In memoriam
Uvezane sudbine Do rata smo se Slavko i ja poznavali površno i susretali uglavnom slučajno. Rat je Slavka zatekao na mjestu banjolučkog dopisnika zagrebačkog „Večernjaka”, a mene na mjestu urednika „Glasa”. Vođeni svako svojim razlozima Slavko i ja smo se 1992. razišli drugačije nego što se moglo očekivati: „Hrvat” Slavko ostao je u Banjaluci, a ja,” Srbin”, otišao u Holandiju. Četiri i po godine poslije, s proljeća 1997., kad sam prvi put došao u Banjaluku, neki od bivših kolega okreću glavu na drugu stranu, drugi su neutralni ili suzdržani kad me vide, a tek rijetki su iskreno obradovani susretom. Među njima Slavko. Osjećamo da su nam priče uvezane, kao da je on umjesto mene ostao u Banjaluci, a ja, umjesto njega, otišao. Promijenio se, nesreća je ostavila trag, ali iza malo zatamnjenih naočala izbija još uvijek isti sjaj, a Slavkov glas, dubok, tečan, idealan radijski glas, riječima daje poseban šarm. Priča kroz šta je prošao, Scila i Haribda, ratni pakao. I smješka se. -Predeveralo se svašta, moj Gogi. Što je bilo, prošlo je. Idemo dalje. Od tada smo se povremeno susretali ali uvijek srdačno, kao prijatelji. Slaviša, kako sam ga zvao, vratio se medijskoj kući iz koje je potekao. Na banjolučkom Radiju RTRS radio je serijal Medaljoni u vremenu, istorijske priče o bivšoj Banjaluci. Prošlost je sadašnjosti u Slavkovim pričama predavala nešto od vlastite patine i, stavljajući sadašnjost u istorijski kontekst, oduzimala joj pojedinačno, a davala opšte značenje. Javni servis holandske radio-televizije VPRO počeo je 2007. s realizacijom dokumentarno-istorijskog mega-projekta In Europa. Scenario je, kao preradu vlastite istoimene knjige, napisao Geert Mak, svakako najpoznatiji holandski živi istoričar i esejist. Serijal od 35 nastavaka predstavlja filmovanu verziju putovanja kroz dvadeseti vijek, kako stoji u podnaslovu Makovog istorijskog bestselera. Putovanje se završava ratom u Bosni koji predstavlja najznačajniji istorijski dogadjaj u Evropi na kraju stoljeća. Ideja autora serijala In Europa je bila da u Bosni snime priču kojom će pokazati da je istina koliko kompleksna toliko i relativna kategorija, često potpuno zavisna od ugla posmatranja. Priča je snimana u februaru 2009.
EHER 6 Š BANJA LUKA
najvećim dijelom u Banjaluci. Kao akteri izabrani su novinari jer su oni, po prirodi profesije, svjedoci i hroničari vremena. Ja sam prihvatio ponudu VPRO da u emisiji preuzmem ulogu vodiča koji će razgovarati s nekolicinom svojih bivših kolega koji su sve vrijeme rata ostali u Bosni. Pokazalo se da svako od nas ima svoju priču, ličnu i istinitu taman toliko koliko smo spremni da se, pred sobom i pred drugima, suočimo sa svojim djelima. Slavkova priča se u emisiji nametnula kao dominantna. Ne samo zato što se, radeći iz srpske Banjaluke za hrvatski „Večernji list“, Slavko sve vrijeme rata nalazio između čekića i nakovnja: u očima nacionalističkog uredništva tadašnjeg „Večernjeg lista“ bio je sumnjiv već zbog činjenice da je „ostao među četnicima“ dok je u Banjaluci na njega gledano kao na dopisnika „ustaškog dnevnika“. U ljeto 1993. desilo se ono što će njegovu priču za holandsku televiziju učiniti interesantnijom od drugih priča u istom programu. U banjolučkom „Glasu“ objavljen je tekst o „špijunu iz Banjaluke“. Iako se njegovo ime izravno ne pominje, iz konteksta je bilo više nego jasno da je riječ o Podgorelcu. -Nedostajala je samo slika - ispričao je Slavko u televizijsku kameru. Uslijedilo je privođenje u policiju i višesatno ispitivanje uz prijetnje i mentalno iscrpljivanje koje je ostavilo trajne posljedice. Autorka spornog članka o „špijunu iz ulice platana“ je u programu holandske televizije suočena sa svojim pisanjem kao i sa posljedicama koje je tekst imao po Slavka. Uslijedila je emotivna reakcija i konstatacija kako „mi Slavko to, sigurno, ne može oprostiti!?“. Posljednji nastavak iz serijala In Europa pod naslovom „1992: Bosna i Istina“ prikazan je u Holandiji u proljeće 2009. godine. Kada smo se, u ljeto 2009., ponovo sreli rekao mi je da ga je zvala koleginica koja je napisala tekst o „špijunu iz ulice platana“ i da ga je zamolila da joj oprosti. -Naravno da sam oprostio. Idemo dalje rekao je. Goran Trkulja, novinar