SVATKO SVOJE MJESTO POD SUNCEM IMA

SNJEŽANA BUDANEC

MJESTO POD SUNCEM IMA

ZAGREB 2022.

SVATKO SVOJE MJESTO POD SUNCEM IMA zbirka poezije za djecu i mlade AUTOR I UREDNIK Snježana Budanec LEKTOR Gordana Horvat AUTORICA NASLOVNICE Snježana Budanec PRIREMA Snježana Budanec copyright © Snježana Budanec ISBN 978-953-49907-3-5 ©Nijedan dio ove e-knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati niti na bilo koji način reproducirati bez dopuštenja autora.

MJESTO POD SUNCEM IMA

U SRCU JE SJEME RASLO…

MOJE MALO SRCE

Srce je moje malo Svaku noć kuca ubrzano.

Volim kad ga čujem kako se tiho šulja u tmini; prilazi polako, polako, stane i čeka… osluškuje da li ga čuje netko.

A onda ubrza kucaje, zavuče svoje malo odijelo pod moje krilo veliko i pernato. Diše slatko i miriše na bombone; stiska se sve bliže k meni; ja ga ljubim, grlim i pokrivam svojim krilom da mi kuca i dalje tako predivno i živo.

MALI SKOČKO

Mali Skočko, stalno skače, hopsa, ide gore dolje, kotrlja se i valja po podu, provlači se ispod trampolina, ljuljačke, tobogana, kućice, stola i stolica, kreveta i stepenica, provlači se kroz svaku rupu, ulazi u ormare, kutije, tunele i olupine, u izmišljene svjetove, putuje gusarskim morima, plovi svemirskim brodovima u beskrajna prostranstva mašte a izlazi kad je gladan, žedan, kad mu zagrljaj i utjeha treba, kad mu nedostaju tata i mama.

Mali Skočko, voli svoje skokovne sposobnosti. Uvijek kad ih izvodi zove mamu da ih vidi. Ona se Skočku smiješi i divi, ohrabruje ga i povlađuje, stalno mu govori da se malo smiri.

Ali kad bi se smirio, majčino srce bi se uznemirilo. Jer tišina ništa dobrog ne ukazuje, “Nešto ne valja”, glava alarmira

Ali kada majčine oči Skočka vide sva ju briga mine. jer Skočko ima svoje trenutke mirne.

MAZILICA

Malo mače mijauče: “Mazi me mama bolje, više i jače!”

Mazim i dragam to malo pufasto mače, ljubim ga u dlaku meku, milujem ga, pričam mu i tepam. Smijem mu se pa ga škakljam da mi mijauče veselo.

Mijaukanje da mu pretvorim u gigljanje, gigljanje u klupko smijeha, klupko smijeha u igru beskrajnu da mi igra oko nogu, prede, skače i mijauče sve jače i jače da mi je radosno srce, duša tijelo.

Malo mače šapuće mijauke: “Mama, volim provoditi s tobom ovakve trenutke.”

“A ja volim svoju mazilicu”, kažem ja tom mačetu ukratko i ljubim ga u malo pufasto čelo slatko

PERNATA PRIČALICA

Meni nikad dosta tog malog pernatog gosta.

On reda svoje zvuke bez imalo muke. Najviše voli pričati s prijateljem svojim. Dok po strani ga gledam, priči mu se bojim.

Jer prestat će ta iskrenost djetinja što u malim grudima tinja. Dok promatram ga u svom odraslom kutku, uživam u tom bezvremenskom trenutku. Nesvjesna budnog oka moga, pričalica reda svoja nestašna slova. priča, skače, pleše, naginje glavom, gleda se u zrcalo i pravi se lavom.

A meni nikad dosta tog malog nestašnog gosta. Znam, jednoga dana, ta pernata pričalica prijeći će preko tineđerskog mosta, postat će velika odrasla ptica

ali za mene će uvijek biti mala nestašna pernata pričalica.

PLAČLJIVO SJEME

Svako malo u travi ječi, kreči, beči, malo plačljivo sjeme.

