisa“ započeo je i u Splitu, u dvorani na Sveučilišnom Kampusu. Akcija je krenula okupljanjem 600 mladih volontera koje je svojim nagovorom dočekao fra Marin Karačić, koji je narednih dana vodio duhovnu obnovu za splitske studente a kojoj će se pridružiti i volonteri ove akcije. Nakon nagovora, 185

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

uslijedila je misa za sve okupljene koju je predvodio fra Marin. Nakon mise, glavna koordinatorica projekta Mariela Milošević pozdravila je sve volontere i predstavila im organizacijski tim koji je do sada vrijedno pripremao projekt te će im narednih dana biti svima na raspolaganju. Volonteri su potom došli do označenog broja svoje akcije gdje su ih čekali njihovi koordinatori s majicama i spremnim zadacima za naredne dane. Oni koji se nisu stigli prijaviti mogli su iskoristiti priliku i prijaviti se na „last minute“ pultu.

U ovaj volonterski maraton bile su uključene i naše studentice: s. Antonija Čobanov, s. Faustina Zemunik, kandidatice Tajana Andrle i Petra Samardžić.

Usp. https://smn.hr/17 -mladi/2865-krenula-72-sata-bez-kompromisa-usplitu

13. listopada 2017. Više stotina splitskih studenata okupilo se u velikoj sportskoj dvorani Studentskoga doma Dr. Franjo Tuđman na Kampusu u Splitu, kako bi primili Božji blagoslov i zazvali Duha Svetoga za uspješan početak nove akademske godine 2017./2018. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u koncelebraciji s povjerenikom za mlade dr. don Mihaelom Provićem, v.d. dekanom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu prof. dr. fra Anđelkom Domazetom i fra Marinom Karačićem, koji je na Kampusu od 13. do 15. listopada predvodio duhovnu obnovu. Slavlje je pjesmom uzveličao zbor mladih “Mihovil” sa splitskog Kamena. U ime organizatora, Ureda za pastoral mladih Splitskomakarske nadbiskupije, pred kraj misnoga slavlja okupljenima se obratio predstojnik Ureda dr. Prović, a potom i splitska dogradonačelnica Jelena Hrgović. Riječ dobrodošlice nazočnima uputio je i splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban. Riječ pozdrava uputio je i ravnatelj Studentskog centra u Splitu gospodin Stanco Dell' Orco. Na kraju se nazočnima obratio i rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. Šimun Anđelinović. Nakon misnoga slavlja održano je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Na sv.

Misi i molitvi su bile i naše sestre studentice: s. Antonija Čobanov i s. Faustina Zemunik te kandidatica studentica Tajana Andrle. Usp. https://smn.hr/17-mladi/2867-misa-za-pocetak-akademske-godine-2017-18-nasplitskom-kampusu

Od četvrtka 12. do nedjelje 15. listopada 2017. godine u Splitu je organizirana velika volonterska akcija „72 sata bez kompromisa“, međunarodni volonterski projekt koji animira mlade i promiče solidarnost, zajedništvo, kreativnost i volonterstvo. U akciji su sudjelovale naše sestre juniorke: s.

Antonia Čobanov i s. Faustina Zemunik i kandidatice: Tajana Andrle i Petra Samardžić.

16. listopada 2017. Vrhovna glavarica s. Radoslava Radek, nakon obavljene vizitacije sestara u Splitu i okolnim zajednicama, i provincijalka s. AneVjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

186

marie Radan, putuju za Zagreb, gdje će sestra provincijalka sudjelovati na plenarnoj skupštini Viših redovničkih poglavara i poglavarica.

18. - 19. listopada 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sudjelovala na 49. Plenarnoj skupštini Hrvatske redovničke konferencije. Prvi dan svog dvodnevnog rada redovnički poglavari i poglavarice izabrali su novo vodstvo Konferencije. Za predsjednicu je izabrana s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, a za dopredsjednika fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije. * Na blagdan sv. Luke evanđeliste u srijedu, 18. listopada 2017., u kamenoj renesansnoj crkvici svetog Luke u župi sv. Križa u Velom Varošu, sv. Misu je predvodio je don Mirko Mihalj u koncelebraciji sa župnikom župe sv. Križa don Mihaelom Jelavićem. Pjevanje je predvodila naša s. Edurada Marić, sviračica i voditeljica crkvenog pjevanja u župi sv. Križa.

20. i 21. listopada 2017. U Karmelićanskom samostanu na Vidovcu u Splitu, nedaleko od našeg samostana na Šinama, započeo je dvogodišnji studij Teologije posvećenog života. Nastava se odvija jedan vikend mjesečno (petak i subota) i traje dvije godine. Na studij se prijavilo 57 polaznika, a od toga je 15 vjernika laika. Svoju podršku, kako studiju tako i polaznicima, došao je izraziti splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je uputio prigodnu riječ. Od naših sestara ovaj studij pohađaju: s. Marina Mužinić, s.

Anka Kristić, s. Kristina Španjić, s. Antonia Čobanov i s. Faustina Zemunik.

21. listopada 2017. U provincijalnoj kući, samostanu sv. Ane održan je duhovno –edukacijski susret animatora za Prijatelje Malog Isusa (PMI-a), a voditeljica programa bila je provincijska pročelnica društva PMI s. Dolores Brkić. Uz animatore i sestre iz vijeća za PMI-a nazočna je bila i provincijalka s. Anemarie Radan.

24. listopada 2017. Svečano smo proslavile 127. rođendan Družbe, a posebno u samostanu sv. Rafaela u Solinu. Taj dan su sa župljanima župe Gospe od otoka u Solinu na hodočašće u Svetu Zemlju pošle naše sestre iz samostana u Solinu: s. Servacija Mateljan i s. M. Marina Mužinić, a hodočašće im je omogućio župnik župe Gospe od otoka don Ranko Vidović.

25. listopada 2017. Sprovod pok. Juri Žegarac, djedu s. Milane Žegarac. * Održana je sjednica Provincijskog vijeća. U zajednici u Vrgorcu proslavljen imendan predstojnice s. Hrizante Barišić. Provincijalka s. Anemarie i s. Zorka posjetile su sestre u Vrgorcu i u Metkoviću. * Splitsko – makarska nadbiskupija sa katehetskim uredom organizirala je natječaj literarnih i likovnih radova u osnovnim i srednjim školama povo187

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

dom Godine očinstva proglasila splitska nadbiskupija. Tema natječaja bila je „Na ramenima moga tate“. Mentori su bili uglavnom vjeroučitelji a u nekim školama uključili su se i drugi učitelji. Naša vjeroučiteljica s. Dolores Brkić motivirala je svoje učenike u Drugoj gimnaziji- Split, kao i prethodnih godina. Pod njezinim mentorstvom učenici su pisali i slikali na više pod tema, izražavajući ono što nosimo u srcu, bilo o Nebeskom ocu , zemaljskom te duhovnim očevima. Danas je održana svečana promocija u velikoj dvorani splitskog sjemeništa. Učenici Druge gimnazije i njihova mentorica s. Dolores bili su ponosni, jer je 13 njihovih radova uvršteno u ovaj zbornik kojeg je Nadbiskup nazvao kao „svojevrsna enciklopedija„.

