List učenika OŠ Bariše Granića Meštra Baška Voda Broj 10 šk.god. 2009./2010.
TEMA BROJA: Deseti rođendan Ba Ve
Dragi čitatelji! Izašao nam je deseti, jubilarni broj našeg školskog lista BA VA! Ne možemo prikriti sreću i zadovoljstvo okruglim rođendanom kojeg slavimo i nadati se lijepoj budućnosti koja je pred nama! Prolazeći kroz razne faze "odrastanja", danas možemo biti zadovoljni izgledom i sadržajem naše BA VE. Kao i prošlih godina, i ove smo vrijedno pratili sva školska događanja, naše izlete, ekskurzije, putovanja te natjecanja na kojima su sudjelovali naši učenici. Putovali smo Lijepom našom, otišli do dalekog Cottbusa u Njemačkoj, uređivali školu, osobito školske vrtove, organizirali Državno natjecanje iz njemačkog jezika, ponekad se žalostili, ali najčešće bili sretni u našoj školi. Stoga i nadalje želimo radost, smijeh, veselje, zadovoljstvo i uspjeh svim učenicima i nastavnicima, a našoj Ba Vi dug i uspješan vijek!!!
SADRŢAJ
Naši prvaši ...................................... 3
Međunarodni dan pješačenja ...... 7 Dani kruha ...................................... 8
Susret s knjiţevnikom .................. 9 Boţić .............................................. 10
Maškare .......................................... 11 Školski vrt ..................................... 13
Natjecanje iz njemačkog jezika 14 Dan planeta Zemlje ..................... 15
BA VA List učenika OŠ Bariše Granića Meštra Baška Voda, Podspiline 2 Tel/fax: 021 620 744 i 620 169 e-mail: os-baska-voda-001@skole.hinet.hr UREDNIŠTVO: Borka Sumić, prof. informatike i Tamara Buvinić, knjiţničarka SURADNICI: Učenici novinarske sekcije Ana Baković, Natalija Jurčević i Andrea Jurič, učitelji od I.-IV. razreda, nastavnici hrvatskog i njemačkog jezika i pedagoginja GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Borka Sumić, prof. LEKTOR: Tamara Buvinić, knjiţničarka NAKLADNIK: Školska knjiga, Zagreb Hvala svim učenicima i nastavnicima koji su sudjelovali u stvaranju lista!!!
Dan škole ....................................... 16 Terenska nastava i izleti ........... 17
Tema broja ................................... 24 Literarni radovi ........................... 30
Šport ............................................. 39 Intervju ........................................ 40
Zabavni kutak .............................. 41 Pedagoški kutak ........................... 43
NAŠI PRVAŠI
Razred:
Prvi (1.)
Učiteljica:
Natalija Križanović
Šk. god.:
2009. / 2010.
Antonio Jakir
Andrea Pervan Roščić
Josip Jezidžić
Karlo Perović
Dominik Kajtazi
Lana Jakir
Maja Stojčevski
Luka Medvešek
Luka Lozić
Martin Josipović
Magdalena Dujmović Marko Zelić
Mija Mateja Bajić
Mira Daria Staničić
Nedo Ribarević
Stefani Stojak
Roko Jažo
Valentina Radić Štimac
Mario Lončar
Martina Kajtazi
Valentina Komparić
15. LISTOPAD Bududi da svake godine tražimo nova odredišta za obilježavanje Dana pješačenja, ove je godine pao dogovor za šetnju do Topida. Vrijeme je bilo idealno, a učiteljice i učitelj su, kao i uvijek, dobro pripremili svoje učenike. Ruksaci su se napunili sokovima, grickalicama i ostalim slatkarijama, a naša je Ane pripremila pješacima marende. Bududi da se morala prijedi Magistrala, bila je obaviještena i Policijska postaja Makarska pa su policajci regulirali promet pri prolasku naših đaka.
Priroda koja nas okružuje zaista je pravo blago koje sve rjeđe i rjeđe koristimo za opuštanje, za šetanje. Stoga smo ovim našim izletom željeli skrenuti pozornost našim roditeljima, bakama, didama i ostalima da ponekad Jokere i ostale centre zamijene nekim dobrim izletom u prirodu! Novinarska sekcija
U listopadu, već tradicionalno, obilježavamo Dane kruha! Za taj se dan ne pripremaju samo naši učenici i učiteljice već i naše majke, bake ponekad i očevi i djedovi. U školskim klupama slušamo o važnosti "kruha našeg svagdašnjeg", o blagodatima koje uživamo iz prirode, a u kuhinji pripremamo slasne zalogaje. Mijesi se tijesto, peče se kruh, pecivo, kolači pa se sve to izlaže i prodaje na našem Trgu!!! Novinarska sekcija
U listopadu je našu školu posjetio književnik Jadranko Bitenc. Prije susreta s njim učenici VI.a i VI.b razreda pročitali su njegov roman Twist na bazenu. Iako smo bili umorni od nastave, brzo smo se svi pretvorili u jedno veliko uho. Svi smo ga pomno i radoznalo slušali. Nakon što nam se u kratko predstavio, počeli smo mu postavljati pitanja jer smo htjeli znati više. Evo nekoliko naših pitanja i piščevih odgovora. Jeste li prije razmišljali da ćete postati pisac? Ne, nikad nisam o tome razmišljao. Kada ste počeli pisati? Već u školi. Zašto ste se odlučili za pisanje romana a ne pjesama? Zato što ne znam napisati ni jedan stih! Postoji li itko iz ovog romana zapravo? Da. Postoji Ljiljana, a Ado sam ja. Pišete li sada neki novi roman? Da, trenutno pišem roman za odrasle. Kako se zove taj roman? Ljepota stajanja na mjestu. Hoćete li pisati još romana za djecu? Da, hoću. Jeste li na facebooku? Da, ali primam samo žene. Školski sat je brzo prošao u ugodnom razgovoru, romanom smo svi zadovoljni i nadamo se da će se u našoj knjižnici naći još koji naslov Jadranka Bitenca. Tea Topić, VI.a
Prije završetka prvog obrazovnog razdoblja, tradicionalno se u našoj školi održava božićna priredba koju s velikim zadovoljstvom pripremaju naši učenici sa svojim nastavnicima. Bogati program razveselio je naše gledatelje, drage nam goste: mame, tate, bake, dide i svu ostalu rodbinu...
... i susjede. I ove smo godine iskazali našu maštovitost i kreativnost. Prije svečanog programa u školskom holu je pripremljena prodajna izložba prigodnih učeničkih radova od prvog do četvrtog razreda. Ponosne učiteljice i vrijedni učitelj stajali su uz svoje učenike koji su prezentirali i prodavali lijepe ukrase. Nakon izložbe započeo je i svečani program u kojemu su sudjelovali svi razredi naše škole. Bilo je tu plesača, pjevača, igrokaza i solo izvedbi u kojoj se posebno istaknuo odličan Aleksandar Granić iz četvrtog razreda.
Modna revija koju je osmislio naš modni mačak Matko sve je dobro nasmijala, a manekenke i manekeni iz osmog razreda toliko su suvereno vladali pozornicom da su s nje jedva sišli. Kvartet šestašica otpjevao je pjesmu o našem mjestu koju je pratila gitara Dore Jurišić, a riječi za ovu skladbu same su napisale. Učenik Matko Granić plesao je uz pratnju svojih cura. Učenici nižih razreda također su bili odlični u svojim točkama, a kako je to izgledalo vidite na slikama.