Igrati bi se s drugima htjelo. No, ono je samo malo, sitno, jedno. Nikoga još nema da mu pravi društvo jer proljetno vrijeme još nije stiglo.

Duri se malo sjeme i luta vrtom u potrazi za kakvim krtom. Ali nema krta, nema gliste, ni družbe iste samo male gladne ptice. Pozobati bi ga htjela

ali joj veliki stakleni štit to ne da, kao majka čuva to malo plačljivo sjeme da korijenje svoje pusti duboko u zemlju, uvis da se svojom stabljikom digne, usmjeri svoj cvijet prema nebu i da postane čvrsta biljka, jednoga dana vlastitog sjemena mama.

BRESKVICA

Slatki obraščići breskvice Jedna do druge na stablu sve sestrice. Rumene se na suncu. Radost krilima daju svakom vrtnom kukcu.

Osmijesi su im svijetlo narančasti, Svaka je posebna i lijepa na svoj način svojom pojavom i vedrinom kroz voćnjak zrači. Svaka od njih je tako okrugla i sočna na drvetu pod granjem svog tate optimistična i moćna. No, u svojoj nutrini svaka je nježna i krhka kao tijesto prhka. S mnogo truda, pažnje, ljubavi treba da je hrane od vjetra, kiše, mraza da joj štite lice i grane.

Kako bi mnoge opasnosti preživjela i svoju zrelost doživjela, svaka slatka rumena breskvica, radosna sestrica vječno moćna prijateljica.

SUNCOKRET

U vrtu zelenom narastao je velik suncokret. Žuljalo ga korijenje u ovom svijetu malenom, sanjao je o snu velikom:

po cijele dane u sunce je buljio, u nebesko prostranstvo se zaljubio. Zamišljao je da su oblaci njegove kočije, nebeskim cestama do sunca da ga odvoze, u sunčevo veličanstveno prijestolje da sjeda i u svoj maleni vrt da gleda.

Svi da mu se kao kralju klanjaju, bezbrižno i bez straha pod njegovom vladavinom sanjaju.

Zvijezde da za njega plešu noćni ples, ljudi da za njega pale krijes.

Ali kad sunce zađe, suncokret se sam u mraku nađe. Cijelu noć čeka sunce da opet izađe. Jer suncokret želi pokazati svima:

SVATKO OD NAS SVOJE MJESTO POD SUNCEM IMA.

A

Jednog je dana u domu šljivika Nastala velika galama i vika

Jedna mala šljiva najavila na sva zvona svima da joj se zub klima i da za brigu velikih razloga ima jer ne može jesti ni piti od bola i da je to istina živa i gola; kod zubara joj je hora. Sad, tko bi znao da i za šljive zubari postoje i da ga se svi u šljiviku boje.

Jednom kad kod njega odeš

I bez tog košticastog zuba ostaješ. Zato peri svoje zube redovito i pij i jedi samo zdravo i ljekovito. Zube čuvaš tako jer trebaju ti zdravi i jaki da ostane uvijek spretan od njih svaki cijeli život da korisni ti budu i da nikad ne susretnu krezubu šljivu ludu.

JABUKE I KRUŠKE

Jabuke i kruške nisu obične a nisu ni lude puške. Jednostavnost, mirnoća i staloženost, upornost i tvrdoća; to je za njih kao pokvarena ploča.

Nisu svi za njima ludi ali nađe se poneki junak koji im tako loše ne sudi

Dobro je biti tvrd i čvrst kad je potrebno nositi teški krst. Jer nisu svi dani sunčani i vedri niti se u životu uvijek mirno ne jedri.

To znaju kruške i jabuke i ne prave od toga puno buke Svoje spoznaje prenose generacijama potomcima svojim, zato se za opstanak njihov ne bojim Svoju sudbinu svatko sebi kroji ako se kiše, vjetra, nevremena i oluje ne boji. Nije stvar do sreće puke već do marljive i uporne ruke.

I jabuka zna se kiseliti, zato se nemoj zbog sitnica pjeniti.

Puno se uspije napraviti i sve na bolje promijeniti kad se loše navike dobrima zamijene, čime se sadi dobro sjeme.