27. listopada 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan je, u pratnji predstojnice iz Sutivana s. Agnes i s. Zvonimire, posjetila sestre u zajednici u Pučišću na Braču. Čestitala je imendan s. Gordani i imenovala s. Apoloniju Putnik predstojnicom u zajednici. Posjetile su sestre i štićenice u samostanu u Sutivanu.

28. listopada 2017. U ovaj subotnji dan, u provincijalnoj kući, u samostanu sv. Ane u Splitu, održan je susret-duhovna obnova djevojaka, na kojem je sudjelovalo devetnaest djevojaka sedmog i osmog razreda osnovne škole iz Brela, Šestanovca, Trilja, Krilo Jesenica, Dugopolja i Velog Varoša (Split).

Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Jelena Marević, s. Matea Periš i s.

Kristina Španjić. Tema duhovne obnove bila je razmišljanje na evanđeoskim riječima: „Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,33b-40). Na kraju promišljanja i analize rada u grupama upoznale su se s likom i djelom Sluge Božjeg Josipa Stadlera, a nakon toga susreli se s djecom i sestrama iz našeg dječjeg doma „Egipat“ iz Sarajeva, koji su taj dan posjetili sestre u samostanu sv. Ane i ostali na ručku. Bio je ovo zanimljiv, radostan i emocionalan susret za djevojke i za djecu iz dječjeg doma ˝Egipat˝. Euharistijsko slavlje djevojkama je poslije podne, nakon mogućnosti za sv. ispovijed, predvodio i održao prigodnu homiliju pater Jozo Ćirko dominikanac iz župe Gospe od Ružarija i dominikanskog samostan u Splitu. S njim je bio i subrat pater Luka Prcela. * Djeca iz dječjeg doma ˝Egipat˝ došli su iz Sarajeva manjim autobusom na svoj izlet u Split, pod vodstvom s. Suzane Malešić, s. Jelene Jovanović i s Sandre Kapetanović, gdje su razgledali Split, katedralu i centar Splita, naš samostan sv. Ane, gdje su bili na ručku i susreli se sa sestrama i kandidaticama. Poslije ručka prošetali su na Marjan, a s njima i naše dvije kandidatice i mlađe sestre juniorke. Nakon toga su se uputili put Livna, gdje su posjetili naš Duhovni centar Djeteta Isusa, i proslijedili prema Sarajevu.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

188

30. listopada 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sa s. Zorkom posjetila sestre u zajednici u Vranjicu, gdje je obavila vizitaciju i imenovala s. Anku Kristić predstojnicom ove zajednice.

31. listopada 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan sa s. Zorkom posjetila sestre u samostanu u Košutama, gdje su se susrele i s nadzornim inženjerom koji nadire izvođenje radova na uređenju samostana.

1. studenoga 2017. Svetkovina Svih Sveti. Sveta misu na groblju Lovrinac u Splitu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić sa svećenicima iz Splita. Nadbiskup Barišić je u homiliji je istaknuo dublju i važniju dimenziju života da je život naših pokojnika procvjetao u plod uskrsloga života. Naglasio je da samo Krist može otrti naše suze, hrabriti naše korake, otvoriti poglede za nova obzorja. Krist nam daje dostojanstvo djece, sinova i kćeriju Božjih, darovao nam je nadu vječnoga života. Na kraju svoje propovijedi pozvao je nadbiskup okupljene vjernike da slave život, te napomenuo da nam samo vjera i nada u vječni život daje zauzetost i pravu ljubav prema zemaljskoj stvarnosti koju smo pozvani izgrađivati u perspektivi Neba. Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, ministranti, časne sestre, bogoslovi, pjevači sastavljeni od više splitskih župnih zborova pod vodstvom mo. don Šime Marovića i oko tridesetak svećenika, do središnjega križa gdje je nadbiskup izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve. Prije i poslije svete mise sestre iz naših zajednica u Splitu, na čelu s provincijalkom s. Anemarie pomolile su se nad grbovima naših sestara i naših dobročinitelja. Na groblju sestre počivaju u dvije samostanske grobnice.

3. studenog 2017. U svojstvu terenske nastave i ujedno duhovne obnove 90 mladih vjeroučenika Druge gimnazije iz Splita, hodočastilo je u Marijno svetište u Međugorju u organizaciji prof. vjeronauka s. Dolores Brkić. Zbog većeg broja mladih u pratnji su bila još četiri profesora. U Međugorju su pristupili sakramentu pomirenja, sudjelovali na svetoj misi koja je bila na engleskom jeziku, pa su povezali ovo euharistijsko slavlje povezali uz interdisciplinarnost učenja, jer učenici dolaze iz jezične gimnazije. Nakon osobne molitve posjetili su i Cenacolo, zajednicu liječenih ovisnika, gdje su čuli njihova svjedočanstva.

7. studenoga 2017. Provincijalka s. Anemarie Radan otputovala je u Zagreb, gdje je navečer sudjelovala na predstavljanju knjige dr. Jurja Batelje o blaženom A. Stepincu »Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca«, u izdanju Postulature bl. Alojzija Stepinca. Knjiga je predstavljena u utorak dvorani „Vijenac“ NPI-a. O monumentalnoj knjizi multidisciplinarnog karaktera na šesto sedamdeset sedam stranica govorili su povjes189

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ničar prof. dr. sc. Josip Jurčević i liječnica prof. dr. sc. Neda Aberle. Gospićko-senjski biskup u miru mons. Mile Bogović zbog bolesti nije nastupio u programu, ali je autoru uputio prigodnu poruku. Bogat program svojim pjevanjem uljepšali su Zbor i naših sestara Služavki Malog Isusa zagrebačke Provincije te Bogoslovski oktet Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa.

8. studenoga 2017. Stadlerovo, koje obilježavamo molitvom za proglašenje blaženim i svetim našeg Utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera. Provincijalka s. Anemarie Radan sudjeluje u Generalnoj kući u Zagrebu na proširenoj sjednici.

9. studenoga 2017. Iz Zagreba se vratila u Split provincijalka s. Anemarie skupa s č. Majkom s. Radoslavom Radek, koja je produžila za Dubrovnik, gdje će obaviti vizitaciju sestrama u Dubrovniku, Mandaljeni i drugim našim zajednicama.