Nakon dana i dana kiša, ružnog vremena, svanuo je sunčan dan koji nam je dozvolio održavanje naših školskih maškara. Ne znamo iz kojeg razloga, ali «velikima» se nije dalo maškarati pa su u našoj povorci sudjelovali učenici od prvog do četvrtog razreda i djeca iz vrtića. Kolona se naravno formirala ispred škole, a mjesna je glazba svemu dala pravi pokladni ugođaj. «Dalmatineri» su uštimali glazbala i krenuli put mista, a za njima je gazila zelena stonoga koja je brojala i više od sto noga. Prvi razred je predvodila strašna vračara koju su pratili mali crni vračevi, za njima su hodali crnci koje je na svu sreću obasjalo sunce, te uz njih hrvatski navijači, veseli i raspjevani, ali pristojni. Prošli su po Baškoj vodi ne demolirajući niti jedan izlog, klupu, kafić i sl. Za njima su hodali gotovi kuharski proizvodi koje je vodila kuharica Ana Ugarković – Barbjeri te baškovoški mornari koje je pratio veseli harmonikaš Marin i njihova mala barka. Vrativši se ispred škole, poslušali smo ostavštinu koju je sastavio naš učitelj Matko te krenuli zapaliti Krnju. HPN1 Krnjo izgorio je sa svim zlima koje nam je nanio prošle godine pa sada čisti ulazimo u korizmu čekajući Uskrs, najznačajniji katolički blagdan. Novinarska sekcija
Krnjin testament sačinio je, a tko drugi, nego naš nastavnik Matko: ovdje smo se dotakli mnogih tema možda su neki mislili i da ih nema stoga poslije ovog ne bi želio imat problema ili ne daj bože da me neko lema Pa krenimo kako se i riba čisti od repa a ne od glave čistačice naše vridne nemojte biti jidne za pusto školsko smeće ostavljan van crne vreće a za čišćenje okolo i vanka ostavljam toplu kavicu od franka tete u računovodstvu da bi bili u poslu uspješni i revni preporučan ravnatelju da van napravi boravak dnevni barba jubo zbog naraslog posla oko keramike i cvića ostavljam ti jednog šegrta hlapića kuvarica ana da bi dici punu uslugu dali još joj mala mikrovalna fali jole da bi letio ko red bul nek ti pasić postane pit bul
RAZREDNA NASTAVA učiteljici zdravki ostavljam rad u međusmjeni, ona to jako cijeni tako kolege neće čuti preko žice nego će ih vidjet u lice učiteljica ivana u vrtiću na zidiću ostavljam ti pomočnicu ličnu za pomoć u poroku nesebičnu U naše ivane jake su ruke ko u kurilja jabuke pa di ima građevinske rađe ivana tu se rado nađe i snađe učiteljica marijana pošto je mnoge koreografije resu vidimo se dogodine u zvjezdanom plesu učiteljica nataliji pošto te uvijek krasi mir ostavljam ti na želucu mali čir učitelj matko da ne bi za novim radnim mjestom žalio ostavljam si knjigu kako se čelik kalio praktikantica antonia na radost sve baškovoške dice ostavljam joj neisplaćene a zaslužene dnevnice
PREDMETNA NASTAVA učiteljici maji da bi bila zadovoljna u poduzeću ostavljam ti program uskrs u beču učiteljici gabi da ne bi puno patila radi lagane hrane ostavljam emisije večera za pet, punom parom i kod ane anti kristiću ostavljam ti dragi pobro pjesmu ajme meni nije mi dobro učitelju jovi sad te se dica manje boje jer ti bafe dobro stoje učiteljici dobrili da joj bude vedriji svijet ostavljam joj novi kabriolet učitelj zoran da izlječi reumu ruke nastalu od informatičke muke loptu antistres mu dajem da za bol njegovu ne hajem učitelj mate poručio bih učitelju mati da mi je tvoje probleme znati dadilju i tajnicu bi ti moga dati al ovako samo pati
učiteljica anđela da na skupljanje para ne trošiš riči u udžbenički komplet ulaze nastavni listići učiteljica meri e kad bi odgovorni važnost informatike znali tebi bi višak sati onda dali učiteljica gorana neka ima manje operacija i istih prezentacija nastavnica ivana m. da bi uspješno vodila sekciju eko ostavljam ti vrtle i začinsko bilje neko č.s. verica neka se manje jidi da ne dobije puno sidi jer će bit sva u bisu i neće dobro pratit misu vjeroučiteljica tea ostavljam oko tebe u busu mnoge siceve prazne da te ranim jutrom ne sataru priče razne učiteljica borka da ti sustav zaštitim od uzastopnog padanja ostavljam ti dicu i kolege dobrog vladanja učiteljica vanja ostavljam ti peglu za kosu bajnu da ne budu ljubomorni na kovrđu tvoju trajnu učiteljica šarić znam da bi ti bilo bolje kad bi dica za učenje imala volje zato ti ostavljam ginko belupo da dica ne bi izgledala tupo učiteljica rita dajoj opet ne dođu na žuć stine ostavljam joj dicu punu miline učiteljica marina Da bi te kolege u drugoj smjeni znali ostavljam ti foto album mali
knjižničarki tamari vraćam se zagrebe na obale save al tek kad dobijem slobodne dane prave
pedagoginji dragani ostavljam na magistrali traku sporu da se ostali vozači iza nje ne umoru
učiteljici ljubici ostavljam joj globus potpuno novi da krivca za bacanje starog ne lovi
ravnatelju kassi bez ravnatelja kasse ne bi bilo vrtala zna se pa kad ima tako puno volje ostavljam mu cilo baško polje on i plenković zlatan napravit će vrtal znatan
nastavnica ivana ravlić neka je ne stave na led kad dogodine bude pravila raspored
Biokovski puž na
terasi naše škole Treći školski vrt naše škole, Biokovski puž, proglašen je najljepšim školski vrtom primorske Hrvatske 2009. Na jedva 30-ak metara velikoj školskoj terasi uspjeli smo dočarati raznolikost biljnih vrsta Biokova. Stazu u obliku puža resi smilje, timijan, origano, menta, lavanda, kadulja i ružmarin, a na vrhu je čuvarkuća. Maleni potočić ulijeva se u bazen u kojemu se praćakaju ribice. Sve što se nalazi u vrtu, s Biokova je dovezao naš ravnatelj koji je svoj entuzijazam prenio i na naše učenike, osobito one iz Eko sekcije, te njihovu voditeljicu, prof. Ivanu Martinović. U povjerenju nam je rekao da je spreman i projekt za četvrti vrt koji će nositi ime po jednoj našoj_omiljenoj učiteljici. Novinarska sekcija
HABLO DEUTCH?
12. i 13. travnja održani su pismeni i usmeni dijelovi natjecanja te proglašenje pobjednika podijeljenih u šest kategorija. Sve je prošlo u natjecateljskom ozračju, a zadovoljstvo poslom koji je obavljen nisu skrivali ni zaposlenici naše škole koji su podnijeli najveći teret organizacije, ali ni naši gosti koji su otišli svojim kućama samo sa riječima hvale. Ipak, moramo istaknuti našu prof. njemačkog jezika Gabrielu Radić Carević koja je najzaslužnija što se ovo natjecanje održalo u našoj školi i našeg ravnatelja bez kojeg organizacija ovog natjecanja ne bi bila uspješna.
BAŠKA VODA 11.-13. travnja 2010. Od 11. – 13. travnja 2010. godine u našoj školi održano je Državno natjecanje iz njemačkog jezika. Taj važan događaj okupio je sudionike, đake osnovnih i srednjih škola te njihove mentore iz svih krajeva Lijepe naše. Doček sudionika priređen je u hotelu Horizont u kojem su natjecatelji, njihovi mentori i ostali gosti bili smješteni. Gostoprimstvo i razina usluge hotela naše goste nije ostavila ravnodušnima. U 18.00 h u svečanoj dvorani hotela i službeno je otvoreno natjecanje uz program koji su priredili naši učenici i nastavnici. Svi sretni i zadovoljni, otišli smo na večeru, a natjecatelji ubrzo i na spavanje jer ih je čekalo naporno jutro.
DAN PLANETA
ZEMLJE
40-A OBLJETNICA
Ove godine slavimo četrdesetu obljetnicu Dana planeta Zemlje! Taj je dan prvi puta obilježen 22. travnja 1970. g. kao događanje na sveučilištima i u studentskim domovima diljem Amerike. Poticaj za obilježavanje tog dana dao je senator Gaylord Nelson po uzoru na tada popularne antiratne skupove na američkim sveučilištima. U toj prvoj masovnoj demonstraciji za okoliš sudjelovalo je više od 20 milijuna ljudi, a prozvana je i „ nacionalnim skupom o okolišu“. Veliki interes javnosti za tu problematiku doveo je pitanje zaštite okoliša na političku pozornicu. Obilježavanje Dana planeta Zemlje ponovno je postalo aktualno dvadeset godina kasnije, 1990. godine kada je u manifestacijama Dana planeta Zemlje sudjelovalo više od 20 milijuna ljudi diljem svijeta. Ta je globalna pojava dobila službeni oblik 1992. godine na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i NVO-a koji su usuglasili dugoročan program za promociju održivog razvoja. Uoči ove, 40-e obljetnice Dana planeta Zemlje, svijet se nalazi pred najvećom opasnošću ikad, ali i jedinstvenom prilikom u izgradnji nove budućnosti. Dan planeta Zemlje pruža mogućnost za ostvarenje povijesnih pomaka u klimatskoj politici, korištenju obnovljivih izvora energije i stvaranju tzv. zelenih radnih mjesta potičući milijune ljudi širom svijeta na poduzimanje malih koraka u svojim domovima, školama i tvrtkama koji zbrojeni svi zajedno predstavljaju izniman kolektivan doprinos u razvoju zelene ekonomije. Naši koordinirani napori sada, bit će u budućnosti prepoznati kao prekretnica prema održivom razvoju. U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje organizirano obilježava od 1990. godine. Dan planeta Zemlje tradicionalno obilježavaju udruge za zaštitu okoliša kako bi upozorile javnost na važnost uočavanja okoliša dok se Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva pridružuje udrugama u obilježavanju tog dana pozivom svim građanima RH da prihvate okolišu prihvatljive načine ponašanja.
NOVINARSKA SEKCIJA
Dan naše škole obilježili smo u petak, četrnaestog svibnja! Vrijeme nam je dopustilo održavanje sportskih aktivnosti kojima smo ove godine obilježili taj veliki dan na stadionu NK Uranije. Bilo je zabavno, dinamično i veselo! Pogledajte!!!
Novinarska sekcija
Završivši s nastavom prošle školske godine, zaposlenici naše škole jako su se, jako umorili, a posao oko škole, ocjena, sjednica i ostala školska problematika tek su čekali. Stoga je ravnatelj organizirao TEAM BUILDING u prirodi u predivnoj Lici. TEAM BUILDING, kao što sama riječ kaže, podrazumijeva zajedničko druženje kolega s posla koji time rade na zajedništvu i jačanju kolektiva. I tako … krenusmo put Krasna, našeg odredišta, ranom zorom minibusom koji je Dalmatinom jurio 80 km na sat. Prva nam je stanica bila odmorište uz autocestu gdje nas je čekala naša bivša kolegica Marita koja nam je već u ranu zoru ispekla predobre fritule čime je započelo "jačanje" kolektiva.