Budućnost je tada vedrija i svakome takva nada prija jer sočna i slatka jabuka i kruška svima je milija. A to je ono što voli i vanilija.

PUSTOLOVINE U VLASTITOM DVORIŠTU

PILE SANJA

Osim što pile jako voli pijukati, voli se praviti važan i snažan, biti poštovan i glavan. Voljelo bi moći kukurikati iz sveg glasa i da mu se svi dive zbog raskošnog perja i pijetlovskog stasa.

Voli oponašati tatu pijetla i glumiti da je gazda svima.

Ali kad kvočka dođe, pileta sva čežnja za veličinom prođe.

Trči malim nožicama, pijuče od radosti i veselja.

Kao malo žuto klupko pod kvočkino se perje skriva, oči sklapa polako, polako, polako a kvočka ga svojim majčinskim krilom pokriva.

Kad pile u san ode sanja kako jednog dana velik pijetao postade.

CVRKUTAVA PTIČICA

Jedna mala cvrkutava ptičica svako jutro sklada lijepo bez nota i na slijepo.

Ona meni stalno pjeva, pjeva i pjeva pa bi na krilima svoje melodije letjeti htjela.

Ali krila su još mala i nejaka, cjelivati, milovati, njegovati ih treba da postanu jaka i snažna jednog dana kako bi mogla moju cvrkutavu ptičicu nositi daleko, daleko.

I da pamte takva krila kako koji puta treba svratiti u staro gnijezdo i prisjetiti se topline, njege i ljubavi pahuljaste.

A ja da opet čujem tu skladbu njenu sjetnim notama ispunjenju.

SNAGATOR GUSANKO

Umislio se Gusanko da je snagator, jak i snažan kao aligator. K sebi sve zove da dođu bliže, svoja krila u vis podiže, da svi vide snažne mišiće, da ih poplaši kao mišiće. Po dvorištu hvalisavo gače, čak i stari kokot zagnjurio glavu kao malo pače. Svi mu se sklanjaju s puta, ali nazire se u mladog pijetla zrno bunta. Zaletio se kao vrana luda, bijesan kao barakuda. Iskljucao Gusanka po glavi, da ga prizove k pameti. Sad se Gusanko srami, što nema perja na glavi.

Imajući na umu modrica kolekciju, naučio je doživotnu lekciju: Ne pravi se važan jer i bez toga si dovoljno jak i snažan!

PURAN ŠEPURKO

Jutros je prvi na vrata izašao. Niti je velik, niti je mali, sve je glavom uzdignutom obišao. Šepurio se svojim novim perjem krasnim, pred svojim vršnjacima pravio se strašnim. Svi su se na njega naljutili, svoje negodovanje starom učitelju uputili: „Nama dosta njegovog šepurenja, kokot zurenja i samodopadnog purenja! Kao djeca-purići želimo se igrati, ne želimo u glupe purane poput njega odrasti!“

A stari učitelj na to mudro odgovara, igru i odrastanje zagovara: „Budite kao djeca u srcu uvijek.

I kad budete veliki potreba za igrom će u vama ostati zauvijek!

Šepurenja se ostavite, sa sebe krunu velikana skinite. Nek ste vođeni trkom na livadu, maštom i igrama hiljadu!“

A sve je to sa strane slušao Šepurko mali Svi snovi o veličini kao kruna s glave su mu pali Odlučio je pridružiti se prijateljima, raznovrsnih igara graditeljima. Postao i ostao zauvijek dijete u grudima a tako bi trebalo biti i s ljudima.

LAJAVAC

Noćima je drhtao od straha mislio je da će doći do mira kraha. Danima se borio protiv panike, svakog šuma kao lavlje rike.

