Intervju s profesorom Stjepanom Markovićem Koji vam je najzanimljiviji razgovor sa svjedocima rata? Više ih je. Istaknuo bih Maru Dotur iz Turjaka koja je svojim iskazom dokazala da dokumenti lažu, iako se radilo o visokopozicioniranim osobama.
svjedoci su bili upozoreni na moja istraživanja i od njih su neke skupine tražile da mi ne daju podatke o ratnim događanjima. U dva navrata su me otjerali od kuće, no takvi su bili ipak manjina, najveći dio svje-
temu, morate se suočiti s time da vas to čeka. Morate iznijeti događaj, ukoliko je točan, naravno, i ako se slaže s dokumentima, nebitno o kome se radilo. U opisu nisu dopušteni pridjevi, iznosite gole činjenica koje govore same za sebe. Na ovaj način danas povijesne događaje opisuju suvremeni i „neobojeni“ hrvatski povjesničari. Nekad je to vrlo teško, ali samo takva djela imaju trajnu vrijednost.
Zaseban sugovornik je Mile Brčić. Mile danas živi u Gali u dobi od 96 godina, služio je u njemačkoj vojsci, ratovao četiri godine, preživio je Bleiburg i križni put, pokopao više stotina mrtvih domobrana u Prečkom kod Zagreba i tako preživio. Nakon rata odslužio je jugoslavensku vojsku, preživio kazneni rad i torture jugoslavenske policije, a onda se Stjepan Marković i Mile Brčić tijekom razgovora u u Domovinskom ratu borio Gali. kao dragovoljac. Duboko me dirnula sudbina Katice Đipalo-Ban čiju su obitelj Nijemci živu spalili u njihovoj kući. Desetogodišnja Katica morala se brinuti i za mlađeg brata, a prehranjivali su se zrnima kukuruza koje bi pronašli u konjskom izmetu. Dušan Milanović-Litre opisao je pogibiju sedmero djece i treće supruge svog oca Andrije Milanovića. Jeste li se susretali s neugodnostima tijekom razgovora sa svjedocima? Bilo je i toga, ali imena osoba neću spominjati. Neki
doka primio me u svoj dom i iskreno govorio o ratu. Jeste li u kontaktu s ljudima koji su vam davali izjave? Da, s većinom živih svjedoka, često ih posjećujem i razgovaram s njima. Najviše s Milom Brčićem, postali smo prijatelji. No, svakim danom tih je ljudi sve manje, većina svjedoka rata s kojima sam razgovarao umrla je. Koliko se bilo teško suočiti s istinom u prošlosti? Događaji su potresni, ali kada se odlučite pisati na ovu
Jednom ste spomenuli kako ste izgubili vrlo važne podatke. Što se doista dogodilo?
Imao sam nezgodu s laptopom, a vrlo loš sam informatičar jer podatke nisam spremao na više mjesta. U ljeto 2013. imao sam napisanih oko dvjesto stranica nove knjige. Dogodilo se da je valjda hard disk u laptopu doslovce puknuo i izgubljeni su apsolutno svi podaci. Tu se nalazilo i više stotina fotografija, preslika dokumenata i u trenu sve je nestalo. Ipak, ostale su zabilješke na papiru na osnovu kojih sam ponovno pisao knjigu, pronašao sam i neke pogreške koje sam ispravio tako da je ta nezgoda ipak donijela neko dobro.