10. studenoga 2017. U samostanu sv. Rafaela u Solinu preminula naša s.

Domitila Ćubelić. Provincijalka s. Anemarie Radan bila je u samostanu u Solinu i pomolila se kod pokojnice i zajedno sa sestrama iz Solina ispratila je u mrtvačnicu na groblju Lovrinac.

Taj dan provincijalka je posjetila sestre na Bačvicama i čestitale imendan s.

Leoni.

11. studenoga 2017. U samostanu sv. Rafael u Solinu, u organizaciji Provincijskog Vijeća za pastoral mladih i zvanja, održana je jednodnevna duhovna obnova za djevojke srednje škole, koju je vodila s. Jelena Marević sa suradnicima iz Vijeća, na temu Ljubav koja kraljuje. Euharistijsko slavlje i je predvodio župnik Gospe od Otoka iz Solina don Ranko Vidović.

Imendan s. Martini Grmoji u Kaštel Kambelovcu čestitale su s. Eduarda i Tajana.

Na gradskom groblju u Hvaru bio je sprovod Nedjeljke Marušić rođ. Borovac, sestre naše s. Magne Borovac.

12. studenoga 2017. Na sprovodu u Dobranjama Mari Ćubelić, majci don Tomislava Ćubelića, katedralnog župnika bilo je više naš sestara na čelu s provincijalkom s. Anemarie Radan: s. Andrijana, s. Roka s. Zvonimira, s.

Antica, s Gerarda, s. Dujma, s. Nada, s. Vlasta, s. Leona, s. Laudes, s. Maris, s.

Nazarija, s. Maneta, s. Filotea, s. Mirjam, Provincijalna zamjenica i savjetnica s. Eduarda Marić, s. Miljenka i kandidatice iz samostana sv. Ane posjetile su sestre na Šinama i čestitale imendan s.

Leoniji i s. Jozafati, a s. Zorka se vratila s hodočašća u Vukovar.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

190

Župljani župe sv. Mihovila u Omišu, među kojima članovi župnog mješovitog zbora, predvođenih župnikom don Matom Čulićem i s. Terezijom Pervan, hodočastili su u svetište sv. Josipa u Karlovcu, bili u Krašiću, a u Zagrebu u katedrali s. Maksencija Midenjak je sa zborom nastupila u Koncertu Župnog zbora sv. Mihovila iz Omiša, Zagrebačkog Katedralnog zbora i ansambla "Strune", koji je održan nakon svete mise.

13. studenoga 2017. Na splitskom groblju ˝Lovrinac˝ bio je sprovod našoj s. Domitili Ćubelić. Svetu misu u kapeli na groblju predvodio je u koncelebraciji tridesetak svećenika don Tomislav Ćubelić. Od s. Domitile oprostila se u ime Provincije provincijalka s. Anemarie Radan. Iz Vrhovne uprave na sprovodu je bila s. Marija Banić, a bilo je prisutan veliki broj sestara iz skoro svih zajednica.

14. studenoga 2017. Provincijalna glavarica s. Anemarie Radan započela je s vizitacijom u samostanu na Bačvicama u Splitu.

15. studenoga 2017. Provincijalna glavarica s. Anemarie Radan nastavila je i završila s vizitacijom u samostanu na Bačvicama u Splitu.

U popodnevnim satima je sudjelovala, s još nekoliko sestara, u Franjevačkom klerikatu na Trsteniku u Splitu u Inicijativnom skupu za osnivanje Hrvatskog savez za nedjelju, koji je u sklopu Dana socijalne zauzetosti organizirao Franjevački institut za kulturu mira. Na skupu su sudjelovale građanske udruge, sindikati, vjerske zajednice, ustanove koje prepoznaju važnost ljudskih, obiteljskih i društvenih vrijednosti vezanih uz slobodnu nedjelju, također i predstavnici nacionalnih saveza za nedjelju iz Austrije i Njemačke. Prigodnim programom kojemu su nazočili predstavnici Crkve, grada i županije, provincijal Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja fra Joško Kodžoman, splitska dogradonačelnica Jelena Hrgović i splitskodalmatinski župan Blaženko Boban, javnost su upoznali sa stanjem tjednoga odmora u Hrvatskoj, hrvatskom pravnom regulativom tjednog odmora zaposlenika, kao i sa smjernicama Europske unije i s konvencijama Međunarodne organizacije rada.

17. i 18. studenoga 2017. Naše četiri sestre: s. M. Marina, s. Anka, s. Kristina, s. Antonija i s. Faustina, ovaj vikend (petak i subota) slušaju predavanja na započetom studiju Teologije Bogu posvećenog života. Dvije sestre Franjevke od Bezgrješnog začeća - Crnogorske provincije, s. Marijana Merdita, koja je na službi u zajednici u Skadru u Albaniji i s. Leonarda iz samostana u Dobroti u Boki kotorskoj, koja već 35 godina radi kao medicinska sestra na Psihijatrijskoj bolnici u Kotoru. One dvije su odsjele u našem samostanu sv. Ane u Splitu.

191

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

18. studenoga 2017. Iz zajednice u Essenu u pratnji s. Florine Matić došla je avionom u Split naša s. Rafaela Ivanković, gdje su ih u zračnoj luci dočekala provincijalka s. Anemarie Radan i s. Zorka Radan, te s. Beatrica Ilić i s.

Branka Babaić predstojnica samostana u Metkoviću, u kojem će biti s. Rafaela.

PROVINCIJA PRESVETOG SRCA ISUSOVA I MARIJINA Posjeti samostana, čestitanje imendana * Dana 29. lipnja 2017. g. proslavila je imendan s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica. Čestitali su joj č. majka s. M. Radoslava Radek, s. M. Anemarie Radan, biskup u miru Juraj Jezerinac, Jure Bogdan vojni ordinarij vlčč. Josip i Stjepan Baloban, Josip Radelja, mons. Nedjeljko Pintarić i druge sestre. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica i s. M. Margaret Ružman bile su 8. srpnja 2017. g. na Rijeci i Lovranu. S. M. Monika Novak i s. M. Fidelis Leventić vratile su se s njima iz Zagreba sa duhovnih vježbi. * U samostan Karmeličanki na Mariju Bistricu 9. srpnja 2017.g. otišla je s.