Jednog dana, tik pred njega, mačak lutalica sjeo i na sav glas preo. Iz svoje ga je kućice plašljivo gledao dok ga je buhan za uho ujedao: „Zar ćeš tom mačku pustiti takvu spačku ili ćeš mu isprašiti tur pasjom praćkom?“ Dosta mu je bilo ujedanja, samosažaljenja i stalnog jadanja. „Hoću biti pravi pas da se čuje i moj gromki glas!“ Kako je to izrekao, svim je snagama zalajao. Poplašio mačka lutalicu i na kraju zaradio brnjicu. Al' ga se više nitko ne usudi zvati plašljivac sad je hrabar kao lav i svi ga zovu neustrašivi lajavac.

ZUJALICA

Zujala je satima, svima dosađivala danima, sa svojim zapažanjima sve oko sebe gnjavila: kako se Šepurko pravio važan, a Gusanko jak i snažan dok je lajavac postao paničar a patak veliki znalac i kroničar.

Sve je to zujalo od zida do zida ali to stvarno svima živce okida.

Onda ju je netko odalamio i skoro sa zemljom sravnio. No, to muhi ništa nije značilo sve dok je netko nije istjerao i mrežu na vrata zakačio. Sad više nikome ne smeta i uživa u slobodi leta jer nikome više nije meta.

ZNALAC I KRONIČAR

Jedan je mali patak sebi dao veliki zadatak; Sve u dvorištu što je vidio u knjige da stavi dio po dio.

Nije htio biti dvorišni dioničar, niti za životinje bolničar. Odlučio je postati, ni manje ni više nego kroničar. Šetao se po dvorištu gore, dolje; nije zaobišao ni susjedovo polje. Znatiželja je bila jača čak i od zmijskog jezik mača. Probijao se kroz gomilu perja kako bi vidio borbu između Gusanka i mladog pijetla. Usudio se približiti lajavcu sad hrabrom, iako mu je glas zvučao kao najjači grom. Čuo je i priču o Šepurku i vidio je kakvu je Gusanko na kraju dobio zurku. Sreo je i Zujalicu, tu vječnu reporter brujalicu. Što je sve čuo od nje ne bi stalo ni u knjige sve Možda nije uhvatio svaku misao A li je vjerno svaki događaj istinito zapisao.

DRUGA STRANA DIVLJE LJEPOTE

GLISTAN

Ima jedan Glistan što se šulja i polako vuče svojim domom kao da je modna pista. Teško je sve odraditi što se od njega traži.

Ne umije on rahliti tlo kao tata niti spretno se provlačiti kroz rupe kao mama Ne umije se čak ni vratiti sam kući. Sve je teško, a svi mu govore:“Ajde više to nauči!“ Dosta je Glistanu te torture.

On bi htio vidjeti zašto se gore na zemlji svi tako žure. Kad mu nitko ne dodijava poslom, smišlja razne avanture:

čas bi kao mrav livadom trčao ili bi kao bezbrižna bubamara svijetom letio, kao cvrčak cijelo ljeto pjevao, i sve oko sebe stalno zabavljao ili kao vretenac vodom vladao. Ali brzo se ti snovi rasplinu kad mu u misli tatine riječi sinu: „Glista vrijedna je u tlu Kad je izruje svu!“ Tako Glistan i dalje svoje tijelo vuče dok ga neka zamisao u nove pustolovine ne povuče.

Sunce je jače tog dana grijalo. Malo je plaho stvorenje iz rupe izvirivalo.

Kad god bi se netko prošetao, on bi se sramežljivo u rupu sakrio i tu i tamo plašljivo provirivao.

Ako zrak je čist, izašao bi na sunčanje kao jesenski list. Svakog mačka on je poslastica a voli ga mjerkati s grane i cvrkutava ptica. S obzirom na to da je tako popularan netko bi pomislio da je i zabavan. No, on je za to ravnodušno neutralan. Mislite o njemu što god želite.

No, on spada pod okrilje elite. Kamenjar je i pustolov, voli prirode zov. Oprezan je i vrlo hitar, um mu je izrazito bistar. Iako ima mnoge bore, nećeš ga vidjeti usred buke i hore. Zato budi mudar kao i on, Uživaj u suncu i ne budi ničiji slon.

Stagnacije su prokletstvo.

Ma vidi tog krokodila što se šeće kao glista

Kao da je to njegova vlastita pista.