Nakon toga, otišli smo u Kutarevo, selo u kojem se nalazi utočište divljih medvjeda. Odlična ideja i entuzijazam nekoliko ljudi iz ovoga mjesta, dovelo je mnoštvo turista u ovo zabačeno ličko selo i promoviralo ga u svijetu. Naime, u ovo mjesto dolaze volontirati mladi ljudi iz svih krajeva svijeta te brinu o napuštenim medvjedima, obrađuju vrtove i izrađuju rukotvorine koje turisti kupuju. Svojom prisutnošću promiču ovo malo pitomo selo svugdje u svijetu jer kada se vrate svojim kućama prenose svoje doživljaje od Europe preko Sjeverne i Južne Amerike sve do Kine i Japana. Tu ljepotu, sklad i mir većina naših ljudi ne zna koristiti pa odlaze u gradove koji im to zasigurno ne mogu pružiti, a ovi mladi ljudi iz velikih svjetskih metropola upravo su to ovdje pronašli. Tako smo i mi rasterećeni krenuli put našeg Krasnog, gdje smo uz jelo i piće dočekali počinak. Sutradan smo nakon doručka krenuli nazad kući, ali okolnim putem. Iz Krasnog smo se spuštali put Kosinja i Kosinjske doline želeći obići prvu hrvatsku glagoljašku tiskaru i tim putem doći do Otočca. Prije Otočca, posjetili smo i izvor rijeke Gacke, obišli mlinove na kojima smo kupili domaće brašno te ličke suvenire. Vratili smo se navečer svojim kućama obogaćeni prelijepim iskustvom i zadovoljni što smo ispunili našu misiju i ojačali kolektiv (bar za 500 g.)!!!
Nakon kratkog druženja s Maritom, krenuli smo u naš kombi i uz priču i smijeh stigli u Krasno. Zelenilo šuma, njiva i voćnjaka odmah je izazvalo naše divljenje jer takvog krajolika u Dalmaciji nema. Smjestivši se u svoje sobe, nismo gubili vrijeme za predah, već smo odmah krenuli na jačanje kolektiva. Obilat ručak dao nam je snage za ispunjenje našeg plana i programa u prirodi. Prvo smo otišli u Svetište Krasno koje se nalazi iznad istoimenog mjesta. Čuvši o prošlosti ovoga svetišta i mjesta, obišli smo crkvu i prošetali šumom koja je opkolila ovo divno brdo.
Tamara Buvinić, knjižničarka
utorak, 08.09.2009.
PUTOVANJE U COTTBUS
Prvi dan putovanja bio je uzbudljiv, ali i tužan. Uzbudljiv zbog novih iskustava koja nas čekaju, a tužan zbog rastanka s obitelji. Sjeli smo u kombi koji nas je vozio prema aerodromu. Kada smo došli u zračnu luku i predali prtljagu, svatko je dobio svoju kartu na kojoj je pisao broj sjedala. Tu smo pojeli marendu i malo popričali. Promatrali smo avione kako slijeću i polijeću. Napokon, smjestili smo se u avion i poletjeli… Bilo je lijepo promatrati oblake iznad kojih smo letjeli i nakon dva sata sletjeli smo u Berlinsku zračnu luku. Tamo nas je dočekao ravnatelj i vozač prijateljske nam škole iz Cottbusa. Vozeći se od Berlina do Cottbusa promatrala sam prirodu, kuće, dvorišta i zaključila kako su Nijemci doista uredni. Stigavši u Cottbus, smjestili smo se u naš hostel koji je bio u centru grada te smo znatiželjno odjurili u svoje sobe. Kada smo se raspakirali i «došli k sebi», imali smo zajedničku večeru i šetnju gradom. Po povratku u hostel, svi smo se okupili u jednoj sobi i započeli zabavu!!!
srijeda, 09.09. 2009. Ujutro smo se probudili, doručkovali i krenuli prema Spreewaldu. To je prekrasna rijeka oko koje raste drveće. Po njoj smo plovili promatrajući prirodu i osluškujući njene zvukove. Nakon plovidbe, svatko je mogao kupiti suvenire. Svi smo željno iščekivali ručak na koji smo išli u prekrasan restoran. Došli smo u hostel i odjurili u grad. Bili smo jako umorni od šetnje gradom pa nam je dobro došla večera. Nakon večere počeli smo prakticirati druženje po sobama…
četvrtak, 10.09.2009. Taj smo dan posjetili novu, veliku i prekrasnu školu koja nosi naziv «Sportbetonte grundschule Cottbus». Naši domaćini organizirali su nam nezaboravan doček. Malo smo razgledali školu te smo prisustvovali na njihova dva školska sata Učitelji i učenici bili su veoma srdačni i ljubazni. Nakon toga išli smo u posjet obiteljima. To je bilo jedno novo iskustvo koje se je većini svidjelo, ali nekima baš i ne.
petak, 11.09.2009. To je dan kojem smo se svi radovali. TROPICAL ISLAND!!! Aqua park s puno bazena, tobogana, trampolina, sve za razonodu, zabavu i veselje. Skakali smo, spuštali se, kupali do iznemoglosti, ali i tome je došao kraj. Vrativši se u hostel, više nismo imali snage za grad…
nedjelja, 13.09.2009. Cjelodnevno druženje s obiteljima! Po dva učenika dobili su domaćine koji su nas vodili u svoj dom. Bilo je to zanimljivo i lijepo iskustvo. Vratili smo se u 19.30 i svatko je prepričavao svoju priču koju je doživio u obitelji.
Ponedjeljak, 14.09.2009. Zadnji dan boravka u Cottbusu posjetili smo Zoo vrt koji je prekrasan,
kao
uostalom
i
sve
što
smo
tamo
vidjeli.
Razgledavali smo Vrt i hranili razne životinje. Nakon tog posjeta otišli smo u posljednji obilazak grada. Navečer, nakon pakiranja,
družili
smo
se
i
prepričavali
svoje
dojmove
učiteljicama Gabrijeli i Ivani.
Utorak, 15.09.2009. Povratak!!! Ujutro smo se rano probudili, doručkovali i sjeli u kombi
te
krenuli
prema
Berlinskom aerodromu. Predali smo prtljagu, oprostili se od njihovog ravnatelja i vozača, ušli u avion i poletjeli… Došavši kući, bila sam presretna što sam imala čast i priliku biti sa svojim prijateljima dio ekipe
koja
je
ove
posjetila
Cottbus. Ovakva iskustva nikad se ne zaboravljaju. By: Iva Gržić V. b
TERENSKA NASTAVA Dana 05.05.2010. učenici 5a i 5b razreda su u pratnji svojih profesora iz prirode i geografije posjetili Meteorološku stanicu u Makarskoj i Botanički vrt Kotišina. U Meteorološkoj stanici je gosp. Jurčević upoznao učenike sa osnovnim instrumentima za praćenje atmosferskih prilika, dok su u Botaničkom vrtu učenici vidjeli raznovrsno bilje mediteranskog podneblja. Izlet je bio zabavan, poučan i konstruktivan. Donosimo zanimljiv, jednostavan i istinit kameni izvještaj o vremenu (o kojemu u stanici nitko, nikad, ništa nije čuo): Ako ne vidiš kamen, onda je maglovito. Ako kamen pravi sjenu, onda je sunčano. Ako je kamen mokar, onda pada kiša. Ako je kamen bijel, onda pada snijeg. Ako se kamen njiše, onda puše vjetar. Ako kamen skače, onda je potres. Ako kamena nema, onda ga je netko ukrao!
U sklopu terenske nastave učenici osmih razreda naše škole i OŠ Dr. Franje Tuđmana iz Brela s predmetnim nastavnicima Ivanom Ravlić, Vanjom Sokol, Goranom Babić i Antom Kristićem posjetili su Prezentacijski centar Parka prirode Biokovo u Gornjim Brelima, HE Kraljevica na rijeci Cetini i rodnu kuću i grob hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića u Slimenu. Nastava u prirodi svidjela se našim osmašima koji, kako su nam rekli, "preferiraju" takav oblik učenja, te im je bila korisna, zanimljiva i poučna! Novinarska sekcija
IZLET U SPLIT
U ponedjeljak 18.01.2010. učenici 7.a i 7.b išli su na izlet u Split.Krenuli smo ujutro u 8 sati sa autobusom. Putem smo razgledavali ljepote naše Rivijere. Kada smo stigli, prvo stajalište bio nam je Trgovački centar «Joker». Prvo smo pogledali film «Duga» u kino dvorani. Film i nije baš bio zanimljiv, ali svejedno, bilo nam je drago što smo imali priliku otići u kino. Nakon toga smo imali sat vremena slobodnog pa smo obilazili trgovine. Nastavili smo svoje putovanje i krenuli u ''Arenu'' gdje smo pogledali izložbu dinosaura, odnosno njihovih replika napravljenih u prirodnoj veličini. Bilo je zanimljivo. Izgledali su stvarni. Bilo je lijepo, ali svakom putovanju dođe kraj pa tako i ovome. Krenuli smo prema našem malom mjestu. Kada samo stigli, svatko je krenuo svojim putem. Ovo putovanje je bilo lijepo, svi smo se zabavili i bilo bi lijepo to ponoviti. Ana, Andrea i Natalija. 7.a
Petak, 21. svibnja je bio dan rezerviran za odlazak u HNK Split. Učenici 1., 2. i 3. razreda gledali su operetu „Mačak u čizmama“. Vrijeme je bilo kao stvoreno za odlazak na izlet, stoga smo uživali u danu izvan učionice. Nakon kazališta opuštali smo se šetajući gradom, te se na ručak vratili svojim kućama. Novinarska sekcija
Antonija Dujmović Svidjelo mi se kada smo bili u dvorcu Trakošćan. Tamo smo imali vodiča koji nas je proveo kroz dvorac. Vidjeli smo puno starih stvari i povijesnih slika. Tamo su bile i velike peći i mnoge prostorije. U Krapini smo išli u muzej. Gledali smo film o praljudima, njihove kipove, kosti dinosaura i fosile. Kad smo izašli, otišli smo u špilju Hušnjakovo gdje je nalazište pračovjeka. U Kumrovcu smo vidjeli stare kuće. U njima su bili kipovi koji su izgledali kao pravi ljudi. Vidjeli smo kuću druga Tita i upoznali se s običajima toga kraja. U četvrtak smo išli u Zagreb gledati predstavu Mačak u čizmama. Ta mi je predstava bila super! Neki su tamo kupili ljigavce. Išli smo i u Zoo - vrt i vidjeli mnoge životinje. Zadnji dan smo išli na Plitvice gdje smo vidjeli prekrasnu prirodu, lijepa jezera i slapove. Malo smo se i umorili, ali je bilo super! Kad smo se vratili kući u Bašku Vodu, svi smo bili sretni i veseli.
