Poznati sugrađani
Šeret i šahista prof. Nikola Kozomara Piše:Slavko Podgorelec Banjalu~anin Poginuo je decembra 1941. godine prilikom aviobombardiranja manastira Gomionica i sela Kmećani kod Banje Luke. Osim što je bio profesor matematike i deskriptivne geometrije, ovaj osvjedočeni satiričar, humorista i pjesnik bio je vrhunski šahista: prilikom gostovanja dr. Aleksandra Aljehina u Banjoj Luci (početkom tridestih 19. vijeka) Kozomara je svjetskog prvaka naprosto izluđivao potezima i prinudio velikog Rusa da – vidjevši kako gubi od 'tamonekog Banjalučanina' – poruši figure... Profesor Kozomara, o kome se i dan-danas u Banjoj Luci i Gimnaziji (nekadašnjoj Velikoj Realki) prepričavaju doskočice i skaske (gotovo sedamdeset godina nakon što je otišao sa ovoga Svijeta) rođen je 1889. u selu Vilusi nadomak Grada na Vrbasu. Veliku Realku završio 1907, a onda – 13 godina kasnije (15. oktobra 1920) maturu dopunio posebnim ispitom iz latinskog jezika (prema istraživaču Zoranu Mačkiću, također šahisti). Ovo je slučaj bez presedana – da jedan profesor ’dopunjava’ maturu! Fakultet je završio u Zagrebu devet godina ranije (1911) nakon čega matematiku predaje u Livnu, Tuzli, Derventi (1928), Banjoj Luci (1912-1918, 1929-1932, i 1937-1940), a radio je i u Prijedoru od 1933-1936. Penzionisan je marta 1940. Za profesora Kozomaru (koji je, ponavljamo – uz sve bio i vrhunski majstor šahovskog šetanja po crno-bijelim poljima) karakterističan je i detalj da je bio ... nepotkupljiv. Suočen s neznanjem sina (jednog) bana Vrbaske banovine – momka je oborio na popravni ispit. Da ga ne optuže kao pristrasnog – oborio je (na pravdi Boga!) i svog sina Vladu... dobrog matematičara i budućeg vrhunskog šahistu. Kada je gospođa 'banica' došla intervenirati – profesor Kozomara joj saopšti da je oborio i svog sina, a onda dodao kako je sinu (povrh svega ) " i hebao majku!" (!). Tako se priča. Posjećivao je redovito kafanu "Balkan", a kasnije i hotel "Bosnu". Pokupovao bi beogradska dnevna izdanja, iščitavao ih pomno (osobito "Politiku"), a onda znao prihvatiti i izazov na 64 šahovska polja gdje se 'naduravao' sa kolegom profesorom Matom Divićem do u beskonačnost. A šahovski je ’ratovao’ i sa kolegom Ilijom Mihićem – u kafani „Balkan“. Naravno, partije su nastavljane danima sa kovertiranjem poteza... Profesor je imao i stanovite navike: u starom hotelu "Bosna" redovito je zaposijedao treću ložu-separe s lijeve strane ulaza u kafanu. Odatle je imao divan pregled na baštu (i goste koji ulaze) ali i na salu. Kafu je redovito pio sam, uz obavezno čitanje "Politike". No, prije tog rituala, on bi novinu probušio grafitnom olovkom – a onda (kroz taj mali 'zuher') opservirao dvoranu, goste i pridošlice... Naprosto – profesora Kozomaru bilo je nemoguće iznenaditi
susretom. Naravno – takvoj intelektualnoj veličini zavidjeli su banjalučki bogatuni-trgovci, rentijeri, fabrikanti, advokati... Na sve načine nastojali su ga (osim šahom) 'dovući' u svoj serkl (ložu-separe) no to im je, rijetko kad, polazilo za rukom Onda su se dosjetili: započnu bogatuni (trgovci, advokati, rentijeri, fabrikanti) glasni razgovor o tome gdje će svoje supruge poslati na zimovanje... Jedan veli kako će njegova žena u Abaciju (Opatiju), drugi kaže da će suprugu poslati u Kranjsku Goru, treći svoju šalje na Bled, četrvti preferira Krapinske Toplice... Na ove provokacije Kozomara ostaje – indolentan; i dalje zuri u "Politiku"... Onda će se jedan od 'elitnih' (priča se da je to bio vlasnik hotela Emerik Pascolo) okuražiti – i zapitati Profesora: " A gdje ćete vi, gospodine profesore Kozomara, ove zime poslati Vašu suprugu?!" Profesor spusti novine, 'švenkuje' pogledom po bogatunskom separeu i njegovim gostima i kaže: "Poštovana gospodo, ove zime sam odlučio da osobno je..m svoju suprugu; još uvijek to mogu i ne pada mi na um da je šaljem u ekskluzivna zimovališta – drugima na korišćenje!" Zahvaljujući 'vokabularu' (in medias res!) profesor Kozomara imao je debelih okapanja sa Ministarstvom prosvete i školskim vlastima: naime, ne samo da je 'slikovito zborio' nego je tako i pisao... Zbog knjige "Mangupske pjesme" (Tuzla, 1919) Kozomara je 'fasovao' godinu dana zabrane napredovanja u službi i obustave trećine plaće i dodatka 'na skupoću'. Namćora to nije 'dovelo pameti' nego je, uoči Drugog svjetskog rata, u Banjoj Luci izdao drugu zbirku pjesama "Svak svoje zna" koja se (gotovo ni u čemu) nije udaljila od prve... Za kraj – još jedna bizarnost: kada je sredinom tridesetih prošlog vijeka šahista Aljehin u Banjoj Luci pobjedio Kozomaru, i trijumfalno saopštio "da je sada rezultat neriješen" profesor ga spremno dočeka odgovorom kako je Kozomara, prije pet godina, pobijedio svjetskog prvaka i u šahu i u piću: Aljehin više nije svjetski šampion, pa ovaj gubitak Kozomara doživljava kao nešto "en passent" ili – što bi Britanci rekli "By The Way"... I za kraj: profesor Nikola Kozomara tečno je govorio njemački i francuski jezik. broj 6 mart-april 2010 ŠEHER BANJA LUKA 5