Taj se ne osvrće na bitne izjavne rečenice.

Ako si hrabar pogledaj mu u zjenice! Tko je još čuo za krokodilsko prijateljstvo,

Ali ga zato krasi brižno roditeljstvo.

Kažu da je dinosaur živi, gmaz je maslinasto zelen ili sivi. Iako je Nil daleko ima onih koji stanuju „prijeko“ … Žive kao da gmižu po vlastitom trbuhu, po svom vlastitom izumrlom uvjerenju. Svaka slučajnost je sasvim prirodan odabir zbog realno pretjerane i predugačke vlasti sisavaca. Sva ta fosilna uvjerenja jednom će se iscijediti.

I netko će se opet krokodila sjetiti. Nagledao se on svakojakih majmuna i gizdavih dvonožaca kržljavih ruku s oholim stavom kako klize niz vrijeme u fosile.

E sad budi nosonja, paraj oblake, posiši pamet svijeta, zaveži usta krokodilu i budi sisavac nad sisavcima

što se niz rep krokodila spušta u fosilni svijet. Oslobodi se krivih uvjerenja i svadljivih vrenja. Turbulentnih vremena svjedok je reptil; stagnacija je prokletstvo ako nisi krokodil. I zato poštuj starije i od sebe mudrije.

Nisu se mučile te ose iako su sve imale noge bose. Danas smo zabetonirali njihov dom Svaka je doživjela svoj vlastiti slom.

To je bila njihova posljednja deložacija, Nimalo diplomatska operacija. Ionako su opasne za okolinu u koju se stalno vraćaju i to na svoje isto stanište, danas, samo zgarište.

Migracija za njih ne postoji. Nisu nomadi, to su ose. Često ih se brka s marljivim pčelama, Cvijeću korisnim damama. Pčele daju med,lijek za sve i za mirne medene sne.

Med je jezero zdravlja u kojem treba prebivati vječno

Sunce koje rastjeruje vrijeme oblačno. A osa ne može nikada biti tako korisna, ona je opasno dosadna.

Umjesto da se sa svojom obitelji, rodbinom i svojtom lijepo spakira a ne da sa svojom pojavom sve oko sebe stalno maltretira. Neka ode u susjedovo dvorište praviti nered i pomutnju

A ne da vječno donosi nemir i ljutnju.

Pčele su uvijek nekako draže i milije Uz nju i kiša se smije. A tko voli ose?!

Tko je lud da ih uopće drži dobrovoljno i bude u njihovom društvu?! Čime su to ose zaslužile prebivati u nečijem dvorištu?!

No, mora im se priznati da su vjerne svom domu.

Nisu proizvođači već predatori, tamane muhe kao od šale

a to je već samo po sebi korisno i vrijedno svake hvale

Eh, sad mi je žao što smo tako agresivno deložirali ose

I što su morale bježati bez kofera i to bose.

A tko je ikad dirao pčele i tretirao ih kao ose?!

Zar to nije krajnji bezobrazluk i diskriminacija?!

Zar je skupljanje meda dragocjenije od vjernosti svom domu i tamanjenje dosadnih muha?!

Ima li tko da u obranu stane i presudi život i slobodu osama?

Ili jednom kad osjetiš agresivan ubod žalca

Bude dovoljan povod za donošenje pravomoćne smrtne presude cijeloj vrsti.

I to onima koje jesu i nisu izvukle svoju nesretnu sablju i okrvavile je u ljudskom mesu.

A što ako i jesu? Zar nemaju pravo na još jednu šansu.

One su agresivni borci za svoja prava, To nije nikakva strava.

Zar ne bi trebali nešto naučiti i od njih?

HIJENA SANJA ANTILOPU

Kakve veze ima antilopa s Europom? Papak joj je vidio više svijeta, unutrašnjosti aviona, kamiona i dvonožnih nametnika od bilo kojeg nesretnika što hrle promatrati antilope svojim raznobojnim zjenicama znatiželje.

Baš ju briga za sve cirkusante i homosapiens što se kreću u kavezu od betona, asfalta, digitalizacije i civilizacije. Živi daleko od očnjaka hijene, ispija i jede sa švedskog stola usred Noinog galantnog dvora.