Silvija Mlikota Putovanje prema Zagorju bilo je dobro i bez većih zdravstvenih problema. Drugi dan u Zagrebu bio je dobar. Svidjelo mi se Hrvatsko narodno kazalište jer je veliko. U Krapini smo saznali kako je nastao svijet. Poslije Krapine bili smo u Trakošćanu koji mi se najviše svidio zbog svoje veličine i raskošnosti i mnogim znamenitim stvarima koje su uz njega vezane. Drugi posjet Zagrebu bio je rezerviran za posjet Zoo-vrtu u kojem je bilo mnogo životinja. Bile su tu anakonde, čimpanze, tuljani itd… Posjetili smo i dječje kazalište gdje smo pogledali predstavu Mačak u čizmama. Na povratku smo posjetili Plitvička jezera. Ekskurzija je bila dodra i zabavna. Martina Leko Prvi dan: Kad smo stigli bilo je sve dobro. Išli smo na bazen. Bilo mi je jako dobro! Drugi dan: Nije baš nešto, ali je dobro. Treći dan: Svidio mi se film o praljudima! Četvrti dan: Bilo mi je jako, jako dobro! Predobro da bih to opisala! Peti dan: sretan povratak obitelji. Mali dodatak: Nije mi se svidjela hrana, ali dobro!
Karla Mihaljević Na ekskurziji mi je bilo odlično. Svidjelo mi se kad smo bili u Kumrovcu. Svidjelo mi se zato što su tamo bile lutke koje slave svatove. Bilo mi je super u Krapini. Tamo smo gledali kratki film o krapinskim praljudima i o stvaranju svijeta. Vani su bili kameni kipovi. Moji prijatelji i ja smo se fotografirali kraj kipova. Ja sam stala ispod kipa koji je gledao u mene i držao ogroman kamen u rukama pa je izgledalo kao da me želi njime pogoditi. Četvrti dan mi se svidjelo kad smo bili u West Gate-u. To je veliki trgovački centar gdje smo kupovali. Tamo sam kupila poklon za svoju najbolju prijateljicu za njezin rođendan. Zapravo, sve je bilo super, ali ovo mi se najviše svidjelo. Jako mi se svidjela i kazališna predstava koju smo gledali.
Goran Borković U ponedjeljak ujutro došli smo ispred škole i krenuli u Zagorje. Vožnja je bila zabavna. U utorak smo išli u Zagreb i posjetili Mirogoj, staro zagrebačko groblje na kojem nam je bilo jako dosadno. U srijedu smo išli u Krapinu i Trakošćan. U Krapini smo vidjeli novi muzej krapinskog pračovjeka, a u Trakošćanu dvorac sa očuvanim starinama plemenite obitelji Drašković koja je u njemu živjela. Posebno su mi se svidjele slike i tepisi. Poslije podne smo išli u Svetište Marije Bistrice. U četvrtak smo bili u Zoo- vrtu u Zagrebu. Tamo smo vidjeli razne životinje, a nakon ugodne šetnje smo krenuli u kazalište Žar ptica i pogledali predstavu Mačak u čizmama. Četvrtak mi se posebno svidio jer je bilo najzabavnije. U petak smo krenuli kući i zaustavili se u Plitvicama. Tu smo se jako umorili.
Budući da je ovo jubilarni, deseti broj našeg školskog lista, posvećujemo mu duplericu s prijašnjim brojevima (osmi broj nije nam tiskan) koji i nisu baš bili reprezentativni, ali koji su s godinama bivali sve ljepši, kvalitetniji i opširniji. Zahvaljujem se svim našim učenicima, mojim kolegama i suradnicima bez kojih naših BaVa ne bi bilo. Posebno se zahvaljujem našoj informatičarki prof. Borki Sumić zbog koje danas BaVa tako dobro izgleda i naravno našem nakladniku Školskoj knjizi koja je list tiskala!!!
Tema broja: Deseti rođendan BaVe
knjižničarka Tamara Buvinić
Svaki kamen ništo priča Uistinu zavoljeti svoje mjesto znači upoznati i prepričavati priče i zgode njegovih stanovnika bile one vesele ili tužene. Na putu uz more od Baške Vode do Promajne (točnije između Baškog Polja i Dječjeg Sela) , u borovoj šumici , nalazi se spomen obilježje nesretno poginulog dječaka Ive Frančeskija , koji su svom jedincu podignuli ucviljeni roditelji. To spomen obilježje dugo je bilo zapušteno da bi ga u ratu obnovile izbjeglice iz Bugojna. Na 90 . godišnjicu tragične pogibije 30.04.2010. učenici 4. razreda i njihov učitelj uredili su stazu i okružje spomen obilježja i posadili lavandu i ružmarin. Marljivo su prionuli poslu kopajući , plijeveći, donoseći kamenje i učas su bili zadovoljni rezultatom svog rada. Stazica obrubljena oblutcima s plaže mami svakog prolaznika da svrati do spomenika i u miru šume pomoli se za dušu davno stradalog vršnjaka Ive . Učitelj Matko
DИEVИIK S EKSKURZIJE
U ponedjeljak 06.10. 2009. krenuli smo na ekskurziju u Slavoniju. Već u 6:45 svi su bili ispred škole, spremni za polazak. Napokon smo ušli u autobus i smjestili se na svoja mjesta. U autobusu smo pjevali, zezali se, smijali, fotografirali… Bilo nam je toliko zanimljivo da nismo ni opazili da smo pogriješili put. Kada smo napokon stigli u Našice, smjestili smo se u hotel, te otišli na večeru. Nakon večere, rasporedili smo se po sobama, raspakirali, obukli u pidžame i našli se u jednoj sobi gdje smo pričali i zezali se. Od uzbuđenja nitko nije mogao zaspati.
Ujutro smo se jedva probudili te smo sišli na doručak. Nakon doručka smo krenuli u Đakovo gdje smo posjetili ergelu konja i Đakovačku katedralu. Imali smo i slobodnog vremena za obilazak grada. Svaku večer u 21:00 bio nam je organiziran odlazak u disco. Tamo smo se najbolje osjećali. Zaboravili bismo na sve i prepustili se ritmu.
Četvrtak je bio rezerviran za posjet Erdutu gdje nas je ugostio gospodin Ivo, stari prijatelj nastavnika Kristića. Gospodin Ivo posjeduje vinograde koje smo obišli te smo nakon toga i ručali. Nakon gošćenja, vratili smo se u Našice. Posjetili smo ZOO Bizik i dvorac obitelji Pejačević koji se je nalazio odmah do našeg hotela. Nakon toga imali smo slobodno vrijeme pa je svatko otišao na svoju stranu i razgledavao grad.
U petak smo krenuli u Vukovar. Razgledali smo grad, posjetili Ovčaru i Memorijalni centar, spomen dom na sve naše, mučki pogubljene branitelje i civile. Iz Vukovara smo krenuli u Osijek kojeg smo isto tako razgledali, a zatim malo shoopingirali. Svatko si je kupio ponešto. Ipak nam je to bila zadnja večer ekskurzije.
Po povratku u hotel smo večerali te krenuli u disco. Plesali smo, pjevali i zezali se do dugoooo u noć. Subota je došla prebrzo pa tako i naš povratak kući. Odmah nakon doručka sjeli smo u autobus i krenuli. U Bašku Vodu...
Ana Kojadinović
ŠTO JE ZA MENE ODGAJANJE? Odrasli često kaţu: « Djecu malu treba dobro odgojiti i pametne ljude od njih stvoriti.» Neodgojena djeca često su u kazni, stalno se tuku, a mozgovi prazni. Za mene je odgajanje jedan dio ţivota, kada djeca uče kako se ponašati kod kuće. Kako u školi sjediti i kako pristojno govoriti. Odgajanje nisu samo batine i vika, za mene je to jedna velika slika na kojoj se prikazuju teška i laka pravila puna nepoznatih znakova. Odgajanje se krije u igri i sportu, tamo moţemo pravila skupiti kako igrati fer-play i ne se naljutiti. Mame i tate koji djecu odgajate, nemojte biti previše zli jer i djeca će svoja pravila smisliti. Koja kršiti se neće moći, a oni koji ih krše, neće dobro proći. Odgajanje će biti zabavno i lako, htjet' će ga naučiti svatko. I zato, primi se posla, olovku u ruke, sad je dosta! Jedan papir i jedna ruka, dosta je bilo tvojih muka. Sad ti samo treba mašte i slova, nastat će nova pravila tvoja. A ti, što ti čekaš?!!!
