Libar od pola stoljeća

Libar od pola stoljeća Kako je Centar „Šubićevac“ postao i ostao dio naših života

1967. – 2017.

50 godina Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac” Šibenik

Libar od pola stoljeća Kako je Centar „Šubićevac“ postao i ostao dio naših života

1967. –­ 2017.

50 godina Centra za odgoj i obrazovanje “Šubićevac” Šibenik

1

Nakladnik: Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ Bana Josipa Jelačića 4, Šibenik e-mail: ured@centar-odgojiobrazovanje-subicevac-si.skole.hr web: centar-odgojiobrazovanje-subicevac-si.skole.hr Za nakladnika: Branka Bego, ravnateljica Urednik: Ivana Vrljac Uredništvo: Branka Bego Silvana Lokas Gulin Ratko Plenča Ivana Vrljac Nada Vulinović Zlatan Fotografije: Branko Branisavljević Stanko Ferić Šime Strikoman Privatne arhive Arhiva Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ Fotografija na koricama: Šime Strikoman Dizajn i grafička priprema: Merla design Šibenik Tisak: Printera Grupa d.o.o., Sveta Nedelja Naklada: 500 komada

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Znanstvene knjižnice Zadar pod brojem 150819052 ISBN 978-953-57017-1-2

2

Libar od pola stoljeća Kako je Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ postao i ostao dio naših života

1967. – 2017.

50 godina Centra za odgoj i obrazovanje “Šubićevac” Šibenik

Šibenik, 2017.

3

Posebna zahvala svima koji su nas podržavali i uz čiju smo podršku postizali uspjeh, svima koji su prepoznali da nam treba pomoć i pomogli nam, svima koji su nas pratili u sretnim i tužnim danima i uz koje smo postali i ostali ono što jesmo. Topla riječ, slobodno vrijeme ili materijalna sredstva – svaki vaš dar je jednako vrijedan, jer nam je svatko od srca darovao ono što je imao.

Naš je cilj pomoći onima koji su zastali na svom životnom putu, želimo im pružiti ruku i voditi ih, biti uz njih da koračaju sigurnije. Na tome ste putu koračali zajedno s nama i na tome vam hvala.

4

Predgovor Specijalna osnovna škola za odgoj i obrazovanje lako mentalno retardirane djece i omladine osnovana je da bi bila „škola gdje se radi bolje, u kojoj postoje bolji uvjeti rada“ stoji u zapisniku jedne sjednice iz 1967. godine.

Pedeset godina dijeli taj zapis od današnjeg Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“, suvremene ustanove socijalne skrbi kojoj su sada odgoj i obrazovanje djece s intelektualnim teškoćama samo dio djelatnosti. Mnogo se toga, naizgled, promijenilo, ali u onome bitnome zapravo vrlo malo. Temelji stručnoga rada postavljeni na samome početku, 1967. godine, ostali su isti – neprestano praćenje potreba osoba s intelektualnim teškoćama, djece i odraslih, u odgoju, obrazovanju, rehabilitaciji i ulaganje velikog truda za njihovo što uspješnije uključivanje u društvo.

Ustanova, stručni radnici, odgoj i obrazovanje, usluge socijalne skrbi, učenici, korisnici... Što se krije iza tih suhoparnih naziva kojima se može opisati gotovo svaka ustanova slična Centru? Na to će pitanje pokušati odgovoriti ova knjiga.

Jer ovo je zapravo knjiga o ljudima, posebnim ljudima u posebnoj ustanovi, u najljepšem smislu riječi. Ono što je Centar, koji mnogi zovu kućom, oduvijek činilo posebnim upravo su ljudi, svi oni bez kojih Centar ne bi slavio pedesetu obljetnicu rada. Ti ljudi su ponajprije djeca i odrasli korisnici. Ti ljudi su njihovi roditelji, koji već pedeset godina ukazuju povjerenje Centru. Ti ljudi su radnici koji su pored stručnog rada, djeci i odraslima s intelektualnim teškoćama znali pružiti ono što im je trebalo: osmijeh, pomoć, obiteljski ugođaj, jednom riječju – ljubav, ljudi koji su znali i mogli iznijeti na svojim plećima svu radost, ali i svu težinu ovoga posla.

Kao što ni u jednu knjigu ne može stati sve ono što stane u život pedesetogodišnjaka, tako ni u ovoj knjizi nisu svi ljudi koji su prošli kroz život našega Centra, kao ni svi oni koji su trenutno zaduženi ići u smjeru stotog rođendana. Ono što jest u knjizi – to je ozračje polustoljetnog predanog rada i zajedništva.

Urednik

5

Ravnatelji Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ od 1967. do 2017.: Branko Belamarić, Branka Bego i Maksim Roman, na 10. obljetnici rada Podružnice „Maslina“, Bratski Dolac, 2003.

6

Uvodna riječ ravnateljice

Monografija Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“- Šibenik podsjetit će nas na pedeset godina života i rada ustanove. U njoj se govori o uspjesima generacija učenika, smještaju i boravku korisnika, uspjesima brojnih defektologa, edukacijskih rehabilitatora, rehabilitatora, nastavnika, odgajatelja i učitelja.

Pedeset je godina značajno razdoblje u životu jedne ustanove. Ova monografija predstavlja zapis o tom vremenu, događanjima i aktivnostima, ali i o vrijednim, odgovornim i predanim ljudima koji rade human i plemenit posao, stručno i s ljubavlju. U njoj će se pronaći sadašnji i bivši učenici, korisnici, stručni radnici i tehničko osoblje bez kojih ne bi bilo moguće ostvariti ovaj značajan jubilej. Ovo je prigoda da se prisjete Centra „Šubićevac“, svih lijepih dana i dragih ljudi s kojima su dijelili veliki dio života a neki i cijeli radni vijek.

Obilježavanjem obljetnice prisjećamo se najstarijih početaka rada u odgoju, obrazovanju i rehabilitaciji djece s intelektualnim teškoćama.

U Centru „Šubićevac“ završile su školovanje generacije djece koja su se i stručno osposobljavala za pomoćna zanimanja u raznim strukama.

Postali smo ustanova otvorenih vrata i otvorena srca za mnoge prijatelje i goste. Njima otvaramo pogled u tjeskobe i svakodnevne probleme one djece koja žive tu pored nas, a trebaju razumijevanje, pažnju, pomoć.

Od samog osnutka ustanove do danas, radeći predano ovaj posao stvarali smo uspješne slike koje ima današnja ustanova o čemu svjedoče brojne nagrade i zapaženi rezultati djece. Čestitam svakom djetetu i odrasloj osobi, polazniku ove škole i korisniku ustanove, roditeljima, a posebno djelatnicima pedesetu obljetnicu naše ustanove, s nadom da ćemo i dalje predano raditi na dobrobit naše djece.

Branka Bego, prof. def.

Ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ od 2001. godine

7

Branka Bego

Riječ ravnatelja Centra od 1982. do 2001.

Maksim Roman

„Tko nema prijatelja, stanuje u zemlji bez cvijeća.“ U Centru „Šubićevac“ se kaže „Prijateljstvo treba njegu kao cvijeće, treba ljubav, treba toplinu.“ Pogotovo toplinu, ali ništa bez sunca, sunca tako velikog, tako dragog, našeg. Sunce nas nikad nije zaobilazilo. Svi mi koji smo radili u Centru znamo da sunce tu bar malo, teke, kako kažu naši Šibenčani, žešće grije i jače dira dušu.

Prisjećam se lijepih trenutaka. Najprije moram istaknuti da sam imao izvrsne suradnike, ljude s kojima je zadovoljstvo bilo raditi: logoped, profesorica korektivne gimnastike, psiholozi, pedagog, defektolozi u neposrednom radu s djecom u dnevnim boravcima i u razredima. Zajedno s administrativnim i tehničkim osobljem nas oko 80 bili smo, zaista, uigran tim. Jako smo vodili računa o stručnom osposobljavanju svih zaposlenika. Svake druge godine odlazili smo u inozemstvo gdje smo osim stručnog osposobljavanja stjecali prijatelje: Francuska, Švicarska, Češka, Austrija, Slovenija. Svi oni, osim jednih, pomogli su nam u Domovinskom ratu. Pobjede na raznim sportskim natjecanjima u zemlji i inozemstvu bile su plod ozbiljnog i stručnog rada i dokaz da smo se maksimalno davali djeci.

Bilo je mnogo lijepih događaja u našem radu. Prisjećam se koliko je zadovoljstva bilo kada smo na ravnu ploču koja je prokišnjavala postavili novi krov i uredili fasadu. Treba spomenuti da je sva sredstva koja su nam bila potrebna osigurala tvornica TLM Šibenik. Mi smo voljeli naš grad, a i on je volio nas. Uvijek se gledao interes ustanove tako da ju je lokalna sredina cijenila, a u Republici Hrvatskoj je uvijek bila uzor drugim ustanovama. Nije slučajno da smo dva puta dobili Nagradu Grada Šibenika, najveće priznanje koje Grad može dodijeliti za uspješnu djelatnost. Na to smo izuzetno ponosni.

Bilo je i ružnih vremena. Jednog tužnog dana 1993. godine u Domovinskom ratu, granata je pogodila našu ustanovu. Djeca i zaposlenici preselili su se u napuštenu školsku zgradu u Bratskom Docu. Zgrada s pola krova, ali nama sigurno sklonište. Vrlo brzo sredstvima Ministarstva zgrada je prekrasno uređena. U njoj smo osnovali „Maslinu“, ustanovu za smještaj i rehabilitaciju odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. Nije bilo lako, bilo je to razdoblje rata i stresova. U tome su nam pomogli prijatelji iz Italije i Švicarske. Bila je to ustanova za uzor. Ali zbog nemogućnosti dogovora lokalnih političara i Ministarstva socijalne politike i mladih 2012. godine je zatvorena.

Naša ustanova ima svoj zacrtani put kojim ide dalje i želim joj da još dugo traje. Mogu reći da sam ponosan što sam bio član ove zajednice i na čelu ustanove pet mandata.

Maksim Roman 8

U spomen Branku Belamariću, prvom ravnatelju Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ Branko Belamarić bio je istaknuti pedagoški radnik, defektolog i veliki humanist.

Učiteljsku i glazbenu školu završio je u Šibeniku. S učiteljskim je radom počeo u malome mjestu Župa, iza Biokova. Poslije Drugog svjetskog rata, zbog ljubavi prema glazbi, odlazi u Zagreb gdje je bio član orkestra ZAVNOH-a, zatim se vraća u Šibenik gdje radi u Komitetu za prosvjetu tadašnje Općine Šibenik. Upravo je s toga mjesta 1966. godine dobio zadatak osnovati Specijalnu osnovu školu za odgoj i obrazovanje lako mentalno retardirane djece i omladine i postao njezin prvi ravnatelj. Škola je pod njegovim vodstvom stalno napredovala i širila djelatnost, od školske godine 1970./1971. u njezinu je sastavu Srednja strukovna škola, a školske godine 1979./1980. počinju s radom razredni odjeli za učenike s težim i višestrukim teškoćama u razvoju. Iako njegov ravnateljski put formalno završava 1982. godine odlaskom u mirovinu, i nadalje aktivno sudjeluje u radu Centra.

Oni koji su ga imali čast poznavati pamte ga kao osobu izrazito visokih ljudskih i stručnih mjerila. Njegov je neporecivi autoritet proizlazio iz toga što je visoke zahtjeve postavljao ponajprije pred samoga sebe, a potom i pred svoje suradnike, stvarajući čvrste temelje za školovanje i rehabilitaciju učenika s intelektualnim teškoćama.

Događaj s posljednjeg druženja s Direktorom, kako su ga suradnici zvali od milja i iz poštovanja, možda će najzornije ocrtati njegovo osnovno načelo u radu s djecom s intelektualnim teškoćama. Bilo je to 2012. godine, na proslavi 45. obljetnice Centra. Okupljenima je prepričao stvarni događaj: neki je momak, neplivač, spasio utopljenika bacivši se za njim u vodu. Kako je to bilo moguće? Odgovor gospodina Branka bio je – tako što mu nitko nije rekao da je nemoguće!

Godine rada i druženja s našim Direktorom ostavile su trajan spomen na njega u našem sjećanju i srcima.

9

Branko Belamarić

10

I. Pogled unatrag 11

12

Pogled unatrag

Prvo desetljeće rada 1966./1967. – 1975./1976.

Novoosnovana Specijalna osnovna škola na čelu s prvim ravnateljem Brankom Belamarićem već u prvim godinama rada naglo se razvija u svim područjima i ubrzo prerasta u Specijalni centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine Šibenik. Prvo desetljeće rada obilježio je stalni rast broja učenika i korisnika učeničkoga doma, do te mjere da od prve godine rada nadalje nije bilo moguće upisati svu zainteresiranu djecu, a ustanova od samog početka, pristizanjem učenika iz svih krajeva Dalmacije, poprima regionalni značaj. U neprekidnom nastojanju za poboljšanjem kvalitete uvjeta i stručnoga rada raste broj stručnog i pomoćnog osoblja, ostvaruje se suradnja sa srodnim ustanovama u zemlji i inozemstvu. Djelatnost škole se širi na srednjoškolsko obrazovanje, obnavljaju se i uređuju učionice, radionice i prostori za smještaj i boravak učenika kao i okoliš zgrade.

Nastavna sredstva, pomagala, učenička i nastavnička knjižnica redovito se dopunjavaju. Osim nastave, koja se sve do kasnih osamdesetih godina održava i subotom, organiziraju se dodatne aktivnosti da bi se učenicima

Ravnatelj Branko Belamarić s maturantima, 1976.

13

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

omogućila što obuhvatnija rehabilitacija i razvoj u svim područjima s krajnjim ciljem – uspješnim uključivanjem u život i rad zajednice: radna praksa, dopunska nastava, brojne slobodne aktivnosti, logopedska terapija, korektivna gimnastika.

Polaznici slobodnih aktivnosti sudjeluju na svim općinskim susretima i natjecanjima što posebno pridonosi socijalizaciji učenika. U školi djeluju učenička društva uobičajena za tadašnje odgojno-obrazovne ustanove, vrlo aktivna u akcijama na razini općine, ali i šire: pionirska i omladinska organizacija, pomladak Crvenog križa i izviđači.

Deseta godišnjica rada Centra, doček Štafete mladosti, 1977.

Učenicima smještenima u domu pokušava se u najvećoj mogućoj mjeri pružiti odgovarajuća zamjena za obiteljski dom. Osigurana im je prehrana, odjeća, obuća, udžbenici i školski pribor. Učenici su podijeljeni u odgojne skupine koje vode nastavnici-defektolozi, a rad obuhvaća rekreativne aktivnosti, stjecanje kulturno-higijenskih navika, pripremanje za nastavu i organizirano provođenje slobodnog vremena. Svaka skupina ima svoj dnevni boravak opremljen odgovarajućim namještajem i sredstvima: televizorom, radijem s gramofonom, raznim društvenim igrama. U sklopu doma djeluje „internatski odbor“ sastavljen od učenika na smještaju koji posebno brine o organizaciji slobodnog vremena: održavaju se plesne zabave, natjecanja u kvizovima znanja i sl. Zdravstvenu zaštitu učenika osigurava školska zdravstvena služba u kojoj su zaposlene medicinska sestra i njegovateljice, a rade pod nadzorom liječnice Školskog dispanzera i u suradnji s vanjskim stručnjacima - psihijatrom i psihologom.

Iako je domski smještaj u prvome redu bio namijenjen učenicima koji ne mogu svakodnevno ili tjedno putovati kući zbog dobi, loših prometnih veza ili zbog udaljenog mjesta stanovanja, od prvih je dana bilo i učenika bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Za takve su učenike u vrijeme praznika organizirana ljetovanja i zimovanja uz pratnju učitelja i odgajatelja.

Radnici kojima je to nužno pohađaju programe doškolovanja, a svi se redovito stručno usavršavaju. Roditelje se nastoji što više uključiti i infor14

Pogled unatrag

mirati, ne samo o odgojno-obrazovnim postignućima njihove djece, nego i organiziranim predavanjima o razvoju, funkcioniranju i potrebama djece s intelektualnim teškoćama.

U planu razvoja ustanove u prvom desetljeću predviđa se daljnji rast broja učenika osnovne i srednje škole, ali i ustrojavanje razrednih odjela za djecu s većim i višestrukim teškoćama u razvoju jer postoji veći broj djece na području općine koja bi se uključila u takav odjel. Također, uočeno je također da dio već upisanih učenika ne može pratiti program, stoga su za početak ustrojeni posebni razredni odjeli u kojima nastavnik-defektolog radi strogo individualno s manjim brojem djece. Svijest o nužnosti rehabilitacije djece s intelektualnim teškoćama od najranije dobi urodila je idejom za otvaranje dječjeg vrtića u sklopu Centra koja nikada nije ostvarena.

Radi razumijevanja kasnijeg razvoja Centra, nužno je istaknuti da su u početku i osnovna i srednja škola imale visoke obrazovne zahtjeve jer su namijenjene isključivo učenicima s lakim intelektualnim teškoćama koji ne mogu savladati školski program u uvjetima redovnog obrazovanja.

Sadržaj nastavnih predmeta prilagođavan je u manjoj mjeri, a veći je naglasak na prilagodbi načina i brzine obrade gradiva. Zato je u prvom desetljeću rada škole velik broj učenika koji ne mogu pratiti takav program upućen na ponavljanje razreda, isključen iz škole ili premještan u neku odgovarajuću ustanovu. Po završetku Specijalne stručne škole stjecale su se iste kvalifikacije kao i u redovnim školama.

22. studenog 1966. rješenjem Skupštine općine Šibenik osnovana je Specijalna osnovna škola za odgoj i obrazovanje lako mentalno retardirane djece i omladine.

U to vrijeme u Šibeniku nema primjerenih uvjeta za obrazovanje i rehabilitaciju djece s intelektualnim teškoćama. Od 1958. godine, kada osmogodišnje obrazovanje postaje obavezno za svu djecu od 7. do 15. godine života, dio djece s intelektualnim teškoćama obrazuje se u posebnim razrednim odjelima u IV. osnovnoj školi u Šibeniku (od 1968. OŠ „Mate Bujas“, od 1991. OŠ „Jurja Dalmatinca Šibenik“). Školske godine 1966./1967. pri IV. osnovnoj školi djeluju tri posebna razredna odjela s 47 učenika koji rade u vrlo teškim uvjetima, dio djece s područja općine Šibenik obrazuje se u Specijalnoj osnovnoj školi Split a na smještaju su u učeničkom domu u Splitu, dok 56 djece čeka na upis u školu.

Radi osiguravanja primjerenih uvjeta obrazovanja i rehabilitacije djece s intelektualnim teškoćama u Šibeniku, službe socijalne zaštite i prosvjete Skupštine općine Šibenik ispitale su prostorne, financijske i kadrovske mogućnosti osnivanja posebne škole s domskim smještajem.

1. veljače 1967. Specijalna osnovna škola počinje s radom. Odlučeno je da će škola djelovati u neiskorištenom dijelu nove trokatne zgrade Đačkog doma „Ruža Vukman“, na adresi Rade Končara 4, točnije u njegovu lijevom krilu. Budući da broj korisnika učeničkog doma neprestano opada, u prostoru nove zgrade dovoljno je mjesta za smještaj škole i doma.

15

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

16

Pogled unatrag

RjeĹĄenje o osnivanju Specijalne osnovne ĹĄkole za odgoj i obrazovanje lako mentalno retardirane djece i omladine, 1966.

17

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Izlet radnog kolektiva, 1967.

Prvi red, slijeva nadesno: Lidija Aralica, Mileva Juras, Danica Radić. Drugi red, slijeva nadesno: Živana Vučić (sjedi), Jela Komadina (Šarić), Ksenija Tripalo, Jasna Kanjuh, Ankica Antić s dvije gošće

Radna zajednica Đačkog doma „Ruža Vukman“ trajno je ustupila potreban prostor odlukom donesenom 17. 11. 1966. godine. Osigurane su ukupno 33 prostorije: šest učionica, dvije prostorije za radionice i izvođenje radnog odgoja, prostorija za tjelesni odgoj i korektivnu gimnastiku, dvije prostorije za školske kabinete, tri boravka za odgajatelje, spavaonice za učenike, prostorija za zbornicu, prostorija za knjižnicu, ured ravnatelja i ured za administraciju. Osim navedenih prostorija školi je na raspolaganju i odgovarajući prostor za smještaj učenika kao i potrebni pomoćni prostori. Osigurani su i primjereni sanitarni čvorovi koji odgovaraju potrebama škole i doma. Za rad škole nabavljen je nov namještaj i naručena sva potrebna oprema uključujući nastavna sredstva i pomagala. Istaknuto je da ispred zgrade postoji veliki prostor koji se može prilagoditi za sportske terene i da je zgrada smještena na šumovitom i zračnom prostoru na Šubićevcu.

Prvi članovi radne zajednice škole bili su: vršitelj dužnosti ravnatelja Branko Belamarić, nastavnik-defektolog Milenko Stojanović, nastavnica Lidija Aralica, učiteljica Danica Radić, nastavnik-defektolog Jela Komadina, nastavnik-defektolog Josipa Fistrić, nastavnica fizičkog odgoja Živana Vučić, stručna učiteljica Jagoda Skočić, profesorica pedagogije i engleskog jezika Ana Tomaš (na radnom mjestu odgajatelja), apsolventica I. stupnja Visoke defektološke škole Tatjana Stani (na radnom mjestu odgajatelja), socijalna radnica i medicinska sestra Marija Bačelić, tajnica Mileva Juras i podvornik Josip Višić. Školske godine 1966./1967. školu je pohađalo 68 učenika raspoređenih u pet razrednih odjela: 1., 2., 4., 5. i 8. razred. S područja Općine Šibenik bila su 52 učenika, a 16 učenika stiglo je iz drugih dalmatinskih općina: iz općine Split osam učenika, iz općina Hvar, Drniš i Sinj po dva učenika, iz općina Vis i Brač po jedan učenik. Bili su to učenici posebnih razrednih odjela IV. osnovne škole u Šibeniku, učenici Specijalne osnovne škole Split i učenici upućeni iz redovnih osnovnih škola s područja Dalmacije. U učeničkom domu bila su smještena samo 22 učenika iz dalje šibenske okolice raspoređena u dvije odgojne skupine. Važno je istaknuti da je bilo podneseno 150 zahtjeva za upis u školu, međutim u toj školskoj godini nije ih bilo moguće ostvariti.

18

Pogled unatrag

Odluka o imenovanju ravnatelja Branka Belamarića, 1967.

19

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Rješenje o početku rada Specijalne osnovne škole, 1967.

20

Pogled unatrag

Rješenje o pripajanju Đačkog doma „Ruža Vukman“ Specijalnoj osnovnoj školi, 1970.

21

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Sportski susreti, Velika Gorica 1969.

14. ožujka 1967. održana je prva sjednica radne zajednice. Za prvog predsjednika izabran je Milenko Stojanović, a za njegovog zamjenika Lidija Aralica.

10. travnja 1967. na sjednici radne zajednice donesen je prvi Statut škole. Na istoj je sjednici izabran i prvi Upravni odbor i prvi članovi Savjeta škole. Za članove Upravnog odbora izabrani su: Lidija Aralica, Marija Bačelić, Ana Tomaš i Jela Komadina, a za njihove zamjenike Milenko Stojanović, i Josipa Fistrić. Za članove savjeta izabrani su Živana Vučić, Danica Radić, Jagoda Skočić i Mileva Juras.

1. siječnja 1969., na temelju prethodno održanih referenduma u obje ustanove, Đački dom „Ruža Vukman“ pripaja se Specijalnoj osnovnoj školi Šibenik. Trideset članova radne zajednice jednoglasno je usvojilo prijedlog za pripajanje. Od 1. siječnja 1969. godine zgrada u cijelosti pripada školi, s tim da je još uvijek na smještaju bilo dvadesetak učenika srednjih škola. Od 1. rujna 1970. djelatnost učeničkog doma za učenike koji pohađaju gradske škole potpuno prestaje. Iako škola s domom ubrzo zauzima čitavu zgradu, u nadolazećim godinama broj učenika stalno će rasti, prijeći će brojku 200, a gotovo svi učenici koristit će domski smještaj zbog čega će i taj prostor ubrzo postati nedostatan.

20. veljače 1970., nakon uspostavljanja radnog mjesta logopeda, u školi započinje logopedski rad s djecom s teškoćama u govoru. Prva logopedinja bila je Jela Komadina.

1970. dovršeno je asfaltno školsko igralište koje se počelo uređivati 1968.

22

Pogled unatrag

Jasna Kanjuh na izletu s učenicima 8. razreda, 1969.

Kviz znanja, stručni žiri: od stupa na desno: Josip Bego, Anica Parat, Jasna Kanjuh, 1970.

23

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

…stetska gimnastika, voditeljica Živana Vučić

Učenice Srednje strukovne škole na izletu

Jedna od prvih generacija srednjoškolaca 24

Pogled unatrag

1970. na sjednici Upravnog odbora donesena je odluka kojom od 1. 6.

1970. godine škola preuzima od općinskog društva „Naša Djeca“ Šibenik ljetovalište u Prvić Luci. Određeno je da tijekom boravka učenika u ljetovalištu tamo rade: upravnik, kuhar, dva pomoćna kuhara, čistačica, ekonom, šest odgajatelja, „fiskulturnik“ i medicinska sestra. Ljetovalište je s prekidima korišteno sve do 2006. godine kada je zbog neodržavanja proglašeno opasnim za boravak djece.

10. lipnja 1970. na sjednici radne zajednice donesena je Odluka o proširenju djelatnosti i promjeni naziva škole zbog potrebe srednjoškolskog obrazovanja učenika s intelektualnim teškoćama jer su prethodne školske godine dva razredna odjela završila 8. razred. Djelatnost je proširena osnivanjem Specijalne stručne škole, a novi naziv škole glasi Specijalni centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine Šibenik.

1. rujna 1970. Specijalni centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine Šibenik počinje s radom. U prvi razred Specijalne stručne škole te su godine upisana 24 učenika koji su se obrazovali za zanimanja: automehaničar, soboslikar, mesar, elektrovikler, krojač, tokar, zidar, frizer, brodomazač i kuhar. Tvrtke u kojima su učenici obavljali stručnu praksu te godine bile su: Soboslikarska zadruga „Naprijed“, Poduzeće za ceste Šibenik, Mesopromet Šibenik, TEF, Vodovod i kanalizacija Šibenik, Ugostiteljsko poduzeće Rivijera, ŠUP Šibenik, Građevinsko poduzeće Izgradnja, Obrtno poduzeće „Stolar“, MTRZ „Velimir Škorpik“.

1971./1972. u osnovnu školu upisano je 217 učenika, u srednju školu 33 učenika, a na smještaju u domu je 189 učenika te se predviđa daljnji rast broja učenika u idućim godinama. Plan razvoja Centra predviđa da će najkasnije do 1975. godine svi učenici biti smješteni u domu i da će ustanova prerasti u zavod čime će se učenicima moći pružiti cjelodnevni defektološki tretman. Jedina prepreka ovakvom razvoju je prostor u kojemu su gotovo potpuno iscrpljeni svi kapaciteti i jedino je rješenje gradnja novog prostora. Iako Centar sada već zauzima čitavu trokatnu zgradu, ona je građena isključivo za potrebe učeničkog doma i nije prikladna za odgojno-obrazovni rad. U učionicama i boravcima veličine 20 m2 istodobno boravi i po 15 učenika što ne odgovara ni pedagoškim ni higijenskim standardima. Kratkoročno se planira organizacija nastave u dvije smjene i povećanje broja kreveta u spavaonicama. Dugoročno je rješenje pretvoriti sadašnju zgradu Centra isključivo u dom, a za školu izgraditi novu zgradu koja će odgovarati pedagoškim standardima. Početak izgradnje nove zgrade planiran je najkasnije za školsku godinu 1974./1975. na slobodnom prostoru neposredno uz postojeću zgradu. Izrađen je i plan priprema za gradnju, kao i financijski plan te plan povećanja broja učitelja i odgajatelja.

1971./1972. nastava je organizirana u dvije smjene zbog velikog broja učenika i nedovoljnog broja i veličine učionica.

25

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Rješenje o promjeni naziva u Specijalni centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine Šibenik i osnivanju Specijalne stručne škole, 1970.

26

Pogled unatrag

Učiteljice na izletu s učenicima nižih razreda, 1974./1975.

Zadnji red slijeva nadesno: Mirjana Suton, Zdravka Najev, Božena Baranić, Paola Kokić

Odgajateljica Zdravka Janjić (sjedi, treća slijeva) s učenicima, Zlarin 1975.

27

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Nogometni susret radnika i učenika Srednje strukovne škole Prvi red slijeva nadesno (u bijelim majicama): Petar Pašić, Ante Pelivan, Neven Radetić, Josip Bego Drugi red slijeva nadesno: Slavko Budimir (prvi), Branko Belamarić (drugi), Marijan Janković (peti), Petar Karačić (šesti), Maksim Roman (sedmi), Ilija Odak (deveti), Božo …rlić (deseti)

Stručna praksa u kuhinji Centra, 1970.

28

Pogled unatrag

1972. povodom godišnjice oslobođenja Šibenika od okupatorske vlasti u Drugom svjetskom ratu na svečanoj sjednici Skupštine općine Šibenik Specijalnom centru dodijeljena je Nagrada Grada Šibenika za uspješno djelovanje i ostvarene rezultate u posljednje dvije godine. Razlog su bila postignuća u vrednovanju uvjeta i rezultata rada provedenog 1972. godine u svim specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj u kojemu je Specijalna osnovna škola ostvarila najbolji rezultat. Komisija Republičkog zavoda za unapređenje osnovnog obrazovanja u sastavu: prosvjetni savjetnici prof. Miroslav Vicić i prof. Stevo Žutinić, te predstavnik zajednice za financiranje osnovnog obrazovanja općine Šibenik Alfons Foskio, do­ dijelila je Specijalnoj osnovnoj školi 320 od mogućih 340 bodova. Nagrada Grada Šibenika tada je prvi put dodijeljena nekoj obrazovnoj ustanovi.

Nagrada Grada Šibenika, 1972.

1975./1976. broj učenika doseže gornju granicu: osnovnu školu pohađa 229 učenika, srednju školu 68 učenika, a u domu je smješteno 208 učenika.

9. svibnja 1975. objavljen je prvi broj Školskog lista „Zvončić“.

1976. službeno počinje suradnja Centra i odgojne ustanove Le Logis iz Annecyja u Francuskoj, s kojom je neformalna suradnja uspostavljena već ranije. Delegacija šibenskih socijalnih radnika posjetila je tu ustanovu 1975., a u uzvratnom posjetu Francuza 1976. postavljeni su formalni okviri suradnje. Suradnja će se održavati sve do Domovinskoga rata. Radnici će odlaziti na stručne ekskurzije, a učenici na praznike.

29

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Učenički rad, Školski list „Zvončić“

Druženje s gostima iz Francuske, Kornati, 1974./75.

Slijeva nadesno: Neven Radetić, Ankica Antić, Nataša Radetić, Maksim Roman, Jasna Kanjuh

30

Pogled unatrag

24. veljače 1976. ostvarena je suradnja s Posebnom školom Ivanke Uranjekove iz Celja u Sloveniji. Školi pripadaju još dvije područne škole, jedna u Celju, druga u Dobrni, koje će kasnije postati samostalne ustanove i s kojima će se nastaviti suradnja. Suradnja se sastoji u razmjeni mladih i stručnim izletima radnika.

Tablica 1. Broj učenika na školovanju i na smještaju Školska godina

Ukupan broj Broj učenika učenika osnovne škole

Broj učenika srednje škole

Broj učenika na smještaju

1966./1967.

68

68

-

22

1967./1968.

96

96

-

62

1968./1969.

150

150

-

105

1969./1970.

190

190

-

142

1970./1971.

214

190

24

168

1971./1972.

250

217

33

189

1972./1973.

267

224

43

200

1973./1974.

264

226

38

212

1974./1975.

277

222

55

205

1975./1976.

297

229

68

208

31

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Drugo desetljeće rada 1976./1977. – 1985./1986.

Na početku drugog desetljeća rada Centar je već vrlo jaka ustanova čiji je stručni rad prepoznat kako u općinskim granicama tako i u granicama tadašnje republike. Sada je ovdje zaposleno 85 radnika, od kojih 45 stručnjaka. Osnovni je problem na početku drugog desetljeća rada pronalazak rješenja za neodgovarajući prostor. Golema novčana sredstva nužna za predviđenu izgradnju škole pored postojeće zgrade nisu se uspjela prikupiti u planiranom roku, a u međuvremenu je izmijenjen urbanistički plan i na slobodnoj površini uz Centar izgrađene su stambene zgrade. Zato se za 1977. godinu predviđa izgradnja potpuno nove škole i doma na drugome mjestu, također na Šubićevcu, i izrađuje se financijski plan gradnje.

U sljedećim godinama uz nastavak djelatnosti osnovnog i srednjeg strukovnog obrazovanja, rehabilitacijskih aktivnosti i učeničkog doma, nameće se potreba uvođenja novih osnovnoškolskih programa. Broj učenika s većim i višestrukim teškoćama u razvoju koji ne mogu pratiti predviđeni nastavni program sve je veći. Istodobno, broj učenika s isključivo lakim intelektualnim teškoćama počinje opadati, te se sve češće upisuju učenici koji uz lake intelektualne teškoće imaju i dodatne teškoće u razvoju. Posljedica je to reforme obrazovnog sustava iz 1980. godine kada na snagu stupa novi Zakon o odgoju i osnovnom obrazovanju. Učenicima s teškoćama u razvoju omogućeno je zajedničko školovanje s njihovim vršnjacima bez teškoća, a u posebne škole upućuju se samo djeca za koju je zbog vrste i stupnja teškoća to nužno. To je i razlog zbog kojega će od 1980. godine postupno opadati ukupan broj učenika i broj učenika smještenih u domu. Kako do tada nisu prikupljena novčana sredstva za gradnju nove škole i doma niti se počelo s radovima, od te se ideje potpuno odustalo.

U ovom desetljeću prvi ravnatelj Centra Branko Belamarić odlazi u mirovinu, a za novog ravnatelja izabran je Maksim Roman, nastavnik zaposlen u Centru od 1972. godine. Unatoč umirovljenju, Branko Belamarić sve do svoje smrti ostaje u kontaktu s Centrom, pružajući podršku stručnim savjetima i prijedlozima i odazivajući se na sve događaje u organizaciji Centra. Centar se, kao i u prethodnom razdoblju, teži prilagoditi potrebama svojih učenika i pružiti im odgovarajuću podršku, stoga se uvodi prva izvaninstitucijska usluga - cjelodnevni boravak za učenike koji nisu smješteni u domu, osnivaju se razredni odjeli za učenike s poremećajima iz spektra 32

Pogled unatrag

autizma i učenike s većim i višestrukim teškoćama u razvoju u kojima se radi prema posebnom planu i programu. Kada su prvi učenici završili taj osnovnoškolski program, odlučeno je uvesti program radnog osposobljavanja u kojemu će se oni obrazovati od sedamnaeste do dvadeset i prve godine života i tako steći radne vještine za obavljanje jednostavnih poslova. Budući da se takvi učenici neće moći zaposliti na otvorenom tržištu rada, a na širem području Šibenika ne postoji rješenje za njihovo kvalitetno zbrinjavanje koje bi im omogućilo uključivanje u život i rad, planira se u neposrednoj blizini Centra izgraditi Centar za radno-proizvodne aktivnosti.

U njemu bi se zapošljavali mladi s većim i višestrukim teškoćama u razvoju po završetku radnog osposobljavanja. Mladi bi se tako uključili u radne aktivnosti u uvjetima primjerenima njihovim teškoćama, a istovremeno bi bili na korist društvu.

U ovom desetljeću Centar ponovo mijenja naziv, briše se riječ „specijalni“ koja u suvremenoj defektološkoj terminologiji postaje neprihvatljiva.

Iako je odgojno-obrazovna djelatnost i nadalje osnovna djelatnost Centra, ustanova iz sustava prosvjete prelazi u sustav socijalne zaštite. Razlog je financijske prirode – sustav socijalne zaštite osigurava veća novčana sredstva potrebna za rad ustanove. Budući da je djelatnost Centra specifična i pored odgojno-obrazovne djelatnosti uključuje i nužnu sveobuhvatnu skrb o standardu učenika, iskorištena je mogućnost da se ona zadrži na odgovarajućoj razini.

Zimovanje u Dobrni, Slovenija, Marijan Janković (prvi slijeva) i Ilija Odak (četvrti zdesna) s učenicima, 1976./1977.

33

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Zimovanje u Dobrni, Slovenija, 1979.

Susret kolektiva COO Prekrižje i COO „Šubićevac“, Zagreb, 1978.

34

Pogled unatrag

Radnici na učeničkoj priredbi povodom 10. godišnjice Centra, 1977.

21. svibnja 1977. održana je proslava desetogodišnjice rada Centra.

1978. počinje suradnja s Centrom za odgoj i obrazovanje „Prekrižje“ iz Zagreba.

1. rujna 1979. počinje s radom prvi razredni odjel za učenike s težim i višestrukim teškoćama u razvoju. Osnovni su zahtjevi ovog programa ovladavanje kulturno-higijenskim navikama, razvoj komunikacije, socijalizacije i brige o sebi, a nastavni se sadržaji u najvećoj mjeri prilagođavaju mogućnostima pojedinog djeteta. Od sedme do devete godine djeca su uključena u predškolski program, a od desete do sedamnaeste godine u osnovnoškolski program.

1982. Centar nabavlja minibus zbog potrebe prijevoza učenika.

1982. odlaskom u mirovinu prvoga ravnatelja ustanove Branka Belamarića za ravnatelja je izabran Maksim Roman.

1982./1983. otvoren je prvi razredni odjel radnog osposobljavanja za učenike koji su završili osnovnoškolski program za djecu s težim i višestrukim teškoćama u razvoju. Namijenjen je mladima od 17. do 21. godine života. Odgojno-obrazovnim područjima iz prethodno završenog programa dodaju se satovi izobrazbe u obavljanju poslova. Praktičan rad vodi radni instruktor u radionici u sklopu Centra u kojoj učenici razvijaju vještine za obavljanje jednostavnih poslova.

1983./1984. s radom počinju razredni odjeli za djecu s poremećajem iz spektra autizma.

35

Naslovnica školskog lista „Zvončić“

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Spomen-medalja Branku Belamariću, Savez defektologa Hrvatske, 1978.

Maturalna veÄ?era, 1980.