M. Petra Marjanović provincijska glavarica sa s. M. Martom Vunak, gdje je s.

M. Marta Vunak imala duhovne vježbe kao pripremu za doživotne zavjete.

Dio vremena je s njom provela s. M. Viktorija Predragović učiteljica juniorki. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica čestitala je 26. srpnja 2017. g. imendan s. M. Ani Mariji Kesten tajnici vrhovne uprave. * Novoveški župnik vlč. Alojzije Žlebečić je u bolnici i 29. srpnja 2017. g. posjetile su ga s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica, s. M. Angela Ivančić i s. M. Belarmina Dedić. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica bila je 2. kolovoza 2017. g. u posjeti sestrama u Samoboru. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica je11. kolovoza 2017. g. u pratnji s. M. Ane Čajko-Šešerko posjetila je brata s. Angele Ivančić u Novskoj, gdje je s. M. Angela ostala na godišnjem odmoru. * Sestre u Samoboru je18. kolovoza 2017. g. posjetila s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

192

* Sestre u Vinkovcima i Slavonskom Kobašu 19. kolovoza 2017. g. posjetila je s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica 20. kolovoza 2017. g. posjetila je sestre u Kloštru Podravskom i Pitomači. * Bolesnu s. M. Vjeru Brunović u Domaslovcu kod nećaka posjetile su 3. rujna 2017. g. s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica, s. M. Marija Kiš, s. M. Snježana Nudić i s. M. Ana Čajko-Šešerko. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica i s. M. Monika Maslać došle su 4. rujna 2017. g. k sestrama u Vinkovce. S. M. Monika je ostala na ispomoći za Malu Gospu, a s. Provincijalka je posjetila i župnika Anđelka Cindorija. * U sv. Jeronimu 6. rujna 2017. g. s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica posjetila je sestre i razgovarala sa župnikom Tomislavom Petranovićem. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica, s. M. Nikoleta Košćak i s.

Marina Dugalija 10. rujna 2017. g. posjetile su s. M. Vjeru Brunović u bolnici u Varaždinu. * Sestre i novakinje na Kraljevcu i sestre u Vojnom ordinarijatu 12. rujna 2017. g. posjetila je s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica. * Sestrama u Krašiću 13. rujna 2017. g. bila je u posjeti s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica posjetila je 20. rujna 2017. g. sestre u Kloštru Podravskom i u Pitomači. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica i s. M. Tihomila Leventić bile su 22. rujna 2017. g. u posjeti s. M. Vjeri Brunović u bolnici u Varaždinu. * Imendan novakinji s. M. Piji Pilić 23. rujna 2017. g. čestitala je s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica, na Kraljevcu. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica čestitala je 27. rujna 2017. g. imendan vlč. Vinku Tomiću župniku u Retkovcu, gdje su sestre na službi. * Na Rijeku i u Lovran 7. listopada 2017. g. išle su s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica i s. M. Marina Perčić. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica 14. listopada 2017. g. posjetila je sestre i novakinje na Kraljevcu i sestre u Stenjevcu.

193

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

* U samostanu „Betlehem“ na Kraljevcu 13. studenoga 2017. g. s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica je posjetila je novakinje i razgovarala s njima. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica bila je 15. studenoga 2017. g. u Sv. Jeronimu i razgovarala sa s. M. Bernardicom Galović i s. M. Tihanom Strancarić.

Duhovne vježbe, susreti, sastanci i sjednice * Od 2. srpnja 2017. g. šestodnevne duhovne vježbe u Novoj Vesi predvodio je vlč. Ivica Raguž na kojima su sudjelovale dvadeset tri sestre iz zagrebačke Provincije. * Župnik vlč. Dragutin Kučan organizirao je 27. srpnja 2017. g. godišnji susret za sestre rodom iz Krašića na kojem je uz sestre s. M. Darinku Špoljar, s.

M. Katarinu Penić-Sirak i s. M. Vlatku Kovačić prisustvovala i s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica. * Sastanak Vijeća za zvanja održan je 1. rujna 2017. g. na kojem su sudjelovale s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica, s. M. Viktorija Predragović, s. M. Valerija Sakač i s. M. Marta Vunak. * Na Naumovcu je 8. studenoga 2017. g. održana Proširena sjednica na kojoj je prisustvovala s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica.

Obiježavanje slavlja i proslave * Devetnica za sto godišnjicu dolaska sestara Služavki Malog Isusa u Zagreb započela je 19. lipnja 2017. g. Misna slavlja su predvodili mons. Nedjeljko Pintarić i o. Danijel Čolo. * Blagdan Srca Isusova kojemu je prethodila trodnevnica proslavljen je 23. lipnja 2017. g. Mise su se slavile u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Sa sestrama su dijelili radost proslave č. Majka s. M. Radoslava Radek vrhovna glavarica, biskup u miru mons. Juraj Jezerinac i mons. Nedjeljko Pintarić. * Na blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 2017. g. proslavljena je 670 godišnjica župe i 230 godina kapele Vjerovanja. Na misnim slavljima su sudjelovali biskup Mijo Gorski, mons. Nedjeljko Pintarić, mons. Zlatko Koren, dr. Denis Barić i vlč. Robert Šreter. * U crkvi sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi 25. lipnja 2017. g. održan je zahvalni koncert župnih zborova pod ravnanjem s. M. Kristine Maslać i predstavljanje dokumentarnog filma o kapeli Vjerovanja mons. Nedjeljka Pintarića. Program je vodila župljanka dr. sc. Ivana Nola.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

194

* Stota obljetnica dolaska sestara Služavki Malog Isusa, koje su došle 10. srpnja 1917. g. u Zagreb, proslavljena je 1. srpnja 2017. g. Proslava je započela na stadionu zagrebačkog nogometnog kluba „Dinamo“ u Maksimiru, gdje se nalazio prvi samostan sestara u Zagrebu. Tu je postavljena spomen ploča s natpisom: „Dobrotom zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega dr. Josipa Stadlera na ovom je mjestu u gradu Zagrebu otvoren prvi samostan Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Na slavu Malog Isusa o 100. obljetnici spomen-ploču podižu sestre Služavke Malog Isusa. Zagreb 1917.-2017.“ Tom prigodom je održan i godišnji susret PMI zagrebačke provincije pod geslom „Zahvali srcem prepunim“, u sv. Jeronimu u Zagrebu.

U nastavku programa svečanu Akademiju u dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta „Vijenac“ na Kaptolu vodila je gđa. Tanja Popec. U glazbenom programu Akademije nastupale su sestre pjesmom „Evo služavke Gospodnje“ uz glasovirsku pratnju s. M. Mirte Lišnić i pod ravnanjem s. M. Tihane Strancarić. Zatim su nastupila djeca zagrebačkih župa Retkovec, Stenjevec i sv. Ivan Krstitelj u kojima djeluju naše sestre, djeca Dječjeg vrtića „Cvjetnjak“ iz Samobora te mladi glazbenici Martina Filipan, Marija Župančić-Horvat, Danijel Rušec, Iva Mihalj i Josipa Bartovčak. Prikazan je i dokumentarni film pod naslovom „Povijesni hod služenja“ koji su pripremili Danijel i Martina Crnek, a sastoji se od kratkog životopisa Oca Utemeljitelja sl.