BOŢIĆNI KOLAĈ – SRETNA OBITELJ Jednom sam kušala boţićni kolač koji mi se jako svidio, a zove se «Sretna obitelj». Po staroj recepturi radile su ga moje bake, a recept su dobile od svojih baka, one pak od svojih i tako u daleku prošlost… Za biskvit su potrebni sljedeći sastojci: - jedan sposoban tata koji zna mnogo zanata - jedna briţna mama kojoj djeca nikad nisu sama - jedan sladak brat koji nikad u kući ne započinje rat - dva otkačena djeda koja pomaţu što god treba - dvije vesele bake poput druge majke te makar po jedan dobar ujak i stric da ispričaju pokoji vic i jedna teta koja s nećacima redovito šeta. Za kremu su potrebni: 1 kg ljubavi 500 g blagosti nekoliko ţlica strpljivosti 200 g briţnosti 100 g povjerenja te prstohvat dobre volje. Za glazuru su potrebni: okićen bor krcat stol vesela pjesma i gotova je smjesa. Za kraj posuti prah čarolije boţićne noći. Ovaj recept trebaju isprobati svi, ako ţele biti sretni poput mene i moje obitelji. Laura Ĉapeta, V.a
Viktoria Granić, VI.a NIJE MI JASNO!!!
Jedna stvar u ţivotu mi nikada nije bila jasna, gubitak moje bake. Nakon moga rođenja, baka i djed bili su prve osobe koje su me posjetile. Bila sam mala, ali sretna u duši. Osjećala sam njihovu prisutnost i toplinu njihova zagrljaja. Odrastajući uz bakinu prisutnost, u meni se budila ljubav i toplina prema njoj. Ja sam znala da će uvijek biti uza me. Kada bih bila tuţna, ona bi me tješila, kada bih pala njena bi se ruka niotkud pojavila. Uz nju sam se osjećala sigurno i od bake bih poprimila neki smiješak ili dah radosti. I kada bih nešto zabrljala, ona bi me izvela na pravi put. Nisam ţeljela da to nikada prestane, no jednoga dana njezino se srce ugasilo, nije imalo snage za ţivot. Ja sam mislila da će moja sreće i radost njezino srce ponovno upaliti, ali nije išlo. Suze su mi potekle, a moja sreća i radost su se ugasile zajedno sa njom. Jedne večeri, vraćajući se u Bašku Vodu s mojim rođakom, primijetila sam silne zvijezde na nebu. Tada mi je rođak rekao da jedna od njih sja za nas, zvijezda moje bake. Bila sam sretna jer sam znala da ona ne voli suze, jer su je kroz ţivot vodili smijeh i radost. cijelo sam vrijeme promatrala tu zvijezdu koja je bila čudnoga sjaja i ţmigala mi je kao da ţeli nešto reći. Sigurno bi nam rekla da ne plačemo jer da je ona cijelo vrijeme s nama. Natalija Jurčević, VI.b
BURA NA BRAĈU Otok nikad nije sam, uvijek je morem okupan. Usred mora Brač nam stoji i duge zimske noći broji. Kada bura iznenada dođe, svaki ribar kući pođe. Brodice u luci traţe spas, i pas laje na sav glas. Sve pomete luda bura, samo galeb po ţalu tetura. A iz kuće peći dime, doći će kraj i ove zime. Laura Kapor II.b
RUJANSKI KRAJOLIK Rujan je za mene najljepši mjesec ljeta. Umjesto vike, vreve i jurnjave automobila čuje se cvrkut ptica i zujanje kukaca. Guţvi više nema, a na plaţama je kupanje prava uţivancija. More je mirno i plavetno bistro, a pješčana obala čista. Sunce ugodno i toplo grije. Vlada neki spokoj i mir. Doţivljavam ga kao jedan novi početak. Potpuno odmorna započinjem novu školsku godinu i ţivim za susrete i druţenje s prijateljima. Svi su veseli i dobre volje, a kontrolnih i ispitivanja još nema. Rujan volim i zbog mog omiljenog voća koje tada dozrijeva: mandarina. Trţnice su prepune plodova ( šipaka, dunja, jabuka…) koji polako najavljuju jesen. Voćnjaci bubre od slada prezrelog voća koje pada sa stabala. Vinogradi su prepuni groţđa spremnog da se ubere. Pokoja bura zanjiše još uvijek zelene, ali ponegdje i pozlaćena stabla i tako im svlači ţuto lišće i iglice s borova. Vjeverice trčkaraju naokolo pokušavajući se pripremiti za hladnije dane. Tugu mi jedino donese pokoja kiša i selidba ptica u toplije krajeve. Ne čujem više cvrkut lastavica koje su ispod mog balkona napravile čak dva gnijezda. Tada znam da dolazi jesen. Tuga me prolazi brzo, jer i jesen ima svoje čari koje će nekim drugim bojama obojiti krajolik koji me okruţuje. Laura Ĉapeta, V.a
Bura je čista ţena, svaka je kala pometena. I na rivu triba poć, ugrijat se na suncu moć. Jutro kad novo svane, bura sama iznenada stane. Mia Josipović, 6.b Na vrh Supetra bura vije, a na Biokovu sunce grije. Iz Sumartina trajekt krenut neće, jer bura okreće još ţešće. Na Bolu razbjeţali se gosti, jer im bura hladi kosti. Između Šolte i Brača splitska su vrata, i tu bura trajekt hvata. U Sutivanu bura od trideset čvorova, a u Postirama trava spava. Na Vidovoj Gori kućice se tresu, dok u Gornjem Humcu ovce bleje i pasu. Na vijestima reportaţa: Brač bura para i ne vidi joj se kraja!!! Josipa Birčić, 6.b
PUTOVANJE U SVEMIR 10. je svibnja 3215. godine. Lijepo je vrijeme, što je dobro, jer danas vodim svoje učenike na ekskurziju. Odlučili smo posjetiti Svemir. Tamo ćemo biti pet dana i vidjet ćemo puno toga. Pred školom su se već skupili učenici i svi su jako uzbuđeni zbog putovanja. Autobusom smo se odvezli do svemirskog broda gdje nas je dočekao pilot. Prije no što smo ušli u svemirski brod, morali smo obući svemirska odijela. Nakon pola sata stigli smo u svemirski hotel. Bio je lijepo uređen, sva su se vrata sama otvarala. Nema kuhinje, već je u kantini stroj koji izbacuje hranu po svačijoj ţelji. Prvi dan smo se vozili svemirskim brodom za razgledavanje. Vodič nam je pokazivao zvijezde i o svakoj nam ponešto rekao. Kad smo se vratili u hotel, večerali smo. Svi smo bili umorni pa smo odmah išli spavati. Drugi smo dan posjetili Mjesec. Bio je pun kratera, a na njemu je bilo i vode.. Djeca su bila oduševljena. Kad smo se vratili u hotel išli smo na bazen. Voda u bazenu je bila zelena i ljigava. Treći dan smo išli u posjet školi u Svemiru. Bila je dosta velika. U svemirskoj školi nema lektire, već umjesto knjiga imaju strojeve nalik računalima koji prepričavaju sadrţaj knjige. Djeca su drugačijeg izgleda pa smo mi bili iznenađeni. Ĉetvrti smo dan išli u najveću svemirsku igraonicu. Bila je nalik našima, ali sa puno više igrica. Djeci se najviše svidio Holograf. To je program u kojoj svatko moţe kreirati svoju igricu, priču i likove pa čak i glumiti u njoj. Peti dan smo iskoristili za kupnju suvenira. Djeca su uglavnom kupovala kamenčiće s planeta ili slike Mjeseca. Navečer smo išli u disko gdje smo pili čudne napitke u boji. Bili su bez alkohola jer je on strogo zabranjen u Svemiru. Kad smo se vratili kući, svi smo bili umorni, ali ipak sretni i puni prekrasnih doţivljaja. Dora Jurišić, VI.b
VJERUJ U LJUBAV Ljubav… Što je to zapravo? Osjećaj, stvar, miris, okus?! Ne znam pravi odgovor jer moje nevjerovanje u ljubav kaţe da je to samo ime koje ljudi nadijevaju zabludama. Ljubav je nekad bila neprocjenjivi dio mene, ljubav je nekad bila prijatelj, a sad prođe i bez pozdrava. Ona me činila sretnom, snaţnom, sigurnom u sebe. Mislila sam da mi, kad sam zaljubljena, nitko ništa ne moţe, da sve ţivotne prepreke, tugu i bolest moţe pobijediti ljubav. Tad se pojavio ON. Onaj koji je uništio vjeru u sve to. Mislila sam da se u njegovim očima nalazi sva ljubav ovoga svijeta, na njegovim usnama njeţnost, na rukama blagost. On je bio cijeli moj svijet, moj slatki san ili čak lijepa noćna mora. Glumio je. Sve to vrijeme samo je glumio da mu značim nešto, i da voli mene, moje oči, usne, osmijeh, svaki dio mene. Dala sam mu ljubav, a on meni samo pretvaranje, prazninu, …, jedno veliko ništa. Cijelo ovo vrijeme prelazi iz jednog mog sna u drugi, iako se trudim ne sanjati ga. Posjećuje moju samoću, s licem u grču, šuteći. Viknuo je, rekao je da idem! Otišla sam, povrijeđena, izgubljena, bez nade, bez duše, bez njega… Moţda sam mu na neki način i zahvalna jer mi je pokazao pravo značenje ljubavi. Glupost, samo to i ništa drugo. Zaljubiti se mogu, vrlo lako. Ali voljeti,… Jako teško. Znam da će doći vrijeme i za to, mora. Biti zaljubljen i voljeti nije isto. Zaljubljenost je samo prvi korak do velike ljubavi. Na neki način i ja ţelim da mi se ponovo dogodi ljubav, čekam je strpljivo, raširenih ruku, ali… Jednostavno se bojim da se ne ponovi isto. Znam da ne smijem posustati i prestati vjerovati u ljubav, i neću. Jer ljubav je dio mene i dio svakog ţivog bića. Nemojte ni vi prestati vjerovat jer ljubav je ta koja vam daje energiju, snagu, daje vam to nešto, taj poseban osjećaj kad se ponašamo kao djeca. Volimo kao mala djeca. Ali, vjerujte mi, ona zapravo najljepše i najiskrenije vole. Zato, volite ljudi! Iako će proći još mnogo vremena dok se u meni ne probudi taj neopisivo dobar osjećaj, vjerovat ću i ja u ljubav, i voljet ću! Matea Divić, VIII. razred
VUKOVAR
Nediljko Granić, II.b
ZALJUBLJENI ZEĈIĆI Ljubav na prvi pogled to je bila kad su se dva zečića zaljubila. Mali zeko vozi Fiću, a ona ga traţi u Jugiću. Jede ona malu mrkvu, a on bi za nju sagradio crkvu. Sreli su se opet pokraj vrta, a zečica je bila napola mrtva. Pomaţe njoj mali zeko, „Volim te!“ on je reko. Zarasla joj rana i srce duboko, a za nekoliko mjeseci se rodi Mini zeko. Vjenčali se oni na Valentinovo, i dobili iskustvo novo. Bila je gozba prava, i jela se u izobilju trava!!! Josipa Birčić, 6.r.