36

Pogled unatrag

Kuharice Nada Perkov (prva dolje lijevo) i Mileva Lacmanović (druga dolje lijevo) s učenicima u kuhinji Centra

16. listopada 1982. osnovan je i počinje s radom Stručni tim Centra radi praćenja, dijagnostike, i pomoći učenicima.

1983. u skladu s prethodnim odlukama tijela Centra iz naziva se, kao neprimjerena, briše riječ „specijalni“ i ustanova mijenja naziv u Centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine - Šibenik. Iz djelatnosti odgoja i obrazovanja ustanova prelazi u djelatnost socijalne zaštite.

1984./1985. uvodi se usluga cjelodnevnog boravka za učenike koji pohađaju nastavu u Centru a nisu na smještaju u domu. Učenici tako imaju mogućnost provoditi vrijeme izvan nastave u odgojnim skupinama i uz podršku odgajatelja obavljati zadatke za domaći rad, organizirano provoditi slobodno vrijeme, družiti se s prijateljima iz škole.

1985. u Zagrebu je održana prva jugoslavenska Specijalna olimpijada za učenike s težim i višestrukim teškoćama u razvoju. Na Olimpijadi je sudjelovalo 12 učenika Centra koji su osvojili 21 medalju. Od tada naši učenici redovito sudjeluju na Olimpijadi i postižu izvrstan uspjeh.

1985. razvija se ideja o izgradnji Centra za radno-proizvodne aktivnosti, u kojemu bi se zapošljavali mladi nakon 21. godine života koji su završili program radnog osposobljavanja za učenike s težim i višestrukim teškoćama u razvoju.

37

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Maturalni ples u blagovaonici Centra, 1984.

Specijalna olimpijada, Zagreb, 1985.

Sofija Baranović (druga slijeva), Josip Bego (prvi zdesna), Ana Paić (treća zdesna)

38

Pogled unatrag

Učenici ispred Centra s osvojenim medaljama na Specijalnoj olimpijadi u Zagrebu, 1985.

1986. Centar je posjetila delegacija iz ustanove za odgoj i obrazovanje djece s intelektualnim teškoćama Schloss Oberrain iz Unkena kraj Salzburga u Austriji da bi razmotrila uvjete i mogućnost suradnje. Iste godine suradnja je i ostvarena posjetom stručnih radnika Centra ustanovi Schloss Oberrain.

Tablica 2. Broj učenika na školovanju i na smještaju Školska godina

Ukupan broj učenika

Broj učenika Broj učenika Broj učenika Broj učenika osnovne srednje škole na boravku na smještaju škole

1977./1978.

277

203

74

-

202

1978./1979.

268

180

88

-

202

1979./1980.

240

163

77

-

202

1980./1981.

240

167

73

-

204

1981./1982.

217

162

55

-

199

1982./1983.

208

145

63

-

187

1983./1984.

207

144

63

-

179

1984./1985.

201

132

69

9

173

1985./1986.

193

126

67

17

180

39

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Treće desetljeće rada 1986./1987. – 1995./1996.

Treće desetljeće rada počinje otvaranjem radionice u sklopu Centra u kojoj radne aktivnosti obavljaju mladi koji su završili program radnog osposobljavanja i ne mogu se zaposliti na otvorenom tržištu rada. Detaljno se razrađuje plan izgradnje Centra za radno-proizvodne aktivnosti u kojemu bi se oni zapošljavali i zarađivali obavljanjem jednostavnih poslova u skladu sa svojim mogućnostima. Općina Šibenik dodijelila je zemljište uz obvezu da izgradnja počne najkasnije 1992. godine.

Proslava dvadesete godišnjice rada Centra, Narodno kazalište Šibenik, 15. svibnja 1987.

Sve će planove, međutim, osujetiti financijska kriza u tadašnjoj državi, nakon koje će uskoro uslijediti predratna tjeskoba, početak rata, ratna stradanja i poslijeratna obnova. O tome da nitko nije ni slutio razmjere onoga što će se uskoro dogoditi govori podatak da je na Zboru radnika održanom 21. studenoga 1989. odlučeno da će se djeca rudara stradalih u nesreći u rudniku Aleksinac u Srbiji pozvati u Šibenik i smjestiti u Centar za vrijeme Međunarodnog dječjeg festivala 1990. Ista je odluka potvrđena i na Zboru radnika 18. travnja 1990., međutim ta se plemenita namjera 40

Pogled unatrag

nikada nije ostvarila jer se politička situacija u zemlji ubrzo drastično zaoštrava. Do početka školske godine 1991./1992. rad se odvija na uobičajen način, iako su već sredinom 1991. godine u zgradu Centra smješteni prvi prognanici. Nastava počinje 9. rujna, a u poslijepodnevnim satima 16. rujna 1991. godine Šibenikom se prolama zvuk sirene za uzbunu, znak da je počeo rat. Od tada pa sve do 1994. prekida se normalan život i rad, sve je podređeno zaštiti učenika od ratnih stradanja. Radi se u ratnim uvjetima, ravnatelj Maksim Roman na osam se mjeseci uključuje u obranu Hrvatske a zamjenik mu je Josip Bego, u Centar pristižu novi prognanici i izbjeglice, nastava je skraćena, zgrada se pokušava zaštititi daskama i vrećama pijeska, osigurava se sklonište u kotlovnici Centra, uvode se dvadesetčetverosatna dežurstva učitelja i odgajatelja... U ožujku 1993. projektilima je pogođena zgrada Centra. Ostanak u Šibeniku više nije moguć pa je organizirano preseljenje u Bratski Dolac, selo u blizini Primoštena, gdje će u napuštenoj školskoj zgradi Centar djelovati sve do prestanka izravne ratne opasnosti i završetka obnove zgrade u Šibeniku u veljači 1994. godine. Od povratka učenika u Šibenik Centar djeluje na dvije lokacije jer u Bratskom Docu rad nastavlja izdvojena jedinica za radno-proizvodne aktivnosti u kojoj su smješteni odrasli korisnici.

1986. Planom razvoja Centra do 1990., a na temelju stručne analize Republičkog zavoda za socijalni rad, predviđena je izgradnja Centra za radno-proizvodne aktivnosti na predjelu Šubićevca iza tvornice „Poliplast“.

Centar bi sadržavao radno-proizvodni, domski i rekreacijski prostor. Tu bi se zapošljavali mladi iznad 21. godine života s većim i višestrukim teškoćama u razvoju koji uz sveobuhvatan rehabilitacijski tretman mogu obavljati jednostavnije poslove uz stručnu pomoć. Omjer radnih instruktora i radnika bio bi 1 : 5. Iako će takav plan dobiti odobrenje sa svih potrebnih razina, čak i pravo korištenja zemljišta koje je i otkupljeno od Općine Šibenik, nikada se neće ostvariti zbog nekoliko razloga. Prvi je nedostatak novca za početak gradnje, drugi je rat koji će uskoro uslijediti, a treći je razlog zakon o povratu oduzete imovine koji će donijeti Republika Hrvatska. Zemljište predviđeno za gradnju bilo je u Jugoslaviji oduzeto stvarnim vlasnicima, stoga se nakon donošenja zakona moralo potpuno odustati od te ideje.

1986./1987. skupina učenika s težim i višestrukim teškoćama u razvoju koji su završili program radnog osposobljavanja počinje s radom u postojećoj, iako neprimjerenoj, radionici u sklopu Centra. Rade na jednostavnim poslovima šivanja plastičnih vreća za voće i povrće u kooperaciji s tadašnjom tvornicom plastične ambalaže „Poliplast“ i sklapaju dječje igračke, vlakove i brodove, za privatnog poslodavca Dragana Pelajića iz Vodica. Po jednoj sastavljenoj igrački učenicima je isplaćivano 10 dinara, a od zarade su kupovali ono što im je nedostajalo u boravku: radio-kasetofone, bicikle, koturaljke.

1989. dvanaest učenika Centra osvaja dvanaest medalja na 3. Sportskim igrama specijalnih škola u Zagrebu.

41

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Brošura Centra povodom proslave 20. godišnjice rada

Maškare komentiraju situaciju u državi, 1987.

Nastup školskog zbora s voditeljicom Mirjanom Nakić Alfirević, proslava 30. godišnjice Centra, 1987.

42

Pogled unatrag

Učenici na Specijalnoj olimpijadi u Glasgowu, Velika Britanija, 1990.

Naslovnica Školskog lista „Zvončić“, 1990.

Maskenbal u blagovaonici Centra, 1991.

1990. učenici Centra sudjeluju na Specijalnoj olimpijadi u Glasgowu, Velika Britanija.

1990./1991. tridesetak učenika iz drniškog i kninskog kraja, područja na kojima su već počeli predratni nemiri, od proljeća 1991. godine ne dolazi na nastavu. U svibnju iste godine u zgradu Centra smješteni su prvi prognanici iz Knina.

43

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

1991./1992. nastava počinje 9. rujna. U Centar pristižu novi prognanici iz šibenskog zaleđa i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine (Mostar, Kiseljak, Travnik, Zenica), ukupno 134 osobe. Nastava je prvi put prekinuta oglašavanjem sirene za uzbunu 16. rujna u 18 sati. Od tada se uvodi posebna organizacija rada. Rad u ratnim uvjetima podrazumijeva zaštitu zgrade daskama i vrećama pijeska i zamračivanje prozora zbog opasnosti od zračnih napada noću. Uspostavlja se sklonište u kotlovnici radi sigurnosti učenika, prognanika, izbjeglica i radnika za vrijeme trajanja opasnosti od napada najavljenih sirenom za uzbunu. Nastavnici i odgajatelji dežuraju po dvadeset četiri sata, nastavni sati su skraćeni, nastavnici i odgajatelji dežuraju za vrijeme zimskih praznika.

28. studenog 1992. u zgradu Ferijalnog saveza u naselju Šubićevac u Šibeniku smješteno je dvadeset dvoje odraslih korisnika s intelektualnim teškoćama, ratne izbjeglice iz ustanove u Višegradu u Bosni i Hercegovini.

O njima skrbe djelatnici Centra “Šubićevac”.

19. ožujka 1993. zgrada Centra napadnuta je raketnim sustavom Orkan s kasetnim punjenjem tzv. zvončićima. Zgrada je pogođena 17 puta, srušen je krov zgrade, popucala su sva stakla, a okoliš je zasut zvončićima.

20. ožujka 1993. zbog napada projektilima na zgradu Centra, učenici na smještaju u Centru, kao i dvadeset i dvoje odraslih korisnika s intelektualnim teškoćama, izbjeglica iz ustanove u Višegradu (Bosna i Hercegovina) preseljeni su u napuštenu školsku zgradu u Bratski Dolac kod Primoštena. Prognanici iz skradinskog zaleđa i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine premješteni su u hotel u Tisnom. U zgradi u Bratskom Docu radnici ispočetka vlastitim naporima pokušavaju stvoriti minimalne uvjete za život i rad jer zgrada u trenutku useljenja nema ni ono osnovno: krov, prozore, namještaj. Ubrzo su uslijedile brojne donacije pomoću kojih je zgrada potpuno obnovljena i prilagođena potrebama svojih korisnika.

13. listopada 1993. ugovorom o zakupu školske zgrade u Bratskom Docu s Općinom Primošten osnovana je izdvojena jedinica za radno-pro­ izvodne aktivnosti, koja će kasnije djelovati pod nazivom Podružnica „Maslina“. Ugovor o zakupu školske zgrade sklopljen je na 20 godina. Umjesto naplate najma, ugovorom je propisana obveza obnove zgrade.

6. svibnja 1993. Centru je odobreno izvođenje srednjoškolskih programa za učenike s teškoćama u razvoju za zvanja: pomoćni limar, pomoćni vodoinstalater, pomoćni kuhar i slastičar, pomoćni stolar, pomoćni krojač i pomoćni cvjećar. U odnosu na dotadašnje programe koji su bili namijenjeni isključivo učenicima s lakim intelektualnim teškoćama i kojima se stjecao isti stupanj zvanja kao u redovnom obrazovnom sustavu, novi su programi sadržajem i zahtjevima prilagođeni učenicima s dodatnim teškoćama u razvoju i po završetku školovanja omogućuju stjecanje isključivo niže stručne spreme.

44

Pogled unatrag

ZaĹĄtita zgrade od ratnih opasnosti

Ulaz u kotlovnicu, skloniĹĄte

Odrasli korisnici u Bratskom Docu, 1993.

45

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Prva pričest, prvi put u organizaciji Centra, 1995.

Drugi red slijeva nadesno: Zdravka Najev, Nataša Burazer, Branka Bego, Ankica Antić (u pozadini), drugi red zdesna nalijevo: Maksim Roman, Mirjana Radetić, Jasna Kanjuh (četvrta), prvi red, prva desno Mirjana Nakić Alfirević

Marija Juras, Nataša Radetić, Vinka Anić (u kutama, slijeva nadesno) s učenicima, Bratski Dolac, 1993./1994.

46

Pogled unatrag

Balerine s voditeljicom Jasnom Kanjuh, 1993.

Kuharice u Centru 1996., Marijana Sladić, Matija Berić, Biserka Šmit, Ljilja Dželalija

28. veljače 1994. zbog prestanka izravne ratne opasnosti i dovršetka obnove zgrade Centra učenici se vraćaju u Šibenik, a odrasli korisnici ostaju u Bratskom Docu.

47

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

„Rat je ... nešto daleko, nešto što je svojina i način komuniciranja drugih. “ Sjećanje ravnatelja Maksima Romana na rad Centra u ratnom razdoblju. Zapis je nastao 1994. godine.

Ulaz u kotlovnicu koja je služila kao sklonište, 1991./92.

Ja sam Maksim Roman, direktor Centra za odgoj i obrazovanje djece i omladine u Šibeniku.

Govoreći danas o tome kako su moji učenici podnijeli ovaj rat, ja sam kao čovjek ponosan. Ponosan sam na snagu, volju, izdržljivost i ljubav mojih djelatnika koji su nastojali u svakom momentu maksimalno zaštititi djecu. Zahvaljujući njima djeca nisu ni približno osjetila rat u onoj žestini u kakvoj je on divljao u našem gradu.

Rat je započeo prije nego smo mu se nadali. Zapravo, nikad mu se nismo nadali i očekivali smo da je to nešto izvan nas, nešto daleko, nešto što je svojina i način komuniciranja drugih. Ali rat zahvaća i one koji ga unaprijed odbacuju i to, izgleda, najžešće.

Iako smo pod krovom naše škole pružili utočište prognanicima iz Knina (30) već u svibnju 1991. god., iako se taj broj u kolovozu popeo na 134 osobe, iako nam se nisu vratila ona djeca povučena još u proljeće te godine iz područja s one strane barikada (njih oko 30), mi smo najnormalnije započeli školsku godinu 1991./1992.

Startali smo 9. rujna i krenuli sa nekom strepnjom, ali i nadom da neće doći do onog najgoreg.

Ali 16. rujna u 18.00 sati školski sat je prekinula sirena za uzbunu.

Slijedili su dani Rujanskog rata, pakla u kojem je gorio grad, pogođena čak i Katedrala, Šibenik muški odolijeva rušeći i legendarna OBA (moment koji je ušao u povijest Hrvatske kad su istodobno nad Šibenikom oborena dva neprijateljska aviona, a oboreno ih je u tom naletu 27), kad je cijeli grad bio u skloništu, sve gradske škole zatvorene, mi smo sa djecom bili u školi. Čučali smo tih osam dana paklenoga rata u praoni, koja je u suterenu, da bi se u jednom momentu prebacili u kotlovnicu koja je u podrumu zgrade. Mi smo to zvali sklonište, a to je bilo samo ukopano spremište nafte (rezervoar od nekih 10 000 l) i puno, puno cijevi na sve strane. Ali to se nalazilo dolje, to je duboko sve ispod zemlje, mračno, sakriveno od dnevnog svjetla, ali ne i od ratne opasnosti.

I tu smo boravili svi za vrijeme svake sljedeće uzbune. Što prognanika, što učenika, što nas radnika, u skloništu je bilo oko 300 duša. Ležali smo kao srdele i to u dva nivoa kao što je dirigirao prostor. Najveći problem je bio sanitarni čvor kojeg nije bilo pa se nužda vršila u kante koje su se iznosile u mirnijim trenucima.

Jedan kolega gitarist, inače profesor tjelesnog odgoja, dizao je moral pjesmom. Što god su napadi bili žešći, gitara je svirala jače, sklonište je odjekivalo pjesmom i to je bila naša reakcija na rat. U pauzama za vrijeme onih pustih kratkotrajnih primirja, održavala se nastava. Bilo je to teško jer nastavu smo držali po mračnim hodnicima u prizemnim prostorima i svugdje gdje smo osjećali da smo kao zaštićeni.

48

Pogled unatrag

Učenici i prognanici u kotlovnici (sklonište), 1992.

Prognanici iz Plastova u skloništu Centra

Škola je sličila mravinjaku. Naša djeca, njih 136, su od osam do 30 godina, populacije L i TMR. Prognanika je bilo svake starosne dobi, od bebe koja je došla iz rodilišta pravo k nama, do nepokretne 96-ogodišnje starice koja je kod nas i umrla. Tu je bilo djece, mladića, djevojaka, starica, bolesnika koji su redovito vođeni na dijalizu, ljudi na štakama koje smo za vrijeme uzbuna morali prenositi kao i novorođenčad.

Bilo je papreno.

Ja sam uskoro mobiliziran i ostao na bojištu osam mjeseci. Sav teret škole pao je na leđa mojih radnika, većim dijelom žena.

Posao je bio organiziran u vidu 24-satnog dežurstva.

A ja sam se na ratištu našao i sa svojim bivšim učenicima. Nažalost, njih dvojica, Ivica i Nikica, su poginuli.

49

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Kad sam se vratio u školu vidio sam da je meni bilo lakše na bojištu, nego mojim kolegama. Škola je bila zaštićena, zatrpali smo donje prozore i vrata daskama i vrećama pijeska i od ruža ispred škole i sunca sa neba - ništa. Živjelo se u mraku, deprimirajućem mraku kao čovječje ribice, radilo i funkcioniralo nas 300 duša. Tijekom rata dobili smo i grupu od 28 starijih TMR ženskih osoba koje je ratni vihor kao poklon darovao nama. Naime, te su žene iz Višegrada isporučene u Hrvatsku, jer kao pripadnice hrvatske nacionalnosti samo su poslane dalje, iako je među njima i Srpkinja i muslimanki.

A prognanici koji su našli utočište pod našim krovom, uglavnom ljudi iz sela šibenskog zaleđa: Skradina, Dubravica, Miljevaca, Laškovice, Lišana i Plastova. Veliku grupu činili su i prognanici iz Mostara, Kiseljaka, Travnika i Zenice, što su bili uglavnom muslimani.

Svaki od njih došao je sa svojim križem i svojim zavežljajem, ali dalmatinska pjesma, gitara, toplina skloništa i zajednička sudbina liječila je svih.

Posebna terapija bili su ručni radovi. Zahvaljujući vuni i materijalu iz donacije, ženski svijet je masovno pleo nekakvim iglama u rukama. Radili su se u skloništu tapeti od krpa i grube vune do stolnjaka, čipki, suvenira, rišelje vezova. Nije svako zlo za zlo. Žene prognanice, moje radnice i veliki broj učenica postale su u skloništu tijekom onih najžešćih dana prave male pepeljuge.

Organizirali smo izložbe ručnih radova i iznenadili i sebe same.

Također, pripremali smo i priredbe, igrokaze, imitirali jedni druge...

I nikad nismo posustali. Za vrijeme rata organizirali smo i maturalne plesove i završne ispite. Ove školske godine završilo je šest maturanata.

I svi smo naučili raditi sve. I svi, baš svi smo kuhali. Kuhali smo brzo i spretno, a u težim situacijama uglavnom podgrijavali polugotova jela ili otvarali konzerve i kisele salate.

U vrijeme najteže ratne kalvarije, kroz prve dvije školske godine, bili smo i karitativna kuhinja. Kod nas se hranilo 30-ak ljudi, gradske sirotinje.

A hrane je, hvala Bogu, bilo dovoljno i to zahvaljujući donaciji dragih i dobrih ljudi, naših potvrđenih i doživotnih prijatelja.

Najteže nam je bilo u školskoj godini 1992./1993.

Prvi semestar je bio relativno kontinuiran, a onda su na početku 1993. god. zaredali napadi koji su kulminirali od 6. veljače do 19. ožujka kad je pogođena škola. Tog dana, točno na blagdan sv. Josipa, škola je osvanula direktno izgađana, bez ijednog stakla, srušenog krova i zasuta zvončićima. Srećom, nitko nije ranjen. Zbog velike kiše zvončića na sve strane, nismo je smjeli napustiti dok nisu došli pirotehničari. Sa njima je došao i biskup šibenski dr. Srećko Badurina u skrbi i brizi za nas, došao je vidjeti da li smo čitavi.

I u tima najtežim trenucima bilo nam je lakše kad smo znali da nismo sami. Ta moralna podrška potrebnija nego ikad bila je na visini. Prognanički svećenik fra Petar Klarić iz Dubravica redovito je obilazio svoje župljane i davao i snage i vjere i nade u bolje sutra.

Ali nakon direktnog pogotka, odnosno pogodaka jer ih je bilo ukupno 17, škola više nije bila za uporabu. Morali smo je napustiti, što smo i učinili sutradan, tj. 20. ožujka 1993.

50

Pogled unatrag

Učenici u progonstvu u Bratskom Docu, 1993.

Prognanici su otišli u strelcima po hotelima, mi u selo Bratski Dolac, ali i jedni i drugi jednako uplakani zbog dvostrukog rastanka, međusobnog i od škole zajedno.

A Bratski Dolac? To je malo krševito selo udaljeno 30 km od Šibenika, osam kilometara od Primoštena.

Ušli smo u davno napuštenu i trošnu zgradu, negdašnju školu. Ona je imala još samo konture zgrade, ni prozora, ni krova, ni vode... Ali tu nam je bilo toplo zbog tople dobrodošlice i zbog udaljenosti od fronta.

Mještani su nas izuzetno dobro primili. Posebno je hvale vrijedno držanje njihovog svećenika koji je uporno na svetim misama napominjao vjernicima da budu prema nama dobri, uviđavni i puni razumijevanja, što su oni i bili i bez njegovih naputaka.

U početku smo samo radili i radili na adaptaciji i uređenju zgrade. Radili smo svi: svi muškarci uz zidare i piture teže poslove, a ženski dio je bio zadužen za estetiku i hortikulturu. Zatim su slijedile velike donacijske pomoći i zgrada je gotovo kao nova.

Tu smo ostali do 28. veljače ove godine. Tada smo se vratili u Šibenik, u našu saniranu, dragu školu, a u Bratskom Docu ostale su one djevojke iz Višegrada i naši radnici korisnici jer zgrada je postala njihovo trajno utočište.

51

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Korisnica u krojačkoj radionici, Bratski Dolac

Eto tako smo zahvaljujući donatorima koji svesrdno opremaju te prostore i proširuju radionice riješili problem onih koji stalno moraju biti pod nečijom paskom.

Zasad smo opremili krojačku radionicu, već opremamo peradarsku farmu, a planiramo staklenik i hortikulturu.

Zahvaljujući plemenitim ljudima nekako stajemo na noge.

Počeli smo zaboravljati rat i opet tvrdoglavo vjerovati da je on prošlost, iako u našoj školi još uvijek ima djece siročadi koje nitko neće tražiti, ima srpske djece koja su izgleda također samo naša briga, ima djece čiji su roditelji sklonjeni sa zavežljajima i čekaju bolje sutra po raznoraznim hotelima i dolaze nam pa ostaju po par dana da pod našim krovom barem nakratko osjete toplinu doma.

A jedna prognanička obitelj je dobila baš kod nas prinovu. Obitelj je i danas kod nas i mali desetomjesečni dječak čeka da mu grane sunce u njihovom rodnom selu, Plastovu, a dotle zovemo ga „NAŠ“.

I na kraju što reći. Rat je ružna stvar, ali i velika stvar, koja uvijek nanovo potvrdi da nisi sam, da imaš prijatelja. A mi smo ih u ovom ratu zaista stekli, imamo ih i uz njihovu podršku ne bojimo se više ničega. Tijekom ovog rata oni su bili uvijek s nama, naša desna ruka, oslonac, uvijek kad zaškripi oni su tu. Pomoć koju smo primali od njih stizala je iz Francuske, Njemačke, Austrije, Italije, Islanda. Gradovi, trajni prijatelji: Dunkerque (Francuska), Reykjavik (Island), Lennestadt i Offenbach (Njemačka), Salzburg i Graz (Austrija), Ancona i Bologna (Italija) i Bern (Švicarska). Te su pomoći u granicama mogućnosti donatora, ali uvijek pune topline i ljubavi. Kontejneri s namještajem, šivaćim strojevima i opremom za radionice pripremani su s jednakom ljubavlju kao i paketići za naše štićenike pakirani u kutijicama od cipela, a unutra jedna igračka, jedna slikovnica, jedan poster, čokolada i topli crtež podrške od nepoznatog dragog pošiljaoca. Materijalna dobra su potrebna i nužna za egzistenciju, ali duhovna podrška je ona koja se ne troši, koja trajno ostaje.

A ja sam ponosan, ponosan sam što je nakon ove ratne kalvarije mojim ljudima još uvijek moto pjesma P. Faber - a kojom i završavam ovo predavanje: Smiješak Jedan smiješak ništa ne stoji A postiže mnogo.

On obogaćuje onoga tko ga prima A ne osiromašuje onoga tko ga daje.

Traje tek časak, al u sjećanju može biti vječan.

Nitko nije tako bogat da bi bez njega mogao biti: I nitko nije tako siromašan da ga ne bi zaslužio.

52

Pogled unatrag

On domu donosi sreću, a poslovima pomoć.

On je vidljiv znak dubokog prijateljstva.

Smiješak umornome pruža okrepu, klonulome obnavlja hrabrost, žalosnome donosi utjehu i prirodni je ustuk svim našim mukama.

On je dobro koje se ne može kupiti niti posuditi niti ukrasti, jer ima vrijednost samo u času kada se daje.

Pa ako katkad susretnete nekoga koji vam ne pruža očekivani smiješak budite velikodušni: darujte mu svoj!

Jer nikome nije toliko potreban smiješak kao onome tko ga drugima ne zna dati.

Tablica 3. Broj učenika na školovanju i korisnika na boravku i smještaju Školska godina

Ukupan broj učenika

Broj učenika osnovne škole

Broj učenika srednje škole

Broj odraslih korisnika

Broj Broj učenika učenika na na smještaju boravku

1986./1987.

180

120

60

-

18

165

1987./1988.

172

122

50

-

?

?

1988./1989.

156

115

41

-

?

?

1989./1990.

152

114

38

-

?

?

1990./1991.

166

131

35

-

?

138

1991./1992.

107

86

21

-

?

140

1992./1993.

117

94

23

-

?

?

1993./1994.

96

68

28

33

?

76

1994./1995.

87

65

22

34

?

74

1995./1996.

107

82

25

?

?

?

53

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Četvrto desetljeće rada 1996./1997. – 2005./2006.

Centar u četvrtom desetljeću rada nastavlja s dosadašnjim djelatnostima: osnovnoškolskim programima za učenike s lakim intelektualnim teškoćama i za učenike s većim i višestrukim teškoćama u razvoju, srednjoškolskim programima strukovnog obrazovanja za pomoćna zanimanja, uslugama boravka i smještaja za učenike i radno-proizvodnim aktivnostima za odrasle korisnike na boravku i smještaju u izdvojenoj jedinici u Bratskom Docu. Novost je početak pružanja usluge poludnevnog i cjelodnevnog boravka za korisnike iznad 21. godine života u zgradi Centra u Šibeniku.

U ovom desetljeću dolazi do druge izmjene ravnatelja od početka rada Centra – odlaskom ravnatelja Maksima Romana u privatni sektor, za ravnateljicu je izabrana prof. def. Branka Bego, koja je u Centru zaposlena od 1979. na radnom mjestu nastavnika predmetne nastave. Kao i prvi ravnatelj Branko Belamarić, Maksim Roman i nakon odlaska iz Centra ostaje u trajnoj vezi s Centrom.

Centar od 2001. godine prima vojne obveznike koji su se odlučili na civilno služenje vojnog roka, a takva praksa traje do 2007. godine kada je ukinut obvezni vojni rok. Razvoj volontiranja u Hrvatskoj odrazio se i na Šibenik, tako u Centar stižu prvi volonteri – učenici Gimnazije Antuna Vrančića. Uz sudjelovanje u aktivnostima s učenicima na boravku i smještaju, volonteri se aktivno uključuju u pokrenutu akciju za nabavu dizala. U Centru je, naime, sve više učenika s tjelesnim invaliditetom te je u zgradi od tri kata nužno dizalo kako bi tim učenicima bili dostupni svi prostori. Četvrto je desetljeće značajno i po uvođenju novih tehnologija u rad, za početak samo za potrebe ureda: stižu prva računala, postavlja se prvi internetski priključak, a Centar dobiva prvu elektroničku adresu.

U ovom je desetljeću osnovana Učenička zadruga „Šibensko blago“, a Centar čak dvaput mijenja naziv, posljednji put u Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ pod kojim djeluje i danas.

1997. u dva poslovna prostora u zgradi Centra počinje se obavljati djelatnost primarne zdravstvene zaštite. Centar u to vrijeme nije bio uknjižen kao vlasnik tih prostora, stoga je Grad Šibenik darovnim ugovorom ustupio prostore Šibensko-kninskoj županiji.

54

Pogled unatrag

Okupljanje učenika, korisnika, radnika i njihovih obitelji u blagovaonici Centra u akciji „Najveći doručak - hrvatski doručak“ kojom je postavljen novi Guinnessov rekord u najvećem istovremenom doručku na svijetu, 18. listopada 2003. (nedjelja)

Maturalni ples u blagovaonici Centra, radnici s učenicima, 1998./1999.

55

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Naslovnica brošure povodom 30. godišnjice rada

Natjecanje u karaokama, blagovaonica Centra

56

Pogled unatrag

Naslovnica Školskog lista „Zvončić“, 1997.

Nikica Blažević (treći slijeva) i Josip Bego (peti slijeva) na Kninskoj tvrđavi s učenicima, 1996.

Proslava tridesete godišnjice rada Centra, blagoslov Centra i otvaranje izložbe učeničkih radova, 16. svibnja 1997. S lijeva nadesno: Brankica Goger, Liposava Kuštović, biskup Ante Ivas, Marija Gulin, Cvita Antunac.

57

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

S obzirom na neriješene imovinsko-pravne odnose, prostori su korišteni bez sklapanja ugovora o zakupu i bez naknade Centru sve do 2016., kada je problem riješen te je sklopljen i ugovor o zakupu poslovnog prostora.

1998. počinje suradnja s Domom za psihički bolesne odrasle osobe Lobor-grad iz Krapinsko-zagorske županije. Suradnja se sastoji u stručnim izletima na kojima se izmjenjuju iskustva u aktivnostima i skrbi o odraslim osobama.

1999. Centar je škola-domaćin 3. Sjevernojadranskih susreta za učenike s intelektualnim teškoćama održanim u hotelskom naselju Solaris.

Susret je okupio 200 sudionika koji su se natjecali u košarci, plivanju, štafetnim igrama, atletici i stolnom tenisu.

Natjecanje u spretnosti, blagovaonica Centra 1999.

2000. godine u Centar stiže prvo računalo, namijenjeno isključivo za obavljanje računovodstvenih poslova.

2001. nakon odlaska ravnatelja Maksima Romana, za ravnateljicu Centra izabrana je Branka Bego.

2001. šibensko-kninski župan Gordan Baraka daruje Centru jedno računalo, a još dva računala kupljena su sredstvima iz donacija. Računala su bila namijenjena za rad ravnateljice, pedagoginje i socijalne radnice.

2002. ustanova mijenja naziv u Centar za školovanje i rehabilitaciju „Šubićevac“.

2002. počinje suradnja sa Srednjom školom-Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb (Zagorska) koja provodi programe srednjeg strukovnog obrazovanja i radnog osposobljavanja za učenike s teškoćama u razvoju.

Suradnja se sastoji u stručnim izletima.

2002. počinje volonterski rad u Centru. U sklopu projekta Urbana sociologija ostvarena je suradnja Gimnazije Antuna Vrančića – Šibenik i Centra „Šubićevac“. Voditeljica projekta bila je nastavnica Sociologije Milica Sladoljev, a cilj je bio senzibiliziranje mladih za učenike s intelektualnim teškoćama koji su na boravku ili smještaju u ustanovi socijalne skrbi. Volontiranje se odvijalo u slobodno vrijeme učenika Centra s kojima su gimnazijalci razvijali prijateljstvo, pomagali im u pisanju domaćeg rada i savladavanju školskog gradiva, sudjelovali u zajedničkim sportskim aktivnostima, igrali društvene igre.

2002. počinje prikupljanje novčanih sredstava za nabavu i ugradnju dizala u zgradu Centra. Dizalo je bilo nužno zbog lakšeg kretanja učenika i korisnika s tjelesnim invaliditetom u zgradi s tri kata. Novac je prikupljan na humanitarnim koncertima, priredbama i akcijama.

58

Pogled unatrag

Prvi red: slijeva nadesno Mirjana Radetić (treća), Nataša Burazer (četvrta), Zdravka Najev (šesta), zdesna nalijevo Maksim Roman (prvi), Branka Bego (druga), Josip Bego (četvrti) s maturantima 1998./1999.

Slijeva nadesno (u kutama): Kata Petrović, Nada Petrina, Jela Šarić, Marina Vrankulj, s učenicima nižih razreda u blagovaonici Centra, 2001./2002.

59

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Učenici odgojno-obrazovnih skupina u posjetu vatrogascima, 2000.

Učenici odgojno-obrazovnih skupina u posjetu lunaparku s Nadom Vulinović Zlatan (prva slijeva)

60

Učenici odgojno-obrazovne skupine u čajnoj kuhinji, 2000.

Pogled unatrag

3. Sjevernojadranski susreti, Solaris - Šibenik, škola-domaćin Centar „Šubićevac“ 1999.

61

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

2003. ustanova mijenja naziv u Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“.

2004. Centru je dodijeljena Nagrada Grada Šibenika za uspjehe u odgoju, obrazovanju i rehabilitaciji.

2004./2005. osnovana je Učenička zadruga „Šibensko blago“. Radom u zadruzi provode se radno-rehabilitacijski programi koji doprinose razvoju kreativnosti, motoričkih sposobnosti, spoznajne i osjetne komponente. Rad se odvija u sekcijama: suvenirskoj, krojačkoj, tkalačkoj, modelarsko-tehničkoj, keramičkoj i sekciji izrade šibenske kape.

2005./2006. prvi internetski priključak u Centru postavljen je u ured ravnateljice, a Centar dobiva i prvu elektroničku adresu centar-subicevac@si.t-com.hr 2005./2006. počinje pružanje usluge poludnevnog i cjelodnevnog boravka za odrasle korisnike s intelektualnim teškoćama nakon 21. godine života.

2005. učenici Centra osvajaju tri zlatne i tri srebrne medalje na 8. Republičkim sportskim igrama u Osijeku.

Tablica 4. Broj učenika na školovanju i broj korisnika na boravku i smještaju Broj Ukupan učenika broj osnovne učenika škole

Školska godina

Broj učenika srednje škole

Broj Broj odraslih učenika na korisnika boravku

Broj Broj odraslih učenika na korisnika smještaju na boravku

1996./1997.

93

66

27

39

17

-

?

1997./1998.

94

67

27

45

14

-

?

1998./1999.

93

66

27

45

?

-

?

1999./2000.

96

69

27

45

19

-

?

2000./2001.

98

77

21

40

19

-

?

2001./2002.

98

77

21

40

?

-

?

2002./2003.

106

82

24

43

?

-

?

2003./2004.

98

75

23

43

31

-

67

2004./2005.

106

80

26

43

34

-

71

2005./2006.

102

76

26

44

41

1

61

62

Pogled unatrag

Maskenbal u blagovaonici Centra

Plakat za humanitarni koncert, 2002.

63

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Proslava trideset pete godišnjice rada Centra, 2002.

Naslovnica brošure povodom 35. godišnjice rada Centra

64

Pogled unatrag

Blanka Vlašić u posjetu Centru

Proslava 10. godišnjice rada izdvojene jedinice za radno-proizvodne aktivnosti u Bratskom Docu, 22. ožujka 2003.

65

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Odluka o promjeni naziva u Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“, 2003.

66

Pogled unatrag

Nastup Dramske skupine na INKAZ-u s igrokazom „Šibenska priča“, Zagreb, 2004.

Nastup mažoretkinja Centra povodom humanitarne priredbe za nabavu dizala u organizaciji Udruge Hrvatska žena, Katolički dom, Šibenik, 2004.

Izrada sendviča od 50 m, s učenicima Turističko-ugostiteljske škole, 2004.

67

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Korisnik boravka za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama

Nagrada Grada Šibenika, 2004.

Proslava rođendana u odgojno-obrazovnoj skupini, 2005.

68

Pogled unatrag

Smotra učeničkog zadrugarstva, Hotel Zora, Primošten, Branka Bego s članovima Učeničke zadruge „Šibensko blago“

Republičke sportske igre, Osijek, 2005., Branka Bego i Joško Bego s učenicima

69

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Peto desetljeće rada 2006./2007. – 2015./2016.

U petom desetljeću rada Centar zahvaćaju velike promjene uzrokovane izvanjskim i unutarnjim zbivanjima. Svako od tih zbivanja utječe na rad Centra, a posljedice su većinom pozitivne, ali katkad i negativne. Na početku ovog desetljeća Centar je dobrano zagazio u 21. stoljeće, ne samo kronološki, nego i nužnom prilagodbom načina rada novim okolnostima.

Na rad Centra najviše će se odraziti velika generacijska smjena stručnih radnika i kroničan nedostatak edukacijskih rehabilitatora, mogućnost financiranja projekata sredstvima Europske Unije, reforma sustava socijalne skrbi, razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije i stalno stručno usavršavanje i dodatno obrazovanje stručnih radnika.

Na početku petog desetljeća rada većina učitelja, nastavnika i odgajatelja, izuzev nekolicine mlađih stručnjaka, dugogodišnji su zaposlenici Centra, po struci defektolozi. Sredinom ovoga razdoblja dolazi do nagle generacijske smjene jer velik broj stručnih radnika odlazi u mirovinu. Na

Proslava Dana Centra, 2015.

70

Pogled unatrag

upražnjena radna mjesta u predmetnoj nastavi osnovne i srednje škole primaju se novi radnici – odgovarajući stručnjaci za nastavne predmete.

