U grahovskome govoru često nailazimo na upotrebu pripovjedačkoga imperativa (zȍvi jâ strînu). Umjesto današnje upotrebe prijedloga prema uz dativ, u ovome govoru taj se prijedlog upotrebljava uz genitiv, u značenju naspram (nȁ brijēg prema kȕćē). Fonem f je stabilan u današnjem grahovskom govoru. U pojedinim područjima zasvjedočen je oblik vàmelja, dok u ovome govoru autor potvrđuje oblik fàmīlija. Zanimljivo je i to da se u ovome govoru fonem h potpuno izgubio u određenim oblicima (ĺûbī ga u vȑ glāvē) ili je zamijenjen drugim fonemima, npr. muva, činjagu (3. lice mn. imperfekta), dok je h zasvjedočeno u riječi hvala (hvála), što je svakako noviji uticaj. U štokavskim dijalektima složenice glagola iti – idem i potom sâm simpleks mogu još u najranije doba sadržati ć – đ: doć – dođem, ići – idem, što se obično objašnjava metatezom oblika dojti – dojdem, koji još i danas postoje u štokavskim govorima. Milan Rešetar navodi da je pretpostavka da je razvoj bio sljedeći: *doiti – *doidem, dojti – dojde; *dotji – *dodjem, doći – dođem.5 U ovome govoru javljaju se četiri akcenta (kratkosilazni, dugosilazni, kratkouzlazni i dugouzlazni) kao i neakcentovane dužine. Najbitnija razlika između śeverozapadnih govora Crne Gore i ostalih govora tiče se akcenatskoga stanja, koje je najvažnija osobina ovih govora. Upravo akcenatski sistem śeverozapadnih govora učinio je da oni budu tretirani kao dio istočnohercegovačkih govora Ono što je tipično za ovo govorno područje jeste prenošenje akcenata na proklitike i čuvanje dužine na mjestu dugosilaznoga akcenta (ù Brājkoviće, ù drugōm). Jednosložne imenice s kratkosilaznim akcentom čuvaju taj akcenat i u jednini i u množini svih padežnih oblika (zlȍ,zlȁ; ȍko, ȍka). Bez obzira na to što se na ovome govornome području javljaju četiri akcenta, svaki od njih ima ,,svoje mjesto’’ u riječi. Akcenatski sistem śeverozapadnih govora vrlo je blizak standardnome akcenatskome stanju u Crnoj Gori. Višesložne riječi mogu imati sve vrste akcenata, dok u jednosložnim riječima nailazimo isključivo na silazne akcente. Uzlazne akcente takođe srijećemo na bilo kojem slogu (osim na posljednjem) u riječi, dok je za silazne ,,rezervisan’’ prvi slog u riječi. O daljem akcenatskom stanju ovoga govora govori nam i tekst koji slijedi. 5
Milan Rešetar: Štokavski dijalekat, Matica crnogorska, Podgorica, 2010.
114