Božjega Josipa Stadlera, osnutka Družbe, dolaska sestara u Zagreb i njihovo djelovanje do današnjih dana. Izvedena je i scensko-glazbena igra „100 godina ljubavi“ za koju je tekst napisao gosp. Željko Pavičić, glazbu Matija Antolić, a redatelji su bili Krešimir Dolenčić i Robert Bošković. U njoj je prikazana karizma sestara Služavki Maloga Isusa, a uz sestre u izvođenju su sudjelovali Matija Antolić, Ivan Glowatzky, Alenka Katanec-Makaj i Josipa Mrzljak. Svečana Akademija je završila pjesmom s. M. Tihane Strancarić, „Tvoje stope“ u izvedbi sestara pod ravnanjem autorice, a središnji dio je bila misa u zagrebačkoj katedrali koju je predslavio mons. Ivan Šaško nakon čega je bio domjenak u „Vijencu“.

Povodom obilježavanja 100-te obljetnice dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u Zagreb i Omiš, Vrhovna uprava Družbe izdala je knjigu pod naslovom „Josip Stadler. Prvi vrhbosanski nadbiskup – Iz mojih zapamćenja“ autora Marka Tvrtkovića, svećenika i Stadlerova tajnika. Knjiga je nastala na temelju rukopisa vlč. Tvrtkovića i svjedoči o Stadlerovoj duhovnosti koja je urodila brojnim plodovima ljubavi i služenja prema svima koje je Stadler susretao u otajstvu svakodnevice. Predgovor knjige napisao je vrhbosanski

195

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

nadbiskup kardinal Vinko Puljić, vrhovna glavarica Družbe s. M. Radoslava Radek, a stručni osvrt je napisala i dr. sc. Agneza Szabo. * Na Kraljevcu su 14. kolovoza 2017. g. proslavljeni zavjeti sestara. Doživotne zavjete je položila s. M. Marta Vunak, obnovile su svoje zavjete s. M. Krisrina Maslać, s. M. Monika Maslać i s. M. Margaret Ružman. Pedesetu obljetnicu zavjeta proslavile su časna Majka s. M. Radoslava Radek, s. M. Anđelina Bajs i s. M. Julijana Torbarac. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica 15. kolovoza 2017. g. bila je u Stenjevcu na proštenju sa s. M. Anom Čajko-Šešerko. * Dan Družbe i proslava 25, 50 i 60 godina redovničkih zavjeta održana je 26. kolovoza 2017. g. u Slavonskom Brodu. Na proslavi je sudjelovalo uz s.

M. Petru Marjanović provincijsku glavaricu i tridesetak sestara iz Zagrebačke Provincije. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica 6. rujna 2017. g. bila je na promociji knjige 100 godina sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskoj, sa s. M. Marinom Perčić i s. M. Jasminom Kokotić u dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta „Vijenac“ na Kaptolu. * Dvodnevni redovnički dani u franjevačkom samostanu u Dubravi 15. rujna 2017. g. održani su na temu Odgojno-obrazovno poslanje, Konstitutivna stvarnost redovničke karizme. Prisustvovalo je nekoliko sestara iz zagrebačkih samostana. * Na proslavi stote obljetnice prisutnosti i djelovanja Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskoj, 17. rujna 2017. g. prisustvovala je s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica u samostanu sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu. * Na Euharistijskom kongresu u Požegi 24. rujna 2017. g. bile su s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica, č. Majka s. M. Radoslava Rade i S. M. Jadranka Lasić. Misu je predslavio i propovijedao kardinal Stanislaw Dziwisz. * Sestre Služavke Malog Isusa su proslavile 29. rujna 2017. g. sto godišnjicu djelovanja u Omišu. Na promociji monografije, akademiji i svetoj misi bile su č. Majka s. M. Radoslava Radek, s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica, s. M. Vesna Mateljan i s. Marija Banić. * Na proštenju u sv. Jeronimu 30. rujna 2017. g. bila je s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica. * Na proslavi pedeset godina samostana i Dječjeg vrtića Sv. Franje kod sestara Franjevki od Bezgrešnog Začeća na Jordanovcu 1. listopada 2017. g. prisustvovala je s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

196

* U Varaždinu na proslavi 20. godišnjice Varaždinske biskupije 1. listopada 2017. g. bile su s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica, s. M. Angela Ivančić, s. M. Alojzina Mijatović i s. M. Marina Perčić i posjetile su s. M. Vjeru Brunović u bolnici u Klenovniku. * U samostanu „Antunovac“ u Novoj Vesi otvorena je 20. listopada 2017. g. misijska izložba pod naslovom Imaj srce i čini dobro. Misu je u predslavio vlč. Martin Krizmanić. Nakon mise s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica pozdravila je sve prisutne u crkvi i pozvala ih u samostan na izložbu. * Rođendan Družbe proslavljen je 24. listopada2017. g. u svim samostanima. U Provincijalnom samostanu mise su kroz trodnevnicu predslavili fra Petar Cvekan, Mr. Željko Faltak i dr. Ivan Bodrožić koji je i na sam dan proslave predvodio misno slavlje. Navečer je nekoliko sestara sa s. M. Petrom Marjanović provincijskom glavaricom čestitalo godišnjicu osnutka Družbe poglavarima i sestrama u Vrhovnoj upravi na Naumovcu. * Na proslavi 60. godišnjice misništva dr. Ivana Goluba u Kalinovcu bile su 29. listopada 2017.g. s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica i s. M. Beatis Čajko. * Tridesetak sestara Zagrebačke provincije bilo je 5. studenoga 2017. g. na hodočašću u Karlovcu povodom godine svetoga Josipa i posjetile su Stepinčev Krašić. U Krašiću ih je primio dosadašnji župnik Dragutin Kučan, a misu u Karlovcu je predslavio župnik Mons Antun Sente. Sestre su sudjelovale na misi pjevanjem psalma i završne pjesme i čitanjem poslanice i molitve vjernika. * U dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta „Vijenac“ na Kaptolu 7. studenoga 2017. g. predstavljena je knjiga Jurja Batelje Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca. Na promociji su pjevale sestre SMI iz Zagreba i Samobora i Bogoslovski oktet. * Na književnoj večeri Društva sv. Jeronima na Trgu kralja Tomislava u Zgrebu 16. studenoga 2017. g. bilo je predstavljanje knjige Marka Tvrtkovića: Josip Stadler – prvi vrhbosanski nadbiskup. Knjigu su predstavile dr. sc.