Razrušena zgrada, kuća i kat, sada su samo tuţna spomen na rat. Vukovarski stanovnici svaki dan mole, za poginule vojnike i one koje vole. Osamljene ulice i sivi trgovi, biljke, cvijeće i zeleni grmovi, pokušavaju donijeti novu nadu, ovom kišnom i hladnom gradu. Hrabrost i snaga hrvatskih vojnika, i puno zasluţenih odlika. Ali, odlike same ne mogu sakriti, koliko su ljudi u ratu patili. Kiša je isprala pločnike i cestu, a vukovarska sudbina je zapisana u tekstu. Grobovi puni raznobojnog cvijeća, a moţe se naći i pokoja svijeća. Bolnica u Vukovaru stoji oštećena i stara poput nekog bačenog, ruţnog ormara. Ĉesto se na školskim satima govori o ratu i Vukovarskoj pobjedi. Moţda grad izgleda oronulo, ali srce stanovnika jako se potrudilo da zaboravi što se desilo i krene iznova, da zaliječi rane i bol prevlada. Moţda ovaj grad srušenog lica nad kojim lete jata ptica, jednog se dana probudi iz sna, popravi nesavršenost i zaboravi sva zla. Priča Vukovara moţe se mijenjati na listu papira, ali nikada nitko neće zaboraviti taj grad, jer on je kao pjesma koja vječno svira. Viktoria Granić, VI.a
Dominik Šarić 1.r.
NAŠIM NAJMILIJIMA O MOM DJEDU Sretnem djeda na ulici sa starim drvenim štapom i pletenom kapom što mu je baka isplela. Poljubim ga u naguţvano lice i pozdravim. Odem se javiti i baki, a ona sva prljava i ljuta čisti djedove cipele pune rupa i zemlje. Priča mi da je djed jutros bio u polju gdje uzgaja povrće i brine za ţivotinje. Baka spusti djedove stare cipele i ode u kuću. A ja se odšuljam u djedovu sobu. Prvo što sam vidjela bio je brod na ormaru, baka mi je pričala da ga je djed sam izradio. Na velikom stolu u sredini sobe primijetim šah na kojem su se figurice njeţno rasplesale po cijelom šahovskom polju. Na drvenom stoliću nalazi se tisuću knjiga raznih pisaca i pjesnika koje mi djed sa zanimanjem čita i pripovijeda. Na kauču od ovčjeg krzna leţi najtopliji pokrivač u kojem se djed odmara i čita svoje knjige. Sa zanimanjem upitam baku gdje je djed otišao, a ona mi kaţe da je otišao kartati s prijateljima. Dolazi djed i odmah se baca u svoj topli pokrivač, uzima knjigu u ruke i počinje čitati. Ostavim djeda, a baka me zovne i da mi tanjur pun zelenog kupusa što mi je djed jutros ubrao. I pojedem djedovih ruku djelo. MOJ TATA Najbolja mama Kad sam bila mala uvijek bih ti poljubac dala, a ti hi onda sva procvala. Sad kad sam veća znam točno što je tvoja sreća. To smo ja i brat moj, mi smo cijeli svijet tvoj.
Mia Josipović, 6.b
Tata moj dragi, volim te ja puno. Trebam te više od sunca, više od zraka koje dišem. Volim te dragi moj tata, volim te više od zlata. Moj tata je jak ko' zrak, lijep je ko' proljetni mak! Šimun Divić, V.a
Ti liječiš naše rane, kritiziraš naše mane. Braniš nas kad nam ljudi zlo nanijeti kane.
Mojoj majci
Ti si za me izvrsna mama, s puno vrlina, a tako malo mana. Tvoj osmijeh govori više od riječi, ti si najbolja, što drugo reći.
Ja nisam više mala da darujem ti cvijet, niti sam sasvim stasala da poklonim ti svijet.
Laura Ĉapeta V.a Moja baka Moja baka nije laka. Zove se Mila i ima dosta kila. Kada sretnem baku dobijem ţvaku i malo bombona, takva je ona. Ivan Jaţo V.a
Za tvoj dan mila mama kaţem ti veliko hvala. Za svaku riječ, osmijeh i dodir koji si meni dala. Svu njeţnost tvoju, snagu i ljubav ţelim da ti vratim. Jednog dana kad odrastem moći ću sve da shvatim. Besane noći, zubiće prve… Cijenit' ću tad i sama. Znat ću da ništa teţe i ljepše nema, već biti MAMA. Ana-Marija Šarić, V.a
Moj tata Moj dragi tata stalno muhe hvata. On u naslonjaču svome sjedi, a mama mu viče :"Hajde Mirko jedi !" On kućanske poslove obavi bez problema kad nešto zaţelim pravi se da ga nema. On svaki dan u šetnju ide, pogrbljeno stoji kao stari dide. Moj tata vijesti stalno gleda i ništa mu se ne da. Kad utakmicu gleda mora bit' tišina, a kad je ljut, smeta mu i mala prašina. Ali ipak, on je moj tata koji se budi u četiri sata. Najbolji je tata na svijetu njeţan i blag kao leptir na cvijetu. Marija Batinović, V.a Moja mama Moja mama ima najtoplije oči, one sjaje i u noći. Moja mama je kako vjetar puše, ali je isto dobre duše. Nekada pjeva, nekada viče, obično kas se to mene tiče. Moja mama ima najnjeţnije ruke, kada me zagrli nestaju sve moje muke. Moja mama ima najtopliji glas, kada je čujem osjetim spas.
MOJOJ MAJCI 2.b Majčin dan… poseban kao rođendan. Budi uvijek dobra kao lane, koje uvijek pase kraj vode slane. Ptice s neba dolepršaše i donesu ti dar. U daru je mali car ! Neno Majko moja, ţelim ti puno sreće. Hvala ti što se brineš za mene ! Marija
Nepoznat Netko, II.b
Hvala za sve, za svu muku i brigu. Hvala za trud, za sve boli i tugu. Evo, srce moje ti pjeva, hvala ti za ljubav svu ! Laura Draga mama, volim te za sve što si mi kupila. Kupit ću ti Milku i ruţu ! Iva
Mama, puno te volim ! Sretan ti Majčin dan ! Jako te volim, više nego itko na svijetu. Tea Mama, ja te volim, ţelim ti puno sreće. Rado ću ti pomoći, bacit ću ti smeće ! Dino
Mama, ti si najdraţa, ti si najbolja, sve mi dopuštaš. Mama, ti me tučeš, ali te ja ipak volim. Stipe Mama hvala što si me rodila i svugdje sa sobom vodila. Uvijek si me mazila i puno na me pazila. Volim te više nego cijeli svijet, za Majčin dan kupit ću ti cvijet ! Petar
Sretan ti Majčin dan. Volim te puno! Ţelim da ti bude dobro.Znam da ti mene voliš, a isto tako i seku. Marin
Majko moja, najdraţa si mi ti. Sve što poţelim daješ mi ti ! Ante
Mama, hvala ti što me paziš i čuvaš, i kad sam bolesna i kad se udarim. Ne mogu bez tebe ! Petra
Mama, draga si i bit ću ti dobar. Sretan sam što te imam. Dajem ti blagoslov svoj. Voli te Luka ! Mama hvala puno. Kupit ću ti bilo što: čokoladu, cvijeće ili poljubac. Matej
IZ BAKINE ŠKRINJICE Oj livado rosna travo Oj livado rosna travo Javore, javore kad bo tebi Ĉuva stado, zlato moje Ĉuvala ga djevojčica Od sedamnaest godinica Zlato moje Stado čuva pjesmu pjeva Javore, javore moj dragane Što te nema zlato moje Što te nema ovih dana Javore, javore kad ja ovce Ĉuvam sama zlato moje. Laura Ĉapeta, V.a Suvo panje Suvo panje pustili je granje rastamo ja i moje janje. Jezro voda je, ustaj mala zora je ustaj curo ne spavaj. Tambura se čuje iza brijega to sviramo ja i moj kolega. Jezro voda je, ustaj mala zora je! Ustaj curo ne spavaj! Stare staze ponovo se gaze, stare lole ponovo se vole. Jezro voda je, ustaj mala zora je ustaj curo ne spavaj. U birtiji liječim stare rane, ne idem kući dok zora ne svane. Jezro voda je, ustaj mala zora je, ustaj curo ne spavaj!