Antilopa ne mora ustati rano u cik zore da ne upadne u rush hour divljine pune nadutih slonova što misle da posjeduju cijeli svijet prirodne miline. Niti se ne moraju tiskati uz druge antilope da zarade svoju porciju trave-najomiljenije domaće klope.

Ne moraju trpjeti oskudne izvore vode, ne smetaju im gmo muhe, a lavovske face su daleko na sigurnom u svom krasnom sultanskom brlogu. Tko bi još uz sav taj hedonizam pomislio na hijene.

Koje hijene? Gdje?

Nitko ih vidio nije, Bez njih antilopama je milije. Samo u afričkim snovima hijene sanjaju da gizdava antilopa bezglavo šeće u gladna usta neugledne podrugljive sirote. Ima sreće više nego pameti što se nalazi na zaštićenom prostoru

pa može sliniti nad antilopskom fantazijom do mile volje.

Rado bi bila lav,

I pojela taj slastan antilopski batak sav No, nije loše ni kesiti zube kao pas. Možda je ipak bolje da se pravi da je mačka. Tako će lakše u klub kraljevskih zvijeri, Istražiti cijele lavlje dveri i bez da ju doživotno osude trkom pohitati po antilopu osmjehom kraljevske lude. Ali i hijena se jednom mora probuditi iz svojih opasnih snova, jer ovo je svijet drugačijeg kova.

RAZLIČITI SVJETOVI

Dva stvora. Jedan živi i uživa na afričkoj toplini a drugi se smrzava na arktičkoj ledini.

Ni jedan ni drugi ne bi dugo preživjeli u podneblju onog drugoga.

A ni susreli se ne bi nikada osim u zoološkom vrtu u tom veličanstvenom životinjskom vrtu. Velik i snažan, lav svojim carstvom korača. Nitko se u njegove poslove ne pača. Svi ga poštuju, naklon daju i kad u tuđi dom zaluta svi mu se sklanjaju s puta.

Svima dobro je znano tko je afrički kralj i vladar sviju. Što bi takva ponosna faca radila u ledenom kraju.

Gdje bi svoj strah širio i nad kim bi svoje kraljevske moći sprovodio. Koga bi tamo ulovio kad ni klizaljke nema, ostao bi gladan kao neko afričko siroče, čuo bi sam sebe kako zubima klopoće. Sunce ga u Afričkoj divljini dobro grije

Pod njegovim plaštem lijepo sanja i po svom ritmu brije. Noći su za lava afričko osvježenje, velika gozba i kraljevsko druženje. A tko bi mu njegovo afričko srce ugrijao na santi leda?

Zato se njemu iz Afrike ne da. Što se to lava tiče gdje i kako pingvin provodi svoje vrijeme

On samo na svom dvoru zijevne pa drijemne. Zašto pingvin nema dovoljno snažna krila da poleti na jug kao sve normalne ptice?!

To ne zanima lava! Njemu je dovoljna njegova afrička slava. Tko pametan da naziva smrzotinu i led svojim domom i da živi u strahu od leda loma?

Tko se normalan kupa u ledenoj vodi, tko je lud da se takav rodi?

Što bi se kupao kad se ni ne oznojiš?!

I kako da se leda napojiš?!

A ni sunca tamo nema. Ima? Ledeno to sunce tamo grije. Nitko a kamoli lav zavidan tome nije. Ne bi stanovao na pingvin ledenom staništu, tom bijelom dalekom pasištu.

No, pingvinu je njegovo snježno prostranstvo milo i najdraže zelenilo. To je njegovo, led je njegov dom, tu je on na svom. Ma kakvo vrijeme bilo, bjelina je njemu vrijedna divljenja.

Što bi on na afričkom tlu radio i gdje bi svoje ribe po suhom hvatao. Već je ionako dovoljno crn ne treba mu toliko jakog sunca ni vrućina od koje bi stalno žedan bio. A gdje bi vodu nalazio? Gdje bi svoja nježna krila ohladio?