Agneza Szabo, s. M. Vesna Mateljan i s. Ana Marija Kesten. Pjevale su sestre SMI iz Zagreba i Samobora pjesme Utemeljitelju i Pod tvoju sjenu od s. M. Tihane Strancarić.

Kanonske vizitacije * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica započela je 25. rujna 2017. g.

Kanonsku vizitaciju u samostanu „Antunovac“.

197

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

* Kanonsku vizitaciju 14. listopada 2017. g. izvršila je s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica u samostanu u Samoboru. * U Slavonskom Kobašu i u Vinkovcima 28. listopada 2017. g. s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica održala je kanonsku vizitaciju. * Kanonsku vizitaciju provela je 30. listopada 2017. g. s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica u samostanu „Betlehem“ na Kraljevcu.

Apostolat trpljenja * S. M. Vjera Brunović amputirala je palac na nozi i 5. rujna 2017. g. s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica i s. M. Marina Dugalija su je posjetile u bolnici u Varaždinu. * S. M. Petra Marjanović provincijska glavarica išla je 14. rujna 2017. g. na Rijeku po s. M. Moniku Novak koja iz zdravstvenih razloga ne može više biti na Rijeci. Smještena je u samostanu na Kraljevcu, potom je prevezane u Vinogradsku bolnicu na liječenje. * S. M. Vjera Brunović je drugom operacijom amputirala potkoljenicu noge zbog šećera i 15. rujna 2017. g. ju je posjetila s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica u bolnici u Varaždinu. * S. M. Monika Novak je u Vinogradskoj bolnici na liječenju i 18. rujna 2017. g. posjetila ju je s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica.

Naši pokojni * Umro je gospodin Slobodan Dedić, brat sestara Belarmine i Mirjam i 1. kolovoza 2017. g. je sahranjen, na sprovodu je uz sestre bila s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica. * Na Mirogoju je 16. kolovoza 2017. g. pokopana Vlasta Lubec, majka doktorice Irene Lubec. Na sprovodu su bile č. Majka s. M. Radoslava Radek i s.

M. Petra Marjanović provincijska glavarica i sestre iz Kraljevca i Nove Vesi. * U Slavonski Kobaš, gdje je umrla gospođa Zorka Mezak, zadnja štićenica kod sestara išla je 3. listopada 2017. g. s. M. Petra Marjanović provincijska glavarica.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

198

PROVINCIJA BEZGRJEŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE Slavlje svete Ane i imendana provincijske glavarice Misnim slavljem u 11 sati, 26. srpnja 2017. godine, u kapelici Provincijske kuće Egipat u Sarajevu, sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije BZ BDM proslavile su zaštitnicu sv. Anu i imendan provincijske glavarice s. Maria-Ane Kustura i ostalim sestara kojima je sv. Ana zaštitnica. Misno slavlje predslavio je preč. Marko Majstorović - župnik katedralne župe uz koncelebraciju vlč. Franje Tomića, vlč. Bojana Ivešića, vlč. Jakova Kajinića i preč. Marka Perića. Osim sestara i djece iz kuće Egipat misnom i obiteljskom slavlju toga dana sudjelovao je veći broj sestara Služavki Maloga Isusa iz naših zajednica u Sarajevu, zatim sestre iz Gromiljaka, Viteza, Neuma, Voćina i Sl. Broda. Bio je to dan molitve zahvaljivanja Bogu za uslišanu molitvenu devetnicu sv. Ani i početke Družbe po molitvi nadbiskupa - sluge Božjega Josipa Stadlera i još jednog svećenika - njegova suradnika. Taj dan Utemeljitelj je nazvao „Začetkom Družbe Maloga Isusa“ u Sarajevu. Bogu hvala i slava za dar Družbe i sestara Služavki Maloga Isusa po kojima se i danas ostavaruje primljena karizma Duha Svetoga.

Obilježavanje Papinog Dana U nedjelju, 2. srpnja 2017. obilježen je Papin dan svečanim misnim slavljem kojeg je u sarajevskoj prvostolnici predvodio apostolski nuncij u BiH mons.

Luigi Pezzuto u zajedništvu kardinala Vinka Puljića - nadbiskupa metropolita vrhbosanskog, mons. Ratka Perića - biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, mons. Franje Komarice biskupa banjolučkog i mons. Tome Vukšića - vojnog ordinarija u BiH uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke i još 10 svećenika. Misnom slavlju sudjelovale su sestre i djeca iz provincijske kuće Egipat. Svečanom domjenku u Apostolskoj nuncijaturi u ime provincijske glavarice sudjelovala je s. M. Kristina Adžamić. Sutradan, 3. srpnja 2017., svečanom prijemu povodom Papinog dana u Apostolskoj nuncij BiH, sudjelovale su s. M. Kristina Adžamić i s. M. Anđa Vranješ.

Sudjelovanje u slavljima: * 100. obljetnice dolaska sestara u Zagreb Svečanoj akademiji i zahvalnom euharistijskom slavlju u prigodi proslave 100. obljetnice dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u Zagreb, u subotu 1. srpnja 2017. godine, u prepunoj dvorani „Vijenac" Nadbiskupijskoga pasto199

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

ralnog instituta u Zagrebu sudjelovala je s. Maria-Ana Kustura – provincijska glavarica sa sestrama sarajevske provincije iz Črešnjevca u Zagrebu. *Posveta novoizgrađene katedrale u Baru i spomen na 100. godina od dolaska sestara u Bar U nedjelju, 3. rujna 2017. u središtu Barske nadbiskupije, u Novom Baru posvećena je novoizgrađena katedrala Svetog Petra Apostola. Cjelokupnu svečanost je predvodio barski nadbiskup u miru mons. Zef Gashi koji je i započeo izgradnju katedrale. S njim su bili u koncelebraciji sadašnji nadbiskup mons. Rroko Gjonlleshaj, apostolski Nuncij u BiH i Crnoj Gori mons.