Odmah se međutim, javlja problem pri pronalaženju dovoljnog broja edukacijskih rehabilitatora za rad u osnovnoškolskim programima za učenike s većim i višestrukim teškoćama u razvoju i u odgojnim skupinama za djecu na boravku i smještaju. Na ta se radna mjesta u skladu sa zakonskim mogućnostima zapošljavaju radnici odgojno-obrazovnih struka, najčešće učiteljice razredne nastave. Zbog malih upisnih kvota Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, jedine takve ustanove u Hrvatskoj, i nepostojanja izvanrednog studija, problem nedostatka edukacijskih rehabilitatora postaje trajan i karakterističan ne samo za Centar, nego i za većinu ustanova na cijelom području Hrvatske, osim za područje Zagreba.

Novosti u Centru u ovome desetljeću su osnivanje, ali i skoro gašenje Podružnice i razvoj novih usluga socijalne skrbi. Izdvojena radno-pro­ izvodna jedinica u Bratskom Docu u kojoj su na smještaju odrasli korisnici 2007. postaje ustrojstvena jedinica Centra i od tada djeluje pod nazivom Podružnica „Maslina“. Od 2010. godine Centar uvodi nove usluge: pomoć pri uključivanju u programe redovnih predškolskih i školskih ustanova, psihosocijalnu rehabilitaciju za djecu i odrasle u obitelji i u prostoru Centra i savjetovanje roditelja djece s teškoćama u razvoju i odraslih s intelektualnim teškoćama.

Ranije započeta reforma sustava socijalne skrbi, zbog financijske neodrživosti sustava i usklađivanja s nacionalnim i međunarodnim dokumentima, 2011. godine donosi Plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi. Osnovni mu je cilj znatno smanjenje broja korisnika na smještaju i orijentiranje ustanova socijalne skrbi na pružanje izvaninstitucijskih usluga. Za Centar je reforma imala dvije važne posljedice: ukidanje Podružnice „Maslina“ 2013. godine, u kojoj su tada bila smještena 34 korisnika, i ubrzan razvoj izvaninstitucijskih usluga u drugoj polovici petog desetljeća rada. U povijesti Centra nekoliko je velikih planova ostalo neostvareno, no razvoj je uvijek spontano pratio potrebe. U ovom se desetljeću, međutim prvi put događa da prilagodba velikim promjenama mora biti gotovo trenutna, da se dio djelatnosti gotovo u trenutku gasi.

Centar se tako našao u situaciji da mora opravdati svoje postojanje i započeo je borbu za opstanak brzom prilagodbom novim okolnostima.

Stručni radnici i radni instruktori i nadalje organiziraju brojne aktivnosti za korisnike i predano uključuju djecu i odrasle korisnike u brojne sportske, kreativne i kulturnoumjetničke aktivnosti na svim razinama – gradskoj, županijskoj, međužupanijskoj, državnoj i međunarodnoj.

Osnovano je Školsko sportsko društvo „Šubićevac“ koje nastavlja s promidžbom sportskog duha među učenicima s intelektualnim teškoćama. Centar je u ovom desetljeću domaćin dviju državnih smotri: XVIII. Smotre učeničkih zadruga Republike Hrvatske i XIV. Državne smotre radova učenika s teškoćama u razvoju koji se obrazuju za strukovna zanimanja.

Nenamjenski građen prostor Centra i dalje se nastoji prilagoditi potrebama svojih korisnika – važniji građevinski zahvati su nabava i ugradnja dizala i rušenje stare barake i izgradnja nove u kojoj se pruža usluga boravka odraslima i održava nastava Tehničke kulture.

71

Naslovnica brošure povodom četrdesete godišnjice rada Centra, 2007.

Naslovnica brošure povodom četrdeset pete godišnjice rada Centra, 2012.

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Natjecanje u karaokama u organizaciji odgajatelja, 2016.

Učenici odgojno-obrazovne skupine na izletu s razrednicom Gordanom Ikicom (druga zdesna), Knin, 2015.

Proslava rođendana na Satu razrednika, 2016.

Igra „školice“ ispred Centra, 2016.

Marina Vrankulj (druga slijeva) i Ivana Vrljac (prva zdesna)

Polaznici odgojne skupine na kuglanju s odgajateljicom Lucijom Matulović (četvrta zdesna), 2016.

72

Pogled unatrag

Učenici Turističko-ugostiteljske škole podučavaju vještini spravljanja koktela, 2015.

Dan otvorenih vrata - Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, 2015.

73

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Natjecanje u krosu, park-šuma Šubićevac, 2016. Zadnji red slijeva: Nikica Blažević, Andreja Spahija, zadnji red zdesna: Žana Klisović, Kristina Ćaleta Car Mikulandra, Marijana Rupić

Učenici i odrasli korisnici s odgajateljima Petrom Grancarićem (treći zdesna, u crnoj majici kratkih rukava) i Lucijom Matulović (drugi red, druga) u Centru za obuku, rad i zaštitu „Dobrna“ u Sloveniji, partnerstvo u …rasmus+ projektu „Na krilima jezika“, 2016.

8. Sajam agroturizma, učenici s Marijanom Matušom (prva zdesna) i Anamarijom Zjačić (treća slijeva), Skradin, 2016.

74

Pogled unatrag

Počinje još jedna međunarodna suradnja, s poljskom ustanovom iz Krakova koja skrbi o djeci i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Prvim volonterima u Centru, šibenskim gimnazijalcima, pridružuju se i drugi, ne samo iz Šibenika i Hrvatske, nego i iz inozemstva.

Kao i u svim prethodnim desetljećima rada, i u petom desetljeću ulažu se znatni napori za uključivanje djece i odraslih korisnika u društvo održavanjem raznih događanja otvorenih za javnost u prostoru Centra, sudjelovanjem u javnim događanjima, ali i organiziranjem događanja na javnim površinama.

Republika Hrvatska u ovom je razdoblju počela pristupne pregovore za članstvo u Europskoj Uniji i dostupna su novčana sredstva iz pretpristupnih fondova. Takvu mogućnost Centar nije propustio: 2009. godine prijavljuje projekt kojemu je cilj poboljšavanje zapošljivosti učenika s teškoćama u razvoju i dobiva oko 137 000 eura bespovratnih sredstava u okviru IPA IV. programa Razvoj ljudskih potencijala. U idućim godinama kao partner domaćim i inozemnim nositeljima Centar sudjeluje u nekoliko projekata u okviru programa Europske Unije: Mladi na djelu, IPA IV. Razvoj ljudskih potencijala i Erasmus+.

Učenička zadruga „Šibensko blago“ prodajnom se izložbom predstavlja na glazbenom festivalu Terraneo, redovito sudjeluje na Srednjovjekovnom i Adventskom sajmu u Šibeniku, Sajmu agroturizma u Skradinu, Seljačkoj tržnici u Zadru.

Održavaju se dani otvorenih vrata Centra na kojima se obrađuju teme Božića, Dana planeta Zemlje, Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, sprečavanja zlostavljanja djece s teškoćama u razvoju. Učitelji, nastavnici i radni instruktori održavaju tematske radionice u kojima zajednički rade i stvaraju učenici i odrasli korisnici Centra s djecom iz gradskih vrtića i škola.

Učenička zadruga „Šibensko blago“ na Srednjovjekovnom sajmu, učenici s Anamarijom Zjačić i Marijanom Matušom, Šibenik, 2015.

75

Prezentacija izrade kompostera, učenik 7. razreda s učiteljicom Tehničke kulture Marijanom Matušom, Dan otvorenih vrata Dan planeta Zemlje, 2015.

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Učenici Centra na radionici štulanja, MDF, 2013.

…kološka radionica izrade torbica i novčanika od plastičnih vrećica, voditeljica Nada Vulinović Zlatan, Dan otvorenih vrata - Dan planeta Zemlje, 2015.

Suradnja s vrtićima i školama i inače se redovito ostvaruje međusobnim posjetima i zajedničkim aktivnostima. Izložbeni dio Državne smotre srednjoškolaca s teškoćama u razvoju održan je u Perivoju Roberta Visianija, parku u središtu grada, ponajprije kako bi se javnost upoznala sa stručnim i socijalnim vještinama učenika s intelektualnim teškoćama te da bi se tako potaklo njihovo zapošljavanje na otvorenom tržištu rada.

Učenici Centra smješteni u domu u ljeto 2013. godine uključeni su u radionicu Međunarodnog dječjeg festivala u kojoj sudjeluju zajedno s djecom bez teškoća u razvoju. Uočeno je tada da su programi radionica većinom prezahtjevni za djecu s teškoćama, stoga su u iduće dvije godine stručni radnici Centra održali pet radionica u sklopu Festivala namijenjenih zajedničkom radu i druženju djece s teškoćama i djece bez teškoća.

Stručni radnici prihvaćaju princip cjeloživotnog učenja, redovito se stručno usavršavaju i dodatno obrazuju u odgovarajućim područjima svoga rada. Razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije koja pred kraj petog desetljeća rada Centra postaje dostupna u svakodnevnom radu svim stručnim radnicima izrazito doprinosi kvaliteti rada nastavnog i odgojnog osoblja kao i poboljšanju životnih uvjeta korisnika na boravku i smještaju.

Velikom dostupnošću računala omogućeno je znatno osuvremenjivanje nastave svih predmeta kao i povećanje prilagodbe mogućnostima učenika: izradom suvremenih radnih listića, obradom raznih tema pomoću računalnih prezentacija i kvizova, prikazivanjem različitih poučnih filmova i sl. Dio slobodnog vremena djeca i odrasli na boravku i smještaju mogu koristiti kao i njihovi vršnjaci: informatički se opismeniti, igrati računalne igre, gledati zabavne sadržaje po vlastitom izboru.

76

Pogled unatrag

Sportska radionica „Važno je sudjelovati“, voditelji Jovo Krasić i Nikica Blažević, MDF, 2015.

Komposter koji su izradili učenici u svakodnevnoj je uporabi, 2015. Slijeva nadesno: Predrag Jokić, Marina Burazer, Matej Miličić, učenik Ivo Kralj, Marijana Gladović

Dodjela nagrada za likovno-literarni natječaj Državnog ureda za zaštitu i spašavanje, Pula, 2015. Učenici su koji su osvojili 2. i 3. mjesto s mentoricom Katom Petrović.

Učenik Jakov Marčić na državnoj je razini osvojio 2. mjesto u kategoriji likovnih radova, dok je učenik Mateo Dragovčić na državnoj razini osvojio 3. mjesto u kategoriji literarnih radova.

77

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Humanitarna biciklijada Radio Šibenika, Biciklističkog kluba „Faust Vrančić“ i Trgovačkog centra Dalmare, prihod namijenjen Centru „Šubićevac“, 2013. Nera Krnić (prva slijeva) i Ivana Vrljac (prva zdesna) s učenicima.

…ksperiment u odgojno-obrazovnoj skupini - kako nastaje sol i kako nastaju oblaci, kiša i led, razrednica Lucija Škugor, povodom Svjetskog dana voda 2014.

Za rad s djecom s većim i višestrukim teškoćama u razvoju nabavljena su tablet računala i komunikatori. Svim je stručnim radnicima dostupan stroj s mogućnošću kopiranja, skeniranja i ispisa materijala. Nekoliko velikih humanitarnih akcija također je bitno pridonijelo povećanju kvalitete rada ustanove. Donirana su dva kombi vozila za prijevoz korisnika, od kojih je jedno prilagođeno za prijevoz djece s tjelesnim invaliditetom, ispred Centra je uređeno novo košarkaško igralište, potpuno su uređena i opremljena dva kabineta za poticanje motoričkih i perceptivnih sposobnosti 78

Pogled unatrag

Obilježavanje Dana sjećanja na Vukovar, vjeroučiteljica Mirjana Radak, 2015.

djece s teškoćama u razvoju, nabavljen je Neurofeedback uređaj i plaćena obuka za rad dviju stručnih radnica.

Na kraju petog desetljeća rada Centar je dom socijalne skrbi registriran kao centar za odgoj i obrazovanje te uz djelatnost socijalne skrbi obavlja i djelatnost osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja i srednjeg strukovnog obrazovanja. Osnovna škola Centra provodi program za učenike sniženih intelektualnih sposobnosti, od 1. do 8. razreda osnovne škole i program za učenike sa značajno sniženim intelektualnim sposobnostima i višestrukim teškoćama u razvoju, od 6. do 21. godine života.

Srednja strukovna škola obrazuje učenike sniženih intelektualnih sposobnosti za pomoćna zanimanja. Centar pruža usluge socijalne skrbi djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s intelektualnim teškoćama.

U 2015./2016. godini dostupne su sljedeće usluge: smještaj, organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku za odrasle korisnike, poludnevni i cjelodnevni boravak, rana intervencija, psihosocijalna podrška, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovnog obrazovanja, savjetovanje i pomaganje. Vrste rehabilitacija koje se provode u okviru usluga socijalne skrbi: edukacijska rehabilitacija, logopedska terapija, fizikalna terapija, kineziterapija i sportsko-rekreacijske aktivnosti, glazboterapija i glazbene aktivnosti, likovna terapija i likovne aktivnosti, psihološka podrška, Neurofeedback terapija.

79

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

2006. završeni su radovi za postavljanje dizala, 26. listopada 2006. dizalo je pušteno u rad.

2006. počinje suradnja sa šibenskim Moto-klubom „Galeb“. Od prosinca 2016. motoristi svake godine posjećuju korisnike Centra povodom blagdana svetog Nikole. Vozeći u povorci kroz grad stižu na igralište Centra gdje ih s nestrpljenjem očekuju djeca i odrasli korisnici. Raduju se prigodnim darovima, razgledavanju motocikala, a ponajviše vožnji na prostoru igrališta. Članovi Moto-kluba Galeb u tradicionalnom posjetu za svetog Nikolu

2006./2007. Centar je domaćin XVIII. Smotre učeničkih zadruga Republike Hrvatske. Svečano otvaranje i zatvaranje Smotre održano je u hotelskom naselju Solaris u kojem su smješteni sudionici, a izložba učeničkih radova postavljena je u Osnovnoj školi Petra Krešimira IV. Učenici Centra predstavili su se priredbom na otvaranju i zatvaranju Smotre i radovima suvenirske, modelarsko-tehničke i tkalačke sekcije Učeničke zadruge „Šibensko blago“.

2007. osnovano je Društvo specijalnih sportova „Šubićevac“ radi provođenja izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti učenika i radi sudjelovanja u programima školskih sportskih saveza. Danas djeluje pod nazivom Školsko sportsko društvo „Šubićevac“ i sastoji se od plivačke, atletske, nogometne, košarkaške biciklističke i stolnoteniske sekcije.

27. travnja 2007. održana je proslava 40. godišnjice rada Centra.

2007. učenici Centra kao članovi hrvatske nogometne vrste osvajaju srebrnu medalju na Specijalnoj olimpijadi održanoj u Šangaju u Kini.

Radovi Učeničke zadruge „Šibensko blago“

Učenici s voditeljem Josipom Begom, Specijalna olimpijada, Šangaj, Kina, 2007.

80

Pogled unatrag

Radna zajednica Podružnice „Maslina“, prvi red slijeva: Anita Vlahović, Ranka Perica, drugi red slijeva: Suzana Antunac, Gordana Ikica, treći red slijeva: Mirela Čobanov, Zdenka Bolanča, Ilija Odak, Dijana Blažević

21. prosinca 2007. odlukom Upravnog vijeća Centra izdvojena jedinica za radno-proizvodne aktivnosti u Bratskom Docu postaje ustrojstvena jedinica Centra i djeluje pod nazivom Podružnica „Maslina“.

2009. u Centru je održana edukacija iz Marte Meo metode koja se temelji na prirodnom modelu za poticanje komunikacije i interakcije među ljudima. Sudjelovalo je pet stručnih radnika Centra i osam stručnih radnika iz srodnih ustanova s područja Šibenika, Knina, Zadra i Splita. Svi su polaznici dobili potvrdu o završenom tečaju za Marte Meo praktičara.

2010. Centar „Šubićevac“ i Obiteljski centar Šibensko-kninske županije provode zajednički projekt s ciljem unapređivanja kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i članova njihovih obitelji, osnaživanje članova obitelji u prevladavanju prepreka, uspostavljanje pozitivnog obiteljskog ozračja. Od siječnja do lipnja 2010. održano je 11 radionica i predavanja za roditelje djece s teškoćama u razvoju. U projektu je sudjelovalo šest obitelji.

2010./2011. Centar je nositelj europskog projekta Poboljšano strukovno obrazovanje i socijalno-ekonomska uključenost osoba s intelektualnim teškoćama u Šibensko-kninskoj županiji. Ukupna vrijednost projek81

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Dodjela plakete Grada Šibenika ravnateljici Branki Bego za rad s djecom i odraslim osobama s posebnim potrebama, 2008.

ta je 162 064 eura od čega je 85% sufinancirala Europska Unija. Partner u projektu je Srednja strukovna škola Šibenik. Tijekom dvanaest mjeseci trajanja projekta ostvareni su sljedeći rezultati: veći broj učenika s teškoćama u razvoju uključen je u praktični rad u gradskim tvrtkama, nabavljen je i montiran plastenik na vanjskom prostoru Centra, nabavljena je sušara za sušenje voća, povrća i ljekovitog bilja i opremljena praonica rublja s ciljem postizanja boljih uvjeta praktičnog rada i stjecanja vještina nužnih za pronalaženje radnog mjesta po završetku školovanja. Izdan je udžbenik „Priručnik za pomoćne cvjećare“ i dvije skripte „Ljekovito bilje“ i „Maslinarstvo“ koje se koriste kao udžbenici u srednjim strukovnim školama koje obrazuju učenike s teškoćama u razvoju na području Republike Hrvatske.

Izrađen je kurikul za srednjoškolski program pralja-glačara. Radnici Centra održali su stručno usavršavanje za srednjoškolske profesore i pedagoške radnike koji nisu imali adekvatno obrazovanje za rad s učenicima s teškoćama. Promidžbenim aktivnostima i predavanjima utjecalo se na ukla82

Pogled unatrag

Medalje s Prvenstva Hrvatske u plivanju, Tuheljske Toplice, učenici s voditeljem Jovom Krasićem (prvi zdesna)

Stručno usavršavanje za srednjoškolske profesore, 2011., Marijana Gladović (prva slijeva)

Proslava rođendana u boravku za odrasle korisnike 83

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Stručni izlet za radnike Centra i poslodavce radi upoznavanja s primjerima dobre prakse u zapošljavanju učenika s teškoćama u razvoju, Temišvar, Rumunjska, 2011.

Stoje slijeva nadesno: Marijana Gladović (četvrta), Silvana Lokas Gulin (peta), Marina Vrankulj (šesta), Brankica Goger (sedma), Ivona Mikulandra (deseta). Dolje zdesna: Anita Vlahović (prva), Davorka Grbac Plavčić (treća), Branka Bego (četvrta)

njanje predrasuda prema osobama s intelektualnim teškoćama, a lokalno stanovništvo i poslodavci upoznati su s pravima osoba s invaliditetom na život u zajednici i o mogućnostima zapošljavanja osoba s invaliditetom.

2010. Centar postaje punopravni član CARNeta sklapanjem ugovora o članstvu. CARNet je javna ustanova u sklopu Ministarstva znanosti i obrazovanja koja pruža usluge u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija i njihovih primjena u obrazovanju. Internetski priključak postavljen je u zbornicu Centra da bi bio dostupan svim stručnim radnicima.

Iste godine nabavljena su tri prijenosna uređaja za korištenje interneta namijenjena za potrebe rada u uredima i za komunikaciju s partnerima u europskom IPA projektu. Postavljena je internetska stranica Centra koju održava i vodi vanjska tvrtka. Stranica pruža osnovne informacije o Centru i obavijesti o tijeku IPA projektnih aktivnosti.

2010. Centar uvodi nove izvaninstitucijske usluge: pomoć pri uključivanju u programe redovnih predškolskih i školskih ustanova za djecu predškolske i školske dobi, patronažu za djecu i odrasle koja uključuje pružanje usluga psihosocijalne rehabilitacije kao stručne podrške u obitelji 84

Pogled unatrag

…dukacijska radionica za rad u praonici, 2011.

…dukacijska radionica za pralje-glačare, 2011.

korisnika i povremeni boravak koji se sastoji u pružanju usluga psihosocijalne rehabilitacije djeci predškolskog i školskog uzrasta u prostorima Centra u individualnim i grupnim tretmanima uz pružanje podrške roditeljima. Školske godine 2010./2011. u Centru je s radom počelo Savjetovalište za djecu, mlade i odrasle osobe s intelektualnim i višestrukim poteškoćama i članove njihove obitelji. Ovisno o potrebama, s korisnicima u Savjetovalištu rade edukacijski rehabilitator, psiholog, socijalni radnik, logoped i socijalni pedagog. Rad Savjetovališta uključuje savjetodavnu pomoć i podršku u individualnom radu, grupnom radu i radu s obitelji. Planirano je i savjeto85

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Učenici s medicinskom sestrom Santinom Gulin, donacija kombija, RTL pomaže djeci, 2012.

vanje roditelja djece s neurorazvojnim rizikom i već utvrđenim teškoćama u razvoju rane predškolske dobi radi pravovremenog pružanja stručne podrške, što je temelj za uvođenje usluge rane intervencije.

2011. rad u Centru ustrojava se u četiri odjela: I. Odjel osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja i srednjoškolskog strukovnog obrazovanja po posebnom programu, II. Odjel smještaja i izvaninstitucijskih socijalnih usluga, III. Odjel njege i brige o zdravlju, IV. Odjel pomoćno-tehničkih poslova. Radom odjela upravljaju voditelji. Računovodstveni i administrativni poslovi obavljaju se pod neposrednim rukovođenjem ravnatelja.

2011. u akciji Humanitarne udruge RTL pomaže djeci za Centar je nabavljeno kombi vozilo u vrijednosti 200 897,47 kn prilagođeno za prijevoz djece s invaliditetom da bi se teže pokretnoj djeci omogućilo ravnopravno sudjelovanje u životu zajednice.

4. listopada 2011. na prijedlog Rotary kluba Šibenik i Rotary kluba Krakow potpisan je ugovor o suradnji s ustanovom koja skrbi o djeci i 86

Pogled unatrag

Slobodno vrijeme u odgojnoj skupini, odgajateljica Marina Burazer, 2012.

Školska priredba u predvorju Centra, 2012.

Stručni izlet u Poljsku, 2016. Zadnji red zdesna: Branko Branisavljević, Žana Klisović, Ivana Vrljac, Marijana Rupić, Petar Grancarić, Ivana Miškić. Zadnji red slijeva: Lucija Matulović, Lana Jurišić. Drugi red slijeva: Nada Vulinović Zlatan, Kata Petrović (treća), Brankica Goger (četvrta). Prvi red, prva slijeva, Branka Bego.

87

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Novouređeno košarkaško igralište

mladima s neodgovarajućom roditeljskom skrbi Svietlica Terapeutyczna SOS – KRAKOW iz Poljske. Suradnja se ostvaruje razmjenom djece i mladih i stručnim izletima.

12. ožujka 2012. svečano je otvoreno novouređeno košarkaško igralište na postojećem igralištu Centra. Dio je to šire inicijative Grada Šibenika i Omladinskog košarkaškog kluba Dražen Petrović za uređenje dječjih košarkaških igrališta na području grada. Novčana sredstva osigurali su Grad Šibenik i OKK Dražen Petrović uz pomoć Jadranske banke d.d. i trgovačkog lanca Djelo d.o.o.

2012. počinju pregovori s predstavnicima Općine Primošten o mogućnostima nastavka korištenja zgrade u Bratskom Docu u kojoj je smještena Podružnica „Maslina“. S obzirom na to da se bliži istek ugovora o zakupu, razmatra se produženje ugovora uz plaćanje odgovarajuće cijene najma ili otkupljivanje zgrade.

Naslovnica Školskog lista „Zvončić“ 2012./2013.

2012. u srpnju, Centar sudjeluje na glazbenom festivalu Terraneo održanom na području bivše vojarne Bribirskih knezova. Festival je posjetilo 45 000 ljudi, a učenici Centra u pratnji stručnih radnika uključili su se prodajnom izložbom radova nastalih u Učeničkoj zadruzi „Šibensko blago“.

88

Pogled unatrag

Maturanti 2012./2013.

Korisnici organiziranog stanovanja, kreativna radionica, radna instruktorica Suzana Antunac

2012./2013. Centar pokreće uslugu rane intervencije za djecu u dobi od rođenja do treće godine života. Usluga se pruža djeci s neurorazvojnim rizikom i djeci s već utvrđenim razvojnim poteškoćama.

11. listopada 2013. Odlukom Upravnog vijeća Centra ukida se Podružnica „Maslina“. Prethodno su svi korisnici Podružnice „Maslina“ preseljeni iz zgrade u Bratskom Docu u prostore drugih ustanova i udruga, a dio je korisnika preseljen u zgradu Centra u Šibeniku. Boravak korisnika u Bratskom Docu više nije moguć jer nije postignut dogovor Općine Primošten i Ministarstva socijalne politike i mladih o uvjetima nastavka korištenja zgrade, a ugovor o zakupu ističe 13. listopada 2013.

15. listopada 2013. Centar počinje pružati uslugu organiziranog sta89

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Spomen-ploča prvom ravnatelju Centra Branku Belamariću, 2013.

novanja uz sveobuhvatnu podršku radi zbrinjavanja devet korisnika zatvorene Podružnice „Maslina“ koji su ostali korisnici Centra. Unajmljen je stan na adresi Ante Trlaje Antića 22 u Šibeniku, međutim, ugovor o najmu je ubrzo raskinut zbog neslaganja i nemogućnosti dogovora s vlasnikom stana. 15. prosinca 2013. unajmljen je stan u Šibeniku na adresi Prilaz tvornici 4 u koji je smješteno devet odraslih korisnika usluge organiziranog stanovanja uz sveobuhvatnu podršku.

10. prosinca 2013., na dan prve godišnjice smrti, otkrivena je spomen-ploča prvom ravnatelju Centra „Šubićevac“ Branku Belamariću.

18. prosinca 2013. prvi je put održan integrirani nastavni dan i prvi Dan otvorenih vrata Centra „Šubićevac“. Na tu su ideju došli nastavnici Srednje strukovne škole Centra kako bi odgovorili zahtjevima osiguranja kvalitete u srednjem strukovnom obrazovanju. Cilj je bio aktivnim učenjem obilježiti božićne blagdane tako da se uključi što više učenika i radnika Centra, ali i polaznika lokalnih dječjih vrtića i osnovnih škola. Tema Božića obradila se u jednome nastavnom danu na svim nastavnim predmetima sa svim učenicima u blagovaonici Centra. Srednjoškolcima, pomoćnim kuharima, cvjećarima i vodoinstalaterima, pridružili su se i ostali učenici Centra, kao i gosti. Na kraju je održan kviz znanja u kojem su učenici ponovili sve što su taj dan naučili. Pozivu su se odazvali dječji vrtići i osnovne škole, a događaj je izazvao velik interes medija što je doprinos povezivanju s ustanovama iz sustava odgoja i obrazovanja po redovitom programu i smanjivanju predrasuda o Centru kao o tzv. „specijalnoj“ školi.

2014. Centar počinje pružati uslugu Neurofeedback terapije. Novac za kupnju uređaja i obuku za rad dviju stručnih radnica Centra donirala je humanitarna udruga za pomoć djeci, bolesnim i nemoćnim osobama i socijalno ugroženim obiteljima „Daj 5 od srca“ iz Vodica.

90

Pogled unatrag

Integrirani nastavni dan i Dan otvorenih vrata Centra „Ususret Božiću“, 2013.

Radionice izrade božićnih ukrasa i čestitki i radionica božićnih kolača

91

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Učenici odgojno-obrazovne skupine na arheološkom nalazištu Bribirska glavica, 2013.

2014. unajmljen je stan u Šibeniku u Ulici Zdravka Bege 46, radi smještanja osmero djece i mladih, korisnika usluge smještaja, u stambene uvjete što sličnije obiteljskom smještaju. Ugovor o najmu raskinut je 2015. jer susjedi nisu prihvatili poteškoće koje proizlaze iz suživota s mladima s teškoćama u razvoju.

Ritmičko-plesna radionica „Zaplešimo maleni“, voditeljice: Ivana Miškić, Marijana Rupić, Anita Sutlović, MDF, 2014.

2014. Centar se prvi put uključio u rad Međunarodnog dječjeg festivala ponudivši tri radionice za djecu. Djeca s intelektualnim i drugim teškoćama u razvoju tako su prvi put mogla aktivno sudjelovati u festivalskim radionicama u društvu svojih vršnjaka bez teškoća. U sportskoj radionici ‘Važno je sudjelovati!’ djeca su razvijala pozitivan stav prema sportu, sportski duh i iskusila sportsko natjecateljsko ozračje. U reciklažnoj radionici ‘Papir nije smeće’ djeca su razvijala pozitivan stav prema okolišu, osvijestila vlastitu ulogu u očuvanju okoliša i upoznala proces kreativnog recikliranja papira. U ritmičko-plesnoj radionici ‘Zaplešimo maleni!’, pokretom tijela u ritmu glazbe djeca su osvijestila tijelo u pokretu, razvijala vremensko-prostornu orijentaciju i koordinaciju pokreta. Voditelji radionica bili su zaposlenici Centra, stručnjaci s odgovarajućim obrazovanjem i višegodišnjim iskustvom u radu s djecom.

92

Pogled unatrag

Korisnici boravka za odrasle u uređenom okolišu ispred nove barake s Marijom Radić (prva desno), 2016.

Sportska radionica „Važno je sudjelovati“, voditelj Igor Stegić, MDF, 2014.

Kabinet za senzornu integraciju

2014. zbog dotrajalosti je srušena drvena baraka u kojoj se pruža usluga boravka za odrasle korisnike i održavaju satovi izobrazbe u obavljanju poslova i Tehničke kulture za učenike. Na istom mjestu sagrađena je nova baraka.

2014. otvoreni su kabinet za senzornu integraciju i snoezelen soba, namijenjeni razvoju motoričkih i perceptivnih sposobnosti kod djece s većim teškoćama u razvoju svih dobnih skupina, kao i djece s manjim teškoćama mlađe dobi. Kabineti su uređeni i opremljeni sredstvima prikupljenim u humanitarnom projektu PBZ Grupe „Činim dobro svaki dan“ kojim se pomaže projekt Ministarstva socijalne politike i mladih „Za bolji život djece u domovima socijalne skrbi“ u iznosu 237 651,25 kn.

93

Snoezelen soba, edukacijska rehabilitatorica u ranoj intervenciji Lucija Škugor

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Specijalna olimpijada, Antwerpen, Belgija, 2014. Voditelj Igor Stegić (stoji, prvi desno), učenici Mate Gulin (stoji, treći desno) i Ivo Kralj (dolje, prvi lijevo)

2014. učenici Centra sudjeluju kao članovi hrvatske nogometne vrste na Specijalnoj olimpijadi u Antwerpenu u Belgiji.

2015. Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ je škola-domaćin XIV. Državne smotre radova učenika s teškoćama u razvoju koji se obrazuju za strukovna zanimanja u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Sudjelovale su 22 srednje strukovne škole s područja cijele Hrvatske koje obrazuju učenike s teškoćama u razvoju. U sklopu smotre održan je okrugli stol u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ s temom Poboljšanje pristupa otvorenom tržištu rada učenicima s intelektualnim teškoćama na kojemu su sudjelovali predavači različitih profila kako bi se o ovoj aktualnoj temi progovorilo iz različitih perspektiva.

Izlaganja su održale ravnateljica Centra „Šubićevac“ Branka Bego, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slošnjak, viša savjetnica za stručne suradnike defektologe iz Agencije za odgoj i obrazovanje Luči Lončar, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Šibenik Davorka Grbac-Plavčić, savjetnica za osobe s invaliditetom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Magda Slavica te kao predstavnica poslodavaca Josipa Pancirov iz NCP-Remontnog brodogradilišta Šibenik. Središnji dio Smotre odvio se u 94

Pogled unatrag

XIV. Smotra srednjoškolaca s teškoćama u razvoju, okrugli stol u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića, 2015., pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slošnjak (prva slijeva)

XIV. Smotra srednjoškolaca s teškoćama u razvoju, Marijana Gladović (prva slijeva) s učenicima, 2015.

samom gradskom središtu - Perivoju Roberta Visianija gdje je održano svečano otvaranje smotre uz kulturno-umjetnički program i izložbu učeničkih radova. Smotra je završila upoznavanjem sudionika s kulturnim znamenitostima i prirodnim ljepotama grada i županije.

2015./2016. postavljena je nova internetska stranica Centra na adresi centar-odgojiobrazovanje-subicevac-si. skole. hr koju redovito ažuriraju i vode radnici Centra.

2015./2016. u Centru su provedene CAP radionice: Special Needs Child Assault Prevention - sprečavanje napada na djecu s teškoćama u razvoju. Program je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a cilj 95

XIV. Smotra srednjoškolaca s teškoćama u razvoju, 2015.

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Prvenstvo hrvatske u biciklizmu, voditelj Jovo Krasić, Vrlika 2015.

CAP radionica za osnovnoškolce, Petar Grancarić i Nera Krnić, 2016.

Aranžerska radionica, Dan otvorenih vrata Sigurni, jaki i slobodni, 2016.

96

Pogled unatrag

CAP radionica za srednjoškolce, „reci ne“, Ivana Vrljac i Nera Krnić, 2016.

Donatori kombija Mercedes Benz s korisnicima Centra

mu je primarna prevencija verbalnog, tjelesnog i spolnog zlostavljanja djece sniženih intelektualnih sposobnosti i poticanje ustanove na sustavan pristup sprečavanju zlostavljanja djece sniženih intelektualnih sposobnosti. Ovlašteni CAP tim koji čini troje radnika Centra održao je predavanja za roditelje, sve zaposlenike Centra i radionice za učenike 7. i 8. razreda i učenike Srednje strukovne škole.

9. svibnja 2016. Centru je donirano polovno kombi vozilo Mercedes Benz u sklopu velike humanitarne akcije „Euro Tur 2016. Charity Transport“ njemačke udruge „Biker Brummi-Hilfe“. Akciju je organizirao šibenski motoristički klub „Galeb“ povodom desete godišnjice osnutka.

CAP radionica za srednjoškolce, vježbanje „sigurnog vriska“, 2016.

97

98

Pogled unatrag

Činjenice kroz prizmu osjećaja: Podružnica „Maslina“ 13. 10. 1993. – 11. 10. 2013.

Osnivanje u ratnim uvjetima Posljedica napada raketama iz vojnog sustava Orkan na zgradu Centra „Šubićevac“ bila je preseljenje učenika i dvadeset i dvije odrasle osobe s intelektualnim teškoćama (izbjeglice iz Bosne i Hercegovine) u napuštenu školsku zgradu u Bratskom Docu kod Primoštena. Zgrada Centra je nakon napada postala neupotrebljiva jer je srušen krov, popucala su sva stakla, a svuda su bili razasuti tzv. zvončići, eksplozivne naprave oblika sličnoga zvonu, koje se ne moraju odmah aktivirati, već pri kasnijem dodirivanju mogu eksplodirati. Centar „Šubićevac“ napadnut je 19. ožujka 1993., a preseljenje je obavljeno sutradan, 20. ožujka 1993. S Općinom Primošten sklopljen je ugovor o zakupu školske zgrade na 20 godina 13. listopada 1993. kada je osnovana izdvojena jedinica za radno-proizvodne aktivnosti. Ugovorom se Centar obvezao na obnovu zgrade umjesto plaćanja najma, budući da se radilo doslovno o ruševini, potpuno neprimjerenoj za boravak. Prestankom neposredne ratne opasnosti, 28. veljače 1994., učenici se vraćaju u obnovljenu zgradu Centra na Šubićevcu, a u Bratskom Docu ostaje 35 odraslih korisnika.

Odlukom Upravnog vijeća Centra od 21. prosinca 2007., izdvojena jedinica za radno-proizvodne aktivnosti u Bratskom Docu postaje ustrojstvena jedinica Centra i do ukidanja djeluje pod nazivom Podružnica „Maslina“.

Obnova, život i rad u miru Nakon samog useljenja, u jeku rata, radnici su vlastitim snagama i uz pomoć mještana nastojali učiniti prostor napuštene škole prikladnim za život i rad, a ubrzo su uslijedile donacije iz inozemstva: humanitarna udruga švicarske vlade iz Berna SKH, osigurala je 100 000 njemačkih maraka za postavljanje novih prozora i staklenika od 100 m2. Staja u blizini zgrade u vlasništvu Poljoprivredne zadruge „Dolac“ unajmljena je na 20 godina.

Republički fond socijalne zaštite i talijanska humanitarna organizacija A. N. P. A. S. osigurale su novac za njezino uređenje te je tako nastao peradarnik s 450 kokoši nesilica. Donacijom ustanove slične našoj iz Offenbacha uređena je krojačka radionica s 12 šivaćih strojeva.

99

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Maksim Roman, Liposava Kuštović i Marija Rajčić s donatorima iz Njemačke i korisnicima, 1995.

Ministarstvo rada i socijalne skrbi također je uložilo znatna novčana sredstva u obnovu zgrade. Kreditom Svjetske banke za uređenje domova socijalne skrbi u iznosu od oko 500 000 kn, zgrada „Masline“ potpuno je adaptirana. U razdoblju od 2000. do 2009. godine prilagođena je septička jama, opremljene su kuhinja i blagovaonica obnovljen je krov, zgrada je priključena na vodovodnu mrežu, postavljena je PVC stolarija, izgrađen je prostor za kotlovnicu, ugrađeno je centralno grijanje, izvedeni su brojni nužni građevinski i obrtnički radovi. Ulaganjem u obnovu zgrade korisnicima je omogućen život i rad u uvjetima dostojnim čovjeka.

Smještaj Podružnice u malome selu primoštenskog zaleđa donio je stanarima život u dodiru s prirodom i uključenost u društvenu sredinu, a bogat program radnih aktivnosti nudio je zadovoljenje različitih interesa i neprocjenjiv osjećaj vlastite vrijednosti. Mala zajednica, koja je 2008. godine dosegla najveći broj članova, njih četrdeset i troje, radila je i proizvodila kako za vlastite potrebe tako i za isporuku proizvoda ustanovama socijalne skrbi.