Dođi dragi pa neka je srida nemoj da ti selo zapovida. U mog dragog košulja od mida ostala mu od pokojnog dida. Svekrvice našla sam ti zgodu bacit ću te s ćuprije u vodu. Moj dragane i jesi i nisi oţeni se da vidim čiji si. Moj dragane ime ti je Ivan volim tebe nego momcim svima. Mala moja slatki paradajzu sjećaš li se guţve u špaizu. Nemoj na me namigivati ţeno ja sam momak nije to pošteno. Ivan Jaţo V.a
Na prozoru kavez stoji, u kavezu tica mala. Tuţna je, vrlo tuţna, tek što nije zaplakala. Pa je pita hraniteljka kad grmićak njomen dade: "Što je tebi tico mala, ispričaj mi svoje jade" Te ti imaš lipu kuću, ja ti dajem lipe rane, ti bi mogla pivat pisme, da se ore na sve strane." Tica njomen odgovara: "Sve ja iman što nemaju druge ptice, al najviše što ja neman, neman svoje slobodice." Katarina Topić, V.a Malena sam neka, neka. Od mene se mnog' čeka. Moram znati šiti, tkati, lan rediti i bijeliti. Moram rediti sve po kući, sve veselo pjevajući.
Zorica Pavoković, V.a Marija Jakir, II.b
3.r NAŠA SVETA PRIĈEST Stipe Serdarević Došao je dan moje prve pričesti. Jutro je bilo sunčano i toplo. Ja sam se osjećao odlično iako sam bio malo uzbuđen. Kad sam došao u crkvu trema je porasla, ali kako se kasnije ispostavilo to je bilo bez razloga. Sve je prošlo u najboljem redu. Primio sam tijelo Kristovo i u miru otišao na obiteljski ručak. Lea Ĉovo Stigao je i taj dan, dan moje prve pričesti! Bilo me je strah da ću nešto pogriješiti, da će nešto po zlu krenuti, no taj je trenutak bio bolji nego što sam očekivala. " Isus je u mom srcu sad!" - govorila sam u sebi. Bilo je nezaboravno! Kad sam izašla iz crkve, vidjela sam svoju krštenu kumu. Rekla mi je: "Bravo Lejice, bila si super!" Zadovoljna i sretna krenula sam kući druţiti se s obitelji. Ja sam nosila svoju rodicu Katu koja je još mala beba i drţala sam njezinu sestricu Martu za ruke i bila jako ponosna. Patricija Jurčević I napokon! Stigao je i taj dan, dan moje prve pričesti! Iako sam ga jedva dočekala, to me jutro uhvatila trema. Prepala sam se da ću nešto zaboraviti ili pogriješiti. Svaku minutu sam ponavljala svoj tekst kako bi mi što duţe ostao u glavi. I tako sam se, vrlo uzbuđena, uspjela odjenuti i sjela u auto. Moj tata me je odvezao do crkve gdje su bili svi moji prijatelji. Svi smo bili svečano obučeni, ali i vidno uzbuđeni. Djevojčice su nosile lijepe, bijele haljinice, a dječaci odijela. Svatko je imao svoga partnera, a ja sam bila u paru s Nikolom. Nas dvoje smo krenuli zajedno prema oltaru, a mnoštvo ljudi nas je gledalo sa smiješkom na licu. Sjeli smo u klupe te poslušali zbor i njihovu pjesmu. Kada je zbor završio, moji prijatelji i ja primili smo hostiju i pričestili se i tako uzbuđeni i sretni dočekali kraj svete mise. Imala sam veliku tremu,ali je na kraju sve prošlo dobro. Ispred crkve slikali smo se sa časnom, fratrom, rodbinom i prijateljima te krenuli svatko svome odredištu. Ja sam krenula u restoran gdje sam sa svojim uzvanicima proslavila moj najljepši dan! Marija Divić Moja pričest je bila lijepa i svečana! Kad sam se probudila, najprije sam obukla svoju haljinu. Ubrzo sam krenula u crkvu. Svi moji prijatelji već su bili tamo. Bili smo sretni! Svećenik nas je pozvao u crkvu koja je bila lijepo okićena. Svi smo pjevali i recitirali svoju pjesmicu. Nakon mise smo se slikali i krenuli svojim kućama. Mama je napravila obiteljski ručak. Sara Lozić Noć prije pričesti slabo sam spavala. Budila sam se i mislila:"Boţe, kako će to proći?" Rano sam se probudila i bila sam jako uzbuđena. Mama mi je pomogla obući haljinu i napravila mi je frizuru. Stigla je i moja rodbina pa smo krenuli u crkvu gdje su se okupili moji prijatelji. Svi smo bili lijepi. Počela je misa. Moje uzbuđenje je bilo na vrhuncu. Bojala sam se da ću nešto pogriješiti. Hvala Bogu, sve je prošlo dobro. Nakon mise, moja rodbina i ja otišli smo proslaviti moju svetu pričest. Tomislav Marina To je bio moj najljepši dan! Ĉim sam se probudio, jedva sam čekao kada ću se obući i krenuti prema crkvi. Imao sam tremu, no čim sam ugledao svoje prijatelje strah je nestao. Stajali smo jedan iza drugoga i redom smo izlazili primiti sakrament svete pričesti. Prvi sam put primio hostiju! Kasnije sam se slikao s rodbinom i prijateljima, a nakon slikanja smo krenuli u restoran i slavili do kasno popodne.
Haiku by V.a i V.b Uskršnji haiku by Iva Grţić Kišice moja padaj mi, a mi ćemo se skriti tad
Uskrs vrijeme Kristova uskrsnuća muke njegove.
Malena dječica šarene pisanice broje i u crkvu hode Ena Dragićević
Paula Lozić Uskrs vrijeme kad šarena jaja iz košara vire. Meka pahulja pade meni na dlan a cvijet ne cvate. Podne otkucalo čuje se drveni sat vani sunce je. Zima, došla je djeca vani prave snješka bjelina svud je. Laura Ĉapeta
Glas zvona zrakom se širi uskrsnuo je On gospod Bog
Pahulja pada meni na dlan, meka ka plišani medo.
Ronim u moru ugledam školjku u noj veliki biser.
Pokraj mora je šentada, a na njoj je bijeli galeb. Na bijelom ţalu lipa bila školjka je utihnula. Učiteljica uđe u razred a na podu knjiga je. "Lijepi haiku" onaj tko to kaţe cvijet mu cvijeta.
Ja sam na ploči Marija me zeza, a Ana se smije Dino Tomas
More je slano i kamen sve slaniji od soli.
Galeb leti, a more se prisjeti krila na sebi
More veliko i sve veće postaje od Cetine.
Došao je na vrata Veliki tjedan Isus je uskrsnuo
Podne zvoni na zvoniku uz more, ljudi se ţure
Ivan Jaţo
Mia Ribarević
Ja volim svog tatu, više, najviše od svih ljudi Sara Dragun i Katarina Topić
Ana Lozić
U ribnjaku se voda sjaji a ribe ne miruju
Veselo rasti cvjetiću rumeni ţuti maleni.
Josip Matković
Paula Lozić
NAŠE STOLNOTENISAČICE
S Međuopćinskog prvenstva u Zmijavcima, superiorno s 3:0 prošle su na Ţupanijsko natjecanje gdje su ponovile istovjetan rezultat. Na Regionalnom natjecanju Zadarske, Šibensko - kninske, Splitsko dalmatinske i Dubrovačke ţupanije ponovile su rezultat 3:0, a svoju snagu je pokazala Viktoria Granić pobijedivši opet rezultatom 3:0 treću igračicu Europe u kadetskoj kategoriji. Tako su naše stolnotenisačice izborile nastup na Drţavnom prvenstvu u Rijeci 17. svibnja te se plasirale među šest najboljih ekipa u Hrvatskoj. Vaţno je napomenuti da je ove godine samo regionalni pobjednik išao na Drţavno natjecanje, što je dodatno oteţalo plasman pa našim curama zaista treba čestitati na svim pobjedama i na ovom velikom plasmanu! Novinarska sekcija
Viktoria Granić, Ana Baković i Andrea Jurič
NAŠ PUT DO USPJEHA
INTERVJU S RAVNATELJEM JOSIPOM KASSOM ... uz naše učenike, svakako najzaslužnijom osobom za promociju naše škole
PRIPREMA: Predstaviti se! UPOZORITI da će sve izrečeno biti objavljeno u BaVi! Inzistirati na odgovorima! Vrata ostaviti otvorena za slučaj da nas izbaci! Ako se razljuti, brzo ispričati vic: Učenik se ide ispričati vidno uznemirenom ravnatelju (jer je poplašio kornjaču u školskom vrtu, a ova je od straha upala u bazen s ribicama) i traži savjet od prijatelja:
- Moraš reći nešto oštro i duboko.
Ode on, sjedne pred ravnatelja i kaže:
- Britva i bunar.