Luigi Pezzuto te 10-ak biskupa i 40-ak svećenika. Na misi je bio i predstavnik Srpske pravoslavne crkve, mitropolit crnogorsko - primorski Amfilohije koji je uputio i prigodnu riječ – čestitke - domaćoj Crkvi. Na Misi je sudjelovalo oko 1000 vjernika. Cjelokupno Miso slavlje su prenosili lokalni i regionalni medijski djelatnici. U ime provincijske glavarice – s. Maria-Ane Kustura i sestara provincije BZ BDM slavlju su sudjelovale: s. M. Admirata Lučić, s. M. Anica Matošević, s. M. Sandra Kapetanović, s. M. Klara Jerković i s. M. Marina Perić, te petero djece iz Stadlerova dječjeg Egipta. Na uočnicu slavlja sestre i djeca sudjevali su u programu – koja je izveden u večernjim satima u prostoru barske katedrale. Tom prigodom djeca su sa sestrama izvela nekoliko glazbenih točaka i osvježili sjećanje na 100. godina od dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u Bar. * Proslava Dana Družbe Dan Družbe sestara Služavki Maloga Isusa 26. kolovoza 2017. godine, u Slavonskom Brodu, rodnom gradu utemeljitelja Družbe – sluge Božjega Josipa Stadlera – okupio nas je u zajedništvu svih triju Provincija: Zagrebačke, Splitske i Sarajevske provincije. Ljepota ovog slavlja bila vidjeti naše sestre slavljenice: zlatne i srebrne jubilarke redovničkog zavjetovanja u Družbi. Toga dana Bogu smo posebno zahvalile za 23 sestre koje su proslavile 50 godina redovničkog posvećenja i služenja u Družbi, na čelu sa vrhovnom glavaricom Družbe - s. M. Radoslavom Radek, također, zlatnom jubilarkom i za tri sestre koje 25 godina svjedoče i žive redovničku posvećenost po zavjetima u našoj Družbi..

Proslavi Dana Družbe iz naše provincije BZ BDM sudjelovalo je oko 50 sestara na čelu s provincijskom glavaricom – s. Maria-Anom Kustura, koja je u ime naše provincije časnoj majci Radoslavi Radek izrekla slavljeničku čestitku, kao i ostalim sestrama svečaricama, te im uručila prigodne darove.

Nakon bogatog programa proslave Dana Družbe sestre su posjetile Spomen centar Sluge Božjega Josipa Stadlera u Brodskom Vinogorju, u kojem se Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

200

izvode završni građevinski radovi. Centar će služiti kao spomen i poticaj na nasljedovanje svetosti života sluge Božjega Josipa Stadlera.

Na kraju dana, umorne i radošću ispunjene, sestre su nastavile put povratka prema Sarajevu, zajedno moleći i slaveći Boga u hodočasničkom autobusu sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske provincije.

Tri dana zajedništva i sestrinstva sestara jubilarki U Generalnoj kući u Zagrebu, od 26. do 28. kolovoza 2017., na susretu koji je okupio sestre jubilarke iz sve tri Provincije, koje su slavile 50. i 25. obljetnicu zavjeta. Iz naše Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije slavlju su sudjelovale sestre zlatne jubilarke: s. M. Bertila Kovačević, s. M. Ljubomira Žilić i s. M. Paskvalina Santro, i srebrena jubilarka s. M. Emanuela Juričević.

Susret zajedništva i sestrinstva započele su u subotu 26. kolovoza 2017., sudjelovanjem na Danu Družbe u Slavonskom Brodu gdje su zajedno sa svečaricama iz cijele Družbe obnovile svoje zavjete i kod zajedničkog obiteljskog proslavile Jubileje na čelu sa časnom majkom Radoslavom Radek – zlatnom jubilarkom. Tijekom susreta i zajedničkog druženja sestre su obnovile zajedničke uspomene koje nose kao spomen na život u posvećenosti Bogu.

Duhovne vježbe priprave za slavlje zavjeta Na duhovnim vježbama u duhovnom centru Kuća Navještenja u Gromiljaku, od 8. do 14. kolovoza 2017. godine, sudjelovale su 24 sestre pod vodstvom duhovnika p. Marijana Zubaka - svećenika misionara Predragocjene Krvi Kristove. Osim sestara naše Provincije BZ BDM s nama su sudjelovale i dvije sestre Euharistinke iz Makedonije. Kroz svakodnevno euharistijsko slavlje, zajedničku molitvu, razmatranja, klanjanja pred Presvetim, osobnu molitvu i meditaciju, sestre su predvođene patrom Marijanom koračale stazama duha za susret i zajedništvo s Bogom, meditirijaći Božje zapovijedi objavljene Mojsiju na brdu Sinaju. Duhovne vježbe bile su i milosno vrijeme priprave za slavlje zavjetnog dana na Veliku Gospu 2017. godine. Dan je to posebne zahvalnosti za dar redovničkog života i posvećenja Bogu po zavjetima.

Slavlje zavjeta u samostanu Sv. Josip u Vitezu Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, 2017. godine, sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije proslavile su redovničke zavjete sestara u samostanu Sv. Josipa u Vitezu.

201

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Euharijstijskom slavlju u 10.00 sati, ispred samostanske kuće Sv. Josipa u Vitezu, prethodio je obred ulaska u drugu godinu novicijata dviju mladih sestara: s. M. Pie Pilić i s. M. Nikoline Džavić. Vanjski znak novok koraka u redovničkoj formaciji bio je primanje redovničkog odijela sestara Služavki Maloga Isusa.

Za vrijeme euharistijskog slavlja koje je predslavio uzoriti Vinko kardinal Puljić nadbiskup i metropolita vrhbosanski uz koncelebraciju mons. Pave Jurišića - kanonika i postulatora kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, p. Marijana Zubaka - misionara Krvi Kristove, vlč.

Ante Zubaka - nadbiskupova tajnika, fra Velimira Bavrke - viteškog župnika, vlč. Željka Marića - rektora vrhbosanskog sjemeništa u Travniku te vlč.

Vitomira Šošića - župnika župe sv. Ane u Potkraju, sestre juniorke obnovile su svete zavjete i sestre jubilarke zahvalile su Bogu za milost redovničkog posvećenja i služenja Bogu u liku Djeteta Isusa. Na godinu dana zavjete su obnovile sestre juniorke: s. M. Ana Prkić, s. M. Sandra Kapetanović i s. M. Jelena Jovanović. Za 50 godina redovništva i služenja u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa Bogu su zahvalile: s. M. Bertila Kovačević, s. M. Ljubomira Žilić i s. M. Paskvalina Santro. Za 25. obljetnicu posvećenja po redovničkim zavjetima Bogu je zahvalila i zavjete obnovila s. M. Emanuela Juričević.