Poljoprivredne aktivnosti uključivale su: uzgoj sezonskog povrća i maslina uz proizvodnju maslinovog ulja, uzgoj i sušenje lavande i pro­ izvodnju lavandinog ulja, branje kadulje i smilja u bližoj okolici, sušenje i pakiranje i uzgoj gljiva bukovača. Korisnici su također brinuli o kućnim ljubimcima, kao i o peradarniku s kokošima nesilicama. U galanterijsko-veziljskoj radionici vezli su se stolnjaci, salvete i podmetači, šivale su se jastučnice, plahte i zavjese, izrađivali vezeni ukrasni predmeti i slike, pleli su se džemperi, pokrivači, kape, šalovi, rukavice i čarape. U suvenirskoj radionici nastajali su gobleni i tapiserije, ukrasni predmeti od gline, suveniri od školjaka, oblutaka, drveta i kamenčića, ukrasni aranžmani od suhog cvijeća i novinskog papira, makete kamenih kuća, bunja i primoštenskih vinograda.

100

Pogled unatrag

Sveti Nikola (Vlatko Vulinović Zlatan) i Krampus (Nada Vulinović Zlatan) u posjetu korisnicima u Bratskom Docu, 2002.

Korisnica u veziljskoj radionici

Rad korisnika u peradarniku

101

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Korisnici ispred zgrade PodruĹžnice

Korisnici na okupu 102

Pogled unatrag

Zgrada Podružnice „Maslina“, Bratski Dolac

Umjesto proslave – ukidanje Nekoliko godina prije isteka ugovora o najmu zgrade, predstavnici Općine Primošten najavili su uvođenje plaćanja najma prilikom potpisivanja novog ugovora. U Centru „Šubićevac“ razmatrala se mogućnost otkupa zgrade, stoga je Općina Primošten odredila kupoprodajnu cijenu. Ministarstvo zatim traži od Upravnog vijeća Centra obrazloženje opravdanosti nastavka korištenja zgrade i plaćanja najma.

Upravno vijeće donosi zaključak o nužnosti nastavka rada Podružnice radi interesa korisnika, smatrajući da nekretnine treba otkupiti. Tijekom 2012. i 2013. godine predstavnici Općine Primošten ustraju na donošenju konačne odluke, budući da se bliži istek ugovora. Predstavnici ministarstva nisu prihvatili mogućnost otkupa niti su postigli dogovor s Općinom Primošten o produženju ugovora o zakupu, stoga su korisnici iz zgrade u Bratskom Docu preseljeni 30. rujna 2013. Prije preseljenja održana su dva sastanka u mjerodavnom ministarstvu i u Podružnici „Maslina“. Na 103

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

sastancima su bili predstavnici ministarstva i Centra „Šubićevac“, a na sastanak u Podružnici pozvani su svi roditelji i skrbnici korisnika, sami korisnici i predstavnici Centra za socijalnu skrb Šibenik. Na sastanku u Podružnici dogovoren je plan preseljenja 34 korisnika na stalnom smještaju uz potvrdu da će svi radnici Podružnice ostati u radnom odnosu u Centru „Šubićevac“.

U Centar za rehabilitaciju „Roman obitelj“ Bratiškovci preseljeno je 13 korisnika, sedam korisnika preseljeno je u Centar za socijalnu inkluziju Šibenik, četvero korisnika odlazi u Udrugu za promicanje inkluzije Zagreb (stan u Šibeniku), a deset se korisnika privremeno smješta u zgradu Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“, dok Centar ne unajmi stan za pružanje usluge organiziranog stanovanja uz sveobuhvatnu podršku.

Upravno vijeće Centra „Šubićevac“ donosi odluku o prestanku rada Podružnice „Maslina“ 11. listopada 2013., dva dana prije dvadesete obljetnice. Žalosti činjenica da zgrada u koju su uložena golema sredstva, u 2017. godini stoji potpuno napuštena.

Marija Radić, voditeljica centra za radno-proizvodne aktivnosti od 1993. do 1996., voditeljica izdvojene jedinice za radno-proizvodne aktivnosti od 1996. do 2003.

S prvim danima proljeća, ratne godine 1993. dolazimo u zgradu bivše osnovne škole u Bratskom Docu, nedaleko Primoštena. Sklanjajući se od neprijateljskih granata, stara napuštena škola, većim dijelom bez krova, bez vode, struje... činila nam se kao palača. Ležeći na madracima gledali smo zvjezdano nebo, osluškujući neprijateljsko topništvo u zaleđu. Osim korisnika našeg Centra, stiglo nam je dvadeset i dvoje odraslih korisnika iz Doma za psihosocijalnu rehabilitaciju Višegrad. Deportirani su kao hrvatski državljani! Svi su bili jako uplašeni, većina je cijeli svoj dotadašnji život provela u višegradskom domu... Stanovnici malog seoca u koje smo došli gledali su nas podozrivo, s nepovjerenjem. Pitali su se zašto su ovi ljudi došli baš u njihovo selo?!

Tada počinje razbijanje predrasuda. Don Ivo Babačić na nedjeljnim misama i obilazeći seoska domaćinstva, govori o patnjama pristiglih korisnika iz Bosne i apelira na prihvaćanje i suživot... Naša „škola“ širom otvorenih vrata dočekuje sve, a oni koji su ulazili bojažljivo, izlazili su s osmijehom i radošću, pod ruku s nekim od naših korisnika. Pokojni Rozario Markoč nam je u svako doba dana i noći bio na raspolaganju, dovozeći cisterne pitke vode, koje nikad nije bilo dosta... Bio je to jedan prekrasan put integracije, naši korisnici su postali važan segment te male seoske zajednice, aktivno sudjelujući u svim aktivnostima i zbivanjima.

I danas, nakon puno godina, naši korisnici i oni koji više ne koriste usluge našeg Centra, za blagdane odlaze na obiteljske ručkove kod gospođe Lole, nadomak Bratskog Doca.

104

Pogled unatrag

Branje maslina u Bratskom Docu

Isto tako, rado su viđeni gosti kod svih nas djelatnika koji smo taj period integracije proveli skupa, radeći zajedno, stvorile su se neraskidive veze.

Više od desetljeća života i rada kao voditeljica Podružnice „Maslina“ u Bratskom Docu. Vrijeme provedeno u toj maloj zajednici, često kažem, utabalo je staze života koji sada živim...

Gordana Ikica, voditeljica izdvojene jedinice za radno-proizvodne aktivnosti od 2003. do 2007., predstojnica podružnice „Maslina“ od 2007. do 2013. „Maslina“, bivša podružnica Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ u Šibeniku bila je dislocirana u Bratskom Docu, malom mjestu primoštenskog kraja nadaleko poznatom po mitskoj ljepoti svojih vinograda i maslinika.

Bila je osnovana od strane ministarstva Republike Hrvatske ratne godine 1993., a prvi korisnici bili su oni protjerani iz ustanove u Višegradu u Bosni i Hercegovini. Ovdje su bili nužno smješteni u ruiniranu zgradu bivše osnovne škole u Bratskom Docu.

105

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Na proslavi 10. godišnjice Podružnice, Nikica Blažević (prvi zdesna) s korisnicima

Prvi počeci života i rada u Podružnici nisu bili nimalo lagani, još manje romantični, iako smo s ležajeva u prizemlju noću gledali zvijezde na nebu.

Naime, pola zgrade nije imalo ni krova. Od našeg dolaska krenula je obnova zgrade, preinake i poboljšanje životnih uvjeta korisnika koji su trajali godinama.

Na kraju je to bio vrlo udoban prostor za život i rad, s primjerenim radionicama: keramičarskom, veziljsko-pletiljskom, plastenikom za uzgoj sezonskog povrća, peradarnikom u kojem smo poslije uzgajali gljive bukovače, vrlo lijepim dvorištem gdje su rasle masline, lavanda i cvijeće...

U tom prostoru smo živjeli i radili 20 godina, 20 godina smo brinuli o smještaju, prehrani, njezi, zdravlju i radnim okupacijama odraslih osoba sa znatno sniženim intelektualnim sposobnostima i pridruženim smetnjama.

U momentu raspuštanja i zatvaranja Podružnica je imala 37 korisnika, a o njima se brinulo 15 djelatnika. Osim trojice korisnika koji su bili na tjednom smještaju, svi ostali su bili na stalnom smještaju.

Nakon 20 godina rada, Ministarstvo socijalne politike i mladih zatvorilo je Podružnicu zbog financijskih ušteda, na užas i negodovanje samih korisnika i njihovih roditelja i skrbnika. Korisnici su raseljeni jer je netko drugi, a ne oni, mislio da je za njih to bolje.

Toliko o poštivanju želja korisnika i njihovih roditelja i o „famoznim“ standardima kvalitete.

106

Pogled unatrag

Tablica 5. Broj učenika na školovanju i broj korisnika na smještaju, boravku i u ostalim izvaninstitucijskim uslugama

Ukupan Školska godina broj učenika

Broj učenika osnovne škole

Broj Broj Broj Broj korisnika Broj Broj Broj odraslih učenika odraslih ostalih odraslih učenika na učenika na srednje korisnika na korisnika izvaninstitucijskih korisnika smještaju boravku škole smještaju na boravku socijalnih usluga

2006./2007.

100

76

24

43

61

42

39

1

-

2007./2008.

96

76

20

43

57

41

39

2

-

2008./2009.

93

76

17

43

48

42

45

1

-

2009./2010.

87

67

20

38

44

37

43

1

-

2010./2011.

91

63

28

39

47

37

44

2

-

2011./2012.

87

60

27

48

40

37

47

11

25

2012./2013.

71

51

20

50

24

37

47

13

17

2013./2014.

61

47

14

52

21

37

41

15

41

2014./2015.

57

44

13

28

16

-

41

18

66

2015./2016.

56

43

13

29

17

-

33

20

95

107

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Popis radnika zaposlenih od osnutka 1966. godine do dana 50. godišnjice rada ustanove, 1. veljače 2017.

Redni broj 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

Branko Belamarić Mileva Juras Josip Višić Lidija Aralica Milenko Stojanović Danica Radić Jagoda Skočić Jela Komadina (udana Šarić) Ana Tomaš Josipa Fistrić

1966. - 1982.

1967. - 1991.

1967. - 1969.

1967. - 1983.

1967. - 1973.

1967. - 1981.

1967. - 1988.

1967. - 2007.

1967. - 1971.

1967. - 1977.

direktor tajnica podvornik nastavnik hrvatskog jezika nastavnik-defektolog učiteljica razredne nastave stručni učitelj, nastavnik tehničkog odgoja nastavnik, logoped odgajatelj, nastavnik, pedagog nastavnik-defektolog

11.

Živana Vučić

1967. - 1991.

nastavnik tjelesnog odgoja, kineziterapeut

12.

Marija Bačelić (udana Perišić)

1967. - 2004.

socijalni radnik

13.

Tatjana Stani

1967.

odgajatelj, nastavnik-defektolog

14.

Lenka Baljković

njegovateljica

15.

Petar Pašić

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

Milica Beneta Jasna Kanjuh Ljubica Duplić Katarina Levicki (udana Anić) Ljubica Kalik Šima Perkov Kata Živković Anka Barić Marko Paić Paola Giorgolo (udana Kokić)

1967.

1967. - 1968., 1969. -1982.

1967. - 1998.

1967. - 2009.

1967. - 1969.

1967. - 2011.

1968. - 1985.

1967. - 1988.

1968.

1968. - 1970.

1968. - 1974.

1968. - 2007.

odgajatelj, nastavnik matematike nastavnik hrvatskog jezika, učiteljica razredne nastave, odgajatelj nastavnik-defektolog, odgajatelj odgajatelj, učiteljica razredne nastave pralja pomoćna kuharica čistačica njegovateljica nastavnik glazbenog odgoja nastavnik-defektolog, učiteljica razredne nastave, odgajatelj

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

Marija Grmuša Ankica Zoričić (udana Antić) Šimica Ercegović Marija Gulin Branka Ivić (udana Tonković) Milica Vukmirović Anka Sučić Josip Bego Ivica Milovac Neven Radetić Meri Mustapić Sofija Borišev Kata Stošić Jere Juras Marija Ziani Milica Urukalo

1968. - 1998.

1968. - 1998.

1968. - 1982.

1968. - 1997.

1968. - 2003.

1968. - 1970.

1968. - 1982.

1968. - 2007.

1968. - 1969.

1968. - 2010.

1969. - 1991.

1969. - 1991.

1969. - 1972.

1969.

1969.

1969. - 1998.

odgajatelj odgajatelj, nastavnik-defektolog čistačica krojačica njegovateljica odgajatelj pralja nastavnik tjelesnog odgoja, zamjenik ravnatelja, kineziterapeut odgajatelj nastavnik likovnog odgoja i tehničkog odgoja odgajatelj odgajatelj računovođa, šef računovodstva pomoćnik direktora odgajatelj čistačica

108

odgajatelj, nastavnik tjelesnog odgoja

Pogled unatrag

Redni broj 42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

Jerka Petrin Vukoslava Mandić Ruža Špadina Milica Lacmanović Ivanka Božikov Svetinka Petković (udana Paić) Vanja Kundić Stjepan Režić Mirjana Suton Željka Horvatović Dragan Bubica Marija Mileta (udana Juras)

pomoćni kuhar pomoćni krojač pomoćni kuhar kuharica domaćica čistačica knjigovođa, šef knjigovodstva majstor zgrade nastavnik-defektolog, učiteljica razredne nastave nastavnik predmetne nastave nastavnik glazbenog odgoja nastavnik-defektolog, učiteljica razredne nastave, odgajatelj

54.

Marija Rajčić

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63 64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84 85.

86.

Ante Potočnjak Anđelko Parnadžijev Marica Gatara Dragica Erceg Marija Čolak Vida Franić Nataša Režić (udana Garma) Ante Učić Josip Višić Zdravka Krnčević (udana Najev) Nedjeljka Delić Sofija Karan (udana Baranović) Josipa Guberina Ksenija Tripalo Ilija Odak Ante Baljkas Mara Bogunović Ante Barbača Ante Lacmanović Cvita Antunac Marija Grabić (udana Gverić) Ana Kulušić Nadežda Vidulić Božo Erlić Augustin Milovac Irena Škugor Branka Kovačević Sofija Maletić Olga Travirka Mira Grubelić Janja Erceg Đuro Njegić

1969. - 1980.

1969. - 1991.

1968. - 1978.

1969. - 1994.

1969. - 1978.

1969. - 1973.

1969. - 2004.

1969. - 1995.

1969. - 1990.

1969. - 2011.

1969. - 1971.

1969. - 2011.

1969. - 1971., 1973. - 2011.

1969. - 1971.

1969.

1969. - 1970.

1969. - 1971.

1969. - 1970.

1969. - 1971.

1970. - 1989.

1970. - 1972.

1970. - 1971.

1970. - 2006.

1970. - 1971.

1970. - 2012.

1970. - 1971.

1970. - 1974.

1970. - 2013.

1970. - 1987.

1970. - 1972.

1970. - 1971.

1970. - 1986.

1970. - 2006.

1970. - 1991.

1971.

1971. - 1977.

1971. - 1990.

1971. - 1972.

1971. - 1973.

1971.

1971. - 1972.

1971. - 1975.

1971. - 1972.

1971.

1971. - 1976.

odgajatelj, nastavnik predmetne nastave kuhar odgajatelj odgajatelj odgajatelj odgajatelj medicinska sestra njegovateljica pazikuća podvornik odgajatelj, učitelj razredne nastave, pedagog odgajatelj odgajatelj, učiteljica razredne nastave nastavnik-defektolog odgajatelj odgajatelj, nastavnik predmetne nastave, rehabilitator nastavnik tehničkog odgoja pomoćni kuhar odgajatelj ekonom čistačica čistačica čistačica medicinska sestra nastavnik predmetne nastave, pedagog odgajatelj odgajatelj odgajatelj odgajatelj odgajatelj čistačica sudoperka nastavnik predmetne nastave

109

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Redni broj 87.

88.

89.

90.

91.

92.

93.

94.

95.

96.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

1971. - 1980.

1971. - 2003.

1971. - 2010.

1971. - 2011.

1971. - 1975.

1971. - 2012.

1971. - 1973.

1972. - 1979.

1972. - 1991.

1972. - 1973.

pomoćni kuhar podvornik odgajatelj odgajatelj, nastavnik hrvatskog jezika odgajatelj nastavnik hrvatskog jezika, odgajatelj odgajatelj nastavnik predmetne nastave administrator čistačica

1972. - 1979.

logoped

98.

99.

100.

101.

102.

103.

104.

105.

106.

107.

108.

Šime Belamarić Ante Marov Ante Pelivan Vinka Lokas (udana Anić) Stjepan Arambašić Nataša Burazer Danica Šaponja Štefica Grubar Drinka Karađole Marija Girin Dragica Helmer (udana Drinković) Haida Hadžić (udana Čatović) Milka Vukorepa Mara Plavčić Zora Itković Martin Itković Žarko Butulija Maksim Roman Đurđica Bučić Vica Civadelić Mladenka Lokas Radmila Milić

blagajnik čistačica čistačica nastavnik-defektolog odgajatelj nastavnik predmetne nastave nastavnik tehničkog odgoja, ravnatelj odgajatelj pomoćni krojač čistačica odgajatelj

109.

Ana Spahija

110.

111.

112.

113.

114.

odgajatelj odgajatelj odgajatelj nastavnik predmetne nastave, odgajatelj odgajatelj

1973. - 1996.

čistačica

1973. - 1975.

kuharica

1973. - 2015.

nastavnik glazbenog odgoja

118.

119.

Nevenka Zoričić Ljubica Begović Vojka Skračić Jasna Wagner Zdravka Janjić Plavija Strunje (udana Bogdanović) Meri Bašić Mirjana Jarmek (udana Nakić - Alfirević) Anka Barbača Dubravka Marinov

1972. - 1978.

1972. - 2000.

1972. - 1994.

1972. - 1975.

1972. - 1975.

1972. - 1976.

1972. - 2001.

1972. - 1973.

1972. - 1997.

1972. - 2006.

1973. - 1976.

1973., 1975. 1976.

1973.

1973.

1973.

1973. - 2011.

1973. - 1987.

odgajatelj odgajatelj

120.

Ana Vlahov

121.

122.

123.

124.

125.

126.

127.

128.

Željka Luketa (udana Mileta) Anica Parat Silvana Lambaša Milka Knežević Asima Korjenić Božena Baranić Ankica Vidović Slavko Budimir

1973. - 1974.

1973. - 1979.

1974., 1977. 1979.

1974. - 1984.

1974. - 2010.

1974.

1974.

1974. - 1984.

1974. - 1975.

1974. - 1980.

1974. - 1978.

97.

115.

116.

117.

110

nastavnik

odgajatelj njegovateljica njegovateljica, medicinska sestra kuharica pomoćni kuhar sudoperka, čistačica nastavnik predmetne nastave njegovateljica pomoćni majstor zgrade

Pogled unatrag

Redni broj 129.

130.

131.

132.

133.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

1974. - 2014.

1973. - 1983.

1975. - 1976.

1975.

1973. - 2007.

1975. - 1978., 1996. -2002.

1975. - 1991.

1975. - 1980.

njegovateljica, medicinska sestra šef računovodstva blagajnik odgajatelj odgajatelj, nastavnik predmetne nastave

1975. - 1993.

odgajatelj, ekonom

138.

139.

140.

141.

142.

143.

Ana Paić Anka Trlaja (udana Šaplek) Nada Pirija Njegomir Mavar Đurđica Janković Mladenka Soliman (udana Vincent) Mile Novaković Ana Bujas Sovjetka Zafranović (udana Novaković) Brankica Goger Radojka Šaršanski Nataša Radetić Mirjana Grbešić Petar Kovačić Petar Tonković

stručni učitelj odgajatelj odgajatelj odgajatelj nastavnik rukovoditelj internata

144.

Mato Janković

145.

146.

147.

148.

149.

150.

151.

152.

153.

Olga Radetić Gordana Gulin (udana Ikica) Iva Kovačić Senka Zoričić (udana Suša) Gordana Korda Mirjana Radetić Dunja Paić (udana Ševerdija) Dušanka Babić Liposava Grubelić (udana Kuštović) Branka Jurić (udana Juričev-Martinčev) Julija Kondić Snježana Guša (udana Gulin) Karmela Čvrljak Olga Mitrović Kata Petrović Mirjana Štampalija Matija Racetin (udana Berić) Rajna Radovčić Milan Desnica Nada Vukušić (udana Petrina) Ante Morović Ana Paić - Karega Branka Zaninović (udana Bego) Henrijeta Gović Ana Garma Anka Pavičić

1975. - 2016.

1975. - 1981.

1975. - 2012.

1976. - 1977.

1976. - 1977.

1976. - 1991.

1975. - 1983., 1986.

1977. od 1977.

1977. od 1977.

1977.

1975. - 2015.

1977. - 1979.

1977. - 1984. od 1977.

nastavnik predmetne nastave odgajatelj, predstojnik podružnice, učitelj razredne nastave odgajatelj kuharica kuharica odgajatelj njegovateljica odgajatelj nastavnik predmetne nastave

1977. - 1978.

nastavnik

1977. - 1978.

1978. - 1988.

1978. - 1979.

1978.

1978. - 2016.

1978. - 1979. od 1978.

1978.

1978. - 1979.

1978. - 2008.

1978. - 1998.

1978. - 1980. od 1979.

1979. - 1980.

1979.

1980. - 1981.

nastavnik pomoćnik u knjigovodstvu njegovateljica odgajatelj nastavnik-defektolog, učitelj razredne nastave socijalni radnik kuharica odgajatelj odgajatelj odgajatelj, učiteljica razredne nastave majstor zgrade odgajatelj nastavnik predmetne nastave, ravnatelj blagajnik administrator nastavnik predmetne nastave

134.

135.

136.

137.

154.

155.

156.

157.

158.

159.

160.

161.

162.

163.

164.

165.

166.

167.

168.

169.

170.

odgajatelj nastavnik predmetne nastave čistačica

odgajatelj

111

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Redni broj 171.

172.

173.

174.

175.

176.

177.

178.

179.

180.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

Olga Mitrović Slavica Popović Božena Jelinčić Mara Menđušić Nada Režić Gojko Mijalica Anka Matić Vlatka Vrljevac Manda Malenica Zdenka Penović (udana Ninić)

1979. - 1980.

1980.

1980.

1980.

1980. - 1982.

1980. - 1986.

1980.

1980. - 1994.

1980. - 1981.

1983. - 2013.

odgajatelj nastavnik pomoćna kuharica blagajnik domaćica, blagajnik, računovođa noćni dežurni sudoperka njegovateljica domaćica nastavnik-defektolog, učitelj razredne nastave pedagog

181.

182.

183.

184.

185.

186.

187.

Amneris Rajević (udana Jurin) Goranka Macura Nada Bujas Suzana Ardušinović Hedviga Đurić Marina Radovčić Dušan Petković

logoped pomoćna kuharica nastavnik hrvatskog jezika sudoperka tajnica pomoćna kuharica nastavnik

188.

Mirna Slavica

189.

190.

191.

Vera Turčinov Slađana Ercegović Drina Burazer

192.

Diana Jambrešić

193.

Ana Papak (udana Perica)

194.

Vedrana Madžar

195.

196.

Boris Erak Stana Dragović

197.

Diana Perica (udana Sekso)

198.

199.

200.

201.

202.

203.

204.

205.

206.

207.

208.

209.

210.

211.

212.

213.

Jolanda Rak Neda Malenica (udana Sladić) Dragica Miodrag Dijana Klisović (udana Ramadža) Dragica Savevska Vesna Karadžole Branko Kronja Vinka Muminović Jovanka Skočić Davorka Grbac - Plavčić Rosanda Lončar Neda Lovrić (udana Bralić) Biserka Šmit Ljubica Adum Tatjana Čiča Damir Radić

1981. - 1991.

1981. - 1982.

1981.

1981.

1981. - 1982.

1982.

1982. - 1983.

1982. - 1983., 1985.

1982. - 1985.

1982. - 1983.

1983. - 1984.

1983., 1986. 1991. od 1983.

1983., 1985. 2005.

1983.

1983. - 1991.

1984. - 1986., 1989. - 1991.

1984.

1984. - 1991.

1984. - 1986. od 1984.

1984. - 1987.

1985. - 1986.

1985. - 1988.

1986. - 1991.

1986. - 1992.

1986. - 2012.

1986. - 1987. od 1986.

1986. - 2007.

1986. - 1987.

1986. - 1987.

1987. - 1991.

112

nastavnik predmetne nastave nastavnik tjelesnog odgoja čistačica nastavnik predmetne nastave logoped blagajnik, računovodstveni referent učitelj razredne nastave, nastavnik predmetne nastave, odgajatelj nastavnik čistačica odgajatelj njegovateljica pralja čistačica, sudoperka njegovateljica, medicinska sestra kuharica nastavnik glazbenog odgoja nastavnik predmetne nastave pralja njegovateljica socijalni radnik socijalni radnik njegovateljica, medicinska sestra kuharica domaćica pralja noćni dežurni

Pogled unatrag

Redni broj 214.

215.

216.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

Branka Ninić Mira Nakić Milena Jurić (udana Lokas)

medicinska sestra ekonom njegovateljica, medicinska sestra

217.

Marijan Janković

218.

219.

220.

221.

222.

Jelisaveta Petronijević Dubravka Radić Miroslav Sučević Gordana Ljubić Sanja Perica

223.

Ružica Barački

224.

225.

226.

227.

228.

229.

230.

231.

232.

Ružica Đorđević (udana Ristić) Krešimir Pavlović-Lučić Marina Acalin Gordana Rak Gordana Batur Jasna Grabić (udana Juras) Marina Vrankulj Sonja Palinić - Mravak Nikica Blažević

233.

Nataša Kovačić (udana Tucak)

234.

Eli Olivari

235.

Vjera Cigić

236.

237.

238.

239.

240.

241.

242.

243.

244.

245.

246.

Dunja Zeljak Slađana Ercegović Katarina Štampalija Lidija Kronja Nada Juričev Branka Turčalo Darko Juras Ante Ivančević Mirjana Radak Zlatko Lacmanović Ljilja Dželalija

1987. od 1987.

1987. - 1991.

1975. - 1983.

1987. - 1989.

1987. - 1990.

1987. - 1988.

1988. - 1991.

1988.

1988. - 1989.

1988. - 1990., 1992. - 2016.

1988.

1989.

1989.

1989.

1988. - 1998. od 1989. od 1989.

1990. - 1992. od 1990.

1990. - 1991., od 2008.

1990. - 1991.

1990., 1992. 2010.

1990.

1990., 1991.

1990. - 1991.

1991. - 1992.

1991. - 1992. od 1992.

1992. - 2008.

1992. - 1994. od 1992.

1992. - 1993. od 1992.

247.

Radojka Jurin

od 1992.

248.

Marija Radić

od 1992.

249.

250.

251.

252.

253.

254.

Josip Bilan Ivana Vukšić Živana Pešut Ivana Pešut Katica Milaković (udana Olivari) Dražan Jakoliš

1992. - 1993.

1992. - 1994.

1992. - 1994.

1992. - 1994.

1993. - 1994.

1993. - 2003.

nastavnik, odgajatelj nastavnik njegovateljica, medicinska sestra nastavnik predmetne nastave njegovateljica, medicinska sestra psiholog pralja-glačara njegovateljica, medicinska sestra tajnik nastavnik ekonom medicinska sestra knjigovođa, računovodstveni referent odgajatelj, nastavnik, pedagog psiholog nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture, kineziterapeut nastavnik, edukacijski rehabilitator u izvaninstitucijskim uslugama odgajatelj njegovateljica, medicinska sestra njegovateljica, medicinska sestra čistačica odgajatelj njegovateljica, medicinska sestra medicinska sestra pralja, njegovateljica tajnik noćni dežurni vjeroučitelj majstor zgrade kuharica nastavnik, odgajatelj, edukacijski rehabilitator u izvaninstitucijskim uslugama njegovateljica, voditelj centra za radno-proizvodne aktivnosti, voditelj izdvojene jedinice za radno-proizvodne aktivnosti, odgajatelj, učitelj razredne nastave, radni instruktor njegovatelj njegovateljica njegovateljica njegovateljica njegovateljica nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture 113

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Redni broj 255.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

Antonija Pašara (udana Vukić)

njegovateljica

256.

Dijana Lozić (udana Blažević)

257.

258.

259.

260.

Rosanda Penđer Anita Jančikić Ante Šarin Daniela Buble (udana Plenča)

od 1993.

1993. - 1996., od 2000.

1993. - 1994.

1994.

1994. - 2015. od 1994.

261.

262.

263.

264.

265.

266.

267.

268.

269.

270.

271.

272.

273.

274.

275.

276.

277.

278.

279.

280.

Marina Burazer (udana Soža) Ruža Škurla Mirjana Keljalić Predrag Jokić Ivica Vrankulj Milka Bolanča Hrvoje Papak Dinka Aužina Anita Vlahović Marija Bolanča Suzana Antunac Fabijan Košćal Mirjana Kundid Jelena Junaković Josip Zoričić Svetinka Sladić Marijana Sladić Tina Kalauz Anamarija Pučić Nada Paić

281.

Josip Luketa

282.

283.

284.

285.

286.

287.

288.

289.

290.

291.

292.

293.

294.

295.

296.

297.

298.

299.

Ljubica Radovčić Marija Anić Nediljka Jurić Lola Skorić Dragan Berić Goranka Grubišić - Junaković Milena Jurlin Adela Blašković Vinko Kustura Linda Šare Marija Alfirev Branko Branisavljević Dean Petković Dragica Perkov Santina Gulin Branka Peran Smilja Vranić Ivana Jović

od 1994.

1994. - 2004.

1994. - 1996. od 1994.

1994. - 2004. od 1994.

1994.

1994. - 2010. od 1994.

1994. - 2015. od 1994.

1994. - 1995.

1994. - 1997.

1994. - 1995. od 1994.

1994. - 1995. od 1994.

1995.

1995. - 1997.

1995. - 1996.

1995. - 1998., 2002. - 2013. od 1995.

1995. - 1996.

1995. - 1997.

1996. - 1998.

1996. - 2001.

1996.

1996. - 2000.

1996.

1996. - 1997.

1996.

1996. - 2010. od 1997.

1997. - 1998.

1997. od 1997.

1997. - 2002.

1997. - 2001.

1997. - 2001.

114

njegovateljica, medicinska sestra socijalni radnik radni instruktor noćni dežurni, kućni majstor-vozač njegovateljica, medicinska sestra njegovateljica čistačica, pralja njegovateljica, medicinska sestra, odgajatelj noćni dežurni, likovni terapeut-odgajatelj radni instruktor njegovateljica majstor zgrade kuharica pralja, radni instruktor radni instruktor njegovateljica, učitelj razredne nastave, radni instruktor noćni dežurni njegovateljica njegovateljica kućni majstor-vozač čistačica čistačica kuharica medicinska sestra kuharica noćni čuvar, odgajatelj za vjerske sadržaje čistačica učitelj razredne nastave čistačica njegovateljica socijalni radnik defektolog računovođa učitelj razredne nastave domar-kućni majstor medicinska sestra učitelj razredne nastave kućni majstor, radni instruktor odgajatelj medicinska sestra medicinska sestra čistačica medicinska sestra medicinska sestra

Pogled unatrag

Redni broj 300.

301.

302.

303.

304.

305.

306.

307.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

Franka Banić Nada Dabov Lana Paić (udana Gligić) Ranka Grubač Milan Milić Emilija Mrvica Ines Periša Mladenka Vujević

medicinska sestra čistačica, pralja - glačara krojačica, radni instruktor medicinska sestra odgajatelj učitelj razredne nastave nastavnik-defektolog medicinska sestra

308.

Alenka Bolanča - Barac

309.

310.

311.

312.

313.

314.

315.

316.

317.

noćni dežurni radni instruktor odgajatelj kuharica radni instruktor nastavnik stručno-teorijske nastave rehabilitator, odgajatelj, učitelj razredne nastave kuharica medicinska sestra

od 1999.

učitelj razredne nastave

319.

320.

Eljub Keljalić Ana-Mari Janković Daniela Marinov Ankica Beroš Natalija Aleksić Ivana Najev (udana Miškić) Dijana Baljkas Ljiljana Piližota Borana Vukičević Nada Sirovica (udana Vulinović Zlatan) Senka Papak Zoran Roman

1997. od 1997. od 1997.

1997. - 1999.

1997. - 1998.

1997. - 1998.

1998.

1998. - 2001.

1998., 2001. 2002.

1998. - 2002.

1998.

1998. - 2000.

1998.

1998. od 1999.

1999., od 2005.

1999. - 2001.

1999.

čistačica, njegovateljica odgajatelj

321.

Marijana Najev (udana Rupić)

322.

323.

324.

325.

326.

327.

328.

329.

330.

Marija Bilić Jovo Krasić Josip Vukušić Valentina Kokić Valentina Janković Vjerica Antić Mirela Čobanov Silvana Lokas (udana Lokas Gulin) Helena Čobanov

331.

Anita Sutlović

332.

333.

334.

335.

Etelka Granić Petra Bujas Aljoša Burazer Ivona Mikulandra

336.

Ante Huljev

337.

338.

339.

340.

341.

Branko Mašić Anita Šilić Daniela Trklja Robertina Goger Zlatka Belamarić

od 2000.

2000.

2002. - 2004., od 2006.

2002. - 2015. od 2004.

2004. - 2006.

2004. - 2007.

2005. od 2005.

2005. - 2013. od 2005. od 2005.

2005. - 2006., od 2008. od 2005. od 2006.

2006. od 2006.

2006. - 2007., 2009. - 2010. od 2006.

2006.

2006. - 2007.

2006. - 2008.

2006. - 2007.

318.

radni instruktor

odgajatelj, učitelj razredne nastave tajnica kineziterapeut, nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture voditelj računovodstva medicinska sestra, njegovateljica nastavnik predmetne nastave čistačica čistačica socijalni radnik čistačica, radni instruktor odgajatelj, logoped fizioterapeut voditelj računovodstva nastavnik predmetne nastave psiholog radni instruktor kućni majstor-vozač odgajatelj radni instruktor odgajatelj nastavnik predmetne nastave

115

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Redni broj 342.

343.

344.

345.

346.

347.

348.

349.

350.

351.

352.

353.

354.

355.

356.

357.

358.

359.

360.

361.

362.

363.

364.

365.

366.

367.

368.

369.

370.

371.

372.

373.

374.

375.

376.

377.

378.

379.

380.

381.

382.

383.

384.

385.

Ime i prezime

Godine rada

Živana Vranjić Ranka Perica Anita Bolanča Dragica Smolić Sanja Marić - Renko Branka Burazer Olivija Morić Igor Stegić Marijana Gladović Silvia Unić

2007.

2007. - 2013.

2007. - 2008. od 2007.

2007. - 2015.

2007. od 2007.

2007. - 2016. od 2007.

2008.

2008. - 2009., Ivana Dželalija 2016.

Doris Čobanov 2008.

Mara Juroš - Moralić 2008.

Doloris Barački - Živković 2008. - 2009.

Olga Petković 2008.

Ljiljana Čibarić 2008. - 2009.

Zorana Maričić-Najev 2009. - 2013.

Marta Malenica 2009.

Nikolina Barišić 2009.

2009. - 2012., Vesna Kapiteli od 2014.

Miroslava Barišić 2009. - 2010. Željka Ferara 2010. - 2011.

Kristina Papak 2010. - 2011.

Ines Baljkas Nakić 2010.

Joško Radetić 2010.

Nera Mihaljević 2010. - 2011.

Kristina Marin 2010.

Hermi Floigl 2010.

Neda Petković (udana Petković Gulin) od 2010.

Milena Mikulandra 2010. - 2011.

Ana Grandeš 2010. - 2011.

Marijana Matuša od 2010.

Marina Burazer od 2010.

Mario Malada 2010. - 2011.

2011. - 2012., Julijana Burazer 2015.

Marijana Burazer 2011. - 2012.

Iris Budimir 2011.

Sanja Macura 2011.

Tonka Matić 2011.

Ivona Pelajić 2011. - 2012.

Anela Bulat 2011. - 2012.

Martina Nevešćanin 2011. - 2012.

Zdenka Bolanča 2012. - 2013.

Anamarija Zjačić od 2012.

116

Radno mjesto nastavnik predmetne nastave rehabilitator čistačica čistačica medicinska sestra čistačica kuharica kineziterapeut učitelj predmetne nastave socijalni radnik pralja-glačara, čistačica medicinska sestra odgajatelj čistačica čistačica čistačica odgajatelj, edukacijski rehabilitator u izvaninstitucijskim uslugama tajnica fizioterapeut krojačica, čistačica pralja-glačara radni terapeut voditelj računovodstva učitelj razredne nastave odgajatelj za rad noću učitelj razredne nastave odgajatelj nastavnik tehničke kulture odgajatelj-rehabilitator, učitelj razredne nastave) nastavnik likovne kulture medicinska sestra nastavnik tehničke kulture odgajatelj-rehabilitator, učitelj razredne nastave kineziterapeut kuharica odgajatelj-rehabilitator voditelj računovodstva učiteljica razredne nastave kuharica učitelj likovne kulture učitelj razredne nastave odgajatelj-rehabilitator kuharica nastavnik stručno-teorijske nastave

Pogled unatrag

Redni broj 386.

Ime i prezime

Godine rada

Radno mjesto

Ivana Vrljac

od 2012.

387.

Lucija Škugor

od 2012.

388.

389.

390.

391.

392.

393.

394.

395.

396.

397.

398.

399.

400.

401.

402.

403.

404.

405.

406.

407.

408.

409.

410.

411.

412.

413.

414.

415.

416.

417.

418.

419.

420.

Albina Vučenović Ana Grubišić Konsa Kristina Knežević Nera Krnić Ivana Badžim Zlatko Živković Sanja Vunić Marina Škarić Gordana Marinović - Anđel Lucija Matulović Miranda Pijuk Anamarija Tadin Ratko Plenča Dunja Rančić Anita Vrdoljak Petar Grancarić Matej Miličić Ana Blaić (udana Berić) Ana Petrina Davor Baštanić Naomi Marić Željko Marin Natalija Bakula Ana Parać Lana Jurišić Julijana Mašina Žana Klisović Andrea Spahija Kristina Ćaleta Car Mikulandra Ivana Tičić Dragutin Antonia Mišura Mateja Badrov Stipe Palinić

2012.

2012. - 2014.

2012. - 2013. od 2012.

2012. - 2013.

2012. - 2015. od 2012.

2012. - 2015.

2013. - 2015. od 2013.

2013. - 2014. od 2014. od 2014.

2014. - 2015. od 2014. od 2014.

2014. - 2015.

2015. - 2016. od 2015.

2015.

2015. od 2015. od 2015.

2015. - 2016. od 2015.

2015. - 2016. od 2016.

2016. od 2016.