* BaVa: Zašto ste i kada doselili u Bašku Vodu? Ravnatelj: Oženio sam ženu koja je radila u Baškoj Vodi. * BaVa: Što ste radili prije no što ste postali ravnatelj naše škole? Ravnatelj: Radio sam kao profesor tjelesne kulture u strukovnoj školi. * BaVa: Koliko ste dugo ravnatelj ove škole? Ravnatelj: Već trinaest godina. * BaVa: Jeli Vam draže bilo raditi u nastavi ili Vam je draži posao ravnatelja? Ravnatelj: Draži mi je posao ravnatelja. * BaVa: Koji su Vam planovi oko daljnjeg uređenja škole? Ravnatelj: Trenutno dovršavamo uređenje muškog toaleta i uređujemo južni vrt sadnjom novih biljaka i postavljanjem nadstrešnice. * BaVa: Šuška se da planirate ići u mirovinu. Kada namjeravate? Ravnatelj: Točno za godinu dana. * BaVa: Što mislite o nošenju uniformi u školi? Ravnatelj: Mislim da je to jako dobro, ali u našim uvjetima je to nemoguće. * BaVa: Koji biste događaj izdvojili kao najvažniji ove školske godine? Ravnatelj: Mogao bih izdvojiti mnogo događaja, ali mi je primanje nagrade za najljepši školski vrt nekako ostalo u najljepšem sjećanju. * BaVa: Mislite li da su se generacije učenika vremenom mijenjale na bolje ili na gore? Ravnatelj:Generacije su se promijenile mnogo i to na bolje. Iako govore da je svaka generacija sve gora, ja ne mislim tako. * BaVa: Hoće li gosti iz Cottbusa doći i ove godine i kako ćemo ih ugostiti? Ravnatelj: Ipak dolaze krajem 9.mjeseca, a prema financijama ćemo odlučiti o smještaju i sl. * BaVa: Da ste na mjestu ministra prosvjete što biste promijenili u školstvu? Ravnatelj: Promijenio bih dosta toga. Na primjer, smanjio bih broj sati u redovnoj nastavi i povećao bih izbornu nastavu, kako bi djeca mogla birati što vole.
BLIC PITANJA BaVa: Riba ili meso? Ravnatelj: Meso. BaVa: Knjiga ili televizija? Ravnatelj: Knjiga. BaVa: Pusti otok ili metropola? Ravnatelj: Pusti otok. BaVa: Trenirka ili odijelo? Ravnatelj: Trenirka. BaVa: Auto ili "na noge"? Ravnatelj: Auto.
BaVa: Hvala Vam na razgovoru ! Ana, Andrea i Natalija 7.a
Rješenje:
Možete li dodavanjem jedne linije učiniti da ovaj rezultat bude točan.
Dodavanjem samo jedne linije neka rezultat bude 100.
1.43 + 1.57 = 3.40
Na prvi pogled ova računica ne valja. Međutim, taj zbroj se ipak može protumačiti kao točan. Kako? Rješenje: 1 sat i 43 minute plus 1 sat i 57 minuta daje 3 sata i 40 minuta.
...jedna sasvim vodoravna križaljka: Dio pribora za jelo / Majčin brat Stanovnik Tirane Zajednica žene i muškarca / Žensko dijete Životinja s kućicom / Kokošji proizvod Neizlječiva bolest / Nije gladan Morski greben / Odijelo za svečane prilike Najmanji troznamenkasti broj / Dio kupaonice Mužjak vrane / Kisik
Ovako je mali Ivica riješio križaljku: Z
U
B
T
I
R
S
T
A
N
P
A
S
K
A
M
G
0
0
0
V
R
A
A
N
T
E
A
N
I
N
O
N
A
U
H
A
J
E
O
R
N
O
V
O
D
A
C
J P C
N
...a ovako je trebao riješiti: N
O
Ž
T
I
R
B
R
A
K
P
U
Ž
R
A
R
T
A
S
T
O
K
G
A
V
U
J
A
K
A
N
A
C
K
Ć
I
A
J
E
S
I
T
R
A
K
K
A
D
A
N
J K F
R
A O
...i još nekoliko dječjih bisera:
Kad se mama posvađala s tatom, prvi put sam vidio leteće tanjure. Usvajanje je bolja mogućnost. Tako roditelji mogu sami izabrati svoje dijete i ne moraju prihvatiti baš ono koje su dobili.
Ribe se razmnožavaju tako da nose iskre. Psi obično vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i žive. To su morski psi. Zoološki vrt je super. Tamo možemo vidjeti životinje koje i ne postoje.
Krave ne smiju brzo trčati da ne bi izlile mlijeko.
Ne znam koliko imam godina. To se stalno mijenja.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj tko preživi smrtni slučaj. Sve ribe nose jaja. Ruske čak kavijar. Nisam kršten, ali sam zato cijepljen! Ja se ne svađam s roditeljima. Crvi ne grizu jer imaju rep i naprijed i nazad. Nisu moj nivo. U Francuskoj su nekad pogubljenja kriminalaca izvodili želatinom.
PEDAGOŠKI KUTAK
KAKO ORGANIZIRAŠ UČENJE?
U ovom upitniku se nalazi niz pitanja vezanih uz način i organiziranje učenja. Od ponuĎenih odgovora podcrtaj ili zaokruži onaj koji najbolje odgovara tebi i tvom načinu učenja.
1. 2. 3.
Uvijek prije učenja imaš u glavi plan učenja (redoslijed predmeta, vrijeme učenja..) Kada učiš trudiš se da gradivo dobro razumiješ. Ako nešto u gradivu ne razumiješ pitaš nekoga (prijatelja, roditelje..).
Uvijek
Ponekad
Nikad
Uvijek
Ponekad
Nikad
Uvijek
Ponekad
Nikad
4.
Podcrtavaš u tekstu najvažnije dijelove.
Uvijek
Ponekad
Nikad
5.
Najčešće učiš čitajući tekst
U sebi
Poluglasno
Glasno
6.
Najradije učiš samostalno.
Uvijek
Ponekad
Nikad
7.
Učiš na istom mjestu
Uvijek
Ponekad
Nikad
8.
Najbolje i najčešće učiš
Danju
Uvečer
Noću
9.
Često ti se čini već i nakon pola sata od učenja da si veliki dio gradiva zaboravio/la
Uvijek
Ponekad
Nikad
Uvijek
Ponekad
Nikad
Uvijek
Ponekad
Nikad
Uvijek
Ponekad
Nikad
Uvijek
Ponekad
Nikad
Uvijek
Ponekad
Nikad
10. Učiš redovito, svakodnevno Pored učenja novog gradiva redovito ponavljaš i staro gradivo. Učiš u zadnji tren (pred ispitivanje i 12. kontrolnu) 11.
13. Roditelji ti pomažu u učenju 14.
Imaš svaki dan i pored učenja dovoljno vremena za odmor i zabavu
Odgovori: 1. Potrebno je prije samog učenja napraviti plan učenja i tako organizirati vrijeme. Učite u kraćim intervalima, oko 1 sata i uvijek je dobro poslije jednog gradiva (predmeta) napraviti stanku. 2. Najbolje je da svojim riječima pokušaš objasniti gradivo, te ga na taj način naučiti s razumijevanjem, a ne “nabubati”. 3. Slobodno traži pomoć i pitaj nekoga ako nešto ne razumiješ (najlakše je da pomoć potražiš od nekog učenika ili roditelja). 4. Uvijek uči s olovkom u ruci, te u tekstu podcrtaj najvažnije dijelove. Tako ćeš sebi olakšati učenje, a ujedno shvatiti najbitnije dijelove. 5. Najlakše se uči čitajući poluglasno i na taj način se lakše pamti. 6. Obično se bolje uči samostalno, ali ponekad možeš pokušati učiti zajedno s nekim. 7. Pokušaj uvijek učiti na istom mjestu i to onom na kojem ti ništa ne odvlači pažnje (nikako u blizini TV-a). Lakše ćeš se koncentrirati i brže i lakše naučiti. 8. Nikako ne uči tijekom noći, jer si već umoran, a i potrebno je da se dobro naspavaš prije škole, te budeš odmoran. 9. Zaboravljanje je najbrže odmah poslije učenja, a zatim zaboravljanje slabi. Zato je veoma važno “prenaučiti”(učiti i nakon što nam se čini da smo već naučili), jer takvo gradivo nećeš zaboraviti, a veoma je važno da ponavljaš redovito staro gradivo. 10.Uči svakodnevno i nemoj dopustiti da se građa nagomila, jer ćeš onda imati poteškoća tako obimno gradivo naučiti. 11.Uvijek ponavljaj stare sadržaje. 12.Ako redovito učiš izbjeći ćeš kampanjsko učenje samo pred kontrolnu ili ispitivanje, te tako puno bolje naučiti gradivo i manje ga zaboraviti. 13.Pomoć roditelja je dobra samo ponekad i to kao smjernica, a konačan rezultat mora biti tvoj. Roditelji ti ne pomažu, ako umjesto tebe napišu domaću zadaću. 14.Uvijek ostavi dovoljno vremena za odmor i zabavu tijekom dana, a to ćeš uspjeti samo ako redovito učiš i ne dopustiš da ti se gradivo nagomila. Tada ćeš uvijek imati vremena i za ostale sadržaje, a ne samo učenje. Ako pokušate primijeniti barem neka od ovih pravila, te ih se pridržavate pri učenju, ubrzo će se pokazati koliko ste bili uspješni, a i sami ćete uvidjeti da učenje nužno ne mora biti neugodno i teško, već da može biti zabavno i lako.
Ovako ne smije izgledati vaše učenje kod kuće! Roditelji mogu pomoći u situacijama kad nešto ne razumijete, ali konačan rezultat i rad treba biti isključivo vaš! Puno sreće želi vam vaša pedagoginja!