Završivši s nastavom prošle školske godine, zaposlenici naše škole jako su se, jako umorili, a posao oko škole, ocjena, sjednica i ostala školska problematika tek su čekali. Stoga je ravnatelj organizirao TEAM BUILDING u prirodi u predivnoj Lici. TEAM BUILDING, kao što sama riječ kaže, podrazumijeva zajedničko druženje kolega s posla koji time rade na zajedništvu i jačanju kolektiva. I tako … krenusmo put Krasna, našeg odredišta, ranom zorom minibusom koji je Dalmatinom jurio 80 km na sat. Prva nam je stanica bila odmorište uz autocestu gdje nas je čekala naša bivša kolegica Marita koja nam je već u ranu zoru ispekla predobre fritule čime je započelo "jačanje" kolektiva.
Nakon toga, otišli smo u Kutarevo, selo u kojem se nalazi utočište divljih medvjeda. Odlična ideja i entuzijazam nekoliko ljudi iz ovoga mjesta, dovelo je mnoštvo turista u ovo zabačeno ličko selo i promoviralo ga u svijetu. Naime, u ovo mjesto dolaze volontirati mladi ljudi iz svih krajeva svijeta te brinu o napuštenim medvjedima, obrađuju vrtove i izrađuju rukotvorine koje turisti kupuju. Svojom prisutnošću promiču ovo malo pitomo selo svugdje u svijetu jer kada se vrate svojim kućama prenose svoje doživljaje od Europe preko Sjeverne i Južne Amerike sve do Kine i Japana. Tu ljepotu, sklad i mir većina naših ljudi ne zna koristiti pa odlaze u gradove koji im to zasigurno ne mogu pružiti, a ovi mladi ljudi iz velikih svjetskih metropola upravo su to ovdje pronašli. Tako smo i mi rasterećeni krenuli put našeg Krasnog, gdje smo uz jelo i piće dočekali počinak. Sutradan smo nakon doručka krenuli nazad kući, ali okolnim putem. Iz Krasnog smo se spuštali put Kosinja i Kosinjske doline želeći obići prvu hrvatsku glagoljašku tiskaru i tim putem doći do Otočca. Prije Otočca, posjetili smo i izvor rijeke Gacke, obišli mlinove na kojima smo kupili domaće brašno te ličke suvenire. Vratili smo se navečer svojim kućama obogaćeni prelijepim iskustvom i zadovoljni što smo ispunili našu misiju i ojačali kolektiv (bar za 500 g.)!!!
Nakon kratkog druženja s Maritom, krenuli smo u naš kombi i uz priču i smijeh stigli u Krasno. Zelenilo šuma, njiva i voćnjaka odmah je izazvalo naše divljenje jer takvog krajolika u Dalmaciji nema. Smjestivši se u svoje sobe, nismo gubili vrijeme za predah, već smo odmah krenuli na jačanje kolektiva. Obilat ručak dao nam je snage za ispunjenje našeg plana i programa u prirodi. Prvo smo otišli u Svetište Krasno koje se nalazi iznad istoimenog mjesta. Čuvši o prošlosti ovoga svetišta i mjesta, obišli smo crkvu i prošetali šumom koja je opkolila ovo divno brdo.
Tamara Buvinić, knjižničarka