2016. od 2016. od 2016. od 2016.

nastavnik hrvatskog jezika učitelj razredne nastave, edukacijski rehabilitator u izvaninstitucijskim uslugama kuharica odgajatelj-rehabilitator odgajatelj-rehabilitator učitelj razredne nastave, odgajatelj-rehabilitator odgajatelj-rehabilitator, pedagog učitelj likovne kulture učitelj razredne nastave, odgajatelj-rehabilitator odgajatelj-rehabilitator odgajatelj-rehabilitator, učitelj predmetne nastave učitelj razredne nastave, odgajatelj-rehabilitator učitelj predmetne nastave edukacijski rehabilitator u izvaninstitucijskim uslugama tajnik psiholog učitelj razredne nastave socijalni radnik, odgajatelj-rehabilitator medicinski tehničar odgajatelj-rehabilitator, učitelj razredne nastave medicinska sestra psiholog čistačica kućni majstor-vozač medicinska sestra nastavnik predmetne nastave učitelj glazbene kulture i glazbeni terapeut učitelj likovne kulture učitelj likovne kulture učitelj razredne nastave odgajatelj-rehabilitator učitelj razredne nastave medicinska sestra učitelj razredne nastave kineziterapeut

117

118

Centar “Šubićevac” - To smo mi

II. Centar “Šubićevac” – to smo mi

119

120

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Naši radnici Živana Vučić 1967. – 1991., nastavnica Tjelesne i zdravstvene kulture i kineziterapeut Kao profesorica tjelesnog odgoja radila sam u Šibenskoj gimnaziji, učiteljskoj školi te na Pedagoškoj akademiji do njenog ukinuća. To napominjem iz razloga što je način rada u tadašnjoj Specijalnoj školi u kojoj sam radila od njenog osnutka bio potpuno različit i specifičan od spomenutih prosvjetnih ustanova. Rad u Centru za odgoj i obrazovanje djece i omladine bio je zahtjevniji, odgovorniji i specifičan. Takav je rad tražio potpuno drugačiji pedagoški i metodički pristup djeci. U ovoj sam ustanovi u početku radila kao profesor tjelesnog odgoja i kineziterapije, a kasnije dolaskom kolege prof. Bege, pružala sam isključivo kineziterapiju u suradnji s ortopedom Šibenske bolnice prim. dr. Šimom Stipaničevom. Početkom školske godine sva su djeca pregledana od gore navedenog liječnika i svako dijete je dobilo svoj karton anamneze, po kojem su djeca kasnije razvrstana u grupe po deformitetima.

Živana Vučić, za stolom prva desno, na maturalnoj večeri, 2000.

121

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Centar za socijalnu skrb Šibenik Dragi kolege i kolegice Centra za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“, pozvani da sudjelujemo u obilježavanju 50 godina postojanja vaše institucije i objavljivanja spomen-knjige vezano uz tu važnu obljetnicu ovim putem želimo vam se kao ustanovi, a i svakom djelatniku pojedinačno zahvaliti na kvalitetnoj dugogodišnjoj suradnji.

Kroz godine suradnje u nastojanju da djeci čija je dobrobit u našem zajedničkom interesu pomognemo da izrastu u zdravije, poštene i sretne ljude uspješno uklopljene u socijalno okruženje, pratimo razvoj i napredovanje Centra „Šubićevac“ od institucije osnovane za školovanje i domsku skrb o djeci s teškoćama do sadašnje ustanove okrenute suvremenom dinamičnom pružanju niza usluga potrebnim korisnicima . Zaslužni ste za generacije mladih koji su odrastali vođeni vašom ljubavi utkanom u njihovo napredovanje, obrazovanje i odgoj.

Jednako se tako spominjemo spremnosti „uskočiti“ uslugom u iznenadnim neplaniranim situacijama koje se u našem poslu znaju dogoditi, naročito za vrijeme Domovinskog rata.

Zahvalni smo za vaše postojanje i djelovanje kojim ste ostavili neizbrisiv trag u našoj sredini unazad ovih 50 godina. Čestitamo vam 50. godišnjicu postojanja i rada uz vjeru da će se naša dosadašnja uspješna suradnja tako i nastaviti te da ćemo svi zajedno pridonijeti podizanju njenog nivoa, tako da bude još čvršća i konstruktivnija.

Djelatnici Centra za socijalnu skrb Šibenik

Upornim vježbama dobrim sam dijelom uspjela ispraviti deformacije tijela ili stopala, a određeni dio djece je dobio i ortopedska pomagala. Pošto nisam radila u razredu već u dvorani, učenici su se prema meni odnosili slobodnije i tu smo stvorili jedan poseban odnos u smislu otvorenosti i duhovitog izražavanja. I tako u radu s tom djecom došla sam na ideju da bih mogla organizirati jednu izvannastavnu grupu odabrane djece koja bi sačinjavala plesnu skupinu. Upornim vježbanjem cijelu godinu uspjeli smo uvježbati plesni sastav koji se sastojao ili od narodnih plesova, stiliziranih ili ritmičkih na klasičnu i zabavnu glazbu (plesovi iz svih krajeva naše domovine, te glazba iz opere „Ero s onoga svijeta“, „Dalmatinka“ od Tijardovića, odlomak iz baleta Coppelia, uz narativnu glazbu i druge melodije). Ova plesna skupina nastupala je na smotri plesova svih osnovnih škola Šibenika, zatim u Splitu, Zadru i Annecyju u Francuskoj. S obzirom na mogućnosti i specifičnosti mojih plesača svugdje smo požnjeli veliki pljesak i simpatije. Moram naglasiti da sam u svom sveukupnom radu imala veliku podršku direktora, kao i kolega. Najveće zadovoljstvo su mi priredile dvije učenice, jedna je krajem školovanja rekla: „Nama je s vama bilo divno raditi.“, druga mi je iz Njemačke poslala kartu u kojoj se zahvaljuje na mojoj upornosti u radu kineziterapije jer sam joj spasila kralježnicu. Eto to bi bio moj skromni obol Centru s kojim i sada održavam dobre odnose.

Marija Perišić 1967. – 2004., medicinska sestra i socijalna radnica U Centru sam provela cijeli radni vijek, od 1. 2. 1967. do 30. 12. 2004. Škola je otpočela s radom početkom drugog polugodišta školske godine 1966./67., s tri razreda učenika koji su došli iz šibenske škole Lega skupa sa svojim učiteljima i dvadeset dvoje djece iz dječjeg doma „Maestral“ iz Splita. Narednih godina stalno se povećavao broj učenika, a time i broj djece smještene u domu. U početku sam radila poslove i medicinske sestre i socijalnog radnika, sve dok se 1969. nije sistematiziralo posebno radno mjesto za medicinsku sestru. Zgradu smo dijelili s đačkim domom „Ruža Vukman“, a kad se đački dom ugasio, Centar se proširio na cijelu zgradu.

Broj učenika svake naredne godine je rastao, a s tako velikim brojem djece bilo je raznih situacija. Jedna mi se posebno urezala u sjećanje. Naime, jedna majka je došla u posjet sinu. I ne bi to bilo ništa neobično da toj majci nije bilo sudskim putem oduzeto roditeljsko pravo, jer ga je ostavila odmah nakon rođenja i do tada nikad prije nije pokazala interes za sina.

Dozvolila sam joj posjet, uz uvjet da ne smije reći sinu tko je ona. Dijete je pohađalo 3. razred osnovne škole i bilo je vrlo osjetljive prirode. Otišla sam po dijete u razred i dovela ga u moju kancelariju, a on se na ulazu istrgnuo iz moje ruke i krenuo prema majci, iako je nije poznavao. Tu sliku nikad ne mogu zaboraviti. Majka se držala dogovora i nije rekla tko je. Uputila sam je da može tražiti povrat roditeljskog prava i kome da se obrati, međutim više je nisam vidjela.

122

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Marija Perišić, prvi red, prva desno, s maturantima 1995./1996.

U Centru su se nalazila djeca iz gotovo cijele Hrvatske, od Osijeka do Dubrovnika. Nije bilo centra za socijalnu skrb iz kojeg nismo imali djecu.

Sve te centre sam posjećivala, ovisno o potrebi. Posjete porodicama su također bile u opisu moga posla. Na zahtjev odgajatelja ili razrednika da uđu u porodicu i da upoznaju uvjete u kojima žive njihovi učenici, svaki posjet organizirala sam u dogovoru s centrom za socijalnu skrb.

Sredinom 1987. godine, zbog povećanja broja djece, a time i opsega posla, primljen je još jedan socijalni radnik, Davorka Grbac-Plavčić.

Dolaskom kolegice i podjelom posla bilo mi je puno lakše raditi. Ja sam nastavila pratiti odgojne grupe – djecu koja su bila smještena u Centru, a kolegica Davorka je preuzela poslove vezane uz nastavu. Naš posao je bio i svakodnevna suradnja s ostalim djelatnicima Centra: odgajateljima, defektolozima, medicinskim osobljem i ostalim pratećim službama. Otišla sam u mirovinu zadovoljna, s lijepim sjećanjima i uspomenama na radni kolektiv, a posebno su mi u sjećanju ostala naša stručna putovanja. Obišli smo velik broj zemalja Europe u kojima smo posjećivali ustanove koje su se bavile istim poslovima kao i mi. Evo jedne zgode s putovanja, pri povratku iz Francuske. Kolega je kupio dva tranzistora i pitao drugog kolegu kako da ih prenese preko carine, a da ne plati. Ovaj mu kaže da neka reče da su malo „felerani“, što je ovaj i uradio. I na kraju nitko u autobusu nije platio nikakvu carinu, osim njega.

Rad s ovakvom populacijom djece je bio dosta zahtjevan i naporan, ali bi me ispunilo zadovoljstvo kad bih dobila povratnu informaciju iz centara za socijalnu skrb da se netko od njih uspio zaposliti pa čak i osnovati porodicu i samostalno nastaviti život izvan ustanove. A takvih je bilo, naročito iz ranijih generacija.

123

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Zdravka Najev 1970. – 2006., odgajateljica, učiteljica razredne nastave i pedagoginja Što reći o mom vremenu provedenom u Centru?! To je isto kao da me pitate o vremenu provedenom u mojoj kući, mojoj obitelji. Vremenski sam bila više u školi nego u kući. Bilo je to vrijeme odrastanja i sazrijevanja u svakom pogledu. Bilo je tuge i radosti, uspona i padova, strahova (ajme, sjećam se direktorovih hospitacija), prijateljstva... Zapravo svega onoga što čini život. A ipak mi se čini da je bilo najviše ljubavi! Ljubavi prema djeci, kolegama, prijateljima, roditeljima... Jer da nije bilo ljubavi kako bi izdržali sve teškoće posla koji smo radili?! A naš posao je bio težak! Ali sam sigurna da bi ga većina opet izabrala. Ja bih sigurno!

Zdravka Najev, s učenicom prilazi Djedu Božićnjaku

Josip Bego 1968. – 2007., odgajatelj, nastavnik Tjelesne i zdravstvene kulture, kineziterapeut, zamjenik ravnatelja Prije nego sam počeo raditi u Centru, djecu sam zamišljao sasvim drugačije. Dok sam studirao zamišljao sam kako će djeca sve aktivnosti obavljati u „letu“, ali sam bio sretan kada su neki od njih mogli propuzati ispod kozlića. Moj posao – naš rad (mislim na djecu i sebe) bio je ispunjen s puno njihovog interesa i ljubavi. Neki od njih su doživjeli prvi uspjeh kroz sport i njihovoj sreći nije bilo kraja. Moj san, a njihova sreća nisu bili neostvarivi.

124

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Možda nemam puno informacija, ali po mom nije bilo puno ustanova – škola koje su preko sporta i rekreacije ostvarile toliko prijateljstava i sportskih uspjeha kao što je naša i ta suradnja s nekima traje i do sada: Centar „Juraj Bonači“ Split, Centar za odgoj i obrazovanje Gornje Prekrižje Zagreb, Centar za odgoj i obrazovanje „Ivan Štark“ Osijek, Center za usposabljanje, delo in varstvo, Dobrna, Slovenija, Centar za odgoj i obrazovanje Celje, Slovenija, Ustanova Le Logis Annecy, Francuska, prijateljske ustanove iz Krakowa, prijateljske ustanove iz Brna.

Josip Bego, s učenicom na maturalnom plesu, prvi par lijevo

Odlazak na Specijalnu olimpijadu u Glasgow s košarkaškom ekipom i osvajanje srebrne medalje je nezaboravan događaj. Odlazak na Specijalnu olimpijadu u Šangaj i ponovo osvajanje medalje s našim učenicima u združenom nogometu, zamislite koliko je sklopljenih prijateljstava. Koliko euforije, a ponekad i tuge u pobjedi i porazu u sastancima i rastancima.

Raditi s našom djecom bilo je predivno i uvijek se sjetim poneke anegdote iz stvarnih događaja i druženja. Kad sam bio na Specijalnoj olimpijadi u Škotskoj bila mi je prilika kupiti originalni „viski“ za poklone prijateljima.

Tako sam odlučio kupiti 12 boca „viskija“ i podijelio ih djeci da mi ponesu preko carine jer je bila dozvoljena samo jedna boca po osobi. Moja košarkaška ekipa je uz medalje prenosila i „viski“ preko carine. Kada su prešli carinu vratili su se natrag prema meni u redu za pregled carinika i pitali me: “Što ćemo mi sad s ovim bocama viskija?“ Carinici su se nasmijali i sve nas propustili. Bilo je lijepo i nezaboravno raditi u Centru „Šubićevac“.

125

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Jasna Kanjuh 1967. – 2009., nastavnica Hrvatskog jezika, odgajateljica, učiteljica razredne nastave

Jasna Kanjuh, prvi red desno, četvrta, stručni izlet u Papu, Mađarska

Kako napisati nešto o radu i životu u Centru, a bilo je toliko toga.

Možda samo jedna crtica: tražili smo nepoznate riječi u novom štivu i jedna od takvih bila je – dukat. Na pitanje znade li netko što je dukat, jedna se ruka visoko podigla a odgovor je glasio: dukat je jogurt. Voljela sam i takve odgovore jer su mijenjali atmosferu u razredu i svi su tada imali nešto za reći, a ja sam znala da su me ovaj sat ne samo slušali nego i čuli i razumjeli na sebi svojstven način. Takav kontakt uvijek mi je bio cilj bilo da se radi o nastavi, odgoju ili slobodnim aktivnostima. Bile su to generacije koje smo mi pokrivali od buđenja do odlaska na spavanje i znali o njima puno. Danas kad se ponekad čujemo pričaju obične ljudske priče o poslu i djeci i pitaju o Centru i ljudima koje dobro pamte. Onda pomislim nije bilo uzalud. A kako preskočiti slike bučne zbornice, ozbiljnih sjednica, šarenih priredbi, svečanih proslava, nezaboravnih putovanja, ugodnih druženja i dragih ljudi koje je uvijek lijepo sresti.

Neven Radetić 1968. – 2010., učitelj Likovne kulture i učitelj Tehničke kulture Likovna kultura - što kazati, a ne ispustiti, o prošlom radu u ostvarenju likovnih procesa rada. Pa tako: okvir za slobodu jedan je od načina gledanja na pitanje prikladnog omogućavanja uvjeta za razvoj, a to je i ujedno pomoć ljudskim bićima u izražajnosti svojih unutarnjih potencijala. Uvjet je svakoj osobi da postane ono što uistinu jest. Da bi shvatili 126

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Centar za socijalnu skrb Ploče

Neven Radetić, prvi desno, maturalni ples 2005.

alternativne izražajne modalnosti, a ne mogu se pronaći u boji, oblikovanju i prostornom zapažanju. U daljnjem radu potencirao sam glazbu kao stimulirani poticaj u stvaranju kompozicije. Glazba je smirivala i dovodila osobu u međusobni odnos dvaju medija, jer uz mentalnu retardaciju kod djece bile su zastupljene smetnje u ponašanju, hiperaktivnost, poremećaj pažnje, agresivnost i najteži oblik, autizam. Ciljevi koji su jasno bili postavljeni idu ka individualnom, tj. prema svakom učeniku. U radu nije bila pretjerana intervencija koja zbunjuje i stvara vakuum u izrazu kompozicije. To zahtijeva u daljnjoj obradi poznavanje psihološkog stanja svakog djeteta pojedinačno i posebne metode prema njemu. Opservaciju sam zasnivao na osnovi polaznih hipoteza koje su ostvarile različite funkcije unutar grafomotornih aktivnosti, boje, oblika i odnosa oblika. Rad se uglavnom odvijao u grupama na raznim mjestima (u razredu, vanjskom prostoru i kulturnoj baštini grada, a pogotovo u muzeju). Rad se odvijao u raznim tehnikama i materijalima, u posebnoj atmosferi s utjecajem na učeničke osjećaje, dogovoru o radu i izboru mogućeg rada. Tako su učenici stvarali poruke vizualne komunikacije. Ovo sve je razvijalo oblik rada kroz likovne terapeutske metode kao kontrolu pokreta, energije izražaja, snalaženje u zadanom prostoru, veličini formata, održavanje pažnje kao i svladavanje apstraktnih pojmova određenim znakovima.

Likovna terapija - tu sam preuzeo ciljeve psihomotoričke koncepcije kao što su transferi, kontratransferi i projekcija slike. Tako sam svjesno ograničio i postavio individualnu terapiju na svjesni i nesvjesni arhetip i simbol struktura prostora u zadanoj formi. To je dovelo do stvaranja podloge za zadržavanje pažnje na format. Kroz promatranje svoje slike dijete je promatralo sadržaj, a simbolima kao znakovima raspoloženja opisivalo sadržaj. Tako su stvorili unutar kliničko-psihološkog puta vizualnu komunikaciju. Primjenom različitih psihomotornih vježbi ostvarivao sam različite puteve edukacije. Ritmika, glazba i sloboda forme bile su osnovne potke komuniciranja s djecom uz elemente likovnih izražajnih motiva.

127

Poštovane kolege, Vaša obljetnica i namjera izdavanja spomen-knjige jako me veseli i ponukala me na razmišljanje. Neću navoditi vrijeme – godine naše suradnje, ali pokušat ću navesti razloge zašto ste uvijek bili prvi u mom izboru: prije svega, ustanova u manjem mjestu značila je lakše snalaženje naše djece, bolju prilagodbu, a način vašeg rada u kojem ste stalno potencirali i podržavali odnose s obitelji te pripremili djecu za povratak i nastavak života u domicilnoj sredini i reintegraciju u obitelj, za mene, kao socijalnog radnika, bila je od presudne važnosti.

Iz razgovora s djecom, koja su bila kod vas na smještaju, vidjela sam trud i želju da se djecu prihvati baš onakve kakvi jesu, da se njihove preostale mogućnosti razviju u realnom svijetu i mogućnostima sadašnjeg trenutka.

Jedna mala crtica u mojim razmišljanjima, uz želju za daljnjim uspješnim radom.

Socijalna radnica Lidija Zekulić

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Katarina Anić 1967. – 2011., odgajateljica, učiteljica razredne nastave

Katarina Anić, treća slijeva, proslava 30. godišnjice Centra, hotel Krka

Samo mogu Bogu biti zahvalna što sam svoj cijeli radni vijek i veliki dio života provela u meni dragoj kući, među dobrim ljudima, prijateljima, dobrom i dragom djecom i njihovim roditeljima. Doživjela sam puno ljubavi i lijepih trenutaka. Nezaboravni su bili moji dolasci u školu kada bi me djeca znala dočekati nasmijana i širom raširenih ruku. Tako smo zagrljeni ulazili u razred. Zbog takvih trenutaka, rado se sjećam svega lijepog provedenog među vama, a bilo je toga puno i puno. Volim vas.

Marija Juras 1969. – 2011., nastavnica, učiteljica razredne nastave Sretna sam što sam 42 godine radila u Centru „Šubićevac“ jer sam radila ono što sam oduvijek željela. Zadovoljstvo mi je bilo družiti se s djecom, veseliti se prvim napisanim slovima, prvim pročitanim riječima, veseliti se njihovim sportskim uspjesima, prvim plesnim koracima, prvim ljubavima, plakati s njima kad smo se rastajali. Lijepo je i prisjetiti se svih naših kolegica i kolega, naših zajedničkih druženja i putovanja.

128

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Marija Juras, prva zdesna, školski izlet

Marija Rajčić 1969. – 1971., 1973. – 2011., odgajateljica, nastavnica predmetne nastave Prije puno godina, 1969., dobila sam prvo radno mjesto i to u Centru „Šubićevac“ (Specijalna škola). To mi je bio i prvi susret s djecom s poteškoćama u razvoju. Od tog prvog susreta pa do umirovljenja ja nisam osjeti-

Marija Rajčić, druga slijeva, školski izlet

129

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

la potrebu da promijenim posao. Ta djeca su me osvojila. To su tople osjetljive duše koje treba razumjeti i voljeti. Bilo je momenata kad se nije bilo lako nositi s ponašanjem djece s kombiniranim smetnjama, ali kad čovjek voli svoj posao sve je lakše. Zajedno smo se igrali, smijali, pjevali, učili, a bilo je momenata kad smo skupa i plakali. Najteži mi je bio rastanak s djecom s kojom sam provela pet godina u boravku, a onda je došao dan mature i odlaska iz Centra. Mučila me misao što će biti s tom djecom kad stupe u samostalan život. Nisam se mogla oteti suzama pa smo skupa plakali.

Posebno me veseli što me ta djeca nisu zaboravila pa me pojedini često nazovu, a jedna od njih svake godine mi čestita rođendan. Lijepo je sjetiti se našeg mladog kolektiva. Svi smo se slagali, poštivali i međusobno pomagali. Sretna sam što sam bila dio svega onog što se u Centru događalo do 2011. godine. Neka vam je sretna 50. godišnjica Centra „Šubićevac“!

Nataša Burazer 1971. – 2012., odgajateljica Više od 40 godina radila sam u Centru „Šubićevac“. To je bio moj drugi dom i moja obitelj. Svako jutro kraj školske ograde dočekivali su me štićenici s toplim osmjehom i kojom pritužbom. Njihov zagrljaj i toplinu treba doživjeti. Učila sam ih i ja sam od njih mnogo naučila. Naučila sam se radovati malim stvarima. Često mi zazvoni telefon i jave mi se sada zreli, oženjeni ljudi „moja djeca“. Ovdje Joco, Ivana, Rea, Frane, Karabatić, Dragan, Berač... i pričaju uvijek o događajima u školi. Kolektiv je bio otvoren, pristupačan, prijateljski i bili smo i ostali kućni prijatelji. Došli smo mladi, rađali, ženili djecu, postali bake i djedovi i sve su to slušali zidovi naše zbornice.

Volim svoj Centar – kolektiv i djecu. Hvala svima što sam bila dio vas.

Nataša Burazer, prva zdesna, prva pričest

130

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Nataša Radetić 1975. - 2012., odgajateljica

Nataša Radetić, prva slijeva, smotra učeničkog zadrugarstva

Ljubav prema ljudima, a ponajviše prema onim najmlađima, jedini je razlog odabira mog zvanja – defektolog.

Radni staž na poslu defektologa-odgajatelja trajao je punih 38 godina.

Nije to posao koji možeš zaboraviti kada zatvoriš vrata ustanove i odeš. On traje 24 sata. Bilo je puno lijepih i ružnih trenutaka. Raduješ se svakom, pa i najmanjem uspjehu. Tuguješ zajedno sa njima, smiješ se i plačeš. Učiš ih socijalizaciji, higijenskim navikama, lijepom ponašanju, čitanju, pisanju, jednom riječju pripremaš ih za život.

A kada na kraju puta ugledaš svjetlo, doživiš nešto najljepše što možeš doživjeti kao nagradu za svoj minuli rad. Iako sam u mirovini ti učenici su još uvijek u mom srcu i u mojim mislima.

131

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Zdenka Ninić 1981., 1983. – 2013., nastavnica, odgajateljica, pedagoginja „Krivac“ za moje zvanje slobodno mogu reći da je gospodin pok. Branko Belamarić, prvi direktor Centra, koji nam je u gimnaziji predavao glazbenu umjetnost. Zadnji školski sat posvetio je svojoj ustanovi u kojoj je radio kako bi nas zainteresirao za Fakultet za defektologiju kako se tada zvao.

Za sve koji su bili zainteresirani organizirao je posjet Centru. Prijavila sam se i došla u Centar i od tada ostala vjerna Centru 31 godinu. Niti jednog trenutka nisam dvojila je li to zanimanje za mene. Prvi posao mi je bio rad u odgojnim skupinama, zatim sam nakon nekoliko godina radila kao učiteljica razredne nastave i na kraju, prije odlaska u mirovinu, na mjestu pedagoga koji mi nije baš legao jer ja sam praktičar. Volim akciju, izazove, a djeca upravo sve to pružaju. U radu kao odgajatelj gdje sam provela najviše godina, radost i veselje s kojim su me dočekivala djeca bila mi je dovoljna potvrda da dobro radim svoj posao.

Zdenka Ninić, maškare u odgojnoj skupini

Uzajamno smo se pomagali dobrim riječima, nježnom gestom, dragim pogledom. Te male glavice pune straha kad su prvi put dolazile odvojene od obitelji gledala sam kao cvijet koji treba snagu peteljke da ih nosi. Zajedno smo učili, razgovarali o koječemu: ljubavnim jadima, sitnim nestašlucima, modi... Bilo je tu smijeha, pokoje prolivene suze, a najviše šala. Slobodne aktivnosti i šetnje gradom ili odlasci u prirodu obilovali su raznim dogodovštinama. Jedna od njih zbila se u vrijeme stvaranja nove Hrvatske, kad smo išli u grad popratiti smotru Hrvatske vojske u kojoj je sudjelovao i naš kolega, bivši pedagog Božo Erlić koji je otišao kad smo umjesto drugova i drugarica postali gospođe i gospoda. Ugledavši gospodina Božu, M. Š. uzvi132

Centar “Šubićevac” - To smo mi

knuo je ushićeno “Gospođo, gospođo Zdenka, eno druga Bože!“ Prolaznici su nas pogledali i glasno se nasmijali.

Jedna od najdražih slobodnih aktivnost bila mi je sekcija mažoretkinja koju smo oformile kolegica Jasna Kanjuh i ja. Motivirane INKAZ-om koji se održavao u Zagrebu htjele smo nešto novo i drugačije jer to naša djeca mogu. Rad je bio izazov i nama i djeci, a sama prezentacija, tj. nastup, ugodno oku i uhu. Zagreb nas je dočekao kao prave umjetnike što su dokazali time što su nas uvrstili u otvaranje na neviđeno. Bez lažne skromnosti, bili su oduševljeni viđenim što je motiviralo druge slične ustanove da formiraju svoju sekciju mažoretkinja, što je rezultiralo stalnim pozivom na otvaranje INKAZ-a.

Bilo je tu još toliko toga i ne bi stalo u tko zna koliko stranica. Čovjeka preplave osjećaji i lijepo se prisjetiti svih događaja, ljudi, a najviše djece koju sam učila životu i kako znati živjeti. Sad uživam u umirovljeničkim danima i zamislite, uvijek mi fali vremena!

Ana Paić 1974. – 2014., njegovateljica, medicinska sestra Smatram se počašćenom i privilegiranom jer sam skoro polovicu svog životnog vijeka sa ljubavlju utkala u školu za djecu s posebnim potrebama.

To je moja druga obitelj kojoj sam se nesebično davala, a djeca mi vraćala svojom ljubavlju i toplinom. Danas sam jednako uzbuđena kao i prvog dana mog dolaska u školu. Hvala djeci koja su obogatila moj život, omogućila mi da spoznam sebe i da prenosim životni moto, a to je: „Da nas različitosti spajaju, a djeca s posebnim potrebama i poteškoćama naš život oplemenjuju i obogaćuju“.

Ana Paić, prva slijeva 133

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Mirjana Radetić 1975. – 2015., odgajateljica Pedeseta obljetnica Centra „Šubićevac“ vrijeme je prisjećanja.

U Centru sam radila preko 40 godina. Posao mi nije bio radna muka već veliki stručni i ljudski izazov. Moj radni vijek obogatio mi je život. Svaki dan bio je prilika za rast u dobroj komunikaciji i ljubavi. Zahvalna sam svoj djeci Centra jer su me svojom nevinošću, iskrenošću, neposrednošću i ljubavlju učili postavljanju visokih profesionalnih i ljudskih vrijednosti i ciljeva. Da li sam u tome i uspjela? Nadam se da sam stručnim radom pomogla njihovom razvoju, a uvažavanjem i ljubavlju obogatila njihov život. Ono što je sigurno: oni su mene puno naučili o strpljenju, poštivanju različitosti, neposrednosti, ljubavi i dobroti i pravim vrijednostima.

Mirjana Radetić, maturalni ples 1998./1999.

Zahvalna sam svim roditeljima na iskazanom povjerenju, koje je dodatno obavezivalo na visoku profesionalnost i odgovornost. Sjećanja na djelatnike Centra su ispunjena velikim poštovanjem i prožeta lijepim uspomenama na putovanja, druženja, zajedničke proslave.

Zahvalna sam ravnateljima: Branku Belamariću, Romanu Maksimu, Branki Bego, što su davali puno slobode stručnom i kreativnom radu.

Ustrojem Centra, stručna tijela su se neprestano dogovarala, preispitivala, usavršavala i tako pomogla da Centar bude mjesto visoke stručnosti, tolerancije, uvažavanja i odgovornosti. Volim svoj Centar „Šubićevac“ i ponosna sam što sam dio te priče koja traje već 50 godina!

134

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Brankica Goger 1975. – 2016., stručna učiteljica Zaista sam sretna što mi se ispunila želja već pri ulasku u ovaj Centar, da radim kao instruktor praktične nastave s ovako divnom djecom. Sjećam se kao danas prvog dana dolaska u Centar. Na velikim ulaznim vratima stajala je učenica Seka koja je rekla „Evo naše drugarice!“ Poslije toga sam se prvi put susrela s pokojnim direktorom Belamarićem, a sa strane se pojavio muški dio kolega s namjerom da upoznaju novu kolegicu, znaju oni koji su bili...

Svidio mi se način rada s djecom, učila sam od starijih kolega. Moja djeca su skupa sa mnom šivala uniforme za mažoretkinje, kostime za maskenbal i haljine za maturalni ples. Moj praktikum se zvao „mali BUTIK“.

Brankica Goger, krojačka radionica

Najviše mi se svidjelo kako je vladala jedna pozitivna energija kako među odraslima tako i među djecom. Naravno, bilo je dana kad bih kući došla žalosna zbog tužnih dječjih priča i bolesti. U najtežim trenucima moga života svi moji kolege su bili uz mene. Svi direktori i na kraju naša Ravnateljica su bili prije svega kolege i ljudi prema meni pa tek onda profesionalci, a isto tako i ja prema njima. Danas bi mnogo mlađi poželjeli takav kolektiv. Ja sam doslovno svaki dan pjevajući hodala put Šubićevca i mog Centra gdje bi me svaki put čekala ozarena lica moje djece. Kad danas dođem u posjet kao umirovljenica, vidim u mladim kolegama onu iskru u očima s kojom sam i ja radila, osjetim zadovoljstvo i međusobno poštivanje i bude mi drago. Volim što to vidim jer ja ne zaboravljam MOJ CENTAR. 135

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Kata Petrović 1978. – 2016., učiteljica razredne nastave Ja, svježa umirovljenica, ne znam da li u fazi odvikavanja ili prilagodbe, trebala bih dati nekakav svoj osvrt na proveden gotovo cijeli radni vijek u ustanovi sadašnjeg naziva Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“.

Zašto kažem sadašnjeg? Kroz pedeset godina funkcioniranja nazivao se i škola i dom i specijalna i sve nekako po vjetrovima kako i odakle su puhali.

A za mene je uvijek bio ŠKOLA U DOMU, moj drugi dom, moja druga obitelj s dnevnim boravkom u zbornici i učionicom u hodniku na prvom katu. Tu je „učiteljica Kata“ svake četiri godine dobivala neke nove klince, neke nove male glavice sa svojim svjetovima i posebnostima. I uvijek novi početak i uvijek ista slova i brojevi, ali druga djeca, a samo i uvijek moja. Godine su prolazile, a da ih nisam brojila ni osjećala pomažući im, prateći kako ta djeca rastu, pretvaraju se u ljude i jednog dana odlaze u ralje beskrupuloznog života. Odlazili su u pravilu suznih očiju i oni i ja. Trenuci rastanka su uvijek bili bolni, s pitanjima što će biti dalje, kako će se snaći i tko će im pomoći. Malo ih je bilo sa stabilnim obiteljima i najljepše i najsigurnije godine svog života su proveli u ovoj kući. Svi smo bili jedna velika obitelj, i učenici i zaposlenici. Obilježavali smo prigodne datume, slavili rođendane, nagrađivali postignute uspjehe, a poseban događaj je bio maturalni ples u našoj blagovaonici s masom uzvanika, hrpom kolača koje su radili učitelji i odgajatelji, takmičeći se čiji će biti bolji.

Kata Petrović, druga zdesna

A tek veliki odmori u zbornici! Oblaci dima – zavjese za rezanje, govor u jedan glas, svatko na svom mjestu bez naljepnice s imenom. Tu su se obrađivale sve teme, aktualne društvene i osobne, a uvijek se završavalo 136

Centar “Šubićevac” - To smo mi

s problemima učenika. Zvono je obično bilo nekako nečujno za završetak odmora, a grintanja na podvornika Antu da je zakasnio ili kasnio s početkom odmora. A tek sjednice? Trajanje do beskonačnosti, žuči, riječi, bitnih i nebitnih tema, a sljedećeg dana malo tko je znao o čemu se raspravljalo, a kamoli što je zaključak. Svi problemi i sve zamjerke nestajale su s pripremama za stručna i ina putovanja. Zbližavanje, opuštanje, utisci, pjesma, ples. Svi zajedno, svi iz iste kuće. To su uspomene koje će uvijek živjeti u meni. Zbornica je dobila novo obličje i najčešće je prazna i pod ključem.

Novo je vrijeme – nema dima. Tu su novi ljudi, mlade kolegice i kolege. Dimi se negdje vani, pozicije se mijenjaju. Imala sam sreću nakon masovnog odlaska mojih starijih kolega u zasluženu mirovinu raditi i upoznati te mlade kolege. Ono što me veseli to je da nema velike razlike u odnosu prema ovoj kući, poslu i učenicima – korisnicima, iako je promijenjena populacija a i vrsta poslova. Ti mladi ljudi koji sobom nose novu energiju žele opstanak i progres. A to je budućnost za sljedećih pedeset godina.

Božo Erlić 1971. – 1990., nastavnik predmetne nastave, pedagog, zatim zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora

Božo …rlić, prvi slijeva, govor na novogodišnjem domjenku 1988.

Što reći o 19 godina rada i provedenog života u Centru za odgoj i obrazovanje djece i omladine Šibenik. To je razdoblje u kojem su zaposlenici, kao i korisnici Centra oblikovali moj osobni, a dijelom i društveni život.

Istovremeno, i ja sam nastojao dati svoj doprinos u stručnom i organizacij137

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Centar za socijalnu skrb Biograd Poštovane kolegice i kolege, Centar za socijalnu skrb Biograd na Moru imao je doista dobru suradnju s Vašom ustanovom, Centrom za odgoj i obrazovanje “ Šubićevac”.

Kao velika prednost smještaja u Va­ šu ustanovu pokazala se blizina naših gradova što je uvelike olakšalo i omogućilo veću uključenost roditelja i kvalitetniju suradnju i nas stručnih djelatnika i same obitelji korisnika.

Susretljivost Vaših djelatnika i otvoreni dijalog pomogli su u razvijanju kvalitetnijeg odnosa i nas međusobno – stručnih djelatnika i korisnika sa njihovim obiteljima jer svi smo imali zajednički cilj – zadovoljnog korisnika. Nadamo se i dalje ovako uspješnoj suradnji...

S poštovanjem, Djelatnici Centra za socijalnu skrb Biograd na Moru

skom dijelu rada s učenicima – štićenicima. Kako se ne sjetiti mojeg prvog dolaska 1971. godine u Centar i susreta s humanistom i utemeljiteljem Centra gospodinom Brankom Belamarićem koji je pružao šansu stručnim djelatnicima da primijene stečena teorijska znanja u radu s učenicima s teškoćama u razvoju.

Rad i društveni život s kolegicama i kolegama iz Centra, te susretima i suradnjom s kolegama iz Slovenije, Francuske, Austrije i Češke ostavili su neizbrisivi trag u radu, mojem sjećanju i kasnijem životu. Kao pedagog Centra, od 1974. do 1990. godine nastojao sam skupa s kolegicama, kolegama, te ravnateljima Brankom Belamarićem i Maksimom Romanom kvalitetno i stručno provoditi rad s učenicima – štićenicima. Ipak, dopustite mi, da se posebno sjetim moje suradnje s kolegicama Lidijom Aralicom, Danicom Radić i Jelom Šarić. Od njih sam mnogo naučio. Hvala i svim učenicima te štićenicima Centra. Mnogi od njih su i danas u mojem sjećanju.

Marija Alfirev 1996. – 2010., učiteljica razredne nastave, sada ravnateljica Centra za socijalnu inkluziju Šibenik Centar „Šubićevac“ važan je dio mog profesionalnog i osobnog života. Od 1996. godine, kada sam se prvi put susrela s djecom i mladima s teškoćama u razvoju u Centru, postali su i ostali dio mog života.

U Centar sam došla u vrijeme kada se u Hrvatskoj tek sramežljivo počelo govoriti o promjeni stavova prema osobama s teškoćama, više o sposobnostima, a manje o samoj teškoći. U to vrijeme se intenzivno raspravljalo o promjeni termina, ali se još uvijek službeno govorilo o mentalno retardiranima, a kasnije o osobama s mentalnom retardacijom. Sramežljivo su se spominjala ljudska prava, pravo glasa, pravo na samoodređenje.

Zahvaljujući radu s mladima u dobi od 17. do 21. godine života u grupi radnog osposobljavanja napredovala sam u struci i znanosti. U to vrijeme sam htjela napraviti nešto kako bi se čuo njihov glas, kako ne bi bili samo dijagnoza i smetnja društvu. Zato, kad sam prvi put čula za samozastupanje na magistarskom studiju, znala sam da je to ono čime se želim baviti i čemu želim naučiti te mlade ljude. Na neki način, taj magistarski rad je bio mali projekt unutar Centra jer sam cijelo istraživanje provela uklopljeno u postojeći formalni program uz naglasak na aktivnostima koje su poticale razvoj komunikacije, vještine izbora, donošenja odluka, traženja pomoći, informiranja, preuzimanja odgovornosti i samopoštovanje. Taj sam rad naslovila “Samozastupanje i socijalna kompetencija osoba s umjerenom i težom mentalnom retardacijom” i obranila ga 6. 2. 2001. godine. Nakon toga je samozastupanje postalo sastavni dio mog rada u Centru i provodila sam različite edukacije, radionice, motivirala i kolege, a zahvaljujući razumijevanju ravnatelja, najprije Maksima Romana, a kasnije i Branke Bego, to je i bilo moguće ostvariti.