Pri završetku euharistijskog slavlja čestitku sestrama svečaricama u ime svih sestara u Provinciji izrekla je s. Maria-Ana Kustura – provincijska glavarica te se zahvalila uzoritom Vinku kardinalu Puljiću predvođenje euharistijskog slavlja i sudjelovanje u ovom velikom i radosnom slavlju zavjeta, kao i prisutnim svećenicima, sestrama, rodbini i prijateljima. Posebnu čestitku uputila je nazočnom bračnom paru – Jeleni i Franji Lučić - koji je taj dan pod svetom misom zahvaljivao Bogu za 25 godina bračnog života, koji su došli sa sestrom Bertilom zahvaliti Bogu za 50 godina njezinog redovničkog služenja Bogu, Crkvi i narodu. Savlje toga dana nastavljeno je kod obiteljskog stola u Domu Sv. Josip u Vitezu, zu pjesmu, zahvalu Bogu i sestrama - radosno druženje.

Slavlje Redovničkog dana u Franjevačkom samostanu na Humcu U subotu, 9. rujna 2017. godine, u franjevačkom samostanu Svetog Ante na Humcu, održan je XX. po redu Redovnički dan u Bosni i Hercegovini.

Slavlje Redovničkog dana počelo je molitvom i uvodnim pozdravom fra Miljenka Šteke, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije i predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Prigodnu riječ uputili su i fra Marko Semren - pomoćni biskup banjolučki i gvardijan samostana fra Dario Dodig.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

202

Tema ovogodišnjeg susreta bila je Redovnici i redovnice u službi pomirenja.

Predavanja na navedenu temu održali su fra Mijo Džolan - fratar provincije Bosne Srebrene i doc. dr. sc. Arta Dodaj sa Studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Nakon predavanja uslijedila je kratka rasprava potom pauza i prigoda za ispovijed i zajedničko misno slavlje koje je predslavio biskup fra Marko Semren - pomoćni biskup banjolučki.

Poslije misnog slavlja upriličen je objed za sve sudionike, a potom razgledavanje franjevačke galerije i muzeja te kulturno rekreativni program kojim je zatvoren XX. redovnički dan.

Slavlju Redovničkog dana sudjelovale su 24 sestre iz naše Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije.

Susret sestara pročelnica i članica Povjerenstava Susret sestara pročelnica i članica povjerenstava provincije Bezgrješnog začeća BDM održan je 5. listopada 2017. godine u duhovnom centru Kuća Navještenja na Gromiljaku pod presjedanjem provincijske glavarice s. Marije Ane Kustura. Susretu je sudjelovalo dvadeset sestara raspoređenih u šest Povjerenstava s ciljem da doprinesu ostvarivanju Božjih planova kroz rad i rast Provincije na duhovnom i apostolskom području.

Prvi sabor sestara Služavki Malog Isusa sarajevske provincije U rano jutro, 6. listopada 2017. godine u Duhovnom centru Kuća Navještenja u Gromiljaku otpočeo je s radom Prvi sabor sestara Služavki Malog Isusa sarajevske provincije. Na saboru se okupila prva skupina sestara, njih 35 iz različitih zajednica Provincije BZ BDM. U rad dvodnevnog sabora sestre je uveo duhovnom obnovom vlč. Dubravko Turalija. Odmah nakon toga s.

Maria Ana - provincijska glavarica otvorila je rad sabora i upoznala sestre s načinom, organizacijom i temama razgovora na saboru. Sutradan, 7. listopada 2017., sestre su započele dan molitvom i svetom misom koju je predslavio fra Miro Relota - župnik i gvardijan samostana u Fojnici. Ostatak dana sestre su provele u radu po skupinama prema programu sabora.

Druga skupina sestara sudjelovala je u radu Prvog sabora od 10. do 11. listopada 2017., prema istom programu kao i prva skupina.

Nakon završetka rada s. Maria Ana je zahvalila svim sestrama na radosnom i iskrenom sudjelovanju. U obraćanju sestrama kazala je: „Cilj ovoga susreta bio je dati mogućnost sestrama izjasniti se o svim tekućim pitanjima s kojima se Provincija suočava, zapravo dati mogućnost razgovora o nama. Hvala Gospodinu za ovo vrijeme, kao i svim sestrama na sudjelovanju. Svima nam želim da budemo „Rute“ u zajednicama u kojima jesmo“.

203

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

Sastanak sestara Predstojnica U Duhovnom centru Kuća Navještenja u Gromiljaku, 9. listopada 2017., održan je sastanak predstojnica sestara Služavki Maloga Isusa provincije Bezgrješnog začeća BDM. Sastanku koji je animirala provincijska glavarica s. Maria-Ana Kustura sudjelovalo je 14 sestara predstojnica, dvije sestre zamjenice i tajnica provincijske uprave. Sestre su u duhu zajedništva i sestrinske ljubavi promišljale o prijeđenom putu i daljnjim koracima redovničkog života.

Rođendan Družbe Za rođendan Družbe sestre u Provincijalnoj kući Egipat si djeca Stadlerova dječjeg Egipta, pripremali su se trodnevnim misnim slavljem u kapelici samostana Egipat. Prvi dan trodnevnice svetu misu predslavio je vlč. Franjo Tomić; drugi dan trodnevnice predovodio je vlč. Goran Kosić, a treći dan prečasni Pavo Jurišić.

Dan slavlja svetog Rafaela i 127. rođendan naše Družbe proslavljen je svetim misnim slavljem, 24. lipnja 2017., u 12 sati u kapelici samostana Egipat.

Misnim slavljem predsjedao je fra Nikica Vujica - ekonom provincije Bosne Srebrene uz koncelebraciju 11 svećenika iz grada Sarajeva. Svetom misnom slavlju sudjelovao je veliki broj sestara iz zajednica naše Provincije kao i sestara drugih redovničkih zajednica grada Sarajeva. Nakon zajedničkog misnog slavlja, radosno druženje nastavljeno je u blagovaonici samostana Egipat.

Sjednice Provincijske uprave U Samostanu „Egipat“ je 5. lipnja 2017. održana I. sjednica Provincijske uprave; 17. lipnja 2017. održana je II. sjednica PU-e; 27. kolovoza 2017., održana je III. sjednica PU-e; 25. listopada 2017. godine održana je IV. sjednica PU-e pod vodstvom provincijske glavarice s. Maria-Ane Kustura i uz prisutnost svih sestara iz Provincijske uprave.

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.

204

SADRŽAJ

205



Riječ uredništva

2



Riječ Crkve

3



Poruke Vrhovne glavarice Družbe

15



Iz duhovne riznice sestara SMI

21



Duhovna obnova u Družbi

22



Stadlerove stranice

35



Jubileji i slavlja u Družbi

40



Sestrinsko zajedništvo

73



Karizmatsko poslanje

123



Odjeci duše

139



Poštanski sandučić

151



Pokojne sestre u Družbi

153



Pokojna rodbina

162



Priopćenja iz Vrhovne uprave i Provincijalata

164



Vijesti od broja do broja

170



Sadržaj

205

Vjesnik | U službi Malog Isusa | 3 i 4/2017.