Perspektiva Perspektiva dolazi od latinske riječi prospicere što znači vidjeti ili razabrati. Perspektiva je gledište, način gledanja, način razmatranja, poimanje. Isti pojam može se rastumačiti na više načina, ovisno o perspektivi. Perspektiva u optici označuje pojavu prividna smanjenja likova i predmeta razmjerno njihovoj udaljenosti od gledatelja. Portal:Likovna umjetnost Pojam perspektiva se koristi u nebrojene svrhe, te u mnogim umjetničkim i znanstvenim granama. Najčešće se koristi u Likovnoj umjetnosti , Filmskoj industriji, književnosti, Filozofiji, Retorici i dr.
1 Vrste perspektiva 1.1 Vertikalna perspektiva Vertikalna (ikonografska) perspektiva je način prikazivanja prostora po kojemu se 3D prostor prikazuje na 2D plohi tako da se ono što je u zbilji drugo (iza prvog), slaže po visini, drugo iznad prvog, vertikalno, odnosno okomito. Umjesto nizanja planova preklapanjem u dubinu (kako i stoje u stvarnosti), prostorni planovi se nižu vertikalno jedan iznad drugoga, tako da se nigdje ne preklapaju. Vertikalna se perspektiva pojavljuje u starom egipatskom slikarstvu, na asirskim reljefima ili arhajskim grčkim vazama, u europskom romaničkom slikarstvu, i jedna je od karakteristika dječjeg crteža. Svi oblici prikazani ovom perspektivom poštuju zakon plohe, tj. najširom stranom su prikazani na plohi, jer tako najbolje opisuju svoj oblik. U prikazu vertikalnom perspektivom, uvijek je onaj lik koji je iznad drugog zapravo dalji. Tako se egipatski reljefi trebaju čitati od dolje prema gore i to s desna na lijevo, pa s lijeva na desno, pa opet obratno … tj. cik-cak, upravo suprotno od načina na koji čitamo strip. U romaničkom slikarstvu 11. i 12. st., iza plošno oslikanih likova i prizora, pozadina je obično podijeljena na više vodoravnih pojaseva koji su različite boje i predstavljaju krajolik.
Vertikalna perspektiva na romaničkoj iluminaciji iz 10. st.
1.2 Obrnuta perspektiva Obrnuta perspektiva je način prikazivanja volumena u kojemu se predmeti i likovi na slici ne smanjuju razmjerno s udaljenošću, niti se usporedne crte približavaju – nego se, obratno, usporedne crte razmiču, a veličina predmeta, umjesto da se smanjuje, povećava se prema dubini prostora. Ova perspektiva je svojstvena gotičkom slikarstvu 13. i 14. st.
1.3 Linearna perspektiva Linearna (geometrijska ili pravilna) perspektiva se temelji na prirodnom zakonu da se udaljavanjem od promatrača likovi smanjuju razmjerno udaljenosti pravocrtno, linearno – i svi nestaju u jednoj te istoj točci – nedogledu (vanishing point, punto di fuga). To su otkrili renesansni umjetnici oko 1420. god. I postala je značajkom renesansne umjetnosti 15. i 16. st. Ova perspektiva se naziva i matematička i iluzionistička jer stvara autentičan dojam 3D prostora (primjeri: Masaccio "Sveto trojstvo", Piero della Francesca "Bičevanje Krista" itd.). Ova perspektiva se koristila i u kiparstvu (reljef) i arhitekturi (lažne niše).
Linearna perspektiva u crtežu Henricusa Hondiusa (1597.-1651.)
1.4 Atmosferska perspektiva Atmosferska (zračna) perspektiva je, poput geometrijske, prirodna pojava koja predstavlja promjenu tonova i boja uslijed udaljavanja oblika od motrišta gledatelja. Dakle što su predmeti dalji oni su bljeđi, mekši i gube se s daljinom u plavetnilo; a što su bliži to su oštriji, jačih lokalnih boja. Atmosferska perspektiva jedna je od temeljnih oznaka baroknog slikarstva 17. i 18. st., no otkrili su je već slikari visoke renesanse – Leonardo da Vinci i Rafael.
1.5 Koloristička perspektiva
Detalj slike "Atenska škola" od Rafaela gdje su lukovi u linearnoj, ali i atmosferskoj perspektivi
Koloristička perspektiva se temelji na činjenici da nam se neke boje, u međudjelovanju s drugim bojama, čine prostorno "bližima", a druge "udaljenijima". To se temelji na iskustvu s atmosferskom perspektivom gdje je plava boja u daljini jer plava ima vrlo nisku frekvenciju i plave zrake putuju najdalje, a tople boje gube svoj intenzitet kako se udaljavaju. Umjetnici 20. st., prvenstveno fovisti, uzeli su to kao zakon prostornosti i prikazivali bliže oblike toplim bojama, a dalje hladnijim bojama.
1.6 Poliperspektiva U modernoj i suvremenoj umjetnosti svojevrsna je primjena raznolikih perspektiva – tj. poliperspektiva (Pablo Picasso, Henri Matisse itd.).