138

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Marija Alfirev, prva zdesna, maturalni ples maturanata Centra „Šubićevac“, 2006.

Odličnu suradnju sam ostvarila s kolegicom Radojkom Jurin na provođenju istraživanja o evaluaciji programa razvijanja vještina samozastupanja kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u podružnici Centra – Bratski Dolac. To naše istraživanje prezentirale smo 23. - 25. 10. 2002. godine na 6. znanstvenom skupu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, a 2003. godine objavljen nam je rad u Hrvatskoj reviji za rehabilitacijska istraživanja pod nazivom „Kvalitativna evaluacija programa razvijanja vještina samozastupanja u grupi odraslih osoba s umjerenom i težom mentalnom retardacijom“. Samozastupanjem sam se intenzivno bavila sve do odlaska iz Centra 2010. godine, pisala sam i izlagala stručne radove, educirala druge stručne radnike za provođenje programa razvoja vještina samoodređenja i samozastupanja. Tako je nastao i priručnik, izdan 2007. g. naslovljen „Poticanje razvoja samoodređenja i samozastupanja mladih s intelektualnim teškoćama“. Tijekom tih godina intenzivno sam surađivala i s kolegicom Davorkom Grbac-Plavčić, a posebno na razvoju osobno usmjerenog pristupa i osobno usmjerenog planiranja u radu s djecom i mladima s teškoćama. Kao rezultat te suradnje bila su zajednička izlaganja u Varaždinu i Puli, a objavljen je i rad „Primjena osobno usmjerenog planiranja u odgojno-obrazovnom sustavu“. I zapošljavanje uz podršku je bilo predmetom mog interesa jer sam jedino u kontinuiranoj podršci vidjela mogućnost kvalitetnog socijalnog uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama. Upravo zbog dobre suradnje s kolegicama i kolegama u Centru imala sam mogućnost angažiranja na stvaranju udruge kojoj će biti cilj sustavno uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u život lokalne zajednice, u svim njenim segmentima. Tako je inkluzija postala moj životni poziv, a ne samo posao, a tako je ostalo i do današnjih dana. U vrijeme rada u Centru, a kroz magistarski studij i kasnije doktorski studij uspostavila 139

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

sam stručnu, znanstvenu i kolegijalnu suradnju s profesoricom Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Danielom Bratković, te na ERF-u sudjelovala kao vanjska predavačica u izbornom kolegiju „Samozastupanje“.

Profesorica Bratković bila je i mentorica doktorske disertacije koju sam obranila 18. 3. 2008. godine pod nazivom „Komparativna analiza skrbi za osobe s težom mentalnom retardacijom u Republici Hrvatskoj, Saveznoj Republici Njemačkoj i Češkoj Republici“. U Centru sam bila mentorica studenticama i mladima na pripravničkom stažu, a s nekim kolegicama sam nastavila surađivati i u kasnijim projektima (Ivana Miškić, Lucija Škugor i Zorana Maričić Najev). I da ne bi sve ostalo na suhoparnom nabrajanju i da ne bih nekoga izostavila želim istaknuti kako me na vrijeme provedeno u Centru Šubićevac vežu ugodna sjećanja i kako na to razdoblje gledam sa zahvalnošću i ponosom.

Davorka Grbac-Plavčić 1986. – 2012., socijalna radnica, sada ravnateljica Centra za socijalnu skrb Šibenik U Centru „Šubićevac“ sam kao socijalni radnik radila od veljače 1986. do listopada 2012. godine. Tih 27 godina rada (i života) proletjeli su u hipu. Kako ih najkraće sumirati? Kroz dobitke i gubitke? Dobila sam veselje druženja s našom djecom, a svako od njih je posebno, zanimljivo i vrijedno divljenja.

Mnoge njihove zgode i nezgode s veseljem prepričavam s kolegama, prijateljima, bližnjima. Te pričice žive u meni. S vremenom sam naučila prihvaćati i imati sve više razumijevanja za njihova, na prvi pogled, ne uvijek racionalna ponašanja. Dali su mi nove uvide i nova razumijevanja. Tako su proširili moju toleranciju i učinili me boljim čovjekom. I njihova ranjivost me promijenila, davši mi osobnu važnu životnu odrednicu. Potakli su me na stalno zauzimanje za njihova prava, u životu i profesionalno, dajući mi nadahnuće i smisao.

Dobro sam razmislila i sada znam. Gubitaka nema!

Davorka Grbac Plavčić, prva zdesna, maškare 140

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Santina Gulin od 1997., medicinska sestra, voditeljica Odjela njege i brige o zdravlju

Santina Gulin, dolje, druga slijeva, Dobrna, Slovenija

Razmišljam što napisati, a da ne zvuči kao klišej. Volim ovaj posao uza sve poteškoće koje me prate u radu i od prvog dana kada sam došla u ovu ustanovu (1997.) ta ljubav traje. Ponekad samo tinja, a ponekad se razbukta, ali uvijek je tu. Svaka generacija djece je ostavila poneki svoj trag u meni i svaka mi je pomogla da postanem bolji čovjek. Volim ovu našu djecu, volim naše ljude koji rade i proživljavamo skupa lijepe i one manje lijepe trenutke.

Osjećam se korisno i potrebno, a isto tako osjećam da mi se dobro dobrim vrati. Naša su djeca itekako senzibilna i njihova ljubav i zagrljaj mi pokazuju da sam na dobrom putu i da ništa nije odrađeno tek onako. Hvala ravnateljici Branki Bego što mi je ukazala povjerenje i bila velika podrška u mom dosadašnjem radu! Hvala svim mojim kolegama i kolegicama! Lijepo je biti dio ovog kolektiva.

Nataša Tucak 1990. – 1991., od 2008., edukacijski rehabilitator u izvaninstitucijskim uslugama Smatram se doista privilegiranom osobom. Prvenstveno jer sam prepoznala u sebi poziv za rad u svojoj struci, a onda i zato što sam odgovorila na njega te naposljetku što mi je pružena mogućnost da ga i ostvarim kroz rad s djecom u našem Centru. Raditi s ovom populacijom jest dar, no dar na kojega se neprestano moraju nadograđivati nova znanja i vještine; ipak 141

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

ono što je najvažnije, nalazi se u svakome od nas. To su ljubav i vjera, da se svako dijete bez obzira na vrstu i težinu oštećenja, može razvijati. Bez takvog „unutarnjeg stava“ nema ni onog temeljnog „ambijenta“ za njihov razvoj.

Ono što me uvijek iznova fascinira nije neupitna stručnost naših kolega već upravo ta nježnost, brižnost, želja da se svakoj osobi pristupi sa

Nataša Tucak, druga slijeva, Dan otvorenih vrata Centra, 2016.

strahopoštovanjem, da se ne povrijedi ona bit u svakome od njih: da su osobe darovane ovome svijetu da ga na svoj način ispune upravo sobom.

Fascinira me iskrena otvorenost i radost u susretu s njima, s njihovim roditeljima koji često tek kroz takve susrete uspijevaju svoje dijete sagledati u novom svjetlu, kao neizmjerno dragocjene OSOBE pune dostojanstva i tako nadići njihova psihofizička ograničenja. Biti kroz svoj rad u kontaktu s ovom djecom jest čast i prilika da se postane boljim čovjekom.

Ivana Vrljac od 2012., učiteljica i nastavnica Hrvatskog jezika Naša djeca, kuća, kolege, prijatelji. To su riječi koje mi padaju napamet na spomen Centra „Šubićevac“ na čiju pedesetu obljetnicu punim pet godina rada. I mogu sasvim iskreno reći - nisam dovoljno maštovita da bih mogla zamisliti i poželjeti ovakvo radno mjesto.

Za Centar sam znala da postoji, da se nalazi na Šubićevcu i da se u njemu školuju djeca s intelektualnim teškoćama. Do pojave natječaja za radno mjesto učitelja i nastavnika Hrvatskog jezika nisam o Centru razmišljala kao o školi u kojoj bih mogla raditi jer sam mislila da zapošljava samo edukacijske rehabilitatore. Komentar moje referentice iz HZZ-a bio je zbunjujući „Javite se, ali nije to za vas, tamo će vama biti teško raditi.“ U to sam vrijeme radila na zamjenama u osnovnim i srednjim školama u gradu i županiji, javljala se na sve natječaje i naravno da sam se bez razmišljanja javila i na ovaj. Tražio se učitelj hrvatskog, imala sam potrebnu struku 142

Centar “Šubićevac” - To smo mi

i nije mi bilo jasno zašto bi mi tu bilo teže nego u drugim školama, to su samo djeca, a posao učitelja je ionako svagdje težak, ma koliko ga podcjenjivali oni koji o njemu ne znaju ništa. Osim toga, tko je još doživio da dobije posao samo zato što se javio na natječaj. I to za učitelja Hrvatskog jezika.

E pa ja sam doživjela! I na tome ću uvijek biti zahvalna ravnateljici Branki Bego, ne samo na tome što sam dobila posao, nego još više na tome što sam dobila posao u Centru „Šubićevac“. Čemu toliko oduševljenja? Niti je posao lagan niti je plaća menadžerska. Riječ je o nečemu drugome – kada ovdje dobijete posao, istovremeno ste dobili našu djecu, kolege, prijatelje, kuću. I to je ono zbog čega nikada nisam ni pomislila tražiti posao u drugim školama.

Imala sam sreću upoznati nekoliko kolegica koje su u Centru bile gotovo od samog početka i koje su na nas mlađe uspjele prenijeti osjećaj zajedništva i pripadnosti Centru, važnost razmjene stručnih iskustava, ali i međusobnog druženja, a u prvome redu potrebu cjelovite brige o učenicima. Taj „ljudski faktor“ u Centru je zaista nezamjenjiv. Dobri odnosi među kolegama i radnicima svih struka, uz suradnju na poslu, druženja u stankama, na proslavama i stručnim izletima, prerastaju u vrijedna poznanstva i prava prijateljstva. Odražava se to u ozračju Centra kojim žure najčešće nasmijana lica u tamnoplavim i ljubičastim kutama – učitelji, odgajatelji, radnici u uredima, medicinske sestre, njegovateljice...

Ivana Vrljac, prva zdesna, dodjela priznanja Državnog ureda za zaštitu i spašavanje, 2015.

A svi smo tu zbog „naše djece“. Učitelj ovdje ima priliku biti učitelj u pravom smislu riječi i doista pomoći učenicima doseći maksimum razvoja njihovih mogućnosti, a da se dijete pritom osjeća sigurno i zadovoljno, znajući da smije pogriješiti, da neće biti ismijano, da je svakoj kritici cilj njegov uspjeh, da sve ono što ne zna i ne može ne utječe na odnos prema njemu kao osobi. Svaki uspjeh i sreću djeteta ovdje posebno proživljavate – npr. učenik s velikim teškoćama čitanja, stigao k nama iz redovne škole, prvi put nastupa na školskoj priredbi s recitacijom ili glumi u igrokazu. Koliki je trud uložio u zapamćivanje vašeg recitiranja uživo ili snimljenog na mobitel, iako vam nije posve vjerovao da će uspjeti. I sada zna da može i ponosan je na sebe i sve više vam vjeruje da je vrijedan i sposoban, iako 143

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

je drugačiji. I tako se zajednički borimo protiv „ne znam, ne mogu, neću“.

U učionici premaloj za suvremene prostorne standarde, u kojoj svi sjede u prvoj klupi, a opet baš dovoljno velikoj da u njoj učimo, smijemo se, plačemo, slavimo, svađamo se, vičemo, veselimo se – ŽIVIMO. I nitko nije isključen i svatko ima svoje mjesto u razredu i Centru. I svima ste razrednik, čak i kad niste i čak i onima kojima ne predajete pa čak i odraslim korisnicima.

Sve poznajete i svi znaju vas i vi ste ovdje odrasla osoba od povjerenja. Jer tko vas ne zna s nastave, poznaje vas s hodnika, velikog odmora ili dežurstva za vrijeme školskih praznika. Bili ste skupa na plaži, izletu ili šetnji gradom, a to je i više nego dovoljno. A kada učenici završe školu vašem poznanstvu nije kraj. Javljaju se telefonski, dolaze u posjet, neki žele samo popričati, neki traže pomoć u snalaženju u svijetu odraslih. Po tome znate da ste dobar učitelj i da su vaši učenici to prepoznali u vama kao što ste i vi prepoznali njihove mogućnosti.

Iako sve na papiru zvuči idilično, naravno da u stvarnosti ima i ružnih trenutaka koji su i inače sastavni dio rada s djecom, a pogotovo s djecom koja se zbog intelektualnih i dodatnih teškoća ne mogu uvijek nositi s frustracijama na odgovarajući način, unatoč tomu što moderne predrasude najčešće predstavljaju djecu s teškoćama u razvoju kao slatku i dragu.

Kao i one negativne, i pozitivne predrasude podcjenjuju, svodeći osobu na samo nekoliko značajki. Naši učenici nisu svi slatki i dragi ili barem nisu uvijek slatki i dragi, a pogotovo ne samo slatki i dragi. Kao što takvi nisu ni svi učenici bez teškoća. I to nam je svima, ljudima, zajedničko – različiti smo tjelesno, intelektualno, karakterno, osjećajno i očekujemo da nas baš takve okolina prihvati.

Kao ni mnogi radnici Centra ni ja nisam od onih koji posao ostavljaju na poslu. Ne samo da ga nosim kući, nosim ga gdje god idem, vjerojatno zato što ga jako volim i što su moj posao djeca, a djeca ne prestaju postojati završetkom nastave. Da se razumijemo, ja radim za plaću, ali sam baš sretna što mogu reći da ju najradije zarađujem u Centru „Šubićevac“.

Sanja Vunić od 2012., odgajateljica

Sanja Vunić, prva zdesna, dodjela medalja na natjecanju u krosu, 2016.

144

Centar “Šubićevac” - To smo mi

U Centru za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ radim pet godina kao odgojiteljica.

Prvi susret i rad s djecom s posebnim potrebama bio mi je nepoznat te pun strahova i bezbroj pitanja. Sad, nakon toliko vremena spoznajem da sam izgradila sebe i svoje stavove. Svakodnevnim radom u Centru uvidjela sam da u životu moramo više cijeniti male stvari. Te male stvari poput pohvale, podrške, zagrljaja, ovoj djeci daju mnogo te zauzvrat dobivate srca puna ljubavi.

Ratko Plenča od 2014., tajnik Tri evo godine prošlo da ovdje tajničim, pa učini mi se zgodnim da ponešto napišem. Neću o svojim zaduženjima, jer što se tu ima reći – obrasci kao obrasci, tablice kao tablice, dopisi kao dopisi, birokratske trice i kučine, ništa više od toga. O djeci našoj – tako ih ja zovem – ću malo, jer Centar su najviše baš oni. Nije da ne bih obavio svoje i da ih ne sretnem toliko često, ali uz njih mi je lakše i dulje ću ovdje ostati. Koliko mi ponekad samo znači njihov nenadan upad u tajništvo, njihov komični pozdrav na hodniku, njihova nespretna gesta u prolazu. Zaboravio sam svaki dopis koji sam napisao, zakon ili pravilnik uvijek iznova pogledam kad me se upita o tome, ali kako da zaboravim pitanje “Jesi li ljut na mene?”. Kako da zaboravim jedno “Je l’ me voliš?”. Jedan specifičan hihot po hodniku ostaje u uhu kao stoput preslušana pjesma, a jedan netipičan uzvik koji svaki put uljepša svečanu priredbu nikada neću zaboraviti, a valjda ću i priredbe po njemu pamtiti. A kad mi ujutro sa svojom nastavnicom dođe “Žuti” ili “Nutela” po ključe od kopiraonice u trenu me prođe urođena smrknutost. A onda mali “Irac” koji bježi od mame i hoće svojoj “teti”, i neće kući nikako. “Grmi, sijeva!”, “Hrvatska tri nula!” - jedan će na putu iz barake s kapom na glavi.

“Otkaz, otkaz!” viče u zadnje vrijeme jedan po hodniku, a neće u učionicu nikako. Ovaj što je iz moga sela, stavi dva prsta u usta i zazvižduče s kraja hodnika, a ja to ne mogu naučiti nikako. S prozora vidim klupicu na našem igralištu i na njoj njega kako se ritmično ljuljuška, a promatrajući ga dok jede naučio sam kako pravilno viljušku držati. Uz nečujni šapat bivše učiteljice jedan je znao dobro s brojevima. Ima jedan, već odrasli, kad mu rečeš ime hrvatskog ili srpskog pisca, odmah nabroji barem jedno djelo što ga je taj napisao, a jednom mi cijelog “Antuntuna” izrecitirao. Ima jedan što skoro svaki dan piše dnevnik u svoju bilježnicu, a kad vidi oskudnije odjevenu “tetu” u novinama uperi prst prema fotografiji i uz hihot zaklima glavom.

Jedna što voli pjevati je pjevaču Joli, kad smo ga ugostili, uzela mikrofon iz ruku i nastavila dalje tamo gdje je stao. Ima jedna, uvijek kaže “Mogu te nešto pitati, ali nemoj nikom kazati?” Ovog što broji na glas čujem s deset metara po zvuku “pet, šest, pet, šest, devet, deset!”, a kad me vidi onda pita “Imaš puno posla?”. Uvijek me jedna lijepo pozdravi kada dođe u tajništvo, a najdraže joj je u kupovinu u „Dalmare” ili na Neurofeedbacku “leptiriće” zaigrati.

145

Centar za socijalnu skrb Korčula Poštovani, Čestitamo Vam na Vašoj obljetnici, 50. godina postojanja je cijeli jedan život. Vi ste u tom životu spasili mnoge živote, koji bi da nije bilo Vašeg odgojno-obrazovnog utjecaja bili izgubljeni. Naše iskustvo u radu s Vama je više nego pozitivno. Uvijek ste bili spremni saslušati, pomoći i primiti naš korisnike kad ih nitko nije htio. Sjećamo se da smo znali reći na odbijenicu drugih ustanova, šaljimo ih u Šubićevac, „Šibenik“ će to riješiti...

Za Vas nije bilo nerješivih problema.

Svaki naš korisnik i roditelj korisnika smješten kod Vas dao je pozitivnu povratnu informaciju o Vašoj ustanovi.

Mi Vam upućujemo veliko HVALA. Centar za socijalnu skrb Korčula

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Ratko Plenča, prvi zdesna, Dan otvorenih vrata Centra, 2016.

U srednjoj jedan “teljce!” zove svoju učiteljicu. Za onog koji izgubi vjeru u ljude, ima jedan, ide u srednju, srce mu čisto i pošteno, sama dobrota, da me sram kad se s njime usporedim. Ima jedan, kute stalno zaprljane, alat mu neki uvijek u ruci, hauzmajstor pravi, a ne odvaja se od svog radnog instruktora. A opet – jedan, tanji je da ga nema vidjeti, a uz svoj sendvič i tuđi krišom uzme kad god nitko ne gleda. Muku muči jedan “koliko šećera u kavu staviti?” a da ne bude ni preslatka ni gorka njegovoj nastavnici. Dva blizanca mala, jedan do drugoga, samo po malom detalju odjeće nisu i isto obučeni. I najveći mrgud bi se nasmijao kad čuje glas jednog što je najduže kod nas od sviju. A kad glazbu kako kriješti iz mobitela čujem na hodniku, znam da prolazi “reper” s obaveznom kapom na glavi. Ima jedan što se strogo službeno obraća svima a voli povijest i stalno prelistava jedan stari geografski atlas što sam mu ga posudio. Jedan visoki zna bez kucanja ravno u nečiji ured, pa sjedne za kompjutor i klikne na youtube, bez pardona. Kad bi jedan bio lik iz stripa, u onaj oblačić iznad glave bi mu umjesto riječi trebalo nacrtati sendvič. Ovaj jedan ukopa se na mjestu, pa ni pravo, ni nazad, ni amo ni tamo. Ima jedna koja tvrdi: “ravnateljica mi prijateljica”. Dva nerazdvojna prijatelja uvijek su glavni pri nastupu na priredbama.

Jedna plaha djevojčica baš po nečujnosti je zamjetna. Ima jedan, ne zna čitati pa gleda slova iz “Sportskih novosti” koje mu često pod rukom. Ima jedna što brine za cvijeće, pa često nešto čupka i sadi. Jedan, od mene čak mršaviji, kovrčave kose, ako išta kaže, onda je to “neću!”, a zapravo sve posluša. A tek jedan što prvi ujutro ustaje kad treba na praksu i što jedva čeka test da dobije pet. Ima već dvije godine da je jedna završila srednju, a još hodnikom odjekuje njezin specifični promukli i brzi govor. Ima jedan velike sjene, a najviše voli u sušari voće sušiti. Završit ću s jednim što se u sekundi mogao i namrgoditi i nasmijati, u posebnim trenucima i tiho zapjevati. Nema te gumice koja će mi ova sjećanja izbrisati.

146

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Naši učenici Anita Šarlija U Centru „Šubićevac“ školovala se od 4. 9. 1986. do 14. 6. 1996. godine. Završila je za pomoćnu krojačicu. Nije se zapošljavala u struci, samo je nekih mjesec dana radila kao krojačica. Posljednjih devet godina sezonski radi u kuhinji Hotela Andrija u Solarisu. Obavlja pomoćne poslove (pranje suđa, pospremanje, čišćenje). Radi uglavnom od ožujka/travnja do kraja rujna/listopada. Tijekom rada u Solarisu srela je bivšeg učenika Centra „Šubićevac“ Marija Crljena. Započeli su vezu i njih dvoje već devet godina zajedno žive u Marijevoj obiteljskoj kući u Sitnom Donjem. Kada ima vremena (uglavnom kad ne radi) voli raditi u vrtu.

Anita Šarlija, prva zdesna, maturalni ples 1995./1996.

„U Centru sam provela deset godina, takoreći cilo školovanje sam bila tu. Tu sam bila na smještaju. Svi nastavnici i radnici su mi ostali u lipom sjećanju. Posebno Branka Bego koja mi je jedno vrime bila razrednica i Branka Goger kod koje sam imala praksu. Svi su bili ljubazni, imali smo isti i piti, sve nam je bilo čisto i uredno. Naučila sam puno korisnih stvari.

147

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Evo, sad će za mene svi reći da sam jako vridna, uredna i čista, da mi je kuća uvik lipo sređena. Kad sam po gradu uvik promislim „Bože dragi, oću li sresti koga sa Šubićevca?“. Volila bi raditi kod vas, jer ste svi ljubazni i dobri... Eto ako budete tribali čistačicu ili pomoć u kužini, zovite me, bilo bi mi drago da me se sitite. “

Mario Crljen U Centru „Šubićevac“ bio je od 19. 9. 1994. do 30. 6. 1997. godine. Nakon završetka osnovne škole u Vrpolju došao je u Srednju strukovnu školu u Centar „Šubićevac“. Završio je za pomoćnog kuhara. Već 14 sezona radi u Solarisu u Hotelu Andrija gdje obavlja poslove pomoćnog radnika u kuhinji.

Tu je sreo i bivšu učenicu Centra, Anitu Šarliju s kojom već devet godina živi u obiteljskoj kući u Sitnom Donjem.

Mario Crljen, prvi red u sredini, maturalni ples 1996./1997.

„Najgori mi je bija početak, nisam naučija biti u zatvorenom prostoru i teško mi je palo šta sam bija odvojen od kuće i mame. Kada sam se navika na to, bilo mi je lipo. Kada san doša u školu triba sam biti stolar, ali kada sam doša u radionicu u Remont nisu mi odgovarali strojevi. Pribacija san se u kuhinju i tamo mi je bilo odlično. Isto san iša u Remont. U školi san ima puno prijatelja. Od radnika su mi ostali upečatljivi Branka Bego, Vinka Anić i Marija Juras koja mi je bila odgajatelj. Sve u svemu nemam niti jedno loše iskustvo i bilo mi je odlično u Centru.“ 148

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Smilja Keser U Centru „Šubićevac“ bila je od 17. 10. 1995. do 18. 6. 1998. godine.

Završila je za pomoćnu krojačicu. Prije sedam godina se udala i sa suprugom i dvoje djece živi u Lipovljanima kod Pakraca. Ima curicu od sedam godina i sina od pet godina. Nije se nikad zapošljavala. Brine o djeci i vodi kućanstvo.

Smilja Keser, prvi red, treća slijeva, maturalni ples 1997./1998.

U Centru „Šubićevac“ je pohađala Srednju strukovnu školu. Ima samo lijepe uspomene na Centar i Šibenik. U sjećanju su joj ostali ljudi koji su radili s njom: Branka Goger koja joj je vodila praksu, razrednica Jasna Wagner i odgajateljica Nataša Radetić. Posebno su joj u sjećanju ostali Makso i Joško Bego, koje nikad neće zaboraviti. Kada je došla Joško joj je predavao tjelesni, a kasnije je postao voditelj doma. Stekla je dosta prijatelja, s nekima je i danas u kontaktu. Redovito se čuje s bivšom učenicom Milenom Burčul.

Damir Ramljak U Centru „Šubićevac“ bio je od 7. 9. 1999. do 10. 6. 2002. godine. Živio je s roditeljima u Vitezu (BiH) gdje je i završio osnovnoškolsko obrazovanje. U Centru „Šubićevac“ pohađao je Srednju strukovnu školu i završio za pomoćnog vodoinstalatera.

149

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Damir Ramljak, prvi zdesna, školska priredba

Iako su njegovi bili u Bosni, nakon školovanja je ostao u Hrvatskoj.

Prvo vrijeme je bio podstanar u Vodicama, a unatrag 12 godina živi u Gaćelezima. Tamo je izgradio obiteljsku kuću. Prije tri godine se oženio i upravo su u očekivanju prvog djeteta. Žena mu treba roditi za koji dan. Odmah nakon škole zaposlio se kod privatnog obrtnika u Vodicama. Tu je radio dok nije dobio posao u Zagrebmontaži. Još uvijek radi u toj firmi. Preko njih je dva puta išao u Njemačku, ali kako kaže: „Svugdje pođi, kući dođi.“ Sad radi na poslovima održavanja u pogonima firme na Podima. Zadovoljan je poslom, plaća je redovita i zadovoljavajuća. Dobrovoljni je darivatelj krvi, do sada pet-šest puta darovao krv.

Pri spomenu Centra „Šubićevac“ govori: „Bilo je tu svega, puno zanimljivosti, ali i ne tako dobroga. Nas je u razredu bilo pet dečki i jedna cura.

Svi smo bili malo divlji i na svoju ruku. U jednom trenutku je bila prijetnja da me izbace iz škole. Srića i Bog da mi je sadašnja ravnateljica bila razrednica, spasila nas je.“ Kada mu se kaže da se vrlo dobro snašao, s obzirom na to da je ovo bila nova sredina i da nikoga od obitelji nije imao ovdje, kaže: „Imam ruke i noge, snađe se čovik, sve sam sam sebi stvorio.“

Goran Dugandžić U Centru „Šubićevac“ je bio od 12. 9. 2002. do 10. 6. 2005. Tijekom tog vremena je pohađao Srednju strukovnu školu. Završio je za pomoćnog kuhara. Po završetku školovanja vratio se u Komin kod majke, gdje i danas živi.

Već godinama se sezonski zapošljava kao kuhar u Hotelu Epidaurus u Cavtatu. Radi od ožujka do listopada. Jako je zadovoljan poslom. U mjesecima kada ne radi prima naknadu sa Zavoda za zapošljavanje. Njegova velika ljubav je glazba. Imao je bend Rokondrum s kojim je dosta nastupao.

U bendu je svirao gitaru, bubnjeve i pjevao. Unatrag dvije godine su se razišli zbog drugih obveza članova (zaposlenja, odlasci na brod, zasnivanje obitelji...). Kaže da sad svira i pjeva za svoju dušu.

150

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Goran Dugandžić, za mikrofonom, školska priredba

Boravak u Centru mu je ostao zabilježen kao jedan lijep period njegovog života. Kaže da je tu naučio puno onih „životnih“ stvari koje su mu pomogle da se snađe nakon završetka školovanja i u budućem životu.

Stekao je puno prijateljstava, s nekima i dalje održava kontakte. Povremeno se čuje s bivšom razrednicom Ivanom Miškić i odgajateljicom Marijom Juras, te nastavnicom glazbene kulture Mirjanom Nakić Alfirević. Posebno upečatljiva mu je ostala ravnateljica Centra Branka Bego, koje se u početku bojao („djelovala mu je opasno“), ali je vrlo brzo shvatio da je brižna i želi im pomoći. On ju je doživio kao veliku podršku tijekom svog boravka u Centru. „Kad sam prvi put došao u Centar „Šubićevac“ bilo mi je teško, nova sredina, novi ljudi. Iako sam znao da ću brzo sklopit nova prijateljstva. Kako je vrijeme odmicalo bilo mi je lakše jer sam polako našao zanimaciju kao što je crtanje i kasnije nogomet koji smo često igrali ispred škole. Imali smo razne radionice u kojima sam većinom sudjelovao. Volio sam provoditi vrijeme u glazbenoj sali, učio bi svirat klavir, iako sam volio bubnjeve više, to sam znao svirat. Imali smo razna natjecanja u školi kao što je pjevanje, u tome sam se dobro snalazio. Išli smo na razna putovanja, natjecanja u kojima smo uvijek dobro predstavili Centar „Šubićevac“. Nekako sam osjetio da vrijeme brzo prolazi i bliži se kraj, a nikad nisam volio rastanke, i to se dogodilo, svi smo bili pomalo tužni, neki su i plakali, ja sam se suzdržavao, teško je kad se na nekog navikneš. Bili smo poput obitelji koja se je morala razdvojit... P. S. Veliko Hvala svima!!!“

Nikola Šutalo U Centru „Šubićevac“ bio je od 1. 9. 2004. do 13. 6. 2007. Tijekom tog vremena je pohađao Srednju strukovnu školu. Završio je za pomoćnog vodoinstalatera. Po završetku školovanja vratio se kod roditelja u Cavtat, 151

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Nikola Šutalo, u sredini, 2006.

gdje i danas živi. Dobio je stalni posao u Hotelu Lapad, kao skladištar. Nije zasnovao vlastitu obitelj, ali ima djevojku i možda će uskoro vjenčanje. „ŠTO REĆI O CENTRU ZA OBRAZOVANJE ŠUBIĆEVAC? Točno prije deset godina sam sa svojim ocem stigao u Centar „Šubićevac“, dijete koje je stiglo uplašenog lica i držeći svog oca čvrsto za ruku i uplašenog glasa rekao: “Ja ne želim ostati tu, ja želim ići kući.“ U trenutku nam je pristupila ravnateljica Centra gđa Branka Bego koja je svojim umirujućim glasom rekla: „Dobro došao Nikola, nemoj nam se bojati, došao si na sigurno mjesto, naš Centar je mjesto puno ljubavi, gdje ćeš upoznati svoje nove prijatelje, gdje ćeš se školovati i završiti zanimanje koje izabereš.“ I tako je počela moja avantura koja je trajala tri godine. Izabrao sam zanimanje POMOĆNI VODOINSTALATER. U razredu smo bili vesela i razigrana ekipa pod vodstvom razrednice Marine Vrankulj, koja nas je pratila u našim veselim, radosnim i tužnim trenucima. Na ideju trenera sportskih aktivnosti u Centru gosp. Joška Bega počeo sam se baviti plivanjem gdje sam stekao mnoga priznanja i medalje koje su meni predstavljale ponos i sreću za mene i Centar. U vrijeme mojih natjecanja posjetio sam mnoge gradove Lijepe naše, ekipe iz suprotnih centara koje su se kao i ja borili da budu što uspješniji... Sudjelovao sam kao učenik u UČENIČKOJ ZADRUZI „ŠIBENSKO BLAGO“, gdje sam upoznao kulturnu baštinu i narodne nošnje Šibenika...

I kako je vrijeme odmicalo tako se moje školovanje bližilo kraju, dijete koje je došlo uplašenog i uplakanog lica bilo je maturant koji je odrastao u momka koji je završio zanimanje i stekao mnoga iskustva i prijatelje koje će pamtit cijeli život... Bio sam i ostao šibensko dijete koje je uvijek pitalo IMA LI REPETE...“

152

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Srećko Jović U Centru „Šubićevac“ bio je od 15. 3. 1999. do 13. 6. 2008. godine. U Žepču je završio prvi razred osnovne škole. Kada se s majkom i dva brata doselio u Knin nastavio je školovanje u Centru „Šubićevac“. U Centru „Šubićevac“ je nakon osnovne škole pohađao Srednju strukovnu školu i završio za pomoćnog stolara. Stručnu praksu obavljao je u Stolariji Gojanović. Nakon škole u toj je tvrtki dobio stalni posao i već 9 godina radi. Zadovoljan je poslom, odnosom prema njemu i plaćom.

Srećko Jović, lijevo, gostovanje Maksima Mrvice u ustanovi Roman obitelj, 2007.

Prije dvije godine se oženio i dobio je curicu. Žive kao podstanari u Šibeniku. Kako mu supruga ne radi i žive od njegove plaće, često ostaje dodatno raditi. Kaže da uglavnom radi cijeli dan i ima vrlo malo vremena za sebe. Jako mu nedostaje sport kojim se dosta bavio u Centru. Nije ništa igrao otkad je otišao iz škole. Fale mu i druženja. U kontaktu je s bivšim učenicima Ivanom Burazerom, isto je zaposlen, radi u firmi Sabirač d.o.o., te Nikolom Mikešinom. Vidjeli su se kad je Nikola prije dvije-tri godine bio tu, a i on je bio kod njega na Korčuli. Sad vidi koliko mu je bilo lijepo u Centru, imao je puno vremena za svoje hobije: sport i glazbu te se puno družio s prijateljima. Sada nema vremena ni za što. Ostalo mu je upečatljivo kada je s gospođom Nakić Alfirević išao na koncert Maksima Mrvice u Koncertnu dvoranu “Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu. Nakon što je završio školu vrlo često je dolazio u Centar, sad već dugo nije bio... “šta će kada su s vremenom svi koje je znao završili školu i otišli“.

153

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Nikola Mikešina U Centru „Šubićevac“ je bio od 11. 9. 2001. do 13. 6. 2008. Kod dolaska je upisan u 5. razred, a nakon završetka OŠ nastavlja srednjoškolsko obrazovanje. Završio je za pomoćnog kuhara. Nakon završetka školovanja vratio se kod roditelja na Korčulu. Živi u obiteljskoj kući, gdje ima svoj stan u prizemlju, roditelji su na katu. Nema stalno zaposlenje, ali uvijek nešto radi. Zimi uglavnom radi na građevini, a tijekom ljeta u ugostiteljstvu. Zadnje dvije godine tijekom ljeta radi u restoranu na Korčuli, za šankom. Vrlo je uspješno uključen u život lokalne zajednice. Već nekoliko godina je član Moreške Kulturno-umjetničkog društva Korčula, gdje je sudionik plesa Moreška. Trenira rukomet u Rukometnom klubu Korčula. Nije zasnovao vlastitu obitelj, trenutno ima djevojku, ali „nije za ozbiljnije veze, još je premlad za brak i ženidbu, ništa prije tridesete...“

Nikola Mikešina, zadnji red, prvi zdesna, Prvenstvo Hrvatske u plivanju, Zagreb, 2006.

„Centra se uvik sićan u pozitivnom smislu, bilo mi je dobro, naučio sam puno toga šta mi koristi sada u životu i šta mi je pomoglo da se osamostalim... Jedino mi je znalo biti teško petkom kada je većina odlazila kući na vikend, a ja san mora ostati u Centru. Uz Centar „Šubićevac“ me veže puno lipih uspomena. Bija san dosta aktivan u sportu, kulturnim aktivnostima tako da sam često negdi putova, obiša gotovo cilu Hrvatsku...

Posebno mi je upečatljivo putovanje na Specijalnu olimpijadu u Šangaj di smo išli ja i Jurica Perica, a vodija nas je profesor Joško Bego. Bili smo dio nogometne reprezentacije Hrvatske. Dok san bija tu ima sam više razrednika i odgajatelja, ali ne bi nikog posebno izdvojija jer su mi svi ostali dragi na svoj način.“ 154

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Mihaela Šprljan U Centru „Šubićevac“ školovala se od 9. 5. 2005. do 29. 6. 2015. Tijekom svog boravka u Centru završila je osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Stekla je zvanje pomoćne kuharice. Tijekom osnovne škole koristila je uslugu tjednog smještaja, a prelaskom u srednju školu počela je s korištenjem usluge cjelodnevnog boravka.

Nakon završetka školovanja sezonu je radila u Hotelu Imperijal u Vodicama kao pomoćna kuharica. Poslije sezone, kada je prestala raditi otišla je u posjet obitelji Njirić u Zaton Mali s kojima se zbližila tijekom školovanja njihova sina u Centru „Šubićevac“. Kod njih se zadržala do sezone i majka Njirić joj je pomogla da se zaposli u restoranu Ankora kao pomoćna kuharica. Radila je sezonski i očekuje da je i ove godine pozovu. Nakon završetka posla ostala je živjeti s obitelji Njirić. Pomaže im u kućanskim poslovima, kuhanju, druži se s njihovom djecom. Zasad planira ostati kod njih dok joj se ne ukaže kakva prilika za dugotrajniji posao. Govore joj da nastavi školu i završi 4. stupanj, ali ona to ne želi, ne da joj se ići opet u školu, a i ovako joj je dobro jer sa svojim zanimanjem može naći posao.

Mihaela Šprljan, prva zdesna, Dan otvorenih vrata Centra 2013.

155

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Boravak u Centru „Šubićevac“ joj je najljepši period u životu. Upoznala je puno ljudi i samo su joj lijepa sjećanja ostala. Ostala je u dobrim odnosima s razrednicom Marijanom Gladović, s kojom se redovito čuje i koja joj je još uvijek velika podrška u životu. Još je pita za savjet kad joj treba. I ostali radnici su joj ostali u sjećanju, odgajatelji Nataša Radetić, Nataša Burazer i Marija Juras. Od svakog od njih je nešto dobro naučila i dan danas se sjeti njihovih savjeta. Dok je boravila tu bila je aktivna u svim aktivnostima, sportskim i kulturnim, puno je putovala, prošla je cijelu Hrvatsku. Dok je bila u Centru naučila je puno korisnih stvari koje joj trebaju u životu, tako da sama sebi zna nešto zašiti, skuhati, srediti kuću, održavati osobnu higijenu... a sve to je naučila ovdje. Stekla je puno prijateljstava, s puno njih je još u kontaktu... čuje se s Anom Nimac u Zagrebu, Borisom Đondrašom, Ivankom Radić, Zoranom Kraljevićem, a srela je u Dubrovniku Emila Karića i Ivu Gleđa.