Gdje bi svoju dragu našao i gnijezdo ledeno savio. Otopili bi se svi razgovori, druženja, ljubav i gnijezdo. Nije ljubomoran na lava ni njegovu afričku kipuću divljinu. Najbolje je biti tamo gdje su takvi kao ti i živjeti tamo gdje si se rodio.

U protivnom moraš evoluirati i praviti se Afrikanac, u tuđini ostaviti ledene snove i postati stranac.

VRANE I MIŠ

Zalutale vrane u mišje polje kukuruza. Snijele jaje pa se gromko nasmijale. Vidi gozbe za sve crne dane samo da nam koja puška ne svane. U taj čas kroz kukuruzište šmugne mali poljski miš.

Nanjušio probleme

i sakrio se da mu vrane ne postanu životno breme. To vrane opazile

Te se mišu narugale: „Marljiva mu njuška laka, hitra noga, nema on nikoga svoga, nikad čuli za većeg bedaka!“

To vrane jako zabavlja i u kolo graktanja sastavlja: „Vidi bedaka, noga mu hitra i laka, u tog miša bedaka!“ Neće on da moli ili vrane išta da pita. noćima sam poljem skita. Kad ga danje svijetlo bije, rep brže bolje podvije. Vrane brzo sve pojele, zbog gladnih tića noći probdjele.

Odlučile vrane mišu protest pismo da napišu: „Ajde budi lav pa zasijaj opet kukuruz sav.“ Mišu svega dosta, sad već ljut posta. Sjeti se svog afričkog rođaka pa se spremi i krene na daleki put. Kroz doline i visine putovao dugo, dugo, dugo Sletio je rodom dok pratio ih jugo.

U Africi se požalio svom rođaku, sve mu ispričao o vranama i bedaku.

Mudri rođak svoje pruge zbraja, poskoči i reče:“Aha bit će i za vrane graja!“

Miš se sjeti i u pomoć lava zove da vrati svom rođaku mišje mirne snove. Brzo bolje do savane skoknu i u uho lava bocnu.

Lav se prene ali samo zijevne i malom mišu u znak pozdrava namigne. Miš mu naklon daje Al' za to lav ne haje. Oprezno i mirno miš se lavu približi te ga podsjeti na silno junačko djelo kako ga je od krivolovaca spasio smjelo i kako mu je lav obećao pomoći kad bi mu zatrebalo. Lav se zahvaljuje jer je sretan da Savanom i dalje kraljuje. Pita što bi htio mali miš da mu lav učini i da svoju savjest smiri. Ispričao prugasti rođak lavu sve o vranama i bedaku, naljutilo to lava pa zarikao Savanom riku jaku. Vratio se miš s lavom i o svojoj situaciji s promijenjenim stavom. A kad vrane lava ugledale brže bolje u bijeg se dale. Na kraju ove priče vrane mišu pod prozorom više ne kriče. Sad mirno sniva poljski miš

To je kraj i nema više niš.

BIOGRAFIJA

Snježana Budanec rođena 1980. godine u Zaboku. Osnovnuškolu pohađala je u Oroslavlju. Diplomirala je na Ekonomskomfakultetu u Rijeci. Živi sa svojom obitelji u Zagrebu. Poeziju pišeod osnovnoškolskih dana. Sudjelovala na raznim literarnim osnovnoj školi i na natječajima za mlade,recitalima kajkavske poezije, Mili dueli-online balkanskom kontekstu pjesnika, Presingovom konkursu, Balkanska pjesnička unija i dr. Pjesme su objavljene na raznim portalima, časopisima i zbornicima. Dobitnica je nagrade za najbolju pjesmu na glazbeno-literalnom recitalu „Senje i Meteori 2020., brončani KAJ na 4. kajkavskom recitalu „Božo Hlastec“2021.Zbirka pjesama XY kompilacija izdana je 2021., Elektroničke zbirke poezije: Prijevoji mladenačkih dilema, Čudesna mora (r)evolucije. Član je udruge za promicanje kultureKultura Snova, Hrvatskog sabora kulture i Matice Hrvatske.