156

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Naši roditelji Jasna i Ante Alilović Mi, roditelji Antini zahvaljujemo svim djelatnicima doma na Šubićevcu na silnoj i velikodušnoj podršci zbog čega ćemo pamtiti po dobru Šubićevac kao i cijeli Šibenik. Zahvaljujemo ravnateljici Branki čija je vjera u našeg Antu bila veliki dar. Zatim njegovoj razrednici, odgajateljici, medicinskim sestrama na nadahnjujućem govoru kad smo ga morali ostaviti u domu. Ne smijemo zaboraviti tetu Marinu (kako ju je Ante zvao) jer je i ona dala sebe za ono što je Ante danas. Neka nam oproste oni koji su izostavljeni jer i njima zahvaljujemo na suradnji, poticaju i utjesi. I kao što jednom reče George Herbert „ Ali, ako nakalemim svoje krilo na tvoje, patnja će me potaknuti na let. “ Hvala vam puno!

Ante Alilović, prvi slijeva, igrokaz na školskoj priredbi, 2015.

157

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Martina Batinica Godinu dana smo na ranoj intervenciji. Naš rehabilitator je Lucija Škugor. Moram priznati da smo od prvog dana oduševljeni pristupom i svom pomoći i savjetima koje smo dobili. Usluga Centra je odlična, a Lucija je najbolje što nam se moglo dogoditi. Stručna, ali i s urođenim instinktom za pristup djetetu. Bolju rehabilitatoricu nismo mogli ni zamisliti. Uz svo naše oduševljenje najbitniji je napredak koji je ostvaren u ovih godinu dana.

…dukacijska rehabilitacijau ranoj intervenciji, rehabilitatorica Lucija Škugor u snoezelen sobi, 2017.

Stanislava i Ivan Vidović Kada se zatvarala „Maslina“ za našeg sina Ozrena ponuđene su nam tri mogućnosti: Centar obitelji Roman u Bratiškovcima, Inkluzija i boravak u Centru „Šubićevac“. U dogovoru s ravnateljicom Centra „Šubićevac“ i socijalnom radnicom pristali smo na boravak u Centru „Šubićevac“ u Šibeniku. Smatramo da smo time izabrali najbolje rješenje po njega i po nas.

Danas je naše dijete sretno i zadovoljno. U Centru „Šubićevac“ boravi od ponedjeljka do četvrtka od 8 do 17 sati, petkom do 13 sati. Tamo se nalazi na cjelodnevnom boravku, a noći i vikende provodi s obitelji.

Prijevoz vrši Centar. U Centru boravi skupa s ostalom djecom (njih dvadesetoro), odnosno štićenicima Centra, skupa s njihovim radnim instruktorima. Zahvaljujući brizi i ogromnom trudu tih ljudi, naše dijete je sretno i zadovoljno. Za to smo od srca zahvalni gospođi Mariji Radić i gospodinu Branku Branisavljeviću. Njihovim predanim radom i velikim trudom među tom djecom stvorili su prijateljsko-obiteljske odnose te u njima otkrili neke sposobnosti, kao na primjer: rad u vrtu, rad u radionici, rad na računalu, sposobnost za igre raznih kvizova u granicama njihovih mogućnosti, kao 158

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Ozren Vidović, treći zdesna, posjet tvrđavi Barone odraslih korisnika, 2016.

i interes za neke od sportova. Nadamo se da će se iz njihovog boravišnog prostora i dalje čuti smijeh i pjesma.

Srdačan pozdrav, zahvalni roditelji Stanislava Vidović i Ivan Vidović

Nediljko Slamić Poštovani, naše se dijete zove Jure Slamić. Vašu školu pohađa već osam godina.

Timskim radom smo veoma zadovoljni. Iako je bilo nekih nesuglasica, brzo se riješilo. Jure je od prvog dana prihvatio školu, bilo je dosta napora. Najviše se mijenjalo učiteljica. Najviše je prihvatio bivšu učiteljicu Anu Parać koja ga je naučila pisati njegovo ime. Otkad je došla Neda Petković dosta je Jure napredovao. Mi kao roditelji vrlo smo zadovoljni s gospođom Nedom.

Mi bismo zahvalili na trudu koji je uložen u Juru, to je bila prethodna učiteljica Ana, a sada Neda koju Jure puno voli jer puno s Jurom radi. Voljeli bismo da gospođa Neda ostane s Jurom i sljedeću školsku godinu. Nadam se da će i u sljedećoj školskoj godini biti dobra suradnja s vašim timom.

Srdačan pozdrav

Jure Slamić, drugi slijeva, maskenbal u Centru, 2016.

159

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Nikolina Nakić Moja djevojčica Marija, dijete s poremećajem iz autističnog spektra, pohađa prvi razred posebnog razrednog odjela za autiste u Centru za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“.

Iako su nam nudili pohađanje redovnog razreda uz pomoć asistenta, ni trenutka nismo dvojili da je za naše dijete najbolje rješenje rad sa stručnim osobljem Centra – ljudima koji su se školovali za rad s djecom poput mojeg.

1. razred osnovne škole, 2016./2017., učiteljica Marijana Rupić

Bila je to najbolja odluka koju smo mogli donijeti: edukacijski rehabilitator Marijana i Mateja u potpunosti su iskoristile sve Marijine intelektualne potencijale, njezinu kreativnost i znatiželju, dok su se istovremeno znale nositi i s brojnim senzornim i socioemotivnim izazovima koje Marija u određenim situacijama ispoljava. Ljudi od struke sposobni su u najkraćem roku reagirati na adekvatan način, umiriti dijete i učiniti je spremnom i sposobnom za produktivan rad i učenje. Kako smatram da su autisti loše integrirani u redovni sustav i da je ta priča nerijetko puna frustracija, tek je rad sa strukom ostvario djetetove potencijale, a frustraciju smanjio na minimum. Marija tako na završetku prvog razreda s lakoćom čita i izvršava svoje zadatke – no ono što je najvažnije – Marija radosno ide u školu i boravak tamo predstavlja joj neiscrpan izvor veselja.

160

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Zdenka i Željko Durmanić Poštovani, čast nam je kao roditeljima djeteta Roka Durmanića da i na ovaj, pisani način, možemo iskazati zahvalnost Vama i svim Vašim djelatnicama koje su sve ove godine tako stručno, a nadasve brižno radile s našim djetetom.

Svaka odrađena terapija s našim djetetom, svaki razgovor i upute koje su Vaše djelatnice davale Roku i nama polučile su uspjehom kod Roka.

Senzorička integracija, motoričko smirivanje, pojačavanje pažnje i koncentracije, doživljavanje okoline, ljudi, vršnjaka i svijeta oko sebe, iskazivanje trenutnih emocija, razvijanje empatije i još puno, puno toga što su terapije u Centru uspjele napraviti u odrastanju i sazrijevanju jednog dječaka. Kao na svakom početku, koraci su bili mali, napredak jedva vidljiv, ali s vremenom, trudom i upornošću terapeuta, neiscrpnom snagom za upućivanjem nas kao roditelja, koraci su bili veći, a napredak uočljiv. Svim dragim tetama: Marijani, Luciji i Radojki od srca veliko HVALA. Vama kao ravnateljici i djelatnicima Centra želimo puno uspjeha u daljnjem radu.

Psihosocijalna podrška za djecu školske dobi, rehabilitatorica Radojka Jurin, 2017.

Jagoda Bakmaz Poštovani, ja sam majka Šime Bakmaza. Mogu samo reći da sam prezadovoljna radom svih vas s mojim djetetom. On se sretan budi kad kreće u školu i sretan se vraća kući. Najteže mu padnu subota i nedjelja kad nema škole, to vam govori koliko voli dolaziti kod vas u školu. On vas sve puno voli, a najviše, zna se, svoju razrednicu Ivanu Vrljac.

161

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Šime Bakmaz, prvi slijeva, izlet na Skradinski buk, 2016.

Marina i Marko Baranović Poštovana ravnateljice, povodom važne obljetnice koju obilježavate u 2017. godini, želimo Vam se obratiti na ovaj način i izraziti naše zadovoljstvo radom Vaših stručnih radnika. Naime, naše dijete, Vice Baranović, uključen je u program psihosocijalne rehabilitacije u Centru „Šubićevac“ zbog usporenog govornog razvoja. Terapiju pohađa od početka školske godine 2014./15. kod edukacijske rehabilitatorice Anamarije Tadin, mag. rehab. educ. Vice pokazuje interes za rad, rado odlazi na terapiju te je jako privržen „teti“ Anamariji koja na tako srdačan, topao način pristupa Vici, koji je po prvi put uključen u takav rad, te ga motivira na rad-igru te naš Vice pokazuje značajan napredak na svim razvojnim područjima. Gđa Tadin također i nama roditeljima pri svakom susretu pomaže kako savjetom tako i literaturom kako bi nam pokazala kako i mi roditelji, kroz igru i rad s našim djetetom možemo na pravi način poticati razvoj govora.

Kako Vice pokazuje velik napredak, interes za rad i koncentraciju preporuka Vaših stručnih radnika je da se dijete uključi u logopedsku terapiju.

S radošću to prihvaćamo jer nam dosadašnji rad s Vicom i njegov napredak pokazuju da je to najbolji put. Od početka školske godine 2015./16. (a i sada, tijekom šk. god. 2016./17.) Vice pohađa logopedsku terapiju u Vašem Centru kod gđe Anite Sutlović, prof. koja s velikom pažnjom i toplinom pristupa Vici, a kolika je njena želja da Vice napreduje shvaćamo pri svakom našem susretu kad nam pomaže svojim savjetom i materijalima za naš dodatni rad s djetetom. Zbog stručnosti i pristupa Vašeg logopeda te načina rada i susretljivosti opet smo ponovno uvjereni da Vice treba nastaviti s terapijom u Vašem Centru. Kao roditelji, koji su ponekad i zabrinu162

Centar “Šubićevac” - To smo mi

…dukacijska rehabilitacija u ranoj intervenciji, rehabilitator Anamarija Tadin, 2017.

ti zbog razvoja svog djeteta, nailazimo na odličnu suradnju, podršku i pomoć. Vice i dalje rado ide na terapiju, vidi te susrete prvenstveno kao igru i zabavno mu je, a mi vidimo kvalitetan rad i Vicin napredak. Naše je dijete, uvjereni smo, nadoknadilo zaostajanje u razvoju govora, i smatramo da su se ispravile gramatičke nepravilnosti, spretniji je i brži u rješavanju zadataka, zrelije je fine motorike, jednom riječju, napredovao je, na svim područjima gdje su nepravilnosti i pogreške uočene. To je skromno mišljenje nas roditelja, ali smo sigurni da je do toga došlo zaslugom Vaših stručnih radnika, odnosno stručnog tima rehabilitatora, logopeda i psihologa. Više smo nego zadovoljni i zahvalni smo Vam na Vašoj podršci!

Srdačno Vas pozdravljamo Vicini roditelji: Marina i Marko Baranović

Ivanka Plenča Pismo jedne majke djeteta s teškoćama u razvoju objavljeno na Facebooku, pismo je u kojem su se našle mnoge majke poput mene, pismo koje daje nadu...

U tome pismu ona govori o očekivanju djeteta kao o planiranju puta, na primjer u Italiju. Pripremate se mjesecima, naučite talijanske fraze, 163

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Ivan Plenča, prvi slijeva, na kazališnoj predstavi, 2016.

osjećate uzbuđenje, spremite torbe, uđete u avion, a avion sleti u – Nizozemsku. I tu morate ostati, iako ste cijeli život sanjali o Italiji. Iznenađeni ste, ali važno je da Nizozemska nije neko grozno mjesto. Samo je drugačije. Morate kupiti nove vodiče, naučiti sasvim novi jezik. Ali srest ćete puno novih ljudi, primijetiti da Nizozemska ima vjetrenjače, tulipane, Rembrandta. Ali svi koje znate odlaze u Italiju i hvale se time. I vi ste planirali ići u Italiju i bol zbog toga što niste neće nikada proći. Ali ako potrošite čitav život kukajući što niste bili u Italiji, nikada nećete biti slobodni da uživate u vrlo osebujnoj i dražesnoj Nizozemskoj.

Moj Ivan je dijete s posebnim potrebama, a ja sam ipak sretna majka.

Imam dijete s intelektualnim teškoćama, ali sretno dijete. Za Ivanovu sreću nisam zaslužna samo ja, to je trud cijele moje obitelji, uže i šire. Ivan ide u školu Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“. Osoblje Centra ima posebnu zaslugu za Ivanov napredak, za Ivanov osmijeh. Jer Ivan s osmijehom odlazi u školu i s osmijehom se vraća kući. Ivanu je tu lijepo jer se osjeća zaštićeno i voljeno i korisno. Kad to ja kao roditelj vidim na svom djetetu, znam da je to nečiji trud, nečija pažnja.

To je ona lijepa strana Nizozemske u koju ja nisam planirala putovati, ali sam ipak stigla i prepoznala mnoge ljepote!

164

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Lucija Crljen Šaršanski U životu zaista nema slučajnosti, sve ima neku svoju svrhu i viši cilj.

Prvi susret sa tada „Specijalnom školom“ prije nekih 15-ak godina bio je profesionalne prirode koji mi je pomogao u rušenju „mentalne“ barijere i predrasuda o toj ustanovi.

Niz godina poslije toga, kad smo se ja i suprug kao roditelji troje djece počeli suočavati s tjelesnim poteškoćama najmlađeg djeteta, simptomima, mogućim dijagnozama... svim onim što donose takvi dani puni neizvjesnosti i nemoći, jedan telefonski poziv uvelike je promijenio život kako nas roditelja tako i našeg Antonia – djeteta s tjelesnim invaliditetom.

Bio je to poziv naše drage Nataše koja mu je bila prvi rehabilitator, prijatelj i oslonac.

Neurofeedback terapija, rehabilitatorica Nataša Tucak, 2017.

Pomagala je ona Antoniu, no pomogla je i nama roditeljima kad bismo se gotovo slomili pod teretom takvog života – neizvjesnosti što donosi sljedeći dan, dijagnoza i prognoza... Trudila se pokazati i ukazati na ljepotu života, prihvaćanje poteškoća kao sastavnog dijela života, hrabrila, bodrila, pomagala da prihvatimo sve što nam život nudi te vidimo i ljepote koje on donosi. Nije bilo lako, ni nama ni Antoniu, ali uz takvu pomoć i podršku svakako bude lakše. Profesionalno znanje i iskustvo rehabilitatora pomoglo je kako djetetu tako i nama roditeljima jer smo se nakon dvoje zdrave djece susreli sa činjenicom da će naše najmlađe dijete možda i cijeli život imati poteškoće zbog čega će trebati tuđu pomoć. Djeca baš ne vole nametanje obaveza, vježbanje... no uz ljude poput Nataše i Nikice teško je ostati ravnodušan, teško je ne vratiti ono što se u njih uloži. Osjećaju djeca koliko im se daje pa uzvrate istom emocijom, vježbaju i trude se da budu bolji. Osjećaju prihvaćenost i ljubav. Osjećaju da nisu samo brojka, 165

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

već osobe s kvalitetama, pomognu im da uoče kvalitete za koje nisu bila ni svjesna da ih imaju. Postaju čak i tužni kad prerastu neke „terapije“ te krenu dalje. No u ovoj novijoj avanturi naš rehabilitator i prijatelj postala je Nera – mlada cura velika srca, zarazna osmjeha... Tjelesni invaliditet i poteškoće s kojima se nosimo donijeli su nam i jednu radost, a to je da smo imali priliku upoznati divne ljude – profesionalce koji svoj posao rade i sa srcem i dušom. Poteškoće i izazove koje nam život stavlja na put svakako ćemo lakše proći uz pomoć rehabilitatora odnosno djelatnika Centra za odgoj i obrazovanje djece i mladeži „Šubićevac“. Stoga vam velika HVALA na svemu što se do sad učinili za mog Antonia kao i za svu drugu djecu kojoj pomažete.

Mirjana Knez Nikola Knez je dijete s višestrukim oštećenjima zbog prijevremenog poroda. Rodio se u 33. tjednu carskim rezom te je reanimiran pri čemu je ostao bez kisika. Zbog svega toga smo znali da će postojati problemi, a koliki nismo, dok Nikola nije rastao i tad se vidjelo njegovo zaostajanje u razvoju. Pod pratnjom doktora i rehabilitatora smo učili i radili s Nikolom što smo više mogli da se može što više osamostaliti. Obilazili smo sve bolnice i centre za djecu sa smetnjama, učeći i radeći s Nikolom jer sam bila na produženom porodiljnom. Nakon navršene 8. godine života, Nikola nije bio za redovno školovanje te je upisan u školu na Šubićevcu za djecu sa smetnjama. Sve je to bilo teško prihvatiti, ali sa životom se moraš miriti i prihvatiti što ti Bog da. Usprkos svim problemima dobro je da smo u gradu gdje postoji škola u kojoj Nikola može biti zbrinut.

Odgojno-obrazovna skupina, učiteljica Nada Vulinović Zlatan, 2017.

166

Centar “Šubićevac” - To smo mi

Samim tim olakšavamo nastavak života sebi i njemu. Sebi da idem raditi i nakratko zaboraviti probleme zaokupirana drugim radom. A ujedno da Nikola promijeni sredinu u kojoj će biti sa svojim vršnjacima i raditi stvari koje su u njegovim mogućnostima. U školi je Nikola u grupi s učiteljicom gospođom Nadom koja ga dobro poznaje i razumije njegove prohtjeve jer su zajedno niz godina. Nikola zbog mentalne retardacije i cerebralne paralize ne može puno sudjelovati u nastavnom programu te radi onoliko koliko njegovo stanje to dozvoljava. Ide na fizikalnu, likovnu, i muzičku terapiju i u svoju grupu sa gospođom Nadom koja je puna pažnje i razumijevanja prema njima. Sve to olakšava stanje, možemo nastaviti živjeti s problemom, ali i olakšanjem da je Nikola zbrinut u školi sa svojim vršnjacima.

Na kratko vrijeme se posvetim svom poslu i mislima koje na kratko vrijeme promijenim jer ne razmišljam što poslije. Život ide dalje, svatko s nekim svojim problemima koje moramo nositi. Ali Nikola je Božji dar, dijete je posebno, puno ljubavi i topline koju mu pružamo i pružat ćemo dok možemo.

Ojdana Grubišić Prije svega želim vam čestitati na 50 godina rada i skrbi za najugroženije i najpotrebitije članove našeg društva, na skrbi za našu djecu. Želim Vam još puno pedesetica.

Zamoljena od strane gđe Nataše Tucak koja radi s mojim sedmogodišnjim sinom da napišem par redaka o Vašem radu, nisam ni trenutka dvojila što bih napisala. Moje dijete dva puta tjedno radi s gđom Natašom i dva puta tjedno s gđom Etelkom, teta Nata i teta Eta kako ih on zove. Bio je i na glazbenoj terapiji kod tete Lane. Moj prvi kontakt s Vašim Centrom je bio preko gđe Nataše. Suprug i ja došli smo na razgovor koji je za nas bio

Fizikalna terapija u psihosocijalnoj podršci, fizioterapeut …telka Granić 167

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

nešto najteže u životu, suočiti se s činjenicom da imate dijete drugačije od drugih, kako je to nama tada izgledalo, uplašeni, prepuni strahova te nedovoljnog znanja. Na našu veliku sreću i zadovoljstvo, gđa Nataša koja nas je savjetovala uvijek je imala lijepu riječ, a s Lovrom je „kliknula na prvu“. On ju smatra svojom velikom prijateljicom. Od prvog posjeta do danas moje dijete je zaista puno napredovalo, a sve zahvaljujući predanosti i stručnosti gđe Nataše i gđe Etelke koje izuzetno cijenimo i kao stručnjake i kao ljude.

Upravo ona, gđa Nataša, nam je savjetovala terapiju s tetom Etom koja je također divna osoba, s kojom Lovre radi bez ikakvih problema i jedva čeka svoje termine za „igru“. Tetu Lanu, nažalost, nisam imala prilike upoznati radi mojih poslovnih obveza jer Lovru na terapiju vodi tata, a mama uskače u popodnevni termin.

Uglavnom, da ne duljim previše, jer bih mogla pisati satima, a emocije su me potpuno preuzele, od sveg srca Vam želim uspješan rad, da nastavite brinuti o našoj djeci u dijelu za koji mi roditelji nismo toliko (stručno) kompetentni, a Vašim djelatnicama, teti Nataši i teti Eti, mogu samo poželjeti da ostanu takve kave jesu, predivne, tople, drage, pune razumijevanja, uvijek vesele i nasmijane...

I samo još na kraju moram reći da nigdje nisam doživjela toliko ljudske topline kao u Vašoj zgradi.

Anita Sladoljev Evo da napišem par riječi povodom 50 godina Centra. Želim vam čestitati na 50 godina djelovanja. Mogu reći samo riječi hvale. Pristup i ljubaznost te stručnost prema djeci i roditeljima. Hvala je malo za reći!

Ida i Darko Jukić Evo, pišemo jedno pismo zahvale svima na „Šubićevcu“. Jasno, uglavnom govori o našoj teti Anamariji. Imamo sina, naše treće dijete, zove se Patrik. U dijagnozi mu piše „poremećaj komunikacije“, točnije, „visokofunkcionalni autizam“. Jako dugo nismo znali na koji način doprijeti do njega i zašto je takav kakav je – drugačiji. Zahvaljujući teti sada znamo kako i zašto je takav, znamo na koji način razmišlja, što je najbolje – možemo s Patrikom komunicirati, čak i on s nama. To smo sve postigli za godinu dana. Na „Šubićevcu“ su nas prihvatili nježno i s razumijevanjem. Najprije su nas pozvali na procjenu pa su odlučili da nam mogu i hoće pomoći. To jako puno znači zato što kada ne možete doprijeti do vlastitog djeteta i kada vidite da se ne uklapa među svoje vršnjake to je zbilja jako frustrirajuće. U tom trenu trebate učinkovitu pomoć i mi smo ju na svu sreću našli.

Pristupili su nam jako profesionalno, svi koraci su bili pomno objašnjeni, i to toliko puta koliko je trebalo, i uglavnom su se veoma brzo vidjeli rezultati. Patrik napreduje u svojoj komunikaciji s nama i okolinom, polako, ali konstantno. Puno smo naučili, svi mi, cijela naša obitelj, jako nam je drago zbog toga. I što bi još moglo pomoći? Osim individualnog pristupa,

168

Centar “Šubićevac” - To smo mi

…dukacijska rehabilitacija u ranoj intervenciji, rehabilitator Anamarija Tadin

sa svih strana čujemo – od pedijatra, neuropedijatra, psihologa i drugih stručnjaka – morate svoje dijete uključiti u kolektiv druge djece, mora se socijalizirati, mora se učiti od vršnjaka. Ali kako? Mi smo to probali. Upisali smo Patrika u vrtić još prije dvije godine – završilo je katastrofalno – do dan danas ne prolazimo ulicom u kojoj je zgrada vrtića. Upisali smo Patrika u sportske aktivnosti, čak su nam dozvolili da i starija sestra ide kao pratnja s njime. Trajalo je mjesec dana i opet završilo, Patrik se nije ponašao tako kako je kolektiv zahtijevao. Zašto? Zato što to Patrik ne zna i kolektiv u vrtiću i na sportu je brojčano prevelik. Upisali smo Patrika ponovo u vrtić – u drugu zgradu. U njegovoj grupi bude dvadeset dvoje djece. I on. Mogu samo reći da je trauma od prije dvije godine stalno svježa i čisto me strah što će se u rujnu dogoditi. Čula sam za vrtiće koje pohađaju djeca s teškoćama u razvoju i za sportske aktivnosti u kojima bi se mogli družiti. Sve se nalazi daleko – ponajviše u Zagrebu. Takva djeca zahtijevaju individualniji pristup, ali ako se zna kako s njima, oni mogu puno toga. Samo su drugačiji. Ne uklapaju se, lošije se prilagođavaju, što ne znači da nešto ne mogu – samo pod drugim uvjetima, drugim pravilima. „Šubićevac“ funkcionira kao škola za djecu s teškoćama u razvoju, pruža usluge rane intervencije i psihološke podrške. Vrtića ovdje nema. Koliko ja znam, u Šibeniku i okolici ništa takvo ne postoji, kad bi postojalo to bi opet bio jedan veliki korak naprijed, vjerujem ne samo za Patrika i našu obitelj, nego za svu djecu sa sličnim problemima i potrebama, kao i njihovim obiteljima.

169

170

Na pedesetu godiĹĄnjicu rada

III. Na pedesetu godiĹĄnjicu rada

171

172

Na pedesetu godišnjicu rada

Centar „Šubićevac“ na početku 2017. godine Na pedesetu obljetnicu rada Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ ustanova je socijalne skrbi u sustavu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Ustanovom upravlja Upravno vijeće, na čelu Centra je ravnateljica pod čijim su neposrednim rukovođenjem računovodstveni poslovi. Djelatnost Centra ustrojena je u četiri odjela: Odjel osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja i srednjoškolskog strukovnog obrazovanja po posebnom programu, Odjel smještaja i izvaninstitucijskih socijalnih usluga, Odjel njege i brige o zdravlju i Odjel pomoćno-tehničkih poslova.

Centar djeluje u dva prostora, u zgradi na adresi Bana Josipa Jelačića 4 na Šubićevcu u Šibeniku i u stambenoj jedinici organiziranog stanovanja za odrasle korisnike na adresi Prilaz tvornici 4, u šibenskom naselju Crnica. Rad u zgradi Centra i u stambenoj jedinici odvija se svim danima u godini, dvadeset i četiri sata dnevno. Za djecu na smještaju tijekom noći skrbi medicinsko osoblje, a vikendima i za vrijeme školskih praznika u dnevnom radnom vremenu izmjenjuju se odgajatelji, kineziterapeuti, edukacijski rehabilitatori u izvaninstitucijskim uslugama, učitelji, socijalni radnik, psiholog i logoped koji s korisnicima obilježavaju praznike i blagdane osmišljavajući im slobodno vrijeme. Uz zabavne i prigodne aktivnosti u zgradi Centra, stručni radnici organiziraju i brojne aktivnosti izvan Centra da bi povećali razinu kvalitete života korisnika: posjete kinu, kazalištu, muzejima, predstavama Međunarodnog dječjeg festivala, kupanje na gradskim plažama, šetnje gradom i okolicom...

Nesmetanom odvijanju života i rada u Centru uvelike doprinose radnici pratećih službi bez kojih bi funkcioniranje ustanove bilo nezamislivo: računovodstveni radnici i ekonom-skladištar uz čiju se podršku nabavljaju i raspodjeljuju nužna sredstva za rad u svim odjelima, medicinsko osoblje koje svakodnevno brine o zdravlju korisnika u suradnji s vanjskim stručnjacima: liječnikom primarne zdravstvene zaštite, liječnikom specijalistom psihijatrom, stomatologom i liječnikom specijalistom fizijatrom, kuharice čiji rad osigurava uvijek kvalitetne obroke korisnicima, čistačice koje održavaju čistoću i higijenu prostora, radnice praonice zadužene za čistoću odjeće korisnika na smještaju, vozači-kućni majstori koji uz prijevoz korisnika u školu i kući voze korisnike i na razne aktivnosti, posjete i izlete.

173

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Korisnici smještaja na ljetnim praznicima

Stručni radnici na konferenciji o asistivnoj tehnologiji i potpomognutoj komunikaciji, Zagreb, rujan 2016.

Prvi red slijeva nadesno: Nada Vulinović Zlatan, Ivana Vrljac, Marina Burazer. Drugi red slijeva nadesno: Lucija Matulović, Ivana Miškić, Marijana Rupić, Marina Vrankulj, Marijana Gladović

U školskoj godini 2016./2017. pedeset godina rada puni samo osnovna škola za učenike s lakim intelektualnim teškoćama i dom, ali Centar je sada suvremena ustanova koja uz navedene djelatnosti, zahvaljujući neprekidnom praćenju potreba djece i odraslih s intelektualnim teškoćama, nudi i mnogo više: osnovnoškolsko obrazovanje za učenike sa značajno sniženim intelektualnim sposobnostima i višestrukim teškoćama u razvoju, srednjoškolsko strukovno obrazovanje za učenike sniženih intelektualnih sposobnosti, usluge boravka za učenike i odrasle osobe, organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku za odrasle, usluge rane intervencije i psihosocijalne podrške.

U slavljeničkoj godini Centar nastavlja napredovati u svim područjima rada. Prvi put od školske godine 2009./2010., nakon šest godina stanke, upisan je prvi razred osnovne škole. Njegovi su učenici djeca s poremećajem iz autističnog spektra čiji su roditelji povjerenje u stručni rad Centra stekli prethodno koristeći usluge psihosocijalne podrške. Svi su učenici školsku godinu 2016./2017. počeli u potpuno obnovljenim učionicama, prilagođenima potrebama učenika s teškoćama u razvoju. Većina je učionica i boravaka opremljena računalima i/ili televizorima. U zgradi Centra omogućen je bežični pristup internetu, dostupan svim radnicima i korisnicima što je još jedan doprinos povećanju kvalitete nastave, odgojnog rada, socijalnih usluga te boravka i života korisnika. U ovoj godini Centar je uključen u UNICEF-ov program „Potpomognuta komunikacija – intervencijska metoda u radu s najmlađom djecom s razvojnim teškoćama“. Program će trajati 12 mjeseci, a provodi se u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom i Fakultetom elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Cilj mu je edukacija stručnjaka za sustavnu primjenu potpomognute komunikacije u radu s djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi. Po završetku programa u koji su uključene tri edukacijske rehabilitatorice Centra, Centar će u trajno vlasništvo dobiti sredstva namijenjena primjeni potpomognute komunikacije: dva tablet-računala, prijenosno računalo, laserski pisač u boji, Boardmaker računalni program i pet komunikacijskih uređaja.

174

Na pedesetu godišnjicu rada

Od listopada 2016. Centar je aktivno uključen u projekt Vital Cities kao član uže radne skupine partnera u projektu Grada Šibenika. Riječ je o europskom projektu financiranom iz URBACT III programa namijenjenog gradovima koji žele osigurati bolji način života u lokalnim sredinama uz spoj urbane kulture i sportske rekreacije. Cilj mu je redizajnirati zapuštene javne površine, učiniti ih privlačnima za sve vrste sportske rekreacije i dostupnima za sve građane pa tako i one s bilo kojom vrstom teškoća u razvoju ili invaliditetom. Centar je u projekt uključen kao ustanova koja se bavi obrazovanjem i pružanjem usluga socijalne skrbi djeci s intelektualnim teškoćama i višestrukim teškoćama u razvoju i odraslim osobama s intelektualnim teškoćama.

Školski programi Školski programi Centra namijenjeni su osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s intelektualnim i dodatnim teškoćama po posebnim programima. Prednosti školovanja u Centru su razredni odjeli s manjim brojem učenika što omogućuje individualizirani pristup svakom djetetu, podrška stručne službe Centra učenicima i roditeljima: pedagoga, psihologa, socijalnog radnika, rehabilitatora i ostvarivanje prava na usluge socijalne skrbi. Kurikul Centra za svaku školsku godinu uključuje izvođenje dopunske nastave iz Hrvatskog jezika i Matematike, brojne izvannastavne aktivnosti i projekte usmjerene na osobni razvoj učenika.

Istaknut ćemo samo neke: obilježavanje značajnih datuma, organizacija izložbi učeničkih radova, organizacija dviju školskih priredbi godišnje – povodom božićnih blagdana i povodom Dana Centra „Šubićevac“, prikaz učeničkih radova u školskom listu „Zvončić“, organizacija Dana otvorenih vrata Centra „Šubićevac“, sudjelovanje u sportskim natjecanjima, smotrama učeničkih zadruga, sudjelovanje na Državnoj smotri srednjoškolaca s teškoćama u razvoju, sudjelovanje u prodajnim izložbama na sajmovima u županiji i šire, odlasci u kino i na kazališne predstave, sudjelovanje u Kreativnim danima Fausta Vrančića na otoku Prviću, druženja s polaznicima gradskih dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, organizacija CAP radionica - program sprečavanja zlostavljanja djece s intelektualnim teškoćama. Redovito se ostvaruje suradnja s kulturnim ustanovama i udrugama Šibensko-kninske županije: Muzejom grada Šibenika i Udrugom za zaštitu prirode i okoliša te promicanje održivog razvoja Argonauta. Centar svake godine organizira zajednički cjelodnevni izlet za sve učenike, a na razini razreda i odgojno-obrazovnih skupina organiziraju se odgovarajuća izvanučionička nastava i izvanškolske aktivnosti.

Voditeljica odjela odgoja i obrazovanja u osnovnoj i srednjoj strukovnoj školi po posebnom programu je pedagoginja. Obavlja poslove pri upisu učenika, prati izvođenje cjelokupnog odgojno-obrazovnog rada, surađuje s roditeljima, prati odgojno-obrazovni napredak učenika. Održava individualna i grupna predavanja, radionice i savjetovanja za učenike s temama 175

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Školski izlet Nin - Zadar - Vransko jezero, listopad 2016.

Božićna priredba, odgajateljica Kristina Ćaleta Car Mikulandra kao Baka Božićnjak, prosinac 2016.

Učenici s učiteljima na Kreativnim danima Fausta Vrančića, otok Prvić, listopad 2016.

iz zdravstvenog i građanskog odgoja i savjetodavna predavanja za roditelje. Organizira poslove profesionalne orijentacije učenika osmih razreda i predstavljanje srednjoškolskih zanimanja. Prati socijalne prilike učenika i međuljudske odnose među učenicima. Prati rad učitelja i nastavnika, izrađuje i vodi učeničku dokumentaciju. Surađuje sa svim radnicima uključenima usmještaj i boravak učenika u Centru kao i s drugim ustanovama.

Osnovnoškolski program za učenike sniženih intelektualnih sposobnosti, od 1. do 8. razreda osnovne škole Program je namijenjen učenicima sniženih intelektualnih sposobnosti od 6. do 16. godine života koji se školuju po posebnom programu uz 176

Na pedesetu godišnjicu rada

individualizirane postupke prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. Posebni program uz individualizirane postupke provodi se u razrednim odjelima od 1. do 8. razreda osnovne škole. U nižim razredima nastava se odvija po predmetima: Hrvatski jezik, Matematika, Priroda i društvo, Glazbena kultura, Likovna kultura i Tjelesna i zdravstvena kultura.

1. razred osnovne škole, razrednica Marijana Rupić

U višim razredima predmeti su: Hrvatski jezik, Matematika, Priroda, Društvo, Glazbena kultura, Likovna kultura, Tjelesna i zdravstvena kultura i Tehnička kultura. Izborni predmet u svim razredima je Vjeronauk, a u višim razredima Domaćinstvo. Sadržaj nastavnih planova i programa i kurikula posebno je strukturiran na način da je usklađen s mogućnostima i sposobnostima učenika. Učenici se u ovome programu pripremaju za pohađanje srednje strukovne škole po posebnom programu za stjecanje zvanja u nekom od pomoćnih zanimanja.

Osnovnoškolski program za učenike sa značajno sniženim intelektualnim sposobnostima i višestrukim teškoćama u razvoju Program je namijenjen učenicima sa značajno sniženim intelektualnim sposobnostima i višestrukim teškoćama u razvoju od 6. do 21. godine života koji se školuju po posebnom programu za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. Osmišljen je tako da se temelji i nadograđuje na postojeće intelektualne, psihičke, emocionalne, motoričke i opće zdravstvene sposobnosti pojedinog učenika.

177

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Odgojno-obrazovna skupina, razrednica Dijana Baljkas

Kombinirani razredni odjel 3. razreda i odgojno-obrazovne skupine, razrednica Marina Burazer

Posebni program za stjecanje vještina u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke provodi se u odgojno-obrazovnim skupinama kao obvezno osnovno obrazovanje. Učenici su u odgojno-obrazovne skupine raspoređeni prema dobi i vrsti i stupnju teškoća. Cilj je programa osposobiti učenike za najjednostavnije aktivnosti svakodnevnoga života i rada u skladu s njihovim funkcionalnim sposobnostima. U programu od 6. do 17. godine života, obuhvaćena su odgojno-obrazovna područja: Komunikacija, Socijalizacija, Briga o sebi, Radni odgoj, Tjelesna i zdravstvena kultura, Upoznavanje uže i šire okoline, Glazbena kreativnost i Likovna kreativnost. Odgojno-obrazovna područja međusobno su tematski povezana i čine cjelinu usko povezanu sa svakodnevicom i iskustvom učenika.

178

Na pedesetu godišnjicu rada

Odgojno-obrazovna skupina, razrednica Gordana Ikica

U programu od 17. do navršene 21. godine života odgojno-obrazovnim područjima dodaje se Izobrazba u obavljanju poslova: tkanje, šivanje i vez, pranje i glačanje, rad u plasteniku i sušari, rad u modelarsko-tehničkoj radionici i u domaćinskoj radionici. Po završetku ovog programa učenici se mogu uključiti u uslugu boravka za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama.

Srednjoškolski strukovni programi za učenike sniženih intelektualnih sposobnosti Programi su namijenjeni učenicima sniženih intelektualnih sposobnosti koji se školuju po posebnom programu uz individualizirane postupke prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. Učenici u ovome programu stječu općeobrazovna znanja i stručne vještine potrebne za rad u određenom zanimanju, tj. osposobljavaju se za samostalan život i pristup otvorenom tržištu rada.

Strukovni se programi provode u razrednim odjelima od 1. do 3. razreda Srednje strukovne škole za zanimanja: pomoćni bravar, pomoćni vodoinstalater, pomoćni stolar, pomoćni cvjećar, pomoćni kuhar i slastičar i pomoćni krojač.

U školskoj godini 2016./2017. učenici se obrazuju u zanimanjima pomoćni kuhar i slastičar, pomoćni vodoinstalater i pomoćni cvjećar. Nastava se odvija po predmetima: Hrvatski jezik, Matematika, Etika i kultura, Politika i gospodarstvo, Tjelesna i zdravstvena kultura i Tehnologija zanimanja. Učenici odabiru jedan izborni predmet – Vjeronauk ili Etiku.

179

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Učenici 1. razreda Srednje strukovne škole na satu Matematike, nastavnica Marijana Gladović

Pomoćni cvjećari na Stručnoj praksi u plasteniku i sušari Centra s nastavnicom Anamarijom Zjačić

U prva dva razreda učenici pohađaju nastavu tri dana u tjednu, a Stručnu praksu dva dana u tjednu. U trećem razredu nastava se odvija dva dana u tjednu, a Stručna praksa tri dana u tjednu. Ovisno o sposobnostima, učenici se upućuju na pohađanje Stručne prakse u Centar “Šubićevac” ili u tvrtke, poduzeća i obrte na području grada Šibenika i županije. Mjesto prakse pronalazi voditelj Stručne prakse koji tijekom školske godine prati rad učenika i u suradnji s mentorom pruža učeniku podršku u stjecanju potrebnih radnih znanja i vještina.

180

Na pedesetu godišnjicu rada

Pomoćni kuhari i slastičari na Stručnoj praksi u kuhinji Centra

Izvannastavne aktivnosti Mladi kuhari i slastičari Nakon upoznavanja s kuhinjskim pomagalima i uređajima u kuhinjskom kabinetu, učenici pripremaju jednostavnija jela i napitke poslužujući učenike, nastavnike i goste prigodom rođendanskih proslava i obilježavanja blagdana: Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, Božića, Uskrsa.

Dramska skupina Uvježbavanjem izražajnog čitanja i izražajnog govorenja, mimike i geste te koordinacije govora i pokreta, učenici samostalno izvode dječje igrokaze na školskim priredbama i na gostovanjima na susretima učeničkog stvaralaštva.

Novinarsko-recitatorska skupina Učenici razvijaju vještine pisanog izražavanja oblikujući tekstove o važnijim događanjima u školi. Tekstovi redovito izlaze u Školskom listu „Zvončić“ koji se objavljuje svake godine u svibnju povodom obilježavanja Dana Centra „Šubićevac“. U skupini se također razvija sposobnost pravilnog izgovora i vještine javnoga govorenja, izražajno čitanje i govorenje, a učenici svoj rad predstavljaju na školskim priredbama, prilikom dočekivanja gostiju i na gostovanjima u drugim ustanovama.

Vjeronaučna skupina – odgoj za humane vrijednosti Polaznici skupine upoznaju se s katoličkom vjerom dublje spoznavajući Kristovu osobu i cjelovitost evanđeoskog navještanja. Pripremaju 181

Mladi kuhari u kuhinjskom kabinetu, voditeljica Marijana Gladović

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Nastup učenika na školskoj priredbi 2016., voditeljice Ivana Miškić i Ivana Vrljac

Nastup Pjevačkog zbora na pjevačkom natjecanju “Vrana” Gimnazije Antuna Vrančića, prosinac 2016., voditeljica Lana Jurišić

se za obilježavanje blagdana, nastupe na školskim priredbama, primanje sakramenata te se uključuju u karitativnu djelatnost.

Pjevački zbor Članovi zbora upoznaju se s domoljubnim, narodnim, zabavnim i duhovnim pjesmama razvijajući interes za glazbenom aktivnosti. Svoj rad predstavljaju na školskim priredbama, pri dočeku gostiju i na gostovanjima u drugim ustanovama.

Učenička zadruga „Šibensko blago“ Rad se odvija u pet sekcija: keramičarskoj, modelarsko-tehničkoj, ekološkoj, tkalačkoj i likovnoj. Članovi Zadruge su učenici osnovne i srednje strukovne škole Centra „Šubićevac“.

182

Na pedesetu godišnjicu rada

Rad zadrugara u modelarsko-tehničkoj sekciji, voditeljica Marijana Matuša

Proizvodi eko-sekcije: sušene jabuke, lovor i rajčica, voditeljica Anamarija Zjačić

Aktivnostima u Zadruzi učenici razvijaju kulturu rada, osjećaj za tradiciju, ekološku svijest, suradnički odnos, a posebice osjećaj vlastite vrijednosti. Ukrasni i uporabni predmeti izrađeni u Zadruzi mogu se vidjeti i kupiti na brojnim prodajnim izložbama kako u Centru tako i na javnim događanjima u Šibensko-kninskoj županiji, ali i šire. Zadrugari su redoviti sudionici smotri zadruga, a njihovi radovi krase prostor Centra i najljepši su dar posjetiteljima Centra i domaćinima koji ugošćuju stručne radnike, učenike i korisnike Centra.

U prostoru Centra već su tradicionalne izložbe povodom obilježavanja Dana zahvalnosti za plodove zemlje, božićnih blagdana, Valentinova, Uskrsa, Dana Centra „Šubićevac“. Cilj je Zadruge društveno uključivanje učenika i poticanje poduzetničkog duha, stoga zadrugari redovito održavaju prodajne izložbe povodom božićnih i uskrsnih blagdana u Trgovačkom centru Dalmare i na Agroturističkom sajmu u Skradinu, a u prethodnim su godinama sudjelovali i na Srednjovjekovnom sajmu u Šibeniku i Seljačkoj 183

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Izložba radova Zadruge, Centar Juraj Bonači, Split, Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, 2016. , voditeljica Marijana Matuša

tržnici u Zadru. U školskoj godini 2016./2017. sušeno voće, povrće i začinsko bilje, nastalo u ekološkoj sekciji, može se kupiti u Gastro-kulturnom centru Tvrđave Barone. Zadruga surađuje s brojnim gospodarskim dobrima i tvrtkama na području Šibensko-kninske županije. Učenička zadruga “Šibensko blago” svojim brojnim aktivnostima pruža učenicima mjesto stjecanja brojnih vještina i lijepih iskustava, a sudjelovanjem u javnim događanjima potiče ravnopravno uključivanje učenika s intelektualnim teškoćama u društvo. Mjesto je to druženja, učenja, stvaranja i radosti. Školsko sportsko društvo „Šubićevac“ Društvo se sastoji se od sedam sekcija: nogomet, košarka, stolni tenis, kuglanje, plivanje, biciklizam, atletika. Tijekom cijele školske godine učenici su uključeni u Školu nogometa, Školu plivanja i Školu košarke.

Učenici i odrasli korisnici s voditeljima Jovom Krasićem (stoji prvi zdesna) i Nikicom Blaževićem (stoji prvi slijeva)

184

Na pedesetu godišnjicu rada

Škola košarke

Stolni tenis

Škola nogometa

Trčanje

Škola plivanja

Biciklizam

185

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Pikado

3. Ljetne igre Specijalne olimpijade Hrvatske, listopad 2016. , medalje u pikadu i atletici

Polaznici sportskih skupina sudjeluju na brojnim natjecanjima. Na razini Centra organiziraju se natjecanja u krosu, igre spretnosti i sportski susreti povodom obilježavanja Dana Centra „Šubićevac“. Svake godine povodom proslave Dana grada Šibenika učenici sudjeluju u natjecanju Trka za moj grad s polaznicima gradskih dječjih vrtića i škola.

Polaznici također redovito sudjeluju na Prvenstvu Hrvatske u biciklizmu, Ljetnoj Specijalnoj olimpijadi Hrvatske, Državnom natjecanju u plivanju za osobe s teškoćama u razvoju, Državnom sportskom natjecanju učenika s teškoćama u razvoju i Prvenstvu Hrvatske u kuglanju za osobe s teškoćama u razvoju.

Usluge socijalne skrbi Usluge socijalne skrbi namijenjene su djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s intelektualnim teškoćama. Zahtjev za priznavanjem prava na usluge podnosi se mjerodavnom centru za socijalnu skrb, a po odobrenju prava na uslugu Komisija za prijam i otpust korisnika Centra „Šubićevac“ donosi odluku o prijamu ili upisuje korisnika na listu čekanja – ovisno o slobodnim mjestima. Socijalna radnica Centra „Šubićevac“ informira korisnike i njihove roditelje ili skrbnike o uslugama koje Centar pruža, upoznaje ih s načinom pružanja usluga i upućuje u postupak ostvarivanja prava. Kontaktira s centrima za socijalnu skrb, prikuplja dokumentaciju i priprema korisnike i njihovu obitelj za početak ili za prestanak korištenja usluga. Obavlja individualni i grupni savjetodavni rad s korisnicima i njihovim obiteljima, ovisno o njihovim potrebama. Nakon početka korištenja usluge prati razdoblje prilagodbe i pruža potrebnu potporu korisniku i obitelji. Kontinuirano prati korisnike svih socijalnih usluga u Centru, njihove potrebe te, u slučaju promjene statusa, pokreće postupke za promjenu stečenih prava kao i za ostvarivanje novih prava korisnika. Vodi eviden186

Na pedesetu godišnjicu rada

ciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i rokovima za dostavu izvješća i provodi propisane evidencije drugih stručnih radnika te ih čuva u dosjeu korisnika. Surađuje s drugim organizacijama radi ostvarivanja prava i dobrobiti svakog korisnika (ustanovama u sustavu socijalne skrbi, prosvjete, zdravstva, sudstva, policije, tijelima uprave, udrugama i sl.). Za socijalno ugrožene korisnike poduzima nužne radnje za otklanjanje i ublažavanje takvog stanja. Za vrijeme korištenja usluga kontinuirano educira, informira, savjetuje i upućuje roditelje/skrbnike korisnika. S korisnicima na smještaju radi na njegovanju emocionalnih veza s obitelji.

Smještaj Usluga je namijenjena djeci na školovanju u Centru bez odgovarajuće roditeljske skrbi i učenicima s prebivalištem u udaljenim mjestima. Uz stanovanje, korisnicima su osigurane usluge prehrane, održavanja higijene prostora i odjeće, njege, brige o zdravlju, socijalnog rada, psihosocijalne rehabilitacije, fizikalne terapije, radne terapije, odgoja i organiziranog provođenja slobodnog vremena.

Vrste usluga pružaju se prema potrebama i izboru korisnika. Svi su korisnici tijekom radnog tjedna raspoređeni u odgovarajuće odgojne skupine koje vode odgajatelji. Vikendom je za organizaciju slobodnog vremena korisnika zadužen vikend-odgajatelj s kojim korisnici posjećuju javne i kulturne ustanove, odlaze na šetnje u prirodu, a u ljetnim mjesecima i na plažu. Tijekom noći o korisnicima smještaja skrbe stručni radnici, najčešće medicinske sestre.

Organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku za odrasle korisnike Usluga je namijenjena odraslim osobama s intelektualnim teškoćama koje se ne mogu smjestiti u vlastitoj obitelji. U organiziranom stanovanju tijekom dvadeset i četiri sata dnevno uz organiziranu stalnu podršku Centar korisnicima osigurava osnovne životne, socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe.

Podrška u organiziranom stanovanju uključuje: razvijanje vještina i podršku u samostalnoj brizi o vlastitoj prehrani, pružanje podrške i uvježbavanje vještina pri pripremanju obroka, pomoć, pružanje podrške i uvježbavanje vještina u održavanju higijene, posuđa i namirnica, poticanje uvježbavanja u samostalnoj brizi o osobnoj higijeni, osobnom izgledu i urednosti, pomoć pri snalaženju u vremenu i prostoru, razvijanje i poticanje radnih navika, sudjelovanje u radnim aktivnostima u lokalnoj zajednici, poticanje društveno prihvatljivog ponašanja korisnika, pružanje podrške u zajednici i svakodnevnim životnim situacijama. Gotovo su svi korisnici organiziranoga stanovanja bivši stanovnici zatvorene Podružnice „Maslina“ koji sada stanuju u kući u šibenskom naselju Crnica.

187

Briga o zdravlju, medicinska sestra Santina Gulin

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Korisnici organiziranog stanovanja na kreativnoj radionici u sklopu Centra s radnom instruktoricom Suzanom Antunac

Korisnici organiziranog stanovanja na terasi ispred svoje kuće u Crnici

Korisnici organiziranog stanovanja na 9.

Sajmu dobrote s proizvodima nastalima u keramičarsko-suvenirskoj radionici, Trogir, rujan 2016.

Korisnici organiziranog stanovanja u posjetu prijateljima iz Podružnice „Maslina“, Centar Roman obitelj, Bratiškovci, listopad 2016.

Korisnica organiziranog stanovanja pri vezenju

O njima skrbi petero radnika: medicinska sestra, njegovateljice i radni instruktori. Dio korisnika svakodnevno dolazi u prostor barake u sklopu Centra gdje s radnom instruktoricom u svladavanju vještina svakodnevnog življenja izrađuju suvenire, ukrasne i uporabne predmete u keramičarsko-suvenirskoj radionici. Ovisno o interesima i želji korisnici mogu izabrati i rad u informatičkoj i stolarskoj radionici.

Dva puta tjedno u stan dolazi stručni radnik iz Centra u čijoj pratnji zainteresirani korisnici odlaze u kino, kazalište, šetnje gradom i okolicom, na kuglanje, u posjete obitelji, posjete prijateljima iz zatvorene Podružnice „Maslina“ i na brojne druge aktivnosti.

188

Na pedesetu godišnjicu rada

Boravak za učenike Centra „Šubićevac“ Usluga boravka namijenjena je učenicima Centra koji svakodnevno odlaze kući, a žele provoditi slobodno vrijeme s prijateljima. Ovisno o potrebama korisnika, boravak uključuje usluge prehrane, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju, njege, čuvanja, odgoja, organiziranja slobodnog vremena, psihosocijalne rehabilitacije, organiziranoga prijevoza. Učenici su raspoređeni u odgojne skupine prema dobi i stupnju teškoća. Svaka odgojna skupina ima svoj prostor – dnevni boravak.

Dnevni boravak odgojne skupine osnovne škole, s odgajateljicom Sanjom Vunić

Odgojne skupine vode odgajatelji koji korisnicima pomažu u obavljanju školskih obveza te, ovisno o njihovim potrebama, rade na održavanju postojećih i usvajanju novih vještina. Motoričke i praktično-osobne vještine uključuju razvoj grube i fine motorike, kulturu hranjenja, osobnu higijenu, održavanje osobnog izgleda i urednosti, odijevanje i kupovinu odjeće, održavanje zdravlja i sigurnosti, održavanje stambenog prostora, održavanje odjeće, razvijanje prehrambenih navika te aktivnosti u kuhinji i blagovaonici. Spoznajno-društvene vještine odnose se na upoznavanje uže i šire okolice, kretanje i putovanje, poznavanje i korištenje usluga raznih ustanova i javnih službi, orijentaciju u vremenu, komunikacijske vještine, usvajanje matematičko-praktičnih znanja i njihovu primjenu, upoznavanje osobina i odnosa među predmetima. Razvoj emocionalno-socijalnih vještina uključuje pravilan odnos prema sebi, prepoznavanje, izražavanje i kontrolu osjećaja, socijalnu interakciju, razvijanje grupnih odnosa, prihvaćanje suradnje i zajedništva i prevladavanje sukoba.

Korisnici razvijaju interesno-kreativne aktivnosti te se uključuju u aktivnosti slobodnog vremena – sudjeluju u dramskoj, kuharskoj i sportsko-rekreativnoj radionici, odlaze na kuglanje, pripremaju se za sudjelovanje na školskim priredbama i sportskima natjecanjima, sudjeluju u zajedničkim aktivnostima s volonterima – učenicima Gimnazije Antuna Vrančića, uključuju se u društvene i zabavne aktivnosti.

189

Kuharska radionica u dnevnom boravku, korisnici Centra i šibenski gimnazijalci

Odgojna skupina na kuglanju

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Boravak za odrasle korisnike Usluga boravka namijenjena je odraslim osobama s intelektualnim teškoćama koje žive u vlastitoj obitelji. Poludnevni boravak traje od četiri do šest sati dnevno, a cjelodnevni od šest do deset sati dnevno. U sklopu boravka za odrasle pružaju se usluge: prehrane, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju, čuvanja, odgoja, njege, radnih aktivnosti, psihosocijalne rehabilitacije, organiziranja slobodnog vremena, ovisno o potrebama i izboru korisnika.

Korisnici boravka za odrasle na stolarskoj radionici, s radnim instruktorom Brankom Branisavljevićem

Korisnici boravka za odrasle na kreativnoj radionici, s radnom instruktoricom Marijom Radić

U boravku za odrasle radni instruktori u suradnji sa stručnim radnicima Centra rade na razvijanju radnih i kulturno-higijenskih navika korisnika, razvijanju sigurnosti u svakodnevnim situacijama, razvijanju primjerenih oblika ponašanja u poznatim i nepoznatim situacijama, upoznavanju uže i šire okoline, pomaganju u obavljanju svakodnevnih poslova, uređenju unutarnjeg i vanjskog prostora boravka. Poseban je naglasak na radnim i sportskim aktivnostima. Korisnici su, ovisno o željama, uključeni u različite radionice: stolarsku, kreativnu, domaćinsku, informatičku, u rad u sušari i plasteniku te u radionicu glačanja.

Rana intervencija

Korisnici boravka za odrasle u razgledavanju flote Hrvatske ratne mornarice povodom obilježavanja njezine 25. obljetnice, rujan 2016.

Usluga rane intervencije u Centru obuhvaća (re)habilitacijske i edukacijske postupke namijenjene neurorizičnoj djeci, djeci s uočenim razvojnim odstupanjima i genetičkim sindromima, od njihova rođenja do navršene četvrte godine života. Usluga uključuje pružanje terapijskih, edukacijskih i savjetodavnih usluga za djecu i njihove roditelje. Rana intervencija usmjerena je na sprečavanje teškoća i ublažavanje postojećih 190

Na pedesetu godišnjicu rada

teškoća s ciljem poboljšanja zdravlja i vještina djece. Rano je djetinjstvo razdoblje brzog i složenog razvoja mozga i središnjeg živčanog sustava, kada je odgovarajućim rehabilitacijskim postupcima moguće utjecati na sprečavanje i/ili ublažavanje teškoća. Nakon provedene procjene potreba koju provodi tim stručnjaka (edukacijski rehabilitator, psiholog, logoped i socijalni radnik), dijete se uključuje u program rane intervencije ili se upućuje u druge programe, ovisno o potrebama djeteta.

Timski se određuje edukacijski rehabilitator – stručnjak dodatno educiran za rad s djecom rane dobi, koji provodi program rane intervencije.

Edukacijski rehabilitator-stručnjak u ranoj intervenciji radi inicijalnu procjenu stanja djeteta po razvojnim područjima (spoznaja, komunikacija, socio-emocionalni razvoj, motorika, senzorna integracija) i u suradnji s ostalim stručnjacima izrađuje i provodi Individualni edukacijsko-(re)habilitacijski plan, ukazuje na ono što dijete može te prilagođava sredstva i aktivnosti djetetu, provodi aktivnosti usmjerene ciljevima individualnog edukacijskog plana, pruža podršku roditeljima u provođenju ciljanih aktivnosti, opservira i evaluira napredak djeteta kroz duži period.

Psihosocijalna podrška za djecu predškolske i školske dobi Korisnici usluge psihosocijalne podrške djeca su s intelektualnim i dodatnim razvojnim teškoćama od navršene četvrte godine života, učenici osnovne škole Centra i redovnih osnovnih škola te učenici Srednje strukovne škole Centra. Program psihosocijalne podrške uključuje edukacijsko-rehabilitacijski tretman, logopedski tretman, psihološku podršku, kineziterapiju, fizikalnu terapiju, glazboterapiju, likovnu terapiju i Neurofeedback terapiju. Nakon provedene procjene potreba dijete se uključuje u edukacijsko-rehabilitacijski tretman, a ovisno o preporuci stručnog tima dijete se može uključiti i u ostale rehabilitacije. Edukacijski rehabilitator koordinira stručnu podršku i surađuje s ostalim stručnjacima kako bi se pospješio djetetov razvoj.

Rehabilitacije i terapijski postupci Edukacijska rehabilitacija Edukacijska rehabilitacija pruža se individualno u okviru usluga rane intervencije i psihosocijalne podrške. Sastoji se od pojedinačnih ili skupno usmjerenih metoda i postupaka utemeljenih na načelima i spoznajama edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i prakse. Edukacijsko-rehabilitacijski tretman uključuje rano uočavanje rizika za moguće odstupanje od tipičnog razvoja, postupke usmjerene na poticanje određenih razvojnih područja (kognitivnog, komunikacijskog, motoričkog, socio-emocionalnog, adaptivnog, perceptivnog) s ciljem ublažavanja i sprečavanja daljnjih razvojnih teškoća, procjenu potreba za stupnjem podrške, podučavanje specifičnih vještina, prilagodbu okoline s obzirom na stilove učenja (vizualni, auditivni, kinestetički).

191

…dukacijska rehabilitacija u ranoj intervenciji, edukacijska rehabilitatorica Lucija Škugor

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

…dukacijska rehabilitacija u psihosocijalnoj podršci za djecu predškolske dobi, edukacijska rehabilitatorica Nataša Tucak

Ovisno o potrebama djeteta edukacijsko-rehabilitacijski postupci uključuju: bazičnu perceptivno-motoričku stimulaciju, poticanje perceptivno-motoričkog razvoja, rehabilitaciju igrom, poticanje senzorne integracije, rehabilitaciju pokretom, primijenjenu analizu ponašanja, strukturirane programe s vizualnom podrškom, sustave alternativne i augmentativne komunikacije, kognitivne strategije podučavanja, te poticanje kognitivnih, praktičnih i socijalnih vještina.

Logopedska terapija Logopedska terapija u Centru pruža se individualno djeci predškolske i školske dobi, u okviru usluga smještaja, boravka i psihosocijalne podrške.

Logopedska terapija, logopedinja Anita Sutlović 192

Na pedesetu godišnjicu rada

Uključuje rad na komunikacijskim poremećajima, poremećajima izgovora, poremećajima tečnosti govora (mucanje, brzopletost), jezičnim poremećajima, poremećajima glasa, poboljšanju komunikacijskih vještina i učinkovitosti, rehabilitaciji slušanja jezika i govora, poremećajima oralno-laringealnih funkcija, otklanjanju poteškoća čitanja i pisanja i neverbalnoj komunikaciji. Savjetodavni rad s roditeljima predškolske djece uključuje upoznavanje s vrstom i stupnjem teškoće te smjernicama za poticanje djetetova govorno-jezičnog razvoja.

Fizikalna terapija Fizikalna terapija pruža se u sklopu usluga smještaja, boravka, rane intervencije i psihosocijalne podrške, a podrazumijeva niz fizikalnih rehabilitacijskih postupaka s ciljem smanjenja posljedica postojećih problema mišićno-koštanog sustava.

Fizikalna terapija za djecu predškolske dobi, fizioterapeutkinja …telka Granić

Fizikalna terapija provodi se individualno nakon preporuke vanjskog stručnjaka – specijalista fizijatra poslije prvog pregleda. Fizijatar prati korisnike Centra tijekom cijele godine, organizirani su pregledi radi kontrole, preporuka za nastavak rada i propisivanje ortopedskih pomagala prema potrebi. Terapijski postupci su individualizirani i određuju se nakon pregleda i procjene liječnika i fizioterapeuta, a mogu sadržavati: vježbe za jačanje muskulature, vježbe za korekciju deformiteta (kifoza, skolioza, lordoza...), vježbe opsega i koordinacije pokreta, vježbe ravnoteže i respiratorne vježbe.

Kineziterapija i sportsko-rekreativne aktivnosti Kineziterapija se pruža u okviru usluga smještaja, boravka i psihosocijalne podrške, a provodi se u paru ili u skupini. Određuje se na temelju preporuke fizijatra ili ortopeda koji daju dijagnoze i upute za rad i procjene kineziterapeuta, uz redovite kontrole napretka. Kineziterapeutski postupci sastoje se u izvođenju gimnastičkih vježbi prirodnim vrstama kretanja, sportskim igrama, sportskim disciplinama i izvođenju elemenata sporta.

193

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Kineziterapija za djecu školske dobi i odrasle korisnike, kineziterapeut Nikica Blažević

S obzirom na važnost motivacije i zadržavanja interesa djeteta, sadržaji se prilagođavaju i željama korisnika. Na taj način posredno se utječe na stabilizaciju mišićno-koštanog sustava. Rad se nastoji organizirati u skupini da bi se pridonijelo boljoj socijalizaciji u interakciji s drugom djecom. Savjetodavni rad s roditeljima izrazito je važan i uključuje upute za rad kod kuće jer je za bolje i dugoročne rezultate izrazito važna svakodne­ vna vježba. U okviru kineziterapije i sportsko-rekreativnih aktivnosti za učenike Centra organiziraju se sportska natjecanja među korisnicima usluga boravka i smještaja uz redovito sudjelovanje na gradskim, županijskim, međužupanijskim i državnim natjecanjima.

Glazboterapija i glazbene aktivnosti Glazboterapija se pruža u okviru usluga smještaja, boravka i psihosocijalne podrške, u paru ili u skupini. Cilj joj je pomoću glazbe postići opuštanje, poboljšanje motoričke koordinacije, pažnje i koncentracije, bolju socijalnu interakciju, poticanje na suradnju, podizanje samopouzdanja i samopoštovanja, govorno-jezični razvoj, suzbijanje negativnih oblika ponašanja.

Terapijski proces osmišljava se i postupno gradi na temelju postavljenih ciljeva u suradnji s edukacijskim rehabilitatorima i ostalim stručnim radnicima koji rade s korisnikom. Prije uključivanja u glazboterapiju radi se procjena potreba korisnika koja uključuje opservaciju njegovog ponašanja, aktivnosti koje poduzima, njegovih odgovora na glazbu, interakciju s terapeutom i/ili terapijskom skupinom. Procjena se koristi za određivanje ciljeva za svakog korisnika na temelju kojih se osmišljavaju aktivnosti.

Rad se sastoji u aktivnom pristupu – pjevanje i/ili sviranje i receptivnom pristupu – slušanju glazbe. Odabir glazbe i aktivnosti ovisi o dobi, potrebama i mogućnostima korisnika.

194

Na pedesetu godišnjicu rada

Glazboterapija s učenicom osnovne škole Centra, glazboterapeut Lana Jurišić

Likovna terapija i likovne aktivnosti Likovna terapija se pruža u okviru usluga smještaja, boravka i psihosocijalne podrške u skupini od dvoje do četvero korisnika uz individualan pristup. U suradnji s edukacijskim rehabilitatorima i drugim stru­čnja­ cima procjenjuju se rehabilitacijske potrebe korisnika i određuju ciljevi terapijskih postupaka.

Likovna terapija s učenicima i odraslim korisnicima Centra, likovni terapeut Predrag Jokić 195

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Primjenom različitih likovnih tehnika i aktivnosti postižu se brojni ciljevi: socijalizacija (izgradnja odnosa sa skupinom), razvoj fine motorike, razvoj samopouzdanja i samopotvrđivanja, razvoj kreativnosti i osjećaja za lijepo, stvaranje ugode, pozitivnih emocija i zadovoljstva kroz stvaralački proces, opuštanje, razvijanje pažnje i koncentracije, poticanje aktivnosti djeteta, perceptivno osvještavanje vlastitog tijela i izgradnje cjelovite slike o njemu, razvijanje vizualne i taktilne percepcije i općenito percepcije prostora, korištenje likovnog izraza kao sredstva komunikacije, usmjeravanje i smanjivanje psihomotoričkog nemira, snažnih emocija i nepoželjnih oblika ponašanja.

Psihološka podrška Psihološka podrška u Centru pruža se korisnicima usluga rane intervencije, psihosocijalne podrške, boravka i smještaja. Rad psihologa u ranoj intervenciji i psihosocijalnoj podršci obuhvaća psihologijsku obradu djeteta s ciljem utvrđivanja početnog stanja radi određivanja stupnja potrebne podrške, praćenja i evaluacije. Prema potrebi se opservira djetetovo ponašanje tijekom rehabilitacije i održavaju konzultacije s rehabilitatorima u svrhu praćenja napredovanja i prijedloga za daljnji tretman. Roditelje se informira i savjetuje da bi se ojačale njihove roditeljske vještine. U okviru usluge psihosocijalne rehabilitacije djetetu se pruža individualna psihološka podrška s ciljem poticanja perceptivno-motoričkog, kognitivnog, te socijalnog i emocionalnog razvoja.

Psihološka podrška za učenike Centra koji koriste usluge boravka i smještaja provodi se individualno i u skupinama, a uključuje: pružanje podrške i pomoći u razdoblju prilagodbe, psihologijsku obradu s ciljem utvrđivanja početnog stanja i određivanja stupnja potrebne podrške, praćenje i evaluaciju, psihološko osnaživanje korisnika, prevenciju rizičnog ponašanja, pomoć pri rješavanju konfliktnih i drugih kriznih situacija, poticanje razvoja primjerenih oblika ponašanja, razvoj i podržavanje dobrih među-

Psihološka podrška za korisnicu usluge smještaja, psihologinja Ivona Mikulandra 196

Na pedesetu godišnjicu rada

ljudskih odnosa korisnika, pripremu za upis u Srednju strukovnu školu, završetak školovanja, stanovanje uz podršku, edukaciju i savjetodavni rad s roditeljima s ciljem jačanja roditeljskih vještina, pomoć odgajateljima, nastavnicima i rehabilitatorima u rješavanju trenutne problematike pojedinog korisnika ili skupine.

Neurofeedback terapija Neurofeedback terapija pruža se u okviru usluga smještaja, boravka i psihosocijalne podrške, a provodi se individualno. Određuje se na temelju timske procjene potreba korisnika. Terapija se određuje korisnicima s poremećajima pažnje i koncentracije, poteškoćama učenja, poremećajima senzorne integracije, jezično-govornim poremećajima, poremećajima slušnog procesiranja, cerebralnom paralizom, poremećajima iz autističnog spektra.

Metoda se temelji na praćenju električne aktivnosti mozga i davanju povratne informacije. Trening se sastoji od priključivanja elektroda na određena mjesta na površini glave (ovisno o simptomu na kojemu se radi).

Neurofeedback terapija za korisnicu usluge smještaja, terapeutkinja Lucija Matulović

Postupak je bezbolan i neinvazivan, a moždani se valovi očitavaju preko elektroda i prikazuju se na zaslonu računala. Računalo obrađuje moždane valove pružajući povratne informacije ili „feedback“, koje se prikazuju korisniku na zaslonu računala u obliku promjena u slici i/ili zvuku filma, crtića, ili video-igre koji se koriste za trening. Kontinuiranim treningom, korisnik postupno uči sve češće proizvoditi željene obrasce moždanih valova.

197

198

Na pedesetu godišnjicu rada

Radnici u radnom odnosu na dan 50. godišnjice rada Centra „Šubićevac“, 1. veljače 2017.

Ravnateljica

Branka Bego profesor defektolog

Poslovi pod neposrednim rukovođenjem ravnateljice Voditeljica računovodstva

Računovodstveni referentlikvidator obračuna plaća

Računovodstveni referent likvidator blagajnik

Petra Bujas

Jasna Juras

Ana Perica

I. Odjel osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja i srednjoškolskog strukovnog obrazovanja po posebnom programu Voditeljica Odjela, pedagoginja

Marina Vrankulj diplomirani defektolog

Tajnik

Ratko Plenča

199

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Učiteljice razredne nastave od 1. do 4. razreda:

Mateja Badrov magistar primarnog obrazovanja

Marijana Rupić profesor rehabilitator

Učiteljice razredne nastave u odgojno-obrazovnim skupinama: Kombinirani razredni odjel 3. r. OŠ i odgojno-obrazovne skupine od 11. do 14. godine

Odgojno-obrazovna skupina od 7. do 11. godine

Dijana Baljkas profesor rehabilitator

Marina Burazer magistar primarnog obrazovanja

Odgojno-obrazovna skupina od 14. do 17. godine

Neda Petković Gulin diplomirani učitelj

Odgojno-obrazovna skupina od 14. do 17. godina

Odgojno-obrazovna skupina od 17. do 21. godine

Odgojno-obrazovna skupina od 17. do 21. godine i edukacijski rehabilitator u psihosocijalnoj podršci

Nada Vulinović Zlatan profesor defektolog

Gordana Ikica profesor defektolog

Anita Vrdoljak profesor rehabilitator

200

Na pedesetu godišnjicu rada

Učitelji i nastavnici predmetne nastave: Nastavnica Tehnologije zanimanja ugostiteljstva i Matematike i edukacijski rehabilitator u psihosocijalnoj podršci

Učiteljica Glazbene kulture i glazbeni terapeut

Marijana Gladović profesor defektolog

Lana Jurišić diplomirani muzikolog

Učiteljica u Izobrazbi u obavljanju poslova

Učiteljica Tehničke kulture

Liposava Kuštović inženjer za tekstil općekonfekcijskog smjera

Marijana Matuša diplomirani inženjer tekstilne tehnologije

Učiteljica Likovne kulture

Učitelj i nastavnik Tjelesne i zdravstvene kulture

Žana Klisović magistar edukacije likovne kulture i likovnih umjetnosti

Jovo Krasić profesor fizičke kulture

Učiteljica i nastavnica Prirode, Društva, Matematike, Tehnologije zanimanja i voditeljica Stručne prakse

Učiteljica i nastavnica Vjeronauka i edukacijski rehabilitator u psihosocijalnoj podršci

Ivana Miškić profesor defektolog

Mirjana Radak diplomirani defektolog-vjeroučitelj

Učiteljica i nastavnica Hrvatskog jezika

Nastavnica Tehnologije zanimanja poljoprivrede i nastavnica Stručne prakse pomoćnih cvjećara

Ivana Vrljac profesor fonetike i hrvatskog jezika i književnosti

Anamarija Zjačić diplomirani inženjer agronomije

201

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

II. Odjel smještaja i izvaninstitucijskih socijalnih usluga Voditelj Odjela, odgajatelj

Socijalna radnica

Psihologinja

Logopedinja

Petar Grancarić magistar socijalnog rada

Silvana Lokas Gulin diplomirani socijalni radnik

Ivona Mikulandra profesor psihologije

Anita Sutlović profesor defektolog-logoped

Edukacijski rehabilitatori u izvaninstitucijskim uslugama: Edukacijski rehabilitator u ranoj intervenciji

Edukacijski rehabilitator u ranoj intervenciji

Edukacijski rehabilitator u psihosocijalnoj podršci

Edukacijski rehabilitator u psihosocijalnoj podršci

Lucija Škugor magistar edukacijske rehabilitacije

Anamarija Tadin magistar edukacijske rehabilitacije

Radojka Jurin diplomirani socijalni pedagog

Nataša Tucak profesor defektolog

Kineziterapeuti:

Nikica Blažević profesor fizičke kulture

202

Stipe Palinić magistar kineziologije

Na pedesetu godišnjicu rada

Odgajatelji: Osnovnoškolska odgojna skupina

Srednjoškolska odgojna skupina

Odgajatelj za rad vikendom i likovni terapeut

Sanja Vunić diplomirani učitelj

Kristina Ćaleta Car Mikulandra magistar hrvatskog jezika i književnosti

Predrag Jokić nastavnik razredne nastave

Odgojna skupina za djecu sa značajno sniženim intelektualnim sposobnostima i višestrukim teškoćama u razvoju i Neurofeedback terapeut

Odgojna skupina za djecu sa značajno sniženim intelektualnim sposobnostima i višestrukim teškoćama u razvoju i Neurofeedback terapeut

Nera Krnić magistar primarnog obrazovanja

Lucija Matulović, magistar primarnog obrazovanja

Radni instruktori u savladavanju vještina svakodnevnog življenja:

Suzana Antunac

Marija Radić

203

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

Radni instruktori:

Branko Branisavljević

Anita Vlahović

Lana Gligić

III. Odjel njege i brige o zdravlju Voditeljica Odjela, medicinska sestra

Santina Gulin medicinska sestra-tehničar

Fizioterapeutkinja

…telka Granić stručni radnik fizioteraputskog smjera

Medicinske sestre:

Natalija Bakula medicinska sestra-tehničar

Dijana Blažević medicinska sestra-tehničar

204

Neda Bralić medicinska sestra-tehničar

Antonia Mišura medicinska sestra-tehničar

Na pedesetu godišnjicu rada

Ana Petrina medicinska sestra-tehničar

Daniela Plenča medicinska sestra-tehničar

Dijana Ramadža medicinska sestra-tehničar

Njegovateljice:

Milka Bolanča

Senka Papak

Branka Turčalo

Marina Soža

Antonija Vukić

205

Libar od pola stoljeća 1967. - 2017.

IV. Odjel pomoćno-tehničkih poslova Voditeljica Odjela, kuharica

Ekonom-skladištar

Senka Suša

Mira Nakić

Kuharice:

Matija Berić

Ljilja Dželalija

Pralja-glačara:

Nada Dabov

206

Olivija Morić

Na pedesetu godišnjicu rada

Vozači-kućni majstori:

Željko Marin

Josip Zoričić

Branko Mašić

Čistačice:

Vjerica Antić

Helena Čobanov

Vesna Kapiteli

Ljubica Radovčić

Marijana Sladić

Dragica Smolić

207

Sadržaj:

I. Pogled unatrag .............................................................................................................................. 11

Prvo desetljeće rada, 1966./1967. – 1975./1976. ............................................................................................ 13

Drugo desetljeće rada, 1976./1977. – 1985./1986. .......................................................................................... 32 Treće desetljeće rada, 1986./1987. – 1995./1996. .......................................................................................... 40 Maksim Roman: Rat je... nešto daleko, nešto što je svojina i način komuniciranja drugih ......................... 48 Četvrto desetljeće rada, 1996./1997. – 2005./2006. ....................................................................................... 54 Peto desetljeće rada, 2006./2007. – 2015./2016. ............................................................................................ 70 Činjenice kroz prizmu osjećaja: Podružnica „Maslina“, 13. 10. 1993. – 11. 10. 2013. ................................ 99 Popis radnika zaposlenih od osnutka 1966. do dana 50. godišnjice rada ustanove, 1. 2. 2017. .............108

II. Centar „Šubićevac“ – to smo mi .................................................................................................119 Naši radnici ...............................................................................................................................................................121 Naši učenici ..............................................................................................................................................................147 Naši roditelji ..............................................................................................................................................................157

III. Na pedesetu godišnjicu rada ......................................................................................................171 Centar „Šubićevac“ na početku 2017. godine .....................................................................................................173 Školski programi ......................................................................................................................................................175 Usluge socijalne skrbi .............................................................................................................................................186 Radnici u radnom odnosu na dan 50. godišnjice rada Centra „Šubićevac“, 1. veljače 2017. .....................199

208

Centar za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ Bana Josipa Jelačića 4, Šibenik e-mail: ured@centar-odgojiobrazovanje-subicevac-si.skole.hr web: centar-odgojiobrazovanje-subicevac-si.skole.hr